Shitska antologija

ŠITSKA ANTOLOGIJA Allame Sejjid Muhammed Husein Tabatabaʼi e-izdanje: BaštinaObjave.com1 Sadržaj: Uvod: Husein Nasr Uvod Prevodioca Predgovor: Alame sejjid Muhammed Husein Tahatabaʼi Dio 1: O Božijoj jedinstvenosti A. Poslanik, s.a.v.a.

1. Ispovijedanje vjere 2. Boţija svojstva B. Ali, mir s njime, prvi Imam 1. Uzvišeni Bog 2. Via negativa 3. Duboka ukorijenjenost u spoznaji 4. Najljepši Stvoritelj 5. Jedinstvenost 6. Oštroumnost 7. Spoznaja srcem C. El-Bakir, mir s njime, peti Imam 1. Neuporedivi Bog D. Dţa´fer es-Sadik, mir s njime, šesti Imam 1. ViĎenje Boga 2. Ime koje ne moţe biti imenovano E. Musa Kazim, mir s njime, sedmi Imam 1. Boţija moć i uzvišenost F. Ali er-Rida, mir s njime, osmi Imam 1. Tevhid 2. Zastor Dio 2: Vladar i društvo ʻAlijeve, mir s njim, upute Maliku al-Aštaru Dio 3: Duhovni život: namaz i dova A. Husein, mir s njime, treći Imam 1. Dova za Dan arefata B. ʻAli Zejnul Abidin, mir s njime, četvrti Imam 1. U slavu Boga 2. Večernja i jutarnja dova C. Muhammed el-Mehdi, mir s njime, dvanaesti Imam 1. Molitiva povodom mjeseca redţeba Bibliografija 1

Ova knjiga je prvo prevedena na srpski jezik i štampana u Beogradu, a u ovom internet izdanju ona je prilagoĎena bosanskom jeziku.

Uvod: Sejjid Husein Nasr Nasuprot obimnim istraţivanjima koja su sproveli zapadni orijentalisti počev od devetnaestog vijeka, i analizama i Prijevodima raznih islamskih izvora, veoma mala paţnja je posvećena zbirkama religijskih izreka, besjeda, molitivi, poslovica i didaktičkih tumačenja, koje čine sadrţaj hadisa prema shvatanju dvanaestoimamskih muslimana, šiita. Naravno, istina je da je sadrţaj šiitska zbirka hadisa slična sunitskoj zbirci, [2] i ukoliko je ova druga proučavana, utoliko se to odnosilo i na prvu na jedan indirektan način. Ali, budući da šiitska zbirka posjeduje oblik, stil i sopstveni "miris", posredno tretiranje njene suštine i sadrţaja ne moţe zamijeniti njeno direktno prijevoĎenje i analizu.

Zaista, začuĎujuće je da, uprkos velikom značaju šiitskih hadisa za razvoj šiitskog prava i teologije, kao i za mnoge grane "intelektualnih nauka" (al-´ulum al-´aqliyyah), a da se i ne govori o njihovom uticaju na poboţnost i duhovni ţivot, izreke šiitskih Imama, mir s njima, nisu do sada bile prevedene na engleski. One nisu bile proučavane ni u cijelosti, a ni kao zaseban dio religijskih spisa nadahnutog karaktera, u okviru opšteg konteksta samog islama. Zato ovaj rad predstavlja pionirski pokušaj predstavljanja uzorka ovog obimnog pismenog sadrţaja na bosanskom govornom području.

Literatura šiitskih hadisa obuhvata sve izreke Poslanika islama, s.a.v.a., usvojene od strane šiita, kao i predanja dvanaestorice Imama, mir s njima, od ʻAli ibn Abi Taliba do Mehdija. Zato se ova zbirka, poslije Časnog Kur´ana, smatra najvaţnijim sadrţajem religijskih tekstova za šiite. Kao i u sunitskom islamu, tako i ovdje, hadisi zajedno sa Časnom Knjigom, čine osnovu svih religijskih nauka, uključujući naravno šerijat, kao i religijski ţivot, u njegovom intelektualnom i poboţnom aspektu. Ni jedan vid ţivota, ni historije šiitske zajednice ne bi bili sveobuhvatni bez uzimanja u obzir sadrţaja nadahnutih spisa.

Ono što je osobeno za ovu zbirku jeste da, iako je ona dio utemeljenja islama, viĎenog od strane šiizma, njen "sadrţaj" se proteţe na period duţi od dva vijeka. U sunitskom islamu, hadisi su ograničeni na izreke Poslanika, s.a.v.a. U suštini, korišćenje izraza hadis u sunizmu je ograničeno na njegove izreke, i ni na čije više. U slučaju šiizma, iako je načinjena jasna razlika izmeĎu poslaničkih, s.a.v.a., hadisa (al-hadith alnabawi) i izreka Imama, mir s njima (al-hadith al-walawi), obije vrste su uključene u jednu zbirku. To znači da sa odreĎene tačke gledišta apostolsko dijelo islama, po shvatanju šiizma, prevazilazi relativno kratak period, koji je uobičajeno vezan za apostole u različitim religijama.

Uzrok ovog mišljenja leţi svakako u šiitskom poimanju Imama, mir s njima. [3] Izraz Imam, koji se u tehničkom smislu koristi u šiizmu, razlikuje se od opšte upotrebe ovog izraza u arapskom jeziku, gdje znači voĎa, ili u sunitskoj političkoj teoriji, gdje označava samog halifu. Upotrebljen tehnički u šiizmu, izraz se odnosi na osobu koja u sebi nosi "muhammedansko svjetlo" (al-nur al-Muhammadi), koje se preko Fatime, mir s njome, kćeri časnog Poslanika, s.a.v.a., i ʻAlija, mir s njime, prvog Imama, prenijelo na druge, zaključno sa skrivenim Imamom, koji će se jednog dana pojaviti kao Mehdi, mir s njime.2 Kao rezultat postojanja te svjetlosti, za Imama se smatra da je bezgrješan (ma´sum) i da posjeduje savršeno znanje o ezoteričkom i egzoteričkom ustrojstvu.

2

Ukoliko je u pitanju neprekidnost lanca, koncept ismailita je, naravno, različit, jer se za ismailite imamski lanac neprekidno nastavlja do današnjih dana.

BaštinaObjave.com

2

Imami, mir s njima, su kao lanac svjetlosti, koja potiče od "Sunca poslanstva", koje je njihov izvor, ali oni, mir s njima, ipak nisu nikada odvojeni od tog "Sunca". Što god da su oni rekli, potiče od iste nepovredive riznice nadahnute mudrosti. Kako su oni produţetci unutrašnje stvarnosti časnog Poslanika, s.a.v.a., njihove riječi se zaista vraćaju njemu, s.a.v.a., Zato se, po šiitskom shvatanju, njihove izreke smatraju produţetkom poslaničkih hadisa, baš kao što se svjetlo njihovog bića smatra produţetkom svjetlosti Poslanika, s.a.v.a. U očima šiita, privremeno odvajanje Imama, mir s njima, od blagoslovljenog Poslanika, s.a.v.a., ne utiče uopšte na njihovu suštinsku i unutrašnju vezanost za njega, s.a.v.a., niti na produţenje "poslaničke svjetlosti", koja je izvor njegove, s.a.v.a., kao i njihove, mir s njima, nadahnute spoznaje.

Ova metafizička koncepcija je razlog što šiiti spajaju predanja, koja se proteţu na preko dva vijeka, u jednu cjelinu sa predanjima samog blagoslovljenog Poslanika, s.a.v.a. To takoĎer, razdvaja šiitsko poimanje hadisa od onog koje postoji u sunizmu.

Inače, stvarni sadrţaji hadisa u sunitskim i šiitskim zbirkama su vrlo bliski. Najzad, obije vrste se odnose na istu duhovnu stvarnost. Naravno, lanac prenošenja, koji prihvataju obije škole, nije isti. Ali, uprkos razlikovanju meĎu ličnostima koje su prenijele poslaničke izreke, pravi hadisi, koje biljeţe i sunitski i šiitski izvori, imaju neodoljive sličnosti. Glavna razlika je šiitsko shvatanje o protezanju jednog aspekta bića blagoslovljenog Poslanika, s.a.v.a., na Imame, mir s njima, i o zdruţivanju izreka Imama, mir s njima, strogo "poslaničkim" hadisima.

Izreke Imama, mir s njima, su na mnogo načina ne samo nastavljanje, već i vrsta tumačenja i rasvjetljavanja poslaničkih hadisa, često sa ciljem iznošenja ezoteričkih učenja islama. Mnogi od tih hadisa, poput onih od Poslanika, s.a.v.a., odnose se na praktične aspekte ţivota i šerijata. Drugi su čisto metafizički, kao što su to i odreĎeni poslanički hadisi, pogotovo "sveti hadisi" (hadith qudsi). Ipak, druge izreke Imama, mir s njim, se odnose na poboţne aspekte ţivota i sadrţe neke od najpoznatijih molitvi, koje se ponavljaju vjekovima od strane šiita i sunita. Konačno, pojedine izreke se odnose na razna ezoterička učenja. Tako one pokrivaju širok spektar počev od "svjetovnih" problema svakodnevnog ţivota do pitanja značenja same istine. Zbog njihove unutrašnje prirode i, takoĎer, činjenice da, poput sufizma, proističu iz ezoteričke dimenzije islama, one su se vjekovima miješale sa odreĎenim vrstama sufijskih spisa [4]. One su, takoĎer, smatrane izvorom islamskog ezoterizma od strane sufija, jer su šiitski Imami, mir s njima, od strane sufija smatrani duhovnim polovima svoga doba. Oni su se pojavljivali u duhovnim lancima (silsilah) različitih sufijskih redova, čak onih koji su se širili skoro isključivo meĎu sunitima. [5] Zbog prirode svog sadrţaja, ove izreke su uticale na skoro sve grane šiitske nauke, kao i na dnevni ţivot zajednice. Šiitska jurisprudencija (figh) oslanja se, pored Časnog Kur´ana, direktno na ovu zbirku. Šiitska teologija (kalam) ne bi bila sveobuhvatna bez saznanja o ovim izrekama. Šiitski kur´anski komentari se čvrsto oslanjaju na njih. Čak su se prirodne nauke, poput prirodopisa, ili alhemije, razvijale oslanjajući se na njih. Konačno, ove izreke su se pojavile kao izvori meditacije za najveći broj istančanih metafizičkih tema u toku vjekova, a neka od najsloţenijih metafizičkih i filozofskih učenja islama proistekla su u velikoj mjeri od njih. Kasnija islamska filozofija, vezana za ime Sadr al-Din Širazija, bila bi u suštini neshvatljiva bez oslanjanja na zbirku šiitskih hadisa [6].

Jedno od najznačajnijih metafizičkih dijela Sadr al-Dina je njegov nezavršeni komentar dijela najznačajnije od četiri osnovne zbirke hadisa, "al -Kafi" od alKulejnija [7]

BaštinaObjave.com

3

U zbirci šiitskih hadisa postoje izvjesni radovi koje je potrebno posebno pomenuti.

Prvi je čuvena "Nehdţul belaga" (Staza rječitosti) od ʻAli ibn Abi Taliba, mir s njime, skupljena i sistematizovana od strane šiitskog naučnika iz četvrtog (desetog) vijeka sejjid Šerif er-Radija (Sayyid Sharif er-Radi). Uzimajući u obzir ogroman značaj ovog dijela za šiitski islam i sve ljubitelje arapskog jezika, uočljivo je koliko mu je malo paţnje posvećeno u evropskim jezicima. [8] Napokon, mnogi vodeći pisci na arapskom jeziku, poput Taha Huseina (Taha Husayn) i Kurd ʻAlija (Kurd ʻAli), ističu u svojim biografijama da su usavršili svoj način izraţavanja na arapskom proučavanjem "Staze rječitosti", dok su iz generacije u generaciju šiitski mislioci komentarisali njena značenja i razmišljali o njima. Štaviše, kraće molitve i izreke iz ovog dijela su se jako raširile medu stanovništvom i ušle u klasičnu i narodnu knjiţevnost, ne samo arapsku, već i perzijsku, i preko uticaja perzijskog, i u nekoliko drugih jezika islamskih naroda, kao što je urdu.

Sem duhovnih savjeta, etičkih izreka i političkih uputa, "Staza rječitosti" sadrţi nekoliko značajnih rasprava iz metafizike, i pogotovo onu koja se odnosi na Jednoboštvo (al-tawhid). Sadrţi sopstveni metod izlaganja i istančan tehnički rječnik koji je razdvaja od različitih islamskih škola koje su se bavile metafizikom.

Zapadni naučnici su dugo odbijali da prihvate autentičnost autorstva ovog rada i pripisivali su ga sejjidu Šerifu er-Radiju, iako se stil sopstvenih er-Radijevih dijela vrlo razlikuje od "Staze rječitosti". U svakom slučaju, ukoliko je u pitanju tradicionalno šiitsko stanovište, mjesto "Nehdţul belage" i njeno autorstvo će biti najbolje objašnjeni ponavljanjem razgovora koji je obavljen prije nekih osamnaest ili devetnaest godina izmeĎu Allame Tabataba´ia, slavnog savremenog šiitskog naučnika, kome zahvaljujemo na izboru za ovu antologiju, i Anri Korbena (Henry Corbin), istaknutog zapadnog istraţivača šiizma. Korben, koji se sam klonio historicizma što je moguće više, jednom je, prilikom redovnih rasprava koje su meĎusobno odrţavali u Teheranu (prilikom kojih je sadašnji pisac uglavnom bio prevodilac) rekao: "Zapadni naučnici tvrde da ʻAli nije autor "Nehdţul belage". Šta Vi mislite i koga Vi smatrate autorom ovog djela?" Allame Tabataba´i je podigao svoju glavu i odgovorio na svoj uobičajeni blagi i tihi način: "Za nas, ko god da je napisao "Nehdţul balagu", jeste ʻAli mir s njime, čak i da je ţivio prije jednog vijeka."

Drugo značajno djelo iz šiitske zbirke hadisa je "al-Sahife al-sadţadija", (Sahifa, potpuna knjiga Sedţadova), od četvrtog Imama Zejnul Abidina, mir s njime, koji je, takoĎer, nazivan al-Sedţad. Svjedok tragedije u Kerbeli, što je moralo ostaviti neizbrisiv trag na njegovoj duši – četvrti Imam je pretočio svoj unutrašnji ţivot u simfoniju predivnih molitvi, što je uzrokovalo da ovo dijelo bude nazvano "Psalmi Poslanikove porodice". Ove molitve čine dio religijskog ţivota ne samo šiita, već i sunita, koji ih nalaze u mnogim najpoznatijim molitvenicima u sunitskom svetu. [9] U šiitskoj kolekciji hadisa su, takoĎer, značajne izreke petog, šestog i sedmog Imama, mir s njima, čiji najveći broj predanja je zabiljeţen. Ovi Imami mir s njima su ţivjeli krajem umajadske i početkom abasidske dinastije kada je, kao posljedica promjena u halifatu, centralna vlast oslabila i Imami bili u stanju da govore otvorenije i, takoĎer, podučavaju veći broj učenika. Broj učenika, sunita i šiita, koje je podučavao šesti Imam, Dţafer es-Sadik, mir s njime, procijenjen je na četiri hiljade. On, mir s njime, je ostavio iza sebe obiman broj izreka, od oblasti prava do ezoteričkih disciplina.

Izreke Poslanika, s.a.v.a., i Imama, mir s njima, su naravno stalni izvor promišljanja i rasprave od strane učenih šiita kroz vjekove, a pogotovo u novije vrijeme šiitske historije, koja je započela sa sejjidom Hajdarom Amulijem (Sayyid Haydar Amuli)do velikih učenjaka iz safavidskog perioda kao što su Mir Damad i Mula Sadra, i koja se nastavlja do današnjih dana, u kom periodu su ova predanja sluţila kao značajan izvor BaštinaObjave.com

4

metafizike i filozofije, kao i pravnih i kur´anskih nauka. Komentari Mula Sadra, Kadi Sa´ida al-Komija (Qadi Sa'id al-Qummi)i mnogih drugih, sačinjeni u vezi ovih kolekcija šiitskih predanja, su remek dijela islamske misli [10]. Kasnija islamska filozofija i teozofija u stvari ne bi mogle biti shvaćene bez njih.(11) Ova knjiga je treća i zadnja u seriji od tri koje su bila planirane mnogo godina unazad uz pomoć i podršku profesora Keneta Morgana (Kennetha Morgana), sa Kolgejt univerziteta, sa ciljem predstavljanja šiizma zapadnom svijetu sa tačke gledišta samog šiizma. Prva knjiga u seriji pojavila se na bosanskom, kao "Šiije u islamu", od Allame Tabataba´ia, u redakciji i prijevodu autora ovih redova. [12] Druga knjiga, pod nazivom "Kur´an u Islamu" je, takoĎer, napisao Allame Tabataba´i, a njegova perzijska verzija štampana je u Teheranu. Prošlogodišnji dogaĎaji u Iranu učinili su da nam vec prevedeni tekst postane nepristupačan, tako da je trenutno nemoguće, kako je planirano, predstaviti engleski prijevod.

Ova knjiga je treća i zadnja u seriji. Nakon dugog perioda proučavanja i razmatranja, Allame Tabataba´i je načinio ovaj izbor iz velike kolekcije hadisa, zadatak koji bi pomeo svakog ko ne posjeduje njegovo znanje ove nadahnute literature. Kada je ovaj izbor načinjen, dr. Vilijem Čitik (William Chittick), koji je boravio u Teheranu i sa nama radio na raznim naučnim projektima, preuzeo je teţak zadatak prevoĎenja vrlo saţetog i teškog arapskog teksta na engleski. Uslijed pomanjkanja prethoĎenja u prevoĎenju ovih radova na evropske jezike i prirode ovih tekstova, dr. Chittick je bio suočen sa obimnim zadatkom. Samo mu je njegovo veliko poznavanje arapskog i perzijskog jezika i predmeta, udruţeno sa velikim strpljenjem i sveobuhvatnim znanjem, omogućilo uspjeh u tako vrijednom i preciznom poduhvatu. Njemu bi se na svaki način moralo čestitati na uspješnom okončanju obimnog zadatka.

Na Muhammedanskom udruţenju je ostalo da okonča ovaj projekat i da omogući njegovo štampanje. Udruţenje je u velikoj mjeri zasluţno za ovu knjigu i njen utjecaj na širenje znanja o šiizmu. Ţelim da zahvalim Udruţenju koje je zasluţno za ovu knjigu od započinjanja njenog stvaranja, pogotovo komandantu vazduhoplovnog puka (u penziji) K. Huseinu (Q. Husaynu), njegovom vrlo sposobnom sekretaru, koji nam je, sa velikom ljubavlju i odanošću za istinsku dobrobit islama, omogućio da okončamo ovaj projekat. Dr. Chittick je, takoĎer, zasluţio zahvalnost svih studenata islama za izbor i posvećenost ostvarenju ovog vrlo zahtjevnog projekta.

Ova knjiga je posebno potrebna u ovom trenutku, kada su vulkanske erupcije i moćni talasi političke prirode, pridruţeni imenu islama generalno, a šiizma partikularno, učinili autentičnu spoznaju stvari islamskim imperativom, kako neukost ne bi uništila osnove ljudskog društva i odnose koji čine mogućim dijalog izmeĎu različitih nacija i vjerskih zajednica.

U zoru petnaestog vijeka zemaljskog postojanja islama, neka ova knjiga bude pomoć u stvaranju razumijevanja jednog od fundamentalnih izvora nadahnuća i znanja, ne samo šiizma, već i islama, kao takvog. wa´Llahu a´lam sejjid Husein Nasr, Kembridţ, Masačusets, muharam 1400, novembar 1979.

BaštinaObjave.com

5

Uvod prevodioca U radovima o islamu riječ hadis se uobičajeno odnosi na izreke ili "predanja" Poslanika, s.a.v.a. Muslimani ga smatraju najznačajnijim izvorom islamskih učenja nakon Kur´ana. Brojna dijela napisana su na zapadnjačkim jezicima o ulozi literature hadisa u islamu [13] i načinjen je veliki broj značajnih prijevoda. [14] Ali su skoro sva zapadna proučavanja bila ograničena na tačku gledišta sunitskog islama i zasnovana na sunitskim izvorima i zbirkama. Praktično, niko nije obratio ozbiljnu paţnju na različitu prirodu literature hadisa u šiizmu i na različite izvore iz kojih su hadisi potekli.

Osnovna razlika koja se mora praviti izmeĎu šiitskih i sunitskih hadisa jeste da u šiizmu predanja nisu ograničena samo na Poslanikova, s.a.v.a., već uključuju i predanja Imama, mir s njima. Jedna takva temeljna i vaţna činjenica nije shvaćena čak ni u standardnim udţbenicima poput Enciklopedije Islama. Tu je autor članka "O hadisu" svjestan da postoji izvjesna razlika izmeĎu šiizma i sunizma u pitanju koje uključuje hadise, ali on misli da ona leţi u činjenici da šiitske zbirke prihvataju "isključivo predanja koja su prenijeta od strane ʻAlijeve, mir s njime, porodice." Ovo je netačno, obzirom da su brojna predanja prenijeta preko drugih izvora. Autor propušta da navede da literatura hadisa, po šiitskom shvatanju, nije ograničena na izreke Poslanika, s.a.v.a., već obuhvata i one koje potiču od Imama, mir s njima. [15] Ukratko, zbirke hadisa u sunitskom islamu, kao one od al-Buharija i Muslima, sadrţe samo izreke prenesene od Poslanika, s.a.v.a., i o Poslaniku, s.a.v.a. Ali, šiitske zbirke, poput al-Kulejnijeve (al-Kulayni), takoĎer, sadrţe izreke koje su prenijela dvanaestorica Imama, mir s njima i o njima samima. Prirodno, šiiti prave razliku meĎu hadisima, pa su tako oni prenijeti od Poslanika, s.a.v.a., većeg značaja, ali su ipak svi hadisi objedinjeni prema predmetu, ne prema autoru.

Najpoznatije i najznačajnije zbirke šiitskih hadisa su četiri dijela koja po svom značaju za šiizam odgovaraju opusu od "Šest ispravnih zbirki" u sunitskom islamu. A to su: - al-Kafi fi´ilm al-din "Dovoljnost u spoznaji vjere" od Tikat al-islam Muhammed ibn Ja´kub al-Kulejnija (umro 329/940); - Man la yahduruhu al-faqih "Za njega ne u prisustvu faqiha" od šejha al-Saduka Muhammeda ibn Baba-vejha al-Komija (umro 381/991); - Tahdhib al-ahkam "Prečišćavanje ahkama" od šejha al-Taifaha Muhammeda alTusija (umro 460/1068) - al-Istibsar fi ma ukhtulif fihi min al-akhbar "Osvrt na raspravu o hadisima" takoĎer, od al-Tusija.

BaštinaObjave.com

6

Predmetni izbor Besjede, izreke, dove i spisi, ovdje prevedeni, predstavljaju presjek šiitske religijske misli sa naglaskom na ono što je najznačajnije za samu religiju i najuniverzalnije, i otud razumljivo nemuslimanima.

Kao što Tabataba´i ukazuje u svom predgovoru, čineći ovaj izbor, njegov cilj je bio da istakne tri osnovne dimenzije šiitske tradicije: 1. ispovijedanje Jedinstvenosti (al-tawhid), ili metafizičkih i teoloških principa vjere; 2. politička, društvena i moralna učenja; 3. unutrašnji, duhovni i vjerski ţivot zajednice.

Otuda izbor naglašava principe i temelje (usul) islama, dok pokušava da zapostavi podjele i sekundarne aspekte (furu´).

Drugim riječima, malo je rečeno o konkretnom razgraničenju principa u smislu detalja u primjeni Boţanskog zakona al-Shari´ah na svakodnevni ţivot. Ipak, sekundarni aspekti su jasno ocrtani u ʻAlijevim, mir s njime, uputama Maliku al-Aštaru i u manjem obimu u dovama.

Mada je dobro poznato da je prvi "stub islama" propovijedanje vjere, koje započinje priznavanjem Boţijeg Jedinstva, zapadni naučnici su pokušavali da islamsko vjerovanje u Boţije Jedinstvo objasne kao relativno jednostavnu potvrdu o postojanju samo Jednog Boga. Moţda je jedan od razloga što su "Nehdţul Belaga" ("Staza rječitosti") i šiitska literatura zanemareni, ili obiljeţeni kao sumnjivog porijekla, u tome što se upravo njihovo postojanje odlučno suprotstavlja široko prihvaćenoj ideji o jednostavnoj religiji beduina, sa nekoliko filozofskih ili metafizičkih prizvuka. U ovim radovima vidimo da je čak i u prvim vjekovima islama Boţanska Jedinstvenost potvrĎena izrazima koji podsjećaju na istančanost kasnijeg "teozofskog" sufizma, ali potpuno obojenim osobenom duhovnom aromom same objave.

Izvor Praveći izbor, Tabataba´i je koristio 4 rada: "Nahdţ ul-Belaga", "al-Sahifa alsajjadiyyah", "Bihar al-anwar" i "Mafatih al-jinan". Prva dva rada su pomenuta u uvodu dr. Nasra. Bihar al-anwar "Oceani svjetlosti" je monumentalna enciklopedija hadisa, koja pretenduje da sabere šiitska predanja na jednom mjestu i koja ih klasifikuje prema predmetu. Kompilirana je u safavidskom periodu od strane čuvenog teologa Muhammeda Bakira Medţlisija (umro 1110/1698-9 ili 1111/1699-1700).

Značaj koji rad ima od svog nastanka, kao standardni udţbenik za sva šiitska proučavanja, teško da moţe biti prenaglašen. Jedan pokazatelj njegove popularnosti je da je, uprkos svojoj obimnosti, dvaput štampan litografski u devetnaestom vijeku.

Savremeno izdanje ovog rada obuhvata 110 tomova, sa oko 400 stranica po tomu.

Medţlisi je prikupio svoja predanja iz brojnih ranijih izvora. Kao primjere, moţemo navesti nekolicinu radova iz kojih je prikupio hadise za ovu zbirku, radove koji su u modernim vremenima samostalno štampani. Šejh Saduk, autor jednog od četiri osnovna rada o šiitskim hadisima, pomenutog ranije, kompilirao je brojne izvorne kolekcije hadisa, od kojih je svaka uobičajeno slijedila odreĎenu temu. Njegov "alTawhid" prikuplja predanja koja se odnose na propovijedanje Boţijeg Jedinstva.

Njegovo djelo "Uyun akhbar al-Rida" objedinjuje sve što je napisano o Imamu ʻAliju er-Ridi, mir s njime, osmom Imamu, čiji grob u Mešhedu je najsvetije mjesto hodočašća u Iranu. Rad sadrţi i takve dijelove kao što je opis Imamove, mir s njime, majke, objašnjenja razloga iz koga je izabrano njegovo ime, sve njegove zabiljeţene BaštinaObjave.com

7

izreke i hadise koji se odnose na njegovu smrt i čudesa koja su se pojavila na njegovom grobu. "Al-Khisal", od šejha Saduka, ukazuje na značaj brojeva u predanjima. U dvanaest dugih poglavlja on biljeţi sve hadise koji pominju brojeve od jedan do dvanaest. Autor "al-Ihtijaja", Abu Mansur Ahmad ibn ʻAli al-Tabarsi (umro 599/1202-3) odbacuje mišljenja pojedinih od svojih savremenika, koji su tvrdili da se Poslanik, s.a.v.a., i Imami, mir s njima, nisu nikada bavili dokazivanjima. On je sakupio predanja u kojima su zabiljeţene njihove rasprave sa neistomišljenicima. Četvrto djelo iz koga je Tabataba´i načinio svoj izbor jeste Mafatih al-jinan "Ključevi dţennetskih vrtova"", standardna zbirka šiitskih dova, kompilirana iz "Bihar alanwara" i drugih izvora od strane ´Abasa Komija (Abbas Qummi) (umro 1359/ 19401). On uključuje dnevne molitve, namaze za odreĎene prilike kao što su vjerski praznici i dani ţalovanja, dove i zikr za različite trenutke čovjekovog ţivota, uputstva za činjenje hodočašća do Poslanikovog, s.a.v.a., groba, ili do grobova Imama, mir s njima, i molitve za svaku drugu moguću priliku.

Prijevod Potrebno je dati objašnjenje o metodu prevoĎenja. Zahvaljujući prirodi tekstova i njihovom fundamentalnom značaju kao izvora za šiitsku granu islama, pokušali smo da ih prevedemo na strogo doslovan način, sa što manjom dozom lične interpretacije.

Ovaj metod ima svojih mana, ali izgleda da nuţnost tačnog prevoĎenja odnosi prevagu nad njima. Najzad, Kur´an je preveden mnogo puta. Oni koji smatraju da predmetni prijevod šteti literarnim odlikama teksta mogli bi pokušati da ga sami prevedu na bosanski. Nuţnost doslovnog prevoĎenja je veća obzirom da je veliki dio teksta prevedenog ovdje (posebno oni dijelovi koji potiču od "Staze rječitosti") bio preveden na drugom mjestu i u cjelini pogrešno predstavljen. Prije nego što se načine takvi interpretativni prijevodi, za koje se smatra da odslikavaju misli Imama, mir s njima, doslovni prijevodi su od najvećeg značaja. Da bi načinili vjerne prijevode, priloţili smo fusnote svuda gdje smo odstupali od strogo doslovnih prijevoda ili kada su u originalu postojala diskutabilna mjesta. Kako za mnoge tehničke izraze ne postoje standardni prijevodi, smatrali smo nuţnim da dodamo arapski original u zagradama radi pomoći naučnicima i onima koji govore arapski. Ovo se posebno odnosi na najteţi i metafizički dio djela, na prvi dio "O Boţijoj Jedinstvenosti". I ako će arapski izrazi unijeti pometnju kod većine čitalaca, oni predstavljaju jedini praktičan način u pokušaju pribliţavanja ovog teksta čitaočevom znanju arapskog jezika. Konačno, ţeljeli bi da izrazimo svoju iskrenu zahvalnost sejjidu Huseinu Nasru, koji nam je predloţio da preduzmemo ovaj posao prije mnogo godina i koji nas je vodio u svim njegovim etapama, mada, naravno, preuzimamo svu odgovornost za svaku grešku u prijevodu u fusnotama. Piter Lemborn Vilson (Peter Lamborn Wilson) i Vilijem Špal (William Shpall) su, takoĎer, pročitali rukopis i dali vrijedne sugestije.

A bez ljubaznosti i ohrabrenja penzionisanog komandanta vazduhoplovnog puka, Huseina, i Muhamedanskog udruţenja, ovaj rad ne bi nikada bio okončan ni štampan.

BaštinaObjave.com

8

Predgovor: Allame Sejjid Muhammed Husein Tahataba´i Ukoliko se paţljivo proučava islamska literatura, odmah će se uočiti veliko i raznovrsno obilje materijala. Prvo, postoji mreţa zakona i pravila koja čini islamsku jurisprudenciju (fiqh) i koja uzima u obzir i reguliše svaki čovjekov, individualni i društveni "pokret i mirovanje", djelovanje i stanje, u svakom trenutku u vremenu, na svakom mjestu i pod svim uslovima, kao i svaki pojedinačni ili opšti slučaj vezan za ljudski ţivot. Drugo, postoji veliki niz moralnih i etičkih postavki, koje procjenjuju svaku vrstu moralnih aktivnosti, bilo one vrijedne hvale ili one za osudu, i ljudskom društvu predstavljaju model koji dolikuje čovjekovom savršenstvu. Konačno, na nivou sveukupnog islamskog pogleda na stvarnost, postoji opšta filozofija islama, drugim riječima, njegove discipline koje se odnose na kosmologiju, duhovnu antropologiju i konačno, spoznaju Boga, predstavljene na najjasniji mogući i na najneposredniji način. Na produbljenijem nivou proučavanja i spoznaje postaje očigledno da raznim elementima predanja, sa svom njihovom zapanjujućom sloţenošću i raznovrsnošću, upravlja posebna vrsta meĎusobnih odnosa; da su svi ti elementi u konačnoj analizi svodljivi na jednu istinu, "Propovijedanje Boţijeg Jedinstva" (tawhid), koje je osnovni princip svih islamskih učenja. "Lijepa riječ, kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu, ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi" (Kur´an 14:24-5). Plemenite izreke i spisi predstavljeni u ovom radu su odabrani i prevedeni iz predanja koja su ostala iza najistaknutijih predstavnika islama. Oni obuhvataju tumačenja koja osvjetljavaju principe Tewhida i razjašnjavaju osnovne temelje svih islamskih učenja i teţnji.

Istovremeno, oni sadrţe sjajna i istančana ukazivanja na način na koji su ostale vaţne discipline organizovane i ustrojene u odnosu na Tewhid, kako se moralne vrline zasnivaju na njemu, i konačno, kako se praktični aspekti islama zasnivaju i proističu od tih vrlina. Konačno, ʻAlijeve, mir s njim, upute Maliku al-Aštaru razjašnjavaju opšti stav islamskog društva vezan za praktičnu primjenu islamskog upravljanja.

Sva predanja prevedena u ovom radu saţimaju se u sljedeće dvije rečenice: "Islam je religija koja stvari vidi onakvima kakve jesu" i "Islam znači priklanjanje Istini (alhaqq) i njeno praćenje u čovjekovim djelovanjima i vjeri".

Alame Sejjid Muhammed Husein Tabataba´i

BaštinaObjave.com

9

DIO PRVI O Božijoj jedinstvenosti Sljedbenik religije Islama mora prvo prihvatiti priznanje vjere: "Nema boga sem Boga" (La ilaha illa-llah). Ovo ispovijedanje Boţijeg Jedinstva jeste prvi stub islama (rukn). Sve ostalo zavisi i proističe iz toga. Ali, šta znači reći da nema boga sem Boga? Za islam, način na koji vjernik odgovori na ovo pitanje iskazuje dubinu do koje razumije svoju veru. I parafrazirajući Poslanikov, s.a.v.a., hadis, koji se često navodi u sufijskim tekstovima, moţe se reći da postoji toliko načina da se razumije značenje ovog ispovijedanja koliko ima vjernika. [16] Islamska intelektualna historija se moţe razumjeti kao postupno razotkrivanje načina na koji su generacije i generacije razumjele značaj i dublji smisao ispovijedanja Boţije Jedinstvenosti. Teologija, fiqh, filozofija, sufizam, čak u izvjesnoj mjeri i prirodne nauke, sve idu za tim da na nekom nivou objasne princip Tewhida, "ispovijedanje da je Bog Jedan". Neke od najplodnijih intelektualnih škola koje su pokušale da objasne značaj Tewhida nastale su meĎu šiitima.

Mnogi historičari su izvan islama traţili inspiraciju za islamska filozofska i metafizička tumačenja prirode Boţije Jedinstvenosti. Ti naučnici su skloni da upute sve ono što bi moglo proizaći (po njihovom mišljenju) iz "jednostavne vjere beduina" na spoljašnji uticaj. Oni nastavljaju da se ne obaziru na bogate riznice mudrosti sadrţane u obimnim literarnim zbirkama šiitskih hadisa koje se odnose na prve vjekove islama, drugim riječima, na izreke Imama, mir s njima, koji su bili priznati autoriteti u vjerskim naukama, ne samo od strane šiita, već i sunita. Čak su i odreĎene izreke Poslanika, s.a.v.a., koje su bile nadahnuća Imamima, mir s njima, bile zanemarene. Posebno je ogromni sliv islamskih metafizičkih učenja ʻAli ibn Abi Taliba, mir s njime, Poslanikovog, s.a.v.a., roĎaka i zeta i prvog šiitskog Imama, široko zanemaren.

U izboru koji slijedi iz "Bihar al-anvara", u petnaest meĎu stotinama koji mogu biti pronaĎeni u šiitskim izvorima, čitalac će pronaći začetke mnogih kasnijih islamskih promišljanja. Primjetiće da se stil hadisa samog Poslanika, s.a.v.a., malo razlikuje od stila hadisa do osmog Imama, mir s njim, zadnjeg od koga je prenijet veliki broj tih izreka. Najvaţniji izvori Poslanikovih, s.a.v.a., hadisa i hadisa prvog, petog, šestog, sedmog i osmog Imama, mir s njima su predstavljeni. Osnovne teme zbirki ostaju uglavnom nepromijenjene. Poslanik, s.a.v.a., i Imami, mir s njima, ističu Boţiju uzvišenost, ili Njegovu "neuporedivost" (tanzih) u odnosu na bića. Moţemo govoriti o Bogu - mada samo na osnovu Njegovih sopstvenih riječi, drugim riječima Kur´ana ali izrazi koje koristimo ne mogu biti shvaćeni na način na koji su shvaćeni kada ih koristimo za opisivanje bića. Istovremeno, baš činjenica da riječi mogu biti pravilno upotrebljene da bi se odnosile na Boga ukazuje da je On na neki način zaista "Uporediv" ili "Sličan" (ta´´bih) Svojoj tvorevini, jer ju je On stvorio. U suprotnom, riječi koje se koriste za Njega bile bi lišene značenja, ili bi svaka od njih bila istovijetna drugoj. Ali ova druga dimenzija Boţije realnosti - koja je više isticana u sufizmu - jeste relativno zanemarena u korist Njegove neuporedivosti. Druga tema ovih zbirki jeste čovjekova nesposobnost da shvati Boga takvim sredstvima kao što su njegova čula i moć razuma. Stalno ukazivanje na ovu činjenicu podvlači Boţiju neuporedivost i ukazuje na karakteristične zablude kojima su bili skloni politeističko i antropomorfističko mišljenje i moć uobraţavanja iz "Doba neznanja" dţahilijet prije islama.

BaštinaObjave.com

10

Radi pojašnjavanja značenja zbirki, potrudio sam se da obezbijedim dovoljan broj objašnjenja. Detaljno komentarisanje izreka bilo je predmet opseţnog šiitskog promišljanja kroz vjekove. Svaka riječ i svaka rečenica snabdijele su brojne naučnike širokom mogućnošću prikazivanja sopstvene učenosti. Ali, za zapadnjačku publiku, moţemo se nadati samo ukazivanju na najznačajnije preporuke iz Kur´ana i literature poslaničkih, s.a.v.a., hadisa - preporuke koje su vrlo očigledne muslimanima koji govore arapski. TakoĎer, potrudio sam se da ukaţem na način na koji su kasniji komentatori razmatrali hadise, uz navoĎenje brojnih objašnjenja, u prvom dijelu uglavnom od Medţlisija, kompilatora "Bihara al-anvara". Neki od tih komentara su neophodni radi razumijevanja poruke teksta, dok drugi kao da pojašnjavaju očigledno razumljivu rečenicu. U drugom slučaju, ovo uglavnom potiče otud što komentatori uobičajeno pokušavaju da objasne tekst pozivajući se na teološke i filozofske koncepte bliske njihovim čitaocima, ali ne i prosječnom zapadnjaku.

Kako god da je, takva objašnjenja ukazuju na način na koji su se kasnije mišljenje i jezgrovit način tumačenja proširili i razvili u sloţen metafizički sistem.

A. Božiji Poslanik, s.a.v.a.

1. Ispovijedanje vjere Ebu Abdullah (šesti Imam), mir s njime, je prenio od svojih predaka da je Boţiji Poslanik, s.a.v.a., [17] rekao prilikom jedne od svojih molitvi: "Neka je slava Bogu, Koji je u svojstvu Prvoga (awwaliyyah) bio Usamljen, i kod Koga je odsustvo početka (azaliyyah) bilo savršeno uzvišeno boţanstvenošću, i najveličanstvenije kroz Njegovu veličanstvenost i moć [18]. On je oţivotvorio ono što je proizveo i oţivotvorio je to što je stvorio bez uzora (mithal) koji bi postojao prije stvaranja koje je On započeo.

Naš Gospodar, Vječni (al-qadim) je neraskomadane (nebesa i Zemlju) [19] kroz oštroumnost (lutf) Svoga Gospodarstva i kroz Svoje sveznanje stvorio, stvarajući sve što je stvorio zakonima Svoje moći (qudrah), stvarajući zvijezde da se po njima u mraku upravljate. [20] Zato niko ne moţe promijeniti Njegov svijet stvorenog, niko ne moţe izmijeniti Njegovo dijelo, niko ne odbija Njegove zakone (Kur'an, 13:15), niko ne odbacuje Njegovu zapovijed. Ne postoji mjesto počinka mimo Njegovog poziva (da'wah) [21], ni prestanak Njegove nadmoći, ni prekid Njegovog vremena.

On je zaista Postojeći (al-kaynun) od početka i istinski Trajan (al-daymum) zauvijek.

On je Skriven Svojim bićima Svojom svijetlošću na visokom horizontu, u ogromnoj moći, i u uzvišenoj nadmoći. On je iznad i izvan svih stvari. On se pokazuje (tajalla) Svome stvorenom svijetu bez da bude viĎen, i izvan je domašaja oka. On je ţelio da bude uočen propovijedanjem Jedinstvenosti (tawhid) kada se povukao iza zastora Svoje svjetlosti, uzdigao se visoko u Svojoj uzvišenosti i sakrio se od Svog svijeta stvorenog." [22] "On im je poslao Poslanike kako bi oni svjedočili protiv Njegovih stvorenja [23], tako da Njegovi poslanici mogu biti svjedoci protiv njih [24]. MeĎu njih je slao Poslanike koji su donosili radosne vijesti i opomene da se ispuni ono što je moralo da se dogodi, da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza (Kur'an, 8:42), i da robovi spoznaju svoga Gospodara u vezi koga su bili neuki, prepoznaju Ga u Njegovoj moći nakon što su je osporavali i priznaju Njegovu Jedinstvenost u Njegovom Boţanskom svojstvu, nakon što su joj se tvrdoglavo opirali."

BaštinaObjave.com

11

2. Božija svojstva Ibn´Abas je pričao da je Jevrej, po imenu Natal, stao pred Boţijeg Poslanika, s.a.v.a., i rekao: "O Muhammede, zaista ću te upitati o izvjesnim stvarima koje mi izvjesno vrijeme leţe na srcu. Ako mi na njih odgovoriš, ja ću prihvatiti islam uz tvoju pomoć."

Poslanik, s.a.v.a., je rekao: "Pitaj, o Ebu´Omere!"

Zatim je on rekao: "O Muhamede, opiši mi tvog Gospodara."

On, s.a.v.a., je odgovorio: "Zaista, Tvorac ne moţe biti opisan sem onako kako je On opisao Sebe – a kako čovjek moţe opisati Tvorca Koga njegova čula ne mogu opaziti, zamisao ne moţe dostići, misli (khatarat) ne mogu ograničiti i vidik ne moţe obuhvatiti? On je Veličanstveniji od onoga kako Ga oni, koji Ga opisuju, prikazuju.

On je Udaljen u svojoj bliskosti i Blizak u svojoj udaljenosti. On stvara (kayyaf) kakvoću (kayfiyyah), da se o Njemu ne moţe reći: "Kako"? (kayf); On odreĎuje (ayyan) "gdje" (ayn), da se o Njemu ne moţe pitati "gdje"? (ayn). On rastavlja kakvoću (kayfufiyyah) i mjesto (aynuniyyah), "On je Jedan! Allah je Utočište svakom." (Kur'an, 112:1-2) kako je On opisao Sebe. Ali, oni koji Ga opisuju, ne stiţu do Njegovog opisa. "Nije rodio i roĎen nije, i niko Mu ravan nije" (Kur'an, 112:3-4)."

Natal je rekao: "Rekao si istinu. O Muhammede, reci mi u vezi riječi: "Zaista, On je Jedan, niko Mu nije ravan (shabih)". Zar Bog nije Jedan, i čovjek jedan? Tako Njegova Jedinstvenost (wahdaniyyah) podsjeća na jedinstvenost čovjeka."

On, s.a.v.a., je odgovorio: "Bog je Jedan, ali Jedinstven (ahadi al ma´na) u značenju, dok je čovjek jedan, ali dvojan po značenju (thanawi al-ma´na): tijelesna materija (jism) i svojstvo (´arad), tijelo (badan) i duh (ruh). Sličnosti (tashbih) [25] se odnose samo na značenja."

Natal je rekao: "Govorio si istinu, o Muhammede".

B. Ali, mir s njim, prvi Imam Uzvišeni Bog ʻAli ibn Musa er Rida, mir s njime, osmi Imam, je prenosio od ranijih Imama u lancu da je Husein ibn ʻAli, mir s njime, treći Imam, govorio ovako: "Zapovjednik vjernih, mir s njime, se obratio ljudima u dţamiji u Kufi, i rekao: "Neka je slava Bogu, Koji nije nastao od bilo čega, niti je ono što je stvorio nastalo iz bilo čega [26]. Odsustvo početka kod Njega potvrĎuje se prolaznošću (huduth) stvari, Njegova moć, značajem koji im je On dodijelio, a Njegova vječnost (dawam) prolaznošću (fana) koju im je On nametnuo. Nema mjesta bez Njega da bi mogao biti opazen vezivanjem za mjesto (ayniyyah). Ni jedan predmet (shabah) nije poput Njega da bi On mogao biti opisan kvalitetom (kayfiyyah), niti je odsutan bilo gdje da bi mogao biu spoznat kroz situaciju (haythiyyah) [27]. On se u svojstvima razlikuje (muba´in) od svega što je stvorio. Nedostupan je pogledu uslijed promjenljivosti suština koje je On stvorio (u stvarima) [28] izvan svake dominacije (tasarruf) kroz promjenu stanja (halat) uslijed veličanstvenosti i golemosti. Zabranjeno je ograničavati Njega (tahdid) prodornom bistrinom oštroumnosti, spoznati Njegov opis (takyif) oštroumnom dubokomislenošću, predstavljati Ga (taswir) tragalačkim kušnjama sposobnosti opaţanja.

Uslijed Njegove golemosti, mjesto Ga ne obuhvata, usljed Njegovog Veličanstva, mjere Ga ne procjenjuju, usljed Njegove Veličine, mjerila Ga ne mogu izmjeriti.

BaštinaObjave.com

12

Zamišljanje (awham) Ga ne moţe doseći, razumijevanje (afham) Ga ne moţe poimati, niti Ga umovi (adhhan) mogu zamisliti. Moći razuma (´uqul), uzvišenih teţnji, vape za otkrivanjem spoznaje Njega, okeani saznanja presušuju bez da u dubinama smjeraju ka Njemu [29], a domišljatost opisivača pada od uzvišenosti do nemoći u opisivanju Njegove moći.

On je Jedan (wahid), ali ne u smislu broja (´adad); Vječni (da´im), bez ograničavanja trajanja (amad); Uspravni (qa´im), bez potpore (´umud). On nije od vrste (jins) da bi druge vrste bile jednake sa Njim, niti je stvar da bi Mu stvari bile slične, niti poput objekta da bi Mu se mogla pripisati svojstva. Moći razuma skreću u talasima struje Njegove spoznaje, zamisli su smetene obuhvatanjem spomena na odsutnost Njegovog početka, razumijevanje je spriječeno u svjesnosti opisa Njegove moći, a umovi se utapaju dubinama nebesa Njegovog carstva (malakut). [30] On je Gospodar (spuštanja) blagodati, Nepristupačan preko veličine, Vrhovni nad svim stvarima. Vrijeme (al-dahr) Ga ne čini starim, opisivanje Ga ne obuhvata. Pred Njim su poniţene najtvrdokornije upornosti u granicama svojih nepromjenljivosti, a upokorene su Mu nebeske staze, u krajnjim granicama svojih ogromnih predjela. [31] Dokaz Njegove vlasti (rububiyyah) je cjelovitost vrsta (al-ajnas, drugim riječima, vrste bića), Njegove moći, njihova nemoć, Njegove vječnosti (qidmah), njihovo nastajanje (futur), Njegove stalnosti (baqa´), njihovo izumiranje (zawal). Oni nemaju mjesta na koje bi utekli dalje od Njegovog domašaja (idrak), niti izlaza mimo Njegovog obuhvatanja (ihatah), niti načina da se sakriju pred Njegovim brojanjem (ihsa), ni mogućnosti da izbjegnu Njegovu moć nad njima. Savršenstvo njihovog stvaranja od strane Njega [32] je dovoljno znamenje (ayah), ukrštanje njihovih (prirodnih) svojstava od strane Njega je dokaz, privremeno porijeklo (huduth) njihovih osobina je radi razumijevanja Njegove vječnosti, a zakoni stvaranja, koji im upravljaju, kao pouka [33]. Ograničenja se ne vezuju za Njega, sličnost se ne ravna prema Njemu i nema ničega što Mu je skriveno. On je izvan dosega sličnosti i iznad stvorenih svojstava.

Svjedočim da nema boga sem Njega, vjerujući u Njegovo Boţanstvo i protiveći se svakom ko Ga osporava; i svjedočim da je Muhammed Njegov sluga i Poslanik, koji boravi u najboljem boravištu, koji je prošao kroz najplemenitije slabine i bezgrješnu utrobu, ponikao iz roda od najplememtijeg izvora, porijeklom od najboljih nasada, proistekao iz najnedokučivijih vrhova i najveličanstvenijih korijena, sa drveta na kome je Bog stvarao svoje Poslanike i odabirao one kojima vjeruje [34] Drvo savršene graĎe, skladnog rasta, plemenitih grana, cvjetnih grančica, zrelog ploda, plemenite unutrašnjosti, usaĎeno u velikodušnost i gajeno na svetom zemljištu. Tu je širilo grane i plod, postalo jako i neoborivo, a zatim ga (Poslanika Muhammeda) učinilo visokim i izuzetnim, dok ga Bog, Moćan i Veličanstven, nije počastvovao poverljivim Dţibrailom [35], obasjavajućom svjetlošću [36] i Jasnom Knjigom [37].

Njemu je podredio Buraka [38], a meleci su ga pozdravljali [39]. Uz pomoć njega je zastrašio šejtane, skršio idole i bogove kojima se klanjalo mimo Njega. Običaj Njegovog Poslanika (sunnah) je besprijekornost (rushd), njegovo postupanje (sirah) je pravda, a njegova odluka, istina. On je objavio ono što mu je zapovjeĎeno od njegovog Gospodara [40], i dostavio je ono što je bio obavezan [41] dok svoju misiju nije učinio očiglednom propovijedajući Jedinstvenost i za ljude učinio očiglednim da nema boga sem Boga i da Mu nema ravna; dok Njegova Jednoća nije postala očevidna i Njegovo Gospodarstvo Nepomiješano. Bog je Svoje postojanje učinio očiglednim kroz propovijedanje vjere o Svojoj Jednoći, uzvisujući njegov poloţaj kroz priklanjanje (al-islam). A Bog, Svemoćan i Veličanstven, odabrao je za Svog

BaštinaObjave.com

13

Poslanika što je kod Njega počivalo, poloţaj i sredstva - neka nad njim i njegovom čistom porodicom bude Boţiji mir".

Via negativa 'Ali, mir s njime, je rekao: "Slava pripada Bogu, Čije hvaljenje ne pripada onima koji hvale [42], čije blagodati ne mogu biti izračunate od strane onih koji računaju [43], i čiji pravedni udio (haqq) nije namiren od strane onih koji teze. Velike teţnje ne uzrokuju Njegovo opaţanje, niti Ga doseţu duboka oštroumlja. Njegova svojstva (sifah) ne posjeduju utvrĎena ograničenja (hadd mah-dud) ni postojeće opise (na´t mawjud), ni omeĎeno vrijeme (waqt ma´dud), ni produţeni rok (ajal mamdud). On stvara bića Svojom moći [44], šalje vjetrove Svojom milošću [45] i stijenama učvršćuje potrese Svoje zemlje [46].

"Prvi korak u vjeri je Njegova spoznaja (ma´rifah). Savršenstvo Njegove spoznaje Ga potvrĎuje (tasdiq). Savršenstvo Njegove potvrde je u propovijedanju Njegove Jednoće (tawhid). Savršenstvo propovijedanja Njegove Jedinstvenosti je odanost (ikhlas) prema Njemu [47]. A savršenstvo odanosti prema Njemu je u osporavanju odlika (nafy al-sifat) u odnosu na Njega, zbog zakona da svako svojstvo nije to što svojstvo posjeduje (al-mawsuf) i zakona da sve što posjeduje svojstva nije svojstvo.

"Zato svaki onaj ko Boga – neka Mu je slava – opisuje, Bogu pripisuje druga (drugim riječima, odreĎuje mu opis). Ko god Bogu pripisuje druga, tvrdi da ih je dvojica (tathniyah). Ko tvrdi da ih je dvojica, on Ga je podijelio. Ko Ga dijeli, ne poznaje Ga ko Ga nepoznaje, ukazuje na Njega [48]. Ko ukazuje na Njega, ograničava Ga. Ko Ga ograničava, označava Ga po broju. Ko pita; "U čemu je On?", zatvara Ga. Ko pita: "Na čemu je On?", isključuje Ga (od odreĎenih stvari).

"On je Biće (ka´in), ali ne nastalo svjetovnim porijeklom (hadatah), Postojeći (mawjud), Koji nije potekao od nepostojanja (´adam). On je svuda, bez zdruţivanja (muqaranah); Različit od svega, bez razdvajanja (muzayalah). On je Aktivan (fa´il) ali ne u smislu posjedovanja pokreta i sredstava. On je vidio prije nego što je postojalo bilo koje od Njegovih bića da bi od Njegove strane bilo opaţeno. On je bio "Sam" (mutawahhid) kada nije bilo nikoga sa kim bi bio blizak i usljed čijeg gubitka bi se osjećao usamljen.

"On je načinio svijet stvorenog, dajući mu početak bez promišljanja, bez korišćenja iskustava, slučajnih otkrića (hara-kah) (u Sebi), Neometen zahtjevima duše (hamamah nafs). On odlaţe stvari do njihovog doba [49], usklaĎuje njihove nesaglasnosti, ugraĎuje (u njih) njihova prirodna svojstva i čini da ova (svojstva) prianjaju uz svoje objekte. On ima znanje o njima prije njihovog početka, obuhvata njihova ograničenja (hudud) i njihov kraj (intiha´) i zna njihove veze (qara´in) i vidove (ahna´)."

Duboka ukorijenjenost u spoznaji Ebu Abdulah (Ebu Abdullah), mir s njime, je pričao da je, kada je Zapovjednik vjernih, mir s njime, govorio sa minbera u Kufi, čovjek je ustao i rekao: "O Zapovjedniče vjernih! Opiši nam tvog Boga - neka je Uzvišen i Blagoslovljen - da bi se naša ljubav (hubb) za Njega i naše znanje (ma´rifah) o Njemu mogli povećati."

Zapovjednika vjernih, mir s njim, je to naljutilo i naloţio je okupljanje na namaz.

Sakupilo se takvo mnoštvo da je dţamija postala pretijesna. Zatim je ustao, mir neka je s njim, promijenjene boje lica, i rekao: "Hvala Bogu, Koga odbijanje ne obogaćuje, BaštinaObjave.com

14

niti darovanje osiromašuje, dok svaki drugi darodavac biva okrnjen. On ima u izobilju blagoslovljene darove i obilje opskrbe. Svojom velikodušnošću obezbjeĎuje opskrbu bićima. On utire put teţnji (talab) onih koji Ga čine svojom ţeljom. On ne biva velikodušniji uslijed onoga što je od Njega zatraţeno, niti uslijed onoga što nije.

Vrijeme se u svom protoku ne mijenja za Njega da bi se On mijenjao suglasno. Kada bi Svojim bićima darovao svo srebro, ingote čistoga zlata i vreće bisera koje planinski rudnici izdaju [50] i morske školjke daruju, to ne bi izmijenilo Njegovu velikodušnost, niti bi se okrnjila veličina onoga što ima. U Njega su riznice darova koje se ne umanjuju potraţivanjima, na koja On ne obraća paţnju uprkos njihovoj obimnosti, jer je On Velikodušni, Koji ne osiromašuje zbog darova, niti postaje štedljiv pred upornošću upornih. "I zaista On moţe, kada nešto hoće, samo za to rekne: "Budi!" - i ono bude". Kur´an 36:82 "Meleci, uprkos svojoj blizini prijestolju Njegove velikodušnosti, svojoj ţarkoj ljubavi (walah) za Njega, svom veličanju uzvišenosti Njegove moći, i svojoj blizini skrivenom u Njegovom carstvu (ghayb malakutih), mogu znati samo o onom od Njegovih činjenja kome ih je On podučio, iako ih je On uzvisio do Svetog Carstva.

Oni imaju toliko znanja o Njemu koliko im je On dao, da kaţu: "Hvaljen nek si! Mi znamo samo ono čemu si nas Ti podučio" Kur´an 2:32 [51] "Onda, ti koji pitaš, kakvo je tvoje mišljenje? Hvaljen neka je On, slava pripada Njemu! On nije postao da bi izmjena ili otklanjanje bili mogući u odnosu na Njega.

Promjena stanja i dana i noći ne utiču na Njegovu bit. On je započeo stvaranje bez ikakvog uzora (mithal) koji bi slijedio, i bez bilo kakve mjere (miqdar), koju bi oponašao od ma kojeg znanog boţanstva (ma´bud), koje bi Mu prethodilo. Na Njega se ne odnose odličja, da ne bi bio ograničavan (hudud) time što ih je stekao. On "Niko nije kao On" Kur´an 13:11 - ne prestaje da prevazilazi svojstva bića.

"Oči Ga ne mogu vidjeti, da ne bi bio opisan na osnovu jasnog viĎenja (bi-l-´iyan), i da Njegova bića ne bi spoznala Suštinu Koju samo On zna. Svojim uzdizanjem (´uluww) iznad stvorenog, On izmiče nagaĎanjima onih koji zamišljaju (mutawahhimin). Suština (kunh) Njegove veličine izmiče obuhvatanju jalovog promišljanja onih koji promišljaju. Nema sličnosti izmeĎu Njega i onoga što je On stvorio. Za one koji imaju znanje o Njemu, On je zauvijek iznad sličnosti i suprotnosti.

"Oni koji Bogu druga pridruţuju (al-´adilun billah), laţu kada Ga saobrazavaju svojim kategorijama, oblače Ga u svojoj mašti u odjeću stvorova, dijele Ga mjerom svoje zamisli i mjere Ga nadarenostima svoga razuma [52] pomoću bića i njihovih sila različitih. Kako bi mašta mogla da odredi Njega, čija mjera ne moţe biti odreĎena, kada predodţbe spoznaje zasigurno griješe u poimanju Njegove najdublje suštine? Jer, On je Veći od toga da bi Ga ljudski umovi mogli ograničiti mišlju (tafkir), ili da bi Ga meleci, uprkos njihovoj blizini carstvu Njegove moći, mogli obuhvatiti procenjivanjem.

"On je visoko iznad toga da bi mogao imati ravnoga (kufw) sa kim bi bio uporeĎen, jer, On je Uzvišen. Kada zamisli ţele da prodru do Njega, do nevidljivih oblasti Njegovog carstva, kada misli (fikar), osloboĎene smjerajućih nametanja, tragaju za otkrivanjem saznanja o Njegovoj bitnosti, kada su srca zapala u uznemiravajuću zabunu u vezi Njega, pokušavajući da Ga obuhvate, ravnajući se prema Njegovim odlikama, kada putevi umne spoznaje bivaju zatamnjeni, jer do Njega ne doseţu odlike uz pomoć kojih mogu steći spoznaju Njegove Boţanstvenosti, tada (zamisli, misli, srca, putevi umne spoznaje) ustuknu u nemilosti premošćujući ponor tamnih kutova nevidljivih svjetova, osloboĎen od svih pripisivanja Njemu - neka Mu je slava!

Vraćaju se odbačeni unazad, priznajući da spoznaja o Njemu nije dosegnuta skretanjem (sa puta) [53], i da predodţba o mjeri Njegove veličanstvenosti ne BaštinaObjave.com

15

nastanjuje misli onih koji promišljaju, uslijed Njegove udaljenosti od obuhvatanja od strane talenata ograničenih bića. On je Onaj Koji zbraja (khilaf) u Njegovoj tvorevini, i meĎu Njegovim bićima nema nikog poput Njega. Stvar se, sada, uporeĎuje sa sebi sličnom (´adil). A kako ono čemu nema sličnoga, moţe biti uporeĎeno sa nečim što je različito od njemu sličnog (mithal)? On je Prvi (al-badi´) prije Koga ničeg nije bilo, i Zadnji (al-akhir), nakon Koga neće biti ničega.

"Oči Ga ne mogu doseći u blistavosti Njegove moći (jabarut). Kada ih zasjeni zastorima, oči ne prodiru kroz gustinu zastora, niti probijaju gustinu Njegovih pokrova da bi dosegle do "Najuzvišenijeg" [54], čijom voljom djelanje nastaje i pred uzvišenošću čije veličanstvenosti oholi puze. Glave su pred Njim pognute, a lica sleĎena u strahu od Njega. Znaci (athar) Njegove stvaralačke moći (hikmah) nalaze se u čudesnostima (bada´i) koje On stvara, i sve stvoreno postaje dokaz (hujjah) u Njegovu korist i priključeno je Njemu. Kada bi tvorevina bila nijema, Njegov dokaz bi, putem Njegovog usmjeravanja (tadbir), govorio kroz tvorevinu. [55] "On odreĎuje ono što stvara i odreĎivanje Svoje čini čvrstim (taqdir), postavlja sve na svoje mjesto istančanošću Svoga upravljanja, i usmjerava ga [56]. Ništa od toga ne dospijeva u blizinu Njegovog prijestolja [57]. Nema zaostajanja u izvršavanju Njegove volje i uzdrţavanja pred naredbom da se ispuni Njegova ţelja. Umor Ga ne dotiče [58], niti Ga ţalosti onaj ko krši Njegovu zapovijed [59] "Tako je tvorevina Njegova upotpunjena i pokorava mu se poslušno. Ravna se prema vremenu u kome je stvorena, prijemljivošću koja ne biva spriječena lijenošću ljenjivaca, ni sporošću dangube. On ispravlja iskrivljenost stvari, označava putokaze njihovih granica.

Svojom moći miri njihove suprotnosti, ujedinjuje ih (asbab qara´iniha), stvara meĎu njima različite vrste, neuporedive po veličini, svrstava ih u raznolike sorte, prirodna staništa i oblike - čudesa stvoriteljstva, čije oblikovanje je On učvrstio. On ih je oblikovao po Svojoj volji [60]. Njegovo znanje je stvorilo ustrojenost vrsta, a Njegovo upućivanje je učinilo da dosegnu najprikladnije odredište.

"O ti, koji pitaš! Znaj da onaj, ko poredi našeg Veličanstvenog Boga sa uzajamnom nesličnošću dijelova Njegove tvorevine i sa vezanošću njihovih spojeva, skrivenih Njegovim mudrim usmjeravanjem, nije upravio svoju najdublju podsvijest (ghayb damirih) u pravcu spoznaje Njega, i njegovo srce nije otkrilo (mushahadah) istinu da On nema ravnoga. Kao da nije čuo sljedbenike koji su se odricali onih koje su slijedili, govoreći: Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi kad smo vas sa Gospodarom svjetova izjednačavali´ Kur´an 26:97-98 [61] "Ko god našeg Gospodara izjednačava sa nečim, pripisuje Mu suparnika, a ko Mu pripisuje suparnika, taj ne vjeruje u ono što Njegovi jasni ajeti [62] otkrivaju i o čemu dokazi Njegovih jasnih znamenja govore. Jer, On je Bog, Koji ne biva odreĎen moćima promišljanja, da bi bio kvalifikovan u okviru širine nečijih misli, ili da bi bio ograničavan voljom razuma duša koje teţe [63]. On je Stvaralac vrsta i stvari, bez potrebe za uzorom, za postupanjem po unutrašnjim odreĎenjima, za iskustvom stečenim uslijed protoka dogaĎaja, ili za saradnikom koji bi Mu pomogao da stvori čuda stvaralaštva. Kada Ga oni, koji Mu pripisuju suparnika, uporede sa svijetom stvorenoga, čija su svojstva podijeljena i ograničena, i čiji nivoi imaju različite oblasti i regione - a On, Moćan i Veličanstven, postoji kroz Sebe, ne kroz Svoja sredstva (adah) - oni Ga ne mogu izmjeriti Njegovom istinskom mjerom. Zato je On rekao, objavljujući Svoju neuporedivost sa zdruţivanjima onih koji uporeĎuju, i uzdiţući se nad procjenom onih Svojih slugu nevjernika koji Ga mjere u okviru ograničenja: "Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim"! Kur´an 39:6 BaštinaObjave.com

16

"Slijedi ono u čemu te Kur´an upućuje vezano za Njegova svojstva, kako bi izmeĎu tebe i spoznaje Njega (ma´rifah) bila uspostavljena veza. Uzmi to kao primjer, i obasjaj se svjetlošću upute Njegove; sigurno su to blagoslov i mudrost, dati tebi, zato uzmi to što ti je dato i budi meĎu zahvalnima [64]. A ono u vezi čega te šejtan upućuje, a čije traţenje nije u Kur´anu odreĎeno, niti o njemu ima traga (athar) u sunetu Poslanika, s.a.v.a., ni upućivanju Imama, mir s njima, to prepusti Bogu, Uzvišenom i Veličanstvenom. Zasigurno, to je granica Boţijeg zahtjeva (haqq) prema tebi.

"Znaj da su "dobro u nauku upućeni" [65] oni koje je Bog oslobodio potrebe jurišanja na zatvorena vrata, iza kojih je nepoznato (al-ghuyub), pa priznaju nepoznavanje (iqrar) svega neviĎenog iza zastora, kome ne znaju objašnjenje, i kaţu: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg". Kur´an 3:7. Allah hvali njihovo priznanje nemoći da dosegnu ono što znanjem ne obuhvataju. Njihovo uzdrţavanje od ţelje da prodru u ono čije istraţivanje se od njih ne zahtjeva Bog naziva "dubokom ukorijenjenošću".

Zato se ograniči na takav isti stav i ne mjeri Boţiju moć - neka Mu je slava - po mjeri tvoga uma, da ne bi bio meĎu onima koji su propali."

Najljepši Stvoritelj Pripovijeda se da je Ali, mir s njime, odrţao doli navedenu besjedu u Kufi, stojeći na kamenu koji mu je postavio Dza´da ibn Hubejre el-Mahzumi [66]. Nosio je odjeću od vune. Konce za njegovu sablju i obuća bili su načinjeni od like. Njegovo čelo je bilo poput devinog koljena [67]. Rekao je: "Neka je hvala Bogu Kome je povratak stvorenog i ishod djelovanja [68] Zahvaljujemo Mu na Njegovoj ogromnoj dobroti, Njegovom blistavom dokazu (burhan) i obilju Njegovih blagodati i velikodušnog davanja; hvalom koja Mu pravedno sljeduje, kojom će se postići Njegova zahvalnost, koja će nas pribliţiti Njegovoj nagradi i uzrokovati najmilostivije od Njegovih uvećanja [69] Molimo Ga za pomoć [70], molitvom onoga ko se uzda u Njegovu dobrotu, očekujući Njegovu blagodat, vjerujući u otklanjanje zla, priznajući Njegove blagoslove i pokoravajući Mu se u dijelu i rijeci. Vjerujemo u Njega vjerom (iman) onoga koji Ga očekuje sa izvjesnošću, okreće Mu se kao vjernik, pokorava Mu se ponizno, iskreno ispovijeda Jedinstvenost Njegovu (akhlas muvahhidan), uzvisuje Ga veličanjem, traţeći utočište u Njemu, u ljubavi i teţnji (raghiban mujtahidan).

"Nije roĎen" Kur´an 112:3 - Hvaljen bio - da bi podijelio uzvišenost, i "Nije rodio" Kur´an 112:3 da bi ostavljao u nasljedstvo i iščezao. Vrijeme (waqt) i trajanje Mu nisu prethodili. Uvećanja i umanjenja Ga ne dotiču.

"On se otkriva umovima preko znaka Svoga besprijekornog upravljanja i konačne zapovijedi. MeĎu dokazima Njegovog stvaranja je stvaranje nebesa bez stubova [71], koja stoje bez oslonca. On ih je pozvao, a ona su se odazvala poslušno, pokorno, bez oklijevanja, ne kasneći [72]. Da Ga nisu priznali (iqrar) kao Gospodara i da Mu se dobrovoljno nisu pokorila, On ih ne bi učinio mjesto prijestolja Svoga, boravištem meleka Svojih, niti mjestom uspinjanja dobrih riječi i pravednih dijela Svoga stvoriteljstva [73]. Njihove zvijezde je učinio putokazima po kojima se upravlja zalutali putnik na raznolikim putevima na zemlji. Tmina zastora mračne noći ne sprječava blistanje njihove svjetlosti, niti ruho tmina crnih noći moţe omesti sjaj mjesečeve svjetlosti da se ne širi nebesima.

"Neka je hvala Njemu, od Koga nije skrivena tmina sutona ni mrklih noći u skrovištima zemljinih nizina, ni u vrhovima zamagljenih planina [74]; niti ono što oluja širi obzorjem nebesa; niti mjesto gde ponire bljeskanje munje u oblacima [75]; BaštinaObjave.com

17

niti list koji opada s mjesta svog otpadanja uslijed oluje potaknute zvijezdama (alanwa´) [76] i slijevanja kiše. On zna mjesto na koje kap pada i ponire, putanju po kojoj sićušni mrav traga i dubini zemlje, koliko je hrane mušici dovoljno [77] i šta ţena u materici nosi [78].

"Neka je slava Bogu Koji je postojao (al´ka´in) prije pijedestala (kursi), prijestolja (´arsh), nebesa, Zemlje, dţinova i ljudi. Zamišljanje (wahm) ne doseţe do Njega. On ne moţe biti izmjeren razumijevanjem (fahm). Molitelji Ga ne zaokupljaju [79], a davanje ne umanjuje. Oči Ga ne mogu vidjeti, niti mjesto "gdje" (ayn) ograničiti. Nije opisiv uz pomoć zdruţivanja [80]. On ne stvara djelovanjem [81], uz pomoć čula Ga je nemoguće opaziti, a sa čovjekom uporediv nije.

"On je Taj Koji je sa Musaom govorio direktno [82] i pokazao Mu jedno od Svojih moćnih znamenja [83], ne koristeći organe (jawarih), sredstva (adawat), ni govor [84].

"O ti, koji se napreţeš da opišeš svog Boga, ukoliko govoriš iskreno, opiši Dţibraila, Mikaila, vojske meleka, pognute u odajama svetosti (hujarat al-quds), umova koji su smeteni ţarkom ljubavlju da bi ograničili "Najljepšeg Stvoritelja" [85]. Preko svojstva se, zasigurno, mogu opaziti samo oni koji imaju oblik i dijelove i koji iščezavaju nakon isticanja njihovog vremena. Nema boga sem Njega. On obasjava Svojom svijetlošću svaku tminu i Svojom tamom pomračuje svako svjetlo."

Jedinstvenost Pripovijeda se da je na dan Bitke kod deve [86] beduin stao ispred Zapovjednika vjernih, mir s njime i rekao: "O Zapovjedniče vjernih! Ti kaţeš da je tvoj Bog Jedan?"

Ljudi su ga napali govoreći: "O beduine! Ne vidiš li da je srce Zapovjednika vjernih ophrvano brigom?" Zapovjednik vjernih, mir s njime je rekao: "Pustite ga! Ono što beduin ţeli (drugim riječima, znanje o Bogu) je zasigurno ono što mi ţelimo ljudima."

Zatim je rekao: "O beduine! Reci da je Bog jedan (wahid) ima četiri (moguća) značenja, od kojih dva nisu dopuštena u vezi Boga, Uzvišenog i Silnog, dok druga dva jesu ustanovljena vezano za Njega.

"Od dva, koja nisu dopuštena u vezi Njega, prvo značenje je ono koje kaţe "jedan", podrazumijevajući kategoriju brojeva. To nije dopušteno, jer ono što nema drugo, ne ulazi u kategoriju brojeva. Nisi li vidio da je onaj, koji kaţe "treći od trojice" nevjernik? [87] I drugo je poput iskaza onoga ko kaţe (a odnosi se na čovjeka): "On pripada ljudskom rodu", u smislu da je on jedna vrsta u rodu. [88] To nije dopušteno, jer je to uporeĎenje, a naš Gospodar je visoko iznad toga."

"Vezano za dva značenja ustanovljena u vezi Njega, prvo glasi: "On je Jedan, nema sličnosti (shabah) izmeĎu Njega i bića". Takav je naš Gospodar. A drugo tvrĎenje, koje kaţe: "Sigurno, On je Uzvišen i Silan" jeste jedinstveno u značenju (ahadi alma´na), smjerajući ka tome da On nije razdijeljen u postojanju, umnoj spoznaji, ni zamišljanju [89] Takav je naš Gospodar, Silan i Uzvišen." [90] Oštroumnost U drugoj besjedi Ali, mir s njime, je rekao: "Na Njega ukazuju (daliluh) Njegova znamenja (ayat) [91]. Opaziti Ga (wujuduh), znači potvrditi Njegovo postojanje (ithbatuh) [92]. Znati Ga, znači ispovijedati Njegovu Jedinstvenost; a ispovjedati Njegovu Jedinstvenost znači razlikovati Ga (tamyiz) od Njegove tvorevine. Mjerilo (hukm) razlikovanja je odvajanje (baynunah) u odlikama, a ne odvajanje u smislu BaštinaObjave.com

18

razdaljine (´uzlah). On je, zasigurno, stvaralački Bog (rabb khaliq), Koji nema drugog boga, i Koji nije stvoren. Sve što se moţe zamisliti različito je od Njega."

Nakon toga, on, mir s njime, je rekao: "Ko god da je poznat kroz sebe (bi-nafsihi) nije bog; to je vodič ka onome što ukazuje na Njega (al-dalil´alayh) i to je ono što vodi ka Njegovoj spoznaji."

Spoznaja srcem Ebu Abdullah, mir s njime, je pripovijedao: "Zapovjednik vjernih je govorio sa minbera u Kufi, kada je čovjek, po imenu Dileb (Dhi´lib), stao pred njega. On je bio oštrog jezika, rječit i hrabar. Rekao je: "O Zapovjedniče vjernih! Da li si ti vidio svog Boga?"

On, mir s njime, je odgovorio: "Teško tebi, Dilebe! Ne bih činio ibadet bogu koga nisam vidio."

Dileb je rekao: "O Zapovjedniče vjernih! Kako si Ga vidio?"

On, mir s njime, je odgovorio: "O Dileb! Oči Ga ne vide gledanjem, već Ga srca spoznaju kroz istinitosti vjerovanja (haqa´iq al-iman). Teško tebi, Dilebe! Zaista, moj Gospodar je Istančan u oštroumlju (latif al-latafah), ali Ga ne moţeš opisati oštroumljem (lutf); Veliki u golemosti (´azim al-´azamah), ali Neopisiv kroz veličinu (´izam); Uzvišen u uzvišenosti (kabir al-kibriya´), ali Neopisiv kroz uzvišenost (kibr); Veličanstven u veličanstvu (jalil al-jala-lah), ali Neopisiv kroz veličanstvenost (ghilaz). Prije svih stvari, On je bio; ne kaţe se da je bilo bilo čega pre Njega. Nakon svih stvari, On će biti; ne kaţe se da On ima "poslije" [93]. On je odlučio o (svim) stvarima, ali ne putem odluke (himmah). On sve obuhvata (darrak), ali ne nekom vještinom (khadi´ah). On je u svim stvarima, ali nije pomiješan (mutamazij) sa njima, niti odvojen (ba´in) od njih. On je Vidljiv (zahir), ali ne saglasno objašnjenju o neposrednošcu (u odnosu na čula: mubasharah)); Očevidan (mutajallin), ali ne kroz pojavu Njegove uočljivosti (istihlal ru´yah); Udaljen, ali ne razmakom (masafah); Blizak (qarib), ali ne preko pribliţavanja (mudanah); Oštrouman, ali ne putem materijalnosti (tajassum); Postojeći (mawjud), ali ne nakon nepostojanja (´adam); Djelujući (fa´il), ali ne putem prinude (idtirar); Odlučan (muqaddir), ali ne kroz pokret (hara-kah); Voljan (murid), ali ne kroz odlučivanje (hamamah); On čuje (sami´), ali ne putem sredstava (alah); On vidi (basir), ali ne putem organa (adah) [94].

"Prostor (amakin) Ga ne obuhvata, vremena (awqar) ne idu uz Njega, odlike (sifat) Ga ne ogranicavaju, san (sinat) Ga ne obuzima. [95] "Kroz Njegovo davanje čulnosti (tash´ir) organima čula (masha´ir) zna se da On nema organe čula. [96] Kroz Njegovo davanje materijalnosti (tajhir) supstancama (jawahir) zna se da je On bez materijalnosti [97]. Kroz Njegovo uzrokovanje suprotnosti (mudaddah) meĎu stvarima, uočava se da On nema suprotnosti (didd) [98]. Kroz Njegovo uzrokovanje pripajanja (muqaranah) meĎu delanjima, zna se da One nema bliskoga (qarin). On je mrak suprotstavio svjetlosti, pomrčinu vidljivosti, vlaţnost suhoći [99], a toplotu hladnoći. On spaja one stvari koje se odbijaju, a razdvaja one koje su bliske. One potvrĎuju (postojanje) svoga Rastavljaca (mufarriq) svojim rastavljanjem i Spojitelja (mu´allif) svojim vezivanjem. To je značenje Njegovih riječi - On je Moćan i Veličanstven: "I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili".

Kur´an 51:49 "Tako je On kroz njih razdvojio "prije" i "poslije", da bi se znalo da On nema prije i poslije. Oni svojim ćudima (ghara´iz) svjedoče da On, Koji im je ćudi dao, nema ćud.

BaštinaObjave.com

19

Svojim priklanjanjem vremenu (tawqit), oni svjedoče da Onaj Ko ih je vremenu priklonio, nije Sam njemu priklonjen.

"On je jedne sakrio od drugih kako bi se znalo da nema zastora izmeĎu Njega i Njegovog svijeta stvorenog, različitog od Njegovog svijeta stvorenog. On je bio Gospodar kada nije bilo nikoga kome bi bio Gospodar (marbub), Bog kada nije bilo nikoga kome bi bio Bog (ma´luh); Sveznajući (ʻAlim), kada nije bilo ničega da se sazna (ma´lum), Slušalac kada nije bilo ništa što bi se čulo (masmu´)."

Zatim je Ali, mir s njime, spontano sastavio ove stihove: "Moj Gospodar je oduvijek Znan kroz veličanje, moj Bog je oduvijek opisivan kao Velikodušan.

On je postojao kada nije bilo svjetlosti od koje bi se traţilo da osvijetli, kao ni mraka na horizontu.

Zato je naš Gospodar Brojilac bićima, svima od njih, i svima je Opisan u mašti.

Ko ţeli da Ga opiše kroz poreĎenje, vraća se opsjednut, okovan svojom nesposobnošću.

A pri uspinjanju na nebo, treptaj Njegove moći šalje bljesak koji osljepljuje oko duše [100].

Zato, napusti onoga ko raspravlja o vjeri, izgubljenog u dubinama, jer je sumnja u njemu iskrivila njegovo viĎenje.

I postani drug onom pouzdanom, koji je miljenik svoga Gospodara i okruţen okriljem svog Zaštitnika: Smiješeći se, na Zemlji je postao putokaz upućivanja (dalil al-huda) a u Dţennetu okićen i priznat."

Nakon toga, Dileb je pao onesvješćen na zemlju. Kada se povratio, rekao je: "Nikada nisam čuo takve riječi. Neću se vratiti ničemu čemu sam prije vjerovao."

C. El-Bakir, mir s njim, peti Imam Neuporedivi Bog Abu Basir je pripovijedao da je kod Ebu Dţa´fera, mir s njime, petog Imama, došao čovjek i rekao mu: "O Abu Dţa´fere, kaţi mi o svom Gospodaru! Kada je On nastao?"

On, mir s njime, je odgovorio: "Teško tebi! Zaista se za stvar kaţe da je nije bilo, a da je zatim postala. "Kada je postala?" Ali, moj Gospodar - Blagoslovljen je On i vrlo visoko - bio je Vječni, bez "kako?", i lišen bilo kojeg "gdje?". Njegovo Biće (kawn) nije imalo "kako", niti je imalo ikakvo "gdje". On nije bio u bilo čemu, niti na bilo čemu. On nije stvorio mjesto (makan) Sebe radi (kan). On nije ojačao nakon što je načinio stvoreno, niti je prije stvaranja stvorenog bio slab. I nije bio usamljen (mustawhish) prije nego što je stvorio stvari. On ne sliči bilo čemu što je stvorio. On nije bio lišen moći nad tvorevinom prije njenog stvaranja, da bi bio lišen stvorenog nakon njegovog nestanka. [101] On biva ţiv u odsustvu (stvorenog) ţivota, Moćni Vladalac prije nego što stvori bilo šta (nad čim će vladati) i Svemoćni Vladar (malik jabbar) nakon stvaranja tvorevine (al-kawn). Njegova Bit nema "kako", niti "gdje", niti ima granica. On se ne spoznaje kroz bilo šta što bi ličilo na Njega. On ne stari u Svom postojanju. Njega ništa ne dotiče. Ništa kod Njega ne izaziva strah. A sve stvari su zahvaćene strahom od Njega. [102] "On je ţiv bez ograničenog trajanja, bez bića (kawn) opisanog uz pomoć osobina, bez stanja koje moţe biti odreĎeno (kayf mahdud), bez traga kojim bi bio praćen, i bez BaštinaObjave.com

20

mjesta bliskog nečemu. Ne, On je Taj ţivi, Koji zna, Vladalac Koji je vječan. Njegovi su snaga i vlast. On stvara ono što zeli Svojom voljom (mashiyyah). On nije ni ograničen, ni podijeljen na dijelove, i On ne išcezava. On je bio Prvi, bez "kako" i biće posljednji, bez onog "gdje".

"Sve će, osim Njega, propasti" Kur´an 28:88. "Uzvišen neka je Allah, Gospodar Svijetova!" Kur´an 7:54.

"Teško tebi, koji postavljaš pitanja! Mog Boga ne obuhvata zamisao, neizvjesnosti Ga ne dotiču, On nije ni u čijoj vlasti, niko Mu nije blizak, pojave Ga ne dotiču, On ne biva ispitivan za bilo šta što čini [103], On se ne pojavljuje nad bilo čim" [104]. "Ne obuzima Ga ni drijemeţ, ni san" Kur´an 2:255.

"Njegovo je što je na nebesima i što je na Zemlji i što je izmeĎu njih i što je pod zemljom!" Kur´an 20:6.

D. Dža´fer es-Sadik, mir s njim, šesti Imam ViĎenje Boga Abu Basir je ispričao da je on rekao Ebu Abdulahu - počivao u miru - "Kaţite mi o Bogu, Moćnom i Uzvišenom. Hoće li Ga vjernici vidjeti na Sudnjem danu?"

On, mir s njime, je odgovorio: "Da, a vidjeli su Ga i prije Sudnjeg dana."

Abu Basir je upitao: "Kada?"

Imam je odgovorio: "Kada im je rekao: "Zar ja nisam Gospodar vaš?" Oni su odgovorili: "Jesi, mi svjedočimo" Kur´an 7:172 [105] Zatim je ušutio, a potom je rekao: "Zaista Ga vjernici vide na ovom svijetu prije Sudnjeg dana. Zar ga ti ne vidiš sada?"

Tada mu je Abu Basir rekao: "Hoću li prenijeti ovo što ste rekli?"

On, mir s njime, je odgovorio: "Ne, jer ako to ispričaš, osporit će ga poricatelj, neuk u pogledu značenja onoga što kaţeš. Zatim će iznijeti pretpostavku da je to poreĎenje i sumnja (kufr). Ali spoznaja srcem (ar-ru´yah b-il-qalb) nije poput viĎenja očima (arru´yah bi-l-´ayn). Neka je Bog visoko iznad onoga kako ga uporeĎivači (mushabbihun) i nevjernici (mulhidun) opisuju!"

Ime koje ne može biti imenovano Pripovjeda se da je Ebu Abdullah, mir s njime, rekao: "Boţije ime je različito od Boga, a sve što moţe biti nazvano riječju "stvar" (shay´) [106] jeste stvoreno, sem Boga. Zato je sve što jezici izraţavaju ili ruke načine [107], stvoreno. Bog je cilj onome ko Ga postavi za cilj, ali je odreĎeni cilj (al-mughayya, drugim riječima, u ljudskom umu) različit od (stvarnog) cilja [108]. Cilj posjeduje osobine (mawsuf), a sve što posjeduje osobine jeste stvoreno (masnu´). Ali Stvoritelj (sani´) stvari ne posjeduje osobine čije ograničenje je utvrĎeno (had musamma). On nije stvoren da bi Njegova Suština (kaynunah) bila spoznata kroz stvaranje (sun´) ostvareno mimo Njega [109]. On se ne završava granicom, sem ako bi ona bila različita od Njega. Ko god razumije ovaj princip (hukm) nikada neće biti u zabludi. To je istinsko propovijedanje Jedinstvenosti (al-tawhid al-khalis), zato vjerujte u njega, potvrdite ga i dobro razumite, sa dopuštenjem Boga, Milostivog i Veličanstvenog.

"Ko god smatra da zna Boga pomoću vela (hijab), ili oblika (surah), ili sličnosti (mithal), jeste pridruţivalac, jer su veo, oblik i sličnost različiti od Njega. On je BaštinaObjave.com

21

definitivno i isključivo Jedan. Zato, kako bi onaj, koji smatra da Ga zna pomoću sredstava nekog drugog, različitog od Njega, propovijedao Jedinstvenost? Zasigurno, samo onaj zna Boga, koji Ga zna uz pomoć Boţijih sredstava (billah). Zato Ga onaj, ko Ga ne poznaje uz pomoć Njegovih sredstava, ne zna. Suprotno, on samo zna za Njemu različito. Nema ničega izmeĎu Tvorca i stvorenog [110]. Bog je Tvorac stvari, ali ne iz nečega. On je Nazvan Svojim imenima, i Različit je od Svojih imena, a Njegova imena su različita od Njega [111]. Opisani (al-mawsuf) je različit od opisivača (al-wasif). "Zato je onaj, koji smatra da vjeruje u ono što ne poznaje, odstupio od spoznaje (ma´rifah) [112].

Stvorena stvar (makhluq) ne opaţa ništa sem Boţijim sredstvima: spoznaja o Bogu dolazi preko Boţijih sredstava. Bog je Nenastanjen svojim bićima, i ne boravi u Svojim bićima [113]. Kada On poţeli nešto, biva kako je poţelio, Njegovom zapoviješću (amr) i bez govora (nutq). Njegovi robovi nemaju skloništa od Njegove zapovjedi (ma qada) i nemaju prigovora protiv onoga što je Njegovo zadovoljstvo.

Oni nemaju snagu da mijenjaju ono što je u njihovim tijelima, stvoreno od Boga, sem uz pomoć sredstava njihovog Gospodara. Zato onaj, ko smatra da moţe da učini nešto što Bog, Uzvišen i Moćni, ne ţeli, smatra da je njegova volja (iradah) jača od Boţije volje: "Uzvišen neka je Allah, Gospodar svijetova!" (Kur´an, 7:54)

E. Musa Kazim, mir s njim, sedmi Imam Božija moć i uzvišenost Pripovjeda se da je Musa ibn Dţa´fer, mir s njime, rekao: "Zasigurno je Bog - nema boga sem Njega - bio ţiv bez "kako?" (kayf) ili "gdje?" (ayn). On nije bio u bilo čemu, niti na bilo čemu. On nije stvorio mjesto (makan) za Svoju uzvišenost (makan) [114]. On nije ojačao u moći nakon što je stvorio tvorevinu. Ništa stvoreno Mu ne sliči. On nije bio lišen moći nad prostranstvom prije nego što ga je stvorio, niti će biti lišen moći nad njim nakon njegovog nestanka [115].

"On - Uzvišeni i Veličanstveni - jeste ţivi Bog bez ograničenog ţivota, Car prije nego što je stvorio bilo šta, Gospodar nakon stvaranja (insha´). Bog nema ograničenja (hadd). On nije poznat po nečem što Njemu sliči. On ne stari trajanjem (baqa´). Ne dotiče Ga strah pred bilo čim, dok su sve stvari u strahu od Njega kao gromom pokošene [116]. Zato je Bog ţiv bez privremenog ţivota, bez opisa uz pomoć karakteristika, bez stanja koje moţe biti definisano, bez označenog pravca ili utvrĎenog mjesta. Ne, On je Ţiv u Sebi, Gospodar čija moć ne prestaje. On stvara ono što On ţeli, Svojom voljom i Svojom moći. On je bio Prvi, bez "kako" i bit će posljednji, bez "gdje?". "Sve će, osim Njega, propasti." (Kur´an 28:88.) "Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svijetova!" (Kur´an 7:54)

F. Ali er-Rida, mir s njim, osmi Imam Tevhid Priča se da je, kada je al-Ma´mun [117] poţelio da postavi er-Rida, mir s njim, za svog nasljednika, okupio Benu Hišam [118] i rekao im: "Doista, ţelim da postavim er-Ridu na ovo mjesto nakon mene."

BaštinaObjave.com

22

Benu Hišam su zavidjeli er-Ridi i rekli su: "Ti postavljaš jednog neukog čovjeka koji nema sposobnost da upravlja halifatom. Zato naredi da se pozove. On će nam se pridruţiti, i ti ćeš vidjeti kako će njegova neukost uticati kod tebe protiv njega."

Tako je on poslao po njega i Imam, mir s njim, je došao. Benu Hišam su Imamu rekli: "O Ebul-Hasane! Popni se na minber i ukaţi nam kako bi mogli činiti ibadet Bogu."

Tada se Imam, mir s njim, popeo na minber i dugo sjedeo, glave pognute u tišini.

Zatim je kroz njega prošao osjetan drhtaj, i on, mir s njim, je ustao uspravivši se, uzdiţući i hvaleći Boga, traţeći Njegov blagoslov za svog Poslanika, s.a.v.a., i njegovu porodicu,, mir s njim.Zatim je rekao: "Prvi element u činjenju ibadeta Bogu je Njegova spoznaja. Korijen (asl) Njegove spoznaje je u priznavanju Njegove Jedinstvenosti (tawhid), a ispravan način ispovedanja Njegovog Jedinstva je u osporavanju osobina na strani Njega. Zato što razum potvrĎuje da su svaka osobina i sve što posjeduje osobine (mawsuf) stvoreni. Sve što posjeduje osobine potvrĎuje da ima Tvorca, Koji nije osobina, niti posjeduje osobine. Svaka osobina i sve što posjeduje osobine ukazuje na vezu (iqtiran - izmeĎu osobina i onoga na šta se osobina odnosi). Veza svjedoči o privremenosti (hadath). A privremenost svjedoči da ne prihvata lišenost početkom, koja ne prihvata privremenost.

Zato Bog nije taj čija se suština spoznaje uporeĎivanjem. Njegova Jedinstvenost nije ta koju propovijeda neko ko pretenduje da Ga izmjeri. Nije Njegova stvarnost (haqiqah) ta koja koja doseţe do nekoga ko Mu pripisuje sličnosti. Nije On taj koga priznaje (tasdiq) onaj koji Mu pripisuje kraj. On nije taj kome se obraća onaj koji ukazuje na Njega. Nije On taj koga zamišlja onaj koji Ga uporeĎuje (sa nečim). Nije On taj kome se pokorava onaj koji Ga rastavlja na dijelove. I nije to On kome ţudi onaj ko Ga zamišlja u svojoj mašti.

Sve što moţe biti spoznato po sebi (bi-nafsihi) jeste stvoreno (masnu´) [119]. Sve što postoji izvan Njega jeste posljedica (ma´lul). O Bogu se zaključuje po onome što stvara (sun´). Spoznaja Njega dolazi brzo kroz moć razuma, a dokaz (huodţah) o Njemu je ustanovljen (čovječijom) primordijalnom suštinom (al-fitrah).

Boţije stvaranje stvorova je zastor izmeĎu Njega i Njih. Njegovo odvajanje (mubayanah) od njih je Njegova nevezanost za njihovo mjesto (ayniyyah) [120]. To što je On njihovo porijeklo (ibtida´) njima je dokaz da On nema porijekla, jer niko ko ima porijeklo ne moţe biti porijeklo drugom. To što ih je On stvorio tako da posjeduju sredstva (za obavljanje djelatnosti) jeste dokaz da On nema sredstva (adah), jer su sredstva dokaz siromaštva onih koji ih koriste.

Zato su Njegova imena opis (ta´bir), Njegovo postupanje (af´al) su putevi spoznaje Njega, a Njegova Suština je Istina (haqiqah) [121]. Njegova Suština (kunh) Ga odvaja (tafriq) od tvorevine, a Njegova različitost (ghuyur) ograničava (tahdid) ono što je različito od Njega. Zato je neuk u pogledu Njega onaj ko traţi da On bude opisan.

Prekršilac protiv Njega je onaj koji teţi da Ga obuhvati. U zabludi je onaj koji zamišlja da Ga je opisao.

Ko god kaţe "kako?", uporedio Ga je (sa nečim). Ko god kaţe "zašto?" propisao Mu je uzrok (ta´lil). Ko god kaţe "kada?", odredio Ga je u vremenu (tawqit). Ko god kaţe "u čemu?", ogradio Ga je (tadmin). Ko god upita "do čega?", odredio Mu je granicu (tanhiyah). Ko god kaţe "dokle?" odreĎuje Mu kraj (taghiyah). Ko god Mu odreĎuje kraj, kraj Mu pripisuje. Ko Mu pripisuje kraj, on Ga je podijelio. Ko god Ga je podijelio, opisao Ga je. Ko god Ga opiše, skreće sa pravog puta (ilhad) u odnosu na Njega [122].

Bog se ne mijenja sa promjenama kroz koje tvorevina prolazi, kao što ni ne postaje ograničen omeĎivanjem (tahdid) onoga što je ograničeno (al-mahdud). On je Jedan (ahad), ne na osnovu objašnjenja ponuĎenog brojem (tawil ´adad); Spoljašnji, ne BaštinaObjave.com

23

saglasno objašnjenju da je dostupan (čulima) [123]; Jasan, ne kroz pojavljivanje Njegove vizije; Unutrašnji (batin), ne kroz razdvajanje (muzavalah); Udaljen (muba´in), ne preko razmaka; Blizak, ne preko prbliţavanja; Prefinjen, ne putem tjelesnosti; Postojeći, ne nakon nepostojanja; Djelatan, ne kroz prinudu; Odlučujući, ne preko djelanja misli (jawl fikrah); usmjeravajući (mudabbir), ne kroz pokret, zahtjevan, ne kroz raščlanjivanje; Voljan (sha´), ne kroz usmjeravanje paţnje (himmah) [124], Obuhvatan (mudrik), ne kroz dodir (majassah). On čuje, ne preko sredstava, i vidi, ne preko organa.

Vrijeme Ga ne slijedi, mjesto Ga ne obuhvata, drijemeţ Ga ne obuzima, obiljeţja Ga ne ograničavaju, pomagala (adawat) Mu nisu od koristi. Njegova suština (kawn) prethodi vremenu (al-awqat), Njegovo postojanje (wujud) nepostojanju i odsutnost Njegovog početka (azal) početku (al-ibtida´).

Davanjem čulnosti organima čula saznaje se da On nema organe čula. Njegovim davanjem sadrţaja supstancama, spoznaje se da On nema sadrţaja. Njegovim uzrokovanjem pridruţivanja meĎu djelanjima, spoznajemo da Njemu niko nije pridruţen. On je suprotstavio mrak svjetlu, nejasnoću razgovjetnošću, poroznost čvrstini i toplotu hladnoći. On spaja stvari koje su protivurječne jedna drugoj i razdvaja one koje su bliske. One dokazuju (postojanje) svoga Rastavljača svojim odvajanjem i svoga Sastavljača svojim spajanjem. To je značenje Njegovih riječi - On je Moćan i Uzvišen - "I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili" (Kur´an 51:49) Zato je On preko njih razdvojio "prije" i "poslije", da bi se znalo da On nema prije i poslije. Oni svojim naravima svjedoče da On, Koji im je narav dao, nema narav. Oni svojom različitošću (tafawut) potvrĎuju da On, koji im je različitost dodijelio, nema različitost. Oni svojom privrţenošću vremenu dokazuju da On, Koji ih je podvrgao vremenu, Sam nije podvrgnut.

On je neke od njih sakrio pred drugima, kako bi se spoznalo da nema zastora izmeĎu Njega i njih, različitog od njih. Njemu je pripadalo značenje Boţanskog (alrububiyyah) kada nije bilo nikoga kome bi bio Gospodar, Boţanska stvarnost (alilahiyyah) kada nije bilo nikoga kome bi bio Bog, značenje Znalca, kada nije bilo ničega što bi se znalo, značenje Tvorca (khaliq), kada ništa nije bilo stvoreno (makhluq), i značenje Onoga ko čuje, kada nije postojalo ništa što bi se čulo. On ne zasluţuje značenje (izraza) Tvorca zato što je stvarao, niti iz Njegovog stvaranja bića potiče značenje "stvaranja".

Kako (ne bi moralo biti tako)? Jer, mudh ("oduvijek") Ga ne skriva, qad ("vec") [125] Ga ne pribliţava, la´alla ("moţda") Ga ne pokriva, mata ("kada?") Ga ne ograničava u vremenu, hin ("u doba") Ga ne obuhvata, niti Ga ma´ ("sa") dovodi u vezu [126].

OruĎa (adawat) ograničavaju samo sebe, a sredstva (alah) smjeraju ka sebi istima.

[127] Njihovo djelanje otkriva se samo u stvarima [128]. Mudh sprječava da stvari budu vječne (qidmah), qad ih štiti od odsustva početnosti, a law la ("sem ukoliko") ih brani od savršenstva (al-takmilah) [129]. Stvari se razdvajaju dokazujući (postojanje) svoga Rastavljača. One postaju različite i dokazuju Onoga Koji ih je načinio različitim (muba´in). Kroz njih njihov Tvorac iskazuje Sebe moćima razuma. Kroz ove moći [130] On postaje Skriven pogledu, njima se zamišljanje javlja kao odluka [131], u njima je potkrepljen (samo) različit od Njega, od njih je zadrţan dokaz i putem njih im On čini priznanje (al-iqrar) poznatim. [132] Potvrda (tasdiq) postojanja Boga biva ubrzana moćima razuma, a vjera (iman) u Njega dostize savršenstvo kroz zahvalnost. Nema religioznosti (diyanah) sem nakon znanja (ma´rifah), nema spoznaje sem kroz odanost (ikhlas) i nema odanosti uz

BaštinaObjave.com

24

uporeĎivanje. [133]. Nema odricanja (nafy) od uporeĎivanja ako postoji potvrda (ithbat) osobina. [134] Zato ništa iz tvorevine nije pronaĎeno u njenom Tvorcu. Sve što je u njoj moguće, nemoguće je kod njenog Tvorca. Kretanje (harakah) i mirovanje (sukun) ne utiču na Njega. Kako bi ono, na šta On djeluje (u drugima), moglo dejstvovati u odnosu na Njega, ili ono što je On stvorio moglo da se vrati Njemu? Tada bi Njegova suština bila razdvojena, Njegova bit podijeljena, Njegovo značenje (ma´na) lišeno vječnosti. Kako bi Tvorac imao značenje različito od stvorenog?

Ako bi Ga ograničilo nešto od pozadi, tada bi Ga ograničilo nešto ispred Njega.

Ukoliko bi savršenstvo (tamam tragalo za Njim, nesavršenstvo bi bilo nad Njim. Kako bi ono, što ne prevazilazi (imtina´) prolaznost, bilo vrijedno imena "Vječan"? Kako bi ono, što ne prevazilazi svojstvo stvorenog (insha), stvaralo stvari (svijeta)? Tada bi se u Njemu pojavio znak stvorenog (al-masnu´) i On bi postao dokaz (dalil), nakon što je dokazan (madlul ´alayh). [135] Nema dokaza u apsurdnim shvatanjima (kao gore navedenim), niti odgovora kada se o apsurdnosti pita, niti slavljenja Njega u njihovom značenju. [136] Niti ima nečeg pogrešnog u Njegovom razlikovanju od tvorevine, sem ako Vječni ne prihvata da bude učinjen dvojicom, ili da vječnost ima početak. [137] Nema boga sem Boga, Uzvišenog, Silnog. Laţu oni koji Bogu pripisuju jednake. "A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan!" [138] Blagoslovi Boţe Muhammeda i njegovu bezgrješnu porodicu!"

Zastor Muhammed ibn ´Abdullah al-Horasani, sluga er-Ride, neka je mir Boţiji nad njim, pričao je da je čovjek iz redova nevjernika (zanadiqah) [139] ušao kod Imama, mir s njim, kod koga je bila skupina ljudi. Imam Ebul-Hasan, mir s njim, mu reče: "Zar ne vidiš da, ukoliko je tvoje gledište ispravno gledište – a tvoje gledište to nije – tada nismo jednaki? Sve to što smo činili namaz, postili, davali milostinju i iznosili svoja ubjeĎenja, neće nam naškoditi."

Nevjernik je šuti. Zatim je Ebul-Hasan, mir s njim, rekao: "Ako je ispravno gledište naše gledište – a naše gledište to jeste – zar tebi onda nije propalo, a nama pripalo spasenje?"

On je rekao: "Neka je nad Vama Boţiji blagoslov. Onda mi kaţite kakav je On i gdje je On?" Ebul-Hasan, mir s njim, reče: "Teško tebi! Tvoje gledište je zasigurno pogrešno. On je odredio "gde", i postojao je prije nego što je postojalo "gde"! On je stvorio "kako", i postojao je prije nego što je postojalo "kako". Zato On nije poznat kroz odreĎenja "kako" i "gde", niti preko bilo kojeg vida čulnog opaţanja, niti moţe biti procijenjen bilo čim." Čovjek reče: "Tada je On sigurno ništa (la shay´) ako ne moţe biti opaţen ni jednim čulom."

Ebul-Hasan, mir s njim, reče: "Teško tebi! Kada tvoja čula ne uspijevaju da Ga opaze, ti osporavaš Njegovo postojanje. Ali, kada naša čula ne uspijevaju da Ga opaze, mi znamo zasigurno da je On naš Gospodar i da je On nešto različito od ostalih stvari (shay´ bi-khilaf al-ashya´)." [140] Čovjek reče: "Onda mi kaţite kada je On bio?"

BaštinaObjave.com

25

Ebul-Hasan, mir s njim, reče: "Kaţi mi kada On nije bio, pa ću ti reći kada je bio?"

[141] Čovjek reče: "Kakav je onda dokaz o Njemu?"

Ebul-Hasan, mir s njim, reče: "Kada posmatram svoje tijelo i kada mi je nemoguće da smanjim njegovu širinu ili visinu, ili da neprijatne stvari drţim dalje od njega, ili da mu pribavljam korist, tada znam da ova struktura ima svog Tvorca i priznajem (iqrar) Ga. Čak me je i to, što vidim kretanje nebeskog svoda zahvaljujući Njegovoj moći, stvaranje oblaka [142], kretanje vjetrova [143], nisku sunca, mjeseca i zvjezda, i druga Njegova čudesa i savršeno stvorena znamenja (ayat), već ubijedilo da sve to ima Odlučioca (muqaddir) i Tvorca (munshi)." Čovjek reče: "Zašto se onda On skriva (od ljudi)?"

Ebul-Hasan, mir s njim, reče: "Zastor je pred bićima zbog obilja znamenja. Kada je On u pitanju, ni jedna tajna nije skrivena pred Njim danju ni noću." [144] Čovjek je upitao: "Zašto Ga onda čula vida ne opaţaju?"

Ebul-Hasan, mir s njim, reče: "Zbog razlike izmeĎu Njega i Njegovih bića, koja bivaju opaţena očnim vidom, njihovim ili vidom nekog drugog. Zato je on Veći od onoga što očni vid moţe da opazi, misao zamisli ili moć razuma utvrdi." Čovjek reče: "Onda odredite Njegove granice (hadd) za mene."

Imam, mir s njim, reče: "On nema granica." Čovjek upita: "Zašto?"

Imam, mir s njim, reče: "Svaka ograničena stvar (mahdud) se završava na granici.

Ako je ograničenje (tahdid) moguće, tada je povećanje moguće. Ukoliko je povećanje moguće, tada je i umanjenje moguće. Zato je On Neograničen. On se ne smanjuje, niti uvećava, niti Ga je moguće podijeliti ili zamisliti." Čovjek reče: "Onda mi kaţite o svojim tvrdnjama da je On Suptilan, da vidi, čuje, da je Sveznajući i Iskusan [145]. Moţe li On da čuje bez ušiju, da vidi bez očiju, da bude Vješt a da ne radi rukama, da bude Iskusan bez djelanja (san´ah)?" [146] Ebul-Hasan, mir s njim, reče: "Zasigurno, osoba meĎu nama je spretna saglasno svojoj vještini u djelanju. Zar nisi vidio čovjeka koji dobije posao i izvršava ga spretno, pa mu se kaţe: "Kako je taj i taj spretan!" Kako se onda za Uzvišenog Tvorca ne bi moglo reći da je Suptilan, kada On stvara suptilno i uzvišeno [147], dajući dušu Svojim ţivim bićima, stvarajući svaku vrstu različitu po obliku od svog sopstvenog roda, da ni jedna ne sliči drugoj? U graĎi svake vrste postoji spretnost Spretnog i Savjesnog Tvorca.

Kada pogledamo drveće i one čudesne plodove koje nosi, jestive ili ne, tada kaţemo: "Zaista, naš Tvorac je Spretan, ali ne kao što su spretna Njegova bića u svom djelanju." I kaţemo: "On zasigurno čuje, jer Mu nisu skriveni glasovi Njegovih bića izmeĎu carstva nebeskog i Zemlje, od čestice do onog što je veće od nje, na zemlji i u moru. A njihove riječi nisu pomiješane kod Njega." Tada kaţemo: "Zasigurno, On čuje, ali ne ušima."

Tada kaţemo: "Zasigurno, On vidi, ali ne očima, jer On vidi trag crne čestice po crnom kamenu u mrkloj noći [148]. On Vidi trag mrava u noći crnoj poput ugljena.

On vidi šta je korisno, a šta štetno za njega, posljedice njegovog bivstvovanja, kao i njegove mlade i pretke." Na to mi kaţemo: "Zasigurno, On vidi, ali ne vidom Svojih bića." Čovjek nije otišao dok nije prihvatio islam. Imam, mir s njim, je takoĎer govorio i o drugim stvarima.

BaštinaObjave.com

26

DIO DRUGI Vladar i društvo Ispovijedanje Boţije Jednoće i prihvatanje Muhammeda, s.a.v.a., kao Njegovog Poslanika donose sa sobom nebrojene poslijedice. Ukoliko je Kur´an Boţija riječ, a Muhammed, s.a.v.a., Njegov izabrani Poslanik, koji "ne govori po hiru svome" (53:3), njihove upute u vezi svih stvari moraju biti poštovane. Suočeni sa ovim činjenicama svoje vjere, muslimani su brzo razvili sloţenu nauku šerijeta ili Boţanskog prava, nauku koja obuhvata svaku dimenziju ljudskog ponašanja, uključujući političku.

Jedno od najranijih i najboljih tumačenja islamskih eksplicitnih i implicitnih pouka, vezanih za upravljanje i njegovu ulogu u društvu, jesu Alijeve, mir s njim, pouke Maliku ibn al-Haritu al-Naha´iu, po prezimenu el-Aštar ("čovjek sa prevrnutim trepavicama"), po rani koju je zadobio u borbi. On je bio jedan od najistaknutijih muslimanskih ratnika u prvih nekoliko godina širenja islama i jedan od Alijevih, mir s njim, najpouzdanijih pristalica. On je savjetovao Alija, mir s njim, da ne sklapa primirje sa Muavijom u bici kod Sifina, i bio je otrovan na putu radi preuzimanja poloţaja guvernera Egipta 37/658 ili 38/659, kratko nakon što je Ali, mir s njim, postao halifa, nakon Osmanovog svrgavanja. [149] Kako ove pouke čine dio Alijeve, mir s njim, "Staze rječitosti", njih je tumačilo preko stotinu komentatora. Ja sam široko koristio dva najpoznatija komentara. Prvi je načinio Ibn Abi-l-Hadid (655/1257), historičar koji je bio priključen sudu Abasida u Bagdadu. Njegov komentar je jedan od najranijih i zbog svoje temeljitosti i tačnosti čini osnovu mnogih kasnijih komentara. Drugi je od Ibn Mejsama al-Bahranija, poznatog šiitskog učenjaka i teologa, koji je umro 679/1282-3. Dodatnu pomoć sam imao iz glosa reformatora iz devetnaestog vijeka, Muhammeda ´Abduha (koji je umro 1905) i jednog od dvojice drugih modernih komentatora, navedenih u fusnotama. ʻAlijeve, mir s njim, upute Maliku al-Aštaru Ali, mir s njim, je ove pouke uputio el-Aštaru al-Naha´iu kada ga je imenovao za namjesnika u Egiptu i njegovim provincijama, u vrijeme kada je poloţaj Muhammeda ibn Ebu Bekra postao nesiguran. To je najveći niz pouka u "Stazi rječitosti". MeĎu svim njegovim, mir s njim, pismima, one sadrţe najreferentniji broj dobrih odlika.

Prvi dio: Uvod [150] U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog Ovo je ono što je Ali, mir s njim, rob Boţiji i zapovjednik vjernih, naredio Maliku ibn el-Hansu el-Aštaru, u svojojim uputama njemu, kad ga je postavio za namjesnika Egipta radi ubiranja prihoda [151], borbe protiv njegovih neprijatelja, poboljšanja ţivotnih uslova njegovih stanovnika i napredovanja njegovih krajeva! Naredio mu je da se plaši Boga, da daje prednost pokornosti Njemu (iznad svega drugog) i da slijedi ono što je On zapovjedio u Svojoj Knjizi - podjednako ono što je On učinio obaveznim i što je učinio preporukom [152], jer niko ne biva sretan sem onoga ko slijedi Njegove zapovjedi i nikoga ne obuzima jad, sem onoga ko ih osporava i propušta. Naredio mu je da Bogu - neka Mu je slava - pomaţe svojim srcem, svojom rukom i svojim jezikom [153], budući da je On - Uzvišeno je ime Njegovo! - obećao BaštinaObjave.com

27

pomoć onome ko Ga slavi [154]. I naredio mu je da otrgne dušu svoju od strasti i u njoj obuzda neposlušnost, jer duša naginje zlu, sem one kojoj se Allah smiluje [155].

Drugi dio: zapovjedi i upute za pravedno postupanje u državničkim poslovima Znaj, o Malik, da te šaljem u zemlju gdje su prije tebe postojale uprave i pravedne i tlačiteljske. Ljudi će motriti na tvoje postupke, kao što si ti uobičavao da motriš na postupke upravitelja prije tebe. Govoriće o tebi ono što si ti govorio o ovim upraviteljima. A pravedni su poznati samo po onome što Bog čini da o njima kruţi preko jezika Njegovih robova. Neka ti zato najdraţa zaliha bude - zaliha dobrih dijela.

Obuzdavaj svoju ţelju i uzdrţi dušu od onoga što ti nije dozvoljeno, jer obuzdavanje duše znači upravo njeno zadrţavanje na srednjem putu, izmeĎu onoga što ona voli i onog što ona ne voli.

Ispuni svoje srce samilošcu, ljubavlju i dobrotom prema podanicima. Ne budi pred njima krvoločna zvijer, smatrajući ih za laki plijen, budući da su oni dvovrsni, ili su tvoja braća u vjeri, ili tebi jednaki u stvaranju. Griješe nesvjesno, propusti ih nadvladavaju, loša dijela čine sa namjerom i slučajno. Dodijeli im zato svoj oprost i pomilovanje u istoj mjeri u kojoj se nadaš da će ti Allah udijeliti Svoj oprost i smilovati se na tebe. Jer ti si nad njima, a onaj ko ti ovo povjerava jeste nad tobom, dok je Allah nad onim koji te je postavio. On traţi od tebe ispunjenje njihovih zahtjeva i iskušava te preko njih.

Ne pripremaj se za rat protiv Boga [156] jer ti nemaš moći protiv Njegove osvete i nisi u stanju da opstaneš bez Njegovog oprosta i milosti. Ne kaj se nikada zbog opraštanja i ne raduj se nikad kaţnjavanju. Nikada ne ţuri naglom postupku ako ga moţeš izbjeći. Nikada ne reci: "Dodjeljena mi je vlast, ja izdajem naredbe i moram biti slušan", jer to unosi pometnju u srce, slabi vjeru i donosi promjene sreće. Ako vlast koja ti je dodeljena stvara u tebi uznositost ili oholost, onda pogledaj na velićinu Boţije vlasti nad tobom i Njegove moći nad tobom, kakvu ti nemaš čak ni nad sobom.

To će ti oduzeti oholost, obuzdati tvoju nasilnost i uspostaviti kod tebe onaj dio moći rasuĎivanja koji te je napustio. Čuvaj se nadmetanja s Bogom u Njegovoj veličini i Njegovog oponašanja u Njegovoj jedinstvenoj moći, jer Allah poniţava svakog silnika i sramoti sve koji se uznose.

Pazi da se pravednost čini prema Bogu [157] i da ti budeš pravičan prema ljudima, svojoj porodici i onima od tvojih podanika kojima si sklon. Ako ne postupiš tako, bićeš nepravedan, a Allah je protivnik, onome koji je nepravedan prema robovima Boţijim, a o Njegovim robovima i da ne govorimo. Takav će biti Boţiji neprijatelj dok ne odustane ili se ne pokaje. Ništa ne utiče više na promjenu Boţije blagodati i na ubrzavanje Njegovog svoĎenja računa nego istrajnost u zlom činjenju, jer Allah čuje vapaj tlačenih i uvijek čeka nasilnike u zasjedi [158].

Neka ti u tvojim poslovima bude najdraţe ono što je najuravnoteţenije u ispravnosti [159], najopštije u pravičnosti i najobuhvatnije pri činjenju zadovoljstva podanicima, jer nezadovoljstvo običnog svijeta umanjuje zadovoljstvo čelnika, a nezadovoljstvo čelnika moţe biti zanemareno ako postoji zadovoljstvo običnog svijeta. Štaviše, ni jedan od podanika nije vladaru teţi u blagostanju, ni nekorisniji u nevolji od njegovih čelnika.

Niko nije puniji mrţnje kod pravičnog postupanja, odvratniji u traţenju, manje zahvalan za davanja, manje sklon da prašta (vladaru) u vrijeme odbijanja i slabiji u trpljenju u vrijeme ţivotnih neugodnosti od njegovih odličnika. Kako se stub vjere,

BaštinaObjave.com

28

solidarnost muslimana i pripravnost protiv neprijatelja nalaze samo meĎu običnim ljudima zajednice, neka tvoja naklonost i ljubav budu u odnosu na njih.

Najdalji od tebe meĎu podanicima i najgori od njih u tvojim očima neka bude onaj koji najviše istraţuje manjkavosti ljudi. Ljudi moraju imati nedostatke, a vladar je obavezniji da ih pokriva više od drugih. Zato, ne otkrivaj ono što je od toga skriveno od tebe, jer je tvoja obaveza da popraviš ono što se pred tobom javlja, dok će Allah presuditi onom što je skriveno od tebe. Pokrivaj nedostatke koliko god mozeš, pa će Allah pokriti one tvoje nedostatke za koje bi ti ţelio da ostanu skriveni od tvojih podanika. Razveţi svaki čvor mrţnje u narodu i odsjeci od sebe uzrok svakog neprijateljstva. Izbjegavaj sve ono što ti nije jasno. Nikada ne ţuri u podrţavanju klevetnika, jer je klevetnik varalica, makar se uporeĎivao sa onima koji ţele dobro.

Ne uključuj tvrdicu meĎu one s kojima se savjetuješ, jer te moţe odvratiti od dobročinstva i plašiti te siromaštvom [160]; ni kukavicu, koja će te učiniti slabim za obavljanje tvojih poslova, ni pohlenog, koji će ti u svojoj pomami prikazati ugnjetavanje lijepim. Škrtost, kukavičluk i pohlepa su različiti nagoni, a sve ih objedinjuje nevjerovanje u Boga [161].

Zaista najgori od tvojih pomagača su oni koji su bili pomagači nepravednih vladara prije tebe i griješili zajedno sa njima. Ne dopusti da oni budu u tvojoj pratnji, jer su oni pomagači griješnicima i braća zločinaca. Najbolju zamjenu za njih češ naći meĎu onima koji slično misle i postupaju, ali koji nisu opterećeni njihovim grijehovima i zlodijelima; koji nisu pomagali zločincu u njegovom zlu, niti griješniku u njegovim grijesima. Oni će ti biti lakši teret, bolja pomoć, skloniji tebi sa osjećanjima, a manje bliski sa drugim ljudima. Zato te ljude odaberi za svoje lične pratioce u potaji, i na javnosti. Zatim, dopusti da meĎu njima bude najuticajniji onaj koji sa tobom govori gorčinom istine i koji te najmanje podrţava u djelanjima koje Bog ne voli kod Svojih prijatelja, bez obzira koliko to krnjilo tvoje zadovoljstvo. Drţi se onih koji su poboţni i iskreni. Nauči ih da te ne hvale uzvišenim hvalama, niti da pokušavaju da te odobrovolje pripisujući tvojoj taštini ono što nisi učinio [162] jer obasipanje preteranom hvalom raĎa oholost i uznositost.

Nikada ne dopusti da pred tobom budu jednaki onaj koji čini zlo i dobročinitelj, jer je u tome zaista odvraćanje dobročinitelja od dobročinstva i navikavanje počinitelja zla na zlo. Nametni svakom od njih ono što je on nametnuo sebi [163]. Znaj da je najprikladnije za dobar dojam vladara o njegovim podanicima da on ojača svoje dobročinstvo prema njima, olakšava njihove tegobe i izbjegava da ih izlaţe onome što oni ne mogu. Onda u tome slijedi smjer kojim ćeš kod svojih podanika ostaviti dobar utisak, jer će te takav dobar utisak osloboditi velikih briga [164]. I zaista, onaj koji najviše zasluţuje tvoje povjerenje je onaj koji je postupio dobro kada si ga iskušao, a onaj koji zasluţuje tvoje najveće nepovjerenje je taj koji je postupao loše kada si ga stavljao na kušnju.

Ne prekidaj put ispravan (sunnah) kojim su išli prvi naraštaji ove zajednice, na čijem temelju je učvršćeno jedinstvo i na osnovu koga je postignut napredak podanika.

Nipošto ne uvodi običaj koji na bilo koji način moţe štetiti ranijim običajima, jer će nagrada pripasti onome, mir s njim, ko ga je uveo, a na tebe će pasti teret u mjeri u kojoj si ga uništio.

Ustraj na učenju sa ljudima od znanja (´ulama´) i razgovoru sa mudracima (hukama´) u cilju učvršćivanja onog što uzrokuje napredak tvoje zemlje i onog u čemu su ljudi pravilno postupali prije tebe [165].

BaštinaObjave.com

29

Treći dio: O različitim skupinama ljudi Znaj da podanici sačinjavaju skupine, koje se odrţavaju samo jedna uz drugu, i da one ne mogu biti meĎusobno nezavisne. Tako su meĎu njima: 1. Boţija vojska, 2. sluţbeničko osoblje običnih i odabranih ljudi [166], djelitelji pravde [167] i zaduţeni za zakon i poredak [168], 3. obveznici plaćanja glavarine (jizyah) [169] i zemljarine, naime, štićenici [170] i muslimani, 4. trgovci i zanatlije, i 5. najniţa skupina, siromašni i oni u nevolji.

Za svaku od njih Allah je odredio udio i ustanovio Svoj propis (faridah) u Svojoj Knjizi ili sunetu Poslanika - mir i blagoslov Boţiji neka su sa njim i njegovom porodicom - kao sporazum koga se mi pridrţavamo. [171] Vojska je zato, voljom Boţijom, utvrda podanika, ukras vladara, snaga vjere i put sigurnosti. Podanici ne mogu opstati bez nje, dok se vojska moţe izdrţavati samo onim sredstvima koja je Allah za nju odredio, prihodima koji joj obavljaju snagu da se bori protiv neprijatelja, i od kojih ona zavisi, jer oni doprinose njihovom ustrojstvu i podmiruju njihove potrebe. Zatim te dve skupine (vojnici i poreski obveznici) nemaju podrške, sem od strane treće skupine, sudija, izvršitelja i činovnika, jer oni sačinjavaju ugovore [172], ubiraju prihode i povjereni su im opšti i posebni poslovi. A ni jedna od tih skupina ne moţe postojati bez trgovaca i zanatlija, preko roba koje oni prikupljaju i trzišta koje uspostavljaju. Oni zadovoljavaju potrebe prve tri klase stvarajući svojim sopstvenim rukama ona dobra koja izvori drugih ne pribavljaju. Potom dolazi najniţa klasa, siromašnih i onih u nevolji, koji imaju pravo na pomoć i potporu. Uz Boga, ima dovoljno za svaku skupinu. Svaka ima pravo da od vladara zahtjeva u mjeri u kojoj će biti zadovoljena. Ali, vladar neće vjerno ispuniti ono što mu Allah nalaţe u tom smislu, sem istrajnim nastojanjem, oslanjanjem na Boţiju pomoć, primoravanjem sebe na stalno traţenje istine i trpljenjem onoga što mu je lako, ili tegobno.

(1.) Postavi za zapvjednika iz redova tvojih trupa osobu koja je, po tvome mišljenju, najiskrenija na Boţijem putu i putu Njegovog Poslanika i tvog Imama [173], najčistija u srcu i najumnija, koja je spora u ljutnji, sklona da oprosti, blaga prema slabima i odlučna prema jakima, koju na djelanje ne podstiče nasilje, niti je u njemu sprječava slabost.

Uz to, prikloni se ljudima plementog porekla, i onima iz čestitih porodica i od vrlih predaka, zatim, hrabrima, odvaţnima, velikodušnim i sklonim dobročinstvu, jer su oni proţeti plemenitošću i čašću.

Zatim, brini se za potrebe vojnika [174] kao što se roditelji brinu za svoje dijete. Ne dozvoli da te ikada oneraspoloţi način na koji si ih ojačao, i ne omalovaţavaj ljubaznost koju im činiš, čak i da je mala, jer će ih to podstaći da te iskreno upitaju za savjet i da ti vjeruju. Ne zanemaruj vršenje njihovih manjih poslova koji zavise od izvršavanja velikih, jer će im male ljubaznosti biti od koristi, a prilika da neće uspijeti bez velikih.

Neka meĎu tvojim vojskovoĎama bude najpovlašteniji onaj koji svojom potporom pomaţe vojnicima i pruţa im što mu je na raspolaganju u mjeri koja zadovoljava njih i članove njihovih porodica, koje su ostavili iza sebe [175]. Tada će njihova jedina briga biti borba protiv neprijatelja, jer će tvoja prijateljska naklonost prema njima okrenuti njihova srca k tebi [176]. Zaista, ono što je najmilije očima vladara jeste uspostavljanje pravde u zemlji i raĎanje podaničke ljubavi prema njima [177]. Ali se podanička ljubav zasigurno neće javiti bez lagodnosti u njihovim grudima, a njihova BaštinaObjave.com

30

odanost (prema vladarima) neće biti lišena optuţbi sem ako ne brinu za svoje vladare, ako njihovu upravu smatraju malim teretom i prestanu da se nadaju da će njihovoj upravi doći brzi kraj. Zato dopusti da se njihove nade šire, istraj u iskrenim pohvalama prema njima, uzimajući u obzir dobra dijela svih onih koji su ih načinili, jer će često pominjanje njihovih dobrih dijela ohrabnti odvaţne i podići slabe, ako Allah bude tako ţelio.

Zatim, otkrij kod svakog pojedinca ono što je on učinio, ne pripisujući dostignuće jednoga drugome, i ne propusti da mu pripišeš njegovo dijelo u potpunosti. Ne dozvoli da te visoki poloţaj nekog čovjeka navede da smatraš velikim dijelo koje je skromno, niti da te niskost nečijeg poloţaja navede da veliko dijelo smatraš malim.

Povjeri Bogu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.a., sve brige koje te čine pometenim i svaki problem čije rješenje ti nije jasno, jer Bog, Uzvišeni, ljudima koje ţeli da vodi, kaţe: "O vi koji dostigoste vjeru, osvrnite se na Boga i osvrnite se na Poslanika i na one meĎu vama kojima je povjerena vlast, a ako ste u neslozi nad pitanjem bilo kojim, obratite se Bogu i Poslaniku, ako vjerujete u Boga i Dan poslijednji." Kur´an 4:59.

Obraćanje Bogu znači priklanjanje onome što je jasno napisano u Knjizi Njegovoj [178], a obraćanje Poslaniku, s.a.v.a., priklanjanje njegovom ujedinjavajućem (aljami´ah) sunetu, ne razdvajajućem (al-mufarriq) [179] (2.a.) Zatim, da sudi (al-hukm) meĎu ljudima izaberi onoga meĎu njima koji je po tvom mišljenju najbolji od podanika, drugim riječima, onoga koga sloţeni problemi ne opsjedaju, koga rasprave ne čine mrzovoljnim [180] koji ne istrajava u zabludama, koga ne ţalosti otkrivanje istine, čija duša ne naginje pohlepi, koji se ne zadovoljava površnim razumijevanjem stvari, koji oklijeva najviše pred nejasnoćama, koji se najviše oslanja na dokaze, koji je zadnji koga će naljutiti zahtjevi parničara, koji je najstrpljiviji u rasvjetljavanju činjenica i koji je neustrašiv kada istina postane očigledna; čovjeka koga pohvala ne čini oholim i koji ne podlijeţe iskušenjima. Ali, takvi ljudi su rijetki.

Zato često provjeravaj njegovu primjenu prava (qada´) i velikodušno mu dodijeljuj ono što će mu otkloniti nestašice i zahvaljujući čemu će se umanjiti njegova potreba za ljudima. Dodijeli mu poloţaj blizak tebi, za kojim neće teţiti niko od tebi bliskih, i kojim će pred tobom biti zaštićen od zla ljudi na poloţajima [181]. Ukratko, na to (što će reći, izbor sudija) obrati veliku paţnju, jer je ova vjera bila zatočenik u rukama iskvarenih, koji su u njoj postupali iz strasti i tragali za zadovoljstvima ovog svijeta [182].

(2.b.) Potom, motri na poslove svojih izvršnih sluţbenika. Postavljaj ih tek nakon što si ih iskušao, i ne postavljaj ih iz naklonosti, ni proizvoljno, jer je to dvoje izvor raznih vrsta tlačenja i izdaje [183]. MeĎu njima biraj iskusne i skromne ljude [184], iz čestitih porodica koje su prve prihvatile islam [185], jer su njihovi moralni kvaliteti plemenitiji, a oni iskreniji u dostojanstvenosti, najmanje okupirani ambicioznim planovima, i najdublje sagledavaju poslijedice činjenja. Zatim ih obaspi obilno opskrbom, jer će ih to osnaţiti u ispravnosti i odmeravanju pri trošenju onoga što je pod njihovom upravom; i biti dokaz protiv njih ukoliko ne postupe po tvojoj zapovjedi ili iznevjere tvoje povjerenje.

Zatim, provjeravaj njihovo djelovanje. Pribavi vjerne i odane posmatrače da motre nad njima, jer će ih tvoje nadgledanje njihovih postupaka u tajnosti podstaći da izvršavaju amanet vjerno i postupaju susretljivo prema podanicima. Budi paţljiv u odnosu na pomagače. Ukoliko neki od njih pruţi ruku ka pronevjeri, a to potvrde izvještaji tvojih posmatrača, i ti budeš zadovoljan dokazom, kazni ga tjelesnom kaznom za ono što je učinio. Zatim ga smjesti na mjesto poniţenja, ţigoši ga pronevjerom i okruţi ga sramotom optuţbe.

BaštinaObjave.com

31

(2c.) Nadgledaj stanje vezano za zemljarinu na način koji će poboljšati stanje onih koji je plaćaju, jer je u tačnosti zemljarine i dobrobiti obveznika plaćanja zemljarine blagostanje ostalih. Blagostanje ostalih neće biti postignuto sem kroz njih, jer su ljudi, svi, zavisni od zemljarine i onih koji je plaćaju. Dopusti da tvoja briga za dobrobit zemlje bude dublja od sakupljanja zemljarine, jer ona neće biti sakupljena sem u blagostanju. Ko prikuplja zemljarinu bez blagostanja, pustoši zemlju i uništava Boţije podanike. Njegova uprava će odrţati poredak, ali za kratko.

Tako, ako se tvoji podanici ţale na opterećenost [186] ili potištenost, ili prekid napajanja vodom, ili nedolazak kiše, ili na promjene na zemlji usljed poplave ili suše, olakšaj njihov teret do mjere u kojoj zeliš da njihovi poslovi krenu nabolje. I ne dozvoli da tebe teško pritisne bilo šta čime si olakšao njihov teret, jer je to ulog koji će ti oni vratiti donoseći boljitak tvojoj zemlji i plemenitost tvojoj upravi. Ti ćeš zadobiti najljepšu pohvalu od njih i biti ponosan na širenje pravednosti meĎu njima.

Bit ćeš u stanju da se osloniš na jačanje njihove moći, nastale kada si otklonio njihove nedaće pruţajući im olakšice; i na njihovo povjerenje, jer si ih svojom dobrotom privikao na tvoju pravednost prema njima. Potom, moţda će se pojaviti slučajevi koje će oni kasnije zadovoljno preduzeti ako ti zavisiš od njih, jer će blagostanje donijeti ono šta si ti na njega natovario. Zaista, propadanje zemlje uslovljeno je nemaštinom njenih stanovnika, a stanovnici osiromašuju samo kada se vladari zaokupe gomilanjem blaga, kada strahuju za trajnost svoje vladavine [187] i kada iz upozoravajućih pouka ne izvlače korist.

(3.) Zatim, ispitaj situaciju u vezi svojih sekretara i najbolje postavi kao nadleţne za tvoje poslove [188]. Ona tvoja pisma, koja sadrţe tvoju strategiju i tajne, povjeri onom meĎu njima koji je bogato obdaren ispravnim moralnim kvalitetima, osobi koju visok poloţaj ne čini oholom da bi se osmjelila da ti se suprotstavlja na skupu. On bi morao biti neko koga nemarnost ne bi spriječila da ti dostavlja pisma tvojih upravitelja, niti njihovih pravih odgovora u pitanjima u kojima on postupa i pojavljuje se umjesto tebe; osoba koja ne bi štetila ugovoru koji je sklopila za tebe, niti bila nesposobna da raskine ono sto je ugovoreno na tvoju štetu; čovjek koji nije nesvjestan svoga domašaja u poslovima, jer čovjek koji ne zna svoje sopstvene vrijednosti još manje zna vrijednosti ostalih.

Ne dozvoli da tvoj izbor u odnosu na njih bude u skladu sa tvojim sopstvenim opaţanjem, povjerenjem i dobrim utiskom, budući da ljudi pred vladarima stvaraju dobru sliku sluţeći im dobro i pretvarajući se, čak kad iza toga ne stoji dobronamjernost ni privrţenost. Radije ih iskušaj na osnovu onoga što im je bilo povjereno od strane čestitih prije tebe. Osloni se na onoga koji je najbolji utisak ostavio na obične ljude i čije drţanje je poznato kao vrijedno povjerenja. To će biti dokaz tvoje odanosti Bogu i odanosti onome čiji poslovi su ti povjereni.

Na čelo svake grupe tvojih poslova postavi osobu koja ne posustaje kada su ovi poslovi obimni, niti biva pometena kada ih je mnogo. Bilo koji nedostatak tvojih potčinjenih, koje si previdio, biće pripisan tebi.

(4.) Zatim, učini trgovce i zanatlije - one koji su stalno nastanjeni, one koji putuju sa svojom robom i one koji zaraĎuju na osnovu sopstvenog teţačkog rada [189] - svojom sopstvenom brigom, i primoraj druge da rade isto [190], jer su oni izvor dobiti i sredstvo pribavljanja pogodnosti. Oni donose koristi i ponude iz udaljenih i nedostupnih mjesta na kopnu, moru, iz dolina i sa planina, iz mjesta gdje se ljudi niti okupljaju niti usuĎuju da idu. Trgovci i zanatlije su trpeljivi i nema bojazni da će činiti nevolje, niti ima bojazni od nereda [191]. Motri na njihove poslove u tvom prisustvu i u svakom kutku tvoje zemlje. Ali, znaj da je, ipak, kod mnogih od njih sramna uskogrudost, neprikladna škrtost, zgrtanje dobara i proizvoljnost kod prodaje.

BaštinaObjave.com

32

To je izvor gubitka za sve a bruka za upravu. Zato, zabrani stvaranje zaliha u robi do poskupljenja (ihtikar), jer ga je i Boţiji Poslanik - neka Bog blagoslovi njega i njegovu porodicu i podari im mir - zabranjivao [192]. Dopusti da prodaja bude dareţljiva prodaja, uz ispravno balansirane terazije i cijene, bez štete po bilo koju stranu, prodavca ili kupca [193]. Onoga ko sebi dopusti da gomila zalihe, nakon što si ti to zabranio, kazni primjereno, ali ne preoštro.

(5.) Potom, plaši se Boga, plaši se Boga u pogledu najniţeg sloja, bijednika, potrebitih, onih koji pate i koji su nesposobni, onih koji ne poseduju sredstva, jer u tom sloju ima onih koji mole, i onih kojima je potrebno, a ne mole. Radi Boga brini o ovim njihovim pravima o kojima je On brigu tebi povjerio. Po strani ostavljaj za njih dio iz javnih dobara (bayt al-mal), a u svakom gradu udio od usjeva sa islamskih zemalja, uzet kao ratni plen (sawafi al-islam) [194], jer najudaljenijima od njih pripada isti dio kao i najbliţima [195]. Ti si obavezan da paziš na pravo svakog od njih, zato se ne odvajaj od njih ohološću, jer za tebe neće biti oprosta ako, rješavajući vrlo vaţno pitanje, zanemariš sitnice. Zato ne odvraćaj svoju paţnju i ne okreći svoje lice od njih s prezirom.

Nadziri, zatim, poslove onih (iz najniţe klase) koji nisu u stanju da ti se pribliţe, onih na koje oči oklevaju da se spuste i koje ljudi pozdravljaju sa prezirom. Imenuj da se isključivo o njima stara osoba kojoj vjeruješ, meĎu onima koje se plaše Boga, i koja je ponizna. Neka te izvještava o njihovim potrebama. Potom, postupaj sa njima na način koji će te odriješiti grijeha pred Bogom na Dan susretanja [196], jer su meĎu podanicima ovi u većoj potrebi za pravednim postupanjem od drugih. U slučaju svakog od njih, pripremi svoje pravdanje pred Bogom, dodijeljujući mu ono što mu sljeduje (al-haqq). MeĎu onima koji nemaju sredstava na raspolaganju i ne prose, preuzmi na sebe brigu o siročadi i ostarjelima. Sve to je velika obaveza za vladare.

Pravo (al-haqq), sveukupno, jeste teški namet. Ali, Bog ga moţe olakšati ljudima koji traţe izvjestan kraj, koji opominju svoje duše na strpljivost i vjeru u istinitost Boţijeg obećanja njima. Četvrti dio: zapovjedi i zabrane u najboljem interesu Malika al-Aštara Odvoji od svoga vremena dio u kome si slobodan da bi primio one sa zahtjevima (hajat). Uvedi slobodan prijem za njih i postupaj ponizno pred Bogom Koji te je stvorio. Vojnike i pomoćnike, koji su tvoja lična garda, drţi podalje od njih, jer sam čuo da je Boţiji Poslanik - neka Bog blagoslovi njega i njegovu porodicu i neka im podari mir - ne jednom rekao: "Ni jedna zajednica neće biti očišćena od grijeha ako u njoj bez straha (od strane slabih) ne bude pribavljeno od jakih ono što pripada slabima." Dalje, podnesi njihovu neuglaĎenost i zapinjanje u govoru i ne ţesti se i ne uznemiravaj, jer će ti Bog za to raširiti krila Svoje milosti i dodijeliti ti nagradu zbog pokornosti prema Njemu. Ono što dodjeljuješ, dodjeljuj ljubazno, a odbijaj (kada moraš) pristojno i uz traţenje oprosta.

TakoĎer, izvjesne od svojih poslova moraš lično obavljati. MeĎu njima je da saslušaš tvoje sluţbenike u slučaju da tvoji sekretari nisu bili u stanju da pronaĎu ispravno rješenje, i da ispitaš zahtjeve ljudi, kada su tebi podneti jer su ih tvoji pomoćnici zaobišli [197].

Svakodnevno obavljaj posao za taj dan, jer svakom danu sljeduje njegovo. Odvoji za sebe ono što je izmeĎu tebe i Boga najdragocjenije u ovim satima i najbogatije, čak ako sve pripada Bogu, ako je pri tom tvoja namera ispravna, a podanici ostaju zaštićeni. Čineći tvoju vjeru iskrenom, Bog je posebno ispunio Svoje zavete (fara´id) BaštinaObjave.com

33

[198], koji se odnose samo na Njega. Zato Bogu predaj od svoje tjelesnosti u tvojoj noći i danu, čineći to savršeno, ni manjkavo ni nepotpuno, jer će te to odvesti u Boţiju blizinu, bez obzira na napor, koji bi to moglo biti za tvoje tijelo [199].

Kada predvodiš ljude u namazu, ne odbijaj ih čineći namaz odviše dugo, niti ometaj (namaz obavljajući ga isuviše brzo ili manjkavo), jer meĎu ljudima ima onih koji su bolesni, i drugih koji su u nevolji. Upitao sam Boţijeg Poslanika - neka Bog blagoslovi njega i njegovu porodicu i dodeli im mir - kada me je slao u Jemen: "Kako ću ih voditi u namazu?" On je rekao: "Klanjaj sa njima kao što najslabiji meĎu njima klanja, i budi samilostan prema vjernicima."

Dalje, ne odugovlači svoje povlačenje (ihtijab) od podanika, jer je za vladare povlačenje od podanika vrsta uzdrţavanja i uzrokuje pomanjkanje uvida u poslove.

Povlačenje od njih lišava vladare znanja o onome od čega su se povukli. Zato im se veliko čini malim, a malo velikim. Lijepo im se javlja kao ruţno, a ruţno kao lijepo.

A istina postaje okaljana laţima. Vladar je samo čovjek. Nad istinom ne postoje znaci pomoću kojih bi se različite vrste istina mogle razlikovati od neistina.

Osim toga, ti si jedan od samo dvojice mogućih; ili postupaš velikodušno na putu istine - a onda, zašto da se povlačiš od obavljanja obaveze, na koju si ovlašten, ili od činjenja plemenitog djela? Ili si pak, obeshrabren zbog pohlepe - pa će ljudi ubrzo, čim izgube vjeru u tvoju velikodušnost, odustati od zahtjeva upućenih tebi. Štaviše, većina zahtjeva koje ti ljude upute su od onih koji za tebe ne predstavljaju opterećenje, kao što je ţalba protiv pogrešnog lica ili traţenje pravičnosti u trgovini.

Nadalje, vladar ima svoje miljenike i sebi bliske, meĎu kojima se javlja drsko prisvajanje, kršenje zakona i pomanjkanje pravednosti u poslovima. Iščupaj korijen ovakvog postupanja uklanjajući sredstva koja ih stvaraju. Ne dodeljuj imanja svojim sljedbenicima ni srodnicima, niti dozvoli da od tebe očekuju ugovaranje nekretnina [200], koje bi štetilo ljudima koji s njima graniče, u pogledu vodosnabdjevanja ili zajedničkih poslova, namet koji bi njih teretio [201]. Time bi se okoristili oni koji su stekli imanje, a ne ti, a grijeh zbog toga bi pao na tebe i u ovom i u budućem svijetu.

Priznaj pravo (al-haqq) svakome kome pripada, bez obzira da li jeste ili nije tvoj srodnik [202]. U tome budi strpljiv, imajući u vidu svoj konačni račun (muhtasib) [203], bez obzira kakav će biti uticaj toga na tvoje roĎake, ili tebi bliske. Priznaj pravo, kada te to teško opterećuje, u ţelji za konačnim svršetkom, jer će ishod toga biti hvale vrijedan.

Ukoliko te neki od tvojih podanika osumnjiče za nepravdu, objasni im svoj stav.

Svojim objašnjenjem otkloni njihovu sumnju od sebe. Zato vjezbaj svoju dušu (nafs), postupaj ljubazno sa tvojim podanicima i opravdaj sebe na način na koji ćeš zadovoljiti svoj cilj, drugim riječima, na koji ćeš ih uputiti na put istine.

Nikad ne odbacuj mir koji ti predlaţe tvoj neprijatelj i u kome je Boţije zadovoljstvo, jer je u miru predah za tvoju vojsku, osloboĎenje od tvojih briga i bezbjednost za tvoju zemlju. Ali, budi oprezan, vrlo oprezan, sa svojim neprijateljem nakon što si sa njim sačinio mir, jer se neprijatelj moţe pribliţiti kako bi izvukao korist iz tvoje nepaţnje. Zato budi smotren i zadrţi sumnje u povjerenje neprijatelju u ovim stvarima.

Ukoliko zaključiš sporazum sa svojim neprijateljem ili ga otpremiš uz pogodbu o zaštiti (dhimmah), odrţi sporazum u dobroj vjeri i izvršavaj pogodbu časno. Postavi se kao štit ispred onoga što si dodijelio [204], jer se ljudi ne ujedinjuju snaţnije, uprkos podijele meĎu njihovim skupinama i neslaganja u njihovim mišljenjima, ni u jednoj od obaveza koje su im nametnute od strane Boga, kao kod pridavanja vaţnosti čestitosti kod ugovaranja [205]. Idolopoklonici (al-mushrikun) su im se (časnim ugovorima) već priklonili prije muslimana, usljed loših poslijedica kršenja koje su BaštinaObjave.com

34

vidjeli. Zato nikada ne varaj onoga kome si dao riječ, nikada ne raskidaj ugovor i nikada ne varaj svoga neprijatelja, jer pred Bogom niko nije odvaţan, do bijedne neznalice. Bog je Svoj ugovor i Svoj zavjet učinio stamenim, šireći ih meĎu Svojim robovima Svojom milošću, i svetilištem u čijoj sigurnosti mogu da borave i u čijoj blizini mogu da se šire [206]. U tim okvirima nema varanja, iskrivljenja ni lukavosti.

Ne sačinjavaj ugovor u kome ćeš ostaviti manjkavosti i ne uzdaj se u nepreciznost jezika [207], nakon prihvatanja i okončanja ugovora. Ne dozvoli da te strogost nekog posla, na koji te obavezuje ugovor pred Bogom, podstakne da nepravedno traţiš njegovu izmjenu jer je tvoje strpljenje pri strogosti nekog posla, u nadi na njegovo razrješenje i blagodat kod njegovog izvršenja, bolje od prevarnog postupanja. U suprotnom, strepio bi od poslijedica postupanja i Boţije kazne, od odgovornosti koja te neće mimoići ni na ovom ni na Drugom svijetu.

Budi svjestan nepravednog prolivanja krvi, jer ništa ne zasluţuje više Boţiju kaznu, nije ozbiljnijih poslijedica i nije prikladnije da uskrati blagoslov i skrati nečiji odreĎeni rok do nepravedno prosipanje krvi. Bog će - Hvaljen neka je On - na Sudnjem danu započeti suĎenje Svojim robovima povodom krvi koju su prosuli [208].

Zato nikada ne učvršćuj svoju vlast nedozvoljenim prolijevanjem krvi, jer će je to smanjiti i oslabiti, čak zbaciti i promjeniti. Pred Bogom i predamnom nemaš opravdanje za namerno ubijanje, jer je u njemu tjelesna odmazda [209]. Ukoliko si u zabludi, a tvoj bič, tvoja sablja ili ruka prekorače svoje granice u kaţnjavanju - jer smrt donose i udaranje pesnicom i ono preko toga - ne dozvoli da te bahatost tvoje moći spriječi u plaćanju pravedno pripadajuće odštete (al-haqq) porodici ubijenog [210]. Čuvaj se ushićivanja sobom [211], ili oslanjanja na ono čime si zadovoljan kod sebe i ljubavi prema preteranoj pohvali, jer su oni meĎu najpouzdanijim šejtanovim prilikama da poništi ono meĎu njima što bi moglo biti dobročiniteljovo dobro djelo. Čuvaj se prebacivanja (mann) podanicima zbog svojih dobročinstava (usljed njihovog nedovoljnog priznavanja svoga duga prema tebi), preuveličavanja dijela koja si učinio i od davanja praznih obećanja, jer prebacivanje poništava dobročinstvo [212], preuveličavanje gasi svjetlo istine a neobazrivost raĎa mrţnju Boga i ljudi. Uzvišeni Allah je rekao: "O, kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje dijela ne prate!"

Kur´an 61:3 Pazi se ţurbe u poslovima prije njihovog (pravog) časa, njihovog zanemarivanja u vrijeme kada su mogući, nepopustljivog insistiranja na njima kada su neprikladni za obavljanje i slabosti u njima kada su postali jasni. Zato, stavi sve na svoje mjesto i djeluj na vrijeme. Čuvaj se od prisvajanja sebi onoga u čemu su ljudi jednaki; i od zanemarivanja onoga što je od značaja, nakon što je to ljudima postalo očigledno, jer će se to koristiti protiv tebe, a u korist drugih [213]; i ne budi nesmotren u odnosu na činjenicu da malo ostaje dok se pokrivači dogaĎaja ne uklone ispred tebe i da će od tebe biti traţeno zadovoljenje za zlodijelo [214].

Vladaj vatrenošću svog ponosa, ţestinom svoje snage, jačinom svoje ruke i oštrinom svoga jezika. Čuvaj se od svega toga obuzdavanjem nagona i odlaganjem prinude dok se tvoja srdţba ne stiša i ne ovladaš (svojom sopstvenom) moći odlučivanja. Ali ti nećeš ovladati njima iz duše dok ne umnogostručiš napor u prisjećanju na povratak svome Gospodaru.

Tvoja je obaveza sjećanje na pravedne uprave, savršene običaje, Poslanikov sunet (sunnah) - neka Bog blagoslovi njega i njegovu porodicu i podari im mir - i zapovjedi propisane u Boţijoj Knjizi, što ti je prethodilo kod ljudi iz ranijih doba. Uzmi kao model za svoje ponašanje ono što si opazio da smo mi od njih usvojili, i nastoj, BaštinaObjave.com

35

najbolje što mozeš, da slijediš kako sam te usmjerio u ovim svojim uputama. Uzdam se da će one biti moj dokaz protiv tebe, tako da nećeš imati opravdanja u hitanju tvoje duše za povoĎenjima [215].

Molim Boga obiljem milosti Njegove i veličinom Njegove moći u dodjeli ţelja, da meni i tebi, za ono što je po Njegovoj volji, dodijeli uspjeh pri iznošenju dokaza jasnih (za naša djela) pred Njega i Njegova bića. Neka dodijeli iskrenu hvalu Svojih robova, dobar uticaj u zemlji, upotpunjenje blagoslova i mnogostruko uzdizanje časti.

I traţim od Njega da tvoj i moj ţivot ukrasi srećom (al-sa´adah) i mučeništvom (alshahadah): "I mi ćemo se Njemu vratiti." (Kur´an, 2:156) Neka je mir Poslaniku Boţijem – neka Bog blagoslovi njega i njegovu čestitu porodicu i dodijeli im obilje spokoja!

Wa-ssalam!

BaštinaObjave.com

36

Dio treći Duhovni život: namaz i dova Za muslimana, neophodan lični pratilac u propovijedanju Boţijeg Jedinstva jeste odanost Bogu. Spoljašnja dimenzija ove odanosti je oblikovana šerijatskim pravilima vezanim za ibadet: namaz, bilo obavezni ili preporučljiv, post, hodočašće, milostinja, itd. Ali, unutrašnja dimenzija odanosti muslimana je mnogo teţa za poimanje. Za razliku od spoljašnje dimenzije, ne moţe biti opisana tim brojem rečenica. Ona se samo moţe dokučiti kroz proučavanje ţivota i duhovnog sjaja svetih ljudi. Jedno od najintimnijih zaticanja poboţne muslimanske duše jeste pri dovi. [216] Molitva se u islamu moţe podijeliti na četiri osnovna oblika: namaz (salat), dova (du´a), litanija (wird) i zikr (dhikr). Moţe se reći da prvi - pogotovo u svojoj obaveznoj formi - odgovara onome što se u hrišćanstvu podrazumijeva pod sluţbom ili svetom misom. Drugi je jednak "ličnoj molitvi", ili jednostavno onom što hrišćani često razumiju pod izrazom "molitva". Obavezni namazi se moraju obavljati u odreĎeno vrijeme svakog dana i prema strogo utvrĎenim pravilima, dok preporučljivi oblici takoĎer slijede isti strogi model (stajanje, klanjanje, padanje ničice, sjedenje, itd.). Ali, čovjek moţe činiti dovu Bogu u svako doba i pod svim uslovima, bez odreĎenog utvrĎenog modela ili formule. Dove su strogo dobrovoljne i "slobodne".

Litanije i zikir, što će reći čitanje kur´anskih ajeta, ili invokacija jednog ili više Boţijih imena, dobrovoljni su kao i dove, mada nisu toliko "slobodni", jer slijede utvrĎeni model, i moraju biti na arapskom jeziku, kao i namazi. Litanije moţe da čini svaki poboţni musliman, dok zikr skoro isključivo izvršavaju sufije. lako dove, koje su ostavili veliki svetitelji ranog islama, jesu od vrste "slobodne molitve", uvijek imaju jedan zajednički element: kako su izgovorene na arapskom jeziku (mada mogu biti činjene na bilo kom jeziku), široko su inspirisane kur´anskim motivima i sadrţe Kur´anske ajete i formule. TakoĎer, one su uobičajeno ritmičke i vrlo često - kao kod sve četiri molitve ovdje prevedene - koriste rimovanu prozu (saj´).

Autor prve dove je Imam Husein, treći Imam, mir s njim, koji je mučenicki poginuo na Kerbeli i koji je moţda najvaţniji Imam, mir s njim, u narodnom šiitskom opredjeljenju. Zaista, dani ţalovanja za njim (posebno tasu´a i ´ashura, deveti i deseti dan mjeseca muharema) su još uvek najsvječaniji i briţljivo odrţavani praznici po šiitskom kalendaru. Imam Husein, mir s njim, je izučio svoju dovu - jednu od najpoznatijih u šiitskom nasljeĎu - za vrijeme jednog hadţdţa u Mekki, na dan Arefata (devetog dana mjeseca zulhidţe) i poboţni muslimani je od tada izgovaraju.

Toga dana, hodočasnici provode vrijeme na brdu Arefat posvećujući se namazima, čitanju Kur´ana, litanijama, zikru i dovama. Duh toga dana je dobro prikazan u Imamovoj, mir s njim, dovi.

Druga i treća dova su uzete iz "Sahife Sadţadije" ("Sahife potpune knjige Sedţadove") četvrtoga Imama, mir s njim, o kojoj je bilo govora u uvodu. Četvrta i zadnja dova je od strane dvanaestog Imama, mir s njim, data njegovom drugom "pomoćniku" Abu Ja´far Muhammad ibn ´Uthman ibn Sa´id, koji je predstavljao Imama, mir s njim, dugi niz godina do svoje smrti 304/916-7, ili 305/917-8. Ovdje je za one, koji nisu upoznati sa šiitskom doktrinom, vaţno da razumiju da je, nakon što je dvanaesti Imam otišao u "skrovitost" u mladosti, godine 260/873-4, i tako nestao iz ljudskog vidokruga, zadrţao kontakt sa četvoricom ljudi u sukcesiji, dok zadnji od njih nije umro 329/940-1. Tada je započela njegova "velika skrovitost" (al-ghaybat al-kubra). On se neće pojaviti do Smaka svijeta. [217] BaštinaObjave.com

37

A. Husein, mir s njim, treći Imam 1. Dova za Dan arefata U Ime Allaha Čiju zapovjed niko ne moţe izmijeniti i Čije darivanje niko ne moţe omesti.

Stvaralaštvo ni jednog stvaraoca nije kao Njegovo stvaranje.

On je Velikodušan, obuhvata sve.

On je stvorio raznovrsnost novih bića i usavršio Svojom mudrošću sve što je stvorio.

Glasnici nisu skriveni od Njega niti su kod Njega izgubljene zaloge [218] On plaća svakom činitelju, pokriva gnjezda svih zadovoljnih, a Njegova milost je nad svima koji su ponizni.

On spušta blagodati i knjigu koja sve obuhvata u jarkoj svjetlosti.

On sluša dove, otklanja potištenost, podiţe u stepene i svrgava tirane.

Pošto nema drugog boga do Njega, ništa Mu ravno nije.

"Niko nije kao On, On sve čuje i sve vidi" [219] Istančan, Svjestan, "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, i nad onim što je na njima" [220] O Boţe, molim Ti se, svjedocim da si Ti Gospodar, priznajući da si Ti moj Gospodar i da je moj povratak Tebi [221] Ti si me stvorio Svojim blagoslovom prije nego sam bio pomena vrijedan [222].

Ti si me stvorio od zemlje, zatim si mi dao mjesto u slabinama (mojih predaka), zaštitio od neizvjesnosti sudbine i čudljivosti vijekova i godina.

Postao sam putnik iz slabina do materice u vremenu nezapamćenom u prošlim danima i prohujalim vijekovima.

U Tvojoj njeţnosti, dobroti, i milosti prema meni,

BaštinaObjave.com

38

Ti me nisi poslao napolje, u carstvo nevjernickih voĎa, koji su prekršili zavjet Tebi i Tvoje Poslanike utjerivali u laţ [223].

Radije, Ti si me poslao napolje, ka upućivanju koje je bilo unaprijed odreĎeno za mene, na način koji si mi učinio lahkim i na koji si me podigao.

Prije toga, bio si Milostiv prema meni, u Svom milostivom stvaranju i izobilnim blagodatima.

Ti si me sačinio od kapi sjemena [224] i ostavio me da boravim u trostrukoj tmini, meĎu mesom, krvi i koţom [225].

Nisi dozvolio da prisustvujem svom stvaranju [226] niti si mi dodijelio bilo kakvo zaduţenje.

Zatim si me poslao u svijet radi upućivanja, koje mi je bilo unaprijed odreĎeno, potpuno i neumanjeno.

Ti si brinuo o meni u kolijevci, kao o malom djetetu, opskrbljivao me hranom, blagotvornim mlijekom, i srca dadilja ispunio ljubavlju prema meni.

Moje podizanje si povjerio milostivim majkama, čuvao me od nevolja koje donose dţini, štitio me od neumjerenosti i oskudice.

Visoko si Ti, o Milostivi! O Samilosni!

A kada sam se oglasio, Ti si mi upotpunio Svoje raskošne darove.

Uzgajao si me više i više svake godine sve dok, kada je moj karakter usavršen, a moja snaga uravnoteţena, nisi Svoj dokaz učinio obaveznim za mene, nadahnjujući me spoznajom o Sebi, izazivajući kod mene strahopoštovanje prema divotama Tvoje mudrosti, budeći me čudima Tvoga stvoriteljstva, umnogostručenim u Tvojim nebesima, i na Tvojoj Zemlji [227], upućujući me u zahvalnosti i sjećanju na Tebe.

Poslušnost i ibadet Tebi učinio si obaveznim za mene.

Učinio si da spoznam šta su donijeli Tvoji vjerovesnici i učinio si mi lahkim prihvatanje Tvoga milosrdnog zadovoljstva.

Bio si Velikodušan prema meni u svemu tome, pruţajući mi pomoć i ljubaznost.

BaštinaObjave.com

39

Stvorivši me od najbolje zemlje [228], Ti, moj Boţe, nisi bio zadovoljan da imam jednu blagodat bez druge.

Snabdjeo si me raznovrsnim dobrima i raznim vrstama odjeće i Tvojom ogromnom - najvećom milostivošću prema meni i Tvojom vječnom dobrotom u odnosu na mene.

I konačno, kada si upotpunio sve blagodati za mene i odstranio od mene sve nevolje, nisi bio spriječen mojom neukošcu i drskošću, da me vodiš prema onome što će me dovesti u Tvoju blizinu.

Jer, kada sam te molio, Ti si odgovarao, Kad sam traţio, Ti si davao, Kad sam te slušao, pokazivao si Svoju zahvalnost, a kad sam Ti zahvaljivao, davao si mi više [229].

Sve je to bilo da bi se usavršio Tvoj blagoslov meni i Tvoja dobrota prema meni.

Neka je slava Tebi, neka je slava Tebi, Koji stvaraš i ponavljaš stvaranje [230], hvale Vrijedan, Slavljen.

Sveta su imena Tvoja i veličanstveni Tvoji darovi.

Zato, koji od Tvojih blagoslova, moj Boţe, mogu navesti brojanjem i pominjanjem?

Na kojima od Tvojih blagodati sam sposoban da zahvalim?

Jer oni su, o Gospodare, neizbrojivi [231] a ni oni, koji se uzdaju u pamćenje, ne mogu ih obuhvatiti znanjem.

Ali, tuga i nevolje, koje si, o Boţe, skrenuo i udaljio od mene, više su od sreće i zdravlja koji mi dolaze.

I svjedočim, moj Boţe, istinom moje vjere, sloţenim objašnjenjem moje izvjesnosti, mojim čistim i istinitim ispovijedanjem Jedinstvenosti, skrivenom unutrašnjošću moje podsvjesti, BaštinaObjave.com

40

mjestima sa kojima su povezane struje svjetlosti mojih očiju, borama na koţi moga čela, otvorima mojih kanala za disanje, dijelovima vrha moga nosa, stazama mojih ušnih kanala, onim što zatvara i čini moje usne stisnutim, pokretima moga jezika pri govoru, zadnjim spojem mojih usta i vilica, šupljinama mojih kutnjaka, mjestom kojim gutam hranu i piće, onim što nosi moj mozak, šupljim prolazima mojih vratnih ţila, onim što je u mojoj grudnoj duplji, drţacima moje aorte, mjestom koje dodiruje moje srce [232], malim komadićima mesa oko moje jetre, onim što obuhvataju moja rebra, čašicama mojih zglobova, grcenjem mojih dijelova, vrhovima mojih prstiju, mojim mesom, mojom kosom, mojom koţom, mojim nervima, mojim dušnikom [233], mojim kostima, mojim mozgom, mojim venama i svim mojim dijelovima, onim što je vezivano oko njih kada sam bi dojenče, onim što je zemlja uzela od mene, mojim snom, mojim buĎenjem, mojom mirnoćom i pokretima moga klanjanja i padanja ničice, da sam uloţio napor i nastojao kroz epohe i vijekove - kada bi se moj ţivot produţavao kroz njihda iskaţem zahvalnost za jednu od Tvojih blagodati, ne bih bio sposoban da to uţinim, sem Tvojom milošću, koja sama stvara mojom obavezom beskonačnu i uvijek obnavljanu BaštinaObjave.com

41

zahvalnost Tebi, i novu i uvijek prisutnu hvalu.

Zaista, ako bih ja, i oni meĎu Tvojim bićima, koji zbrajaju, postali toliko ţeljni da izmjerimo domašaj obasipanja Tvojih blagodati, bilo prošlih, ili dolazećih, ne bismo uspjeli da ih obuhvatimo brojem, niti da izračunamo njihove granice.

Nikad!

Kako bi to ikada moglo da se uradi?

Jer Ti si u Tvojoj rječitoj Knjizi donio istinitu vijest: "I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali" [234] Tvoja Knjiga, o Boţe, Tvoja poruka, je govorila istinu!

I Tvoji poslanici i vjerovjesnici su prenijeli Tvoju Objavu, koji si poslao njima, i vjeru koju si širio za njih i kroz njih.

I kunem se, moj Boţe, mojim trudom, mojom marljivošću, i granicama moje pokornosti i mogućnosti, i kaţem kao vjernik koji posjeduje izvjesnost: "Hvaljen je Allah, Koji Sebi nije uzeo djeteta" da bi imao potomka, "i Koji u vlasti nema ortaka", koji bi se mogao suprotstaviti Njegovom stvaranju "i Kome ne treba zaštitinik zbog nemoći" [235] koji bi Mu pomogao u Njegovom stvaranju.

Zato, neka je slava Njemu, neka je slava Njemu!

"Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se" [236] i raspali. [237] Neka je slava Bogu, Jedinstvenom, Jednom.

"Allah je utocište svakom", Koji "Nije rodio i roĎen nije, i niko Mu ravan nije" [238] BaštinaObjave.com

42

Neka je slava Bogu, slava ravna slavljenju meleka Njemu bliskih, i vjerovjesnika koje je On poslao.

I neka Bog blagoslovi Svog izabranika, Muhammeda, zadnjeg vjerovjesnika, i njegovu čestitu, čistu i odanu porodicu, i podari im mir.

Zatim je počeo da moli. Utonuo je u molitvu i suze su tekle iz njegovih blagoslovljenih očiju. Potom je nastavio: O Boţe, učini da Te se plašim, kao da Te Vidim [239], dodijeli mi radost u poboţnosti prema Tebi, ne čini me tuţnim neposlušnošću prema Tebi, odaberi najbolje za mene Tvojom zapovjedi (qada´), i blagoslovi me Tvojim odreĎenjem (qadar), da mi ne omili poţurivanje onoga što si Ti odloţio.

O Boţe, dodijeli dostatnost mojoj duši, izvjesnost mom srcu, iskrenost mom djelovanju, svjetlost mojim očima i poznavanje u mojoj vjeri.

Daj uţivanja mojim tjelesnim dijelovima, učini da vidim i čujem moja dva nasljednika, pomozi mi protiv onoga ko mi čini zlo, neka kroz njega budu vidljive moja osvjeta i moje ţelje, i tako utješi moje oči.

O Boţe, otkloni mi jad, sakri moje mane, oprosti moje uvrede odstrani mog šejtana [240], izmiri moj dug, i dodijeli mi, moj Boţe, najviši stepen na Drugom svijetu, i u ovom svijetu.

O Boţe, slava pripada Tebi, baš kao što si me stvorio i načinio me neoslabljenim bićem, BaštinaObjave.com

43

iz milosti prema meni, dok Tebi moje stvaranje nije bilo potrebno.

Moj Gospodaru, kako si me stvorio i uobličio moju narav, moj Boţe, kako si Ti učinio da rastem i uobličio me [241]; moj Boţe, kako si mi učinio dobro, dajući dobra mojoj duši; moj Boţe, kako si me sačuvao, i podario mi uspjeh; moj Boţe, kako si me blagoslovio, i zatim me uputio; moj Boţe, kako si me odabrao i dao mi svako dobro; moj Boţe, kako si mi dao hranu i piće [242]; moj Boţe, kako si me obogatio i zadovoljio [243]; moj Boţe, kako si mi pomogao i uzdigao me; moj Boţe, kako si me obukao Svojom čistom odjećom, i izravnao mi put Svojim vještim stvaranjem; blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, pomozi mi protiv nevolja vremena i nedaća dana i noći, oslobodi me teskoba ovoga svijeta i mučenja Drugoga svijeta, i poštedi me zla koje zločinitelji čine na zemlji.

O Boţe, poštedi me onoga čega se plašim, vodi me dalje od onoga što ţelim da izbegnem, zaštiti me na putu, odredi mog nasljednika u porodici i na imovini, blagoslovi ono čime si me opskrbio, u duši me unizi, BaštinaObjave.com

44

u očima ljudi me uzvisi, od zla ljudi i dţinova me zaštiti, ne osramoti me zbog mojih grijehova, ne osramoti me zbog mojih skrivenih tajni, ne iskušavaj me u mojim djelima, ne lišavaj me Tvojih blagoslova, i ne povjeravaj me drugome mimo Tebe.

Moj Boţe, kome bi me povjerio?

RoĎaku?

On bi me isjekao.

Strancu?

On bi na mene gledao sa nezadovoljstvom.

Ili onima koji oholo postupaju prema meni?

Ali, Ti si moj Gospodar i Vrhovnik nad mojim djevovanjem.

Tebi bih se poţalio na svoje izgnanstvo i udaljenost mog utočišta i da me prezire onaj koga si učinio nadmoćnim nada mnom.

Moj Boţe, ne učini da se Tvoj gnjev rasplamsa nada mnom.

Ako bi se rasrdio na mene ne bih imao zaštite [244] - neka je slava Tebi!

Ali, Tvoja zaštita sve obuhvata.

Zato te molim, o Boţe, svjetlošću Tvoga lica, kojom su osvjetljeni nebo i Zemlja, sjenke uklonjene, a djelanja drevnih i kasnijih naroda pravedno postavljena, ne učini da umrem kada si ljut na mene [245], niti da se Tvoj bijes spusti na mene.

Tvoje je zadovoljstvo!

Tvoje je zadovoljstvo da sa mnom budeš zadovoljan prije toga.

Nema boga sem Tebe, Gospodaru Svete zemlje [246], Svetih mijesta [247], Hrama drevnog [248], BaštinaObjave.com

45

na koje si Ti spustio blagoslov i koja si Ti učinio svetilišta ljudima [249].

O Ti, Koji Svojom blagošću praštaš najveće grijehe!

O Ti, Koji obasipaš blagodatima u Svojoj dareţljivosti!

O Ti, Koji Svojom velikodušnošću daješ izobilje!

O Podrško u mojoj nedaći!

O Drugu u mojoj samoći!

O Pomoći u mojoj tuzi!

O Dobročinitelju u mojim blagoslovima!

O moj Boţe i Boţe mojih očeva, Ibrahima, Ismaila, Ishaka i Jakuba [250]!

Gospodare Dţibraila i Mikaila Israfila [251]!

Gospodare Muhammeda, pečata Poslanika, i njegove porodice, izabrane!

Ti, Koji si objavio Toru, JevanĎelje, Zebur i Putokaz [252], Ti, Koji si spustio Kaf Ha´ Ya´ ´Ayn Sad, Ta´ Ha´, Ya´ Sin i Mudri Kur´an [253]!

Ti si pećina (moga utočišta) kada me putevi ograničavaju svom svojom širinom, i kada je zemlja u svom prostranstvu tijesna za mene.

Da nije Tvoje milosti, bio bih meĎu nestalima a Ti bi poništio moj dolazak.

Da me Ti ne zaklanjaš [254], bio bih meĎu osramoćenima.

Ti mi pruţaš pomoći protiv mojih neprijatelja [255].

I da nije Tvoje pomoći, bio bih meĎu pobijeĎenima [256].

O Ti, Koji si se Uzvisio i Uzdigao, i čiji su prijatelji (ewliya´) moćni kroz Tvoju moć!

O Ti, pred Kim carevi stavljaju jaram poniznosti oko svojih vratova, jer se plaše Tvoje neodoljive moći!

"On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju" [257] i neviĎeno, što nose vrijeme i sudbina.

O Ti, o Kome niko ne zna Kakav si, sem Tebe!

O Ti, o Kome niko ne zna šta je, sem Tebe!

O Ti, Koga niko ne poznaje, sem Tebe!

O Ti, Koji si zemlju rasporostro preko vode i vazduhom nebesa podupro!

BaštinaObjave.com

46

O Ti, Kome pripadaju najlepša imena [258]!

O Ti, Koji imaš dobrotu koja nikada neće presahnuti!

O ti, Koji si Jusufu namijenio jahače na neplodnoj zemlji, izvadio ga iz bunara i učinio ga kraljem nakon ropstva!

O Ti, Koji si ga vratio Jakubu nakon "što su mu oči pobijelile od jada i nakon što je bio vrlo potišten" [259] O Ti, Koji si od Ejjuba otklonio jad i patnju [260] i zadrţao Ibrahimove ruke od ţrtvovanja svoga sina nakon sto je ostario a njegov ţivot prošao [261]!

O Ti, Koji si uslišio Zekerijinu molitvu i poklonio mu Jahjaa, ne ostavljajući ga samog i bez djece [262]!

O Ti, Koji si Zun-Nuna izvadio iz utrobe ribe [263]!

O Ti, Koji si razdvojio more za Israilove sinove, spasivši ih, a potopio faraona i njegovu vojsku [264]!

O Ti, Koji šalješ vjetrove, nagovještavajući Svoju milost [265]!

O Ti, Koji ne ţuriš da kazniš ona od Tvojih bića, koja Ti nisu poslušna [266]!

O Ti, koji si izbavio čarobnjake nakon njihovog dugog osporavanja.

Oni su se odavno koristili Tvojim blagodatima, hraneći se Tvojom opskrbom, a klanjajući se različitom od Tebe, oni su se suprotstavljali, opovrgavali i utjerivali Tvoje vjerovesnike u laţ [267].

O Boţe!

O Boţe!

O Zaštitniče, Stvoritelju bez Sebi ravnog!

O Vječni, Koji nema kraja!

O Ţivi, kada nije bilo niceg ţivog!

O Ti, Koji mrtve oţivljuješ [268]!

O Ti, Koji nad svakim bdiš [269]!

O Ti, prema kome je moja zahvalnost bila mala, a ipak me nisi lišio!

Moje greške su bile velike, a Ti me ipak nisi osramotio!

Ti si vidio moju neposlušnost, ali me nisi učinio ozloglašenim!

O Ti, Koji si brinuo o meni u djetinjstvu, BaštinaObjave.com

47

O Ti, Koji si me opskrbio u zrelom dobu!

O Ti, čije blagodati prema meni ne mogu biti izbrojane, i Čiji blagoslovi ne mogu biti uzvraćeni!

O Ti, Koji si mi pruţio dobrotu i ljubaznost, a ja Tebi zlo i neposlušnost za uzvrat.

O Ti, koji si me uputio u vjeru prije nego što sam saznao za zahvalnost za Njegov blagoslovljeni dar!

O Ti, Koga sam dozivao kada sam bio u bolesti, i Koji si me izliječio, Koji si me obnaţenog odjenuo, gladnog nahranio, ţednog napojio, poniţenog uzdigao [270], neukog uputio, samom društvo pribavio, odsutnog vratio, siromašnog obogatio, u nuţdi pomogao, a u bogatstvu ne oduzeo od mene.

Uzdrţavao sam se (od obraćanja Tebi) u svemu tome, a Ti si učinio da započnem da Te dozivam.

Neka Ti je slava i zahvalnost!

O Ti, Koji si nadgledao moj san, oslobodio me briga, saslušao moju molitvu, sakrio moje mane, oprostio moje grijehe, učinio da ispunim ţelje i pomogao mi protiv neprijatelja.

Ako bih brojao Tvoje blagodati, milosti i velikodušna dijela milosrĎa ne bih bio u stanju da ih nabrojim [271].

O moj Zaštitniče!

Ti si Onaj Koji je Milosrdan, Onaj Koji je Blagoslovljen, Onaj Koji je činio dobro, Onaj Koji je bio Dobrostiv, Onaj Koji je bio Dareţljiv, Ti si Onaj Koji je usavršavao, BaštinaObjave.com

48

Ti si Onaj Koji je opskrbio, Ti si Onaj Koji je donio uspjeh, Ti si Onaj Koji je darivao, Ti si Onaj Koji je obogaćivao, Ti si Onaj Koji je bio Dovoljan [272] Ti si Onaj Koji je zaštitio [273], Ti si Onaj Koji je upućivao, Ti si Onaj Koji je štitio od grijeha, Ti si Onaj Koji je skrivao moje grijehe.

Ti si Onaj Koji je oprostio, Ti si Onaj Koji se nije osvrtao, Ti si Onaj Koji je (na zemlju) smjestio [274] Ti si Onaj Koji je uzvisio, Ti si Onaj Koji je pomogao, Ti si Onaj Koji je podrţao, Ti si Onaj Koji je učvrstio, Ti si Onaj Koji je doprinio, Ti si Onaj Koji je izliječio, Ti si Onaj Koji je dao blagostanje, Ti si Onaj Koji je počastvovao - neka si Blagoslovljen i Uzvišen!

Zato Tebi pripada vječna hvala i Tebi pripada trajna i vječna zahvalnost!

Zato ja, moj Boţe, priznajem svoje grijehe, oprosti mi zbog njih, ja sam činio zlo, ja sam pravio greške, ja sam smjerao (ka grijehu), ja sam bio neuk, ja sam bio neobazriv, ja sam bio nemaran, ja sam taj koji se oslanjao (na različite od Tebe), ja sam taj koji je namjeravao, ja sam taj koji je obećavao, ja sam taj koji je zadatu riječ prekršio, ja sam taj koji je priznao (svoje grijehe) ja sam taj koji je priznao Tvoje blagoslove nada mnom i sa mnom, i koji se zatim vratio svojim grijesima.

Zato mi oprosti zbog njih, o Ti, Kome ne štete grijesi Njegovih robova i Kome nije potrebna njihova poslušnost.

On daje uspjeh uz Svoju pomoć i milost Svojim pravednim robovima.

Zato slava Tebi, Moj Boţe i Moj Gospodaru.

Moj Boţe, zapovidio si mi, a ja nisam poslušao.

BaštinaObjave.com

49

Zabranio si mi, a ja sam radio zabranjeno.

Postao sam takav da ne posjedujem ni jedan znak nevinosti, da bih mogao traţiti oproštaj, niti snage da bih mogao pomoći sebi.

Uz pomoć čega ću se, onda, okrenuti ka Tebi, o moj Zaštitniče?

Uz pomoć mojih ušiju?

Ili mojih očiju?

Ili mog jezika?

Ili moje ruke?

Ili moje noge?

Zar sve to nisu blagoslovi koje si mi Ti dao?

A ja Te ne slušam ni sa jednim od njih, o moj Zaštitniče!

Tvoj dokazi i sredstva su protiv mene [275].

O Ti, Koji si sakrio (moje grijehe) od očeva i majki, kako me ne bi odbacili, od roĎaka, kako me ne bi korili, i od careva, kako me ne bi kaznili!

Da su oni, o moj Zaštitniče, vidjeli ono što si Ti vidio od mene, ne bi mi dali mira.

Oni bi me napustili i odrekli me se.

Tako sam ovdje, moj Boţe, ispred Tebe, o Gospodare, ponizan, poniţen, zbunjen, prezren, lišen osjećanja krivice da bih mogao traţiti oproštaj, bez posjedovanja snage da bi mi se moglo pomoći.

Nema dokaza koji bih osporavao, niti mogu reći da nisam počinio grijeh i činio zlo.

A osporavanje bi mi, ako bih osporavao - moj Zaštitniče! teško moglo pomoći.

Kako bi mi ikada moglo pomoći?

Jer, svi moji organi BaštinaObjave.com

50

su svjedoci protiv mene za ono što sam učinio [276].

A ja sam postupao sa sigurnošću i bez sumnje da ćeš me Ti pitati za velika djela i da si Ti Pravedni Sudija koji ne griješi.

Tvoja pravednost je ubojita za mene i ja bjeţim od svih Tvojih pravednih dijela.

Ako me kazniš, o moj Boţe, to je zbog mojih grijeha nakon Tvojih dokaza protiv mene, a ako mi oprostiš, to je iz Tvoje milosti, velikodušnosti i dobrote.

"Nema boga, osim Tebe, Hvaljen neka si!

A ja sam se zaista ogriješio prema sebi" [277] Nema boga, sem Tebe, neka si Hvaljen!

Odista, ja sam jedan od onih koji su uplašeni.

Nema boga, sem Tebe, neka si Hvaljen!

Zaista, ja sam meĎu onima koji se nadaju.

Nema boga, sem Tebe, neka si Hvaljen!

Zaista, ja sam meĎu onima koji čeznu.

Nema boga, sem Tebe, neka si Hvaljen!

Zaista, ja sam jedan od onih koji slave.

Nema boga, sem Tebe, neka si Hvaljen!

Zaista, ja sam jedan od onih koji vjeličaju.

Nema boga, sem Tebe, neka si Hvaljen!

Nema boga, sem Tebe, neka si Hvaljen, moj Boţe i Boţe mojih očeva, mojih predaka!

Moj Boţe, to je moja hvala Tvog Uzvišenog Veličanstva, BaštinaObjave.com

51

moja odanost u sjećanju na Tebe, kroz ispovijedanje Tvog Jedinstva, i moje priznavanje Tvojih blagodati kroz nabrajanje, iako priznajem, da ih ne mogu nabrojati zbog njihove mnogobrojnosti, njihovog bogatstva, njihovih ispoljavanja, i njihovog postojanja od drevnih vremena do sadašnjosti, u kojoj ne prestaješ da o meni brineš kroz njih, od vremena kada si me stvorio i oţivio, na početku (moga) ţivota, obogaćujući me u siromaštvu, oslobaĎajući jada, donoseći olakšanje, otklanjajući teškoće, rastjerujući opasnost, dajući tijelu lagodnost, i zdravlje u vjeri.

Kada bi mi svi ljudi svijeta, drevni i kasniji naraštaji, pomagali u pokušaju da nabrojim Tvoje blagodati, ja ne bih bio, niti bi oni bili u stanju da to učine.

Svet si Ti i Uzvišen, Velikodušan, Moćan, Milostiv Bog. Tvoje blagodati ne mogu biti nabrojane, ni završena hvala Tebi, niti Tebi moţe biti uzvraćeno za Tvoje blagodati.

Blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, upotpuni Svoje blagoslove nad nama i pomozi nam u poslušnosti Tebi.

Neka si Hvaljen!

Nema Boga sem Tebe.

O Boţe, Ti zaista čuješ siromahe, otklanjaš zlo [278], pomaţeš oţalošćenima, liječiš bolesne, BaštinaObjave.com

52

obogaćuješ siromašne, uzdiţeš slomljene, imaš milosti za mlade i pomaţeš starima.

Nema podrške, sem Tvoje, i nikog silnijeg od Tebe.

A Ti si Uzvišen, Veličanstven!

O Oslobodioče zatočenika u lancima!

O Hranioče malog djeteta!

O Zaštito uplašenog lutalice!

O Ti, Koji nemaš druga, ni pomagača!

Blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, i daj mi večeras najbolje od onoga što si dao i spustio na nekog od Svojih robova, bilo da si blagoslov uputio, blagodat obnovio, iskušenje otklonio, jad odstranio, molitvu uslišio, dobro dijelo prihvatio, zlo dijelo oprostio.

Zaista, Ti si Blagoslovljen, Svjestan Svoje volje, Nadmoćan nad svim stvarima!

O Boţe, Ti si Najbliţi od onih koji su pozvani, Najhitriji od onih koji odgovaraju, Najvelikodušniji od onih koji opraštaju, najšire ruke od onih koji daju, i Onaj koji najbolje čuje od onih od kojih se traţi. o Milostivi, Najmilosniji na ovom i na Drugom svijetu!

Kao Ti niko nije zamoljen, i ni u koga, sem u Tebe, se ne uzdamo.

Molio sam Ti se i Ti si mi odgovorio, traţio sam od Tebe i Ti si mi dao, zahtijevao sam od Tebe, i Ti si imao milosti za mene, zavisio sam od Tebe, i Ti si me oslobodio, zatraţio sam utočište u Tebi, i Ti si me zadovoljio.

O Boţe, blagoslovi Muhammeda, Tvoga roba, vjerovesnika i Poslanika, i Njegovu dobru i čestitu porodicu, sve njih.

I upotpuni Tvoje blagodati nama, obraduj nas Svojim darom, BaštinaObjave.com

53

i upiši nas kao one koji zahvaljuju i sjećaju se Tvojih blagodati.

Amin, amin, o Gospodaru svih bića!

O Boţe, Koji si posjedovao i potom bio Svemoćan, bio Svemoćan i zatim obuzdao, nisi bio poslušan, a potom si sakrio (grijeh neposlušnosti) bio zamoljen za oprost, a zatim oprostio.

O Cilju ţudećih tragaca i Najviša Ţeljo onih koji imaju nadu!

O Ti, Koji znanjem Svojim sve obuhvataš [279] i primaš u zagrljaj one koji traţe oproštaj u njeţnosti, milosti i blagosti!

O Boţe, Tebi se iskreno okrećemo ove večeri, koju si proslavio i veličao preko Muhammeda, Tvog Poslanika i vjerovjesnika, izabranika Tvoga stvoriteljstva, vječnog čuvara Tvoje Objave, koja nosi radosne vijesti i opomene i koja je ţivotvorna svetiljka [280], koju si dao onima koji se prepuštaju (al-muslimin) i kao milost stanovnicima svijeta poslao [281].

O Boţe, zato blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, jer je Muhammed vrijedan toga od Tebe, o Uzvišeni!

Zato blagoslovi njega i njegove izabranike, dobru i čistu porodicu, sve njih, i obuhvati nas u Tvom oprostu, jer ka Tebi idu vapaji na raznim jezicima.

Zato nam ove večeri dodijeli, o Boţe, dio svakog dobra koje dijeliš Svojim robovima, svakog svjetla kojim vodiš [282] svake milosti koju širiš [283] svakog blagoslova koji šalješ svakog blagostanja koje donosiš svake opskrbe koju udjeljuješ [284].

O Najmilostiviji meĎu milostivima!

O Boţe, učini od nas uspješne ljude, pobjedioce, poboţne i sretne.

Ne uvrsti nas meĎu one koji očajavaju, ne liši nas Tvoje milosti, ne uskrati nam Tvoj blagoslov kome se nadamo, BaštinaObjave.com

54

i ne uvrsti nas meĎu one lišene Tvoje milosti, niti meĎu one koji su izgubili nadu u dobrobit Tvojih darova, kojima se nadamo.

Ne odbacuj nas sa razočaranima, niti onima odbačenim sa Tvog praga.

O Najvelikodušniji meĎu najvelikodušnijima!

O Najplemenitiji meĎu najplemenitijima!

Prema Tebi smo se okrenuli sa sigurnom vjerom krećući se ka Tvom Svetom Hramu [285].

Zato nam pomozi u našim svijetim obredima, usavrši naš hadţdţ, oprosti nam, udijeli nam dobro, jer smo prema Tebi pruţili naše ruke, ţigosane poniznošću priznanja.

O Boţe, ove nam večeri udijeli šta traţimo od Tebe, zadovolji nas u onome što smo Te molili da nas zadovoljiš, jer nema nikoga, sem Tebe, ko bi nas zadovoljio, a mi nemamo drugog Gospodara, do Tebe.

Osnaţi nas Svojom odlukom, obuhvatajući nas Svojom spoznajom [286] a Tvoja odluka je pravedna za nas.

Presudi nam dobro i uvrsti nas meĎu ljude dobra!

O Boţe, učini nam Svojom velikodušnošću najmoćniju nagradu, najvelikodušniju riznicu i vječni mir.

Oprosti nam naše grijehe, sve njih, ne uništi nas sa onima koji su nestali [287] i ne uskrati nam Tvoju njeţnost i milost, O Najmilostiviji meĎu milostivima!

O Boţe, u ovom času nas uvedi meĎu one koji traţe od Tebe i kojima daješ, koji zahvaljuju i kojima daješ više [288], koji Ti se okreću u kajanju i kojima praštaš [289] i koji se pred Tobom odriču svih svojih grijeha, a Ti im praštaš.

O Gospodaru veličanstva i blistavosti!

O Boţe, očisti nas, ukaţi nam na pravi put, prihvati našu usrdnu molbu.

O Najbolji od zamoljenih!

I Najmilostiviji od onih koji su zamoljeni za milost!

BaštinaObjave.com

55

O Ti, od Koga nije skriveno treperenje očnog kapka, treptanje oka, ono što počiva u skrovištu, i ono što je obavijeno tajnama skrivenim u srcu!

Zar nije sve obuhvaćeno Tvojim znanjem i prigrljeno Tvojom milošću?

Neka si Hvaljen i visoko iznad onoga što počinioci zla govore!

Sedam nebesa i Zemlja, i oni na njima, Tebe slave, i ne postoji ništa što Te ne veliča [290].

Neka su Tebi hvala, slava i uzdizanje veličanstvenosti, o Gospodaru veličanstvenosti i blistavosti, dobrostivosti i blagoslova i velike ljubavi!

A Ti si Velikodušan, Plemenit, Blag, Milostiv.

O Boţe, dodijeli mi obilno od Tvoje dozvoljene opskrbe, spusti blagostanje mome tijelu i vjeri, oslobodi me straha [291], poštedi me ognja, o Boţe, ne smjeraj protiv mene [292] korak po korak me u propast ne vodi [293], ne prevari me [294] i odstrani od mene zlo od bezboţnih meĎu dţinima i meĎu ljudima.

Zatim je podigao glavu i oči ka nebu. Suze su tekle iz njegovih blagoslovljenih očiju kao da su bile mješine sa vodom, i on, mir s njim, je glasno rekao: O Ti, Koji najbolje čuješ meĎu onima koji čuju!

O Ti, Koji najbolje vidiš, meĎu onima koji vide!

O Ti, Koji najbrţe račun svodiš [295]!

O Najmilosrdniji meĎu milosrdnima!

Blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, najvišu, najsretniju.

I od Tebe, o Boţe, traţim za sebe potrebno.

Ako mi dodijeliš, ono što uzmeš od mene, neće mi pričiniti štetu.

I ako me lišiš onoga što si mi dao, BaštinaObjave.com

56

neće mi koristiti.

Traţim od Tebe da me oslobodiš ognja.

Nema boga, sem Tebe.

Ti nemaš druga, vlast je uz Tebe, neka je hvala Tebi, Ti imaš vlast nad svim.

O moj Boţe! O moj Boţe!

Zatim je on, mir s njim, govorio: "O moj Boţe", stalno ponavljajući. Glasovi onih, koji su bili okupljeni oko njega, mir s njim, koji su saslušali njegovu cijelu molitvu, i koji su se ograničili na to da kaţu "amin", pojačali su se u jecaju. Ostali su sa njim, mir s njim, dok sunce nije zašlo, a zatim su svi natovarili svoje konje i krenuli ka Svetom hramu [296].

B. ʻAli Zejnul Abidin, mir s njim, četvrti Imam 1. U slavu Boga Neka je slava Bogu, Prvom, prije Kojeg nema prvog, Zadnjem, bez zadnjeg, koji bi bio poslije Njega.

Oči posmatrača Ga ne mogu vidjeti, niti Ga zamišljanja opisivača mogu opisati.

On je bića stvorio Svojom moći, jednim stvaranjem, i oblikovao ih prema Svom nahoĎenju.

Zatim je učinio da idu stazom kojom On ţeli, usmjeravajući ih [297] putem Svoje ljubavi.

Oni nemaju snagu da uzmaknu pred onim što je On stavio ispred njih, niti mogu napredovati ka onome od čega ih On zadrţava.

On je svakoj duši (ruh) meĎu njima odredio znanu i odreĎenu opskrbu iz Svoga obilja.

Ni jedan umanjilac ne moţe umanjiu (dio) onome Kome je On uvećao, niti onaj koji povećava moţe povećati onome kome je On smanjio.

Zatim je On svakoj duši odredio vrijeme ţivota i utvrdio odreĎeni kraj.

Ona kreće ka Njemu BaštinaObjave.com

57

kroz dane svoga ţivota i dostiţe ga kroz godine svoje sudbine dok je, kada učini svoje poslijednje dijelo i zaključi račun svoga ţivota, On ne povede ka onome ka čemu ju je pozivao, bilo ka Svojoj obilnoj nagradi, ili ka Svom strašnom kaţnjavanju.

"Da bi kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro" [298] kao pravdi od Njega.

Sveta su Njegova Imena i očigledne Njegove blagodati!

"On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani" [299] I neka je slava Bogu, jer, da je On Svoje robove spriječio od spoznaje hvaljenja Njega za ponavljane blagodati kojima ih iskušava [300] i bogate blagoslove kojima ih obasipa, oni bi se slobodno koristili Njegovim darovima, ne slaveći Ga. A kada bi bilo tako, oni bi humanost zamijenili niskošću, oni bi bili kao što je On opisao u jasnoj riječi Svoje Knjige [301]: "Kao stoka su oni čak su još dalje s puta pravog skrenuli" [302] I neka je hvala Bogu za ono što je učinio da znamo o Njemu, za zahvalnost prema Njemu, kojom nas je nadahnuo, za vrata spoznaje Njegovog Boţanstva, koja nam je otvorio, za odanost Njemu i ispovijedanje Njegovog Jedinstva, prema kom nas je uputio, i za otklanjanje od nas sumnji i otpadništva od Njega [303] (303) hvala, kojom bi nam mogao biti dodijeljen dug ţivot meĎu onima od Njegovih bića koja Ga hvale, i kojom bi nadmašili one koji prednjače ka Njegovom zadovoljstvu i oproštaju; hvala, kojom bi tama do časa oţivljenja [304] bila osvijetljena za nas, BaštinaObjave.com

58

a staza oţivljenja [305] utrta za nas, i naša mjesta na poloţajima svjedoka [306] uzdignuta na dan "kada ce svaki čovjek biti nagraden, ili kaţnjen, prema onome što je zasluţio, nikome neće biti učinjeno naţao" [307] "Dan kada bliţnji neće nimalo od koristi bliţnjem biti, i kada sami sebi neće moći pomoći [308] hvala, koja će se od nas uspinjati ka najuzvišenijima u Ilijunu [309], koji je "Knjiga ispisana! nad njom bdiju oni Allahu bliski" [310] hvala, koja moţe dati spokoja očima kada je pogled od straha ukočen [311] kada naša lica poblijede, a koţe pocrne [312], hvala, kojom moţemo biti izbavljeni od Boţije bolne vatre i primljeni u Boţiju plemenitu blizinu; hvala kojom moţemo da se nadmećemo sa melecima bliskim Bogu, i pridruţimo se vjerovijesnicima koje je On slao u boravištu vječnog ţivota, koje ne nestaje, i u mjestu Njegove uzvišenosti, koje se ne mijenja.

I neka je hvala Bogu, Koji za nas odabira dobre osobine stvoriteljstva i Koji nam je dodijelio dobru opskrbu [313].

On nam je namijenio savršenstvo kroz ovladavanje cijelom tvorevinom.

Svako od Njegovih bića nam se priklanja Njegovom voljom i postaje nam poslušno kroz Njegovu moć [314].

I neka je hvala Bogu, Koji nam je zaključao vrata ţudnje, sem u odnosu na Sebe.

Kako onda moţemo izraziti hvalu Njemu?

I kada mu moţemo zahvaliti?

Zaista, kada [315]?

I neka je hvala Bogu, koji nam je podario organe koji se šire, dao nam instrumente skupljanja [316], dao nam da uţivamo u radostima ţivota [317], čvrsto nam ugradio organe djelovanja, podizao nas dobrim stvarima opskrbe, obogatio nas Svojom dareţljivošću i zadovoljio nas Svojim darovima [318].

Zatim nam je naloţio, da bi iskušao našu poslušnost, i zabranio nam, da bi ispitao našu zahvalnost [319].

BaštinaObjave.com

59

A mi smo skrenuli sa staze Njegove zapovjedi i uputili se neprohodnim pustinjama Njegovih zabrana [320].

Ali, On nije poţurio da nas kazni [321] i da ubrza svoju osvetu.

Ne, On je sa nama bio Strpljiv u Svojoj milosti, dobroti, čekajući na naš povratak u Svojoj njeţnosti i blagosti.

I neka je hvala Bogu, koji nas je uputio ka kajanju, ka kome nikad ne bismo bili upućeni da nije Njegove dobrote.

Kada brojimo Njegove blagodati, korist [322] koju nam On daje je očigledna, a nagrada za nas velika.

A Njegova volja, kod pokajanja onih prije nas, nije bila ista ([323].

On je zasigurnio otklonio od nas ono što nismo sposobni da podnesemo [324] i nije nas opteretio mimo naših mogućnosti [325].

On nam samo lagodnost nameće [326] i ne ostavlja ni jednog od nas sa opravdanjem i izgovorom [327].

Zato je nestao onaj meĎu nama koji gine uprkos Njegovom neslaganju [328], a sretan je onaj meĎu nama koji omogućava da se Njegova volja vrši.

Neka je hvala Bogu do granica do kojih Ga hvale meleci Njemu najbliţi, bića kod Njega najuzvišenija, i hvalitelji čija Mu je hvala najmilija, hvala koja nadvisuje sve druge hvale, kao što naš Gospodar nadvisuje cijelu Svoju tvorevinu.

Njemu pripada hvala za svaki Njegov blagoslov nama i svim Njegovim robovima, prošlim i sadašnjim, do broja svih stvari koje Njegovo znanje obuhvata, i umjesto svakog od ovih blagoslova, čiji će broj biti udvostručen i umnoţen uvijek i vječno do Sudnjeg dana; hvala, čije granice nemaju kraja, čiji broj se ne moţe izračunati, čija krajnost se ne moţe dostići i čije vrijeme se ne prekida [329] hvala, koja moţe potvrditi BaštinaObjave.com

60

put dostizanja poslušnosti prema Njemu, i oprosta, sredstvo Njegovog zadovoljstva, uzrok Njegovog praštanja, stazu ka Njegovom Dţennetu, štit protiv Njegove osvete, zaklon od Njegove kletve, pomoć u poslušnosti Njemu, prepreku protiv neposlušnosti Njemu i pomoć u ispunjavanju naših dunţosti i obaveza prema Njemu; hvala koja nam moţe donijeti sreću da budemu meĎu Njemu bliskim srećnicima [330], i kojom moţemo dostići poloţaj onih koji su mučenički [331] poginuli od sablji Njegovih neprijatelja.

Zasigurno, On je Prijatelj koji štiti, hvale Dostojan [332].

2. Večernja i jutarnja dova Neka je hvala Bogu, Koji je Svojom moći stvorio dan i noć, čineći Svojom moći razliku meĎu njima, stvarajući za svako od njih odreĎeno ograničenje i utvrĎeni rok [333].

On čini da se svako od njih uliva u svog saputnika, i da se njegov pratilac ulije u njega [334], kao Njegova naredba Njegovim robovima za ono čime ih On hrani i čime čini da rastu.

Tako je za njih stvorio noć da se odmaraju od napornih kretnji i zamornih nastojanja [335].

On ju je učinio pokrivačem da se ljudi pokriju u snu i odmoru, koji im je On dao [336], da im bude okrepljenje i osnaţenje, i da u njoj mogu doseći zadovoljstvo i strast.

I za njih je stvorio dan da vide i da nešto od Njegovih blagodati mogu traţiti tokom njega [337], pristupiti Njegovom obilju, slobodno se kretati Njegovom zemljom, traţeći pristupa dostupnim stvarima ovoga svijeta i stječući odreĎene stvari svijeta koji dolazi.

BaštinaObjave.com

61

Sa svim ovim On pravedno sa njima postupa, provjeravajući vijesti o njima [338], i posmatrajući kako Ga slušaju u periodima za poslušnost Njemu i etapama kojima ih je obavezao i situacijama u kojima se Njegovi zakoni primjenjuju "da bi kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro" [339] Zato, o Boţe, neka je hvala Tebi, jer činiš da nam zora sviće [340], hvala za svjetlo dana koje si nam dao da uţivamo, za mjesta traţenja opskrbe za ţivot, koja si nam Ti učinio vidljivim, i za borbu protiv bolesti, od kojih nas Ti štitiš.

Mi i sve stvari, svi zajedno, dočekujemo jutro pripadajući Tebi - nebesa i zemlja, sve što si razasuo po njima [341], bilo u odmoru, ili pokretu, mirujući, ili u putu, ono što se diţe u vazduh i što je skriveno ispod zemlje.

Dočekujemo jutro pod Tvojim okriljem.

Tvoja vlast i moć su nad nama i one će nas obuhvatiti.

Mi postupamo po Tvojoj zapovjedi [342] i djelujemo kako Ti upravljaš.

Nama ne pripada ništa, sem ako Ti ne odlučiš, ni jedno dobro, sem ono koje si Ti dao.

Ovo je svjeţ, novi dan, gotov dokaz nad nama.

Ukoliko činimo dobro, poţeljet će nam dobro uz pohvalu, ukoliko činimo zlo, rastaće se od nas s prijekorom [343].

O Boţe, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, dodijeli nam srdačno prijateljstvo ovog dana, i zaštiti nas od ruţnog rastavljanja sa njim, bilo činjenjem prijestupa, bilo skrivivši mali ili veliki grijeh [344].

U njemu nam dodijeli obilje dobrih dijela, a liši nas zlih dijela.

Učini da izmeĎu dva njegova kraja budemo puni hvale, zahvalnosti, nagrade, BaštinaObjave.com

62

priprema (za Drugi svijet), blagodati i činjenja dobra.

O Boţe, olakšaj naš teret kod časnih zapisivača [345], ispuni naše listove našim dobrim dijelima [346], i ne unizi nas pred njima našim lošim dijelima.

O Boţe, dodijeli nam u svakom dnevnom času sudbinu Tvojih robova [347], učešće u zahvalnosti prema Tebi i iskreno svjedočenje Tvojih meleka.

O Boţe, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, i zaštiti nas od onog ispred nas i onog iza nas i sa naše lijeve strane i sa naše desne strane i sa svih strana [348], zaštitom koja će nas zaštiti od neposlušnosti prema Tebi, voditi ka poslušnosti i roditi Tvoju ljubav.

O Boţe, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu!

Daj nam uspjeh danas i večeras i svih naših dana, da bi radili za dobro, napustili zlo, zahvaljivali za blagodati, slijedili sunet (sunan), izbjegavali novotarije, nareĎivali dobro, od zla odvraćali [349], branili islam, umanjivali i omalovaţili laţi, pomagali istinu i uzdizali je, vodili one koji su zastranili, pomogli slabima i pruţili ruku nevoljnicima.

O Boţe, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, i učini ovaj dan najblagoslovljeniji od svih koje znamo, najblistavijim drugom kome smo se pridruţili i najboljim vremenom koje smo proveli.

Uvrsti nas meĎu najzadovoljnije meĎu svim Tvojim bićima, BaštinaObjave.com

63

pored kojih su dan i noć prošli, najzahvalnijima za blagoslove koje si Ti milostivo odobrio, najčvršće u poštovanju zapovjedi koje si Ti donio, najobzirnije u odnosu na ono na šta si Ti upozorio u Tvojim zabranama.

O Boţe, zasigurno Te pozivam za svjedoka - a Ti si dovoljan svjedok [350] i pozivam da svjedoče Tvoja zemlja i nebesa i sve čemu si načinio utočište u njima, od Tvojih meleka i od drugih Tvojih bića, danas, u ovom času, ove noći, i u ovom mom utočištu, da bih posvjedočio da si Ti Bog, da nema Boga sem Tebe, i da si u suĎenju Pravedan [351], Blag prema robovima, da Ti svu vlast imaš [352] da si Milostiv prema bićima i da je Muhammed Tvoj sluga i Tvoj vjerovjesnik, koga si Ti odabrao meĎu Svojim bićima.

Ti si ga obavezao Objavom i on ju je prenio [353].

Ti si mu naloţio da se savjetuje sa svojom zajednicom, i on se savjetovao.

O Boţe, zato blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu najvećim blagoslovom kojim si blagoslovio Tvoja bića.

U naše ime mu dodijeli najbolje od onoga što si dodijelio Tvojim slugama i nagradi ga umjesto nas najlepšom i najvelikodušnijom nagradom koju si dao nekom vjerovjesniku u ime njegove skupine.

Zaista, Ti si Najmilosrdniji sa golemim blagoslovima, Praštalac velikih grijeha, Milostiviji od svih milostivih.

Zato blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, čestitu, bezgriješnu, plemenitu i najsavršeniju.

BaštinaObjave.com

64

C. Muhammed el-Mehdi, mir s njim, dvanaesti Imam 1. Molitiva povodom mjeseca radžaba Šejh Tusi je govorio da su ove plemenite riječi potekle iz svete ruke velikog šejha, Abu Dza´fara Muhammeda ibn ´Osmana ibn Sa´ida [354] - neka Bog bude s njim zadovoljan. Izgovarajte je svakog dana u toku mjeseca redţeba.

U Ime Boga, Milostivog, Najmilosrdnijeg, O Boţe, molim Te smislom svih imena, kojim Te nazivaju oni koji su voĎeni Tvojom vlašću; oni koji su podvrgnuti Tvojoj tajanstvenosti, koji pozdravljaju Tvoju zapovjed, veličaju Tvoju moć, proglašavaju Tvoje veličanstvo.

Pitam Te kao Onog Koji meĎu njima govori, jer si ih Ti postavio za izvor Tvojih riječi i stubove propovijedanja Tvog Jedinstva, Tvojih znakova i Tvog odredišta, koji nikada ne bivaju ometeni.

Preko njih zna onaj koji Tebe zna.

Nema razlike izmeĎu Tebe i njih, osim što su oni robovi Tvoga stvoriteljstva, njihovo činjenje i nečinjenje je u Tvojoj ruci, oni potiču od Tebe i Tebi se vraćaju.

Oni su pomoćnici, svjedoci, iskušenici, branioci, zaštitnici i tragaci.

Sa njima si ispunio Zemlju i nebesa dok nije postalo očigledno da nema boga sem Tebe.

U ime svega toga Te molim, i u ime postaja moći Tvoje milosti, i u ime poloţaja i znamenja da blagosloviš Muhammeda i njegovu porodicu i povećaš moju vjeru i nepokolebljivost.

O Unutrašnji u Svojoj spoljašnjosti i Spoljašnji u Svojoj unutrašnjosti i skrovitosti!

O Rastavljaču svjetla i tame!

O Opisani drugim do Svoje Biti i poznat po drugoj, do Svojoj sličnosti.

Ti Koji ograničavaš svaku ograničenu stvar!

Ti Koji si Svjedok svega o čemu se svjedoči!

Ti Koji oţivotvoruješ sve ţivo!

Zbrajaš sve što se zbraja!

Lišavaš svega čega se lišava!

Nikome se ne klanja do Tebi, Imaoče veličanstva i velikodušnosti!

O Ti, Koji nisi uslovljen sa "kako", niti odreĎen uz "gdje"!

O Skriveni od svakog oka!

Vječni! O dovijeka Samodovoljni BaštinaObjave.com

65

i Znalcu svega znanog!

Blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu i Tvoje odabrane robove, Tvoje robove iza zastora [355] meleke iz Tvoje blizine i bezbrojne skupine (meleka) u redove (oko prijestola) poredane [356] I blagoslovi nas u ovom našem poštovanom i časnom mjesecu, i svetom mjesecu koji slijedi.

U njemu nas bogato obdari blagoslovima, povećaj naše udijele, i za nas ispuni naše zakletve, Tvojim uzivišenim, najuzvišenijim, najveličanstvenijim i najplemenitijim imenom, koje si Ti dao danu, i on je zablistao, i noći, i ona je zatamnjena.

I oprosti nam ono što mi o sebi ne znamo, a Ti znaš, sačuvaj nas grijeha najboljom zaštitom, zadovolji nas dovoljnošću Tvoga nastojanja, olakšaj nam Tvojim ljubaznim pozdravom, ne ostavljaj nas nikom sem Tebe, ne udalji nas od Tvoje dobrote, blagoslovi nas u vremenu koje si nam propisao, usadi pravednost u dubinu naših srca, daj nam Tvoju zaštitu [357], učini da djelujemo u najboljoj vjeri, i dovedi nas do mjeseca posta [358] i dana i godina koji slede nakon njega, O Boţe veličanstvenosti i blistavosti.

BaštinaObjave.com

66

Bibliografija Izvori izbora Dio 1: Muhammed Bakir Medţlisi, "Bihar al-anwar", 110 tomova, Teheran, 1380/1960-1-1390/1970-1.

A. Poslanik, s.a.v.a.

1. Ispovijedanje vjere, tom 4, str. 287-8.

2. Boţija svojstva, tom 3, str. 303-4.

B. Ali, mir s njim 1. Uzvišeni Bog, tom 4, str. 221-3.

2. Via negativa, tom 4, str. 247-8.

3. Duboka ukorijenjenost u spoznaji, tom 4, str. 274-8.

4. Najlepši Stvoritelj, tom 4, str. 313-5.

5. Tevhid, tom 3, str. 206-7.

6. Spoznaja, tom 4, str. 253.

7. Spoznaja srcem, tom 4, str. 304-6.

C. El-Bakir, mir s njim: Neuporedivi Bog, tom 4, str. 299-300.

D. Dţa´fer, mir s njim.

1.ViĎenje Boga, tom 4, str. 44-5.

2. Ime koje ne moţe biti imenovano..., tom 4, str. 160-1.

E. Musa, mir s njim.

1. Boţija moć i uzvišenost, tom 4, str. 298.

F. Ali er-Rida, mir s njim 1. Tevhid, tom 4, str. 228-30.

2. Zastor, tom 3, str. 36-8.

Dio 2: "Nahj al-balaghah", urednik Mahji al-Din Muhammed Abd al-Hamid sa komentarom Muhammeda ´Abduha, 3 dela, Kairo, nedatirano, dio 3, str. 92-122.

Dio 3: Duhovni ţivot A. el-Husein, mir s njim, Dova za Dan ´Arefata, ´Abbas Qummi "Mafatihu-l-dţenan", izdanje "Muhammed Hasan ´llmi", Teheran, 1381-1961, str. 531-53; takoĎer, izdanje "Islamiyyah", urednik Muhammed Bakir Kamara´i, Teheran, 1379/1959-60, str. 35065.

B. Ali Zejnul Abidin, mir s njim, prva i šesta dova iz "Sahife potpune knjige Sedţadove"; sa persijskim prijevodom M. A. Sha´ranija, izdanje "Islamije", Teheran, nedatirano, str. 15-20, 32-6; sa persijskim prijevodom Fayd al-Islama, Teheran, 1348/1969, str. 47-50, 93-5.

C. Dvanaesti Imam, mir s njim, Molitva povodom mjeseca redţeba, "Mafatih aldţenan", str. 279-81/184-6.

Ostali izvori Muhammad ´Abduh, "Sharh nahj al-balaghah", štampan uz izdanje "Nahj albalaghah", pomenuto u gornjim izvorima izbora (Dio II).

Al-Fakiki T., "al-Ra´i-wa-l-ra´iyyah", Nedţef, 1940.

Al-Hašimi Mirza Habiballah, "Minhaj al-bara´ah fi sharh nahj al-balaghah", tom 20, Teheran, 1389/1969-70.

Ibn Abi-l-Hadid, "Sharh nahj al-balaghah", Bejrut.

Ibn Mejsam, "Sharh nahj al-balaghah", Teheran, litografsko izdanje, 1276/1859-60.

Al-Kulejni, "al-Usul min al-kafi", u redakciji Muhammeda Bakira Kamara´ia, Teheran, 1388/1968-9.

Al-Saduk (al-Saduq) "al-Tevhid", u redakciji Hašima al-Husajni al-Tahranija (Hashim Al-Husayni al-Tahrani), Teheran, 1387/1967-8.

BaštinaObjave.com

67

Al-Sirazi al-sajjid ʻAlikan (al-Shirazi, al-Sayyid ʻAlikhan) "Talkhis al-riyad", tom 1, Teheran, 1381/1961-2.

Fusnote 2. Postoji šest standardnih zbirki u sunitskom islamu, prihvaćenih u cijeloj zajednici, obzirom da su kompilirane u drugom i trećem islamskom vijeku. Ove zbirke, poznate kao al-Sihah al-sittah, Šest ispravnih zbirki, vezane su za imena velikih naučnika hadisa, kao što su Bukhari, Muslim, itd. MeĎu njima je najpoznatija Buharijeva, koja je srećom prevedena i na bosanski "Sahih al-Bukhari", Islamski univerzitet, Medina; drugo revidirano izdanje, Ankara, 1976). Široka podudarnost "Hadisa" od Vjesnika, "Mernsing i dr." (Lajden, 1936-69) zasniva se na ovih šest zbirki.

3. Vidjeti, Alame Tabataba´ i, "Šije u islamu" London-Olbani, 1975, str. 173 i dalje. (takoĎe, Alame Tabataba´i, prijevod istog dijela sa bosanskog, "Šije u islamu", Kulturni centar pri Ambasadi Islamske Republike Irana u Beogradu, Beograd, 1996, str. 163 i dalje.

4. O odnosu šiizma i sufizma videti S. H. Nasr, "Sufijski eseji", London, 1972, str.

104-20.'

5. 'Najinteresantniji primjer takvog tumačenja moţe se naći u dijelu čuvene dove trećeg šiitskog Imama Huseina, mir s njim, koji je, takoĎer, naĎen u Šadhilijevom priručniku za namaz. Vidjeti, V. Citik "Šadhilijevo prisustvo u šiitskom islamu", "Sophia Perennis", tom I, br. 1, 1975, str. 97-100.'

6. 'U vezi ove zbirke, kao izvora doktrine Sadr al-Din Shirazija, videti S. H. Nasr, "Sadr al-Din Širazi i njegova transcedentna teozofija", London-Boulder, 1978, poglavlje 4.'

7. 'Ovo monumentalno dijelo je prevedeno na francuski od strane A. Korbina, koji je njemu podučavao mnogo godina u Parizu, ali koje nikada nije štampano. Vidjeti, Korbin, "O iranskom islamu", 1971.'

8. 'Ovo dijelo je prevedeno nekoliko puta, delimično ili u cijelosti, na IndoPakistanskom potkontinentu i u Iranu, ali ni jedan od tih prijevoda nije sasvim zadovoljavajući. Novi prijevod je pripremio S. H. Dzafri, za koji se očekuje da uskoro izaĎe iz štampe, i za koji se nadamo da će ispuniti teţak uslov činjenja pravde značenju i literarnoj ljepoti teksta.'

9. 'Neke od ovih dova su prevedene od strane S. Padwick u njenim "Muslimanskim molitvama", London, 1961.'

10. 'Vidjeti, A. Korben, "O iranskom islamu".'

11. 'Nije samo Mula Sadra, već su i njegovi studenti bili pod velikim uticajem obje zbirke. Jedan od najčuvenijih učenika Mula Sadra, Mula Mohsen Fejz Kašani, koji je bio teolog, gnosnk i filozof, bio je, takoĎer, izuzetan poznavalac šiitskih hadisa.

Njegov "al-Wafi") je jedno od najviše proučavanih dijela o hadisima šiitskih Imama, mir s njim, i njihovim lancima prenošenja.'

12. 'U našem uvodu za to dijelo bavili smo se uslovima pod kojim su ovi radovi stvarani, kao i biografijom Aleme Tabatabai´a. "Shije u islamu" je štampan od strane "Allen and Unwin", u Londonu, i Drţavnog univerziteta New York Press u Albaniji.

Njegovo broširano izdanje se upravo pojavilo u Americi. Značajno je podvući da je originalna perzijska verzija ovog rada, napisana posebno za ovaj projekat i sa perzijskim uvodom S. H. Nasra, postala jedno od najčitanijih dijela o šiizmu u samom Iranu, i da je izlazila iz štampe mnugo puta.'

BaštinaObjave.com

68

13. 'O poslaničkim hadisima uopšte vidjeti članak "Hadis" u Enciklopediji islama (novo izdanje), gdje je, takoĎer, obezbjeĎena dobra bibliografija (tom III, str. 23-8).'

14. 'Moţda je najvaţnija zbirka hadisa koja bi tek trebalo da bude kompletno prevedena na engleski "Mishkat al-masabih", prevedena od strane J. Robson, Lahore, 4 toma, 1963. Vidjeti, takoĎer, prijevod Buharija, pomenut u fusnoti 1. uvoda, i "Sahih Muslim", preveden od strane A. K. Siddiqi, Lahore, 1972.'

15. 'Enciklopedija islama, tom III, str. 24.'

16. 'Poslanik, s.a.v.a., je rekao: "Broj puteva ka Bogu je jednak broju ljudskih duša."'

17. 'U ovim tekstovima, kao i u svim tradicionalnim muslimanskim spisima, kada se god pomene ime Poslanika, ili zamjenica koja se na njega odnosi, dodaju se izrazi poput: "Neka je mir Boţiji nad njim." Na isti način se za Imame dodaje: "Neka je mir nad njim!" Najveći dio ovih izraza je izostavljen u prijevodu. Zadnja konstatacija se odnosi na prijevod na engleski, ali ne i na prijevod sa engleskog na bosanski, u kome su ovi izrazi korišteni, najčešće u uobičajenoj skraćenoj verziji, za Poslanika, s.a.v.a., i za Imame, mir s njima (primjedba prijevodioca sa engleskog na bosanski).'

18. 'Prema Medţlisiju, značenje je da Boţija uzvišenost, veličanstvenost i boţanstvenost ne zavise od svijeta stvorenog, već su postojale prije njega (str. 228).

Drugim riječima, iako ovi izrazi logično uključuju dvojnost (uzvišeno u odnosu na prizemno, boţanstveno u odnosu na bića, etc.) oni izraţavaju kvalitete koje je Bog posjedovao u Svojoj vječnoj prirodi, prije nego što je postojalo bilo koje biće. Isto moţe biti rečeno za Njegovu usamljenost.'

19. 'Uporedite sa Kur´an 21:30 "Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih mi raskomadali?"'

20. 'Sa pozivom na Kur´an 6:97 "On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate".'

21. ' Uporedite, na primjer, sa Kur´anom 14:44: "Ti opominji ljude Danom kada će im kazna doći, kada će oni koji su se ogriješili prema sebi govoriti´Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvat ćemo se pozivu Tvome i slijedit ćemo Poslanike!´".'

22. 'Medţlisi nudi razna tumačenja ovog pasusa, i ovako komentariše tumačenje koje je ovdje praćeno: "On je ţelio da stvorenja propovedaju Njegovu Jedinstvenost, ne pripisujući Mu nikog drugog. Jer, ako bi On bio očigledan za čula i um, tada bi sa mogućim bićima bio povezan u nestvarnu vezu (al-wahdat al- i´tibariyyah). Tada Jedinstvenost, koja se na Njega odnosi, ne bi pripadala samo Njemu" (strana 289).'

23. 'Uporedite sa Kur´anom 4:165: "O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije Poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali" i sa 6:149: "Allah ima potpun dokaz".'

24. 'Uporedite, na primjer, sa Kur´anom 22:78: "... da bi Poslanik bio svjedok protiv vas..."'

25. '"Sličnost" ili "poreĎenje" (tashbih) je postao vazan tehnički izraz u islamskoj teologiji i sufizmu. On ukazuje na vjerovanje da bi Boţiji atributi mogli biti uporeĎivani sa onima koje posjeduju čovjek i bića. Zato su naučnici izraz često prevodili kao ´antropomorfizam". To je suprotno sa "neuporedivošću" (tanzih), vjerovanjem da Boţiji atributi nisu ni na koji način slični onima koji pripadaju bićima.

Kako je naglašeno u uvodu, Imami, mir s njima, ističu kasniji stav kroz svoje spise, bez korištenja zadnjeg, da bi objasnili svoja gledišta. U kasnijoj teologiji i sufizmu, često su činjeni pokušaji da se uspostavi ravnoteţa izmeĎu dva gledišta, uz tvrdnju da Bog nije ni potpuno sličan Svojim bićima, niti potpuno neuporediv, ili da je On istovremeno podjednako Sličan i Neuporediv. Na primjer, Ibn al-´Arabi pokušava da uspostavi takvu ravnoteţu u trećem poglavlju čuvenog "Fusus al-hikama". Videti kod BaštinaObjave.com

69

W. Chitick "Kratak pregled ´Fususa´, sačinjen od samog ´Arabija: ´Trag oštrica mudrosti´", Sophia Perennis, tom I, br. 2, jesen 1975, strane 108-110.'

26. 'Kako je Medţlisi istakao, (strana 223-4), to je "odbacivanje gledišta onih koji kaţu da svako nastalo biće (hadith) mora poteći od (ranije postojeće) stvari (maddah)."'

27. 'Riječi ayniyyah, kayfiyyah i haythiyyah bi se mogle prevesti bukvalnije sa "gdje", "kako" i "obzirom na to". Medţlisi značenje objašnjava na sljedeći način: "Drugim riječima, On nije ni na jednom mjestu, da bi bio na njemu, a da ne bi bio na drugom, kao u slučaju stvari odreĎenih mjestom (mutamakkmat). Zato On ne moţe biti opazen kao nešto što ima poloţaj i mjesto. Odnos slobodne stvarnosti (mujarrad) u pogledu na sva mjesta je isti. Nijedno mjesto nije lišeno Njega, obzirom na činjenicu da ih obuhvata spoznajom, u obliku uzročnosti, i obzirom da ih On odrţava i podupire...

"Nema objekta poput Njega, postojećeg bilo u spoljašnjem svijetu (fi´-l-kharij), bilo umno (fi´-l-adhhan), da bi On mogao biti opisan kako posjeduje bilo koji od različitih kvaliteta, vezanih za tjelesnost i vjerovatnost. TakoĎer, moguće je da se pod "kvalitetom" podrazumijevao "spoznajni oblik" (al-surat al-´ilmiyyah). "On nije udaljen od bilo čega, drugim riječima... u pogledu znanja, kako bi neko tako mogao da zaključi da On posjeduje poloţaj (hayth) i mjesto (makan). Jer je, kod stvari odreĎenih mjestom, njihova priroda da budu odvojeni od (drugih) stvari i da ih ne obuhvataju u spoznaji. Ova rečenica kao da potvrĎuje ranije tvrdnje. TakoĎer je moguće da se "poloţaj" odnosi na vrijeme..." (strana 224).'

28. '"Mijenjanje suštine stvari čini Ga nepristupačnim umu... ili zato, ukoliko bi Ga um mogao opaziti, On bi kao moguća stvorenja - bio mjesto mijenjanja odlika, i tako bio u potrebi za tvorcem: ili zato što nam um govori da Tvorac mora biti Različit po odlikama od stvorenog, zato ne moţe biti opaţen kao što su to stvorene stvari..."

(Medţlisi, str. 225).'

-29. 'Uporedite sa Kur´anom 18:109: "Reci: Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim".'

30. 'Ne moţe proći neopaţeno da je nadmoćnost Boţanske Suštine ovdje istaknuta činjenicom da je čovjek zapanjen čak i niţim dometima Boţije manifestacije. Moći čovječijeg razuma su zaustavljene talasima, one ne doseţu do samog toka. Samo puko pominjanje Boţije vječnosti zbunjuje um, etc.'

31. 'Prema Medţlisiju, poziva se na "nebeske staze" (ashab), ili nivoe dţenneta, što je pomenuto u više kur´anskih ajeta, kao što je sljedeći: "O Hamane - reče faraon sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga" Kur´an 40:36-37' 32. 'Iste riječi, itqan al-sun´, su u Kur´anu jednom upotrebljene zajedno: "To je Allahovo dijelo Koji je sve savršeno stvorio" Kur´an 27:88.'

33. 'Činjenica da tvorevima pokazuje znake i znamenja Boga je, naravno, isticana kroz cio Kur´an i cio islam i osnova je sveukupne islamske kosmologije. Štaviše, za muslimana ustrojstvo i ureĎenost univerzuma i prirodni zakoni upravo potvrĎuju postojanje Boga. Videti S. H. Nasr, "Nauka i civilizacija u islamu", Kembridz (Masacusets), 1968.'

34. 'Prema Medţlisiju, pod "drvetom" se podrazumijeva, prvo, Ibrahimova linija poslanstva, a zatim, Poslanikovo, s.a.v.a., pleme i porodica, mir s njima, Kurejšije i Benu Hišam (strana 227). Sva dalja objašnjenja se odnose na drvo poslanstva i Poslanike koji su rasli na njemu.'

35. 'Drugim riječima, Dţibrail, melek otkrovenja. Uporedite, Kur´an 26:192-193: "I Kur´an je sigurno objava Gospodara svijetova, donosi ga povjerljivi Dţibrail...".'

BaštinaObjave.com

70

36. 'Što ce reći, Objava.'

37. 'Kur´an.'

38. '"Jahalica" koja je Poslanika, s.a.v.a., odnijela na nebesa za vrijeme noćnog uspinjanja (mi´radţ).'

39. 'Što će reći, za vrijeme Poslanikovog, s.a.v.a., uspinjanja (mi´radţ).'

40. 'Uporedite, Kur´an 15:94: "Ti javno ispovijedaj ono što ti se nareĎuje i mnogoboţaca se okani".'

41. 'Uporedite, Kur´an 5:67: "O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga...".'

42. 'Prema Poslanikovom, s.a.v.a., hadisu: "Ne mogu nabrojati sve Tvoje pohvale: To je kao da si hvalio Sebe".'

43. 'Uporedite, Kur´an, 14:34 i 16:18' 44. 'Uporedite, Kur´an 17:51: "A ko će nas u ţivot vratiti?´ upitaće oni, a ti reci: "Onaj Koji vas je i prvi put stvorio".'

45. 'Uporedite, Kur´an 30:46: "Jedan od dokaza Njegovih je što On šalje vjetrove kao nosioce radosnih vijesti, da vam da, da milost Njegovu osjetite", kao i druge slične ajete.'

46. 'Uporedite, Kur´an 16:15: "On je po Zemlji nepomična brda pobacao da vas ona ne potresa", kao i 21:31 i 31:10.'

47. 'U fusnoti redaktor ovako komentariše: "Savršenstvo ispovijedanja Njegove Jedinstvenosti je u spoznaji da On nije primoran da postupa onako kako postupa i da je lišen svih nesavršenosti, u priznavanju da je On iznad pomanjkanja i iskrivljenja, i u ispovijedanju da je On Neokaljan onim što se odnosi i što djluje na stvarna bića, kao što su tjelesnost, sloţenost i druge negativne (salbi) odlike" (strana 251). Odanost je ispovijedanje Boţije Jedinstvenosti na savršen način, kako bi konačno, na kraju puta duhovne ostvarenosti i savršenstva (al-tariqah) sve nenamjerne mrlje bile uklonjene iz znanja i bića vjernika.'

48. 'Ova rečenica se ne pojavljuje u "Bihar al-anwaru", ali se javlja u istom pasusu "Staze rječitosti" ("Nahj al-balagh") i čini se neophodnom u smislu konteksta.'

49. 'Drugim riječima, koristeci kur´anski jezik 3:145, etc, do njihovog "suĎenog casa".

Tekst "Staza rjecitosti" koristi "ahal" za "ajjal", što bi prijevod izmenilo u: "On mijenja stvari u njihovo (pravo) vrijeme".'

50. '"Veza (ovog prizora) sa izrekom da minerali nastaju iz isparenja zemlje jeste očigledna" (Medţlisi, strana 278).'

51. 'Po islamskom učenju, meleci, iako od luminozne supstance, jesu "periferna" bića, pošto znaju samo neka od Boţijih imena, dok je čovjek "središnji", obzirom da zna sva Njegova imena. Videti F. Schuon "Transcedentalno jedinstvo vjera", London, 1953, str. 70-72.'

52. '"Moći razuma" je prijevod termina uqul, mnoţine od aql. Nespretnije, ali moţda tačnije tumačenje bi bilo "um". Mnogi naučnici riječ aql prevode sa "razum", ili "razumnost". Sigurno, sva ova prevoĎenja su moguća, obzirom da su u jednoj arapskoj riječi sadrţana razna tumačenja, ukoliko čitalac zaista uoči da ima više od jednog osnovnog značenja, jer je u modernoj misli razlikovanje izmeĎu (ratio) i intelekta (intellectus) široko zanemareno. Kako god da je, za arapsku rijecč aql se moţe reći da posjeduje bar dva značenja, saglasno raznim kontekstima. Ona moţe značiti univerzalni intelekt, što je ekvivalent Najuzvišenijem Duhu i Muhammedanskoj svjetlosti. To je prvo Boţije stvaranje i posjeduje istinito i potpuno znanje o svim stvarima, uključujući Samog Boga. TakoĎer, moţe da znači "razum", što je refleksija Univerzalnog Intelekta u ljudskoj ravni. Ali, kod običnog čovjeka, um je razdvojen od intelekta. Samo se za Poslanike, s.a.v.a., i svece moţe reći da su BaštinaObjave.com

71

aktuelizirali svoje "intelekte" do različitih stepena. Drugim riječima, ostvarili su unutrašnji identitet sa Univerzalnim intelektom. Ali, u ovim tekstovima, Imami, mir s njima, uobičajeno govore o aql-u, razdvojenom od svog luminioznog i duhovnog izvora. To ograničava i suţava beskonačnu istinu u odnosu na svoje izvorno značenje (´aqala=vezati, obavezati). Otuda tu riječ prevodimo kao "um" ili "moći razuma".

Kada Imami, mir s njima, govore o aktuelizaciji intelekta u čovjeku, oni se pozivaju na "srce" (qalb). Um ne moţe spoznati Boga, ali, kao što ćemo vidjeti kasnije, srce Ga moţe vidjeti. Većina sufija slijedi ovu terminologiju, poput pristalica Ibn al´Arabijeve (Ibn al-´Arabi) škole (vidjeti moj rad, koji će uskoro izaći, o Sadru al-Din Kunaviju). Ali, svi su svjesni dvojne prirode aqla. Rumi: "Partikularni intelekt (´aql-i juzwi -um) je osramotio intelekt" (Mathnawi 5:463). U svakom slučaju, Imami, mir s njima, ne zanemaruju pozitivnu ulogu koju ´aql (i ovdje bi moţda najbolji prijevod bio "inteligencija") moţe da ima, i ima u religiji, odrzavajući islamske fundamentalne obrise kroz spoznaju (vidjeti, F. Roshental - "Pobjedonosno znanje", Lajden, 1970).

Prva knjiga, koja se odnosi na usul, od al-Kulajnija, "al-Kafi", naslovljena je sa "Knjiga uma". Ona sadrţi takve hadise kao što su sljedeći: "Inteligencija je ono uz pomoć čega čovjek čini ibadet Milostivom i zasluţuje dţennet" (Imam Dţa´far-, mir s njim); "Iskreni prijatelj svakog čovjeka je njegova inteligencija, dok je njegova neukost njegov neprijatelj" (Imam Ali er-Rida-, mir s njim); "Onaj ko posjeduje inteligenciju ima vjeru, a ko posjeduje vjeru, ulazi u dţennet" (Imam Dţa´far a. s.); "Svodeći račun na Sudnjem danu, Bog će ispitivati svoje robove do mjere u kojoj im je na svijetu dao inteligenciju" (Imam Musa, mir s njim). Prvi izbor Imama al-Rida, mir s njim, dole (strane 44-48), na više mjesta se poziva na pozitivnu ulogu ´aql-a.

Dvije uloge ´aql-a, na koje se Imami, mir s njima, pozivaju, pozitivna i negativna, proističu iz principa koji je Poslanik, s.a.v.a., izrekao u hadisu: "Razmišljajte o Boţijim blagodatima, a ne o Njegovoj suštini."´Aql mora biti u stanju da spozna da svijet ispod svoje sopstvene prirode iskazuje realnost. Zdrav razum, onaj koji na ljudskom planu odraţava neposredno Prvi um, prirodno će u svim stvarima videti Boţija znamenja. Ali, čim ´aql pokuša da razumije pravu suštinu Boga, prevazilazi svoje granice i zastranjuje.'

53. '"Izopačenost shvatanja" Medţlisi tumači značenjem "um, čija je priroda zabludnost i izopačenje" (str. 281).'

54. 'Ovo Boţansko ime se javlja na više mjesta u Kur´anu, kao na primjer u 40:15' 55. 'Kako Kur´an često tvrdi, izričito i posredno: "On upravlja svim" Kur´an 13:2, etc' 56. 'Uporedite, Kur´an 2:148: "Svako se okreće prema svojoj Kibli". Medţlisi citira hadis: "Dostupno im je sve što je za njih stvoreno", što podsjeća na Kur´an 80:19-21: "Od kapi sjemena ga stvori i za ono što je dobro za njega pripremi, i pravi mu put dostupnim učini...".'

57. 'I redaktor u fusnoti, ukazujući na štampano izdanje "al-Tawhid" i Medţlisi, u svom komentaru, pozivajući se na sličan odjeljak u "Stazi rječitosti", ukazuju da je pravilno shvatanje hudud za mahdud. Prijevod je učinjen u tom smislu' 58. 'Uporedite, Kur´an 50:38: "Mi smo stvorili nebesa i Zemlju, i ono što je izmeĎu njih - za šest vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor."'

59. 'Komentator ističe da se u pojedinim rukopisima mukabadah pojavljuje umjesto mukayadah, što bi prijevod zadnje rečenice promjenilo u "ili od nevolja onoga koji krši Njegovu zapovjed" (strana 280).'

60. 'Prema fusnoti teksta, drugi rukopis navodi "kada On" umjesto "i".'

61. 'To su riječi ljudi koji su zastranili voĎeni sljedbenicima Iblisa, raspravljajući sa njima u dţehennemu. Ajet se nastavlja: "A na stranputicu su nas naveli zlikovci, pa

BaštinaObjave.com

72

nemamo ni zagovornika, ni prisna prijatelja, da nam je samo da se povratimo pa da postanemo vjernici!".'

62. 'Dijelovi Kur´ana, poznati kao jasni (muhkam), su oni u vezi čijeg značenja ne postoje nedoumice. Oni su suprotstavljeni drugim dijelovima poznatim kao "dvosmislenim" (mutashabih), koji su otvoreni za razna tumačenja, čak i u pogledu spoljašnjeg i bukvalnog značenja teksta.'

63. 'Komentator primjećuje: "Uzvišenost poreĎenja sjećanja, ili uma, u kome se sjećanja javljaju, sa putem ptice, neće biti izgubljena za čitaoca" (strana 284).'

64. 'Uporedite, Kur´an 2:231: "I neka vam je na umu blagodat koju vam Allah daje, i Knjiga i mudrost koju vam objavljuje, kojom vas savjetuje..." i "A onaj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim".'

65. 'Izraz koji se dvaput pojavljuje u Kur´anu 3:7 i 4:162. U sufizmu i sunizmu obično se koristi za one koji su, zahvaljujući uzvišenom stanju svoga duha, kvalifikovani da govore o Boţanskim misterijama' 66. 'Sin Alijeve, mir s njim, sestre, Umm Hani bint Talib. Za više bibliografskih podataka, vidite "Bihar al-anwar", tom 4, str. 313 "Lughat-namah" od Dihkhuda (Teheran, 1325/1946 i dalje).'

67. 'Pozivanje na dugo činjenje sedţde u namazu. Uporedite, Kur´an 48:29: "Na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle".'

68. 'Kur´an ističe: "A Allahu se sve vraća" (35:18). Uporedite, takoĎer, 2:285; 3:28, etc. Slično, "A Allahu se na kraju sve vraća" jeste kur´anski izraz 22:41; 31:22.'

69. 'Uporedite, Kur´an 42:26: "On se odaziva onima koji vjeruju i čine dobra dijela i obasipa ih dobrotom Svojom još više".'

70. 'Sa pozivom na Kur´an 1:4: "Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć traţimo".'

71. '"Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao..." Kur´an 12:2; uporedite Kur´an 31:10' 72. 'Pozivanje na njihovo stvaranje: "Ako nešto hoćemo, Mi samo za to reknemo: Budi" i ono bude" Kur´an 16:40' 73. 'Sa pozivom na Kur´an 35:10: "K Njemu se diţu lijepe riječi, i dobro dijelo On prima".'

74. 'Doslovice "okruţenost tamnim rumenilom", drugim riječima, kao što je Muhammed ´Abduhu objasnio u svom komentaru "Staze rječitosti" (tom II, strana 126), podsjećanje na planine pomoću izraza za njihovu boju, viĎenu izdaleka.'

75. 'Medţlisi primjećuje: "Ukoliko kaţete, "On - neka je Slavljen - zna šta svjetlost osvjetljava a šta ne osvetljava, zašto bi onda Imam, mir s njim, odreĎivao odakle svjetlost iščezava?" ja bih odgovorio: "Jer je Njegovo znanje o neosvetljenom manje poznato i ljepše. Tako, ono što je osvetljeno svjetlošću moţe spoznati svako sa dobrim vidom" (str. 316).'

76. 'Aluzija na drevna arapska vjerovanja vezana za uticaj mjeseca na vrijeme u toku njegovih različitih mijena. Pogledajte članak "Anwa´" u Enciklopediji islama (novo izdanje), tom I, strana 523-4' 77. 'Uporedite, Kur´an 2:26: "Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu".'

78. '"Allah zna šta svaka ţena nosi" Kur´an 13:8' 79. 'Obzirom da On već zna njihove potrebe, ili budući da On u Svojoj suštini sve čuje.'

80. 'Medţlisi komentariše: "On nije opisan uz pomoć para, "drugim riječima, uz pomoć sličnog, ili suprotnog; ili pomoću odlika parova; ili da u Njemu nema suštine koja bi bila rezultat spajanja bilo koje dvije stvari...´"(str. 316).'

BaštinaObjave.com

73

81. 'Iladz (Ilaj). Ukoliko bi tako radio, to bi ukazivalo da postoji nešto na čemu On radi ili čemu se On posvećuje. Radije: "Kada nešto odluči, zato samo rekne : "Budi" i ono bude" Kur´an 2:117; 3:117; 3:47, etc' 82. 'Vidite, Kur´an 4:164' 83. 'Uporedite, Kur´an 20:23' 84. 'Doslovice, "usna resica", lahwat' 85. 'Boţije ime koje se pojavljuje u Kur´anu 23:14 i 37:125' 86. 'Slavna Bitka oko deve, koja se odigrala 36/656 godine izmeĎu Alijevih, mir s njim, pristalica i pristalica Talhaha i Zubaira. Vidite, Enciklopedija islama (novo izdanje), "Djamal", tom II, strana 414-16' 87. 'Ovdje se poziva na Kur´anske ajete: "Nevernici su oni koji govore: "Allah je Jedan od trojice" (5:73). Vezano za dalekovido Kur´ansko "nerazumijevanje" za hrišćansko trojstvo, videti F.Šuon, "Transcedentno jedinstvo religija", strana 40 i dalje.'

88. 'Prva vrsta "jedinstva" koja se odbacuje je numeričko jedinstvo, ili zamisao da, kada kaţemo: "On je Jedan Bog", mislimo slično onome što mislimo kada kaţemo: "Ovo je jedan orah", drugim riječima, da takoĎer mogu postojati dva boga, tri boga, etc. Druga vrsta "jedinstva" odnosi se na sličnost po vrstama ili rodovima, kao kada kaţemo: "Ovo je jedna mačka", sa značenjem da postoje, takoĎer, druge vrste mačaka.

Po Medţlisijevim riječima: "Kada se za Vizantijca kaţe da je jedan iz ljudskog roda, misli se da je njegova vrsta vrsta u ljudskom rodu, ili da je vrsta meĎu drugim vrstama" (str. 207). To je tashbih, jer uporeĎujemo Boga sa svim za šta kaţemo da je jedan od nečega. Kako je On te vrste, morao bi biti sličan drugima iz iste vrste.'

89. 'Kako Medţlisi ukazuje, prvo od prihvatljivih značenja Boţanskog Jedinstva jeste da je On Jedan u smislu da nema drugog, pridruţenog ili druga. Samo je On zaista. A drugo značenje je da On ni u kom smislu nema dijelova (str. 207).'

90. 'Nesuglasnost izmeĎu prijevoda ovog odjeljka i onog iz "Šiije u islamu", str. 127, potiče otud što je u "Šiije u islamu" odjeljak preveden sa persijskog prijevoda Alame Tabatabai´a, što uključuje njegov komentar.'

91. 'Boţiji znaci su rasporeĎeni po cijeloj tvorevini, kao što je ukazano i u mnogim kur´anskim ajetima, kao što je, na primjer, ajet: "U smjeni noći i dana i o onom što je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje" (10:6).'

92. 'Prijevod ove rečenice prati prvo tumačenje, ponuĎeno od strane komentatora.

Prema drugom, koje se čini manje pogodnim u ovom kontekstu, wujud bi značilo "postojanje", kao što u tekućoj upotrebi uobičajeno znači, a značenje bi bilo: "Njegovo postojanje (budući da je očigledno) čini nuţnim Njegovo priznavanje (drugim riječima, svjedočenje o Njemu)".'

93. 'Korektor ukazuje da u štampanom izdanju "al-Tewhida" tekst glasi: "Zato se ne kaţe da je bilo šta poslije Njega".'

94. 'Kao i u mnogim drugim sličnim izrekama Imama, mir s njim, svrha ovog odjeljka je da potvrdi podjednako Boţiju "sličnost" sa bićima i Njegovu "neuporedivost" sa njima, kroz tvrdnju da Njegove odlike ne smiju biti tumačene u uobičajenom smislu riječi. Normalno, ako kaţemo "spoljni", mislimo na ono što je čulima uočljivo, ali Boţija "spoljašnjost" je drugačije vrste. Medţlisi detaljno tumači ovaj odjeljak. Ovdje moţemo navesti njegova zapaţanja o nekima od manje očiglednih dijelova: "Unutrašnjost", drugim riječima ne u smislu prostorne udaljenosti, u smislu da bi se On kretao sa jednog na drugo mjesto da bi se sakrio, ili da bi ušao u unutrašnje dijelove bića da bi ih spoznao. Prije, u Svojoj suštini, On je Skriven pred moći čovječijeg razuma i On zna njegove unutrašnje dijelove i tajne... Njegova blizina nije BaštinaObjave.com

74

prostorna daljina, stečena pribliţavanjem stvarima, već potiče od znanja, Njegove uzročne povezanosti sa bićima, Njegovog izvornog rasta i razvoja u njima, i Njegove milosti (koja ih obuhvata). On je Prefinjen, bez posjedovanja tijela delikatne konstitucije, ili male zapremine, ili neobične i začudne graĎe, i ne u tome da je bezbojan, već u smislu da je stvorio prefinjene stvari i da ih zna; ili kroz Svoju bestjelesnost i "nevezanost" (tajarrud). "Ne kroz prisilu, što ce reći, On je Slobodan i nije prisiljen u Svom djelovanju..." Ne kroz djelovanje razuma: drugim riječima, kada On odluči, nije Mu potreban dotok aktivnosti, ni misli" (strana 236-7).'

95. 'Sa pozivom na Kur´an 2:255' 96. 'Medţlisi komentariše: "Kada On stvara organe čula i daruje ih bićima, zna se da On nema čulne organe. To je bilo zato što je već rečeno o činjenici da On ne posjeduje odlike bića; ili zato što kada vidimo da je On darovao čulne organe, postajemo svjesni da su nam potrebni da bi opaţali. Tada zaključujemo da ih On prevazilazi, obzirom na nemogućnost da Njemu bilo šta treba. To moţe, takoĎer biti što um ocijenjuje da se On razlikuje od Svojih bića u odlikama" (strana 237-8).

Medţlisi, takoĎer, navodi (strana 238-9) duţu filozofsku i metafizičku raspravu o ovoj rečenici, voĎenu od strane Ibn Maytham, jednog od komentatora "Staze rječitosti".'

97. '"Drugim riječima, kako su njihove realnosti aktualizirane i njihove suštine uvedene u postojanje, zna se da su oni moguća bića. Sada, svakom mogućem biću je potrebno porijeklo. Porijeklo porijekla neće biti neka od ovih realnosti (koja je postala aktualizirana u spoljašnjosti)" (Medţlisi, strana 239).'

98. '"Kada vidimo da je On stvorio suprotnosti i da su im potrebne posebne situacije ili stanja da bi se pojavile, tada shvatamo da On nije suprotstavljen bilo čemu, jer se potreba za nečim suprotstavlja nuţnošcu (wujub) Bića. Ili je značenje to da, kada vidimo da svaka od dvije oprečne stvari spriječava, potiskuje ili osporava postojanje druge, shvatamo da On to prevazilazi. Ili vidimo da se suprotstavljanje javlja kroz ograničavanje odreĎenih limita, nesposobnih da obuhvate druga ograničenja, kao što je, na primjer, (u slučaju) kod različitih boja ili kvaliteta, dok On prevazilazi sva ograničenja. Na isti način, kako bi se Tvorac suprotstavio Svojim bićima, ili bi se On, Koji uzrokuje da stvari teku (al-fa´id), suprotstavio onome što teče (al-mafid)? Ili, ako razumijemo da suprotno znači ono što je jednako moći, to bi zahtjevalo drugo neophodno biće, čija nemogućnost je već dokazana" (Medţlisi, strana 239).'

99. 'Redaktor u fusnoti ističe da pojedini primjerci "Uyun akhbar al-Rida", jednog od izvora ovog poglavlja, navode al-jaff (suhoća) za al-jasu (čvrstina).'

100. 'Uspinjanje na nebo (al-ma´arij) se pominje u Kur´anu 70:3. Čini se da je značenje da nakon smrti Bog, dušu onoga ko je druge poredio sa svojim Bogom, a koja pokušava da se popne ka Njemu, osljepljuje Svojom moći. Uporedite sa Rumijem (Rumi): "Uobičajavajte da gledate svjetlost bez naočara, da ne biste, kada se naočare razmrskaju, ostali slijepi." -Mathnawi- V, 991' 101. 'U tekstu (misli se na tekst originala - prim. prevodioca sa engleskog) se upotrebljava riječ "to" za "vlast", ali se imenica ne ponavlja u cilju izbjegavanja nejasnoća. U arapskom, imenica muškog roda ne moţe da se odnosi na ţensku "moć", mada, ukoliko se prati slična donja rečenica u hadisu, prenijetom od strane sedmog Imama, mir s njim, "moć" bi bila logičan izbor kao antecedens. Smisao je da je Bog, prije stvaranja svijeta, imao moć nad njim, i da će je imati nakon njegovog kraja.

Irelevantno je njegovo postojanje, ili nepostojanje.'

102. 'Uporedite, Kur´an 52:45: "Zato ih pusti dok se ne suoče sa Danom u kome će pomrijeti...".'

103. 'Uporedite, Kur´an 21:23: "On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani".'

BaštinaObjave.com

75

104. 'La yaqa´ ´ala shay´. Značenje nije potpuno jasno. Redaktor u fusnoti ukazuje (str. 300) da u "Usul min al-kafi" tekst ovog hadisa koristi yandam za yaqa´, drugim riječima: "Ne kaje se nad bilo čim".'

105. 'Ovaj ajet je u vezi dogovora sačinjenog izmeĎu Boga i čovjeka prije stvaranja svijeta. Vidite, S. H. Nasr "Ideali i realnosti islama", London, 1966, strana 25-7.'

106. 'O Bogu se često govori kao o stvari (shay´) u literaturi hadisa, kao i u teologiji i filozofiji, obzirom da značenje riječi "stvar" u arapskom nije ograničeno na spoljašnje, odreĎeno postojanje. Prije, ona označava stvarnost, cjelinu ili suštinu na bilo kom nivou postojanja, od najtanahnijeg do najkonkretnijeg.'

107. 'Medţlisi tumači da to znači "spis rukom pisan" (strana 162). Drugim riječima, ni izgovoreno, ni napisano ime nije Imenovani.'

108. 'Značenje ove rečenice je nejasno na arapskom i Medţlisi nudi bar 8 mogućih značenja (strana 162-3), od kojih su neka jako slična jedna drugim, a najsličnija onom kako je ovdje upotrebljeno. Ovo tumačenje je, takoĎer, ono koje nudi redaktor "alTewhida", strana 58.'

109. 'Medţlisi komentariše da je ova rečenica tumačena u značenju: "Bog nije stvoren. Da jeste, poticao bi od drugih, i Njegovo Biće, kao i odlike Njegove izvornosti bi bili poznati po sredstvima stvaranja Njegovog tvorca, baš kao što su poslijedice znane na osnovu svojih uzroka." Ali, on dodaje: "Po mom mišljenu, značenje je moţda da On nije stvoren i da zato ne moţe biti spoznat kroz poreĎenje sa nečim što je stvoreno."'

110. 'Medţlisi komentariše: "izmeĎu Tvorca i Njegovih bića nema zajedništva (maddah), niti stvarnosti (haqiqah) koji bi im omogućili da steknu znanje o Njemu; prije, On ih je stvorio ni iz čega" (strana 165). moţe se, u saglasnosti sa početkom pasusa, protumačiti da pasus znači: "Nema ničega što bi bilo zastor izmeĎu Tvorca i Njegovih bića."'

111. 'Do ovog mjesta je ovaj odlomak naveden u "Usul min-al-kafiju". Teheransko izdanje iz 1388/1968-9, štampano u persijskom prijevodu i sa primjedbama jednog od poznatih suvremenih pripadnika "uleme", ajatolaha Muhammeda Bakira Kamarai´a, sadrţi slijedeće tumačenje (tom I, str. 207-8): "Boţija imena su Njegova teofanija (jilwah), koje bacaju tračak svjetlosti na čovjekov um (khirad). Kako su povezani sa ljudskim mišljenjem, na njih se primjenjuju ograničenje, kraj i odreĎenost (ghayah, nihayah, hadd). Granica svakog bića leţi tamo gde je ono povezano sa drugim bićem.

Teofanije Boţijeg djelovanja (fi´l) i stvaranja (san´ah), koje su Njegovo dijelo, postaju ograničene u okvirima mogućih bića (mumkinat). Tu zračak svjetlosti, koji donosi stvaranje, dolazi do svoje granice. Tako se kaţe, "postojanje čovjeka", ili "drveta", ili "anĎela", "zemlje", "dţenneta", etc. "Teofanije Boţijih atributa (sifat), koje su osnov (mabda´) teofanija Njegovog postupanja, dobijaju ograničenja kroz mišljenje, i zato se kaţe, Boţije "znanje", "moć" i "ţivot". Na ovaj način se imena odvajaju od Boţanske suštine, pa je čak i sveobuhvatno (jami´) ime Boga, Allah, odvojeno od Suštine.

Boţije postojanje je različito od svega toga".'

112. 'U preteţno gnostičkoj perspektivi islama, ma´rifah je cilj religijskih teţnji.

Vidite, F.Šuon, "Razumijevanje Islama", London, 1962, poglavlje I. Kao što je objašnjeno u sljedećoj fusnoti, značenje ove rečenice je da čovjek ima vjeru ne u nešto što on sam ne zna, već u to na čemu se zasniva njegovo cjelokupno znanje, i što je, u stvari, objekat sveg znanja. Do mjere u kojoj ima znanje, ima znanje o Bogu, iako nesavršeno, jer nema drugog znanja.'

113. 'U jednom od neobjavljenih radova, pod naslovom "Risalat al-walayah" ("Rasprava o svetosti"), Alame Tabataba´i komentariše dio ovog odjeljka, koji započinje sa riječima: "Ko god smatra da zna Boga uz pomoć zastora...", ovako: BaštinaObjave.com

76

"Ovdje je aluzija načinjena obzirom na činjenicu da je logički nemoguće da saznanje o nečem drugom, do o Bogu, učini neophodnim saznanje o Samom Bogu. Zbog Boţije transcendentalnosti, ne moţe se reći da je znanje (o Njemu) upravo isto kao o poznatoj stvari, kao što je već objašnjeno (ranije u raspravi). "Nemoguće je da saznanje o jednoj stvari bude saznanje o drugoj stvari, različitoj od nje; inače bi dvije različite stvari bile iste, što opovrgava premisu. Zato činjenica da saznanje o jednoj stvari uzvraća znanje o drugoj stvari nuţno zahtjeva neku vrstu unifikacije (itihad) izmeĎu dvije stvari. Ali, kako su one predstavljene kao dvije stvari, u dodatku aspekta unifikacije mora postojati aspekat nejednakosti. Tako je svaka od njih sastavljena od dva aspekta. Kako je Bog - neka je Slavljen - Jedan i Jedinstven u suštini, On nije sačinjen od bilo čega na način koji bi dozvoljavao da bude spoznat uz pomoć različitog od Njega. Ovo je ukazano u Imamovim, mir s njim, riječima: "lzmeĎu Tvorca i stvorenoga nema ničega", kao i u njegovim riječima: "Zato onaj, ko smatra da vjeruje u ono što ne zna, jeste skrenuo od saznanja", etc., što proističe iz njegove prethodne izreke, drugim riječima: "Zasigurno, samo onaj zna Boga koji Ga poznaje uz pomoć Boţijih sredstava", etc. Njegove riječi: "Stvorena stvar ne opaţa ništa, sem uz pomoć Boga" sluţe kao dokaz, jer je sve spoznato uz Boţiju pomoć, Koji je "lzvor svjetlosti nebesa i Zemlje" Kur´an 24:35, pa kako bi stvari bile spoznate sredstvima različitim od Njega? Jer On pomaţe svakom pojedinom biću (dhat), a u Svojoj Suštini (dhat) On je bez podrške. Istovremeno, spoznaja o onome što je u svojoj suštini zavisno potiče iz spoznaje Nezavisnog Bića Koje ga podrţava, iz razloga što saznanje, koje poprima oblik, neizbjeţno zahtjeva nezavisnost u slučaju onoga što je poznato.

Tako je saznanje o onome što je zavisno posljedica (spoznaje) Nezavisnog, Koji ga prati. Realnost je takva. "I kako je moguće zamisliti da je ova doktrina inkarnacija (hulul), ili unifikacija (ittihad) - neka je Bog visoko uzdignut nad njima - Imam, mir s njim, slijedi svoje riječi govoreći: "Bog je Odvojen od Svojih bića, a Njegova bića su lišena Njega", etc. Reći da opaţanje stvorenih bića dolazi uz pomoć Boţijih sredstava, ne negira početak odjeljka ("Ko god tvrdi..."), koji osporava da spoznaja Boga zahtjeva saznanje različito od Njega, jer je spoznaja o kojoj se govori na početku stečena (husuli, drugim riječima, racionalna), a da je na kraju "predstavljačka" (huduri, drugim riječima, direktna i Boţanski dodijeljena spoznaja, ili gnosticizam)."

List 26, sa obije strane (kopije ovog rada su u posjedu jednog broja studenata i učenika Tabataba´i, i nadamo se da će jednog dana biti štampan).'

114. 'Redaktor u "al-Tewhidu" objašnjava da je ovdje drugi makan jednak makanah-u ili azamah-u. On komentariše: "On nije stvorio mjesto za Svoj poloţaj i veličinu, jer Ga mjesto ne obuhvata" (strana 141). Medţlisi daje prednost kunu za makun, što je naĎeno u nekim rukopisima, kao i u hadisu trećeg Imama, mir s njim, prevedenom ranije. Otuda bi značenje bilo kao što je prevedeno gore, što će reći: "On nije stvorio mjesto za Sebe".'

115. '"Gospodar vlasti" (malik al-mulk) je Boţansko ime koje se pojavljuje u Kur´anu 3:26. Uporedite, Kuran 3:189: "Samo Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i jedino je Allah Kadar sve!", i mnogi slični ajeti' 116. 'Uporedite, Kur´an 52:45' 117. 'Poznati abasidski halifa, sin Haruna al-Rašida (Harun al-Rashid). O njegovoj odluci da Imama er-Rida, mir s njim, postavi sa svog nasljednika vidjeti "Šije u islamu".'

118. 'Generalno, Benu Hašim (Hašimovi sinovi) su se smatrali potomcima Hašima ibn ´Abd Manafa, Poslanikovog, s.a.v.a., pradjeda, i takoĎer, ʻAlijevog, mir s njim, pretka i pretka al-´Abasa, polubrata Poslanikovog, s.a.v.a., oca, od koga potiče ime abasidskog halifeta. Za vrijeme abasidskog perioda, termin se odnosio na BaštinaObjave.com

77

Poslanikovu, s.a.v.a., porodicu, ali specifičnije, kao ovdje, na samu porodicu Abasida.

Videti B. Lewis "Hašemije", Enciklopedija islama (novo izdanje), tom III, strana 265' 119. 'Medţlisi nudi četiri moguća objašnjenja ove rečenice, od kojih je najjednostavnije slijedeće: "Sve, čije postojanje se moţe opisati trenutačno, putem čula, bez uključivanja njihovih uticaja, jeste stvoreno (obzirom da je dio svijeta stvorenog)" (strana 233).'

120. 'Ljudi nisu rastavljeni od Boga zato što su oni na jednom mjestu, a On na drugom, već zato što Njemu ne treba prostor i mjesto, dok su oni vezani njima (Medţlisi, strana 233).'

121. 'Medţlisi komentariše: "Njegova imena su objašnjavajuća", ali nisu Njegova suština i obiljeţja, prije, to su sredstva objašnjavanja i govora o njima. A Njegovo djelo jeste radi razumijevanja, kako bi Ga ljudi spoznali kroz Njega i zaključivali o Njegovom postojanju, znanju, moći, mudrosti i milosti. A Njegova suština je stvarnost, ili skrivena, transcedentna stvarnost, nedokučiva uz pomoć moći ljudskog razuma" (strana 234).'

122. 'Medţlisi nudi nekoliko tumačenja ovog odjeljka. Prema jednom, koje je ovdje široko rasprostranjeno: "Pripisivati Mu kraj..." znači zaključiti da On prolazi kroz uništenje zajedno sa bićima, pa bi bilo ispravno reći: "Njegov kraj je prije, ili poslije, kraja toga i toga." To je isto kao kad se kaţe da On potpuno učestvuje u prirodi bića i da zato ima dijelove. Ko tako kaţe, opisuje Ga sa posjedovanjem mogućnosti, nesposobnosti i drugim manama kontingentnih bića. A ko tako zaključuje, on je zastranio u pogledu Boţanske Suštine" (strana 235).'

123. 'Sa ovom rečenicom započinje dugačak odjeljak koji skoro potpuno odgovara gore navedenom hadisu Imama Alija, mir s njim, (strana 38. i dalje). Iz tog razloga izvorni arapski izrazi nisu ponavljani. Bilo bi izazovno uzeti ovo podudaranje kao dokaz da je pripisivanje ovih riječi Aliju er-Ridi, mir s njim, ili Aliju, mir s njim, pogrešno. Mora se imati na umu da je meĎu Imamima, mir s njima, vrlo rasprostranjeno citiranje njihovih očeva i djedova, sve unazad do Poslanika, s.a.v.a.

Primjere za to smo vidjeli u lancima autentičnosti nekih gore navedenih hadisa. Štaviše, ne postoji poseban razlog da Imam, mir s njim, usred rasprave zastane i navede koga citira, kao i u slučaju kur´anskih citata, pogotovo što većina njegovih sljedbednika to vrlo dobro zna. Tradicionalno tumačenje u vezi ponavljanja je saţeo Šejh al-Saduq ("al-Tewhid", strana 309, vidjeti, takoĎer, Medţlisi, strana 306): "U Alijevom, mir s njim, hadisu ima izvjesnih riječi koje je Imam Rida, mir s njim, pomenuo u svojoj besjedi. To je potvrda onoga što smo uvijek govorili o Imamima, neka je mir nad njima, da znanje svakog od njih potiče od njegovog oca, unazad sve do Poslanika s.a.va."

124. 'Ovaj i prethodni izraz su uglavnom isti po značenju. Normalno, kada čovjek ţeli ili hoće da nešto uradi, on ima posebnu ideju, ili cilj, i nastoji da ga postigne, koristeći rješenje i marljivost. Ali, Bog: "I zaista, On moţe, kada nešto hoće, samo za to rekne: "Budi" i ono bude" (Kur´an, 36:82) 125. 'Qad cesto ne moţe biti prevedeno sa zasebnom riječi u bosanskom. To ukazuje na završetak radnje u trenutku govora i zato, kako je Medţlisi naveo, navoĎenje klasičnih filologa sluţi "pribliţavanju prošlosti i sadašnjosti" (strana 242).'

126. 'Medţlisi tumači da se ni jedna od ovih riječi ne moţe odnositi na Boga, jer svaka od njih obuhvata vremensko ili drugo ograničenje, obzirom da Bog prevazilazi vrijeme i zna sve stvari u vječnosti. Tako "oduvijek" ukazuje na tačku početka vremena, i ako bi se primjenilo na Boga, ukazivalo bi na ono što je bilo prije nego što je ta tačka bila skrivena od Njega. On ne moţe imati sumnje vezane za budućnost, zato se "moţda" ne moţe odnositi na Njega, itd. (strana 241-21).'

BaštinaObjave.com

78

127. 'Medţlisi primjećuje da "sredstva i oruĎa... ili fizički organi ili fizička pomagala... ukazuju na postojanje tjelesnosti poput njih samih... I nije odgovarajuće da se pod "sredstvima" podrazumijevaju riječi osporene od Njegove strane u prethodnom odjeljku i da je ovaj odjeljak zamišljen kao objašnjenje toga" (strana 242).'

128. '"Djelovanja i rezultati ovih sredstava i oruĎa se nalaze meĎu bićima, ne kod Boga" (Medţlisi, strana 242).'

129. '"Činjenica da su riječi mudh, qad i law la pripisane oruĎima ukazuje da posljednje nije ni bez početka, ni vječno, niti savršeno. Zato oruĎa ne mogu da se odnose i da ograniče Njega jer su, uslijed svoje privremenosti i nesavršenosti, daleko od toga da budu primjerene Bogu, Savršenom, Apsolutnom i vječnom u Svojoj Suštini...(to je zato) što se mudh odnosi na početak vremena... qad prošlost pribliţava sadašnjosti... a law la se koristi kada se govori šta bi bilo dobro... (na primjer): "Kako bi bilo dobro da je bilo samo tako i tako"... i tako ukazuje na nesavršenost u situaciji i odvraća od apsolutne savršenosti" (Medţlisi, strana 243). Medţlisi, takoĎer, ukazuje na dva alternativna tumačenja ovog odjeljka, koja nam nisu od značaja ovdje.'

130. 'Tekst glasi "kroz njih", i u dugačkom odjeljku (strana 242-3) Medţlisi ukazuje da bi se zamjenica morala odnositi na "moći uma", prije nego na "oruĎa", mada se u sličnom odjeljku "Staze rječitosti" odnosi na zadnje.'

131. '"On postaje Skriven vidu kroz moć razuma, jer moći razuma procenjuju da je Njegovo viĎenje nemoguće, i moći razuma su te na koje se imaginacije pozivaju kada se meĎu sobom razlikuju" (Medţlisi, strana 244).'

132. '"Dokaz o stvarima potiče od moći razuma, i kroz ove moći Bog umu, ili njegovom imaocu, pruţa saznanje o Sebi" (Medţlisi, strana 144).'

133. '"Odanost" čini saznanje o Njemu čistim od svega što nije odgovarajuće Njegovoj Svetoj Suštini, drugim riječima, od materijalnosti, svojstva moguće slučajnosti, spoljašnjih atributa (al-sifat al-za´idah) i svjetovnih pojava. Reći da on misli ´odanost i privrţenost´ bilo bi vještački i sa siljenjem (takalluf)" (Medţlisi, strana 244). U Kur´anu se sura "Iskrenost" ("Al-Ikhlas"), takoĎer, naziva "ispovijedanje Jedinstvenosti" ("al-Tevhid"), i značenje iskrenosti u islamu vezano je za ispravno ispovijedanje Boţanske Jedinstvenosti (al-Tevhid), u smislu negiranja svog "pridruţivanja" (shirk). Značenje iskrenosti je moţda najdublje razmotreno u sufijskim spisima, gdje znači potpuno negiranje sebe. Videti, F.Šuon, "razumijevanje islama", strana 140, 155-6.'

134. '"Drugim riječima, ko god tvrdi da On posjeduje spoljne odlike, ne negira razumijevanje Njega u smislu uporeĎivanja" (Medţlisi, strana 244).'

135. 'Drugim riječima, ako bi se ovi vremenski dogaĎaji i promjene odnosili na Njega, oni bi ukazivali da je On stvoren, i tada bi On bio dokaz o drugom tvorcu, kao što su moguća (nontingentna) bića dokaz o Nuţnom Biću (Medţlisi, strana 246).'

136. 'Nema osnova apsurdnim argumentima koji bi dokazali Njegovu privremenost i posjedovanje spoljašnjih odlika, niti odgovora na te argumente, prvenstveno uslijed njihove samoočigledne apsurdnosti. Iznošenjem ovakvih tvrdnji pojedinac Ga ne slavi, prije, dodaje Njemu nesavršenosti (Medţlisi, strana 246).'

137. 'Prema Medţlisiju, to znači da nema ničeg lošeg u Njegovom razlikovanju u odnosu na tvorevinu, sem ukoliko ne podrazumijevamo savršenost Njegovo prostiranje iznad dvojnosti i početka da jeste greška. On navodi sljedeći stih kao primjer ove vrste tumačenja: "Oni su bez mane, sem što su njihovi mačevi zastrašeni od sječe neprijateljskih snaga". Drugim riječima, njihova jedina "mana" je savršenstvo. (str. 246). Drugo moguće tumačenje ovog odjeljka, koje je u svakom slučaju pod sumnjom uslijed konteksta i strukture ove i drugih izreka Imama, mir s BaštinaObjave.com

79

njima, jeste da se kaţe da uvijek postoji neka privremenost u odvajanju Boga od tvorevine, jer to uključuje neku vrstu fundamentalne dvojnosti, koju Bog, kako potvrĎuje šahadah, la ilaha illallah - tačno prevazilazi. Svijet ne moţe postojati "nezavisno" od Boga, inače bi postojalo drugo boţanstvo. Ukoliko je Bog Jedan, onda svijet definitivno ne moţe biti različit od Njega. Zasigurno, On je različit od svijeta, kako ovaj i svi drugi hadisi, navedeni iz "Bihar al-anwara", ističu vrlo jasno. Vidjeti, F. Suon, "razumijevanje islama", strane 17-18 i 125-1126' 138. 'Uporedite sa ovakvim kur´anskim ajetima, kao što je sljedeći: "A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan... A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!" (4:116-119).'

139. 'Zanadiqah (jed. zindiq) su, posebno u islamskoj historiji, izjednačeni sa manihejcima, ali se riječ više koristi, kao ovdje, u značenju nevjernika i jeretika.'

140. 'Vezano za upotrebu termina "stvar" za Boga, vidjeti fusnotu 92.'

141. 'Pitanje nevjernika i Imamov, mir s njim, odgovor Medţlisi komentariše ovako (strana 38): "Očigledno značenje je da on pita za početak Boţijeg postojanja i nastanka. Ali, takoĎer je moguće da se pitanje odnosi na princip vremena Njegovog postojanja. Prema prvoj mogućnosti, suština njegovog odgovora je da se početak vremena odnosi na ono što je privremeno, na ono što je bilo nepostojeće i postalo postojeće. Ali, u odnosu na Boga, nepostojanje je nemoguće (zato On ne moţe imati početak u vremenu). "Prema drugoj mogućnosti, značenje je da bi postojeći u vremenu to bio kroz transformaciju suštine i odlika, jer je vrijeme odnos mijenjajućeg (al-mutaghayyir) prema mijenjajućem. Zato u jednom trenutku vremena ima stanje koje nema u drugom. Ali Bog nadmašuje promjenu suštine i odlika".'

142. 'Uporedite, Kur´an 13:12' 143. 'Uporedite, Kur´an 2:164' 144. 'Drugim riječima, On nije skriven, jer On vidi sve. Ljudi su ti koji su se sakrili od Njega' 145. 'To su Boţanska imena koja se pojavljuju u Kur´anu. U svakom slučaju, potrebno je istaći da je ime latif (Suptilan) posebno teško prevesti na bosanski na način koji bi odgovarao različitim nijansama njegovog značenja, što će biti očigledno iz odjeljka. Ipak, izgledalo je bolje zadrţati jednu riječ na engleskom, umjesto pokušaja da se mijenja u smislu konteksta i gubitka značenja koje je Imam, mir s njim, ţelio da dā. U drugom hadisu, Imam Rida, mir s njim, objašnjava značenje Boţanskog imena al-latif ovako: "Bog je Latif, ne zato što je ograničen, već zbog prodiranja u stvari i nemogućnosti da bude shvaćen... Bog je isuviše Suptilan da bi bio obuhvaćen definicijom, ili ograničen opisom, obzirom da je za nas "suptilnost" u malenkosti veličine i količine" ("al-Tewhid", strana 189).'

146. '"Mudrost" (al-hikmah) je definisana kao "znanje koje sve stavlja na njegovo mjesto" i zato uključuje primjenu i "umješnost".'

147. 'Ovdje su tanan i veličanstven, latif i jalil, upotrebljeni kao dvije suprotstavljene odlike, odnoseći se na vrlo malo i vrlo veliko, etc.'

148. 'Uporedite, Kur´an 6:59: "U Njega su kljucevi svih tajni, samo ih On zna, i On Jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i ni jedan list ne opadne, a da On za njega ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje, niti ičeg svjeţeg, niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi."'

149. 'Vidjeti članak "al-Aštar" u novoj Enciklopediji islama' 150. 'Podijela na dijelove i naslovi dijelova dva, tri i četiri su uzeti iz komentara Ibn Mejsama' 151. 'Zemljišni namet, harač, (kharaj) bio je prikupljan na osnovu ljetine. Vidjeti Enciklopediju islama (novo izdanje), tom 3, str. 1030-1056' BaštinaObjave.com

80

152. 'Fara´id wa sunan. Prvo se vrlo često odnosi na ona dijela koja Bog zapovjeda, kao što su pet dnevnih namaza, post u toku mjeseca ramazana, etc. - u kom slučaju se razlikuju od suneta (sunan), u značenju Poslanikovih, s.a.v.a., zapovijesti, koje se dijele na usmjene zapovjedi (qawl), njegovo postupanje (fi´l) i na činjenje koje je dopustio drugima, bez kritika i suprotstavljanja (iqrar). Ovdje, obzirom da su obije vrste činjenja pomenute u Kur´anu, značenje je kao u prijevodu' 153. '"´Iz dubine srca´, ili kroz čvrsto vjerovanje; ´njegovom rukom´, ili kroz svijeti rat i trud na Njegovom putu; i ´njegovim jezikom´, ili govoreći istinu, zapovjedajući dobro i zabranjujući zlo" (Ibn Abi-l-Hadid, tom 17, str. 31).'

154. 'Uporedite, Kur´an 47:7: "O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti".'

155. 'Skoro neposredan navod iz Kur´ana 12:53: "Ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje".'

156. '"Drugim riječima, suprotstaviti im se kroz akte neposlušnosti" (Ibn Abi-l-Hadid, tom 17, str. 33).'

157. '"Drugim riječima, Njemu čini ibadet, koji je On učinio obaveznim za tebe, i ispunjavaj zahtjeve uma i tradicije" (Ibn Abi-l-Hadid, tom 17, str. 35).'

158. 'Uporedite, Kur´an 89:14: "Jer Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi".'

159. 'Awsatuha fi-l-haqq, pozivanje na "zlatnu sredinu". Ovdje neki komentatori pominju Aristotela i pozivaju se na takav Poslanikov, s.a.v.a., hadis, kao što je: "Najbolji su najuravnoteţeniji poslovi." Vidjeti, na primjer, T. al-Fakiki, "al-Ra´i wal-ra´iyyah", tom 2, Nadţaf, 1940, str. 108-11' 160. 'Prema Ibn Abi-l-Hadidu, ova rečenica se naslanja na sljedeci kur´anski ajet: "Šejtan vas plaši nemaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju: Allah je neizmerno dobar i zna sve" (2:268). On objašnjava da komentatori Kur´ana kaţu da "indecency" (na engleskom) (al-fahsha´) znaci "škrtost" (al-bukhl), i da je značenje "plaši vas nemaštinom" da vas ubjeĎuje da ćete postati siromašni ukoliko ste velikodušni sa vašim bogatstvom (tom 17, str. 41).'

161. 'Ibn Abi-l-Hadid komentariše da, ukoliko čovjek vjeruje Bogu iskreno i odano, on će vidjeti da su njegov ţivotni vijek, njegova dnevna opskrba, njegovo bogatstvo i njegovo siromaštvo unapred odreĎeni, i da se ništa ne dogaĎa sem po Boţijoj zapovjedi (tom 17, str. 41). Ibn Mejsam ističe da "nevjerovanje u Boga dolazi sa nedostatkom znanja (ma´nfah) o Njemu." Osoba koja je neuka u pogledu Njegove velikodušnosti i dobrote ne zna da On nagraĎuje za ono što je potrošeno na Njegovom putu; otuda će ona biti škrta da bi izbjegla siromaštvo. On daje slične primjedbe u vezi kukavičluka i pohlepe.'

162. 'Prema Ibn Mejsamu, ova rečenica je dio opisa onih pratilaca koji će biti najuticajniji. To znači da "ih vladar mora podučavati i disciplinovati zabranjujući im da ga vatreno hvale ili da pokušavaju da ga odobrovolje laţnim tvrdnjama, pripisujući mu dijela koja nije učinio, učinivši da usljed takvog pridodavanja bude vrijedan prekora." On zatim navodi sljedeći kur´anski ajet 3:188: "Ne misli nikako da će oni koje veseli ono što rade i kojima je drago da budu pohvaljeni za ono što nisu učinili nikako ne misli da će se kazne spasti; njih čeka teška patnja".'

163. '"Onaj ko zlo čini sebe je učinio vrijednim kaţnjavanja, a onaj ko dobro čini, vrijednim nagrade" (Muhammed ´Abduh, tom 3, str. 98).'

164. 'Ibn Abi-l-Hadid ovaj odjeljak komentariše ovako: "Ko god ti učini dobro, vjerovaće u tebe, a ko god ti učini zlo, plašiće te se. To je zato što, kada nekome učiniš dobro i ponoviš ga, ti ćeš povjerovati da te on voli, i to vjerovanje će te zauzvrat navesti da ga zavoliš, jer čovjek po svojoj prirodi voli onoga ko ga voli.

BaštinaObjave.com

81

Kada ga zavoliš, tada ćeš se s njim osećati sigurnim i vjerovaćeš mu. Suprotno je kada nekom činiš zlo..." (tom 17, srr. 47).'

165. '"On mu nareĎuje da poveća sticanje znanja uz učene ljude, što će reći, on bi morao povećati svoje znanje pravila šerijata i religijskih zakona; i da proširi raspravu sa mudracima, ili onima čije znanje potiče od Samog Boga (al-´arifun billah) i koji znaju tajne Njegovih robova i Njegovog carstva" (Ibn Mejsam).'

166. 'Sekretari (kuttab) su "oni koji su zaduţeni za poslove samog vladara i koji za njega sastavljaju pisma upravnicima i zapovjednicima. Oni vode računa o rješenjima i upravljaju nad drţavnim činovnicima (diwan)" (Ibn Abi-l-Hadid, tom 17, str. 76).'

167. 'Qudat al-´adl, drugim riječima, sudije.'

168. 'Administratori (´ummal) su drţavni zvaničnici, koji obavljaju poslove "za javnost, poslove milostinje, religijskih davanja, od opšteg intersa, etc." (Ibn Abi-lHadid, tom 17, str. 69). Za značenje izraza ´amil (jednina od ´ummal) kroz islamsku istoriju vidite Enciklopediju islama (novo izdanje), tom I, str. 435' 169. 'Dţizja je glavarina za "ljude Knjige" - sljedbenike objavljenih religija, različitih od islama - koji ţive pod muslimanskom vlašću' 170. 'Ahl ad-dhimma, zimije, odnosno "ljudi Knjige" koji ţive u muslimanskim zemljama, uţivaju gostoprimstvo i zaštitu islama pod uslovom priznavanja islamske političke prevlasti i plaćanja dţizje' 171. 'Sporazum izmeĎu čovjeka i Boga (´ahd) se često spominje u Kur´anu i igra središnju ulogu u islamskoj misli. Neki od tipičnih kur´anskih ajeta su sljedeći: "Oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krše obećanje..." (13:20); "I ispunjavajte obavezu, jer će se za obaveze, zaista odgovarati." (17:34); "O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: ´Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni, već se klanjajte meni, to je pravi put" (36:59-60).'

172. 'Jedan od komentatora primjećuje: "Zemljarina se plaća samo u skladu sa dogovorom izmeĎu zemljoposednika i vladara, zato je neophodno da bude sačinjen ugovor. Dalje, sluţbenici moraju da prikupljaju zemljarinu prema rokovima iz ugovora. Ovdje je moguće da se jave neslaganja izmeĎu drţavnih sluţbenika i zemljoposednika, pa je neophodno obratiti se sudijama radi rješavanja spora." Mirza Habibalah al-Hašimi "Minjaj al-bara´ah fi sharh nahj al-balaghah", Teheran, 1389/1969-70, tom 20, str. 200.'

173. 'Što će reći, sam Imam Ali, mir s njim' 174. '"Ono što je vojničko" je prijevod zamjenice "njihovo", i ostaju pitanja da li se zamjenica, u stvari, ne odnosi na zapovjednike." Ukoliko kaţete: "Ali, vojnici se ne spominju u prethodnom poglavlju, već samo zapovjednici", ja cu odgovoriti: "Suprotno, njih pominje kada kaţe "jaki i slabi" (Ibn Abi-l-Hadid, tom 17, str. 53).'

175. 'Khuluf (mnoţina od khalf) su ţene, djeca i nemoćni koji ostaju kada muškarci krenu na put.'

176. 'Prijateljska naklonost u odnosu na vojsku znači biranje najboljih zapovjednika za nju, što će, zauzvrat, učiniti da zavole vladara (Ibn Mejsam).'

177. 'Prema Ibn-l-Hadidu, kontekst ukazuje da se riječ "podanici" posebno odnosi na vojsku. Al-Hašimi se ne slaţe i tvrdi da Ali, mir s njim, u stvari misli na sve podanike.

On ih pominje u poglavlju o vojnicima, jer vojnici treba da odrţavaju red meĎu podanicima u zemlji (tom 20, str. 220-2).'

178. 'Videti fusnotu 47' 179. 'Komentatori tumače da ovo znači da ljudi treba da slijede onaj dio Poslanikovih, s.a.v.a., suneta u vezi kojih su svi saglasni, a ne one u pogledu kojih postoje razlike u mišljenju'

BaštinaObjave.com

82

180. 'Tamhakuhu-l-khusum. Prema Ibn Abi-l-Hadidu, ovdje glagol znači "učiniti svojeglavim, ili svadljivim" (tom 17, str. 59). U svakom slučaju, Ibn Mejsam tumači da odeljak znači da bi sudija morao biti neko "ko u svom pokušaju da utvrdi istinu nije nadvladan upornošću parničara. Kaţe se da je to aluzija na osobu kojom su parničari zadovoljni".'

181. 'Muhammed Abduh tumači da kada je sudiji dodeljen uzvišen poloţaj, tada će i vladaru bliski i obični ljudi biti u strahu od njega, i niko se neće usuditi da ga okleveta, iz straha od vladara i iz poštovanja prema osobi koju on tako visoko uvaţava (tom 3, strana 105).'

182. 'Ibn Abi-l-Hadid: "Njegove riječi se odnose na sudije i vladare koje je postavio Osman, jer za vrijeme njegove vladavine nisu pravedno sudili, vec u skladu sa hirom i zudeći za ovim svijetom. Neki ljudi govore da se tako dešavalo jer je Osman bio slab i njegovi roĎaci su bili u stanju da upravljaju nad njim. Oni su kvarili drţavne poslove bez njegovog znanja, tako da je grijeh od njih, a Osman je neduţan za ono što su oni radili" (tom 17, strana 60). Vidjeti "Šiije u islamu", strana 46-48 (u tekstu originala na engleskom, a strana 57 i dalje, u prijevodu na bosanski).'

183. 'Ibn Abi-l-Hadid tumači riječ huma kao hum, drugim riječima: "Jer su oni (upravnici) obuzeti raznim vrstama tlačenja i podmuklosti" tumačeći da se rečenica odnosi na upravnike koji su sluţili pod trojicom kalifa prije Alija, mir s njim. AlHašimi nudi brojne dokaze u prilog ovom tumačenju, "Minhaj al-bara´ah", tom 20, str. 246-249.'

184. 'Samo iskustvo (tajribah) nije dovoljno ukoliko upravnik nije obdaren skromnošću (hayaf), jer je skromnost osnova muškosti (muru´ah). Kao što je Poslanik, s.a.v.a., rekao: ´Skromnost samo dobro donosi´ i ´Onaj ko nije skroman nema vjeru i neće ući u dţennet´..." (al-Fakiki, "al-Ra´i wa-l-ra´iyyah", tom 2, str.

38).'

185. 'Drugim riječima, one porodice koje su prve prihvatile islam. "To je usled toga... ispravnost porodice odreĎuje način na koji je čovjek vaspitavan, i biti meĎu prvima u islamu ukazuje na plemenitost karaktera..." (Ibid, str 39).'

186. 'Bilo kao rezultat same zemljarine ili tlačenja skupljača poreza (Ibn Abi-l-Hadid, tom 17, str. 72).'

187. 'Ibn Abi-l-Hadid nudi dva moguća objašnjenja ove rečenice. Prema prvom, riječi "su" zannihim bi-l-baqa" bi morale biti prevedene kao "oni misle pogrešno o trajanju", što znači da oni misle da će njihova lična egzistencija potrajati i zaboravljaju smrt i nestajanje. Ja sam u prijevodu slijedio drugo tumačenje, za koje on objašnjava da znači: "Oni zamišljaju da će biti uklonjeni i zamijenjeni, zato grabe priliku, prisvajaju bogatstvo i ne pokazuju interes za napredak zemlje" (tom 17, str. 73).'

188. '"Znajte da pod sekretarom koga pominje zapovjednik vjernih treba smatrati onoga koji se u današnje vrijeme naziva "povjerenik", jer mu je povjereno obavljanje poslova za samog vladara i koji je u svima njima vladarev zamjenik. Pisma upravitelja dolaze njemu, a on sačinjava odgovore na njih. On vrši ustrojstvo i nadzor nad poslovima upravitelja. On je, u stvari, sekretar sekretara i zato je poznat kao povjerenik u apsolutnom smislu. Kaţe se da sekretar ima tri prerogativa pred kraljem: da pred njim odstrani zastor (drugim riječima, ima pristup njegovim privatnim poslovima, čak i u haremu), da pred njim optuţi izdajice i da mu prenosi tajne..." (Ibn Abi-l-Hadid, tom 17, str. 79).'

189. 'Ibn Abi-l-Hadid objašnjava da su prve dvije od ovih grupa trgovci - oni koji imaju dućane i oni koji putuju sa svojim suprugama - a da su treća grupa zanatlije (tom 17, str. 84).'

BaštinaObjave.com

83

190. 'Prijevod ove rečenice je dosta slobodan i slijedi Ibn Abi-l-Hadidovo prvo tumačenje. On dodaje da je, takoĎer, dopušteno tumačiti recenicu ovako: "Primi savjet (od mene) za dobro trgovca i zanatlija i savjetuj (druge) u vezi njih" (tom 17, str. 834).'

191. 'To je doslovno tumačenje odjeljka koji Ibn Abi-l-Hadid tumači na sljedeći način: "Zatim je Imam, mir s njim, rekao: "Zasigurno, oni su blagost, što će reći, trgovci i zanatlije su takvi. On traţi saţaljenje Malika al-Aštara i usluge za njih, i kaţe da oni nisu kao sakupljači poreza i vojni zapovjednici, jer se oni moraju izdrţavati, štititi i o njima se mora brinuti, tim više što se od njih ne moţe očekivati nevolja, kao ni u njihovim osobinama, u pogledu kojih bi mogli biti nelojalni (kao što su sakupljači poreza), kao ni u vlasti gdje bi moglo da doĎe do zloupotrebe (kao u slučaju vojnih zapovjednika)" (tom 17, str. 84).'

192. '"Prema šestom Imamu, Dţa´feru es-Sadiku, mir s njim, (osnivaču dţaferijskog mezheba, odnosno dvanaestoimamske ši´itske pravne škole): Prijekorno (makruh) je zgrtati, a ljude ostavljati bez ičega. I kaţe se da je zabranjeno (haram), i ovo zadnje gledište je ispravnije. Kao što je Boţiji Poslanik, s.a.v.a., rekao: "Milost je nad onim koji unosi, a kletva nad onim ko zgrće". Zasigurno, zgrtanje je zabranjeno u dva slučaja: kao prvo, da hrana - ţito, ječam, hurme, suho groţĎe, preraĎeni buter, ili so budu povučeni zbog zahtjeva za višom cijenom. Drugo, ukoliko nema drugog dobavljača...´" Navedeno kod al-Fakikija, "al-Rai wa-l-ra´iyyah", tom 2, strana 165.'

193. 'Uporedite, Kur´an 83:1-3: "Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad kod drugih kupuju, a kad drugima mjere na litar ili na kantar zakidaju".'

194. 'Pozivanje na princip na koji se misli u sljedećem kur´anskom ajetu 8:41: "I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siromasima, i siročadi, i putnicima - namjernicima."'

195. '"Drugim riječima, svi siromašni muslimani su jednaki po svojim udjelima, ne postoji "najudaljeniji" ni "najbliţi". Ne voli najviše onoga koji ti je blizak, niti jednog od tvojih miljenika, više od onoga koji ti je daleko, i bez veze sa tobom, ili bez razloga usljed koga bi se okrenuo ka njemu. Moguće je, takoĎer, da on misli da prinos sa zemlje, stečen kao ratni plen u odreĎenoj oblasti, ne bi smjeo da se dijeli samo siromasima iz te oblasti, jer je pravo na prinose sa zemlje isto bez obzira da li je osoba iz daleka, ili ţivi na toj zemlji" (Ibn Abi-l-Hadid, tom 17, str. 86-7).'

196. '"Susret sa Allahom" je pomenut u odreĎenom broju kur´anskih ajeta, kao što je sljedeći: "Oni koji ne vjeruju da će pred Allaha stati, nastradaće kad im iznenada čas oţivljenja doĎe" Kur´an 6:31' 197. '"Kad ih zaobilaze pomagači tvoji", pospešujući otpremanje prituzbi. Oni vole da odlaţu njihov prijem, bilo u cilju ostvarivanja ličnog cilja, bilo u prikazivanju sopstvene moći" (Muhammed ´Abduh, tom 3, strana 114).'

198. 'Što ce reći, obavezno činjenje, kao što je pet dnevnih namaza' 199. 'Do pominjanja tijela dolazi usljed osobene fizičke prirode dnevnih namaza. Ibn Abi-l-Hadid zadnju rečenicu objašnjava u značenju: "čak i ako te to zamara i šteti tvom tijelu i snazi" (tom 17, str. 90).'

-200. 'Riječi "vlasništvo nad zemljom" (i´tiqad ´uqdah) se doslovno mogu prevesti kao "obavezivanje ugovorom". Komentatori, kao što je Ibn Abi-l-Hadid (tom 17, str.

97) Ibn Mejsam i Muhammed ´Abduh (tom 3, str. 11) objašnjavaju kao prevedeno (iqtina´ day´ah, ili tamlik day´ah).'

201. '"Njegove riječi... objašnjavaju metode isključivanja uzroka koji se odnose na: poklanjanje lenskog dobra nekom od pratnje, ili roĎaku, i njegovu ţelju da stekne imanje, što bi štetilo ljudima koji se sa njim graniče, u pogledu snabdjevanja vodom BaštinaObjave.com

84

ili zajedničkih poduhvata - kao što je graĎenje, itd., (sve dok on nameće teret činjenja na ljude), i jesu uzroci gore pomenutih situacija..." (Ibn Mejsam).'

202. 'Ili "bilo da je blizak (qarib) ili dalek (ba´id) tebi". Drugim riječima, ko god da je, osobu koja je učinila zlo dijelo, izvedi pred lice pravde.'

203. 'Drugim riječima, shvati da ćeš biti nagraĎen na Drugom svijetu' 204. 'Drugim riječima, čak i ako ti treba da umreš, ne postupaj izdajnički" (Ibn Abi-lHadid, tom 17, str. 107).'

205. 'Značaj ispunjavanja dogovora i sporazuma često se spominje u Kur´anu. Vidite, na primjer, (16:91): "I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali...". Vidite, takoĎer, 6:153, 13:20; S. XVII, 17:34 i druge' 206. 'Prema Ibn Abi-l-Hadidu (tom 17, str. 109): "u čijoj blizini mogu da se šire" znači "dok ţive u njegovoj blizini mogu se rasijati u potrazi za svojim potrebama i zeljama". Abduh tumači da glagol, koji je ovdje preveden kao "širiti se" (yastafidun), znači "brzo naći utočište" (tom 3, str. 118), ali prvo tumačenje izgleda vjerovatnije.'

207. 'Lahn qawl, "boja riječi". Ibn Mejsam tumači ovaj izraz u značenju "dvosmislenost, pretvaranje ili nagovjest". Ibn Abi-l-Hadidovo tumačenje je slično: "On mu zabranjuje da, kada sačinjava ugovor izmeĎu sebe i svog neprijatelja, isti raskine oslanjajući se na skrivena tumačenja ili značenja riječi, ili izjavljujući: Zaista sam mislio to i to, nisam imao očigledna značenja riječi na umu" (tom 17, str. 109).'

208. 'Ibn Abi-l-Hadid navodi sljedeći Poslanikov, s.a.v.a., hadis: "Na Sudnjem danu, Bog će prvo suditi o prolivenoj krvi" (tom 17, str. 111).'

209. '"Zatim ga je poučio da namjerno ubistvo uključuje poravnanje, a rekao je "tjelesno poravnanje". Drugim riječima, namjerno ubistvo nuţno čini povredu na fizičkom tijelu, baš kao što si ti uništio tijelo ubijene osobe. Imamova, mir s njim, namjera je da ga uplaši ovim riječima, a one su efektnije nego da je samo rekao: "ovdje zasigurno dolazi do poravnanja" (Ibn Abi-l-Ha-did, tom 17, str. 111).'

210. 'Kao poravnanje u slučaju namjernih ubistava, zadovoljenja u slučaju nenamjernih ubistava su utvrĎena šerijatom. Uporedite, Kur´an 4:92-3: "Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se moţe dogoditi samo - nehotice. Onaj ko ubije vjernika nehotice - mora osloboditi ropstva jednog roba vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj; osloboĎen je krvarine jedino ako oni oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a sam je vjernik, mora osloboditi ropstva jednog roba vjernika; a ako pripada narodu s kojim ste u savezu, mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva jednog roba vjernika. Ne naĎe li, mora uzastopce postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje - a Allah sve zna i mudar je. Onome ko hotimično ubije vjernika kazna ce biti dţehennem...".'

211. 'Ibn Abi-l-Hadid navodi nekoliko Poslanikovih, s.a.v.a., izreka, uključujući i sljedeću: "Postoje tri smrtne opasnosti: predavanje pohlepi, prepuštanje hiru i zadovoljstvo samim sobom" (tom 17, str. 114).'

212. 'Uporedite, Kur´an 2:264: "O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama".'

213. 'Ibn Abi-l-Hadid komentariše: "Na primjer, ukoliko je zapovjedniku ukazano da njegov miljenik u tajnosti čini prijekorno dijelo, i ako se on ogluši o to, to će biti u korist osobe koja tako čini, ali ne u njegovu sopstvenu korist " (tom 17, str. 116).'

214. 'Uporedite, Kur´an 50:19-22: "Smrtne muke ce zbilja doći - To je nešto od čega ne mozeš pobjeći, i u rog će se puhnuti - to je Dan kojim ti se prijeti - i svako će doći, a s njim vodič i svjedok. Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid". Ibn Mejsam primjećuje da kada su na samrti pred čovjekom podignuti zastori sa dijela, tada on vidi njihovu realnost i šta je Bog za njega pripremio od BaštinaObjave.com

85

dobrog i lošeg: "Onoga dana kada svaki čovjek pred sobom naĎe dobro dijelo koje je uradio i rĎavo dijelo koje je učinio..." Kur´an 3.30' 215. 'Uporedite, Kur´an 79:40-1: "A onome koji je pred Dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohteva uzdrţao, dţennet će boravište biti sigurno".'

216. 'Vidjeti, C. Padwick, Muslimanske molitve, London, 1961.'

217. Videti, "Šhije u islamu", strana 201.

218. 'Uporedite, Kur´an 73:20: "I draga srca Allahu zajam dajte! A dobro koje za sebe unaprijed osigurate naći ćete kod Allaha još većim i dobićete još veću nagradu".'

219. 'Kur´an 42:11' 220. 'Kur´an 5:120 etc' 221. 'Uporedite, Kur´an 40:43. Na drugom mjestu, koristeći različit korijen od glagola "vratiti se", Kur´an, u jednom od ajeta koji se najčešće čuju u islamskom svijetu, kaţe: "Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti" Kur´an 2:156' 222. 'Uporedite, Kur´an 76:1: "Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio pomena vrijedan?"'

223. 'Grijeh kršenja obaveze prema Bogu je često opisan u Kur´anu. Na primjer: "... koji krše čvrsto prihvaćenu obavezu prema Allahu... oni će nastradati" Ku´ an 2:27. I "utjerivanje vjerovesnika u laţ" se često pominje kao najveći grijeh prošlih naroda, kao na primjer: "A i narod Nuhov smo, kad su Poslanike u lać utjerivali..." Kur´an 25:37' 224. 'Uporedite, Kur´an 75:36-37: "Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar nije bio kap semena koje se ubaci...?".'

225. 'Upućivanje na Kur´an 39:6: "On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, u tri tmine".'

226. 'Uporedite, Kur´an 18:51: "Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih...".'

227. 'Uporedite, Kur´an 16:13: "i svim onim što vam na Zemlji raznobojnog stvara to je, doista, dokaz ljudima koji pouku primaju."'

228. 'Upućivanje na Imamovo, mir s njim, porijeklo od Poslanika, s.a.v.a. Uporedite, sa prvom Alijevom besjedom naprijed (Via negativa).'

229. 'Uporedite, Kur´an 14:7: "i kad je Gospodar Vaš objavio: ´Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati...".'

230. 'Uporedite, Kur´an 30:11: "Allah iz ničega stvara. On će to ponovo učiniti i na kraju Njemu ćete se vratiti". TakoĎer, 29:19; 30:27.'

231. 'Uporedite, Kur´an 14:34 i 16:18): "... i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali."'

232. '"Zavjesa srca" je srčana kesa (hijab al-qalb).'

233. 'Dušnik nije pomenut u nekim izdanjima "Mafatih al-jinan".'

234. 'Kur´an 14:34' 235. 'Kur´an 17:111' 236. 'Kur´an 21:22' 237. 'Uporedite, Kur´an 19:88-91: "Oni govore: ´Milostivi je uzeo dijete!´ - Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete".'

238. 'Kur´an 112:2-4' 239. 'U čuvenom hadisu, vezanom za ihsan ili "duhovnu vrlinu" se kaţe: "Duhovna vrlina je da treba činiti ibadet Bogu kao da je Vidljiv, iako Ga ne vidimo, On u svakom slučaju vidi nas".'

BaštinaObjave.com

86

240. 'Uporedite, Kur´an 43:36: "Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati".'

241. 'Uporedite, Kur´an, 64:3: "... i On vama obličje daje, i likove vaše čini lijepim...".

Vidjeti, takoĎer 40:64' 242. 'Uporedite, Kur´an 26:78-9: "... Koji me je stvorio i na pravi put uputio, i Koji me hrani i poji...".'

243. 'Uporedite, Kur´an 53:48: "... i da On daje bogatstvo i moć da stiču".'

244. 'Pojedina izdanja ovdje dodaju "različitog od Tebe".'

245. 'Uporedite, Kur´an 9:55: "Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovom svijetu i da skončaju kao nevjernici".'

246. 'Drugim riječima, Meka i okolina' 247. 'Sveti hram, poznat kao Muzdalifah, jeste mjesto gdje hodočasnici provode noć nakon dana na Arefatu. Uporedite, Kur´an 2:198: "A kada poĎete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta".'

248. 'Drugim riječima, Kaba (Ka´bah), nazvana "Drevni hram", sa pozivanjem na tradiciju koju je stvorio Ibrahim. Vidite, Kur´an 22:29 i 33, takoĎer 14:35-37' 249. 'Uporedite, Kur´an 2:125: "I učinili smo Hram utočištem i sigurnim mjestom ljudima".'

250. 'Dalje pozivanje na Poslanikovo, s.a.v.a., krvno porijeklo od Ibrahimove loze Poslanika.'

251. 'Israfil je melek koji, prema islamskoj tradiciji, puha u rog na Dan oţivljenja.'

252. 'Putokaz (al-furqan) je jedno od imena za Kur´an, koje se više puta spominje u tekstu, kao u Kur´an 3:4 i 25:1' 253. 'Kaf Ha´ Ya´ Ayn Sad su arapska slova koja se pojavljuju na početku sure Mejrema, Kur´an 19 sura. Ta´ Ha´ i Ya´ Sin su, takoĎer, slova koja se javljaju na početku kur´anskih sura, 20 i 36, na svakoj ponaosob, i od njih potiču imena sura.

"Kur´an mudri" je naziv koji se pojavljuje u Kur´anu 36:2' 254. 'Al-Sattar: "Onaj Ko skriva (greške i grijehe)" je jedno od Boţijih imena.'

255. 'Uporedite, Kur´an 3:13: "A Allah, Svojom pomoći, čini moćnim onoga koga On hoće".'

256. 'Uporedite, Kur´an 3:160: "Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti".'

257. 'Kur´an 40:19' 258. 'Akram al-asma´. Na najljepša Boţija imena (al-asma´ al-husna) se više puta poziva u Kur´anu, kao u 7:180 i 20:8' 259. ' U vezi Kur´anske priče o Jusufu vidjeti suru 12' 260. 'Uporedite, Kur´an 21:83-84 i 38:42-45' 261. 'Uporedite, Kur´an 37:102-105 i 14:39' 262. 'Vidjeti Kur´an 21:89-90' 263. 'Priča o Zun-Nunu i "ribi" se pominje u Kur´anu 48:48-50' 264. 'Uporedite, Kur´an 26:63-66 etc' 265. 'Uporedite, Kur´an 25:48: "I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje, i Mi s neba čistu vodu spuštamo". Vidite, takoĎer 7:57 i 30:46' 266. 'Uporedite, Kur´an, 18:58: "Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je Milostiv; da ih On za ono što zasluţe kaţnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka odreĎen čas, od koga neće naći utočišta".'

267. 'Upućivanje na priču o Musi i čarobnjacima, nekoliko puta ponovljenu u Kur´anu, pogotovo u 7:111-126, 20:62-73 i 26:36-51' BaštinaObjave.com

87

268. 'Boţansko ime upotrebljeno u Kur´anu 30:50 i 41:39' 269. 'Kur´an 13:33' 270. 'Uporedite, Kur´an 3:26: "... Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ".'

271. 'Ponovo upućivanje na Kur´an 14:34 i 16:18' 272. 'Uporedite, Kur´an 53:48: "i On daje bogatstvo i moć da stiču".'

273. 'Uporedite, Kur´an 93:6: "Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pruţio".'

274. 'Uporedite, Kur´an 7:10: "Mi smo vas na Zemlji smjestili...".'

275. 'Uporedite, Kur´an 6:149: "Allah ima potpun dokaz".'

276. 'Uporedite, Kur´an 41:19-20: "A na Dan kada Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani - oni prvi biće zadrţani da bi ih sustigli ostali, - i kad doĎu do nje, uši njihove, i oči njihove, i koţe njihove svjedočiće protiv njih o onom što su radili".'

277. 'Kur´an 21:87' 278. 'Uporedite, Kur´an 27:62: "Onaj Koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja".'

279. 'Kur´an 65:12' 280. 'Uporedite, Kur´an 41:4 i 33:46' 281. 'Uporedite, Kur´an 21:107' 282. 'Simbolika svjetla i tame se često upotrebljava u Kur´anu, a da se ne pominje njena primjena u sufizmu i filozofiji, kao i u Suhrawardi-evoj školi iluminacije. Dobar primjer primjene u Kur´anu je sljedeći: "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i on ih izvodi iz tmina na svjetlo" (2:257). TakoĎer, postoji čuveni "Ajet svjetlosti" (24:35), koji sadrţi rečenicu: "Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće".'

283. 'Uporedite, Kur´an 42:28' 284. 'Uporedite, Kur´an 17:30' 285. 'Ponovno pozivanje na obrede koji se obavljaju na Dan arefata. "Sveti hram" je, naravno, Kaba.'

286. 'Uporedite, Kur´an 65:12' 287. 'Riječ "uništiti" (ahlak, od cijeg korijena potiče izraz "oni koji su nestali", halikun) se ponavlja u Kur´anu, vezano za Boţije kaţnjavanje počinitelja zla, pogotovo onih iz prošlih generacija i doba, kao znak upozorenja ţivima. Na primjer: "Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uništili..." (6:6). Vidite, takoĎer, Kur´an, (10:14; 19:98; 21:9; etc).'

288. 'Uporedite, Kur´an 2:58: "... oprostićemo vam grijehe vaše, A onima koji čine dobra dijela daćemo i više".'

289. 'Uporedite, Kur´an 9:104: "... jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih".'

290. 'Ova rečenica je skoro doslovni citat iz Kur´ana 17:44' 291. 'Uporedite, Kur´an 106:3-4: "... neka se oni Gospodaru ovoga Hrama klanjaju, Koji ih gladne hrani i od straha brani".'

292. 'Uporedite, 3:54: "I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje".'

293. 'Uporedite, Kur´an 7:182-183: "A one koji Naše riječi poriču Mi ćemo malo po malo, a da oni neće ni znati, u propast uvoditi, i davaću im vremena, obmana Moja doista je trajna".'

294. 'Uporedite, Kur´an 4:142: "Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti".'

295. 'Boţije ime koje se pojavljuje u Kur´anu 6:62' 296. 'Ovdje kompilator primjećuje da izvjesni izvori dodaju drugi odjeljak dovi Imama Huseina, mir s njim, odjeljak koji on, mir s njim, zatim sam priča. Drugi autori, kao što je Medţlisi, izrazavaju svoju sumnju u pogledu autentičnosti ovog BaštinaObjave.com

88

zadnjeg odjeljka. Prema Ibn Ata´allah al-Is-kandari to je skoro sigurno, zato ga ovdje ne prevodim. Umjesto toga, čitaoci će naći prijevod kod V. Dannera, "Ibn Atallahovi sufistički aforizmi", Lajden, 1973, str. 64-9. Vidjeti V.Citik "Sadhilijevo (Shadhili) prisustvo u šiitskom islamu", Sophia Perennis, tom I, broj 1, 1975, str. 97-100' 297. 'U "Talkhis al-riyad", komentaru "Sahifah", (Teheran, 1381/1961-2, str. 34), alSayyid ʻAlikhan al-Shirazi (1120-1708-9), pominje prigovor koji bi pojedini ljudi bili inspirisani da učine, drugim riječima, da se : "... zamjenica ´njih´ odnosi na sva bića, dok su pojedina bića Boţiji neprijatelji, pa kako bi onda takvo tvrĎenje moglo biti tačno? Odgovor je da u svojoj suštinskoj i praiskonskoj biti, prema kojoj je izvorno stvorena (uporedite, Kur´an 30:30) svaka duša voli i ţudi za dobrim, a svo dobro potiče od Boţijeg dobra, kao što svo postojanje proističe iz Njegovog bića. Zato u stvarnosti bića vole samo Njega, čak i ako je njihova ljubav saglasna sa Njegovim Imenom ´Spoljašnji´, i u smislu spoljne lepote i dobrote, ili svjetovnog poloţaja i stvarnosti, ili nečeg drugog". Zatim al-Širazi navodi Ibn al-´Arabija u "Futuhat a!makkiyyah": "Niko ne voli drugoga do svog Tvorca, ali je On Skriven pod zastorom Zeyneb, Suade, Hind i Lajle (imena ţena), dirhama i dinara, svjetovnog poloţaja, i svega što na svjetu postoji, jer je jedan od uzroka ljubavi ljepota - koja pripada samo Njemu - jer ljepota podstiče ljubav sama po sebi. Zato je Bog lijep i On voli ljepotu (Poslanikova, s.a.v.a., izreka), i tako voli Sebe. Drugi uzrok ljubavi je vrlina (ihsan), a vrlina je savršena samo kad potiče od Boga. Niko nije besprijekoran do Bog (la muhsin illa-llah). Zato, ako volite ljepotu, ne volite nikog drugog do Boga, jer je On ljepota; a ako volite čestitost, ne volite nikoga do Njega, jer je On Besprijekoran. Ni u kom slučaju objekat ljubavi nije drugi do Bog". To je jedna od tema "Lama´at" od Fakhr al-Din ´Iraqija, prevedenog od strane V.Citika i P. L. Wilson, Njujork, buduće izdanje' 298. 'Kur´an 53:31' 299. 'Kur´an 21:23' 300. 'Uporedite, Kur´an 89:15-16: "Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaţe i blagodatima ga obaspe, rekne: ´Gospodar moj je prema meni plemenito postupio"!'

301. 'O značenju "jasnog teksta Njegove Knjige", vidjeti gore, fusnota 36.'

302. 'Kur´an 25:44' 303. 'Doslovice, "što se odnosi na Njegove poslove (amr)". Al-Širazi objašnjava "Njegove poslove" u značenju "bilo poznavanja Njegove prirode i odlika, ili Njegove vjere, ili šerijata" (str. 56).'

304. 'Ovdje se "isthmus" (barzakh) odnosi na vrijeme izmeĎu smrti i oţivljenja. Ono se pominje u Kur´anu 23:100: "... pred njim će prepreka biti sve do dana kada će oţivljeni biti." Vidjeti "Siije u islamu", strana 55-6; takoĎer, Enciklopedija islama (novo izdanje), tom I, str. 1071-2.'

305. 'Prema Poslanikovom, s.a.v.a., hadisu: "Zaista, prolaz od groba do mjesta okupljanja (´arsat al-mahshar) na Dan oţivljenja biće tegoban za neke ljude, a utrt za druge" (naveo al-Širazi, str. 62).'

306. 'Poloţaji svjedoka (mawaqif al-ashhad) jesu poloţaji meleka, Poslanika, s.a.v.a., Imama, mir s njim, i vjernika koji će na Dan oţivljenja svjedočiti o dijelima ljudi za vrijeme njihovog ovozemaljskog ţivota. Oni su pomenuti u Kur´anu 11:18 i 40:51' 307. 'Kur´an 45:22' 308. 'Kur´an 44:41' 309. 'Illijun, u Kur´anu pomenut u 83:18-19, se različito tumači. Naprimjer, tumači se da je to najviši nivo dţenneta, ili mjesto na sedmom nebu gdje su duše vjernika nakon

BaštinaObjave.com

89

smrti, ili knjiga na sedmom nebu u kojoj su upisana dijela meleka, pravednih ljudi i dţina.'

310. 'Kur´an 83:20-21' 311. 'Uporedite, Kur´an 75:7-10: "Kad se pogled od straha ukoči. i mjesec pomrači, i Sunce i mjesec spoje - tog dana čovjek će povikati: "Kuda da se bjeţi?"'

312. 'Uporedite, Kur´an 3:106: "... na Dan kada će neka lica poblijediti, a neka pocrniti. Onima u kojih lica budu crna reći će se: "Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali"!'

313. 'Uporedite, Kur´an 15:64: "... i On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim i jelima vas opskrbljuje ukusnim".'

314. 'Pored mnogih kur´anskih ajeta, koji ukazuju na čovjekovo "centralno" mjesto u univerzumu, u svojstvu Boţijeg namjesnika ili kalifa, koji donekle sliči svim Boţanskim imenima i svojstvima, postoje mnogi drugi ajeti koji ukazuju na njegovo posebno mjesto: njegovo upravljanje nad cijelim univerzumom. Na primjer: "On čini da se noći i danom koristite, i Suncem i mjesecom" (16:12); "Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji?"

(31:20). Vidjeti, takoĎer 14:32-33; 22:65, etc.'

315. 'Na arapskom glasi "la mata", što prema Širaziju moţe biti tumačeno na dva načina. Ili znači: "Ne (nemoguće je Njemu zahvaliti), kako (bi to bilo moguće?)", ili: "Nije (ispravno reći) kada, (jer to ukazuje da je moguće Njemu zahvaliti)" (str. 75).'

316. 'Prema al-Širaziju, misli se na širenje i grčenje tjelesnih organa, kakvi su nervi, mišici, vene, arterije, tkivo, etc. (str. 75).'

317. 'Ili "dašcima ţivota". Al-Sirazi komentariše: "Arwah bi mogla biti mnoţina od ruh, u značenju duh, u kom slučaju je značenje objašnjeno u predanjima prenijetim od Imama ʻAlija, al-Bakra i es-Sadika, mir s njima: "Postoji pet bitnosti koje posjeduju Allahu bliski (uporedite, Kur´an 56:11): duh svetosti, preko koga oni spoznaju sve stvari; duh vjere, preko koga čine ibadet Bogu; svojstvo moći, putem koga oni vode sveti rat protiv neprijatelja; duh ţudnje, putem koga učestvuju u radostima hrane i braka; i tjelesna bitnost, uz pomoć koje se kreću i napreduju. Srećni (Kur´an, 56:8), koji nemaju duh svetosti, poseduju 4 bitnosti, dok pratioci s lijeva (Kur´an 56:8) i zvjeri imaju tri bitnosti, obzirom da ne posjeduju duh svetosti i duh vjere. "Arwah, takoĎer, moţe biti mnoţina od rawh, što znači ´dašak vjetra´. Tjelesne arterije imaju dvije vrste kretanja, grčenje i istezanje. Njihova funkcija je da iz srca istjeruju ´zamagljena´ isparenja svojim kontrakcijskim kretanjima, a da ekspanzivnim kretnjama dobave svjeţ i čist vazduh, koji osvjeţava srce i oslobaĎa ga toplote. Uz pomoć ´daška vjetra´ tjelesna snaga i prirodna toplota se raznose po cijelom tijelu.

Tako je ovaj dašak vjetra, uz pomoć koga se srce osvjeţava, ´dašak ţivota´. Ukoliko bi za izvjesno vrijeme srce bilo lišeno njega, ono bi, takoĎer, bilo lišeno ţivota" (str.

75).'

318. 'Uporedite, Kur´an 53:48: "... i da On daje bogatstvo i moć da stiču".'

319. 'Ovdje al-Širazi navodi predanje Imama Dţa´fera es-Sadika, mir s njim: "Zahvalnost za blagoslove je u izbjegavanju zabranjenog" (str. 77).'

320. 'Al-Širazi objašnjava da je "staza" upotrebljena u jednini, a "neprohodne pustinje" u mnoţini, jer je "pravi put" jedan, dok su putevi skretanja sa puta mnogi: "I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega drţite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova" Kur´an 6:153' 321. 'Uporedite, Kur´an 10:11: "Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traţe dobro, oni bi, uistinu, stradali".'

322. 'Bala´, ovdje prevedeno kao "korist", uobičajeno znači "kušnja", "provjera", ili "nedaća", ali ovdje je upotrebljeno kao u Kur´anu 8:17, što Arberry, slijedeći BaštinaObjave.com

90

komentatore, prevodi: "... da bi vjernike ljepom kušnjom iskušao". Vidjeti, al-Širazi, str. 81' 323. 'Prema al-Širaziju (str. 81) ovdje se radi o razlici izmeĎu Boţijih "običaja" (sunnah), vezanih za pokajanje kod muslimana i Jevreja. Od prvih traţi samo ţaljenje (al-nadam), ali od drugih, uz ţaljenje, On, takoĎer, zahtjeva "kaţnjavanje smrću" (qatl anfusihim), na šta je ukazano u Kur´anu 2:54: "... i kada je Musa rekao narodu svome: ´O narode moj, prihvativši tele, vi ste samo nepravdu učinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i izmeĎu vas prestupnike smrću kaznite".'

324. 'Uporedite, Kur´an 2:286: " Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u duţnost ono što ne moţemo podnijeti...".'

325. 'Uporedite, Kur´an 2:286: "Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih". Prema al-Siraziju ovaj ajet podsjeća na obaveze, koje je - prema muslimanskom vjerovanju - Bog nametnuo Jevrejima, kao što su "obavljanje pedeset propisanih molitvi dnevno, davanje jedne četvrtine imanja za milostinju...". To je, takoĎer, podsjećanje na ajet: "I zbog teškog nasilja Jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena" Kur´an 4:160. Vidjeti, al-Širazi, str. 82-83.'

326. 'Uporedite takve Kur´anske ajete kao što je: "On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao" (22:78)' 327. 'Uporedite, Kur´an 4:165: "... o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije Poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali "; i Kur´an 66:7: "O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte, kaţnjavate se samo za ono što ste zašluţili".'

328. '"Uprkos Njemu" (´alayh) al-Širazi tumači u značenju: "Uprkos Boţijem neslaganju (sa njegovim uništenjem), jer On ne ţeli da ni jedno od Njegovih bića bude uništeno. On rasprostire Svoju milost na njih i ne ţuri sa kaţnjavanjem za njihove grijehe. Prije, On je Strpljiv sa njima u Svojoj milosti i čeka na njihov povratak u okrilje Svoje milosti. On za njih otvara vrata pokajanja, otklanja od njih ono što nisu u stanju da nose i zaduţuje ih samo koliko su sposobni. Zato, ko god bude uništen usljed svojih loših dijela, nakon svega ovog, biva uništen uprkos cinjenici da Bog to ne ţeli" (str. 84).'

329. 'Al-Širazi ukazuje da Imam, mir s njim, prvo daje Dan oţivljenja kao spoljašnju granicu činjenja ibadeta Njemu, zatim kao vrstu upozorenja, a da ne bi bio pogrešno shvaćen, proširuje je na saglasnost sa Onim Kome se čini ibadet. Na isti način, u drugoj dovi, on, mir s njim, kaţe: "Vječni ibadet (khalid) uz Tvoje postojanje" (str.

88).'

330. 'Izraz Boţiji "ugodnici" (wali), koji se, na primjer, pominje u ajetu "On pomaţe vjernicima", tumači se na razne načine. Prema odreĎenim teolozima, wali je osoba čije je vjerovanje ispravno, koja ispunjava svoje vjerske duţnosti i koja je usljed toga dostigla bliskost Bogu. Izraz je u sufizmu poprimio tehničko značenje i često se prevodi kao "svetac". Videti, al-Sirazi, str. 91-92.'

331. 'Prema Poslanikovom, s.a.v.a., hadisu, prenijetom preko šestog Imama, mir s njim: "Iza svakog poboţnog ostaju poboţna dijela sve dok ne bude ubijen na Boţijem putu. Kada bude ubijen na Boţijem putu, nema više činjenja ibadeta" (al-Širazi, str.

93). Vidjeti, takoĎer, Kur´anske ajete kao što su: 3:157, 3:169 i 4:74.'

332. 'Al-Sirazi primjećuje: "Prikladnost okončanja ove dove, koja je posvećena hvaljenju Boga sa "hvale Vrijedan" je očigledna.'

333. 'Uporedite, Kur´an 36:40: "Nit Sunce moţe mjesec dostići, nit noć dan preteći, svi oni u svemiru plove".'

BaštinaObjave.com

91

334. 'Uporedite, Kur´an 35:13: "On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć". Isti ili slični ajeti se pojavljuju na nekoliko mjesta u Kur´anu, uključujući 3:27, 22:61, 31:29 i 57:6.'

335. 'Upućivanje na Kur´an 10:67 i nekolicinu istih ili sličnih ajeta: "On vam je dao noć da u njoj otpočinete, a dan da gledate".'

336. 'Uporedite, Kur´an 25:47: "On vam je noć učinio pokrivkom, san vam je učinio počinkom..." i druge slične ajete.'

337. 'Uporedite, Kur´an 17:12: "Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili... kako biste mogli da traţite od Gospodara svoga blagodati..." i druge slične ajete.'

338. 'Uporedite, Kur´an 47:31: "Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukaţemo na borce i postojane meĎu vama, a vijesti o vama provjeravaćemo".'

339. 'Kur´an 53:31' 340. 'Uporedite, Kur´an 6:96: "On čini da zora sviće...".'

341. 'Uporedite, Kur´an 45:3-4: "Na nebesima i na Zemlji zaista postoje dokazi za one koji vjeruju; i stvaranje vas i ţivotinja koje je razasuo dokazi su za ljude koji su čvrsto ubijeĎeni".'

342. 'Al-Sirazi ukazuje da ovdje "zapovjed" (amr) znači "ontološka (takwini) zapovjed" (str. 217). Filozofi i teolozi ovu zapovjed, koja se odnosi na zakone stvaranja i koju svi moraju poštovati po prirodi stvari, odvajaju od "legislativne (tashri´i) zapovjedi", koja se odnosi na zakone koje je Bog ustanovio kroz Objavu, a koje čovjek moţe poštovati, ili ne, shodno svojoj slobodnoj volji. "Ontološka zapovjed" se pominje u ajetima kao što je: "I zaista On moţe, kada nešto hoće, samo za to rekne: ´Budi´ - i ono bude" (36:82).'

343. 'Al-Širazi navodi predanje od šestog Imama, mir s njim: "Ni jedan dan ne doĎe Ademovom sinu, a da mu ne kaţe: ´O sine Ademov, ja sam novi dan i ja sam svjedok protiv tebe na Sudnjem danu, jer me nakon toga ti Nećeš ponovo vidjeti´" (str. 218).'

344. 'Razlikovanje izmeĎu malih (saghirah) i velikih (kabirah) grijeha je mnogo raspravljano u islamskoj teologiji. Za primjer šiitskog gledišta videti al-Širazija, str.

219-223.'

345. 'Meleci koji zapisuju ljudska dijela se pominju u Kur´anu 82:10-11: "A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što radite". Objašnjavajući šta znači "olakšaj naš teret kod časnih zapisivača", al-Sirazi citira čuvenog teologa iz perioda Safavida, šejha Baha´i: "To je usmjereno ka traţenju pomoći od Boga od pretjeranog govora i prekomjernog djelovanja, koji ne povlače za sobom svjetovnu korist, ni korist za Drugi svijet: tada će čestiti pisari imati manje naših dijela i riječi da zapišu." Poslanik, s.a.v.a., je rekao: "Čudim se Ademovom sinu: njegova dva meleka su na njegovom ramenu, njegov govor je njihova pisaljka, a njegova pljuvačka njihovo mastilo. Kako moţe da govori o onome što ga se ne tiče?" (str. 224).'

346. 'Uporedite, Kur´an 81:10-14: "... i kada se listovi razdijele, i kada se nebo ukloni, i kada se dţehennem raspali, i kada se dţennet pribliţi, svako će saznati ono što je pripremio".'

347. 'Prema al-Širaziju, značenje je: "Dodijeli nam neke od Tvojih sluga da bismo traţili prosvetljenje njihovom svjetlošću i slijedili njihove tragove". On pruţa dugu raspravu o uzvišenom poloţaju "roba" (´abd), navodeći da je u svom najuzvišenijem obličju uzvišeniji čak od vjerovesnika. To je uzrok redosljedu riječi u izrazu koji svaki musliman ponavlja u svojim namazima: "Muhammed je Njegov sluga i Njegov Poslanik". Al-Širazi, takoĎer, ukazuje da pojedini rukopisi koriste "suţanjstvo" (´ibadab) za "robove" (´ibad) i da je to prikladnije kontekstu (str. 227-8).'

348. 'Misli se na riječi šejtana u Kur´anu: "Pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!".'

BaštinaObjave.com

92

349. 'Al-amr bi-l-ma´ruf wa-l-nahy ´an al-munkar, prema šiitima, jedan od stubova islama, i zapovjed koja je mnogo puta ponovljena u Kur´anu, kao u 7:147 i 9:71' 350. 'Ajet "Bog je dovoljan svjedok" pojavljuje se više puta u Kur´anu, kao u 4:79; 10:29, etc' 351. 'Ova dva stiha su skoro od riječi do riječi citat iz Kur´ana 3:18' 352. 'Boţansko ime koje se pojavljuje u Kur´anu.'

353. 'Uporedite takve ajete kao što je ovaj: "Reci: ´Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku!´ A ako ne htjednete, on je duţan da radi ono što se njemu nareĎuje, a vi ste duţni da radite ono što se vama nareĎuje... a Poslanik je jedino duţan da jasno obznani".'

354. 'Drugi od četvorice govornika dvanaestoga Imama, mir s njim, koji se pominje u uvodu trećeg dijela.'

355. 'Što će reći, "obični" ljudi, koji su udaljeni i neuki u pogledu prave Boţije prirode.'

356. 'Al-Saffin, meleci "koji su poredani u redove" pominju se u Kur´anu 37:165, dok se al-haffin pominju u 39:75: "I vidjet ćeš meleke kako okruţuju prijestol, veličajući i hvaleći Gospodara svoga".'

357. 'Podsjeća na Poslanikovu, s.a.v.a., dovu: "Traţim utočište u Tvom oproštaju, od Tvoje kazne, traţim utočište od Tvog bijesa u Tvom odobravanju, traţim utočište od Tebe u Tebi!"'

358. 'U islamskom kalendaru nakon redţeba dolazi šaban, a zatim mjesec posta, ramazan, koji se smatra najsvjetijim i najblagoslovenijim mjesecom u godini.'

BaštinaObjave.com

93