Pečat Mediterana - smokva CARICA IZ RAJA

ERKUL COSMETICS

Od 1983. jedna od vodećih kompanija u kozmetičkom sektoru, sa proizvodima visokog kvaliteta i razumnom cjenovnom politikom. Svojim modernim upravljačkim pristupom, profesionalnim osobljem, investicijama u R&D (istraživanje i razvoj), i korišćenjem najnovijih tehnologija, konstantno i na dinamičan način raste. Pod brendovima Golden Rose, Classic i Miss Selene, Erkul Cosmetics uspješno prezentuje svojim potrošačima razne kozmetičke proizvode kao što su lakovi za nokte, ruževi, puderi, rumenila, maskare, ajlajneri, podloge i parfemi. Većina njih se izvozi u preko 77 zemalja. Erkul Cosmetics teži ka inovacijama, i odmah ih primjenjuje. Stoga ova kompanija ima svjetsku reputaciju, kad su u pitanju Color Make-up proizvodi, a koriste ih žene širom svijeta i to sa velikim odobravanjem. Budući svjesni da su kozmetički proizvodi u direktnoj vezi sa zdravljem, poklanja se posebna pažnja higijeni tokom testova i analiza u laboratorijama odjela za R&D, kao i u procesu proizvodnje. Laboratorije u kojima eksperti i iskusni laboranti vrše mikrobiološke testove su moderno opremljene, po svjetskim standardima. Realizacija novih projekata se sprovodi pod kontrolom italijanskih i francuskih konsultanata. Sirovine za proizvodnju se uvoze iz evropskih zemalja i SAD, a sama proizvodnja se finalizuje u Istanbulu, u modernoj fabrici, na području od 58.000 m2. Tu se punjenje odvija pod strogo kontrolisanim higijenskim uslovima. U blizini se nalazi i posebna fabrika ambalaže kozmetičkih proizvoda, gdje se ona osmišljava i proizvodi. Nakon dizajniranja, punjenja, pakovanja i etiketiranja, Ercul Cosmetics proizvodi započinju svoj put do turskih, ali i žena širom svijeta, kako bi ih učinili ljepšim i elegantnijim.

Specijalni top coat koji stvara ekskluzivni gelasti efekat na noktima. Daje volumen, visoki sjaj i dugotrajnost. Nanosi se 2 minuta nakon nanošenja laka.

Zaštitni sjajni top coat koji produžava postojanost laka, suši za 60 sekundi i spriječava ljuštenje. Ne dopušta da lak izblijedi ili požuti zahvaljujući UV filterima koje sadrži. Nanosi se 1-2 minuta nakon nanošenja laka.

Nova linija kvalitetnih lakova za nokte Golden Rose, koji se nanose u jednom sloju dugotrajni su i imaju visoki sjaj. Inovativna široka četkica omogućava lako nanošenje u jednom potezu. Trideset pet trendy nijansi za sasvim drugačije nokte...

PRIPREMA OBROKA

Dr Ljiljana Žižić

Poštovanje piramide ishrane omogućava da svakodnevna ishrana bude raznovrsna, sa adekvatnim unosom osnovnih hranljivih komponenti. Da podsjetim, to su: - bjelančevine kao osnov izgradnje tkiva i organa, - masti i ugljeni hidrati kao dominantno energetske materije i - vitamini i mineralne materije sa prvenstveno zaštitnom ulogom u organizmu. No pored pravilnog izbora namirnica veoma je bitan i način njihove pripreme kako bi bila maksimalno sačuvana hranljiva svojstva hrane. Najbolji način kulinarske obrade mesa je kuvanje ili pečenje dok se prženje i pohovanje mogu koristiti samo ponekad, dosta rijetko. Prženje i pohovanje posebno bi trebalo izbjegavati kada je u pitanju ishrana starijih osoba ili onih koji boluju od srčanih bolesti. Kuvanjem meso mijenja boju, smanjuje zapreminu i postaje kompaktno i krto. Ukoliko se meso stavi u ključalu vodu brže dolazi do koagulacije bjelančevina na površini tako da ono ostaje meko i sočno. Međutim, stavljanjem mesa u hladnu vodu i postupnim zagrevanjem, meso će otpustiti više svojih hranljivih sastojaka te će se dobiti jača i ukusnija supa ali će zato meso biti manje sočno. Gubitak težine mesa prilikom termičke obrade zavisi od vrste mesa, njegove starosti i načina pripreme i iznosi od 30% do 55% u odnosu na težinu sirovog mesa. Kada je u pitanju povrće najkorisnije je konzumirati ga svježe u obliku raznih salata koje možemo začiniti sa malo maslinovog ulja. Za one vrste povrća koje se moraju termički obraditi preporučuje se da to bude kratkotrajno kuvanje ili grilovanje. Za povrće poput blitve, spanaća, karfiola, brokule i sl. koje prilikom pripreme barimo treba znati da se u vodi koju obično odbacujemo nalaze značajne količine vitamina rastvorljivih u vodi i mineralnih materija. Drugim rječima tu vodu treba iskoristiti za pripremu potaža od povrća. Već ranije je istaknuto da je voće protektivna hrana, koja treba da bude svakodnevno zastupljena i ishrani. Najkorisnije je ako se jede svježe a ukusne poslastice poput voćnih kolača, kompota ili nekih voćnih prerađevina treba koristiti samo povremeno, posebno ukoliko se radi o osobama koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu. 1 cvekla 1 kisjela jabuka 1šargarepa 1 limun prstohvat soli 1 kašika maslinovog ulja 1 kašika suncokretovih sjemenki

Cveklu i jabuku oprati i oljuštiti koru pa izrendati. Šargarepu takođe oprati i izrendati. U zdjeli za salatu, promiješati. Preliti sa sokom od jednog limuna i kašikom hladno cijeđenog maslinovog ulja, malo posoliti i na kraju posuti sjemenkama suncokreta. *Oni koji vole pikantnije ukuse, u ovu salatu mogu dodati i malo narendanog rena.

VOĆNA SALATA

1 jabuka 1 banana 1 kivi 1 pomorandža 1 kašika meda 1 kašika mljevenih oraha

Jabuku, bananu i kivi isjeckati na male kockice, pa ih promiješati u zdjeli za salatu. Iscijediti pomorandžu, pa sok preliti preko sastojaka. Dodati kašiku meda i ponovo promiješati. Voćnu salatu odozgo posuti kašikom mljevenih oraha.

PIKANTNI PARADAJZ

Paradajz je, svi znamo veoma koristan kako zbog bogatstva u mineralnim sastojcima, posebno kalijuma, tako i zbog likopena kao jakog antioksidansa.

Paradajz se prereže na pola i poređa u pleh. Svaka polovina se pospe solju, biberom i majčinom dušicom (timijanom). Na malo maslinovog ulja proprži se sjeckan bjeli luk, stavi preko paradajza i peče u rerni oko 15 min. Nakon toga se izvadi, obilno pospe parmezanom i vrati nekoliko minuta u rernu da se dopeče.

Carica iz raja

Crna Gora ima najveći prinos po stablu smokve na Balkanu! Kao najstarije kultivisano voće našlo se i u rajskom vrtu, spominje se i u vavilonskim spisima, a njena ljekovita svojstva koristili su Sumeri 3000 godina prije nove ere. Smokva je bila omiljeno voće Kleopatre, Atinjana u Staroj Grčkoj posebno na Olimpijadi, gdje se dijelila kao medalja, ali uzimala i kao doping.

U

U Bibliji je najpominjanija biljka. Legende kažu: uzgajana je u Mesopotamiji, kod Sumera, pa u starom Egiptu, gdje su u uklesanim motivima inače sačuvani motivi berbe smokava i datiraju čak četiri hiljade godina prije Hrista! U grčkim ljetopisima ostalo je ubilježeno da su i atlete, učesnici drevnih Olimpijskih igara kao svojevrstan ,,doping’’ uzimali uzrele i suve smokve. Smokva je jedna od najstarijih kultivisanih voćaka. Njeno stablo našlo se i u rajskom vrtu, spominje se i u vavilonskim spisima a njena ljekovita svojstva koristili su Sumeri 3000 godina prije nove ere. Legenda kaže da su smokve bile omiljeno Kleopatrino voće, a život je skončala zbog uboda zmije otrovnice koja je dospjela u njene odaje u košarici smokava. Svaki stanovnik Atine u Staroj Grčkoj bio je ,,philosykos” što je u doslovnom prijevodu ,,prijatelj smokve”. Zahvaljujući baš smokvama i Rimski senat je krenuo u 3. punski rat s Kartagom. Vučica je u sjeni smokve dojila Romula i Rema, a Eva i Adam su se, nakon rajskog grijeha takođe sklonili u njenu hladovinu. Kažu: sve dokle seže smokva prostire se i Mediteran! U nekim krajevima svijeta ona je; figo, ponegdje tek; fig, ili latinski stručno i preciznije; ficus carica (lat.), dok je kod nas odvajkada - smokva. Po legendi, i ona je iz raja izašla. Kao takva, simboliše život, mir i berićet. Smokva je, dakle, hiljadugodišnja voćka koja smirujućom ljepotom svoga stabla upotpunjuje, obogaćuje i ukrašava raskošnu slikovitost mediteranskog pejzaža. No, na žalost, u mnogim je predjelima potpuno zapostavljena i ponegdje je odnos prema njoj zbilja - maćehinski. Najčešće, dok druge poljoprivredne kulture predano obrađuje, njeguje i zaštićuje, čovjek često smokvu ostavlja u pukom samoodržanju. Istina, žilava i izdržljiva, ona je i poput ostalih mediteranskih kultura skromnih prohtjeva, ali i izdašna ploda. Stoga se često može zateći kako raste iz primorskog vrelog kamena, pa čak i iz pukotina zidova starih i napuštenih kuća! A suva smokva na pjatu, uz čašicu pića, simbol je iskrene i prijateljske dobrodošlice.

SIMBOL LJEPOTE I SNAGE

Smokva se svojom hranljivošću i ljekovitim svojstvima izdiže iznad drugog voća. Ona je tipično mediteransko voće hranljiva i niskokalorična. Svježa smokva je pogodna i za vegetarijansku ishranu. Plod je drveća iz porodice murva. Postoji preko 150 vrsta smokava. Najpoznatije i najrasprostranjenije vrste su Mission (crno-ljubičasta kora s mesom roskaste boje), Kadota (zelena kora s ljubičastim mesom), Calimyrna (zelenkasto-žuta kora s jantarnim mesom), Jadranska smokva (svijetlo-zelena kora s mesom zagasitoroze boje). Smokve imaju vrlo kratku sezonu uzgoja i izuzetno su osjetljive. Iako su svježe smokve dostupne tek nekoliko mjeseci u godini, u suvim smokvama možete uživati tokom cijele godine. I svježe i suve smokve su vrlo bogate mineralima, posebno kalcijumom, magnezijujom i kalijujom. Sadržaj kalcijuma višestruko je viši u suvim smokvama te se stoga smatraju kao važan nemliječni izvor kalcijuma. Bogate su brojnim fitohemikalijama, posebno beta-karotenom, polifenolima, antocijaninima i biljnim sterolima. Prva koja i kod nas pristiže na rod petrovača. Dozrijeva oko Petrovdana, a potom i drugi put plodove daje sve do kasne jeseni. Njihovo konzumiranje blagotvorno djeluje i na osvježavanje i regeneraciju kože. Naime, petrovače naročito obiluju karotinom. Svježe smokve su veoma ukusno i hranljivo voće, a kada se osuše količina šećera se povećava i do 50% pa može da bude važna supstitucija šećeru. Koža smokve sadrži sastojke važne za organizam i treba izbjegavati njeno skidanje. Mnoge će začuditi da su smokve značajno bogatije polifenolima od jabuke, borovnice, grožđa, narandže, šljive i jagode, pa čak i od namirnica koje se smatraju izuzetno bogatim polifenolima - poput crnog vina i čaja. Takođe, smokve sadrže i biljne sterole, za koje je dokazano da povoljno djeluju na smanjenje holesterola u krvi. Svježe smokve se serviraju sa sušenom ribom pršutom ili sirom. Domaćice mogu da prave razne kombinacije po svom ukusu. Svježe smokve mogu takođe da se mariniraju u soku od narandži ili jabuka. Ukusne su takođe ako se malo podgriju na vatri u soku od narandže. Nakon sezone petrovača, na rod i kod nas dolazi mala bijela smokva, zvana zamorčica, podjednako dobra u svježem stanju, ili sušena. Bezbroj je i recepata zaboravljenih jelovnika prohujalih vremena i na ovim prostorima. Uz džemove od svježih i suvih, mahom su naše bake nekad pravile i prvoklasne kolače, čuvene okruglice djetinjstva, pa rolade, marmeladu, oblatne, smokvenjak, suve smokve s bademima... Pekle su čak i hljeb sa smokvama i spravljale prvoklasne likere.

Crna Gora rekorder na Balkanu

Njena rasprostranjenost uglavnom se zadržala u okvirima Sredozemlja. Procjenjuje se da je ukupna godišnja proizvodnja smokava u svijetu svega oko milion tona, od čega na Tursku otpada više od trećine! Zanimljivo je da uz čitavo hrvatsko priobalje i Hercegovinu, Crna Gora ipak ima i najveći prinos po stablu smokve na Balkanu! Dakle, i taj motiv sasvim je dovoljan da joj se s više dužne pažnje posvetimo. Posebno poglavlje je svakako proces sušenja i čuvanja smokava, koji se nije mijenjao već vjekovima. Ukratko, dobro uzrele smokve, prethodno oprane, suše se na svježem vazduhu i poređane na drvenim ,,ljesama’’, ponegdje i prekrivene prozračnom krpom. U 100 grama suve smokve je čak 230 kalorija, pa one posjeduju i veoma visoku energetsku vrijednost i, pored tradicionalnog izraza časti za goste, preporučljive su i svima koji se izlažu velikim fizičkim i mentalnim naporima. Stoga i ne čudi podsjećanje da je prije otkrivanja i masovne proizvodnje šećera, smokva, uz suvo grožđe, bila i prastaro sredstvo zaslađivanja. Bezbroj je tajni ove rajske voćke. Suva smokva se, recimo, dodavala i u pripremi ribljih jela, a zajedno s medom i uz nezaobilazni domaći prošek, doprinosila je, kako boljem okusu, te tako i štitila raznorodna jela od kvarenja! I dok danas, recimo, tehnolozi i dalje koriste posebne supstance u proizvodnji sireva, ili za očuvanje mesnih prerađevina, svojevremeno su pomorci najjednostavnije nosili i čuvali namirnice umotane u list smokve. Tajna je u enzimima iz smokvinog mliječnog soka koji djeluju antibakterijski i koji su bili pravi ,,konzervansi’’ da pripremljena hrana i namirnice duže potraju čak i pod vrelim nebom Mediterana!

Vratimo se na početak i opet predanjima u kojima košara smokava znači plodnost, te predstavlja ženu kao boginju, ili majku. Kod Jevreja ona je mir, izobilje. Služila je i umjesto jabuke u Edenskom vrtu. U islamu je ona nebesko drvo svijeta, pošto se i Muhamed zakleo upravo pod stablom Ficus carica (lat.), iz raja (dženeta)! Ako bih zaželio rajsko voće, to bi zasigurno bila smokva – prorok Muhamed.

Bruskete sa maslinama, paradajzom i sirom

Potrebno: 4 kriške tanje sječenog hljeba 1 češanj bijelog luka 200 gr paradajza srednje veličine 100 gr crnih maslina 100 gr sira 1 dl maslinovog ulja 4 grančice bosiljka

Priprema : 5 minuta za pripremu + 3 minute kuvanja Zagrijte grill pećnicu i kada se postigne željena temperatura ostaviti kriške hljeba 5 minuta sve dok ne dobiju zlatno smeđe boju s obje strane, zatim izvadite iz pećnice. Dok su još tople , kriške hljeba natrljati snažno s češnjem bijelog luka. Preliti sa 1 dl ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Nakon toga dodati 200 grama iskriškanog paradajza i 100 grama masline, te ravnomjerno izrendati 100 grama sira srednje tvrdoće. Zakititi sa grančicama bosiljka. Prijatno !

Bruskete se ubrajaju u italijansko predjelo, koje vodi porijeklo iz siromašnijih klasa stanovništva. Danas je to uz pice i špagate, jedno od najpoznatijih italijanskih jela, za koje postoje mnogobrojne varijacije. Prvi pisani dokument o jelu koje jako podsjeća na današnje bruskete datira iz šesnaestog vijeka, a nalazi se u knjizi „Singolar doktrinu” Domenica Romoli. U knjizi se navodi da je izvjesni kulinar Firenca Carver, koji je radio na dvoru kao kuvar nekoliko važnih ličnosti tog vremena, uključujući papu Leona X, bio poznat i priznat od strane njegovih savremenika samo zbog jednog od recepata sadržan u njegovoj kuhinji. A recept je bio vrlo jednostavan tost kriške hljeba namazan bijelim lukom, maslinovim uljem, prasetinom i svježim sirom, uz dodatak soli i bibera.