VIKEND ODREDIŠTA Grožnjan

>>>vikend odredišta Grožnjan

Grad umjetnika

Ljudska je potreba za putovanjima, za mene je gotovo poput potrebe za redovitim uzimanjem hrane. Vjerujem da će se mnogi u tome složiti sa mnom. To je jednostavno nešto bez čega se ne može. O putovanjima se mašta, razmišlja, za njih se priprema. Ona nas nadahnjuju, uče, čine nas potpunijima, boljima, bogatijima. Pritom putovati ne znači samo kretati se. Nove ceste, novi krajolici, brda i planine, ravnice, mostovi, sela i gradovi, susreti s putnicima istomišljenicima, pa domaćim ljudima, njihovim životima, drugim i drukčijim kulturama samo su djelić čari što putovanje zaista i čine putovanjem. Pritom dužina puta i nije toliko važna. Bilo to stotinjak, tisuću ili više tisuća kilometara daleko od naše kuće, svrha je uvijek gotovo ista - putovati, vidjeti, upoznati

TeksT i foTo: Nikola Mrakovčić

iljem ovog našeg šarolikog planeta postoje mnoga čarobna mjesta u koja zaista vrijedi ući, vidjeti ih i doživjeti. Žive tamo dobri (pa i oni nešto manje dobri) ljudi. Žive životom kulture u kojoj su rođeni, u kojoj su odrasli, s navikama koje su stekli. Ponekad nam te navike mogu izgledati i pomalo čudne, neobične. No, to je njihov život, a na putniku je da to cijeni, poštuje, da razumije. Raznolikost je bogatstvo. Na svu sreću, da bismo vidjeli i upoznali mnoga od tih čarobnih mjesta ne treba trošiti veliki broj kilometara, niti putovati danima. Onaj tko je bar jednom putovao dalekim krajevima brzo će shvatiti da je Hrvatska bogata zemlja. Bogata svojom prirodom, kulturom, raznolikošću, svojim ljudima...

Grožnjan, kameni gradić, smješten na vrhu 288 metara visokog brežuljka, okružen pitoresknim, pitomim krajolicima istarskog poluotoka, samo je maleni dio tog bogatog hrvatskog naslijeđa. Taj stari srednjovjekovni gradić već gotovo pola stoljeća poznat je kao grad umjetnika. Naime, oni su spasili grad od mogućeg propadanja. Povijest je na ovim područjima vjekovima bila burna. Svaka promjena donosila je stanovništvu ovih krajeva nešto novo. Nekad je to bio napredak, nekada ne. S novim vladarima dolazio je i dio novog stanovništva, a odlazio dio starog. Tako je bilo i u godinama nakon 1. i 2. svjetskog rata. Mnogo je čimbenika, i ekonomskih i političkih, utjecalo na to da iz ovih krajeva tih godina emigrira poprilični broj stanovništva. Tako je i grad Grožnjan ostao gotovo prazan. U dio napuštenih praznih kuća naseljavaju se likovni umjetnici iz Slovenije i Hrvatske te tamo organiziraju likovnu koloniju. S vremenom je grad postao ne samo mjesto rada, već i života sve većeg broja likovnih i glazbenih umjetnika, a 1965. godine grad je proglašen - gradom umjetnika.

Ime grada prvi put se spominje na samom početku 12. stoljeća. Povijesni izvori govore nam da su na ovom području obitavali i izmjenjivali se na vlasti mnogobrojni narodi - od Histra i Ilira preko Grka i Rimljana do Germana, Talijana, Slavena. Nekad rimska utvrda, stoljećima je mijenjao vladare, bio pod vlašću Venecije, Austrije, Italije. Slaveni se ovamo doseljavaju prije nego što će grad pripasti Veneciji. U doba kada je Grožnjan bio pod vlašću Austrije grad proživljava možda i svoj najbolji period. Zahvaljujući uskotračnoj pruzi “Parencana“, koja je sagrađena u tom periodu, stvorili su se preduvjeti za uspješnu trgovinu. Automatski se počela razvijati i poljoprivreda. Poljoprivredni proizvodi kao što su, primjerice, vino i ulje brzo su se mogli dopremiti do kupaca u Kopru i Trstu. Grožnjan je u to vrijeme bio kompletan grad sa svim mogućim služ-

bama i mnogobrojnim obrtnicima. Nakon pada Austrije na vlast dolazi Kraljevina Italija. Nekako u isto vrijeme nastupa i globalna ekonomska kriza. Živi se sve lošije te započinje proces dugotrajnog iseljavanja s ovih područja. Po završetku 2. svjetskog rata Grožnjan je potpao pod B zonu slobodnog teritorija Trsta, kojom je upravljala jugoslavenska vojska. Godine 1975. Osimskim je sporazumom grad definitivno prešao pod vlast tadašnje SFRJ. Osamostaljenjem Hrvatske grad ponovo dobiva status općine. Boljitak grada danas se temelji na turizmu, a temelji turizma ovdje su kultura i umjetnost. Mirno i pitomo okruženje pogoduje i razvoju seoskog turizma.

Istarske ceste i slikovitost okruženja, kao i svi ti čarobni drevni gradići pravi su izazov za svakog zaljubljenika vožnje na dva kotača. Ni ljubitelji makadamskih vožnji ovdje neće ostati uskraćeni za svoje gušte. Tako je i u grad umjetnika moguće doći i asfaltnim i makadamskim putem. Odvojak od široke ceste s dobrom asfaltnom podlogom, koja vijuga zelenom dolinom rijeke Mirne i koja bi nas, kada bi nastavili dalje, mogla odvesti ka zapadnoj obali Istre, ka Umagu, vodit će nas prema vrhu brežuljka, ravno pred glavna gradska vrata, a odatle puca pogled širom zelene Istre. Vozimo li se pak prašnjavim tragovima bivše uskotračne željeznice Parencane, ona će nas isto tako dovesti nadomak samoga grada. U Stanici ćemo sići s Parencane i za minutu smo također pred glavnim gradskim vratima.

A kada čovjek po prvi puta kroči na kamenom popločene grožnjanske uličice, kada se osvrne oko sebe, pogleda bogatstvo kulturno povijesnih znamenitosti grada i osjeti taj posebni duh grada, shvatit će zašto je veliki broj umjetnika ovo mjesto izabrao i za mjesto svog rada i života. Vizija jednog mladog umjetnika prije pedesetak godina i njegov prijedlog lokalnim vlastima za revitalizaciju, tada zapuštenog i gotovo praznog grada, zaživjela je i sprovedena u djelo možda i bolje i više nego što su se mnogi tada tome nadali. I zbog toga trebamo zahvaliti i njemu i ljudima koji su prihvaćajući tu njegovu ideju direktni “krivci“ što jedan drevni srednjovjekovni gradić živi svoj neki novi, možda i bolji, život, a nakon što je malo trebalo da život u njemu potpuno odumre.

Grožnjan je danas u potpunosti grad umjetnika i umjetnosti. Cijeli grad jedna je velika galerija, grad s bezbroj prirodnih pozornica. Naročito to dolazi do izražaja u ljetnim mjesecima, kada ne prođe dan, a da se u njemu ne dešava nešto zanimljivo. Ljudi ovamo dolaze vidjeti rezultate jednog eksperimenta - eksperimenta koji je u potpunosti uspio. Spoj je to fizičke prošlosti kamenog gradića i vizije budućnosti kakvu su u djelo i mogle provesti jedino umjetničke duše. I zato tko jednom ovamo dođe, sigurno će se ovamo ponovno vraćati. n