>>>vikend odredišta
Grožnjan
Grad umjetnika
Ljudska je potreba za putovanjima, za mene je gotovo poput potrebe za redovitim uzimanjem hrane. Vjerujem da će se mnogi u tome složiti sa mnom. To je jednostavno nešto bez čega se ne može. O putovanjima se mašta, razmišlja, za njih se priprema. Ona nas nadahnjuju, uče, čine nas potpunijima, boljima, bogatijima. Pritom putovati ne znači samo kretati se. Nove ceste, novi krajolici, brda i planine, ravnice, mostovi, sela i gradovi, susreti s putnicima istomišljenicima, pa domaćim ljudima, njihovim životima, drugim i drukčijim kulturama samo su djelić čari što putovanje zaista i čine putovanjem. Pritom dužina puta i nije toliko važna. Bilo to stotinjak, tisuću ili više tisuća kilometara daleko od naše kuće, svrha je uvijek gotovo ista - putovati, vidjeti, upoznati Tekst i foto: Nikola Mrakovčić
iljem ovog našeg šarolikog planeta postoje mnoga čarobna mjesta u koja zaista vrijedi ući, vidjeti ih i doživjeti. Žive tamo dobri (pa i oni nešto manje dobri) ljudi. Žive životom kulture u kojoj su rođeni, u kojoj su odrasli, s navikama koje su stekli. Ponekad nam te navike mogu izgledati i pomalo čudne, neobične. No, to je njihov život, a na putniku je da to cijeni, poštuje, da razumije. Raznolikost je bogatstvo. Na svu sreću, da bismo vidjeli i upoznali mnoga od tih čarobnih mjesta ne treba trošiti veliki broj kilometara, niti putovati danima. Onaj tko je bar jednom putovao dalekim krajevima brzo će shvatiti da je Hrvatska bogata zemlja.
148
MOTO PULS
br. 110/8./2010.
Bogata svojom prirodom, kulturom, raznolikošću, svojim ljudima... Grožnjan, kameni gradić, smješten na vrhu 288 metara visokog brežuljka, okružen pitoresknim, pitomim krajolicima istarskog poluotoka, samo je maleni dio tog bogatog hrvatskog naslijeđa. Taj stari srednjovjekovni gradić već gotovo pola stoljeća poznat je kao grad umjetnika. Naime, oni su spasili grad od mogućeg propadanja. Povijest je na ovim područjima vjekovima bila burna. Svaka promjena donosila je stanovništvu ovih krajeva nešto novo. Nekad je to bio napredak, nekada ne. S novim vladarima dolazio je i dio novog stanovništva, a odlazio dio starog. Tako
je bilo i u godinama nakon 1. i 2. svjetskog rata. Mnogo je čimbenika, i ekonomskih i političkih, utjecalo na to da iz ovih krajeva tih godina emigrira poprilični broj stanovništva. Tako je i grad Grožnjan ostao gotovo prazan. U dio napuštenih praznih kuća naseljavaju se likovni umjetnici iz Slovenije i Hrvatske te tamo organiziraju likovnu koloniju. S vremenom je grad postao ne samo mjesto rada, već i života sve većeg broja likovnih i glazbenih umjetnika, a 1965. godine grad je proglašen gradom umjetnika. Ime grada prvi put se spominje na samom početku 12. stoljeća. Povijesni izvori govore nam da su na
ovom području obitavali i izmjenjivali se na vlasti mnogobrojni narodi - od Histra i Ilira preko Grka i Rimljana do Germana, Talijana, Slavena. Nekad rimska utvrda, stoljećima je mijenjao vladare, bio pod vlašću Venecije, Austrije, Italije. Slaveni se ovamo doseljavaju prije nego što će grad pripasti Veneciji. U doba kada je Grožnjan bio pod vlašću Austrije grad proživljava možda i svoj najbolji period. Zahvaljujući uskotračnoj pruzi “Parencana“, koja je sagrađena u tom periodu, stvorili su se preduvjeti za uspješnu trgovinu. Automatski se počela razvijati i poljoprivreda. Poljoprivredni proizvodi kao što su, primjerice, vino i ulje brzo su se mogli dopremiti do kupaca u Kopru i Trstu. Grožnjan je u to vrijeme bio kompletan grad sa svim mogućim služ-
