moto GP

Stonerova prijevremena mirovina

Stoner je iznenadio sve kada je objavio da na kraju 2012. prekida karijeru, a Lorenzo nakon toga daje sve od sebe da Australac ne ode u mirovinu kao trostruki svjetski prvak

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Ne znamo kad se to svijet zavrtio tako brzo da se od globalnog sela pretvorio u globalnu dnevnu sobu s elementima javnog WC-a, ali znamo da će, kada se ovaj tekst konačno nađe na kioscima, priča o Stonerovom odlasku u mirovinu biti davno ispuhani balon. Ali zbog toga neće biti ništa manje zanimljiv fenomen. Zbog čega bi, dakle, već u 26. godini života, u naponu snage i na vrhuncu karijere, netko odlučio prekinuti karijeru?

Žena? Priznajemo i sami smo u početku bili skloni takvoj ideji, a i sam je Stoner priznao da je odluku donio u dogovoru s obitelji, no teško da bi u pitanju mogla biti (samo) žena. Navodno ni to što mu se nedavno rodila kćer nije glavni razlog, nego samo olakšanje na putu do odluke koja se dugo pirjala u njemu, možda još od 2009. Tada se osjetio povrijeđenim jer su mnogi sumnjali u stvarno postojanje njegove misteriozne bolesti, kasnije identificirane kao alergija na laktozu.

Casey Stoner je oduvijek bio biljka za sebe. Blago rečeno. Hladnokrvnost dostojna plaćenog ubojice, jezik oštar poput britve i samouvjerenost koja je djelovala pomalo bahato čak i za čovjeka s njegovim vanzemaljskim moćima, nisu način da steknete prijatelje. Ali Stoner ih nije ni tražio. Umjesto toga, autistički se posvetio misiji osvajanja naslova svjetskog prvaka, a kada mu je to uspjelo i drugi put, osjetio je razočaranje. Ne u sebe, nego u druge. Ako je izjava koju je pročitao na onome što je trebala biti tek protokolarna konferencija za novinare uoči utrke u Le Mansu bila za njegovo pojmove gotovo diplomatski sročena, onda su odgovori na pitanja razgolitili probleme ovog sporta i dali barem naslutiti neke razloge njegova odlaska. Jasno, za štošta su mu krivi i mediji, koje optužuje za previše nihilistički pristup ovom sportu, no iz onoga što je izjavio ispada da glavni razlog zasićenja, zbog kojeg će na kraju 2012. godine objesiti kacigu o klin, nalazi u onome u što se MotoGP pretvorio i u kojem smjeru i dalje juri.

Nakon pobjeda u Le Mansu i Barceloni Lorenzo je pobjegao Stoneru za sasvim konkretnih 20 bodova Nije sve u motociklu, ima nešto i u vozaču. Rossi je odlično iskoristio kišne uvjete u Le Mansu i osvajanjem drugog mjesta podsjetio na stare dane sada već poljuljane slave

Posebno se obrušio na CRT motocikle, za koje smatra da nisu novi početak, nego vraćanje unatrag. Pritom se teško ne složiti i s time da je premali broj vrhunskih motocikala jedan od razloga što utrke ne nude više neizvjesnosti pri vrhu poretka, no čini nam se da će najavljenim odlaskom Stonera još više doći do izražaja i paradoks da i za taj mizerni broj tvornički pripremljenih motocikala nedostaje dovoljno kvalitetom ujednačenih vozača. Uostalom, od šestorice preostalih tvorničkih vozača u dosadašnjih pet utrka pobjeđivala su samo dvojica, a jedan od njih će, eto, otići na kraju sezone. Onaj drugi, Lorenzo, je s dvije uzastopne pobjede pokazao kako nema namjere priuštiti Stoneru da ode sa scene kao trostruki svjetski prvak. Prazan list papira

U svakom slučaju, ako ima barem malo istine u izjavi da je jednostavno izgubio strast za ovim sportom, onda njegova odluka zaslužuje duboko poštovanje. Uzmite u obzir da ju je objavio kao svjetski prvak i (tada još) vodeći u ukupnom poretku, a nakon slavlja u Jerezu i Estorilu, jedinim stazama u Svjetskom prvenstvu na kojima dotada nije ostvario pobjedu. Pridodajte i to da je najuspješniji vozač u razdoblju od 2006. godine, kada se pojavio u MotoGPu, do danas, što dobiva na dodatnoj težini kada uzmemo u obzir da je od toga četiri godine proveo za upravljačem Ducatija, ali i da se sve to zbilo u eri Valentina Rossija. Neki su ga zbog toga proglasili najvećim vozačem svih vremena, ali on je takvo što ovakvom odlukom zapravo propustio postati.

Iako su se još na marginama utrke u Estorilu pojavile prve špekulacije o mogućem odlasku u prijevremenu vozačku mirovinu, Stoner je svojim priopćenjem sve uhvatio na lijevoj nozi. Dakako, nije trebalo dugo pa da se pojave razmišljanja kako se radi o marketinškom triku, sve to popraćeno i glasinom da je Honda nakon toga udvostručila svoju ponudu za produženje ugovora, no teško je vjerovati da postoji i mizerna šansa da Stoner odgodi svoju odluku. Nakon

TrENuTAčNI POrEdAK (NAKON 5 uTrKA) svega, bilo bi to najgore što može učiniti, posebno u svjetlu izjave da MOTO GP ne želi postati jedan od 1. Lorenzo Yamaha 115 2. Stoner Honda 95 3. Pedrosa Honda 85 onih vozača koji ne znaju stati kad je najbolje, 4. Dovizioso Yamaha 60 pa zbog novca ili slave 5. Crutchlow Yamaha 56 6. Rossi Ducati 51 7. Bautista Honda 45 predugo ostaju u ovom poslu. 8. Bradl Honda 43 Rossi ga očito nije 9. Hayden Ducati 40 10. Barbera Ducati 31 MOTO GP PrOIzVOđAčI slušao, pa je bržebolje objavio kako 1. Yamaha 115 on ostaje u prvenstvu 2. Honda 106 barem još dvije godi- 3. Ducati 4. ART (Aprilia) 56 19 ne. Uostalom, odla 5. FTR Honda 6 zak Stonera mu otvara MOTO2 nove opcije i dodatno 1. Luthi Suter 88 2. Marquez Suter 86 3. P.Espargaro Kalex 71 podiže cijenu, posebno nakon što je u kišnom 4. Iannone Speed Up 71 Le Mansu doplovio do 5. Redding Kalex 50 MOTO3 1. Cortese KTM 87 drugog mjesta i potvrdio da nije problem 2. Vinales FTR Honda 80 (samo) u njemu, nego 3. Salom Kalex KTM 55 4. Fenati FTR Honda 52 5. L. Rossi FTR Honda 45 u Ducatiju. Čak su i iz Honde promijenili retoriku, pa se čvrsto 'ne' o mogućem Rossijevom povratku u njihove redove preko noći pretvorilo u odlučno 'možda', što samo dokazuje da je ono što se činilo najsloženijim prijelaznim rokom u novijoj povijesti Stonerovim odlaskom eksplodiralo u bezbroj mogućih raspleta. Sve dosadašnje kombinacije padaju u vodu, kreće se od praznog lista papira, a onaj tko želi osigurati usluge Lorenza, Pedrose ili Rossija, morat će na tom papiru ispisati još veći broj nula. n Bolje biti prvi u selu nego zadnji u gradu. Možda su CRT motocikli i dalje druga liga, ali to ne umanjuje činjenicu da je Aleix Espargaro najbolji u toj konkurenciji Marc Marquez Problematični Marquez

Iako je prošle godi ne spletom okolnosti riti o namjeri, ali osta je činjenica da je u Katru Ako je Marquez postao problematičan propustio izglednu prili ku, postalo je opće pri hvaćeno mišljenje da će Marc Marquez bez većih problema osvojiti ovogo dišnje Moto2 prvenstvo. Zapravo, bilo je upit no samo to hoće li se promijeniti pravila kako bi on već iduće godi ne stekao pravo nastu pa u tvorničkoj MotoGP momčadi i tako izgu rao Pedrosu iz Repsol Honde. Međutim, to je sad palo u drugi plan, što zbog komplikacija proizašlih iz Stonerovog umirovljenja, što zbog toga jer se Marquezov pohod na naslov nije pokazao šetnjom kroz park.

Španjolac je naišao na dva dostojna protiv nika u Polu Espargarou i Thomasu Luthiju, koji ga drže u bodovnom klin ču bez obzira na to što je obojicu po jedan put izbacio iz igre. Bilo bi možda pretjerano govo pobijedio tek nakon što je na kočenju izgurao sa staze Luthija, zbog čega je ovaj završio tek kao peti. Isto tako, na utr ci u Barceloni je srušio Espargaroa, koji može biti sretan što se izvukao bez ozbiljnijih ozljeda. Pritom ostaje sporno je li do toga došlo dok se Marquez još grčevito borio da spriječi vlastiti pad ili ipak koju desetinku sekunde kasni je, kada je već pokušavao skratiti putanju. Za taj je potez čak i bio kažnjen dodavanjem minute na ostvareno vrijeme, ali je ta odluka nakon žalbe povučena. dečko, onda je nesret ni Julian Simon jedan od junaka. On je u žaru borbe za 6. mjesto u Le Mansu praktično odu stao u zadnjem zavo ju zadnjeg kruga, no onda je odlučio gura ti motocikl po startno ciljnoj ravnini i na kra ju je iscrpljen protrčao ciljem kao 13. Nakon što je na sljedećoj utr ci u Barceloni pao već u prvom zavoju prvog kru ga, takvo što mu nije palo na pamet. n Julian Simon

Moto3 Neki novi Rossi

Louis Rossi

Kada je u drugoj utr ci sezone (i svojoj drugoj Grand Prix utrci uopće) Romano Fenati odnio pobjedu u Moto3 kategoriji, mnogi su ga proglasili nasljednikom Rossija. A onda se u Le Mansu i doslovno pojavio neki novi Rossi, Louis Rossi. Doduše, on nije Talijan nego Francuz, a osim prezime na ga s puno slavnijim Rossijem veže još samo to da su obojica imali sja jan kišni dan u Le Mansu. Louis Rossi je cijelu utr ku vozio u nekom svom ritmu i čekao da popa daju svi brži od njega, nakon čega je pametnom vožnjom pred domaćom publikom odnio pobjedu. S obzirom da mu je dotad najbolji rezultat u karijeri bilo 9. mjesto, Rossi je tom pobjedom iznena dio apsolutno sve, pa i samog sebe. Da psiho logija čini čuda dokazao je već u Barceloni, kada je osvojio 4. mjesto, te je tako u samo dvije utr ke skupio više bodova nego u protekle tri sezo ne zajedno. S 23 godi ne je malo kasno kre nuo, no možda još uvi jek postoji šansa da i nakon Rossija bude Rossi. n