Povijest John Surtees

Ne bez razloga, John Surtees je među talijanskim navijačima bio poznat pod nadimcima „Figlio del Vento“ (Sin Vjetra) i „Grande John“

Sin vjetra

Ovo je priča o čovjeku koji je osvojio 7 svjetskih titula s MV Agustom, a onda se kroz rupu u ugovoru s tvrdoglavim grofom Agustom provukao do naslova s Ferrarijem. Dakle, ovo je priča o Johnu Surteesu, jedinom čovjeku koji je bio svjetski prvak s Grand Prix motociklom i bolidom Formule 1

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

ad se zazivaju prva tri desetljeća Grand Prix utrka, prije nego su japanski motocikli i američki vozači započeli moderno doba, onda iz kolektivne memorije obično iskaču Giacomo Agostini, Mike Hailwood, Phill Read, eventualno i Geoff Duke. Istovremeno, John Surtees se spominje samo u svojstvu kurioziteta, odnosno kao prvi i jedini trkač koji je postao svjetski prvak i s Grand Prix motociklom i s bolidom Formule 1. I ništa više.

No, ako i postoji dojam kao da je riječ o vozaču koji je s motociklom - eto, skoro pa slučajno - osvojio samo jednu, a ne čak 7 svjetskih Grand Prix titula, onda taj dojam i nije nužno sasvim neopravdan. Istina, do 7 naslova prvaka ne možete doći sasvim slučajno, no Surtees isto tako nije mogao dokraja potvrditi svoju veličinu ako se splet okolnosti pobrinuo da do svakog od tih naslova dođe u situacijama u kojima su njegovi glavni konkurenti, zapravo, bili hendikepirani.

Zapravo, Surtees je imao prednost već u startu. Kao sin izuzetno temperamentnog trkača u kategoriji motocikala s prikolicama, natjecati se počeo s 15 godina, da bi njegova obećavajuća karijera poprimila zvjezdane trenutke 1956. godine kada se, napuštajući financijski uzdrmanu momčad Nortona, skrasio u redovima još nedokazane MV Aguste. Već iste te godine je, i njima i sebi, donio prvi naslov svjetskog prvaka i to odmah u kraljevskoj klasi 500.

Doduše, put do tog uspjeha mu je izdašno popločao FIM, koji je zbog štrajka vozača iz 1955. godine, čak 13 natjecatelja drakonski kaznio zabranom nastupanja u trajanju od 6 mjeseci, a među njima je bio i Geoff Duke, tada već šesterostruki prvak. U takvoj desetkovanoj konkurenciji, Surtees je prvu polovicu sezone odradio s tri pobjede na tri utrke, a iako se nakon toga ozlijedio i više nije osvojio ni boda, to mu je bilo dovoljno da postane svjetski prvak.

Iduće godine su svi bili na broju i Surtees kraj tehnički superiornijih Gilera nije uspio dohvatiti više od jedne pobjede i trećeg mjesta u ukupnom poretku. Nije pomoglo ni eksperimentiranje s MV Agustom sa 6 cilindara, tako da je ušao o pregovore s Moto Guzzijem. No, istog dana kada je trebao odraditi prvo testiranje njihova V8 motocikla, Moto Guzzi je objavio da se povlači iz svijeta utrka, slijedeći tako primjer Gilere i Mondiala, koji rastuće troškove natjecateljskog odjela više nisu mogli pokrivati iz sve slabije prodaje motocikala. Il Grande John

S druge strane, MV Agusta je ionako prvenstveno živjela od prodaje helikoptera, pa tako John Surtees ne samo da nije ostao bez posla, nego je dobio u ruke bitno dorađeni tvornički motocikl. S dojučerašnjim protivnicima na nedovoljno konkurentnim privatnim motociklima, Surtees je započeo pobjednički niz koji će kasnije nadmašiti samo Giacomo Agostini. Od 1958. do 1960. godine nanizao je 32 pobjede u 39 nastupa, osvojivši tri uzastopne dvostruke krune u klasama 500 i 350. Pritom je MV Agusta domirala do te mjere da su im u te tri sezone pripali i svi naslovi viceprvaka u te dvije najsnažnije klase, ali i sve titule prvaka u klasama 125 i 250.

Baš kao i u slučaju Agostinija koju godinu kasnije, moglo bi se reći da je John Surtees, uz svoj neosporni talent, jednostavno bio u pravo vrijeme na pravom mjestu i na pravom motociklu. Ipak, nije bio sasvim sretan. Naime, u to je vrijeme postojao veliki broj pozivnih utrka izvan Grand Prix kalendara, na kojima se vozilo za novce i slavu, a Surtees nije voli propuštati takve prilike. Istovremeno, tvrdoglavi grof Agusta je bio protiv takvih opasnih izleta i zbog toga je u ugovor dodao stavku prema kojem Surtees bez posebnog odobrenja ne smije nastupiti na drugim motociklističkim utrkama. No, nigdje nije pisalo da mu se zabranjuje utrkivanje s automobilima.

I zato je Surtees u proljeće 1960. odvozio svoju prvu utrku na 4 kotača, osvojivši odmah s Aston Martinom drugo mjesto. To je privuklo pažnju Kena Tyrrella za kojeg odmah počinje voziti Formula Junior utrke, dok mu je Colin Chapman, prvi čovjek Lotusa, pružio mogućnost da odradi i premijeru u Formuli 1. U Silverstoneu, u svojoj drugoj F1 utrci već je osvojio drugo mjesto, a odmah potom u Portugalu i prvi „pole-position“.

Paralelno s time, Surtees je osvojio još jednu dvostruku krunu u klasama 350 i 500, no u MV Agusti, dakako, nisu bili baš pretjerano sretni. Ljubav je konačno pukla kad je promijenjen termin jedne utrke talijanskog prvenstva, pa je tako došlo do poklapanja s utrkom Formule 1 u SAD-u. Surtees je dao prednost Formuli 1 i tu je došlo do razvrgavanja ugovora s MV Agustom, a onda i njegova odlaska iz svijeta motociklističkih utrka, sa 7 naslova prvaka u džepu i samo 26 godina na plećima.

Ostalo je povijest. Odnosno postalo je povijest kad je 1963. konačno potpisao za Ferrari, da bi već iduće godine, kao tridesetogodišnjak, osvojio i naslov prvaka Formule 1. Osim toga, Surtees je 1965. godine preživio strahovitu nesreću, ali je i osnovao vlastitu momčad s kojom je osvojio naslov u brutalnom američkom Can-Am prvenstvu, a zanimljivo je da je s njegovim bolidom titulu europskog prvaka 1972. godine osvojio i ni manje ni više nego Mike Hailwood. Iste te godine John Surtees završava svoju vozačku karijeru kao prvi, jedini i vrlo vjerojatno posljednji čovjek koji je bio svjetski prvak s Grand Prix motociklom i bolidom Formule 1. n