Superbike

(NAKON 2 UTRKE) VOZAČI 1. L. Haslam Aprilia 45 2. J. Rea Kawasaki 45 3. C. Davies Ducati 32 4. T. Sykes Kawasaki 23 5. S. Guintoli Honda 20 6. N. Terrol Ducati 18 7. L. Camier MV Agusta14 8. J. Torres Aprilia 13 9. M. Baiocco Ducati 12 10. M. VD Mark Honda 11

Haslam ispred Reae, Daviesa i Vd Marka. Ako je suditi po prvoj utrci, ponovo bi moglo gledati borbu Aprilije i Kawasakija, no i drugi su blizu, posebno Ducati

ČUDA SU IPAK MOGUĆA

PRIZNAJEMO, NISMO MISLILI DA ĆE APRILIA PONOVO BITI SILA S KOJOM TREBA RAČUNATI, NO IZGLEDA DA SU ČUDA JOŠ UVIJEK MOGUĆA, POSEBNO U PHILLIP ISLANDU. NAKON ŠTO SU IH DIJELILE SAMO TISUĆINKE, HASLAM I REA SU ODNIJELI POBJEDE VEĆ U SVOJIM PRVIM NASTUPIMA ZA APRILIJU, ODNOSNO KAWASAKI, DOK SE ZAOSTATAK DVOSTRUKO TREĆEPLASIRANOG DAVIESA S DUCATIJEM BROJAO TEK U POKOJOJ DESETINKI. DA JE BOLJE MOŽDA NE BI VALJALO

Rea je već u svojoj prvoj utrci s Kawasakijem odnio pobjedu, u drugoj mu je ona izmakla za samo stotinku sekunde. Davies je s Ducatijem u obje utrke bio treći PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Jonathan Rea i Leon Haslam su stari znanci. Zapravo su i više toga budući su protekle dvije sezone bili i timski kolege, no teško da su dosad proveli toliko vremena zajedno koliko na ovogodišnjim utrkama u Phillip Islandu. Što samo po sebi ne bi bilo zanimljivo da se u obje utrke nisu do posljednje tisućinke sekunde borili za pobjedu, i to u trenutku kada se obojica nalaze na prekretnici karijere.

Pritom nije toliko iznenađenje što je Rea pobijedio u svojoj prvoj utrci s Kawasakijem. Opći je dojam da je ionako riječ o vozaču šampionskog kalibra, koji je jednostavno predugo ostao vjeran Hondi, uzaludno čekajući da mu ovi ponude ono što zaslužuje, dakle, dovoljno konkurentan CBR ili prelazak u MotoGP. S druge strane, Haslam je posljednjih godina predano radio na usavršavanju uloge drugog vozača u momčadi, onog koji dovoljno spor da ne smeta prvoj zvijezdi, ali taman dovoljno brz da ne osramoti šefove koji ga plaćaju.

Ukratko, Haslamova karijera je već neko vrijeme u defanzivi i imali smo svaki razlog vjerovati kako se to neće promijeniti ni ove sezone, bez obzira što je osedlao motocikl svjetskog prvaka. Uostalom, činilo se da Aprilia samo jednom (i to lijevom) nogom ostaje u Superbike prvenstvu, dok je drugom nogom i mislima zakoračila u MotoGP. No, kao i prije dvije sezone kada su morali nastaviti bez Biaggija, tako se i sada, kada su ostali bez prvaka Guintolija, pokazalo da RSV4 možda i nije toliko brz zbog vozača koje Aprilia ima na svom platnom spisku, koliko su ti vozači brzi zbog RSV-a.

U svakom slučaju, bila je to sjajna uvertira u Superbike sezonu. U prvoj utrci je Rea s Kawasakijem praktično sve krugove proveo u vodstvu, no nije se mogao otarasiti Daviesa na Ducatiju, kao ni novog

Bivši Moto2 vozač Torres naizgled nije imao problema s održavanjem ravnoteže na svojoj Superbike premijeri s Aprilijom. Barem tako dugo dok nije pao u drugoj utrci

Aprilijinog dvojca Haslam-Torres. Doduše, činilo se da je Haslam prokockao svoju šansu kad je sredinom utrke u brzom lijevom zavoju produžio sa staze, no nekako mu je uspjelo izbjeći pad te uz najbrži krug utrke ponovo sustići vodeći trojac. I ne samo to, u zadnjem krugu je preuzeo i vodstvo, no Rea je uzvratio fantastičnim pretjecanjem nekoliko zavoja prija kraja, nakon čega je stisnuo zube i prošao ciljem niti 4 stotinke sekunde ispred Haslama i nepunih pola sekunde prije Daviesa.

Druga utrka je ponudila sličnu i još uzbudljiviju završnicu. Ponovo je Rea vodio veći dio utrke, ponovo se Haslam probio naprijed u posljednjem krugu i ponovo ga je Rea obišao u istom zavoju. No, ovaj put se Aprilia zalijepila za vodeći Kawasaki poput sjene, uhvativši savršenu zavjetrinu na izlasku iz zavoja, pri čemu se vjerojatno presudnim pokazalo što se Rea na izlasku na ravnicu prepustio inerciji i otišao malo u lijevo, te tako pomalo dijagonalno krenuo prema ciljnoj crti. Istovremeno, Haslam je nastavio ravno i kraćim putem pojurio ka kockastoj zastavici da bi doslovno u posljednjim metrima dohvatio pobjedu, sa samo stotinkom prednosti. A to što je Davies ponovo bio treći, ovaj put s manje od tri desetinke zaostatka, lijepo podgrijava nadu da bi novi Panigale R konačno mogao vratiti Ducati na mjesto koje mu povijesno pripada.

Neki novi klinci

I dok su tako Haslam i Rea bodovno izjednačeni, a Davies prvi do njih, prošlogodišnji protagonisti borbe za naslov nisu imali baš uvjerljive nastupe. Tek šesto mjesto Sykesa u prvoj utrci možda i jest posljedica toga što je bio gotovo pa izguran sa staze, no isto tako je do četvrtog mjesta u drugoj utrci došao tek nakon padova dvojice „novajlija“ ispred njega. Istina, za Sykesa je sasvim uobičajeno da se iz Phillip Islanda vrati sa samo šačicom bodova, pa je tako od samih šansi za osvajanjem naslova vjerojatno daleko više stradao njegov ego dok mu je novi timski kolega mahao s pobjedničkog podija. A mislio je da je s Bazom imao problema.

Guintoli je u obje utrke bio još i jedno mjesto iza Sykesa, što može dijelom pravdati ozljedom zadobivenom na testiranjima, koja mu je onemogućila da se privikne na Hondu, ali i da spreman dočeka početak sezone. Štoviše, morao je nastupiti pod injekcijama protiv bolova, koje mu sasvim sigurno nisu pomogle dok je gledao kako njegov timski kolega VD Mark odmiče već u svojoj prvoj Superbike utrci na putu do bodova za peto mjesto. Štoviše, VD Mark je već u drugoj utrci proveo prvih pet krugova u vodstvu, prije nego je u samoj završnici pao u trenutku dok je držao četvrto mjesto.

No, aktualni Supersport prvak nije jedini koji je briljirao u svojim premijernim Superbike nastupima. Već smo spomenuli i Torresa, koji je nakon ne baš uvjerljive Moto2 karijere s Aprilijom RSV4 dohvatio četvrto mjesto u prvom Superbike nastupu, a onda držao istu poziciju i u drugoj utrci prije nego je pao. Dobro se snašao i Terol, bivši prvak u klasi 125, koji je u svojoj Superbike inicijaciji na privatnom Ducatiju uhvatio bodove za šesto i osmo mjesto, dok je de Puniet, kao veteran među novajlijama, dohvatio jedno sedmo mjesto i tako donekle umanjio razočaranje u garaži Suzukija. Naime, kao i prošle godine, Lowes je bio najbrži na stazi, ali samo tako dugo dok su trajala testiranja, a kada je nekoliko dana kasnije došao red na utrke, sve je ponovo krenulo krivo.

S druge strane, dosta dobro je krenulo za MV Agustu. Novi F4 RC očito ima potencijala, posebno otkad je pridošli Leon Camier do te mjere preokrenuo smjer razvoja natjecateljskog motocikla da je obje utrke glatko završio među prvom desetoricom. Još je veće i ugodnije iznenađenje način na koji je Canepa uzdrmao dosad potpuno nekonkurentni EBR, čak je u prvoj utrci bio unutar prve desetorice, prije nego je, nažalost, pao i teško ozlijedio gležanj.

Dakako, jedna utrka ne čini proljeće, no podgrijava nadu da bi ove godine sunce moglo obasjati neke nove klince, ali i otopiti dosadašnju razliku između pojedinih proizvođača, kao i tvorničkih i privatnih momčadi. Jasno, sve to treba gledati kroz prizmu okupljanja u Phillip Islandu, koje više dođe kao neka preuranjena predigra Superbike prvenstva, nego kao stvarni početak žestoke akcije. Recimo, prošle su godine pobjede u Australiji podijelili Guintoli s Aprilijom i Laverty sa Suzukijem, da bi jedan od njih na kraju sezone postao svjetski prvak, a drugi završio kao tek deseti u ukupnom poretku. Dakle, sve je moguće, čak i ono što smo mislili da nije. n

SUPERSPORT

Dominacija MV Aguste

Nakon viđenog prošle godine, pobjeda MV Aguste na otvaranju Supersport sezone ne predstavlja iznenađenje, no ipak pomalo brine njihova dominacija. Naime, Cluzel je vodio gotovo čitavu utrku, dok mu je timski kolega Zanetti čuvao leđa na putu do prve dvostruke pobjede MV Aguste još od 1974. godine. Skoro 10 sekundi iza Cluzela borbu za treće mjesto vodila su trojica vozača Honde, pri čemu je ispred Smitha i Wilairota na podiju završio Gino Rea, koji, izgleda, ove godine planira juriti na dva kolosijeka, odnosno u Supersport i Moto2 prvenstvu. Najbolji vozač Kawasakija bio je Sofuoglu koji je u ranoj fazi utrke produžio sa staze u prvom zavoju, nekako izbjegao pad i vratio se kao 19., da bi se u zadnjem krugu probio na 6. mjesto, desetinku ispred Baldolinija na privatnoj MV Agusti. n

TROY BAYLISS

Bayliss na privremenom radu

Nije vijest da je Giugliano pao na testiranjima u Phillip Islandu, zapravo, bilo bi ravno čudu da nije, ali je svakako vijest da je pritom zadobio napuknuće dva kralješka. Dovoljno ozbiljna ozljeda da samo nekoliko dana prije prve utrke Ducati ostane bez jednog tvorničkog vozača i da mu ne stigne naći adekvatnu zamjenu. A onda se dobrovoljno javio Troy Bayliss i izazvao senzaciju. Australac se službeno umirovio još 2008., nakon što je osvojio svoj treći Superbike naslov, no povremeno je ipak odrađivao ulogu testnog vozača Ducatija. U posljednje vrijeme sve rjeđe, pa je tako svoju glad za brzinom pokušao utažiti pobjeđivanjem na australskim flat-track utrkama. S obzirom na njegov još uvijek legendarni status, Ducati nije mogao odbiti tu ponudu, a bez obzira što je na kraju osvojio samo 3 boda, Bayliss je pokazao da je i s 45 proljeća na leđima i dalje brz. U prvoj je utrci bio među prvom desetoricom, ali je prebrzo potrošio gume i na kraju završio kao nesretni 13., dok je u drugoj utrci, u društvu s gotovo upola mlađim protivnicima, držao 7. mjesto dok nije počeo upadati u iste probleme i čak otišao u boks na promjenu guma. Budući će Giugliano morati propustiti barem još nekoliko okupljanja, a Tajland nije tako daleko od Australije, Bayliss će barem još jednom uletjeti s klupe, pri čemu ne treba sasvim isključiti mogućnost da odradi i nekoliko utrka iz europskog dijela sezone. Podsjetimo, Bayliss je svoju svjetsku karijeru započeo kao zamjena, sad će je kao zamjena (još jednom) završiti. n