5 minute read
Zadnja strana
by MOTOPULS
PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ ZEZNUTA GENERACIJA
Advertisement
Kako za vožnju na dva kotača zainteresirati ovu novu Generaciju Z koju, kad je transport u pitanju, zanima samo promet podataka? Teško. Osim toga, ako mi je dopušteno suditi po konceptima kojima ih se želi primamiti u nekoj bliskoj budućnosti, ispada da proizvođači motocikala misle kako se obraćaju nekim izuzetno osjećajnim i fizički krhkim jedinkama. Ima li ih onda uopće smisla gurati na motocikl? Jer što ako se vašem „leptiriću“ zaleti muha u oko?
Prosječan motociklist je sad već debelo u petom desetljeću života i neumitno stari, a statistike kažu da je u SAD-u kupac HarleyDavidsona već jedno nogom u… hm, staračkom domu. Proizvođači to jako dobro znaju. Što mislite zašto izbacuju retro modele? Računaju da će nam lakše prodati barem još jedan motocikl ako nas vrate u mladost. Po mogućnosti prije nego odemo na operaciju kuka.
No, s nama im je lako. Znaju nas dobiti na fintu. Pravo je pitanje kako privući ove mlade i totalno nezainteresirane, koji bi im trebali osigurati prihode u sljedećih nekoliko desetljeća? Teško. Ne može se reći da ne pokušavaju, no postavlja se pitanje da li oni te nove klince, tzv. Generaciju Z (Z kao zeznuta?), nisu dobro pročitali, ili su ovi koji dolaze doista toliko osjetljivi i osjećajni.
Uzmite recimo Kawasaki, koji trenutno proizvodi besramno uzbudljive motocikle, gotovo vulgarnih performansi. E, oni su svoju filozofiju budućnosti nazvali Rideology. Što to znači? Nemam pojma. Jednom su Rea i Sykes dobili upute kako da svojim riječima opišu tu paradigmu i pritom su turirali u prazno. Kao da neki naš uvaženi saborski zastupnik replicira na temu iz kvantne fizike. No, indikativna je službena definicija tog pojma. Dakle, Rideology predstavlja, pazite sad, „privrženost traženju svih mogućnosti kojima se osigurava da konačni proizvodi (motocikli, op.a.) posjeduju snagu i nježnost te da su zabavni i lako upravljivi“. Snagu i nježnost!? Nježnost? Iliti „Gentleness“? Motocikli? Ninja? Stvarno?
Nešto više otkriva službeni video na tu temu. Dakle, ideja je, a ovo sve ne izmišljamo, da vi komunicirate s motociklom, verbalno, i da on komunicira s vama, opet verbalno. Da vam kaže kada prebrzo jurite prema idućem zavoju, da vas upozori na onaj mali crveni autić što dolazi s desne strane, da usput snima fotografije i šalje poruke vašem sinu. I što je najvažnije, da prepoznaje vaše osjećaje, odnosno da jednostavno zna kako je baš to ono što vi u tom trenutku trebate, a ne ono što se vi samo mislili da trebate. Zvuči poznato? Jasno, da ste sve to željeli mogli ste jednostavno povesti ženu sa sobom. Ili ostati doma.
Smrtonosnije i od propuha!
S druge strane, u Hondi ne misle da su motociklisti budućnosti iznimno nježni i osjećajni u duši, nego i fizički dozlaboga krhki. Pa su izmislili motocikl koji sam održava ravnotežu i tako, zapravo, vozi sam. Balkanac tu odmah prepozna priliku da vozi i mrtav-pijan, no u Hondi su imali drugu ideju.
Naime, prepoznali su da je mladim i nježnim dušama pri malim brzinama teško održavati ravnotežu na motociklu. Jednostavno iscrpljujuće! Posebno po ovim vrućinama! Uostalom, nisu oni išli na fakultet, i skoro završili prvi semestar, za to da bi svako malo spuštali noge na pod! Halooo! Katastrofa! Recimo, staneš na semaforu, spustiš noge u lokvu i smočiš bijele mokasine. Uuužas!!! Ili svojim omiljenim balerinkama nagaziš na žvakaću gumu.
Da se razumijemo, Hondina ideja mi je s tehničke strane doista genijalna u svojoj jednostavnosti, mislim samo kako bi bilo logičnije da su umjesto benzinskog agregata ugradili elektromotor. To više što taj funkcionalni koncept ima i sposobnost da vas, poput psa, u stopu slijedi u šetnji. Recimo odete s njim u kupnju i ne morate nositi sve te brendirane vrećice, nego ih samo okačite na upravljač svog vjernog pratioca. E sad, da je pokretan elektromotorom, nikome ništa, ovako će u šoping centru mnogi zafrknuti svojim napudranim nosom na vašu Hondu koja čeka u stavu mirno i lagano prducka na mjestu. Dok vi to isto činite s druge strane vrata WC-a.
Najnoviji primjer na tu temu je BMW-ova studija elektro skutera Concept Link. Kako i ime govori, naglasak je stavljen na razmjenu podataka i digitalnom sjedinjenju čovjeka i stroja. Između ostalog, Concept Link je usklađen s vašim kalendarom. A onda valjda i s menstrualnim ciklusom. Skuter zna kada trebate biti gdje i izabire vam idealnu rutu da tamo dođete uz minimum stresa. Što je presudno jer zna se da je, recimo, na ovim našim prostorima stres postao smrtonosniji čak i od propuha!
Koliko je to bitcoina?
I ne samo to. Sukladno tome kamo idete, Concept Link izabire prigodnu glazbu tako da već za vrijeme vožnje uđete u pravo raspoloženje. Genijalno! Baš me zanima koja je prigodna glazba ako ideš do svog liječnika ili ljekarnika po krenu za hemeroide. Možda Johnny Cash i Ring of Fire?
Isto tako, ako odjenete posebnu „dizajnersku“ jaknu s odašiljačem u rukavu, a koju ćete, dakako, skupo platiti, klizna vrata prtljažnog prostora ispod sjedala otvarate tako da pored njih samo zamahnete rukom u prazno. Zamislite koja je to revolucija u odnosu na zdravo seljačko otvaranje kliznih vrata, pazite sad, pomakom ruke. Ah da, ali tako možeš slomiti nokat, a ovako je beskontaktno. Digitalno i tako neodoljivo. Da, neke se stvari doista ne mogu kupiti novcem! I Concept Link je još uvijek jedna od njih, a i da nije, vjerojatno ne bi imao dovoljno bitcoina da si ga mogu priuštiti.
Primjećujete da je na svim tim dosad navedenim vozilima budućnosti naglasak bio u svemu osim u uživanju u vožnji. Onom elementarnom uživanju u vožnji. Znate, motocikl, sunce, cesta i figurativni vjetar u kosi ili na ćelavoj glavi. U Piaggiu su otišli i korak dalje i sasvim eliminirali vožnju. Po njima vi ostajete na kauču, a vožnju odrađuju autonomni roboti, koji se sami snalaze u prostoru. Gita je kofer na kotačima kojeg umjesto sebe pošaljete u dućan. Ako pak trebate ići na spoj, možda bi vas mogao zanimati Kilo, lijepo dizajnirani sanduk na tri kotača, nosivosti od 100 kg, kojeg možete poslati da pokupi curu na dogovorenoj lokaciji te vam je, maksimalnom brzinom od 35 km/h, dovede na kućni prag. Vama tako ostane više slobodnog vremena. Za druženje s dečkom.
Doduše, zanimljiv mi je taj Kilo. Nije mi teško zamisliti da legnem u njega, unesem rutu i bez brige i pameti malo ubijem oko dok putujem na more. Istina, trebalo bi mi desetak sati, ali to je još uvijek brže nego s Hrvatskim željeznicama. Vjerojatno i sigurnije. n
