Učinkovit život

Kontroliranje ljutnje (nastavak)

Ahavas Jisrael uvijek mora prevladati. Ako ste iskreni u svom kriticizmu, morate biti spremni pomoći čovjeku da se poboljša, baš kao što to čini roditelj koji disciplinira svoje dijete kako bi mu pomogao da bude bolje. Ako niste spremni pomoći čovjeku da bude bolji, nemojte se ljutiti na njega.

Kada vidimo nepravdu, mi se ljutimo. Ta ljutnja je konstruktivna, jer nas motivira da pokušamo eliminirati nepravdu. Ako možemo učiniti nešto kako bismo ispravili nepravdu, a to ne učinimo, smatra se da smo i mi dijelom toga i tako ljutnja koju osjećamo nije produktivna.

Ljutnja frustracije može također biti vezana uz ego, kao što sam ja naučio u ovoj epizodi:

Dva dana prije Sukota, bio sam u trgovini željezarijom u Izraelu. Prije Sukota, svatko treba nešto iz željezarije. Trgovine željezarijom u Izraelu nisu veće od ormara, a kad je unutra nekoliko ljudi, uključujući roditelje s kolicima, situacija može biti prilično napeta. Poput svih ostalih, i ja sam bio pod pritiskom da kupim ono što mi je potrebno za suku i vratim se kući.

Žena je razgovarala s prodavačem, žaleći se na kvar na uređaju za snimanje koji je kupila. On joj je pokušavao objasniti da on tu ništa ne može učiniti te da, budući da je proizvod pod garancijom, treba ga poslati proizvođaču na popravak ili zamjenu. No, žena je bila nepopustljiva i nije htjela otići. Svi drugi kupci postajali su iznimno frustrirani, osobito zato što snimač zvuka nije nešto vezano uz suku.

Moja ljutnja dosezala je svoj maksi- mum. Zaista sam želio reći, Geveret, vratite se nakon Sukota. Mi svi ovdje čekamo radi nečega što nam je potrebno za suku, no nisam ništa rekao.

Napokon je ona odustala, i kad se okrenula da izađe, prepoznala me i veselo rekla, Oh, Dr. Twerski! Pročitala sam puno vaših knjiga! Moja ljutnja prema njoj odjednom je u potpunosti nestala!

Što se dogodilo? Njeno bezobzirno ponašanje koje je zaokupilo prodavačevu pažnju opravdavalo je moju ljutnju, zar ne? Da je ona samo izašla, vjerojatno bih se još neko vrijeme ljutio na nju. No, kad je meni rekla nešto pohvalno, ljutnja je nestala. Zašto?

Mogu jedino zaključiti da frustracija može biti stvar ega. Koje pravo ti imaš da zadržavaš mene? Kako se usuđuješ? To je bila osobna uvreda, no nakon što je ona rekla nešto pohvalno, moj povrijeđeni ego je odjednom bio oslobođen. Ne mogu to objasniti ni na jedan drugi način.

Možda bismo se, kada bismo imali više anivusa (poniznosti), manje ljutili. U pismu svom sinu koje sam spomenuo ranije, Ramban je dao direktnu poveznicu između ljutnje i anivusa.

Rekao sam da osjećaj ljutnje koji nastaje kada smo isprovocirani nije nešto što možemo kontrolirati. Možda, kada bismo radili na svojim midos i razvijali anivus, ne bismo tolike stvari doživljavali kao provokaciju. Shvaćam da kada nas netko isprovocira do bijesa, možda nećemo razmišljati logično. Unatoč tome, što više razmišljamo o besmislenosti bijesa, osim činjenice da je on asur (zabranjen), to bolju kontrolu možemo postići nad njim.

Važno je imati perspektivu. Svi se možemo sjetiti situacija kada smo bili bijesni i kasnije požalili zbog toga. Možemo li unaprijed promisliti – odnosno, prije nego budemo isprovocirani – i donijeti odluku: Ako danas budem provociran, ostat ću miran. Ne želim da moram žaliti zbog toga što sam reagirao u gnjevu?

Evo prekrasne priče o toj perspektivi.

Ger Tzedek, Avraham ben Avraham, bio je uhićen od strane crkve. Budući da se odbio odreći Hašema, bio je osuđen na smrt na lomači. Kada je bio svezan za lomaču, izvršitelj kazne mu je sa strahom rekao, "I kada budeš gore na nebu, poslat ćeš B-žji gnjev na mene!"

Ger Tzedek je rekao, "Kad sam bio dijete, imao sam neke glinene vojnike. Dječak koji se sa mnom igrao namjerno je razbio jednoga od njih i ja sam bio veoma ljut. Zatražio sam svog oca, koji je bio moćni aristokrat, da kazni tog dječaka, ali on nije učinio ništa. Zatim sam pomislio, 'Čekaj samo dok ja odrastem i postanem moćni aristokrat. Tada ću ga ja kazniti.'

"Mnogo godina kasnije, kad sam postao moćni aristokrat, prisjetio sam se tog događaja i nasmijao se. Zbog čega je bio važan taj mali glineni vojnik? Kao djetetu, činio mi se važnim, ali sada mi nije značio ništa.

"Kada dođem u Nebo i shvatim da je ono što si ti uništio slabašno, beznačajno smrtno tijelo, činit će se smiješnim kazniti te za to kao što se činilo smiješnim kazniti dijete koje je razbilo mog glinenog vojnika."

To je ono na što se misli kad je riječ o tome da valja imati perspektivu.

Talmud kaže da je mudar čovjek onaj koji može predvidjeti budućnost, to jest, imati perspektivu. Iz toga proizlazi da je čovjek koji nema perspektivu bezuman. Ako shvatite da ćete u budućnosti vjerojatno zažaliti što ste bili bijesni, pa ipak sebi dozvolite da se razbjesnite, vi cijelom svijetu objavljujete da ste bezumni. Tko bi to želio učiniti?

Kao što sam rekao, moja majka je govorila, "Oy, der heiliger al tadin" (sveti al tadin), referirajući se na izreku iz Etike otaca (2,5), "Ne sudi svog bližnjeg dok nisi bio na njegovom mjestu." Koliko bi život bio drugačiji kada bismo se toga držali.

Destruktivni bijes bi se mogao toliko puta izbjeći kad bismo se držali "svetog al tadina."

Ja se trudim biti točan kada imam neki sastanak. Poskim kažu da je gezeilas z'man (krađa vremena) ozbiljnija od krađe novca. Ukradeni novac možete nadoknaditi, ali vrijeme ne možete vratiti. Ipak, ponekad postoji razlog za gubitak vremena, i u tom slučaju to nije slučaj krađe.

Putujući na sastanak zapeo sam u prometu i bio sam u zakašnjenju.

Ušao sam u višekatnu zgradu parkirališta gdje se često treba voziti i do osmog kata kako biste pronašli mjesto. Ispred mene su bila dva automobila, i prvi od njih išao je puževim korakom. Vozač automobila koji je bio odmah ispred mene neprestano je trubio, i ja sam također imao potrebu učiniti isto. Odakle pravo vozaču tog prvog auta da me zadržava? Možda se on osjeća kao da je "Šabos nakon kugela," kada se poduže odspava, ali ja sam bio na knap s vremenom. Međutim, zaključio sam da ako trubljenje jednog vozača ne pomaže da prvi automobil krene brže, ništa neće pomoći ni ako se ja priključim kakofoniji.

Dok je prvi automobil skretao, primijetio sam da na njegovoj registarskoj oznaci stoji znak invalidnosti. Vozač je tražio mjesto na koje bi mogao stati. Bio sam zahvalan što sam se suzdržao od trubljenja. Osjećao bih se veoma krivim. Kako bilo da bilo, osjećao sam da je vrijeme koje sam izgubio nadoknađeno dobrim osjećajem što nisam trubio hendikepiranom pojedincu.

Mi ne možemo znati zašto se čovjek ponaša na određeni način. Kada bismo se samo držali svetog al tadina, imali bismo mnogo više razumijevanja.

Dok sam radio u državnoj duševnoj bolnici, bio sam na odjelu s kronično bolesnim mentalnim bolesnicima.

Jednom je jedna pacijentica napala drugu jer je potonja stavila svoju četkicu za zube na njezin noćni ormarić. Medicinska sestra smatrala je da je ta eskalacija bijesa bila neopravdana.

Ukazao sam sestri na to da u toj ogromnoj sobi ima četrdeset kreveta. Svi su pacijenti nosili istu odjeću koju im je dala bolnica. Svi su jeli istu hranu, bez obzira na svoj ukus.

Pacijenti nisu imali ništa što bi zvali svojim, osim tog malog noćnog ormarića na kojem su držali svoje osobne stvari. To što je netko stavio svoju četkicu za zube na njezin noćni ormarić bilo je narušavanje jedine privatnosti koju je ova žena imala. Da je netko provalio u vašu kuću i oštetio vaš dragocjeni namještaj i slike, vaš bijes bi bio opravdan, zar ne? Za ovu ženu, krivo stavljena četkica za zube bila je kršenje jedinog djelića privatnosti kojeg je imala na ovom svijetu.

Kada ustanemo ujutro i kažemo berahos, trebali bismo reći, "Danas ću imati na umu sveti al tadin, i neću reagirati na provokaciju sve dok ne shvatim zašto je čovjek djelovao na način koji je bio uvredljiv za mene."

Ne mogu dovoljno naglasiti važnost vođenja "dnevnika ljutnje." Vrlo je teško analizirati osjećaje i reakcije kada ste isprovocirani. Međutim, vi možete analizirati nešto što se dogodilo u prošlosti. Ako ste iskreni u vezi kontroliranja svoje ljutnje tako da ne reagirate u bijesu, od osnovne je važnosti da bilježite i ponovo razmatrate prošle epizode bijesa.

Zašto je potrebno voditi dnevnik? Ne možemo li samo razmišljati o prošlim epizodama? Hašem nikada ništa ne zaboravlja, pa ipak nam stalno govori da se naša djela pišu u nebeski sefer. Znamo da je vrlo pohvalno ako čovjek uči Toru, čak i ako uči sam. Međutim, ako on uči sa havrusa, to se zapisuje u nebeski sefer – ali ne i ako uči sam (vidi Etika otaca 3,3). Osim toga, tijekom Deset dana pokajanja mi molimo, "Upiši nas u sefer života, spasenja, parnase, oproštenja, itd." Očigledno, postoji prednost pisane riječi.

Prevela Anja Grabar

Alan Morinis:

Svakodnevna svetost

Židovski duhovni put musara

Unutarnji svijet duše Život je proces obrazovanja

Svakome od nas dodijeljen je zadatak da ovlada nečime u svom životu. Taj zadatak vam je već dodijeljen i već ste se susreli s njim, iako možda niste svjesni da je ono s čime ste se suočili proces obrazovanja (kurikul), niti da je to središnja zadaća vašeg života. Svrha ove moje knjige jest da vam pomognem da postanete svjesni svog osobnog procesa obrazovanja i da usmjerite svoje korake da ovladate njime.

Ono što ja nazivam vašim kurikulom – vašim procesom obrazovanja, najjasnije se pokazuje u izazovima koji se opetovano postavljaju pred vas. Pod time mislim na ponašanja koja vas svaki puta iznova uvale u istu kašu. Vjerojatno možete bez puno truda prepoznati jedan ili dva ovakva uzorka, u nizu pokvarenih odnosa s drugima ili čak prekinutih veza, u financijskim snovima koji se nikada nisu realizirali, u ispunjenju koje ostaje zauvijek nedostižno. No unatoč svom iskustvu, možda niste shvatili da tu postoji proces obrazovanja koji je integriran u u vašu vlastitu povijest. Što se prije upoznate sa svojim procesom obrazovanja i svladate ga, brže ćete se osloboditi tih navika. Tada ćete manje patiti. Tada ćete drugima nanijeti manje patnje. Tada ćete dati doprinos svijetu koji je vaš jedinstveni i najveći potencijal.

Hoće li vam ovo pomoći da ostvarite sve svoje snove? Ni najmanje. Ja ne govorim o snovima već o stvarnosti. To da vaš život utjelovljuje proces obrazovanja je činjenica. Zašto? Jer život je postavljen tako da ćete se naći pred izazovima, a kroz iskustva stečena suočavanjem s tim izazovima vi ćete odrasti kao osoba. Vjerojatno ćete tada otkriti i da su izrasli novi snovi.

Što se tiče rasta, tu nitko od nas nema izbora. Život nas tjera da rastemo. Međutim, na vama je da izaberete hoćete li samo dopustiti da se vaš proces obrazovanja odigrava sam od sebe na koji god način, bez da se pripremite kroz učenje i usmjerenost ili ćete pokušati otkriti putove života i napredovanja koje su prethodne generacije već obilježile i osvijetlile kako bi vam pomogle u vašem procesu obrazovanja i rasta na svjestan usmjeren način. Taj važan izbor nalazi se u vašim rukama.

S obzirom da ova knjiga prati židovski duhovni put, korisno je vidjeti da Tora prepoznaje ovaj glavni izbor s kojim se suočavamo. U Ponovljenom zakonu rečeno nam je: "Obrezat ćete svoje srce." Ta se zagonetna slika pojavljuje samo još jednom u Tori, u ovom obliku: "I G-spod, B-g vaš, obrezat će vaše srce." Obrezivanje na ovom mjestu ja razumijem kao metaforu za duhovnu inicijaciju - uklanjanje prepreka kako bi se imalo otvoren, senzibilan, pokrenut unutarnji život. U prvom citatu, ponuđena nam je mogućnost da sami sebe pokrenemo. Drugi nam citat kaže da će B-g to učiniti. Drugi stih započinje hebrejskim slovom vav, koje se može prevesti kao "ili". Pokrenite sebe ili će vas B-g pokrenuti. Tora ne daje treću mogućnost.

Kada nemaju vodiča za to kako pokrenuti sebe, ljudi vrlo često jure za pogrešnim stvarima ili, ako to ispravno shvate, čine to na pogrešan način. Spotaknu se na netočne odgovore na pitanja o njihovom procesu obrazovanja: "Da sam samo bio bogat." "Par poteza plastičnog kirurga može to srediti." "Porazi tog neprijatelja." "Podrži tu stvar." "Pridruži se tom klubu." Pribjegavanje takvim vrstama odgovora na vaše unutarnje izazove istovjetno je predavanju sebe B-gu kako bi se opametili, što se nažalost obično događa kroz gorka iskustva gubitka, neuspjeha i slomljenosti. Ta nas iskustva doista potaknu da rastemo. No, šteta je što čitavi životi budu provedeni u slijepom tumaranju, u osobnoj patnji i po cijenu porasta zla - da, zla - u svijetu, kada svatko od nas ima i drugu mogućnost kako može rasti. Tora vrlo jasno kaže da imate mogućnost poduzeti korake da pokrenete svoje vlastito srce.

Vaš vodič prema putu musara

Ova knjiga predstavlja praktični način rješavanja ove opće situacije kako potaknuti svoja srca da poboljšamo sebe i svijet, crpeći iz mnoštva drevnih učenja razvijenih upravo u tu svrhu. Ove smjernice, poznate kao musar, veliki su židovski mislioci i duhovni tragači sastavili tijekom proteklih tisuću godina.

Kada nudim vlastite lekcije iz musara, činim to kao učenik ove tradicije, a ne kao izvrstan majstor. Moj put traženja nije završen, a ono što ovdje nudim je opis puta kojim trenutno koračam. Pišem kao učenik koji se obraća drugom učeniku, dijeleći darove ove tradicije baš onako kako sam ih primio.

Postoje i oni koji musar poznaju daleko bolje od mene, ljudi koji su, za razliku od mene, odrasli u svijetu kojega je musar bio sastavni dio. Ipak, ispostavlja se da je upravo ta povijest glavni razlog što je ovaj projekt postao moj osobni zadatak, jer musar vidim i cijenim drugačije od onoga kojem je on samo sastavni dio svijeta. Iako se otvaram svim vrstama kritika, na ovaj rizik me nadahnjuju riječi Rabbi Bachye ibn Pakude, čije je klasično djelo musara bilo objavljeno 1070. godine i koji se, čini se, suočavao sa sličnim sumnjama:

Znao sam da su mnoge dobre ideje bile odbačene zbog bojazni, i da strah izaziva veliku štetu, no prisjetio sam se izraza: "Budi na oprezu da ne budeš previše oprezan!? Shvatio sam, da su svi koji su ikada odlučili učiniti nešto dobro ili uputiti druge na put pravednosti ostali čekati sve dok sami nisu bili u stanju ostvariti sve što su zacrtali, ništa ne bi bilo rečeno još od vremena proroka.

Međutim, s punim autoritetom mogu govoriti o rupama koje postoje na putu života, jer sam i sam u toliko njih upao. Posvećen sam dijeljenju lekcija musara jer kad pogledam unatrag vidim kako sam mogao izbjeći ogromnu bol da nisam udario ravno u njih. Dijelim ono što sam naučio u nadi da će vam to poravnati i ispraviti put.

Ne želim ostaviti dojam da mi je život katastrofa. Nije. Zdrav sam i dolazim iz stabilne obitelji pune ljubavi. Dobio sam Rhodesovu stipendiju koja me odvela na Sveučilište Oxford, gdje sam doktorirao, a moju disertaciju je objavio Oxford University Press. Uslijedile su još tri knjige. Nisam imao problema s dobivanjem posla na fakultetu, a kasnije, kad sam posegnuo za više voća sa stabla života, pokrenuo sam tvrtku za filmsku produkciju koja je na kraju izlistana na burzi, sa mnom kao izvršnim direktorom. Moji su filmovi osvajali nagrade i zaradio sam novca. U braku sam s istom dragom ženom više od trideset godina i imamo dvoje predivne i ostvarene djece. Imamo lijepu kuću u lijepom dijelu grada.

Na ovom mjestu priča obično krene: i onda se sve raspalo, ali kod mene nije tako išlo. Samo se jedna stvar raspala, a to je bio moj radni život. Propast moje tvrtke bila je kriza, ali ispostavilo se da je to tajni dar, jer me to dovelo do otkrića musara. Moja je tvrtka propala jer sam loše postupio. Bio sam zgađen samim sobom i moje bolno srce je krvarilo. Osjećao sam se primoranim promijeniti svoj život, iznutra. I to me navelo na potragu, a musar je ono što sam pronašao.

Priču o svom otkriću i mojim prvim koracima u učenju musara već sam ispričao u svojoj ranijoj knjizi Climbing Jacob's Ladder (Uspinanje Jakovljevim ljestvama). Tamo opisujem kako sam se susreo s musarom i s izvanrednim, dubokim učiteljima koje sam na taj način upoznao: Rabbi Yechielom Yitzchokom Perrom iz ješive u Far Rockawayu na Long Islandu u New Yorku i njegovom suprugom Rebbetzin Shoshanom Perr koji su i dalje moji vodiči. Ova knjiga vodi tu priču dalje, iako sada priča nije toliko o meni koliko o vama. Naučio sam toliko da to želim podijeliti u nadi da će vam moje iskustvo biti od koristi. Posebno se nadam da će vas dijeljenje mnogih lekcija koje sam naučio (neke na teži način, neke usvajanjem musara) poštedjeti da ne morate sami posrtati kroz slična iskustva. Musar je pomogao meni i drugima koje poznajem da poboljšam vođenje vlastitog života. Uvjeren sam da to može učiniti i za vas.