Izuzetna moć molitve

Snažnu lekciju vezanu uz ogromnu moć molitve učimo iz slučaja Izaka i Rebeke koji mole za dijete i B-g im pozitivno odgovara rođenjem Ezava i Jakova.

Na početku ovotjedne parše Toldot, nalazimo Izaka koji se moli B-gu za svoju ženu Rebeku, kako bi mogla imati dijete.

Tora kaže, u Postanku 25,21, "A Izak se molio B-gu za svoju ženu, jer je bila nerotkinja. B-g je uslišio Izaka i njegova je žena Rebeka začela."

Mnoge nijanse sadržane su u ovom stihu i mnogo se lekcija iz njega može izvući ako ga pobliže proučimo.

Komentatori primjećuju neobičan opis koji Tora koristi pri opisu Izakove molitve, "l'nohah," 'nasuprot svoje žene', umjesto 'u korist svoje žene'.

Mešeh Hohma primjećuje da je Izak bio siguran da će imati djecu budući da je davno prije Svemogući obećao Abrahamu da će mu se roditi sin Izak (Postanak 17,19), te je nadodao: "i Ja ću ispuniti Svoj savez s njime… i s njegovim potomstvom nakon njega." Stoga Izaka nije brinulo hoće li ili neće imati djece, već mogućnost da bi neka druga žena osim Rebeke mogla na svijet donijeti njegovu djecu. Zato je molio, "Svemogući B-že, neka bi sva djeca koju mi podariš, došla iz utrobe ove pravedne žene."

Sforno slično tome primjećuje da čak iako su Izaku obećana djeca koja će ga naslijediti, Izak je molio B-ga da ta djeca budu rođena od iznimne žene koja je bila pred njim.

Talmud (u Jevamot 64a) tvrdi da nije samo Rebeka bila neplodna, već i Izak. To se izvodi iz činjenice da stih kaže da je Izak molio "nasuprot" svoje žene, a ne za svoju ženu, što upućuje na to da niti jedno ni drugo nisu bili u stanju imati djecu. Zašto onda stih zaključuje, "B-g je uslišio Izaka," umjesto da kaže da je B-g odgovorio na njihove molitve?

Iz toga učimo (vidi Raši Postanak 25,21) da se molitva pravednog čovjeka (Rebeke), potomka nepravednog čovjeka (Labana), ne može usporediti s molitvom pravednog čovjeka (Izaka), koji je potomak pravednog čovjeka (Abrahama).

Na pitanje zašto su toliko često patrijarsi i pramajke bili neplodni, Talmud dalje kaže da "B-g želi molitve pravednih i čezne za njihovim zahtjevima." I baš kao što su molitve pravednika uspoređene s 'eterom' – lopatom ili grabljama koje zgrću pšenicu s jednog mjesta na drugo, tako i te molitve 'okreću' B-žju ljutnju u suosjećanje.

Midraš Raba u Nicavim 88 govori o velikoj moći molitve pred Svemogućim. Citirajući primjer Kaina koji je ubio svog brata Abela, rabi Eliezer kaže da je moć molitve toliko velika da čak i onda kada ne postigne puni efekt, ona postiže barem djelomičan uspjeh. Iako je Kain primio kaznu od B-ga (Postanak 4,12), da će biti skitnica i lutalica na zemlji, kada je Kain ustao pred Svemogućim i rekao da je njegova ka- zna preteška da ju nosi, Kain je odmah našao milost u B-žjim očima i B-g je poništio polovinu proglasa, te je rekao Kainu da neće biti skitnica, već samo lutalica. Zato, Tora kaže (Postanak 4,16) da se Kain nastanio u zemlji Nod, što znači 'pokret'. Smanjena kazna za ubojicu uči nas velikoj moći molitve.

Rabi Baruh Dov Povarsky pita zašto rabini Midraša nisu mogli pronaći bolji primjer za moć molitve od ovog Kainovog slučaja. Nakon svega, u odgovoru na Izakovu molitvu, rodilo se dijete, što demonstrira veliku moć molitve koja je

Moć molitve je čak i zlom Kainu dala da postigne djelomično oproštenje odgovorena u potpunosti. Rabi Povarsky objašnjava da je Kain bio kažnjen time da bude skitnica i lutalica zbog svog strašnog čina ubojstva koji je bio toliko grozan da ga se nije moglo u potpunosti poništiti.

S druge strane, razlog za Izakovu i Rebekinu neplodnost nije bio njihov grijeh, već samo B-žja želja za molitvama pravednih ljudi. Stoga je ispunjenje njihovih molitvi bilo nešto što je uistinu zasluženo. No, ispunjenje molitve zlog Kaina nije bilo nimalo zasluženo. Pa ipak, moć molitve je čak i zlom Kainu dala da postigne djelomično oproštenje.

Kakva divna lekcija vezana uz moć molitve. A molitva koju moli- mo za drugoga, a ne za sebe, još je moćnija.

Probudili su se rano ujutro i zakleli se jedan drugome; tada ih je Izak ispratio i oni su u miru otišli od njega.

Suvremeni biblijski komentator, rabin Mordechai HaCohen, postavlja pitanje: Zašto se Izak odmaknuo od Abimeleha baš kad su uvjeti bili povoljni za ostanak i nakon sklapanja saveza o sigurnosti s filistejskim kraljem? Rabin HaCohen sugerira da je, kad je Izak bio izložen uznemiravanju, smatrao da nije u opasnosti da usvoji filistejski način života i običaje. Ali sada, kad je bio siguran i nastupio je mir, rekao je u sebi: "Tko zna mogu li sačuvati svoj duhovni identitet?"

Asimilacija i miješani brakovi već su dugo obilježje židovskog života. Potresno je da su milijuni Židova ubijeni mačem i drugim podlim metodama tijekom tisućljeća. Međutim, upućene procjene sugeriraju da je mnogo više Židova bilo izgubljeno zbog asimilacije i mješovitih brakova nego li zbog progona i ubojstava. Poznata je procjena čuvenog povjesničara Paula Johnsona da su Židovi činili oko 10% stanovništva Rimskog carstva u vrijeme Augusta, oko osam milijuna duša. Prema prirodnom natalitetu, bez obzira na pogrome i ubojstva, Židovi bi danas trebali brojati stotine milijuna, ali nema ih toliko, zbog asimilacije.

Užasno je bolno priznati tragičnu istinu da kada su Židovi progonjeni gubitaka je manje. Općenito, u otvorenijim i prosvijećenijim društvima, nebrojeni broj Židova je izgubljen. Mač i geto, ironično, održavali su židovski život netaknutim, izuzev razdoblja masovnih ubojstava.

Povijest bilježi da je između 1812. i 1848. godine punih 85% židovske zajednice u Berlinu formalno prešlo na kršćanstvo. Neki znanstvenici čak sugeriraju da je Hitler Židovima dopustio da u Njemačkoj žive u miru, oni bi nestali u roku od jedne do dvije generacije. Toliko su duboko bili asimilirani.

Sa stopom mješovitih brakova neortodoksnih Židova u Sjedinjenim Državama koja je danas iznad 70%, vidimo da se Židovi gube ne zato što ih se mrzi. Suprotno tome, voljeni su, a nežidovi su često sretni što imaju židovske zetove i snahe.

Ovo je izazov s kojim se danas suočavamo. Kada bi došlo do mira između Izraela i Arapa, došlo bi do značajne asimilacije. Čak i sada, u vrijeme velikog neprijateljstva, židovsko-muslimanski brakovi, iako rijetki, nisu neuobičajeni.

U većini slučajeva vjerojatnije je da će oni koji žive u čvrsto povezanim i visoko zaštićenim vjerskim židovskim zajednicama, čak i u velikim gradskim područjima, biti u stanju odbiti plimu asimilacije koja danas prevladava u cijelom svijetu. Ali, čak i u tim vrlo zaštićenim zajednicama, stope asimilacije znatno rastu.

Kad je bio sklopljen mir između njega i gerarskog kralja, Izak je shvatio da je vrijeme da se odmakne, da se distancira, kako bi mogao održati svoj snažni židovski identitet i živjeti punim židovskim životom snažno i strastveno. Suvremeni Židovi možda će morati učiniti isto to kako bi osigurali vlastiti kontinuitet.

Neka biste bili blagoslovljeni! ■

Prevela Anja Grabar