ne može načiniti pravila u vezi govorenja istine

Vrijede Uvijek I Bez Iznimke

Priča o Jaakovu i Esavu i "blagoslovima" u ovotjednoj paraši jedna je od mučnijih priča u Humašu. Jichak se sprema dati blagoslove Esavu. Rivka smatra da je Jaakov taj sin koji više zaslužuje blagoslove, pa potakne Jaakova da se preruši u Esava. Jaakov posluša svoju majku i izigra svog slijepog oca tako da pomisli da je on Esav. Jaakov primi blagoslove od Jichaka. Ostatak priče nam je poznat...

Ono što izaziva zanimanje je komentar Gemare [Makos 24a] koji se odnosi na Tehilim poglavlje 15. Ovo poglavlje, koje se često čita na pogrebu, navodi odlike osobe koja može "prebivati na B-žjoj Svetoj gori": Onaj koji hodi u potpunoj nedužnosti, i čini što je pravo, i govori istinu iz svog srca; na čijem jeziku se ne nalazi kleveta, koji nije počinio zla svom bližnjem, itd. Gemara u Makos uzima svaku od navedenih stavki i homiletski je povezuje s određenom osobom. Izraz "govori istinu iz svog srca; na čijem jeziku se ne nalazi kleveta" poistovjećuje se s praocem Jaakovom. Gemara kao dokaz u prilog toga navodi činjenicu da je

Jaakov rekao "Možda me moj otac dodirne i u njegovim ću se očima pokazati kao lažljivac." [Berešis 27,12]

Kada bismo mi trebali izabrati mjesto u Humašu iz kojega bismo dokazali da je Jaakov bio čestit čovjek, ovo ne bi bio naš prvi izbor. Ne bi bio niti naš deseti izbor! Ovo je nešto što traži objašnjenje: Kako je to mogao napraviti? Kako je to mogao reći?

Kada bismo morali navesti dokaz Jaakovljeve čestitosti, najvjerojatnije bismo izabrali razgovor koji je vodio s Lavanom, kada mu govori kako je radio za njega 20 godina i nije ga prevario niti jednom za sve to vrijeme. "Čitavog sam dana pošteno radio. Radio sam i noću; radio sam danju; radio sam na žegi; radio sam na hladnoći." [Berešis 31,37-42]

A opet, taj događaj, kada se prerušio u Esava, Gemara citira kao dokaz da je Jaakov bio osobit čovjek istine.

Drugo zapažanje: Rivka daje upute Jaakovu što mora učiniti. Ona mu

Koja

kaže da B-žanskim nadahnućem zna da je to ono što on mora učiniti i na sebe preuzima duhovnu odgovornost za bilo kakve negativne posljedice njegovih postupaka.

Jaakov slijedi upute svoje majke i ulazi u šator svog slijepog oca odjeven u Esavovu odjeću, predstavljajući se "To sam ja, Esav, tvoj prvorođeni sin." Raši rašlanjuje tu rečenicu u "To sam ja (ovdje da te poslužim)! Esav je tvoj prvorođeni sin." Strogo tehnički protumačeno, dakle, Jaakov je govorio istinu kada se riječi "ispravno raščlane."

Zašto je Jaakov izrekao tvrdnju koja je potpuno neistinita, bez obzira kako je raščlanjivali? Rivka mu je zajamčila da mu se neće desiti nikakvo zlo. Zašto se igrati igrice "To sam ja. Esav je tvoj prvorođenac"?

Čuo sam jednom ovu misao od Rava Kulefskya, zt"l, (koji je mnogo godina služio kao glavni magid šiur u Ner Yisroelu, a nakon toga postao Roš haješiva). Mi govorimo o "Daj Istinu (emes) Jaakovu, Dobrohotnost (hesed) Avrahamu". Nije slučajno da su se "kušnje" koji su bile dane i Jaakovu i Avrahamu morale ticati upravo onih odlika u kojima su se isticali.

Od Avrahama, uzora u hesedu zatraženo je da zakolje svoga sina. Ne postoji ništa što bi bilo veća kletva Čovjeku dobrote od zapovijedi da zakolje svog voljenog sina. Razlog tome je bio da je Avraham bio pozvan da pročisti svoju vrlinu heseda Ona ne smije proizaći iz spontanog osjećaja ili zbog toga što je on po prirodi "fin čovjek". To mora biti hesed koji je pročišćen i oplemenjen dotle dok ne postane čisti hesed. Svemogući uči Avrahama da postoje trenuci kada on mora postupiti suprotno toj osobini, tako da kada je primijeni to bude hesed koji je čist, bez ikakvih primjesa, netaknut.

Isto je i s Jaakovom Avinu. Neki ljudi mogu biti vrlo iskreni jednostavno zato što u njima nema lukavstva. Oni ne znaju lagati, i ako izreknu laž, to im jasno piše na licu. Jaakov nije bio taj tip čovjeka. Tora ne kaže "Jaakov Tam" (Jaakov je bio priprost), već kaže "Jaakov iš Tam" (on je osoba koja može primijeniti svoj 'temimus'). Ali kada to okolnosti zahtijevaju, dok je poslovao s Lavanom, on je rekao Lavanu "ja sam ti ravan po lukavstvu. Mene ne možeš samo tako prevariti. Moj 'emes' nije spontan, to je 'emes' koji se pročišćava i oplemenjuje dotle da je to čisti 'emes'". Ponekad odlika istine traži od svog gospodara da postupi na način koji nije 100% istinoljubiv. Neke okolnosti zahtijevaju da čak i meštar emesa postupi na način koji naizgled nije emes

Rivka je uvjeravala Jaakova da on mora tako učiniti za dobro Klal Jisraela. On je morao potisnuti svoju osobinu istinitosti i postupiti na odgovarajući način. On ju je poslušao. Time je postao još veći gospodar istine. No ona mu nije dala neograničeno pravo da odstupi od vrline istinitosti. Stoga kada nije morao lagati, on nije lagao. Kada je to bilo moguće, on ne bi rekao "blatantnu laž" već bi se ograničio na "laž koja ne nanosi štetu," rekavši nešto poput "To sam ja. Esav je tvoj prvorođenac."

To je razlog zašto Talmud iz ovog događaja uzima da je Jaakov bio oličenje nekoga tko nema neistine na usnama. On je pravi čovjek istine jer on zna kada reći 'emes' i kako reći 'emes', a kada treba reći nešto što nije 100% 'emes'.

Naišao sam na iznenađujuće zapažanje u djelu "Heima Yenachamuni" Tolner Rebea iz Jeruzalema. Gore navedena Gemara tumači da se izraz u Tehilim "koji govori istinu iz svog srca" (dover emes b'levov) odnosi na Rav Safru. Hazal opisuju do koje je mjere Rav Safra bio čovjek istine. Rav Safra je bio usred Šmone Esre a ispred njega je stajao dragi kamen. Jedan mu je nežidov pristupio dok se molio i rekao "Ovo je predivan kamen. Platit ću vam $1000 za njega." Rav Safra nije odgovorio. Nežidov je pretpostavio da se pravi da ga ne čuje pa je povećao svoju ponudu na $1500. Rav Safra i dalje nije odgovarao. $2000? $5000? $10,000! Konačno je Rav Safra završio Šmone Esre, okrenuo se prema nežidovu i rekao "Vaš je za $1000 –prema vašoj prvotnoj ponudi." Pošto je u sebi prihvatio prvotnu ponudu kada ju je čuo, "u svom srcu" on se već odlučio na prodaju po toj cijeni i održao je riječi koje je izgovorio svom srcu (dover emes b'lvovo). katkad je bolje ne reći ništa." Istina, Mar Zutra bi mislio nešto što nije točno. No to nije tragedija. To bi bila njegova vlastita pogreška. Rava je podučio Rav Safru da postoje dva dijela u pasuku u Tehilim. Ima "dover emes b'lvovo" (on govori istinu u svom srcu), no isto tako ima i "Lo asa l're-ajhu ra-a" (ne nanesi zla svom bližnjem). Svatko mora znati kada reći istinu, a kada prešutjeti. Nije uvijek nužno reći istinu. Nama nije dopušteno obmanuti drugoga, ali ako ta osoba sama sebe obmane i time joj nije nanesena šteta, nije uvijek micva "ispraviti njenu pogrešku."

Gemara u Hulin navodi da je Mar Zutra išao iz Sihre u Mehozu. Rava i Rav Safra u isto su vrijeme išli iz Mehoze u Sihru. Kada su se susreli u blizini prvih zgrada Mehoze, Mar Zutra je pogrešno bio uvjeren da su Rava i Rav Safra izašli da ga dočekaju. Rav Safra ga je istog trenutka ispravio i rekao mu da nisu izašli da ga dočekaju već da su i sami putovali iz grada. Rava je upitao Rav Safru, "Zašto si to učinio. Zašto si ga morao oneraspoložiti? Neka živi u svom pogrešnom uvjerenju. Zašto si mu morao probušiti balon?"

Tolner Rebe objašnjava: Ovo je onaj Rav Safra iz Gemare u Makos koji se isticao u 'emesu'. On je postupio u skladu sa svojim vlastitim mišljenjem da čovjek mora biti 100% istinoljubiv – do te mjere da bude "dover emes b'lvovo". Rava ga je ispravio i rekao: "Rav Safra, ima trenutaka kada ne treba uvijek reći istinu. Po-

To je ono što nam uistinu također kaže Gemara u Moed Katan [5a]. Gemara razmatra pasuk u Tehilim [50, 23]: "Tko iznosi priznanje, taj štuje mene, i tko je dosljedan na [svom] putu (v'sam dereh), njemu ću pokazati spasenje B-žje." Talmud se poigrao riječima v'sam dereh (i dosljedan je na svom putu) pa to čita kao "v'šam dereh", što znači i on procjenjuje situaciju. Onaj tko želi biti čestit Židov ne može uvijek ići slijepo, pa čak i kada ide za ispravnim osobinama. Čovjek ne može načiniti pravila koja vrijede uvijek i bez iznimke: Nije uvijek primjereno postupati po hesedu. Ponekad je micva ne učiniti hesed. I nije uvijek primjereno reći svaku okrutnu istinu. Čovjek mora procjeniti (v'šam) i shvatiti kada i kako treba primijeniti svaku (čak i) pozitivnu osobinu.

Ako vam se svidjelo moje predavanje, sjajno. Ako vam se nije svidjelo, nemojte mi doći i reći "Predavanje vam nije bilo dobro". Ponekad je bolje ne reći ništa nego reći istinu, ukoliko će ona nekoga povrijediti. Svatko treba šam orhosav, procjenjivati svoje puteve i upotrijebiti zdravu pamet. Čovjek se uvijek mora pitati "Što B-g želi da učinim u ovoj situaciji?"

Katkada se čak i od onoga koji predstavlja primjer istinoljublja (Jaakova Avinu) traži da ne kaže 100% točnu izjavu. Na ovaj način je Rava odgovorio Ravu Safri. To može biti pouka svima nama. ■