Uspješna obitelj

Pronaći svoj par, prikladnog partnera, nije jednostavna stvar. Rabini su na ljestvici težine okarakterizirali to teškim poput razdvajanje Jam sufa. Ali pronaći svog partnera i potom izgraditi uspješan i zadovoljavajući brak dva su potpuno različita zadatka. Iz ovotjedne paraše očito je da se Jichok i Rivka uopće ne razumiju po pitanju postupanja prema Esavu. Jichok je spreman dati mu gotovo sve kako bi ga pokušao spasiti od njegove vlastite zle prirode i lošeg smjera kojim je u životu krenuo.

Rivka pak smatra da je Esav beznadan slučaj i da se sva roditeljska energija treba usmjeriti na Jaakova. Njezina politika vrlo stroge i nesentimentalne ljubavi suprotna je onoj koju Jichok gaji prema Esavu. Stoga ona Jichoka ne obavještava o svojim planovima da blagoslove dodjeli Jaakovu tako što će ga odjenuti kao Esava. Ona traži da Jaakov sada pobjegne iz zemlje kako bi izbjegao Esavovom gnjevu i prijetnjama smrću.

Jichok se složi s njezinim željama, mada ne iz istih onih motiva koji su Rivku ponukali da Jaakova pošalje od kuće. Ukratko u većem dijelu paraše Jichok i Rivka se ne nalaze na istoj strani u vezi budućnosti njihovih sinova. To, naravno, dovodi do komplikacija i problema koji će se odraziti na obitelj Jaakova i njegovih supruga i djece.

O jazu između Jichoka i Rivke Tora dalje ne raspravlja, pa čak i Midraš i komentatori na tome ne inzistiraju. No ipak, čini se da je to iz- vršilo veliki utjecaj na živote kako Jaakova tako i Esava, te na mučni odnos između dvojice braće.

Život, a posebice obiteljski život, je poput prekoocenskih brodova. Svaki od njih stvara svoj vlastiti trag, no taj trag ubrzo nestane, pa sljedeći brod mora sam pronaći svoj put preko oceana.

Saga o roditeljskom favoriziranju jednog od svoje djece ponoviti će se kod Jaakova u priči o Josefu i njegovoj braći. Taj će sukob biti stalno prisutan u Židovskom životu tijekom čitave njegove povijesti. Svatko nastoji imati skladan dom i obitelj. No, taj cilj je mnogima nedostižan. Različite okolnosti, osobne sklonosti, ljudske pogreške, i utjecaj društva, sve to igra ulogu pri stvaranja skladnog domaćinstva kojim vlada ljubav.

Na to su rabini mislili kada su ustvrdili da je Jaakov želio živjeti u miru i spokoju - on je htio postići da njegov dom bude dom dobrote i mira. Umjesto toga, katastrofa s Josefom i braćom ostavila je traga na njemu i njegovoj obitelji. Jedan je veliki mudri čovjek rekao da se život, a pogotovo obiteljski život, može usporediti s brodovima koji putuju preko oceana. Svaki od njih stvara svoj vlastiti trag, no taj trag ubrzo nestane, pa sljedeći brod mora sam pronaći svoj put preko oceana.

Ne postoje dvije obiteljske situacije koje su iste, niti u istoj obitelji ima dvoje djece koja su identičnačak ni jednojajčani blizanci. Tora nas upoznaje s poteškoćama koje postoje u obiteljskim situacijama i različitim osobnostima i mišljenjima. Ona ne nudi nikakvo čarobno rješenje tih situacija jer jedno rješenje koje se može primijeniti na sve ne postoji. Mudrost, strpljenje, dobra volja i zdrav razum su oni sastojci kojima obitelj može postići uspjeh.

Sloboda izbora

Pitanje koje su postavili svi komentatori koji su se bavili ovotjednim čitanjem Tore je jednostavno pitanje: Kako je moglo doći do toga da je Eisav, dijete odgojeno u kući velikih i svetih roditelja, Jichaka i Rivke, postane užasno zao čovjekubojica, silovatelj, lopov i zločinac?

Brojne su ideje i razmišljanja o tome. Jedan jednostavan način za razumijevanja ove teme koji u sebi možda nosi i dublji smisao je ponovno isticanje i potkrepljivanje osnovne ideje da ljudska bića, bez obzira na to tko su im preci i u kakvom su okruženju odgajana, zadržavaju moć slobode izbora, posebice u pogledu moralnih pitanja. Netko je pravedan i pobožan, ne nužno zato što su mu roditelji ili preci bili pravedni i pobožni, već zato što on ili ona sam/a odabire svoj put u životu i ponašanje koje vodi do pravednosti i pobožnosti.

Svi smo mi u konačnici odgovorni za svoje ponašanje i svoje postupke, i u osnovi su sve racionalizacije i izgovori u vezi toga kako smo odgojeni, obrazovani i osposobljeni nedovoljni da od nas otklone odgovornost za ponašanja i uvjerenja koja smo izabrali. Rabini su to istakli u svojoj izjavi da je ljudsko biće uvijek odgovorno za svoje postupke, bez obzira na to je li do njih došlo nehotice ili zlonamjerno.

Eisav je postao Eisav jer je on to sam odabrao da mu bude životni cilj. Kao i sva ljudska bića, on može odabrati da racionalizira i opravdava svoje ponašanje, ali u konačnici, jedino je on odgovoran za svoje životne izbore.

Baština

Ime koje nosi ovotjedna parašaToldot - preuzeto je iz početnog re- tka paraše - ovo su toldot, potomstvo i generacije Jichaka. Stoga je razumljivo da para-ši treba dati ime i pamtiti je kao parašu Toldot s obzirom da je ona ključna riječ. Međutim, potpuno istovjetan niz riječi nalazi se i na početku paraše Noah - ovo su toldot Noaha. Ipak, ova paraša Tore nije Toldot nego je dobila naziv Noah.

Da bi se očuvala konzistentnost trebalo bi ili našu parašu nazvati Jichak ili paraši Noah isto dati naziv Toldot. Čak nas i davanje imena parašijot Tore uči važne lekcije o životu i povijesti.

I Noah i Jichak imali su pravedno potomstvo. Noah je imao Šema, a Jichak je imao Jaakova. Obojica su također imali i potomke koji baš nisu bili pravednici. Noah je imao Hama i Kanaana, a Jichak je imao Esava za sina. Ipak, postoji jedna temeljna razlika između Noaha i Jichaka.

Jichak je posjedovao baštinu koju je imao za prenijeti Jaakovu. Blagoslovi koje je dao svom sinu bili su oni koje je on primio od svog oca Avrahama. Baština, obitelj, te narodno pamćenje i tradicije ono su što stvara toldot, kontinuitet i povezanost koja povezuje i ujedinjava generacije.

Noah nije imao takvo naslijeđe –on je bio pravedan pojedinac, no ipak samo pojedinac, koji se nije vidio u ulozi graditelja naroda. On nije imao oca koji ga je prožeo osjećajem tradicije, obitelji i nacionalne pripadnosti. Avrahama je, s druge strane, sam B-ga opisao, nazovimo to tako, kao onoga koji će iza sebe stvoriti naciju koja će slijediti B-žje putove i zapovijedi.

To je bilo naslijeđe koje je Jichak primio. On se također angažirao ne samo da stvara pojedince kao što je to činio Noah, već da podiže toldotnacionalne vječne naraštaje – koji će nastavljati baštinu i svetu tradiciju koji je on primio od svog oca. Zbog toga je Jichakova paraša dobila ime Toldot, dok je Noahova paraša ostala nazvana samo njegovim imenom.

Sama Tora ovu točku naglašava odmah opisujući Jichaka kao Avrahamova sina, dok se u Noahovoj paraši ime Noahova oca više ne pojavljuje. Židovski narod u cjelini ima toldot, mada kao pojedinac Židov može i ne mora biti tako blagosloven.

Toldot židovskog naroda temelje se na zajedničkom sjećanju i povijesnom iskustvu, poznavanju i poštivanju Tore, osjećaju misije i snažnog nacionalnog identiteta. Nit idealizma, pomaganja drugima, dobrote i suosjećanja - ukratko, blagoslovi našeg oca Avrahama, provlači se kroz vjekovnu Židovsku priču.

Mi često mislimo kako su materijalna dobra i bogatstvo stvari koje ljudi nasljeđuju. No, to je pogrešno razumijevanje životne istine. Ideali i vjerovanja te tradicija svetosti i pobožne službe su ta istinska baština Izraela i garancija da će narod Izraela uvijek imati toldot.

Šabat šalom ■

Rabbi Yissocher Frand: