Yossi Katz, Breslov Research Institute: Jednostavna istina

O našem praocu Jakovu se govori kao o "savršenom čovjeku". On je bio toliko velik čovjek da je naša nacija od njega uzela ime - Izrael. On je također bio otac dvanaestorice sinova od kojih je svaki bio dostojan da zasnuje svoje vlastito "B-žje pleme".

No, prema našoj suvremenoj definiciji perfekcionizma možda bi nadimak Jakovu trebao biti "prosječan čovjek". Tora ga naziva "iš tam" (Postanak 25,27), što se može prevesti ne samo kao potpun ili cjelovit nego i kao jednostavan i skroman. Nisu li to proturječni pojmovi? Zar nas Zapadna civilizacija ne uči da su stvarne komponente uspjeha i savršenstva sofisticiranost i rigorozno istraživanje?

Jakovljev djed - Abraham - bio je stup i uporište ljubaznosti, dobrote i dobronamjernosti. Njegov je šator uvijek bio otvoren za goste, njegova dobrota i ljubav bile su njegov alat za širenje monoteizma. Unatoč tome, Abrahamu se rodio sin po imenu Išmael, čiji potomci nisu išli njegovim putem. Jakovljev otac – Jichak isticao se vrlinom snage karaktera i nepokolebljive odlučnosti. On je bio u stanju dobrovoljno se podvrgnuti žrtvovanju na žrtveniku.

Ali njemu se također rodio nedostojan sin po imenu Esav.

Odrastajući u domu pravednih Jichaka i Rebeke, Jakov i Esav ispočetka su izgledali vrlo slični. Raši otkriva Esavovu skrivenu manu. Esav bi pitao: "Oče, kako dajemo desetinu od soli i slame?" Jichak je mislio da je Esav vrlo pedantan u svom držanju zapovijedi.

Esavova taktika ne samo da je pokazala da je on podmukli lažac, nego je ukazala i na korijen njegove propasti.

Sol i slama su dvije stvari koje su izuzete od davanja desetine. Baš kao što je Išmael naslijedio Abrahamovu prekomjernu dobronamjernost i dopustio joj da na zao način utječe na njega, tako je i Esav naslijedio prekomjernu snagu i okrutnost Jichaka. On nije bio zadovoljan time da ponizno prihvati svoj životni poziv Jakovljevog partnera, nego je htio otići dalje i preko toga, težeći za nečim izuzetnim. Njegovi pretjerani osobni zahtjevi doveli su ga do toga da doživi potpuni gubitak kako na ovom svijetu tako i na svijetu koji dolazi.

Esavov pristup preteča je filozofije njegovih potomaka i velikog dijela našeg "suvremenog svijeta" koji tvrde da je Tora preteška da bi je se držalo. Zapravo, ako čovjek ne može doživjeti radost u jednostavnom vršenju micvot, čak i kada to čini bez dubokog razumijevanja ili dodatnih halahičkih zah- tjeva, tada doista postaje suviše teško držati se odredbi Tore.

Rebe Nahman nam priča priču o jednom prostodušnom čovjeku (Priče Rabi Nachmana #9). Taj je čovjek bio obični postolar. Mada je umio napraviti cipele, one su izgledale stvarno sramotno. Zbog toga nije uspijevao zaraditi za život toliko koliko njegovi konkurenti. Kad mu je žena na to ukazala, on joj je odgovorio: "Ono je način na koji oni rade, a ovo je moj način."

Jednostavnost i savršenstvo nisu međusobno suprotni, oni su zapravo jedno te isto. Svakog dana kada kažemo Šema, mi objavljujemo da je B-g Jedan. Nije li jedan najjednostavniji od svih brojeva? Ključ za cjelovitost i rast nije da propitujemo i sumnjamo, već da sve u životu cijenimo zbog onoga kakvo jest. Jednostavnost znači učiti da se usredotočimo na činjenice kako su izložene, a ne dopustiti si da nas smete ono što ne znamo. Tko to može taj je genije.

Tehnologija i internet mogu biti fantastično oruđe, no vrlo često oni nam preotimaju naše kratkoročno pamćenje. Mi postajemo paralizirani i nesposobni utvrditi vrijednost onoga što se nalazi pred nama. Neka bismo zaslužili da se usredotočimo na brojanje naših blagoslova i na to da postanemo svjesni svojih postojećih sposobnosti i mogućnosti, jer tada ne samo da ćemo postići ono što trebamo, nego ćemo doista pronaći istinsko ispunjenje u svojim životima. Amen!

A gutn Shabbos!

Šabat šalom! ■

Prevela Tamar Buchwald

Paraša Toldot donosi priču o rođenju Jakova i Ezava i njihovom međusobnom sukobu. U ovoj paraši, Ezav prodaje svoje prvorodstvo Jakovu za kašu leće, a Jakov prevari svog oca, Izaka, primajući blagoslov namijenjen Ezavu. Rebeka i Jakov se udružuju u zavaravanju Izaka kako bi ukrali Ezavov blagoslov. Na kraju paraše, Izak, znajući da će Jakov nastaviti ići njegovim putem, šalje ga u Padan Aram da pronađe ženu, i daje mu Abrahamov blagoslov da će on naslijediti zemlju: "I Izak pozove Jakova, i blagoslovi ga ... i blagoslovio te B-g Svemogući i učinio te plodnim i umnožio te, da možeš biti zajednica naroda, i dao ti blagoslov Abrahamov, tebi i tvome potomstvu s tobom, da možeš naslijediti zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica koju je B-g dao Abrahamu". (Postanak 28,1-4)

Zohar naučava da se ove odlomke ne treba čitati na pojednostavljen način, jer oni zapravo sadrže veliku tajnu u duhovnom radu.

Unutar svake osobe postoje dvije sile - sila tijela i sila duše. Ezav predstavlja tjelesne brige - sebičnost, ego, materijalizam. Jakov predstavlja svijest duše, želju da se poveže s duhovnošću, smislom i dobronamjernošću. U našem svijetu, prvorođenac je tijelo. Tijelo prethodi duši. Kabalistički komentar kaže da "kora prethodi voću". Dok voće dozrijeva, njegova ga kora, poput tijela unutar kojega duša sazrijeva, štiti. Zbog toga se veliki dio obrazovanja djeteta koje se odvija u njegovim ili njezinim formativnim godinama sastoji u prevladavanju Ezava koji je unutra, tih tjelesnih poriva i želja, sve dok duša ne stekne kontrolu nad tijelom, u vrijeme bar (kod dječaka) ili bat (kod djevojaka) micve

Ezav se iscrpljen vraća iz lova, jer je jurio za svojim materijalističkim potrebama, dok Jakov priprema jelo od leće: "Jakov skuha kašu, a Ezav dođe

Zohar naučava da se ove odlomke ne treba čitati u pojednostavljenom obliku, jer oni zapravo sadrže veliku tajnu o djelovanju duhovnosti iz polja, i bijaše umoran" (Postanak 25,29). Zohar objašnjava da riječ "nazid" (kaša), od riječi "lehazid", znači misliti misli i kovati planove kako bi se tijelu oduzela njegova nadmoć.

Mi smo robovi naših tjelesnih potreba i želja: brinemo se zbog stana- rine, računa, hrane, seksa, časti, itd. Zapisano je u Izrekama otaca, "Dok nema brašna, neće biti ni Tore", ako netko nema dovoljno za jesti, on ne može proučavati Toru. Ali tijelo bez duše ne može ostati na životu. Kuća bez duše su samo zidovi i komadi namještaja. Karijera bez duhovnosti izaziva stres, izgriza nas i uzrokuje bijedu.

Kada uzmemo u obzir pitanje kako su se Rebeka i Jakov dovijali da prevare Izaka, shvaćamo da to zapravo karakterizira svakodnevnu igru "tko je prvorođenac" - tko je glavni? Tijelo ili duša? Ovo pitanje traži ratni plan. Da bismo uspjeli mi smišljamo načine kako "prevariti". Laskamo tijelu kako je za njegovo dobro da uči Toru. Kada uvjerimo tijelo da su duhovni ljudi zdraviji, da vjera jača uspjeh na svakom polju, mi utječemo na naš osjećaj za rasuđivanje da uloži vre-mena i novca u duhovni razvoj. Naši učenjaci uče da čak i ako uči-mo Toru iz potajne pobude za nagradom, na kraju ćemo završiti učeći Toru zbog nje same. ■

Prevela Tamar Buchwald

Toldot: Izabrani sin

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Imaju li Jichak i Rivka 'miljenike'? Doista, letimično čitanje paršat Toldot zasigurno ostavlja takav dojam.

Nadalje, zašto Jichak odlučuje blagosloviti samo jednog od svoje djece? Zar bi li bilo tako strašno da je isplanirao blagosloviti i Esava i Jakova?

U šiuru koji slijedi tragamo za dubljim značenjem ovih događaja razmatrajući razliku između onoga što ćemo nazivati 'behira' i 'braha'.

Uvod

Naši dosadašnji šiurima o Sefer Breišit fokusirali su se na njegovu temu "behire" - tj. B-žjeg određivanja Avrahama i njegovog potomstva da postanu Njegov poseban narod. Posebnu smo pozornost obratili na brojne momente kada je B-g obećao Avrahamu da će njegovo potomstvo ('zera') postati velik narod u jednoj posebnoj zemlji ('arec'). Iako je svako obećanje dodavalo jedinstvenu dimenziju Avrahamovoj predodređenoj budućnosti, u svakom od njih nalazio se jedan element iste fraze:

• "le-ZAR'AHA natati et ha-AREC ha-zot...tvome POTOMSTVU dao sam ovu ZEMLJU." [Vidi 12,7, 13,15, 15,18, 17,8]

Međutim, usprkos ovim brojnim blagoslovima koji sugeriraju da će ovaj narod nastati od svih Avrahamovih potomaka, B-g kasnije obavještava Avrahama da će baš Sarin sin - Jichak - uz isključenje svih drugih potomaka –biti odabran da izvrši ovu predodređenu budućnost:

"Jer će se [samo] kroz Jichaka tvoje ZARA [tvoje potomstvo] prozvati." (21,12)

Paršat Toldot počinje kada B-g osobno potvrđuje ovaj blagoslov Jichaku dok mu zabranjuje da napusti zemlju tijekom nestašice hrane:

"Ostani u ovoj zemlji i ja ću te blagosloviti... jer ću svu ovu ZEMLJU dodijeliti TEBI i TVOME POTOMSTVU." (26,25)

Što će se dogoditi kada Jichak bude imao djecu? Hoće li biti izabrano samo JEDNO njegovo dijete, kao što je bio slučaj kod Avrahama, ili će SVI njegovi potomci biti izabrani?

Uzimajući u obzir da je razlog za B-žju ’behira’ (odabir) Avrahama bio da njegovo potomstvo postane NAROD

(vidi 12,1-2), očito se ovaj proces ’filtriranja’ odabira samo JEDNOG sina pred svim ostalima nije mogao nastaviti zauvijek. Kad bi se u svakoj generaciji birao samo jedan 'omiljeni sin', narod se, očito, nikada ne bi mogao razviti. Prije ili kasnije se ovaj 'proces filtriranja' mora zaustaviti i cijela obitelj mora biti izabrana.

Zahvaljujući tome što imamo sasvim jasan pogled na cijelu priču, mi znamo da ovaj proces završava nakon TRI generacije (Avraham, Jichak i Jaakov). Međutim, sami Avot možda uopće nisu znali kada će ovaj proces 'behire' završiti.

Razmotrimo ovu mogućnost kod Jichaka.

Svi u obitelji

Apriorno, Jichak nema razloga pretpostaviti da će samo JEDAN sin biti izabran, a da će drugi biti odbačen. Za razliku od Jichaka i Jišmaela, koji su imali RAZLIČITE majke, Jaakov i Esav rođeni su od iste majke. Štoviše, oni su bili blizanci! Stoga je sasvim logično da Jichak pretpostavi da će se i Jaakov i Esav pridružiti 'izabranoj obitelji'.

Nadalje, čak i ako postoji neki božanski razlog za odabir samo jednog sina, to bi trebao biti B-ŽJI izbor, a NE Jichakov! Uostalom, samo je B-g do sada bio uključen u ovaj proces BEHIRA. On je odabrao Avrahama i On je osobno izabrao Jichaka umjesto Jišmaela. Bez konkretne božanske zapovijedi, zašto bi Jichak uopće pomislio da donese tako hrabru odluku?

Stoga je Jichak najvjerojatnije vjerovao da su obojica, Jakov i Esav, uključeni u božansko obećanje o Avrahamovom potomstvu. Pa zašto Jichak namjerava blagosloviti samo JEDNOG od njih?

"Braha" ili "Behira"?

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Toldot: Izabrani sin

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo napraviti razliku između DVIJE osnovne vrste blagoslova koje nalazimo u Sefer Breišitu. Radi lakšeg snalaženja, jedno ćemo zvati BEHIRA, a drugo BRAHA. Objasnimo:

Behira*

Izraz BEHIRA (odabir) koristimo da opišemo B-žji blagoslov Avot o ’ZERA va-AREC’, privilegiju zasnivanja posebne B-žje nacije. BEHIRA podrazumijeva da je samo jedan sin izabran dok su ostali odbačeni. Kao što smo objasnili, ovaj proces je započeo B-žjim određivanjem Avrahama Avinu i nastavio se Njegovim odabirom Jichaka umjesto Jišmaela. Nije, međutim, jasno kada će se ovaj proces behira završiti.

"Braha"

Naziv BRAHA koristit ćemo da opišemo očev blagoslov za osobnu sudbinu (npr. blagostanje, moć) njegovih sinova. Noah, na primjer, daruje BRAHA svakom od svoja tri sina (9,24-27). On ne bira jednog sina ispred ostalih da postane poseban narod. Umjesto toga, on blagoslivlja (ili proklinje) svakog sina na temelju njegovog individualnog potencijala.

Klasičan primjer BRAHE (za razliku od BEHIRE) su blagoslovi Jaakova Avinu za njegovih dvanaest sinova prije njegove smrti, u Paršat Vajehi (vidi 49,1-28). Jasno je da Jaakov ne bira jednog ili nekoliko svoje djece da postanu

B-žji poseban narod. Umjesto toga, on daje blagoslov za osobnu sudbinu svakom od sinova, u skladu sa svojim razumijevanjem individualnog karaktera i potencijala svakog sina (vidi 49,28).

Dakle, prema ovim definicijama - BRAHA daje otac, dok je BEHIRA ustanovljena od B-ga.

Jichakova braha Esavu

S ovom razlikom na umu, vraćamo se našem uvodnom pitanju o vrsti blagoslova kojeg Jichak namjerava podariti Esavu. Je li to blagoslov BRAHA ili BEHIRA?

Uzimajući u obzir da Jichak nema očitog razloga izabrati samo jednog sina, trebali bismo očekivati da je blagoslov kojeg je namijenio Esavu bio blagoslov BRAHA (a ne BEHIRA).

Kako bismo utvrdili je li ova pretpostavka uistinu ispravna, ispitajmo sadržaj stvarnog blagoslova kojeg je Jichak udijelio - namijenjenog Esavu, ali ga je Jaakov prijevarom prigrabio:

"Neka ti B-g dade rose nebeske i LOJA zemlje, i ŽITA i VINA u izobilju. Drugi narodi neka te SLUŽE i klanjaju ti se; budi

GOSPODAR nad bratom svojim, i sinovi majke tvoje neka ti se klanjaju..." (27,28-29)

Primijetite kako se ovaj blagoslov usredotočuje na blagostanje i vodeću ulogu, te bi time potpadao u našu kategoriju BRAHA. On ne može biti BEHIRA, jer NE sadrži frazu 'ZERA va-AREC'. Zapravo, ovaj blagoslov jako nalikuje blagoslovima blagostanja i vodeće uloge koje je sam Jaakov kasnije dao Jehudi (vidi 49,8) i Josefu (vidi 49,2526).

Ali ako je doista ovo blagoslov BRAHA, zašto Jichak (namjerava) podariti ovaj blagoslov samo Esavu? Zar ne bi imalo smisla da je blagoslovio oba sina?

Pravi čovjek za taj posao

Kao što smo gore sugerirali, Jichak očekuje da će oba njegova djeteta biti odabrana. Shvaćajući da će ovom narodu (koji će se na kraju razviti od njegova dva sina) biti potreban vođa, Jichak mora postaviti jednog od svojih sinova da preuzme vodeću ulogu u obitelji. Ali kojeg bi sina trebao izabrati za tu dužnost?

Moglo bi se sugerirati da je Jichak zaključio da je Esav"iš sade" [čovjek svijeta (vidi 25,27)] - prikladniji kandidat za ovaj posao.

S obzirom da je Jaakovu i Esavu više od šezdeset godina, imajte na umu da je Esav oženjen, ima djecu, ima posao i može se brinuti za sebe i druge. S druge strane, Jaakov je još uvijek samac i 'živi kod kuće'. Lako je razumljivo, dakle, zašto Jichak izabire Esava da postane hranitelj i vođa obitelji.

Možemo čak pretpostaviti da Jichak ima blagoslov i za Jaakova - najvjerojatnije onaj koji uključuje duhovnu vodeću ulogu. Jaakov - "iš tam jošev ohalim," čovjek knjige (vidi 25,27) - može obitelji pružiti duhovno vodstvo.

[Ovaj 'teoretski blagoslov' Jaakovu nalikuje krajnjoj odgovornosti ševet Levi (vidi Devarim 33,10).] Međutim, bez da se PRVO uspostavi nacija (uz pomoć Esava), ne bi bilo nikoga koga bi Jaakov vodio.]

Činjenica da je Jichak pozvao Esava da PRVI primi njegov blagoslov ne isključuje mogućnost da je nakon toga namjeravao blagosloviti Jaakova. Zapazite da u paršat Vajehi Jaakov PRVO blagoslivlja Josefa, prije nego što nastavi s blagoslovom svih dvanaestero djece.

Što je pošlo naopako? Zašto Rivka intervenira? Zašto Jaakov mora 'ukrasti' Esavovu BRAHA? Ili, jasnije rečeno, da li se Rivka jednostavno zauzima za svog 'omiljenog sina' ili je situaciju doživljavala drugačije?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo se vratiti na početak poglavlja.

Rivka zna najbolje

Očigledno, Rivka zna nešto što Jichak ne zna. Prisjetimo se da je Rivka proživljavala neobično tešku trudnoću i tražila objašnjenje od B-ga (vidi 25,22).

Zapazite da B-žje odgovaranje NJOJ (a ne Jichaku!) već aludira na činjenicu da proces BEHIRA još nije završio:

"I B-g JOJ odgovori govoreći: DVIJE SU NACIJE u tvojoj utrobi, i DVA ODVOJENA NARODA će izaći iz tvog tijela. Jedan narod će biti jači od drugog, i stariji će služiti MLAĐEM." (25,23)

Rivka ovdje saznaje da su njezini blizanci predodređeni da postanu DVIJE NACIJE, i kao takve, samo JEDANmlađi (vidi 25,23, "ve-rav ja'avod ca'ir") - može biti izabran. Dakle, Rivka zna da je JAAKOV predodređen da primi BEHIRA, a ne Esav. Jichak, međutim, ne zna za to proročanstvo. [Zapazite 25,23: "va-jomer Hašem LAH"NJOJ, a ne njemu!]

Nejasno je zašto Rivka nikada nije obavijestila Jichaka o ovom proročanstvu. Možda pretpostavlja da ga Jichak također zna i tek kasnije shvaća da mu ono nije poznato (vidi Ramban 27,4). Kao druga mogućnost, možda je mislila da B-g baš želi da SAMO ONA zna, a NE Jichak. Koji god razlog bio, svaki roditelj ima različitu percepciju sudbine svoje djece tijekom odrastanja. Jichak PRETPOSTAVLJA da su obojica, i Jaakov i Esav, odabrani, dok Rivka ZNA da će to biti samo Jaakov.

Rivkina dilema

Nakon što je krišom čula Jichakovu namjeru da blagoslovi Esava (27,5), Rivka se suočava s ozbiljnom dilemom:

• Planira li Jichak blagosloviti Esava BEHIROM (ili da mu B-g daruje BEHIRA)? Ako je tako, mora djelovati brzo, budući da budućnost "Am Jisraela" počiva na njezinim plećima.

• Misli li Jichak da su OBA djeteta odabrana? Daje li on BRAHA vodeće uloge Esavu? Rezultat ovog blagoslova mogao bi biti katastrofalan!

• Može li Rivka jednostavno reći Jichaku da griješi? Je li prekasno? Hoće li poslušati? Bi li sada, nakon toliko godina, bio spreman promijeniti svoju predodžbu?

Rivka ima ograničeno vrijeme da nešto učini, no osjeća da ima odgovornost prema proročanstvu koje je primila i stoga joj je obaveza ispraviti situaciju. U njenim očima, možda je upravo to bio razlog zašto joj je B-g na početku dao ovu informaciju. Međutim, nažalost, Rivka mora pribjeći prijevari kako bi osigurala da Jaakov dobije blagoslov.

Sada kada smo objasnili Rivkin čin, moramo objasniti i Jichakov, jer se zaplet zaoštrava.

Jichakovi blagoslovi

Nakon što Jichak Jaakovu (za kojeg smatra da je Esav) dodijeli BRAHA blagostanja i vodeće uloge, pravi Esav dolazi i moli svog oca za još jedan blagoslov (vidi 27,34. 36.). Jichakova prvotna reakcija je da je poseban blagoslov namijenjen Esavu (blagostanje i moć) već bio dan Jaakovu (27,35.37.). Dakle, Esav ne može primiti niti jedan drugi BRAHA, budući da je BRAHA duhovnosti, izvorno namijenjena Jaakovu, neprikladna za Esava. Međutim, nakon što ga Esav moli, Jichak daje Esavu drugu BRAHA blagostanja. Zapravo, u svjetlu našeg objašnjenja, ovaj drugi blagoslov je sasvim razumljiv. Objasnimo zašto.

Razmotrite ovaj blagoslov "tal ha-šamajim u-šmanei haarec" (27,38-39), i zamijetite kako on također govori o blagostanju na način vrlo sličan prvom blagoslovu. Ovo ima smisla, jer 'blagostanje' mogu dijeliti oba brata. Međutim, druga polovica izvornog blagoslova - ona o vodećoj političkoj ulozi ("hevei gvir le-ahiha - vidi 27,29) - može se dati samo jednom sinu. Jichak stoga blagoslivlja Esava da - ukoliko Jaakovljeva vodeća uloga oslabi - on preuzme njegovo mjesto (vidjeti 27,40).

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Toldot: Izabrani sin

Na ovom mjestu u priči, čini se da Jichak još uvijek razumije da će oba sina biti izabrana. Kada otkriva 'istinu' da proces 'behira' još nije završen?

Pročišćavanje zraka

Iako Tora uopće ne otkriva pojedinosti, sasvim je izvjesno da je Rivka na kraju morala objasniti Jichaku svoje postupke nakon incidenta s 'brahot'. Nakon što je čuo detalje B-žjeg ranijeg proročanstva Rivki, Jichak konačno shvaća da će biti izabran samo JEDAN sin, Jaakov. Na svoje veliko razočaranje, on sada mora prihvatiti činjenicu da se proces BEHIRA mora nastaviti u još jednoj generaciji.

Ovo objašnjava posljednji blagoslov koji Jichak daje Jaakovu, prije nego što on krene na svoje putovanje u Padan Aram (u potrazi za ženom). Razmotrite ovaj blagoslov, zapažajući kako se on očito izravno odnosi na blagoslov BEHIRA:

"Neka B-g podari AVRAHAMOV BLAGOSLOV [tj. BEHIRA] tebi i tvome POTOMSTVU, da naslijediš ZEMLJU koju je Elokim dao Avrahamu..." (28,4).

Zapazite još jednom ključnu frazu - "zera va-arec" - blagoslova BEHIRA! Za razliku od BRAHA blagostanja i moći o kojem smo ranije raspravljali, ovaj blagoslov uključuje poznati koncept B-žjeg posebnog NARODA koja nasljeđuje posebnu ZEMLJU. Jasno je, Jichak sada razumije da proces 'behira' još nije gotov.

Imajte na umu da Jichak zapravo ne daje ovaj blagoslov Jaakovu, nego ga blagoslivlja da mu B-g podari 'behira'"ve-Kel Ša-kai jevareh otha..." (28,4). Kao što smo objasnili ranije u našem šiuru, proces 'behira' je B-žja odluka. Jichak sada 'navija' za Jaakova da on primi BEHIRU, ali tu odluku na kraju mora potvrditi B-g - i upravo to se događa nekoliko psukim kasnije, na početku Paršat Vajece!

Ma'aseAvot,SimanLaBanim

Unatoč našem 'tehničkom' objašnjenju Jichakovog i Rivkinog ponašanja u ovoj parši, ostaje temeljnije pitanje: Zašto proces BEHIRA mora biti tako složen? Drugim riječima, zašto se na samom početku naše nacionalne povijesti moraju koristiti prijevare kako bismo došli do sudbine koju je B-g odredio?

Iako je na ovo pitanje vrlo teško odgovoriti, moglo bi se sugerirati da čitava ova epizoda može nositi važnu poruku o tome kako su duhovni ciljevi naše nacije povezani s nužnošću ulaska u fizički svijet i blagostanja te vodeće političke uloge.

Doista, da bismo postali narod, postoje trenuci kada su potrebne 'agresivne' kvalitete pojedinca poput Esava. Međutim, postoji popularno shvaćanje da bi ove fizičke odgovornosti trebalo delegirati 'iš sadeu', sinu koji je stručnjak u području fizičkog, ali SAMO u tom području ['hiloni', nereligiozni, sin]. Slično tome, duhovno područje treba biti delegirano pojedincu poput Jaakova, profinjenom 'iš tamu' koji jedino zna kako učiti u šatorima Tore ['dati', religiozni, sin].

Jichakova izvorna namjera da blagoslovi Esava možda odražava ovu ideju, pošto će Esav biti onaj koji snabdjeva, 'služit će u vojsci' i ući u političko područje; dok će Jaakov posvetiti svoj život uronjen u šatore Tore. Razdvajanje ovih odgovornosti na dva sina može odražavati ideju da se duhovnost ne može naći u fizičkom svijetu uspostavljanja nacije.

Kako bi negirala ovu ideju, unatoč njezinoj jednostavnosti i logici, Tora je predstavlja kao Jichakov izvorni plan. Međutim, druga opcija (vjerojatno Rivkin izvorni plan), da Jaakov – ’iš tam’ – sam može upravljati s oba područja ostaje jednako neprihvatljiva.

U vrijeme ovih 'brahot', sam Jaakov još nije spreman preuzeti odgovornosti 'iš sadea', ali prije ili kasnije to će mu postati dužnost. Da bi se ustanovio B-žji poseban narod, postoje trenuci kada je potrebno da ’iš tam’ preuzme odgovornosti ’iš sadea’.

Da bi se riješila ta 'dijalektika', bilo je potrebno da Jakov najprije na sebe stavi 'Esavove ruke', tj. da se pretvara da se ponaša kao Esav, ali ne i da postane Esav. Ostaje značajno da je iskonski karakter Am Jisraela karakter Jaakova, 'iš tam'.

[Imajte na umu da se kasnije u svom životu (nakon povratka u Erec Jisrael), Jaakov konačno mora suočiti s 'Esavovim anđelom', ovaj put bez prijevara, kako bi dokazao da je doista vrijedan te zadaće vođe.]

Iako će se mnoge situacije u našoj povijesti pojaviti kada moramo na sebe staviti 'Esavove ruke' - tj. kada moramo djelovati kao 'iš sade' - naša dominantna osobina mora uvijek ostati ona 'iš tama'. Jer kada B-g daje Am Jisraelu blagostanje i ulogu političkog vođe, to je u svrhu služenja čovječanstvu osobnim primjerom i duhovnim vodstvom.

Kroz našu povijest, iako povremeno moramo 'odjenuti Esavove ruke', naš glas uvijek mora ostati 'glas Jakovljev' [vidi 27,22]! ■