Učinkovit život

Poremećaji u prehrani Prejedanje

Poremećaji u prehrani vrlo su rašireni i imaju mnoge sličnosti sa ovisnošću. Kompulzivno jedenje je na mnogo načina slično kompulzivnom pijenju. Budući da je kompulzivno jedenje toliko uobičajeno, ono je često predmet šala, ali u tome nema ničeg smiješnog. Kompulzivno jedenje može dovesti do dijabetesa, srčanih bolesti, visokog krvnog tlaka i moždanog udara. Pretilost je proglašena zdravstvenim problemom br. 1. u Americi.

Svakog mjeseca pojavljuje se nekoliko novih "čudesnih dijeta" koje obećavaju brz gubitak težine. Iskustvo pokazuje da brzom gubitku težine najčešće sljeduje ponovno dobivanje na težini koje nadmašuje izgubljene kilograme. "Čudesne pilule" se reklamiraju, ali gotovo svaka takva pilula na kraju se povlači sa polica kad njeni toksični efekti postanu očigledni. Operacija može riješiti problem, ali obično je rezervirana za slučajeve u kojima je pretilost postala opasna po život.

Da pojednostavnimo, čovjek koji ima poremećaj u prehrani traži "brzo rješenje" kako bi nadvladao problem. Stvarnost je da "brza rješenja ne postoje "

Uobičajeni obrazac kompulzivnog jedenja je jo-jo fenomen: 15 kilograma dolje, 20 kilograma gore. Na kraju čovjek postaje zgrožen i razočaran te može postati depresivan.

Ustanove za liječenje, u kojima čovjek može započeti oporavak, općenito su vrlo skupe, i neke od njih nemaju košer hranu. U svakom slučaju, čak i tretman u ustanovi zahtijeva sudjelovanje u skupini podrške kako bi se spriječio povratak na staro. Postoje brojne grupe podrške i to su generalno grupe koje rade po sistemu 12 koraka, po uzoru na Anonimne alkoholičare. U židov- skoj zajednici, postoje sastanci samo za žene i samo za muškarce. Neki ljudi postavljali su pitanja o grupama koje rade po sistemu 12 koraka jer one nisu židovskog podrijetla. U svojoj knjizi, Samopoboljšanje? – Ja sam Židov! istaknuo sam da kad bih ja razvijao program oporavka od ovisnosti bazirana na sifrei musar, rezultat bi bio, riječi do riječi, program 12 koraka. Kako je osnivač Anonimnih alkoholičara, Bill Wilson, došao do tih koncepta musara ostaje misterija.

Redovito sudjelovanje u grupama podrške dalo je velike uspjehe, ali to nije brzinsko rješenje i čovjek mora slijediti program bez prečica. Rad na programu od 12 koraka pomaže kontrolirati kompulzivno jedenje i može dovesti do željenog gubitka težine, a budući da je to u osnovi program musara, on može rezultirati i emocionalnim poboljšanjem.

Mogu postojati dodatne dobrobiti ako kontaktirate terapeuta sa iskustvom u području poremećaja u prehrani, ali osnova oporavka je grupa podrške. Terapija bez grupe podrške je ograničenog uspjeha.

Anoreksija i bulimija

Postoje dva teška poremećaja u prehrani koja se smatra ovisnostima: anoreksija i bulimija.

Anoreksija može biti problem koji ugrožava život. Ona je najčešća me- đu mladim ženama koje se mogu izgladnjivati kako bi izgubile na težini, i čak i kada su sama kost i koža one sebe vide debelima. Nažalost, one se mogu izgladnjivati do smrti. Mnogi od tih slučajeva zahtijevaju hospitalizaciju kako bi se sačuvao život. Dugoročno, može biti zahvaćen metabolizam anoreksične osobe: dehidracija, gubitak kostiju i karijes su uobičajeni. Anoreksija šteti svakom organu; šteta može biti nepovratna, čak i nakon što pacijent može kontrolirati anoreksiju.

Iako bulimija nije opasna po život, ona ja ozbiljno stanje koje uništava mnogo toga u čovjekovom životu. Opet, ona je najuobičajenija među ženama. Žena koja boluje od bulimije jede kompulzivno, ali boji se dobivanja na težini. Tako ona navaljuje na hranu i zatim pokušava spriječiti dobitak težine prisiljavajući se da povrati hranu, da posti određeni vremenski period, vježba intenzivno, i/ili uzima laksative i diuretike. To ponašanje može rezultirati fizičkom bolesti, ali ono je također i emocionalni užas. Njen je um stalno zaokupljen time što će pojesti i kako izbjeći dobivanje na težini. Ne čudi stoga što postaje depresivna i može biti nesposobna prisebno razmišljati. Mnogi koji boluju od bulimije su normalne težine, ali za sebe misle da su debeli.

Ponovo, podrške grupe za poremećaje u prehrani s programom 12 koraka su najdjelotvornije. Psihoterapija s terapeutom koji ima iskustva u području poremećaja u prehrani je važna. Antidepresivi također mogu biti od pomoći.

Kompulzivnost u poremećajima prehrane općenito nastaje zbog činjenice da hrana ima umirujući efekt, tako da čovjek može jesti kako bi ublažio anksioznost ili depresiju. Umirujući efekt je kratkoga vijeka, pa tako čovjek uskoro mora ponovo uzeti hranu.

Uobičajeni izvor anksioznosti i depresije je nisko samopoštovanje. To je začarani krug jer čovjekova nemogućnost da kontrolira svoje jedenje još više narušava njegovo samopoštovanje.* Terapija poboljšanja samopoštovanja može pomoći u oporavku. Oporavak od poremećaja u prehrani zahtijeva dugotrajno djelovanje; čak i nakon što se pacijent naizgled vratio normalnim prehrambenim navikama, važno je za njega/nju da bude u čestom kontaktu s mentorom koji će pratiti pacijentovo stanje.

*Tim sam se problemom bavio u knjizi Mršav ti unutar tebe, Pobjeda u igri težine pomoću samopoštovanja. St.Martin's Press, 1997.

Ovisnički odnosi

Općenito, o odnosima među ljudima ne razmišljamo kao ovisničkima, ali to se događa. Mogu postojati bliski odnosi koji nisu ovisnički. Ovisnički odnos karakterističan je po stalnom povećavanju potrebe da budete u kontaktu s nekom osobom i velikom nelagodom kada taj kontakt nije moguć.

Evo primjera ovisničkog odnosa. Imam prijateljicu koja se zbližila sa mnom, malo previše. Ona nikad nije mogla prihvatiti granice, željela je razgovarati sa mnom po cijeli dan. Otkrila sam da uvijek gleda u mene i da mnogo razmišlja o svakoj riječi koju će mi reći. Čak i kada se ja ne bih odnosila prema njoj kako treba, ona me se uvijek "vjerno" držala.

Pokušati napraviti distancu između vas i druge osobe prožeto je te- škoćama. Druga osoba može reagirati s oštrim bijesom i, iako čovjek može osjećati da je taj odnos iscrpljujuć, može se osjećati krivim ako se udaljuje.

Neki problematični brakovi mogu imati karakteristike ovisničkog odnosa. Žena koja je emocionalno zlostavljana od strane svog muža može odlučiti napustiti brak, ali onda i shvatiti da to nije u stanju zaista i učiniti. Ona može donijeti razne odluke da ode, i rabanim i kompetentni terapeuti mogu je ohrabrivati u tome. Može kontaktirati i pravnika, ali u posljednjem trenutku ona povlači svoju odluku.

Rav me zvao za savjet. On je savjetovao ženu koja ga je nazivala jednom tjedno. Pokušala ga je dobiti i kad je bio na godišnjem odmoru. Pozivi su postajali sve učestaliji i došli do dnevne baze, a zatim i do nekoliko poziva dnevno. Kada joj je rekao da više neće odgovarati na njezine pozive, ona je prijetila da će počiniti samoubojstvo.

Grupa za podršku CoDA (Anonimni suovisnici) bavi se ovisničkim odnosima. Psihoterapija je od velike pomoći objema stranama u ovisničkim odnosima kako bi stekle snagu da to prekinu. Rav je morao reći toj ženi da potraži tretman za ovisnost, a ona je morala shvatiti da iako je samoubojstvo strašna tragedija, on neće sebi dozvoliti da bude kontroliran njenim prijetnjama.

"Obećajem…"

Ovisnici se često kaju i daju obećanja da "više nikada to neće učiniti." Oni mogu djelovati najiskrenije. Problem je u tome što oni nisu u stanju održati obećanja koja daju. Evo primjera.

38-godišnji direktor banke u malom gradiću bio je teška pijanica. Njegova ga je žena molila da prestane piti i da potraži pomoć, ali bezuspješno.

Jednog dana, nakon velike pijanke, probudio se i otkrio kaos u kući, polomljen namještaj i gomilu razbijenog stakla po podu. Njegove žene i kćeri nigdje nije bilo. Nazvao je svoje rođake i oni su mu rekli da su one kod njih.

Otišao je u kuću svojih rođaka i upitao ženu, "Što se dogodilo u kući?"

Ona je rekla, "Ne sjećaš se ničega? Bio si lud čovjek, derao se, lomio namještaj i bacao stvari naokolo."

Nije htio vjerovati svojoj ženi, ali kada mu je kćer rekla, "Bojala sam se da ćeš ubiti moju mamu," on se slomio i zaplakao.

Rekao je da će unajmiti ljude koja će kuću dovesti u red.

Žena je rekla, "Ja se ne vraćam kući dok ne odeš na tretman u rehabilitacijski centar i dok oni ne kažu da je za mene sigurno da se vratim kući. I tada moraš ići na sastanke A.A. grupe."

Čovjek je rekao, "Ne mogu ići u rehabilitacijski centar ili A.A. To bi uništilo moju reputaciju u društvu. Osim toga, misliš li da ću nakon ovoga ikada više piti? Nisam imao pojma što alkohol uzrokuje. Nikad više neću popiti ni kapi."

Taj je čovjek otišao svom svećeniku koji je rekao njegovoj ženi, "John je ovdje izlio svoje srce. On nije bio svjestan što mu alkohol čini. On se jako kaje. Možeš biti sigurna da više nikada neće piti." Svećenik je nagovarao ženu da dozvoli Johnu da se vrati kući.

Žena je pristala. John je držao svoje obećanje tri tjedna, a tada se vratio piću.

John je uistinu vjerovao da je bio iskren kada se zavjetovao da nikada više neće piti. Ali to je tragedija ovisnosti. Ovisnost je ta koja ima kontrolu i djelotvorni tretman je jedini lijek. Žaljenje i obećanja ne postižu ništa, bez obzira na to koliko bili iskreni. ■

Prevela Anja Grabar

Alan Morinis:

Svakodnevna svetost

Židovski duhovni put musara

Zemljovid unutarnjeg života

Carstva duše (nastavak)

Neuravnotežene osobine duše djeluju kao "velovi" koji blokiraju unutarnju svjetlost. Problem nikada nije u samim unutarnjim osobinama musar nam kaže da sve ljudske osobine, čak i ljutnja, ljubomora i žudnja, nisu suštinski "loše". Ove osobine koje bismo mogli nazvati porocima imaju svoju pozitivnu ulogu u našem životu, tako što je ljutnja važan signal da poduzmemo nešto kad se suočimo s nepravdom, ili što ljubomora može biti vrlo motivirajuća unutarnja sila da činimo dobro. Ali kada neka osobina duše ustrajno bude u nama u svojoj krajnost bilo kao prekomjernost ili nedostatak, tada će naša urođena svetost biti zasjenjena. Osobina koja ide u krajnost prema bilo kojem kraju spektra spušta veo koji blokira unutarnju svjetlost nešame

Jedna usporedba može pomoći u razjašnjavanju te slike. Ako svetu bit svog unutarnjeg života (nešamu) zamislite kao sunce, onda su mnoge unutarnje osobine vaše nefeš-duše poput atmosferskih uvjeta. Svaka osobina koja teži prema vanjskom rubu područja jer ste previše ljuti ili previše pasivni, previše pohlepni ili previše velikodušni, previše ponosni ili previše pokorni je oblak na nebu. I mada sunce sija, njegova svjetlost biva ometena prema razini i debljini "oblaka" koji vise nad vašim unutarnjim krajolikom.

Osobine i velovi mogu se grafički prikazati, kao na sljedećem grafiko- nu koji ilustrira skupinu srodnih osobina duše:

Svjesnost o vašoj unutarnjoj neravnoteži točno ukazuje na posao koji možete učiniti kako biste transformirali te unutarnje osobine koje vam predstavljaju izazov.

Ovaj zemljovid unutarnjeg života vrlo je koristan za shvaćanje zašto imate upravo te probleme, navike, snage i slabosti koje imate. Iz ovog mapiranja proizlazi još jedan način definiranja musara: tikun midot ha'nefeš - doslovno, ispravljanje podešenosti duše. To je vaš duhovni plan rada. To je put duše.

Unutarnji protivnik

POSTOJI JOŠ JEDAN važan faktor unutarnjeg života kojeg prepoznaju učitelji musara, a koji ne samo da objašnjava kako ste došli do toga gdje ste sada sa svojim životom, već vas priprema i da se angažirate na planu rada sa svojom dušom: sastavni dio svakoga od nas je jedan unutarnji protivnik.

"Snaga" i "dobrota iz ljubavi" pozitivne su osobine. Ipak, dovedite bilo koju od njih do krajnosti (koju sam okarakterizirao kao "nepopustljivu krutost" u slučaju snage ili "sentimentalnost" u odnosu na dobrotu iz ljubavi) i pronaći ćete osobinu koja je spustila veo preko nešame, zaklanjajući njen sjaj. Stupanj do kojeg osobina teži k ekstremu definira debljinu vela.

Ispuniti nalog Tore da se postane svet ne znači trčati u ovom ili onom pravcu kako bi se steklo ovo ili ono. Umjesto toga, ono što je potrebno jest da uložite trud da otkrijete svetu čistoću koja je utkana u vas. Introspekcijom i samoispitivanjem možete prepoznati osobine koje su prepreka u vašem životu, bilo zato što ih imate previše ili premalo.

Čak i ako znate što je dobro, ispravno i poželjno, nije tako jednostavno postupiti na taj način. Čim vam ideja da učinite nešto dobro padne na pamet ili dođe u srce, pojavi se protivljenje. To može biti neka oprečna misao, ili osjećaj, ili želja koja vas povuče u suprotnom smjeru. U kojem god obliku će se pojaviti, kada pokušate poboljšati duševne osobine koje imate u svom duhovnom planu rada, možete očekivati da vam neće biti lako učiniti bolju stvar.

Židovski učenjaci dali su ime toj negativnoj pobudi. Oni je nazivaju jecer ha'ra, sklonost zlu. Svi mi imamo tu sklonost i ona nas iskušava, jer zbog toga i postoji. Svi smo rođeni sa slobodnom voljom i možemo birati da činimo dobro ili zlo, ali kad god pokušamo učiniti nešto što nas isteže u smjeru dobra, moramo očekivati da ćemo naići na ovaj unutarnji otpor koji dolazi iz sivog područja. Imamo unutarnju sklonost da sebe uzdignemo i pročistimo - to je jecer ha'tov, pobuda da činimo dobro - a ono što nam stoji na putu je taj ugrađeni protivnik, jecer ha'ra

Rabi Eliyahu Dessler dao nam je vrlo koristan koncept koji će nam pomoći da shvatimo ovo uzimanje i davanje, ovaj povuci-potegni koji doživljavamo kad god pokušamo učiniti nešto što odražava našu težnju da se uzdignemo. On u svakome od nas prepoznaje ono što naziva behira-točkama. Riječ behira na hebrejskom znači "izbor", a odnosi se na našu slobodnu volju. Postoji, kaže Rabi Dessler, unutarnja crta bojšnice koja je povučena upravo na onim mjestima na kojima vam je izbor vrlo živ, tamo gdje bi vaša odluka doista mogla otići u oba smjera. On ilustrira što pod time misli uzimajući za primjer stvarnu bitku:

Kada dvije vojske započnu boj, borba se odvija samo na bojnom polju. Područje iza linija jedne vojske pod njezinom je kontrolom i tamo treba očekivati tek malo ili nimalo otpora. Slična situacija prevladava i na teritoriju iza linija druge vojske. Ako jedna strana ostvari pobjedu na frontu i potisne natrag neprijate- lja, položaj bojišnice će se promijeniti. U stvari, dakle, borbe se vode samo na jednom mjestu.

Ova slika opisuje situaciju s kojom se i sami redovito susrećemo kad god pokušavamo učiniti bilo što što uključuje vršenje izbora. Ako je to odluka koju je lako donijeti, gdje su naše vrijednosti i prohtjevi čvrsto utemeljeni, ne očekujemo nikakvu borbu. A nije ništa teže ni kada je donošenje izbora toliko izvan naših interesa ili mogućnosti; tada nismo ni u iskušenju. Rabi Dessler upućuje: "Slobodna volja se iskazuje i valjan izbor donosi samo na granici između sila dobra i sila zla unutar te osobe."

Da bi to ilustrirao on daje primjer dvoje ljudi koji su vrlo čvrsti u svom odnosu prema materijalnim dobrima. Jedan je profesionalni lopov odgojen među lopovima i pljačkašima. Kod ove osobe nema apsolutno nikakve unutarnje borbe oko toga da li nešto ukrasti ili ne, jer je to njezin ustaljen način života: "Za nju, ukrasti ili ne ne predstavlja nikakvu behira", kaže rabin Dessler. No ipak, ova osoba u sebi zadržava potencijal da se duhovno uzdigne, tako da u njoj negdje živi slobodna volja i vršenje izbora je stvarno. Rabi Dessler se pita, kada bi taj lopov bio otkriven usred pljačke, bi li se on pucanjem iz oružja izvlačio iz nevolje i riskirao da nekoga ubije? Kada bi to pitanje za njega predstavljalo istinsku poteškoću, s neizvjesnim ishodom, onda bi to utvrdilo jednu od njegovih behira-točaka, "gdje su njegove snage dobra i zla, istine i neistine, ujednačene".

Druga osoba koju Rabi Dessler navodi je netko tko je odgojen u dobrom domu sa snažnim moralnim vrijednostima. Ova osoba ne bi osjećala ni najmanje iskušenje da ukrade makar i cent. Znači li to da on ili ona nema behira-točku na kojoj će se suočiti s testom duhovnog uzdizanja? Ne, i ova osoba mora imati izazove kroz koje se može duhovno uzdizati. S obzirom da ovdje pitanje krađe nije realna mogućnost, u ovom se slučaju behira-točka može odnositi na drugi aspekt odnosa prema imovini, poput toga koliko daje u dobrotvorne svrhe te daje li velikodušno i ljubazno. ■