i idoli

"A G-spod reče Mojsiju:„ Zašto Meni vičeš? Govori djeci Izraelovoj i neka krenu naprijed." (Izlazak 14,15)

Četrnaesto i petnaesto poglavlje knjige Izlaska s teološke su perspektive jedna su od najznačajnijih poglavlja u Bibliji jer nam definiraju temeljnu razliku između monoteizma i idolopoklonstva. Prvo od njih počinje s B-žjim uputama da se Izraelci "Vrate i utabore ispred Pihahirota između Migdala i mora, ispred Baala na sjeveru … uz more." (Izl 14, 1).

Kako je čudno da je opis mjesta na kojem su počinuli – mjesta koje će postati svetište koje obilježava najveće čudo Izlaska, razdvajanje Crvenog mora - povezano s dva glavna idola, Horusom i Baal Cefonom; da stvar bude još gora, isti se opis ponavlja samo osam stihova kasnije! (Izl 14,9).

Usudio bih se reći da Biblija ovdje suprotstavlja dva različita pristupa, jedan koji predstavlja idolopoklonstvo i drugi koji se odnosi na B-žja čuda. Izraelci su upravo napustili egipatsko ropstvo, no mentalitet robova još nije napustio hebrejsku psihu. Oni se nalaze upravo kod PiHahirota, na vratima slobode (herut), no još uvijek ih drži paraliza koju je izazvao idolopoklonički hram Horusa; oni su još uvijek pod utjecajem gospodara-boga Sjevera (Baala).

Naime, idolopoklonstvo slabi svoje pristalice, čini ih nemoćnima pred bogovima koje su sami stvorili na svoju sliku; ti su bogovi jednostavno moćnija bića, ispunjena slabostima i manama smrtnih bića - samo u većoj mjeri. Ti bogovi upravljaju svijetom; jedino čemu se ljudsko biće može nadati jest da potkupi ili umilostiviti bogove da se dobrohotno odnose prema njemu.

Mojsije je još uvijek na početku svoje karijere; on ima još jako puno toga za naučiti o Židovskoj teologiji. Stoga on kaže narodu prestrašenom pojavljivanjem Egipćana iza njih u potjeri i uzburkanim morem pred sobom, "Stojte mirno i vidjet ćete spas G-spodnji. G-spod će se boriti za vas, a vi ćete biti šutke." (Izl 14, 13-14)

B-g tada intervenira, prekidajući Mojsijeve riječi. "Zašto vičeš u molitvi Meni?" pita B-g, što znači: Ja, sveprisutni Gospodar svijeta, dao sam ti moć stvorivši te na Svoju sliku; očekujem da ljudi poduzmu što treba, da krenu naprijed, da preuzmu odgovornost za ljudskuŽidovsku - sudbinu. Sada kada su na vrhuncu, ili na vratima slobode, učini da krenu naprijed bez obzira na rizik.

B-g želi da Mojsije i sav Izrael shvate da On nije tek još jedan idol, niti najveći ili najmoćniji između idola, koji ljude čini nemoćnima i čeka ljudske darove kojima će ga umilostiviti te njihove molitve. B-g je zapravo ne-materijalni Duh, kojeg je najbolje (ali nesavršeno) opisati kao Ljubav (četveroslovno ime J-HV-H), Suosjećajnost, Darežljivost milosti, Dugotrpljivost, Dobrohotnost i Istina (Izl 34,6) koji je stvorio ljudska bića na Svoju priliku, dajući im moć da u povijesti postupaju kao Njegovi partneri, i očekuje od njih da razviju njegove B-žanske karakterne osobine te im nalaže da svim obiteljima na zemlji donesu slobodu i sigurnost.

Izraelci uče ovu lekciju dok stoje na vratima slobode (pi-herut), dok narod svjedoči razdvajanju Crvenog mora. Oni nisu smjeli mirno stajati i nijemo čekati da ih deus ex machina oslobodi iz naizgled nemoguće situacije. Oni se moraju pokrenuti i djelovati.

I tako im B-g zapovijeda da "krenu naprijed", da skoče u vodu, riskirajući svoje živote za slobodu; tek tada će doista zaslužiti živjeti kao slobodna ljudska bića pod B-gom. Naši mudraci smatraju da su ovu lekciju na moru doista naučili kada su zapjevali: "Ovo je moj B-g, ve'anvehu" (Izl 15,2); čak je i sluškinja na moru vidjela ono što kasniji proroci nisu vidjeli." (Raši, kada navodi Mekhiltu.)

Očito, njihovu pouku treba shvatiti iz hebrejske riječi ve'anvehu. Što ova riječ znači? Neki komentari sugeriraju da ona znači "proslavit ću Ga" bilo izgradnjom Hrama (Targum, nave), ili pjevanjem hvale Njemu (Raši), ili uljepšavanjem (ne'e) Njegovih zapovijedi (lijepa suka). Midraš Mekhilta tekst interpretira kao dvije riječi, Ani ve'hu, ja ću biti poput Njega, voljeti, biti suosjećajan, istinoljubiv itd. Ali oba ova izvora naglašavaju ono što ćemo mi učiniti za B-ga ili što ćemo postati B-gu; u oba slučaja B-g je u središtu zbivanja.

R. Hamma u ime R. Hanine sugerira da riječ v'anvehu znači da ja učim iz Biblije djelovati na način na koji se On odnosi prema čovječanstvu: "Kao što B-g odijeva nage, tako moramo i mi; kao što B-g obilazi bolesne, tako moramo i mi; kao što B-g tješi ožalošćene, tako moramo i mi" (Sota 14a)

Nije bitno ono što mi radimo za B-ga, nisu bitne čak ni karakterne osobine koje razvijamo, već je bitno ono što činimo, a B-g nam je dao moć da radimo u korist naših bližnjih, ljudskih bića, kako bismo svijet usavršili u B-žje kraljevstvo. To je pravi monoteizam.

Šabat šalom

Prevela Tamar Buchwald