i blagoslovi

"Šest dana u tjednu skupljat ćete [manu], a sedmoga dana, na šabat, neće je biti" (Izlazak 16,26).

Sveti Zohar (2,88a) pita: "Ako se na šabat ne može naći hrane, na koji način je šabat blagosloven (Postanak 2,3)?" On odgovara: "Svi blagoslovi, nebeski i svakidašnji ovise o šabatu".

Prošlog šabata, dok sam čitao ovaj odlomak iz svetog Zohara, sinulo mi je da je šabat vrlo sličan osakaćenim prosjacima iz priče "Sedam prosjaka" Rebe Nahmana. Svakom od njih nedostaje poneka fizička sposobnost (a u nekim slučajevima i udovi), no oni ipak posjeduje superiornu snagu, posebno u odnosu na ono što se čini da svakom ponaosob nedostaje.

Na šabat je nama Židovima zabranjeno ne samo obavljanje 39 melahot, širokih kategorija kreativnih djela (kojima mi ljudi pokazujemo da vladamo svijetom), nego također i cijeli spektar rabinskih naputaka. Kao rezultat toga, s vremena na vrijeme se možemo osjećati - ili zaista biti - osakaćeni u svojim mogućnostima rješavanja prirodnih potreba, materijalnih, emocionalnih ili duhovnih. Osjećaj da smo osakaćeni držeći šabat kad moramo zadovoljiti potrebu donosi nam pitanje: U kom pogledu je šabat blagosloven?

Kako bi odgovor Svetog Zoharada svi blagoslovi ovise o šabatu – za nas funkcionirao, moramo imati dvije osobine koje rade jedna uz drugu, bitahon i jira Bitahon znači povjerenje. Što znači jira? Doslovno jira znači strah. Sada, riječ "strah", kad je nađemo u hasidskim i musar- skim seforim (židovskim religioznim djelima), uvelike je pogrešno shvaćena. Ovo nije nova pojava. To seže unatrag barem nekoliko stotina godina. Prvo, spomenimo neka pravilna razumijevanja jira/straha. U tim djelima strah može značiti strahopoštovanje prema B-gu ili štovanje talmidei hahamim (Mudraca Tore), cadikim i svetih mjesta ili sakralnih objekata. To može značiti podsvjesni strah od toga da se u konačnici moramo susresti s našim Stvoriteljem, jer podsvjesno znamo da smo očajno nespremni za taj susret. Jira u tim djelima može značiti i oprez u pogledu naših misli, govora i/ili ponašanja.

Jira ne znači bilo kakav paralizirajući strah ili živčani slom. Mnogi od nas postaju uplašeni danim upozorenjima ili posljedicama opisanim u našim svetim djelima. Nečiji jecer hara, pogrešan način razmišljanja, može ga onemogućiti tako da ga povuče, dolje, u očaj. Ili još gore, ateizam. Cadikim nas uče da kada učimo o takvim mogućim teškim posljedicama na umu treba imati ključni koncept da je zlato vrednije od srebra.

Kabala stavlja dobrotu u ravan s metalom srebrom, a pravdu/presudu/strogost sa zlatom. Darovi i nagrade su izrazi ljubaznosti. Biti unaprijed upozoren na opasnost, upu- ćen o tome kako ju izbjeći i ukoren kada to ne napravimo veća je razina ljubaznosti. Još je veća ljubaznost to što nam je ponuđena doza jira sa sljedećim suptilnim porukama. Prva: B-gu je dovoljno stalo do tebe da te nauči da paziš na svoje načine, putove. Drugo: u stanji si brinuti se za sebe i promijeniti se na bolje, bez obzira koliko tvoji trenutni putovi bili nesretni.

Ovdje na scenu stupa povjerenje. Ako netko nema povjerenja, on ne smatra da se B-g brine o njemu i za njega, i time njegova jira ima nedostatak. Na primjer, u odnosu na manu (i druge vrste prihoda), ako netko nema povjerenja u B-ga da će ona sutra pasti, on će pokušati stvoriti zalihe mane, iako je B-g rekao da se to ne čini (Izlazak 16,19). Što je još gore, on može ignorirati upozorenja i opomenu pa oskrnaviti šabat u pokušaju da nađe manu koje tamo nema (isto. r.26).

Dakle, iako zakoni šabata mogu učiniti da nam se šabat doima kao "osakaćen" ili siromašan, oni prikrivaju postojanje velikog vrela povjerenja i pozitivne-jira koje nam šabat može ponuditi. Što više razvijamo taj tandem osobina, koje su ‘posude’ za primanje blagoslova svake vrste (ne samo za materijalno izdržavanje), to će nam više blagoslova poteći. Kako kaže Rebe Nahman, šabat daje također i fizički život (u knjizi The Aleph-Bet Book, u poglavlju "Charity" B, 2). Amen.

A gutn Shabbos!

Šabat šalom.

■