Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Smirenost

Jišuv

Osoba koja je usvojila duševni mir stekla je sve!

Rabbi Simcha Zissel Ziv, Alter iz Kelma

JIŠUV može značiti boraviti, sjediti ili odmarati se. Neki komentatori ovu osobinu razumiju kao stanje uma - unutarnju mirnoću i jasnoću misli. Drugi, možda oni koji su skloni biti konkretniji, ovo vide kao kvalitetu sjedenja da bi se proučavalo, s naglaskom na marljivosti.

Ovo je primjer klasične podjele unutar židovske misli i prakse. Stavlja li se naglasak na traženo ponašanje (u ovom slučaju sjedenje da bi se učilo) ili na misaoni stav s kojim se čin vrši (ovdje, jišuv da'at, unutarnji mir)?

Polemika je nerazrješiva jer obje strane imaju svoje vrijednosti. Ali u ovom slučaju, čini mi se korisnijim usredotočiti se na unutarnju kvalitetu mentalne smirenosti, jer bez nje osoba vjerojatno neće biti u stanju ispuniti drugi cilj, da marljivo sjedi. Duševni mir (jišuv da'at; doslovno, svijest koja je sjela na mjesto) je ono što dopušta postojan i marljiv trud kojeg učenje i praksa traže.

Talmud nudi prekrasnu sliku smirenog uma. "Rabi Nahman bar Jichak je primijetio: učenje traži da um bude bistar poput dana kad puše sjeverac." Zatim se primjećuje kako svakodnevni život može utjecati na taj jasan, unutarnji prostor: "Abaje je dao opasku: 'Da mi je moja [po]majka rekla: "Dovedi me da izvršim jednostavan zadatak" ja ne bih bio u stanju učiti.' Raba je rekao, 'Da me uš ugrizla, ne bih mogao učiti.'"

Ovi primjeri nisu toliko udaljeni od našeg iskustva koliko bi se moglo činiti. Ponekad um bude bistar i smiren poput nepristupačnog jezera u rano jutro bez vjetra. A onda nam nešto ne veće od mrava ili teže od pomisli odvuče pažnju i to smireno stanje uma u tren oka nestane, ostavljajući nas uznemirenima u strahu koji se unutra rasplamsa.

Um koji je u konfliktu sa samim sobom ono je što komentator iz četrnaestog stoljeća poznat kao Ran naziva tiruf ha'da'at, stanje uma koje doživljavamo kada postoji sukob između intelekta i emocija. Upravili ste se da ostvarite jasno definirani cilj s fokusiranim i jedinstvenim umom, i sve je mirno, sve dok vas komarac ne ugrize i svrbež počne ometati. Ili se, naizgled niotkuda, pojavi misao koja u vama zagolica želju, i mašta počne bujati. Ili vam se pojavi sjećanje na uvredu koja vam je učinjena, i bol zbog te uvrede vrati se jači. Unutarnji mir nepostojan je i prolazan doživljaj, i postoji ogroman broj mogućih kandidata koji mogu poremetiti tu unutarnju ravnotežu.

Unutarnji mir doživljavamo onda kad nema stresa ili tenzija između namjera koje smo sebi postavili i naših fizičkih želja ili emocionalnih stanja. Rav Shlomo Wolbe piše da je cilj sveukupne osobne duhovne prakse biti u miru sa samim sobom, sa svojim okruženjem i s B-gom.

Rabi Eliyahu Dessler objašnjava kako doći do tog cilja. Nemoguće je koncentrirati se dok um napadaju vanjski interesi i želje. Smireni um postiže se prvenstveno tako da ga se očisti od svega ostalog osim zadatka koji je pred vama. On dodaje da kada čovjek učini mali napor u tom smjeru, on ili ona bude nagrađen B-žanskom pomoći, te kroz proces nastojanja postizanja duševne smirenosti čovjek stječe menuhat ha'nefeš (spokoj, unutarnju smirenost).

Rav Dessler kaže to tako da zvuči jednostavno - samo raščistite svoj um. Kad razmišljamo o tome kako to napraviti, čini nam se teško ostvarivo. Ali potrebno je samo započeti taj proces da bismo otkrili kako je pristupačniji nego što nam se činilo prije nego što smo uložili taj početni napor. Zar ne bi to bilo baš onako kako bismo očekivali da nam stigne B-žanska pomoć?

Stvari koje uznemiruju vaš um rijetko kada su slučajne. Svatko od nas sklon je određenim vrstama remećenja i ometanja. Na radionicama i predavanjima ponekad dam ljudima da naprave jednostavnu meditaciju za fokusiranje uma koja uključuje koncentriranje na jednu riječ ili sliku. Nakon isteka određenog vremena, zamolim sve one koji su voljni da kažu što ih je ometalo. Jedna osoba će možda navesti da je imala seksualne fantazije. Druga će možda reći da je razmišljala o ručku. Treća bi mogla reći da se rasplamsao stari žar zavisti, a neki pak drugi bi priznali da su se izgubili u planiranju tjedna pred njima.

Kad skupina raspravlja o tim distrakcijama, vrlo brzo postaje jasno da je ono što uznemirava um ništa drugo do osobni planovi. Odvlačenje pozornosti uma obično je ukorijenjeno u konkretnim midot koje su bitne toj osobi u tom času; to su duševne osobine u kojima ta osoba ima potencijal rasta. Zbog toga različiti ljudi imaju različite distrakcije, a ista osoba ima tendenciju da nađe iste vrste misli ili osjećaja koji se ponavljaju kao krivci za odvlačenje pažnje. Odvlačenje pozornosti uma nije poput smeća ili prljavštine koje se može ukloniti ili obrisati.

Umjesto toga, ona poziva na krucijalnu istinu o prioritetima duhovne prakse koju onaj koji se želi podići u smjeru svetosti može naći vrlo vrijednom i korisnom.

Kod mene je planiranje ono što teži da poremeti moj duševni mir. Stanje unutarnje smirenosti neće me obuzeti prije nego li se uvuku misli o onome što ću raditi kasnije tokom dana, sutra i do kraja života. To je moj obrazac, baš kao što ćete i vi imati svoju vlastitu šablonu, ako je možete osvijestiti.

Što mi planiranje govori o mom vlastitom duhovnom programu?

Ono otkriva slabost u osobini bitahona (povjerenja). Kad si dam u zadatak da očistim svoj um, ja otvaram unutarnji prostor koji pušta unutra moju jedinstvenu verziju tjeskobe, a to je planiranje budućnosti. Jednom kad otkrijem i priznam da je briga taj faktor koji narušava moj duševni mir, time također otkrivam da je njegovanje povjerenja put da povratim svoju unutarnju smirenost.

Osobna duhovna preobrazba koja se naziva stjecanje Tore zahtijeva da osoba bude vješta u čišćenju svog uma od svih ostalih stvari, bilo da se radi o pritiscima na poslu ili u obitelji, fizičkim tegobama, maštarijama, brizi o vremenu ili bilo čemu drugom što stvara unutarnji nemir. Opušten i usredotočen, miran um, kojeg ništa ne ometa, ključan je za duhovni rast. Put do tog unutarnjeg stanja ide izravno kroz područje musara, koji nas vodi putem oplemenjivanja naših unutarnjih osobina kako nam ne bi bile prepreke za naše duhovne težnje.

PRAKSA

Naš problem s osobinom staloženog uma uglavnom se sastoji u njenom nedostatku. Rav Kook predlaže praksu koja će vas vratiti u smireno stanje uma:

Kada vam smirivanje uma predstavlja izazov, on savjetuje da odete u prirodu da biste doživjeli "mir koji izvire iz B-žje dobrote koja ispunjava sve što postoji: pjesma ptica koje sjede na drveću, pogled na ljepote Karmela i Šarona s njihovim prekrasnim cvjetovima, te sladak miris ljiljana i voća u B-žjem zemaljskom vrtu koji je dao cijelom čovječanstvu. Oni vraćaju um [da'at] čovjeka u njegovo prirodno stanje nakon što ga kultura i društvo udalje od njega. A vraćajući se svom izvoru u prirodi, stvorenoj B-žjom rukom, vraća mu se sve prirodno zadovoljstvo njegove duše, uključujući osjećaj svetosti i uzvišenosti duha koji nas povezuje sa Svemogućim, kao i dobar karakter."

Vaša je praksa tražiti trenutke u kojima ćete osjetiti prirodno okruženje. Izađite u vrt. Zaustavite se da biste posjetili park kraj kojeg svakog dana prolazite. Uživite se u zvukove, boje i dojmove i promatrajte kakav učinak taj doživljaj ima na vaš unutarnji mir.

Chaya Rivka Zwolinski: