Bošnjak 4

BOŠNJAŠKA KULTURNA ZVEZA BOŠNJAČKI KULTURNI SAVEZ SLOVENIJE List Bošnjačkog kulturnog saveza SLOVENIJE P.P. 1624 LJUBLJANA

E-Mail: bkzs.fljds @ siol.net

BOŠNJAK Godina II

broj: 4

LJUBLJANA

Maj 2001

IZLAZI POVREMENO

SRAMOTA TREĆEG MILENIJUMA Slikom, stihovima, skulpturom i historijskim činjenicama, protestiramo protiv neljudskih ispada u Mostaru, Trebinju, Banja Luci i drugim mjestima kao i svakodnevnih uvreda I fizičkih prijetnji i napada. Protestiramo protiv ispada jednog od predstavnika slovenske inteklektualne scene historičara umjetnosti P. Lampiča kao i protiv onih koji su “postavili” železne kolčiće oko džamije u Ljubljani i onih koji više od trideset godina “traže” primjernu lokaciju za Islamski kulturni centar Uredništvo u Ljubljani.

Abdulah Sidran

Zašto tone Venecija

Gledam u nebo iznad Venecije.

Ništa se promijenilo nije, posljednjih sedam milijardi godina. Gore, ima Bog. On stvorio je Svemir, u Svemiru sedam milijardi svjetova, u svakom svijetu bezbroj naroda, mnoštvo jezika, i po jednu - Veneciju.

Piteru Viru

Gledam u nebo iznad Venecije. Zemaljski su gospodari namjerili da bošnjačkog naroda - nema.

Venecija tone. Evropa tone. Tone kolijevka, i dijete u kolijevci tone. Tonu kontinenti. Tone ruža u vazni od stakla murano.Tone Murano. Hotelska soba tone i Društvo mrtvih pjesnika tone. Zašto ne treba na svijetu da ima naroda bošnjačkog? Među bojama Narode stvorio različitim, na uho im šapnuo: “Sada - jedna boja, među mirisima - jedan miris manje? upoznajite jedni druge. “Sijaset jezika dao, da ih uče, Zašto ne treba na svijetu da ima - ova Venecija? jedni od drugih, kroz jezike da se upoznaju, i svi, Među čudima - jedno čudo manje? od toga - bivaju bogatiji, i bolji. Veneciju dao, kao ticu i ribu što je dao, da ljudi i narodi vjeruju Gledam u nebo, iznad Zemaljskog svijeta. u Njega - čudeći se Njegovim djelima.

Jedna se zvijezda, u dugome luku, ruši i bezdan Svemira. Kao da pade - posred Kanala Grande.

Gledam u nebo iznad Venecije. Gore, i posvuda, Zemaljski svijet, među sedam milijardi vasionskih jeste - Bog. Jedan. Što stvorio je Svemir, sedam svjetova, hoće da ostane siromašniji za cio jedan milijardi svjetova u Svemiru, u svakom svijetu puno narod. Takva je volja zemaljskih gospodara. jezika i naroda, i po jednu Veneciju. I jedan malehni U Svemiru, tada, jedna zvijezda pada. Zato tone narod dao, u jednome svijetu, na kopnu što ga zovu Venecija. Svemir bude siromašniji - za cio Evropom, u plamenu Južnih Slavena. Tu je Granica. jedan svijet. Takva je volja Gospodara svjetova.

Bosna. Bosna. Bosna. Dodiruju se tu, i tuku, Istočni Takva je volja Vladara Sudnjega Dana. križ i Zapadni križ, od jednog križa nastali. A bošnjački narod je pitom. Zato prihvati ruku Treće (Venecija/Sarajevo, avgust/september 1993.)

Vjere: u Jednoga Boga, Koji nije rođen, niti je rodio, a Gospodar je svjetova, i Vladar Sudnjega Dana.

Mirsad Begić:

Forma viva v Seči pri Portorožu, 1979

BOŠNJAK

2

ISLAM I DRŽAVLJANSTVO U EUROPI Posredstvom Vijeća Kongresa Bošnjačkih intelektualaca smo dobili knjižicu posebnog izdanja koja je u biti izlaganje dr.

Mustafe ef. Cerića. Uz pristanak Vijeća Kongrsa bošnjačkih intelektualaca, a zbog sadržine knjige koja po našem mišljenju razbija ksenofobiju kako Zapada tako i države u kojoj živimo, vam u cijelosti prenosimo sadržinu. Predavanje održano na tribini Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu 4.12.1999.

1. Ovo je predavanje napisano na poticaj generalnog sekretara Rabite (Muslimanske svjetske lige) dr. Abdullaha el Ubejda, koji me je prošlog augusta u Briselu zamolio da za simpozij o temi "Slika islama na Zapadu u obrazovnim programima", koji je održan od 19. do 20. 11. 1999. god. u Beču, napišem referat o temi "Islam i državljanstvo u Europi". U međuvremenu, na poziv britanskog ambasadora u Sarajevu gosp.

Grahama Handa, prihvatio sam da sudjelujem na konferenciji u Centru Wilmot Park u Londonu koja je održana od 22. do 26. 11. 1999. o temi "Islam i Zapad u 21. stoljeću". U Wilmot Parku sam govorio o temi "Susret civilizacija problemi i perspektive". Dakle ovo predavanje je sukus onoga što šam govorio u Beču pred dominantno muslimanskom audijencijom i u Londonu pred audijencijom eksperata za pitanja islama i muslimana danas u svijetu. Radi se o ekspertima sa Zapada i sa Istoka.

Bila je to za mene prilika da provjerim da li je moguće govoriti o islamu i Zapadu tako različitm slušateljima istim jezikom i sa istim argumentima. Shvatio sam, zapravo, da se pred mene postavio zadatak da pokušam ustanoviti kako je moguće živjeti istinski islam i biti dobar državljanin u Europi.

2. Mislio sam da zadatak neće biti težak. Medutim, kada sam počeo pisati, naišao sam na mnoge poteškoće. Najveća pred kojom sam se našao bilo je pitanje - ko predstavlja islam u Europi?

U europskim medijima islam se obično predstavlja kroz lik teroriste, u javnim školama predstavlja se u liku djevojčica sa hidžabom (mahramom), dok se u knjigama za opću povijest islam prikazuje u slici sablje, što neminovno proizvodi islamofobiju u glavama Europljana. Ustvari, ustanovio sam da poteškoća nije u razumijevanju religije i geografije. Poteškoća se javlja onda kada se želi otkriti ono što je više od religije islama i od geografije Zapada,

jer islam je religija, više od religije i Zapad je geografija, više od geografije.

Mislim da upravo to "nešto što je više od religije i geografije" čini islam i Zapad privlačnim jedno drugom.

3. U traganju za tim misterioznim "nečim što je više u islamu", neki naučnici često izgube iz vida objekt svojih studija. U velikoj želji da budu u trendu trenutka, neki naučnici na Zapadu vole da donose preuranjene sudove o muslimanskim pitanjima u svijetu. Oni hoće da nas pouče da je politika nešto više od s a m e religije islama, ali previđaju činjenicu da je islam, također, nešto više od s vakod nevn e pol i tik e .

Zbo g toga reducira n j e isla m a n a politički sud vodi krivim putem tamam t o l i k o koliko i svođenje politike na isključivo islamska pitanja. Islam je političan više od politike, na isti način kao što je religiozan više od religije.

4. Primjetno je da se, upravo, to "nešto više islama" negoli gruba politika gubi u zapadnoj nauci i dnevnim medijima.

Naime, Sadam Husein je musliman onoliko koliko je Hitler bio kršćanin.

Karadžićje hrišćanin onoliko koliko je Usama bin Ladin musliman. Međutim, u historijskoj literaturi Hitler nije kršćanski fašist. On je samo jedan od najgorih fašista u povijesti čovječanstva. U svjetskim medijima Karadžić nije hrišćanski ratni zločinac. On je samo jedan od najgorih

ratnih zločinaca u bivšoj Jugoslaviji.

Na drugoj strani, Sadam Husein nije samo najlošiji državnik u povijesti čovječanstva. On je naglašeno muslimanski diktator. Usama bin Ladin nije samo jedan od volontera svjetskih ratnika. On je navlastito islamski terorist. Ja ne želim sugerirati da se svim svjetskim religijama treba lijepiti atribut terorizma. Ja želim samo ukazati da je atribut terorizma, izgleda, isključivo rezerviran za jednu vjeru u svijetu - islam.

5. Nijedna osoba zdrave pameti neće opravdavati zlo diktature i terorizma.

Ali nijedna razumna osoba neće prihvatiti ni pripisivanje tog zla islamu.

Unatoč našem protivljenju, iracionalna osoba je prevladala. Nije potrebno vraćati se na bombaški slučaj u Oklahomi prije nekoliko godina da bi se prepoznala ta iracionalnost. Nije nužno čitati ni srbijanske novinske izvještaje o Bosni i Kosovu da bi se stidjelo pred ljudskim ludilom.

Najmanje je potrebno slušati ono što Rusi govore danas o narodu Čečenije da bi čovjek ostao šokiran pred ljudskim nemoralom. Međutim, potrebno je pratiti izvještaje iz Afganistana i Alžira i pitati se zašto isti narod, sa istom vjerom, jezikom, kulturom i geografijom ne može naći racionalne razloge za rješavanje svojih nesporazuma. Afganistanci i Alžirci su morali naći način da savladaju "zavjeru" Zapada snagom duha islama i da poravnaju svoja neslaganja, dajući nam tako snažniji argument da ne postoji tako nešto kao islamski terorizam.

6. Čak iako se kaže da Zapad želi da stalno drži islam na optuženičkoj klupi bez jasnog dokaza o krivnji, muslimani nemaju opravdanje što stalno nude slabu odbranu. Povijesno je dokazano da je samodokaziva odbrana islama bila uvijek uvjerljivija negoli apologetičko plakanje. Islam je preživio mnoge mu-

BOŠNJAK slimanske krive interpretacije, pa će sigurno preživjeti i krive interpretacije Zapadnjaka. Ne vidim veliku razliku između talibanske krive interpretacije islama u vezi sa obrazovanjem muslimanskih žena, ako je to tačno, i zapadne krive intrpretacije u vezi sa problemom svjetskog terorizma. Može se čak reći da je talibanska kriva interpretacija gora od one na Zapadu. Jer ako Zapad terorizira muslimanski um, talibansko teroriziranje muslimanskih djevojčica je mnogo opasnije za dobrobit muslimanskog Umeta.

7. No, moram primijetiti da sliku islama u Europi ni muslimanski mediji ne prikazuju uvijek korktno. Vrlo često u muslimanskim medijima čitamo nepotrebna pretjerivanja. Islam se ponekad prikazuje pobjednički kao nikad ranije, a ponekad se oplakuje do te mjere da se stječe dojam da za njega na Zapadu nema nade. Očito da islamofobija u zapadnjačkoj glavi stvara fobiju u muslimanskoj glavi,tj., Eurofobiju. Nedovoljno upućeni, neki naučnici iz muslimanskog svijeta promašuju stvarna pitanja koja su od najviše važnosti kako za islam, tako i za Zapad. Oni propuštaju da vide Zapad kao partnera ne samo u biznisu već i u kulturi i civilizaciji. Zapad je više od tehnološke proizvodnje i vojne sile. On je duh modernog doba ukorijenjen u dugoj i dubokoj povijesti kulturnoga i civilizacijskog razvitka čovječanstva, u čemu se muslimanski doprinos ne može potcijeniti.

8. Da budemo jasni, Europa nije Dom islama, ali nije niti Dom rata. Europa je Dom ugovora ili dogovora. Ona nije Dom islama, jer muslimani ne sačinjavaju većinu europskog stanovništva, pa zbog toga nije moguća primjena šerijatskog prava. Ali nije ni Dom rata, jer se neki pogledi šerijatskog prava mogu primijeniti. Prema tome, Europa je Dom dogovora, jer je u njoj moguće živjeti u skladu sa islamom u kontekstu društvenog dogovora (Social Contract) "kao načela da će slobodne i razumne osobe, koje žele promicati svoje vlastite interese, prihvatiti prvotni položaj jednakopravnosti kao određenje temeljnih tačaka sporazuma svoga udruživanja".

9. Nije teško dokazati da je ideja o "ugovoru" legitimna. Postoje mnogi

3 doktrinarni i povijesni dokumeniti koji upućuju na koncept sulha (mir, pomirenje, dogovor) kao suprotnost konceptu harba (rat, borba, sukob).

Osnovna misao islama je mir sa Bogom, sa Njegovim Vjerovjesnikom i sa vladavinom prava. "Bog poziva u Dom mira..." (10:25). "A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju »Mir vama« (25:63).

"Kada Bog i Njegov Vjerovjesnik nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe..."(33:36). "...svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Bog htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti..."

(5:48). U duhu tih kur'anskih iskaza Vjerovjesnik je pravio ugovore (sulh) ili ('ahd) sa idolopoklonicima na Hudejbijji, Sa Jevrejima i kršćanima u Medini, te sa susjednim kraljevima Abesinije, Perzije i Bizantije. Četvorica prvih halifa su vjerno slijedili primjer Vjerovjesnika, kao i svi drugi pravedni vladari u muslimanskoj povijesti. Tu povijesnu činjenicu o društvenom ugovoru, koji je inicirala muslimanska dobra volja prema drugim narodima i vjerama, na vrlo dobar način je dokumentirao dr.

Muhamed Hamidullah u jedinstvenoj knjizi "Medžmu'ah el wetha'iq elsijasijjeh li el-'ahdi el nebewi we elkhilafeh el râshideh".

10. Kao što smo rekli, nije teško dokazati valjanost teorije "ugovora", jer slobodno se može reći da je to bitan dio opće islamske doktrine i povijesti. No, poteškoća se javlja u nedostatku pravog koncepta (Social Contract) koji bi se mogao primijeniti u kontekstu europskog okruženja i koji bi osigurao dostojan status islama kao načina života i muslimana kao državljana u Europi.

Prvo, Europu treba shvatiti kao Dom mira ili ugovora, ne kao Dom rata ili sukoba. Drugo, treba znati koja su to pitanja koja se mogu uključiti u okvir ugovora u Europi. I, treće, treba napraviti koncept organizacije ili institucije koja može predstavljati islam kao globalnu religiju i muslimane kao globalne državljane.

11. Treba razlikovati pojam ugovora (contract) od pojma zavjet (covenant).

Naime, ugovor ljudi nije zakon prirode, već diktat razuma, a zavjet je volja vjere. Prema tome, državljanin je čovjek koji ima ugovor o dužnosti državi kao čin diktata njegovog razuma, tj., njegovog ('ahda), a musliman je čovjek koji nosi zavjet o vjernosti Bogu kao čin volje njegove vjere, tj., njegovog (mîthâqa). Zavjetom čovjek daje svoje srce Bogu i dobiva unutarnji mir, ugovorom čovjek daje svoj razum državi i dobiva društveni mir kao stanovnik jednog mjesta ili grada.

Državljanin ima prava i privilegije slobodnog čovjeka, on je član države, rođena ili naturalizirana osoba koja duguje lojalnost državi, a od nje ima pravo na zaštitu svog života, svoje vjere i slobode, te svog imetka i svoje časti.

12. Europa kao Dom ugovora otvara put za iskreni dijalog ne samo sa kršćanima kao takvim već i sa europskim (ili zapadnim) društvom u cjelini. "Na put Gospodra svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj..."! (16>125). To kur'ansko načelo pretpostavlja da dijalog među vjerama i kulturama bude kontekstualan, jednakopravan i punoznačan. On mora bit naučan, objektivan i sadržajan. No, da bi se postigla ta razina diskursa sa Europom, mora se razumjeti njezina suvremena filozofija, kultura i politika. Treba znati da se europska filozofija temelji na logici racionalizma i znanosti, da se njezina kultura uglavnom izvodi iz tradicije kršćanstva, te da je njezina politika utemeljena na ideji preživljavanja najdovitljivijeg.

13. Da budem jasan, razumijevanje nije prihvatanje. Naprotiv, nerazumjevanje vodi prihvatanju stvari koje treba odbaciti duhom "zavjeta", kao i odbacivanju stvari koje treba prihvatiti silom "ugovora". Nadalje, neupućenost u zbiljnost europskog društva u njegovim različitim dimenzijama čini nas nesposobnim da razlikujemo dobre od loših i korisne od štetnih europskih proizvoda koji su dostupni za upotrebu.

Europa (ili Zapad općenito) posjeduje više znanja o muslimanima negoli volje da ih prihvati, dok muslimani imaju manje znanja o Europi negoli spremnosti da ju prihvate. To je osnovna razlika

BOŠNJAK

4 izmedu europskog pristupa islamu i muslimanskog pristupa Europieuropski nedostatak volje da prihvati muslimane onakve kakvi jesu i muslimanski nedostatak znanja o Europi onakve kakva jeste. Europa je spremna da tolerira islam u svom domu, ali nije spremna prihvatiti muslimane u svom političkom, društvenom i kulturnom životu. Na drugoj strani, muslimani su spremni prihvatiti Europu onakvu kakva jeste, ali ne čine dovoljno da uvećaju svoje znanje o europskom političkom, društvenom i kulturnom okruženju, što bi promijenilo njihov položaj u europskom društvu.

14. Ako se prihvati Dom ugovora kao muslimanski koncept za Europu u smislu istinskog muslimana kao dobrog gradanina Europe, onda treba označiti pitanja koja se tiču muslimana kako bi koncept bio praktičan. Treba znati koja su to pitanja koja stvaraju tenzije između muslimanstva i državljanstva u Europi. Jesu li ona politička ili ekonomska, kulturna ili religijska?

Mislim da je ispravno reći da su pitanja sve to. Politički, muslimani moraju znati što su njihova ljudska prava u smislu predstavljanja te zajednice. Moraju insistirati na uklanjanju predrasuda o islamu u europskoj javnosti što su ih kreairali pristrani mediji i što ih podržavaju neki politički krugovi. Mislim na predrasude koje izazivaju antiislamsko osjećanje, što je posljedica političke netolerancije i rasističke mržnje.

Europu mora naučiti da prihvati islamske vrijednosti i da cijeni znoj muslimanskih radnika i intelektualaca u izgradnji napredne i slobodne Europe.

Nije samo povijesno da Europa duguje muslimanima za svoju slobodu i napredak, već i suvremeni islamski doprinos daje nam pravo da kažemo da Europa muslimanima mnogo duguje. Ekonomski, mora se zahtijevati jednaka prilika za ekonomski rast islamske zajednice u Europi.

15. Naravno, ekonomska pitanja su veoma povezana sa pitanjem obrazovanja, što mora biti najveća muslimanska briga. U širem smislu, riječ "edukacija" znači ukupnost utjecaja što priroda ili drugi ljudi mogu provoditi na našu inteligenciju ili našu volju. Edukacija

uključuje ono što mi sami radimo i sve ono što drugi rade za nas. Ona uključuje čak i neposredne učinke na karakter i moć ljudi što ih proizvode stvari koje imaju sasvim drugu namjeru - zakon, oblici vladavine, industrijski proizvodi, pa čak i geografija neovisno o ljudskoj volji, kao što su klima, tlo i lokacija.

16. Rečena definicija edukacije podsjeća na činjenicu da se mora znati, prvo, koje su to stvari koje treba da muslimani urade da bi mogli provoditi utjecaj na inteligenciju i volju svoje djece, drugo, moraju biti svjesni stvari koje drugi čine da utječu na karakter i moć njihove djece, treće, moraju biti upućeni u zakone i oblike europskih vlada koje neposredno oblikuju svijest njihove djece, i četvrto, moraju prepoznati prirodne pojave Europe tako da mogu cijeniti ekonomske i kulturne potrebe islamske zajednice u Europi. Jer, prije nego što traže od drugih da urade svoj dio posla za njih, sami moraju uraditi svoj dio posla u obrazovanju. Moraju napraviti sveobuhvatan obrazovni program koji treba da bude utemeljen na fundamentalnim načelima islama kao čin njihove volje, kao i fundamentalnim pravima i dužnostima kao državljana u Europi. Upravo u pomirenju ta dva zahtjeva ja vidim potrebu razvijanja koncepta koji treba primijeniti u Europi.

17. Što se tiče vjerskih pitanja, ona su umnogome ovisna o spomenutim pitanjima politike, ekonomije i kulture.

Islam je način života. Zato vjerska pitanja ne mogu biti izolirana od života.

Izgradnja džamije u Europi jest vjersko pitanje, ali se ne može riješiti bez političke volje europskih vlada, ne može se održavati bez ekonomske moći muslimana, i ne može služiti svojoj svrsi bez odgovarajuće opreme za odgoj i obrazovanje.

18. Muslimanska pitanja u Europi ne treba svoditi isključivo na vjerska. Njih treba proširiti i na društvena pitanja.

Islam treba tretirati kao prirodnu i legalnu stvar kao i svaku drugu vjeru u Europi sukladno slobodi savjesti čovjeka. Nažalost, islam još nije naturaliziran u Europi. On još uvijek ima status stranca ili specijalni status po kojem se tolerira, ali ne prihvata kao jednako

vrijedan predstavnik opće europske duhovne baštine unatoč činjenici što je islam danas druga religija odmah do kršćanstva u mnogim europskim zemljama.

19. Danas su europski muslimani suočeni sa mnogim poteškoćama u očuvanju svog identiteta zbog nedostatka volje kod nekih europskih vlada da reguliraju njihove vjerske potrebe i društvena prava. Od njih se očekuje da se integriraju u europsko društvo i po cijenu da izgube svoj muslimanski identitet. Vrlo često iz europskih medija stječe se dojam kako musliman, da bi bio dobar državljanin Europe, treba da se odrekne svoga islamskog porijekla ili će se suočiti sa optužbom za sve što učini neki musliman bilo kada i bilo gdje u svijetu kao svojom vlastitom krivnjom.

20. Upravo zbog takvog dojma muslimanska pitanja u Europi nisu samo vjerska u smislu etičke ili moralne osobnosti muslimana pojedinca, već su ona u mnogim slučajevima previše politička do te mjere da muslimani stalno žive pod pritiskom neizvjesnosti.

Zbog toga se islam mora depolitizirati u smislu jedne univerzalne religije koja ima za cilj da svoje sljedbenike poučava dobrom ponašanju u globalnom društvu. To, naravno, ne znači da muslimani ne treba da budu dobro obaviješteni o politici globalnog društva.

Naprotiv, muslimani treba da budu dobro upoznati sa globalnom politikom kako bi bili sposobni spasiti svoju vjeru od ružne politizacije.

21. Nakon svega što smo rekli, dolazimo do najvažnijeg pitanja islama u Europi, tj., pitanja predstavljanja i institucije. Prvo treba znati da danas u Europi živi otprilike trideset milijuna muslimana. Oni predstavljaju tri različite skupine: 1) autohtonu, 2) useljeničku i 3) rođenu. Pod autohtonom skupinom podrazumijevamo one muslimane koji imaju dugu povijesnu pozadinu u Europi, kao što su muslimani Bosne, Albanije, Kosova, Makedonije, Bugarske itd. Pod skupinom useljenika smatramo one muslimane koji su se uselili u Europu bilo kao studenti ili kao radnici i stalno se nastanili uglavnom u Engleskoj, Njemačkoj i Francuskoj, i, ( nastavak na strani 15 )

BOŠNJAK

5

Muhsin Rizvić

Bosna i Bošnjaci -nastavak iz prošlog broja-

I

JEZIK I PISMO

pisci stare hrvatske književnosti u Dalmaciji stavljaju Bošnjake naporedo uz druge južnoslavenske narode. Na početku XVI stoljeća u Molitvi suprotiva Turkorn Marko Marulić daje Bošnjacima mjesto uz druge narode zaslužne u borbi protiv Osmanlija: "Boj su bili š njimi Hrvati, Bošnjaci, / Grci ter Latini, Srbli ter 14 Poljaci..." Na prelazu iz druge u treću deceniju XVII stoljeća, Ivan Gundulić u Osmanu, pored isticanja pojedinih Bošnjaka, spominje i skupno učešće bosanskih junaka u hoćimskoj bici: "Na konjijeh sve Bošnjaci / sjahu svijetlo odjeveni, / zatočnici hrli i jaci, / konjanici sve hrabre15 n i . " I v a n To m k o Mrnavić 1626. smatra da za reformu hrvatskih obrednih knjiga treba naći "u Iliriku osobu koja je vješta čitavom jeziku zemlje sa svim narečjima i djelimičnim razlikama i koja posjeduje ne samo potrebne knjige nego također i savjetnike, najmanje četvoricu, i to jednog Dalmatinca, jednog Hrvata, jednog Bosanca i 16 jednog Makedonca ili Srbina."

I dok se u djelima ove stare hrvatske književnosti humanizma, renesanse i protureformacije razlikovanje Bošnjaka koji su prihvatili islam od onih drugih koji su ostali u svojoj vjeri - vrši po imenu ili po kontekstu radnje u kojoj su se pojavljivali, imamo slučajeva da se precizna identifikacija Bosanskih Muslimana počela vršiti u notarskim dokumentima dalmatinskih gradova od vremena kada su oni počeli nalaziti svoj interes u trgovini sa kršćanima, čak i onoj prekomorskoj. Dok je poslije 1463. sa nestankom bosanske države sve što je od proizvoda pristizalo iz

Bosne u Dalmaciju nazivano "cose turchesche", a ljudi iz turske Bosne također imenovani "Turcima", stotinjak godina kasnije jedan dokumenat iz Zadra, sačinjen 25. maja 1568, svjedoči da se počelo prihvatati razlikovanje islamiziranih Bošnjaka od Turaka. Šestorica trgovaca, Hadži Memi, Jusuf, Alija, Kara-Oruč, Hasan i Ferhat, upisani su tada, možda i na svoj izričit zahtjev kod notara kao "Mossolmani di Bossina".17 To je bilo isticanje svoje posebnosti u smislu dvostrukog odnosa u Bosni i Turskoj Carevini: prema istovjernim Turcima - etničke; prema inovjernim Bosancima vjerske. Ali u pogledu jezika naziv u knjigama i dokumentima i u Bosni i izvan nje - ostaje isti: "bosanski". Bartol Kašić, porijeklom čakavac, godine 1640, u predgovoru Rituala, koji je štampan u Rimu, govoreći o jezičkom i pravopisnom jedinstvu, također kaže: "Jere svaki človik svoga grada govor i besidenje hvali, Hervat, Dalmatin, Bošnjak, Dubrovčanin, Serbljin", i odlučuje da u svome Ritualu "bosanski upiše riči" bez obzira da li će ga ostali 18 razumjeti. A Jakov Mikalja u djelu Blago jezika slovinskoga /Thesaurus lingue Illyricael, tiskanom 1649-1651, u Loretu i Ankoni, ističe kako "i u ilirskom jeziku ima mnogo i različitih načina govora, ali svako veli da je bosanski jezik najljepši, radi čega bi svi ilirski pisci morali nastojati da njim pišu".19 Evlija Čelebija, putujući kroz Bosnu u XVII stoljeću, naziva ga "jezik bošnjačkog i hrvatskog naroda" i kaže: "Narod se u ovim krajevima u pučkom govoru zove Bošnjaci /"Bošnjak"/.

Samo draže im je kad se kaže Bosanci/"Bosnevi"/." A ustvari to su

samo dva različita naziva za isti pojam: arapski - Bosnevi, i turski - Bošnjak.

"Kao što je čist njihov jezik, - nastavlja on, - tako su, zaista, i oni sami bistri ljudi, koji sve ispravno prosuđuju.

Jezik im je blizak latinskom",20 - ističe on slično Hevaiji, što nije ni čudno jer je poznavao njegov rječnik. O tjelesnim i moralno-psihičkim osobenostima naroda Bošnjaka govori još jedan istočni pisac XVII stoljeća, Šuuri Hasanefendija, rodom iz Aleppa, u svome perzijsko-turskom rječniku Ferhengi Šuuri(Lisanul Adžem ili Nevalulfudala): Bošnjaci su poznati sa svojom blagosti i dostojanstvom; znanje, ispravno razumijevanje, zdravo razmišljanje, vjernost i povjerljivost njihova su svojstva. Njihovi robovi i robinje poznaju se po lijepom izgledu i uslužnosti. Polet im je velik i visok, a imaju udio i u časti, slavi i državničkim položajima. Narav većine njih naginje dobrotvornim djelima i prima lijepa 21 djela i dobre poslove."

Na početku XVIII stoljeća stoji djelo_ Pavla Rittera Vitezovića Bossna captiva (1712), "o zauzetoj i zasužnjenoj Bosni", koju on smatra "srcem Ilirika",22 izražavajući oslobodilačku težnju južnoslavenskog zapada i kršćanske Evrope čitavo jedno stoljeće, i više, prije Ilirskog pokreta. A dvije godine nakon toga Jakov Pejačević u knjizi Veteris et novae geographiae compendiosa congeries (Zagreb, 1714) daje geografski i povijesni opis Bosne i njenih glavnih gradova, kao kraljevstva koje je dobilo ime po rijeci Bosni.23 U oblast ovih ranih izvora XVIII stoljeća, koji u okviru ilirskog obuhvata podrazumijevaju i Bosnu, spada i Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuplex Andrije Jambrešića izdan 1742. u Zagrebu u kome pod riječju Illyricum, Illyria piše da je to "veliko slavensko carstvo, kraljevstvo, koje vu sebi več kraljevstvih, kakti Horvatsko, Dalmatinsko, Bosansko, Bogarsko, (nastavak na strani 16)

BOŠNJAK

6 Razgovor sa Josipom Ostijem

»Nastojao sam...da J

osip Osti, bosanski i ujedno slovenski pisac, poznat je slovenskim ljubiteljima književnosti i široj javnosti kao dobitnik međunarodnih i mnogih slovenskih književnih nagrada i priznanja (pored onih u BiH, te Župančičeve i Potokareve povelje za prevođenje, međunarodne književne nagrade Vilenica, nagrade Zlatna ptica, plakete grada Ljubljana, Veronikine nagrade i Župančičeve nagrade). Uz to jedan je od rijetkih pisaca, ako ne i jedini, koji pokušava svojim djelovanjem u Sloveniji i izvan nje prikazati prevashodno književnu Bosnu i Hercegovinu, odnosno djela pisaca svih naroda u njoj. A da i ne govorimo o njegovoj brizi za duhovno zdravlje bosanskih prognanika i izbjeglica u Sloveniji, posebno onih najmlađih. Iako je u zadnje vrijeme nešto krhkijeg zdravlja, iskoristili smo lijepe proljećne dane za razgovor s njim.

Gospodine Osti, dugo smo razmišljali kako započeti razgovor s Vama i na koje područje Vašeg djelovanja se usredsrediti. Poznato nam je da ste rođeni 19. marta 1945. godine u Sarajevu i da ste završili studij književnosti i jezika na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Nekima je, a posebno mlađim generacijama, možda manje poznato da ste takođe bili vrhunski atletičar. Da li danas imate kontakte ili možda kakve susrete sa kolegama iz nekadašnje elite na području bivše Jugoslavije?

Nažalost, nemam. A nisam ih imao mnogo ni prije rata i raspada nekadašnje zajedničke države čiji grb sam nekoliko godina, kao član državne atletske reprezentacije nosio, jer me sport zapravo, izuzev tih desetak godina bavljenja atletikom, ni prije ni poslije nije posebno zanimao. Njime se nisam nastavio baviti ni rekreativno, zdravlja radi. Sve vrijeme sam uglavnom posvećivao svojoj trajnijoj i većoj ljubavi književnosti, odnosno čitanju, pisanju, prevođenju... Kad odem u Sa-

rajevo sretnem se, mada najčešće slučajno, s ponekim prijateljem i poznanikom iz tadašnjih sportskih vremena. A bio sam, recimo, veseo kad sam se na jednoj slikarskoj izložbi u Ljubljani sreo s nekadašnjim kolegom iz reprezentacije, skakačem uvis Vivodom, koji i danas zadivljuje svojim rezultatima.

Da li žalite za tim vremenima?

Ne žalim, mada ih se prisjećam s prijatnošću. Mene je, kao čovjeka koji je od najmlađih dana bio prevashodno vezan za knjigu, atletika socializirala. Da nisam trčao vjerojatno ne bih nikad toliko proputovao. I toliko ljudi upoznao. I s njima se sprijateljio.

Znamo da ste priznat pjesnik, prozaist, književni kritičar, antologičar, pevodilac sa slovenskog i urednik, te da ste obavljali razne dužnosti i funkcije. Molimo Vas da nam nešto kažete o sebi kao čovjeku i stvaraocu?

I o jednom i o drugom mogu govoriti samo drugi. Jer čovjek ne rijetko sebe vidi onakvim kakav bi htio biti, a ne i onakvim kakav je uistinu. Pogotovo je teško sam suditi o vrijednosti svog djela i rada. Na vaše pitanje bih mogao, čini mi se, ponajbolje odgovoriti stihovima iz jedne svoje pjesme: »Jedni pjesnici pišu kao što žive, a drugi žive kao što pišu. Od onih sam koji pišu kao što žive i žive kao što pišu.« A i funkcije koje pominjete su bez izuzetka bile

vezane za književnost, knjigu ili pisce.

U Sarajevu sam bio urednik u izdavačkoj kući »Veselin Masleša«, sekretar Udruženja književnika BiH, direktor Međunarodne književne manifestacije »Sarajevski dani poezije«, predsjednik Udruženja književnih prevodilaca BiH… A više od deset godina, odnosno otkad živim u Sloveniji, slobodni sam umjetnik.

Bili ste suosnivač Kulturnog vikenda djece iz BiH u »Vodnikovi domačiji« u Ljubljani, vodili ste književnu radioni-

cu za mlade i kulturni program Kluba bosanske zajednice. Rad sa djecom Vam je činio posebno zadovoljstvo. Šta nam možete reći o periodu tadašnjeg Vašeg djelovanja u okviru Kulturnog vikenda?

Rada s djecom sam se prihvatio prevashodno iz uvjerenja da su djeca u svakom ratu, pa i u tadašnjem, najveći stradalnici. S njima sam radio s istinskom radošću. To je u periodu od 1993. do 1996. godine bio samo jedan segment mog rada u i za Kulturni vikend djece iz BiH, kojem sam posvećivao ne samo

BOŠNJAK

7

djeca sačuvaju dušu« svaki svoj vikend, uskraćujući ga vlastitoj obitelji. I to ne kao ostale moje kolege mentori, koji su sami bili izbjeglice i »Vodnikova domačija« im na neki način nadomještala, kao i djeci, dom. A mene je rat iz privatnih i profesionalnih razloga zatekao u Sloveniji.

Kako se je taj rad odrazio na djecu koja su napustila svoje domove i doživjela razne traume?

Mada je skupina djece s kojom sam ja radio u književnoj radionici bila manje brojna, posebno od muzičkih sekcija, a ukupno ih se okupljalo oko 250 svakog vikenda, čini mi se da sam upravo zato jer sam sve vrijeme s njima razgovarao i podsticao ih na čitanje i pisanje imao upravo i ponajviše uvida u njihove traume. Teško je bilo onima koji su napustili dom, roditelje i prijatelje, a pogotovo onima koji su svojim očima vidjeli najgore užase i izgubili najbliže. A u mojoj skupini, u kojoj je bilo ponajviše djece iz Sarajeva, bilo ih je nekoliko i iz Kozarca. Trebalo mi je pola godine, dok mi je uspjelo da koliko-toliko potisnu ružne uspomene i prisjete se prijatnih. Najobičnijim riječima, recimo, da opišu mačku ili neku drugu svoju dragu životinju. Nastojao sam, a kažu da mi je to i uspijevalo, da u vremenima u kojim su se gubile glave, djeca sačuvaju dušu.

knjižne sveske djela pisaca iz BiH, kao i mnoge prijevode slovenskih autora.

slanje novčane i humanitarne pomoći piscima u opkoljenom Sarajevu.

Te naizgled male, a uistinu velike i značajne knjige, koje su svojom vrijednošću, brojem i time gdje su sve dospjele, premašile i sva moja očekivanja, zasigurno će dugo biti neizbrisiv trag bar dijela onoga što sam u to vrijeme radio. Među njima je i ponešto što sam sam tih godina pisao, četrdeset knjižica slovenskih autora u mom prijevodu, pedesetak knjiga pisaca koji su tada bili u opkoljenom Sarajevu i veći broj knjiga pisaca iz BiH koji su živjeli u 12 zemalja. Mnoge od njih su u cijelosti ali djelimično prevedene na druge jezike.

Ja sam samo inicirao skupljanje i slanje novčane pomoći piscima u opkoljenom Sarajevu, a tu humanitarnu akciju, dosad najveću u povijesti Međunarodnog PEN-a, organizirao je i s uspjehom realizirao tadašnji predsjednik Slovenskog PEN-a, potom i predsjednik Mirovnog komiteta Međunarodnog PEN-a, Boris A. Novak. U okviru svojih moći sam mu kasnije samo pomagao u slanju skupljene pomoći. Jednu, poveću pošiljku Boris A. Novak je i lično odnio, kad smo zajedno s njim Drago Jančar, Niko Grafenauer i ja, 1994. godine, otišli u još opkoljeno Sarajevo.

Po našem mišljenju, uradili ste ogromno za očuvanje duhovnog zdravlja mladih izbjeglica. U »Vodnikovoj domačiji« ste predstavljali i pjesnike iz opkoljenog Sarajeva.

Nemam redovnih kontakata. Ponekog još sretnem u Ljubljani. Mada u Sarajevo, nažalost, ne idem često, tamo sretnem ponajviše onih koji su se vratili. Redovnije mi se javlja Farah Tahirbegović. Svake godine je među prvima koji mi čestitaju rođendan.

Ne samo mladih, jer sam duže vrijeme petkom uvečer vodio u »Vodnikovoj domačiji« kulturni program Kluba u kojem su se okupljali odrasli. Gosti su bili ne samo pisci nego i brojni drugi stvaraoci i intelektualci iz BiH. Naravno, najprisutniji su bili, kao gosti ili posredstvom svoje poezije, moje sarajevske kolege. U Ljubljani mi je, pored ostalog, uspjelo, usprkos ratu, očuvati kontinuitet Međunarodne književne manifestacije »Sarajevski dani poezije«. Na večerima koje sam četiri godine organizirao, smatrajući to obavezom kao nekadašnji dugogodišnji direktor te manifestacije, nastupali su mnogi najbolji slovenski pjesnici, čak poneki pjesnici kojisu bar na kratko uspjelo izaći iz opkoljenog Sarajeva, te čitana poezija pjesnika iz BiH. A mene su zvali na sve poslijeratne Sarajevske dane poezije i s veseljem sam se odzivao.

Pokrenuli ste i uređivali biblioteku »Egzil-abc« u kojoj ste objavili u 163

Pomoću Slovenskog odnosno Međunarodnog PEN-a organizirali ste

Imate li kontakte s tom djecom koja su sad već odrasla i ponovo žive u Bosni ili su raspršeni po cijelom svijetu?

Da li sada sarađujete s piscima iz BiH PEN-a i kakav je njihov pogled na sadašnjost i budućnost Bosne?

I BiH PEN je primljen u Međunarodni PEN prevashodno velikim zalaganjem mojih slovenskih kolega. I ne samo da s BiH PEN-om surađujem, nego sam i njegov član, kao što sam član i Društva pisaca BiH. ( Slovenskog PEN-a sam, kao i Društva slovenskih pisaca, počasni član.) Krajem prošle godine sam u Sarajevu učestvovao i na prvoj regionalnoj konferenciji organizaciju koje je Međunarodni PEN povjerio BiH PENu. BiH PEN je to povjerenje potpuno opravdao i ima velike zasluge za uspjeh tog susreta pisaca iz cijelog svijeta. U razgovoru na temu Književnost za mir je učestvovalo i više pisaca iz BiH. Njihova viđenja sadašnjosti i budućnosti BiH su bila različita. Teško ih je poopćiti. A to i ne treba činiti. … a Vaš pogled?

Moj pogled je izvana. Zato sigurno mnogo šta vidim manje jasno nego što je to moguće vidjeti iznutra, ali se možda s distance ponešto vidi i jasnije.

Trenutno je BiH paradoksalna država.

Cjelovita i istodobno razdijeljena.

BOŠNJAK

8 Zbog toga nije moguće pouzdano govoriti ni o njenoj sadašnjosti ni o budućnosti. A, po mojem mišljenju, uistinu cjelovita neće i ne može biti ne budu li narodi u njoj živjeli, ne jedni pored drugih, nego jedni s drugima.

Kakva je, po Vašem mišljenju, uloga bosanskih i bošnjačkih intelektualaca u Sloveniji u »ohranjanju sanj«, te kulturnog i nacionalnog identiteta?

Nesumnjivo je da, razumijevali pojam intelektualca u njegovom užem ili širem značenju, s obziroma na broj ljudi iz BiH u Sloveniji, među njima ima podosta intelektualaca. Ali taj broj se sužava ako intelektualca shvatamo kao čovjeka s visokim etičkim nače-

lima koji suosjeća s drugim čovjekom i voljan je angažirati se za drugoga. Ali i u tom slučaju je moguće govoriti samo o svakom pojedinačno. Jer jedni bi rado ponešto učinili, kada bi mogli, a drugi, koji bi i mogli, ne znaju ili neće. Zato mi se, mada imam razumijevanja za svačiju sudbinu i razloge svakog ponaosob za ili protiv bilo kakvog angažmana, čini posebno dragocjenim doprinos svakog onog ko prekorači prag vlastitog interesa, jer svoju ljudskost upravo dokazujemo neravnodušnošću do sudbine drugog čovjeka. Oduvijek sam smatrao, varao se pri tom ali ne, najdjelotvornijim djelovanje vlastitim primjerom. Ako sam pokušavam ponešto učiniti za kulturni i nacionalni identitet Bošnjaka i ostalih iz BiH u Sloveniji onda je za očekivati da to i u većoj mjeri čine intelektualci iz redova Bošnjaka.

Kako je kritika, posebno u Bosni, primila Vašu knjigu »Zvijezda u krilu mladoga mjeseca«, u kojoj ste objavili četrnaest eseja o djelima bošnjačkih pisaca?

Eseji iz te knjige, prevedeni na slovenski jezik, te prvo objavljeni uglavnom u emisijama slovenskog radia, imali su za cilj da upoznaju Slovence s bošnjačkom književnošću. Mada je ta knjiga, s esejima objavljenim u izvorniku, bila namijenjena prevashodno ljudima iz BiH u Sloveniji, posebno Bošnjacima, koji su na različite načine udaljeni od književnosti vlastitog naroda, nešto primjeraka je dospjelo i u Bosnu. Sudeći po tekstovima do kojih sam došao, a posebno po onome što su mi oni koji su je čitali rekli, primljena je dobro. Ne bi me, iskreno rečeno, znajući naše ljude i naše običaje, mnogo čudilo i da je prošla sasvim ugluho. A radovalo bi me ako bi još neko, pa i iz bošnjačkog naroda, pokazao bar sličan interes za književnost drugog naroda u BiH. Da biste omogućili čitaocima da dođu do te knjige Vi ste se odrekli autorskog honorara. Tako je bilo i sa knjigama objavljenim u biblioteci »Egzil-abc«, koje ste objavljivali s geslom: Pročitaj i daj drugima da čitaju.

Mada više od deset godina živim samo od onoga što napišem i prevedem, kako bi pomenute, a i još poneke knjige, bile dostupne čitateljima, odricao sam se autorskih i prevodilačkih honorara. To je cijena onoga što godinama radim, kao što sam već rekao, prevashodno iz ljubavi prema književnosti. Šta bi po Vašem mišljenju trebalo da se uradi kako bi se na ovim prostorima očuvala kultura Bosne i Bosanaca.

ali i bez većeg razumijevanja i angažmana obje države. Teško je, ovom prilikom, nabrojati i dio onoga što bi trebalo učiniti. A lakše i brže bi bilo mnogo šta učinjeno da je, recimo, ambasada BiH u Sloveniji imala od početka sposobnog i zainteresiranog atašea za kulturu, da je otvoren BiH kulturni centar u Sloveniji, da se na ovdašnjem Filozofskom fakultetu uče bosanski jezik i književnost, da se … i mnogo šta bih još mogao nabrojati što će zadugo, izgleda, ostati puste želje, a otežavati rad i Saveza, i društava, i pojedinaca. I to ne samo na poznavanju i očuvanju vlastite kulture ljudi iz BiH u Sloveniji, nego i na njenom širem afirmiranju, jer to kultura i umjetnost BiH, s svojom bogatom prošlošću svakako zaslužuju.

Upoznati ste s radom Bošnjačkog kulturnog saveza. Što mislite o njegovom djelovanju i ispunjava li poslanstvo koje si je zadao?

Ma šta urađeno je više nego ništa.

Zato mi se čini da je djelovanje Saveza, koji je već podosta učinio, više nego korisno. Kao i djelovanje društava koja su u njegovom sastavu. Nešto više uvida imam u rad Društva bosansko hercegovačko-slovenskog prijateljstva »Ljiljan«, u kojem sam ponajviše učestvovao. Rečeno, dakako, ne znači da se ne treba i ne može učiniti i više i bolje. Ne smećem s uma da mnoge dobre ideje nije moguće realizirati bez najneophodnijih sredstava i da bi aktivnost Saveza pospiješilo veće razumijevanje i adekvatnija novčana pomoć, tako Slovenije, kao i BiH. Volio bih da se varam, ali mi se čini da sve vrijeme vlast u BiH previđa da u Sloveniji živi više ljudi iz BiH nego u bilo kojoj drugoj državi.

Najljubaznije Vam se zahvaljujemo što ste odvojili vrijeme i odgovorili na naša pitanja. A isto tako očekujemo da ćete nam i ubuduće, kao i dosad, pomagati pri realizaciji kulturnih programa.

Pitanja postavili:

Teško je nešto više uraditi bez većeg interesa samih ljudi iz BiH u Sloveniji,

Abdulah Mehmedić i Fahir Gutić

BOŠNJAK

9

Piše: prof. Ferhat Šeta

Fragmenti iz historije Bosne Propast srednjevjekovne Bosne i pripajanje Osmanskom carstvu

O

bično se misli da je Bosna »pala« za nekoliko dana pred turskom najezdom, kao što to neki nedobronamjerni i neobjektivni historiografi pokušavaju nametnuti kao historijsku činjenicu. Međutim, to ne može proći, jer je Bosna padala punih 140. godina, nagrizena vlastitim proturječjima iznutra i slabljena planskom, iscrpljujućom opsadom turskih snaga izvana. Turci su na Bosnu upravo savršeno primijenili svoje specifične, dobro organizirane metode osvajanja koje je karakterizirala strpljiva infiltracija vlastitih interesa u sve pukotine, nastale u strukturi bosanskog feudalnog društva na zalasku. Tek nakon takvog temeljitog »pripremanja« usljedila je invazija 1463., kojoj je bio zagarantiran uspjeh. Prvi sudar između turske i bosanske vojske dogodio se nakon jednog improviziranog upada manje turske vojne formacije u dolini rijeke Neretve 1386. godine. Taj upad je bio uspješno odbijen, da bi dvije godine potom, 1388., vojskovođa Murat I. Šahinpaša, na čelu jačih snaga pokušao ponovo kod Bileće, međutim opet bez uspjeha. Veliki uspjeh turske vojske na Kosovu 1389. te osvajanje Skoplja 1392. i organiziranje tipične osmanske vojno - administrativne formacije Skopskog krajišta - značili su učvršćenje važne podloge za dalja osvajanja prema sjeverozapadu. Već 1396. Turci ponovo upadaju u Bosnu sa većim snagama, međutim taj napad osujećuje iznenadna i jaka zima. Nakon tog upada, zapravo, Turci postaju stalni i nezaobilazni element cjelokupnog života u Bosni, kako u politici, tako i u obaveznoj svakodnevnici. Sljedećih 1520 godina Turci su preokupirani unutrašnjim problemima, izazvanim porazom, kojeg je Bajazitu nanio Tamerlan (Timur Lenk) kod Ankare 1402. godine. Međutim, već 1411. vojvoda Sandalj stupa u pakt sa turskim princom Sulejmanom, tražeći od njega da mu pošalje sedam hiljada vojnika u Hum kao zaštitu, a vojvoda Hrvoje, koji je u nemilosti ugarskog kralja Sigismunda, pronalazi saveznika u

Ishak-begu, komadantu Skopskog krajišta, koji na Hrvojev poziv upada u Bosnu 1414. godine, nametnuvši tom prilikom kralju Ostoji obavezu plaćanja danaka sultanu. Godine 1415. Turci nanose težak poraz ugarskoj vojsci u boju kod Doboja. Od tada, ravnoteža se vidno poremećuje, ugarski utjecaj u Bosni slabi, a turski postaje sve dominantniji. Usljed nereda i nesloge unutar Bosne, bosanski feudalni gospodari sve češće posežu za turskom pomoći pri svojim međusobnim obračunima. Tako 1415. godine gospodari Podrinja Pavlovići, pomognuti od Turaka, haraju Sandaljevim teritorijem, a 1418.

Sandalj već priznaje vrhovnu tursku vlast. Od 1420. godine Ishak-beg, pomažući Sandalju, nanosi težak poraz Petru Pavloviću i od tog vremena može se reći da se Turci već izravno upliću u sva bitnija politička pitanja u Bosni.

Turska vojska je sve češće i sve dublje u Bosni, redaju se intervencije, povremeni upadi, prepadi, munjeviti prodori, i to sve do hrvatskih zemalja. Pod komandom Ishak-bega, koji stiže iz Skopskog krajišta 1432. godine, turske formacije po prvi put zauzimaju neke utvrđene bosanske gradove (Hodidjed, Vrhbosna) i utvrđuju se u istočnim krajevima zemlje. To više nisu samo turski upadi u Bosnu već realno prisustvo Turaka u političkom, ekonomskom, društvenom, pa i u duhovnom životu Bosne.

Nasljedivši oca Ishak-bega na položaju skopskog krajišta, Isa-beg Ishaković dobiva 1439. godine od sultana »stražu i upravu nad Bosnom«. Godine 1448. Isabeg organizira veliki pohod na Bosnu, i to u dva pravca: dolinom Neretve do Drijeva te u Pravcu srednje Bosne prema Hodidjedu i Vrhbosni; od tada su ti gradovi za stalno u turskim rukama. U to vrijeme nastaju i prve turske upravne jedinice u Bosni i već 1453. godine spominje se Bosansko krajište, a 1455. »Vilayet Hodided« i »Vilayet Sarajovasi« (Sarajevo). Kamen-temeljac današnjem Sarajevu postavio je Isa-beg Ishaković prvim svojim zadužbinama, koje su izgrađene 1457. Iste te godine ovog vojskovođu Dubrovčani u jednom

svom pismu nazivaju »pravim gospodarom Bosne«. Kada je 1459. godine pala srpska despotovina, pred Turcima je, kao slijedeća faza ekspanzije prema srcu Evrope, ostala još samo Bosna.

Bosanski. kralj Stjepan Tomašević se definitivno orijentira prema Zapadu, panično šaljući pisma papi i evropskim vladarima, od kojih traži brzu pomoć, jer, u suprotnom, biti će u opasnosti ne samo Bosna, nego i Evropa.

Zavaran iluzijama o solidarnosti Evrope, kralj Stjepan 1462. godine odbija platiti danak sultanu, što sultan Mehmed El-Fatih koristi kao povod te u maju 1463. godine pokreće pohod na Bosnu, predvodeći ga lično, a prije toga, ne prepuštajući ništa slučaju, veže ugarsku vojsku na Savi i Dunavu, a Isabega šalje u Hercegovinu da spriječi pomoć sa te strane.

Fatihova vojska, bez velikog napora, zauzima teritorije Pavlovića i Kovačevića; bosanski grad Bobovac biva osvojen 19. maja, nakon samo tri dana opsade. Poslije toga uslijedili su padovi ostalih mjesta na putu do Jajca, koje mu se predaje. Kralj Stjepan Tomašević se pokušava spasiti bijegom iz grada, međutim Mehmed El-Fatih šalje za njim potjeru sa Mahmut-pašom na čelu, koja stiže odbjeglog kralja u Ključu i nakon nekoliko dana ga vraća u Jajce, gdje biva pogubljen.

Od osvojenih teritorija kraljeve zemlje, zatim teritorija Pavlovića i Kovaćevića te od dijelova zemlje hercega Stjepana Turci osnivaju Bosanski sandžak.

Bosanska feudalna država prestaje postojati, ali teritorijalno Bosna još dugo neće biti u cijelosti pod Turcima. (nastaviće se)

Literatura: 1. Dr Enver Imamović, Porijeklo, pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2. Dr Enver Imamović, Korjeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995 3. Sime Čirković, Istorija Srednjovijekovne bosanske države, Beograd 1964 4. Nada Klaić, Srednjovijekovna Bosna. Politički položaj bosanskih vladara do krunidbe 1377. godine, Zagreb 1994 5. Anto Babić, Iz istorije srednjovijekovne Bosne, Sarajevo 1972 6. Dr. Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1977

BOŠNJAK

10

Zanimljivosti islama N a š i o bprvih i č a stoljeća ji

DŽAMIJE - VLADARSKE PALAČE

Z

a Božijeg Poslanika i prva četiri kalifa u prvim godinama islama puno važnije je bilo ojačati i utvrditi duh vjere nego graditi bajoslavne džamije i vladareve palače. Po Kur'anu je vjerniku darovana sva zemlja. Pa ipak, iz potrebe po kraju gdje bi se muslimanska, zajednica petkom sastajala za molitvu, sagrađena je prva, do danas sačuvana, džamija u Basri (Irak) oko 635 godine.

Po Hadisima prve džamije su bile građene po uzoru Poslanikove kuće u Medini a koja se je sastojala od mediteranske, dijelom pokrivene avlije i nekoliko soba oko nje. Kako se je islam širio i proširio na beskonačna prostranstva pojavila se je potreba po gradnji vojnih, vladarskih i vjerskih građevina koje su imale značaj lokalne tradicije građenja, da bi se kasnije stvorio islamski slog gradnje. Jedna od najljepših džamija prvih stoljeća islama je Velika džamija u Kordobi ( Španija), sagrađena oko 785-te godine ko ja ima u glavnoj prostoriji 1.400 stubova nadsvođenih željeznim lukovima u obliku potkovice. Sa stropa izrezbarenog i napravljenog iz cedrovine molilnicu osvjetljava 4.700 svjetiljki.

Danas, u ovo naše doba tehnike, teško nam je shvatiti, da je u tim vremenima bilo moguće sagraditi takve građevine i u njima živjeti raskošan i idiličan život.

Vladareva palača je obično bila grad u gradu, ograđena visokim zidom, koji je u jednom pravcu mjerio preko hiljadu metara. To nije samo vojni i upravni centar nego i reprezentativni centar u kojem djeluju intelektualci i umjetnici.

Palače imaju na stotine prostorija čiji su zidovi ukrašeni zavjesama iz najfinijih materijala, raznih boja i ukrašene vezovima iz plemenitih materiala i dragog kamenja. Podove krase bogati mozaici i ćilimi. Namještaj je iz skupocjenih materiala koji su oblikovali i izradili najbo1ji majstori iz ci jelog islamskog svi jeta pa i iz Kine.

U posebnem dijelu, u izduženim dvoranama kuttâbi (tajnici) vode upravne službe. Oni govore uglađenim riječima. Obučeni su u bogata odijela a

njihova frizura na čelu u obliku slova “v” je znak njihovog položaja. U posebnim, velikim i za to namijenjenim prostorijama, odvija se protokol službenih primanja. Protokol je komplikovan i služi veličanju i jačanju kalifa i njegove vlasti. Tu je i svečana vojna straža sastavljena od stasitih gardista obučenih u najljepše vojne uniforme i oružje ukrašenim ukrasima iz plemenitih metala i dragog kamenja. Šta tek reći o divanu i odjeći kalifa i drugih dostojanstvenika.

Jedna od tih palača imala je i bazen ispunjen živom (živim srebrom) u kojem je plovilo nekoliko pozlaćenih maketa brodova onog vremena. Pored bazena je raslo umjetno drvo napravljeno iz zlata i srebra, koje je pomoću skrivenog mehanizma izrastalo iz zemlje a na kojem su pjevale ptice, takođe izrađene iz plemenitih metala.

Goste zabavljaju zabavljači, svirači, pjevačice i plesačice. U Bagdadu pa i u Kordobi te drugim velikim mjestima islamskoga svijeta u posebnim školama se mlade robinje uče tim vještinama.

U palačama se odvijaju naučne rasprave, pjesničke večeri i nadmetanja, svečanosti. Za zidinama, u posebnom dijelu u prirodnom okruženju, žive slobodne pripitomljene zvijeri.

Neke od tih palača su opremljene i sa automatima u obliku najljepših robinja obučenih u bogate haljine, koje u rukama drže vrčeve sa vodom iz kojih, na pritisak određenog dijela automata, počnu polijevati a kada se gospodar umije dodaju mu ručnik i češalj. Kalifa u svemu oponašaju njegovi namjesnici

i drugi visokž dužnosnici - već prema svojoj važnosti i bogastvu. Neki od njih, zahvaljujući talentu i ličnim osobinama postaju uzorci elegancije, mode i dobrog ukusa, pa su postali legende koje traju i u ovom našem vremenu. Tako je iz IX. stoljeća poznat Abdul Hasan - Ziryâb, rođen u Bagdadu 789. godine. Bio je muzičar i pjevač koji je radi dvorskih intriga pobjegao sa dvora Harun Al Rašida u Kordobu (Španija). Bjegunac je sa svim dvorskim častima bio dočekan na dvoru Abd Ar Rahmana II. On je na Kordobski dvor donio protokol Bagdada radi čega mu pripisuju uvođenje manira, da se u raznim godišnjim dobima nosi drugčija (odgovarajuća) odjeća, da se piće poslužuje iz staklenih čaša namjesto iz zlatnih i srebrnih pehara te da se jela poslužuju određenim redom što se je sve održalo do dana današnjeg. On je u Kordobi ustanovio muzičku akademiju a Španiji predstavio arabski instrument ud (lutno), kojem je dodao petnajstu strunu. Njegova je bogata muzička ostavština još živa u državama Magreba. I na kraju navodim nekoliko do danas sačuvanih bisera islamske arhitekture iz prvih stoljeća islama koji plijene pažnju i divljenje stručne i laičke javnosti: • Vladina palača u Damasku, sagrađena 635. godine, • Velika džamija u Kufri iz 670. godine, • Džamija u Damasku iz 706. godine, • Pustinjski grad Kasr al Harana iz VIII. stoljeća, • Palača Džavsak al Hakani u Samari, oko 840. godine, • Palača Balkuvara u Samari, oko 850. godine, • Al Mutavakilova džamija u Samari, oko 850. godine, • Džamija Al Ahzar u Kairu, sagrađena oko 970. godine, • Velika džamija u Kordobi, oko 786. godine, • Laškari Bazar u Afganistanu iz početka XI. stoljeća, • Rubat-i Šaraf u blizini Nišapura u Iranu iz početka XII. stoljeća te • Tadž Mahal u Agri iz sredine XVII. stoljeća.

A. Mehmedić

BOŠNJAK

11

Knjige koje treba pročitati "Radikalni islamizem"

Bruno Etienne:

Prevela: Tanja Lesničar-Pučko Uvodna riječ: Mario Kopič Cankarjeva založba, Ljubljana, 2000 (na slovenskom) ko se ikada u slovenačkim školama pojavi ideološko neutralan predmet "Vjerstva" onda je knjiga Brune Etienna, jednog od vodećih francuskih islamologa i profesora političkih nauka na univerzitetu u Aix-enProvence, dragocjeni priručnik učitelju /laiku kao i običnom radoznalom čitaocu.

Na prvim istranicama knjige autor govori o tradicionalnom islamu i njegovim brojnim interpretacijama, o njegovoj više od četrnajst vijekova dugoj historiji i filozofiji, o unutrašnjim razdorima i podjelama na sekte te njihovim ideološkim i historijskim posljedicama.

U islamu ne postoji institucionalna organizacija, koja bi se mogla uspoređivati sa organizacijama crkava u okviru kršćanstva jer islam ne priznaje vrhovnu vlast kolektivnog organa kao ni vlast jedne naučne autoritete. Tako se u islamu svaki razuman i znanjem naoružan čovjek može uzdignuti u tumača izvora zakona.

Glavni rascjep u islamu se vodi preko sunizma i šiizma. Sunizam priznaje samo Poslanikovo zemaljsko nasljeđe i njegov nastavak u ličnosti kalifa. Šiizam tvrdi suprotno, da je kalif bez svoje kozmičke vjerske funkcije nepotreban. Ta razlika u razumijevanju bistva vlasti znači stvarnu podjelu zajedničkog stabla. Radi toga je islamsko shvatanje države u potpunosti drugačije od evropskog shvanja. Arapi za državu upotrebljavaju riječ "aldavla", koja više označava izvor, dinastiju nego nešto što bi odgovaralo, po Heglu riječi "Staat" (država).

Po mišljenju autora Kur'an se može čitati kao priručnik, kao politički tekst i sudbinu države kao neprestalno otkrivanje istine između prikazivanja istine i historije. Kur'an nije ni kronika događaja niti zbirka pravnih propisa

A

nego temeljna cjelina normi političkog, društvenog, porodičnog i vjerskog života. Kur'an je Božije uputstvo za ostvarenje historije koja nudi mistični naučni projekat jedne same idealne i sveobuhvatne islamske države koja se može uspoređivati sa židovskim i krščanskim utopijama.

Takva država ne priznaje podjele između religije i zemaljskog i zato su monoteističke manjine u tako zamišljenom muslimanskom društvu tolerirane ali uvijek nešto u podređenijem položaju. Poganstvo i ateizam su nešto što se u islamskom društvu ne može ni zamisliti. Ako je u šezdesetim i sedamdesetim godinama u muslimanskom svijetu prevlađivao nacionalistički - moderni trend, koji je bio u smislu reakcije produkt kolonializma i nastojao ujediniti sve Arape u vatan al-

arabija - danas u radikalnom islamu je cilj vraćanje tradiciji to jeste stvaranje države svih muslimana "umma alislamija". Svijet treba osvajati do kraja vremena i ponoviti prvi odlazak, osnivački ekzodus.Tradicionalni pogled Zapada na Istok temelji, bar u Francuskoj, na historiskoj memoriji križarskih ratova, civilizacijskom poslanstvu Francuske na srednjem Istoku, alžirskom ratu, ogromnom broju doseljenika itd. Shvatanja Zapada u dodiru sa islamom su se oblikovala u dramatičnu mržnju. Na drugoj strani je perspektiva iz koje gledaju islamisti na Zapad. Odnos do kršćanstva, koji je bio kroz historiju dosta tolerantan, danas se radikalizira. Međunarodni život, kako ga razumije radikalni islam čine dva svijeta: ''dar al -islam" kuća vjernih) i svijet nevjernika i slabih muslimana, sa kojima je islam u vječnom ratu. Takva shvatanja Mario Kopić u svojoj uvodnoj riječi opredjeljuje kao REDUKCIONIZAM. I kao što svi drugi moderni redukcionisti tako i islamski redukcionisti za svu materialnu i moralnu bijedu, za svu nekulturu i civilizacijsku dekadenciju krive samo jedan i jedini uzrok imenovan Zapad.

S.J.

Historijske činjenice “...Neki bošnjački intelektualci danas smatraju da je bila greška što su se bosanski muslimani suprostavili ulasku Austrougarske u Bosnu. Smatram da nije bila greška. Oni su još tada pokazali da su pravi baštinici i čuvari Bosne. Okupacija Turske zamijenjena je okupacijom Austrougarske, koju će Turska, poslije aneksije 1908. godine naplatiti od Austrougarske u iznosu od 2.500.000,00 funti...”

“...Zanimljiv je detalj bio u raspravi (predstavnika srpske vlade i Jugoslovanskog odbora - Krfska deklaracija, jula 1917), kada je Trumbić pitao Stojana Protića kako će riješiti pitanje bosanskih muslimana, ovaj je odgovorio: “Dat će mo im rok od 24 sata, pa i 48 sati, jedan dio će mo protjerati u Tursku i Albaniju, jedan dio pokrstiti a jedan dio, POBITI!...”

Prof. dr. Omer Ibrahimagić: “Državnost i nezavisnost BiH”!

BOŠNJAK

12

Racunar Put kroz lakši život je sa puno znanja i što manje fizičkog rada a bez računara danas, a pogotovo sutra jednostavno neće moći da ide.

D

ok sjedim u sobi proleti mi kroz glavu kako sam provodio djetinjstvo sa amidžišnom Rabijom u Bosni. Ona je sada kilometrima daleko, negdje u Michigenu (SAD). Za tri sekunde je stigla njena poruka iz te daleke Amerike.

Pisma koja su nekada danima pa čak i mjesecima putovala brodom sada će stići za samo par sekundi u bilo koji dio svijeta.

Dovljno vam je samo da imate Internet. U prošlom broju smo pisali šta je računar, šta treba gledati kada kupujete i iz čega je sastavljen prosječni računar. Ako nemate računara to još ne znači da nemate mogućnosti za pristup do Interneta.

Slovenija je jedna od rijetkih država na ovom dijelu svijeta koja zaista nudi gotovo besplatan pristup do Interneta. ŠTA JE INTERNET? Internet je jednostavno rečeno svjetska mreža različitih računara ( WAN - World

Area Network) koji su međusobno povezani. Povezivanje različitih vrsta računara među sobom i jeste osnovna naloga Interneta. Dok ste vi na Internetu i gledate web stranice, u bistvu ste vi povezani na drugi računar i gledate šta ima na njemu.

Internet djeluje slično kao međunarodni telefonski sistem. Naime, niko nema potpune kontrole nad njegovom upotrebom. Život bi i dalje tekao brez interneta. Međutim Internet nam nudi toliko zanimljivih

stvari da ga se u svakom slučaju isplati upoznati i upotrebljavati. ŠTA SVE BROJIMO U INTERNET? Samo par primjera zbog čega se isplati priključiti na Internet. Kada većina ljudi kaže Internet misli na gledanje interneta ili web stranica. Pod Internet brojimo : WWW...

WWW je skraćenica od engleskog imena World Wide Web ili web stranica, su jedna od glavnih dijelova Interneta (npr. www.

Najdi. Si). Služi nam kao interaktivni grafički spoj za jednostavno gledanje web stranica. Ovome možemo dodati i forume kao neke vrste erasprava te slanje SMS poruka.

Elektro pošta (engl.

Eletronic mail, e-mail) Prije ili poslije oni koji su imali »susret« sa interentom otvorit će svoj e-sandučić za besplatno slanje poruka po čitavom svijetu.

Pod e-haber (moj prijevod za e-mail) možemo dodati i mailing liste. Čveketanje Nije zanimljivo samo gledati, mora se nešto i kazati. Preko interneta je moguće i pričati na više načina. Možete to preko web stranica kao što su npr. www. Bosniachat.com ili uz pomoć posebnih programčića za pričanje kao što su MIRC i ICQ. Oni koje ne vole direktno pričati mogu sudjelovati u newsgrupama. Newsgrupe su neke vrste internet table gdje svako nešto napiše i zalijepi. Drugi dan dođe i pogleda šta su drugi napisali te doda nove poruke i komentare na tuđe. Internet je vrlo koristan za traženje informacija. Zato je vrlo preporučeno da imate računar kod kuće (znači ne preko knjižnice) zbog sigurnostnih razloga.

FTP (file transfer protocol) je skraćenica za: »protokol za prijenos podataka«. Radi se o neke vrste arhivu sa datotekama. Ako trebate neki programčič ili muziku odete na

FTP (sada je to povezano sa web stranicama tako da ne opazite) i downloadirate (snimite) program. FTP je za malo iskusnije korisnike. A na Internetu se mogu još igrati i igrice, slušati muziku, slušati radio (u živo npr. iz Tuzle-radio SLON), gledati video snimke i čak besplatno telefonirati u neke zemlje (SAD, Kanada, EU...) i još štošta bi se našlo. Svaki ovaj »dio Interneta« opisat će mo u narednim brojevima Bošnjaka.

K A K O D O I N T E R N E TA B E Z RAČUNARA? Gotovo svaka knjižnica u Sloveniji ima pristup do interneta. Sa članskom kojom posuđujete knjige imate pravo i na besplatan interent. Obično je to jedan sahat na dan, što je dovoljno za početnike. Istina ponekad je potrebno stati u vrstu al' vrijeme čekanja se možete iskoristiti u čitanju nekih novina. Svakim danom sve više preduzeća se povezuju na Internet, tako ako imate mogućnost obavezno je iskorisite. Postoje i internet klubovi za koje treba platiti al' ako pametno iskoristite vrijeme možete više nego uštedjeti.

Pismo za BiH ili drugu zemlju košta od 85 SIT dalje a to je oko 1 sahat na internetu gdje možete poslati bar 10 poruka (zavisi kako brzo i koliko velike poruke kucate). Znači uštedjeli ste oko 700 SIT. KAKO DO BESPLATNOG INTERNETA KOD KUĆE? Ukoliko ste osnovnoškolac ili srednješkolac imate pravo na besplatan Internet, koji će te dobiti kod ARNESA (www.arnes.si) a ukoliko ste student možete dobiti preko KISS-a (www.kiss.uni-lj.si), koji se nalazi na Kersnikovoj 4 u Ljubljani. Od KISS možete dobiti čak i ako niste dio Univerze u Ljubljani (npr. oni koji studiraju na obali).

Ako želite preko ARNES-a dovoljno je da ispunite njihov formular, kojeg potvrdi vaš učitelj na školi (oni to obično i pošalju) i pošaljete na ARNES. Ako ste student onda idete preko KISS-a. Formular imate na njihovoj interent stranici ili kod njih u Kersnikovoj 4. Ispunjeni formular, lično predajte i za oko 10 dana dobit će te Internet. Jednini trošak je 1.500 SIT za administrativne troškove, koje platite samo jedanput na godinu.

Sanel Fejzić

BOŠNJAK

13

Piše: Nadina Sadiković

Nikad nije kasno... (Čovjek pamti ako hoće!)

I

slam! Vjera koja podiže najviše prašine u svijetu, a o njemu pišu ljudi koji nisu dovoljno ili skoro nikako upoznati sa njim ili im je namjera prikazati ga onakvim kakvim islam nije. Ni o čemu se ne može i ne smije pisati na osnovu čula-reklakazala, nego bi se oni koji o tome pišu morali malo više potruditi da bi se saznala prava istina. No, danas nije ništa novo da ljudi zovu istinu-laž, a mudrost-ludilo. Allah dž.š. U Kur’anu kaže: “Došla je istina, a nestalo je laži; laž zaista nestaje!”(Al-Isra’:81) Ljudska je sujeta, ako ne može da objasni neki događaj, onda izmisli riječ kojom sam sebe zavarava (i druge) da je riješio problem. Tako je i najlakše ocrniti neku rasu, naciju, vjeru…

Ne znati a optuživati…Ne znati a ocrnjavati…Ne znati a suditi…Kud nas to vodi? Moja je želja pobliže vam predstaviti ono što sam i sama do sada naučila i što još uvijek učim o islamu (ili vas pak samo podsjetiti na ˝ono˝ što smo nekada znali). Pošto je riječ islam jako opširan pojam mora se negdje početi, a najljepši moguči početak jesu riječi Bismillahi-rrahmani-rrahim ( U ime Boga, Milostivog, Samilosnog ).

To su riječi koje muslimana-vjernika prate tokom cijelog dana. Od ranog ustajanja na jutranju molitvu ( SABAH-NAMAZ ) pa sve do u noć kada konačno može leći i odmoriti se od napornog dana. Tim riječima počinjemo svaki dobar posao. One su kao nevidljivi štit od nevolja i zala u toku cijeloga dana i noći. One daju vjerniku sabur (strpljenje) da izdrži eventualne poteškoće i uvijek nas podsjećaju na Svevišnjeg, koji prati svaki naš korak. I u želji da Uzvišeni bude zadovoljan sa nama spremni smo raditi sve što je lijepo i dobro. A islam je lijep i voli ljepotu, te islam je dobar i podstiče na dobrotu! Želja svakog vijernika jeste da se toj ljepoti i savršenosti što više približi i preda, a od tog ga odvaja jedino nedovoljno poznavanje koje je moguće umanjiti. Vjera i želja za približava-

njem Stvoritelju moraju biti čvrste i ne smijemo biti od onih koji se u njoj kolebaju! Vjera mora biti pokretač svih naših aktivnosti i kada dostignemo taj stepen neće više biti straha od kriminalaca, neće nam trebati sudovi, nećemo se bojati prolaziti ulicama, nećemo trebati policiju jer vjera ne podstiče ni na što što ne valja. No, kao i sve i vjera se troši ako se nečim ne dopunjava. Dopunjavanja ima više vrsta: namazom, učenjem Kur`ana, postom, zekatom, dobrim djelima i namjerama,…

Znači, za naše dopunjavanje vjere trebamo poznavati njezine temelje, a to su ISLAMSKI ŠARTI (odn. uvjeti). Ima ih 5, a oni su:

ođena u Sloveniji.

Osnvnu školu završava u Domžalama gdje provodi divan dio svog djetinjstva. Krajem 1993. je počela pohađati islamsku vjeronauku. Njen prvi ef. Ismet Selimović, je upoznava sa mogućnošću školovanja u Medresi i od tada nije više imala želju upisati elitnu Bežigradsku gimnaziju u Ljubljani, nego odlazi u Medresu “Dr. Ahmed Smajlović” u Zagreb. Ambicioznost i želja za znanjem je dovodi do najboljeg uspjeha (ocjena 5,0) u Medresi, gdje upoznava i izučava islamske propise, Kur’an, arapski, engleski i latinski jezik a fakultativno i njemački jezik. Sada je uspješni student u Ljubljani na Fakultetu ekonomskih nauka kao i na Filozofskom fakultetu, odsjek njemački jezik. Od ovog broja pa nadalje, pisat će u Bošnjaku o vjerskim pitanjima, gdje joj možete postavljati i putem pošte slati eventualna pitanja na koja će vam sa zadovoljstvom odgovarati.

Redakcija

!Očitovati pripadnost islamu riječima Kelime E Š H Ei šehadeta, D U E NkojeLglase: A ILAHE ILLELLAH VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN RESULULLAH! To znači: ˝Očitujem da nema drugog boga osim Allaha i očitujem da je Muhammed Božiji Poslanik.˝ Ove su riječi 'ulaznica' u islam.Na nju ne treba čekati u redu, ne treba ništa platiti, nikada je neće nestati… Sve što moramo uraditi jeste da ih iskrenim srcem izgovorimo.

!Klanjati

propisne namaze; Allah dž.š. savjetuje svoje predanike riječima: ˝Redovito molitvu obavljajte,… i pred Allahom ponizno stojte.˝(AlBaqare:238) Naš je namaz zapravo 'razgovor' naše duše sa njenim Stvoriteljem, a nije uzalud i na 120 mijesta u Kur`anu spominjan namaz!

!Postiti

R

mjesec ramazan; post čini vjernika jačim, čvršćim. Kroz njeg' nam se budi osjećaj odgovornosti, humanosti, ljubavi, bogobojaznosti.

Post je izvrstna ali ne i jedina prilika za očišćenjem od grijeha i pridobivanjem Božije naklonosti i uz to i sevapa.

moćne i neimućne! Zekat je pravo siromašnih a dužnost imućnih. On nije sirotinja nego i on predstavlja čišćenje kako duše tako i imetka, kojeg smo svjesno ili nesvjesno postigli na nedozvoljen način. On se ne daje iz interesa, isticanja, reklame! Daje se iz poštovanja i dostojanstva! I da ne zaboravimo: SVI SU LJUDI PRED BOGOM JEDNAKI, ONI SE RAZLIKUJU SAMO PO BOGOBOJAZNOSTI (odn. vjerovanju).

!Hadždž

obaviti; ako smo u mogućnosti. Hadždž temelji na sljedećem ajetu Kur`ana a.š.: ˝Hadždž i umru radi Allaha izvršavajte.˝ (Al-Baqare:196) Ebu Hurejre prenosi da je Božiji poslanik Muhammed s.a.v.s. rekao: ˝Ko ode na hadždž i obavi ga bez ikakvih prestupa vratit će se čist kao na dan kada je rođen!˝ Iz ovih kratkih opisa, koji predstavljaju jedan mali dio onoga što ćemo uz Božiju pomoć još naučiti, vidimo da islam podstiče na međusobno pomaganje, na čistoću kako duše, tijela tako i imetka, podstiče na kajanje i traženje oprosta. ˝Allah dž.š. voli one koji se često kaju i koji se mnogo čiste.˝ (Al-Baqara:222) U narednim brojevima ćemo se pobli-

BOŠNJAK

14 Poštovani čitaoče !

S

poznanje o tome da ovako savršen mehanizam - čovjek - je izučavan i izučava se od strane naučnika sa raznih područja praktično svakodnevno, iz minute u minutu, trebalo bi biti inicijator i nama običnim ljudima da što više naučimo o sebi. Ne tako rijetko sam bio svjedokom pogrešnog shvatanja i interpretiranja npr. uloge; funkcioniranja; položaja pojedinih organa - liječenja nekakvom nadrimedicinom i sl. To je svakako pokazatelj koliko nam je malo stalo do nas samih, kako smo nemarni do sebe, do nauke, do razvoja, pa i do Božijih propisa. U svakom slučaju, ništa novo ne nudimo što se ne može naći na stotinu drugih mjesta (časopisi, knjige, elektronski mediji i sl.) ali osobno ću smatrati uspjehom, ukoliko se probudi interesovanje za ovim o čemu ću pisati i ako počnemo tražiti odgovore na pitanja koja zasigurno često nam kolaju po glavama. Posao koji je pred nama je ogroman i zahtijevaće puno rada, strpljenja ali i prostora u »Bošnjaku« zbog čega ću pokušati biti izvoran, sažet i aktualan. Dobrodošli.

Emir Čolić, dr.med.

Priča o astmi!

M

oje drugarice su voljele fizičko vaspitanje. Mene je bilo strah tih časova.

Več kod zagrijavanja me je počelo gušiti. Slijedio je ustrajan kašalj.

Nastavnik me je više puta pitao imam li tuberkulozu. U igri sam više stajala nego trčala. Pritisak u prsima i zadihanost su mi uzeli svu snagu.

Jedne noći me je probudio osjećaj da me neko davi. U prsima je pištalo.

Ustala sam, otvorila prozor i pokušala mirno disati. Gušenje se je malo umirilo ali do jutra više nisam mogla zaspati. Strašno je bilo. Tako sam se odlučila, idem ljekaru.

Nemogu u školu.

Dugo sam odgovarala na pitanja.

Zanimalo ga je, ima li u porodici još neko astmu? Naravno, tetka! Više puta je bila zbog toga u bolnici. Pa, i moja mama ima probleme sa disanjem u proljeće kada sve cvjeta.

Tada kiše, iz nosa joj curi i svrbe je oči. Doktora je interesovalo i to da li sam bila zdravo dijete.

Sjetila sam se kako mi je mama jednom rekla da mi nije smjela davati kravlje mlijeko. Dobila bih ekcem (osip) po koži. Više puta sam imala bronhitis. Stalno sam uzimala neke antibiotike. Samo to se je umirilo. Od svega je ostala česta prehlada. Mislila sam da je to normalno, ali doktor je rekao da bi to mogla biti alergija. Pitao je imamo li domaće životinje, puši li neko. Rekla sam da imamo mačka i da otac često puši u dnevnoj sobi.

Nakon detaljnog pregleda, ljekar mi

je rekao da imam začepljen nos, upalu očnih veznica i da mi iz nosa u ždrijelo teče sluz. Sa slušalicama je čuo pištanje u prsima. Napravila sam i spirometriju.

Duboko sam morala udahnuti i snažno puhnuti u aparat (spirometar).

Naporno je bilo. Tri puta sam morala ponoviti. Spirometrična krivulja nije bila dobra. Test sam morala ponoviti poslije, nakon udisanja lijekova za širenje disajnih puteva. Udahnula sam četiri puta neki sprej, rekli su da je to bronhodilatator. Već nakon prvog udisaja je bilo lakše disati.

Ponovna spirometrija je pokazala da se je protok zraka popravio za 20%.

Iza toga smo napravili alergijsko testiranje na koži.

Na podlaktici su mi napisali brojeve

pored kojih su mi svaki put novu kapljicu kanuli. Kroz kapljicu su me iglicom bocnuli ali nije krv tekla. U kapljice su stavili alergene: cvijetni polen, plijesan, životinjske dlake...

Poslije par minuta me je na nekim mjestima koža počela svrbiti.

Mjesto je pocrvenilo, nastao je osip.

Najradije bih se dobro počešala ali su rekli da moram izdržati 20-tak minuta. Nakon tog vremena su pogledali kakav je rezultat.

Pozitivno u slučaju polena breze i mačje dlake.

Nakon svih pretraga ljekar je rekao da imam ASTMU. ASTMA, ASTMA zašto baš ja, odakle, kako, zašto ...

Pošteno me je bilo strah, pomislila sam na najgore. Pa, šta je to astma, kako nastane, mogu li ozdraviti uopšte.

Onda mi je moj ljekar sve detaljno objasnio.... (nastavak u idućem broju)

U

želji da obogatimo naše novine, odlučili smo se uvesti novu rubriku »savjeti našega ljekara«. Na ovome mjestu moći ćete pročitati edukativne tekstove o građi ljudskoga tijela, ulozi pojedinih organa, bolestima i sl.

Osim toga, pozivamo vas da i sami učestvujete u oblikovanju rubrike. Šaljite nam prijedloge, imenujte teme o kojima bi voljeli nešto saznati, ali i direktno pitajte. Za svako vaše pitanje, upućeno nam putem obične ili elektronske pošte, uz pomoć našega ljekara, pokušati ćemo pronaći odgovor. U nadi da smo vašu pozornost privukli i ovom rubrikom, srdačno vas pozdravljamo.

Redakcija

BOŠNJAK

15

VEGETERIJANSTVO

O

vim ćemo završiti seriju člamaka o vegetarijanstvu, pa ako je bar neko shvatio korist od vegetarijanske - zdrave ishrane, smatram, da je postignut dobar rezultat.

Navešću prednosti vegeterijanske ishrane sa više aspekata, kako bih uvjerio čitaoca u prednost takve ishrane. Dr. Irving Fisher sa univerziteta Jale, vršio je komparaciju testova izdržljivosti jedne grupe koja je uzimala vegeterijansku hranu i druge grupe koja je hranjena pretežno sa mesnim proizvodima. Dr. Fisher je utvrdio, da prevelika količina bjeljakovina čak smanjuje tjelesnu energiju. Kada su grupi nevegetirijanaca počeli davati hranu sa dvadeset procenata manje bjeljakovina, njihova izdržljivost se je povećala za trideset i tri procenta.

Harvardski stručnjak za prehranu Jean Mayer tvrdi, ako bi smanjili proizvodnju mesa samo za deset procenata, imali bi na raspolaganju žita za ishranu šesdeset milona ljudi.

Zaštita okoline Iz klaonica odteče toliko nečistoće, da su klaonice postale glavni zagađivač voda i okoline.

Klaonice i proizvodni pogoni, a naročito svinjogojstvo, zagađuje okolinu deset puta više nego stambena naselja i tri puta više nego industrija. Neracionalna je i potrošnja vode. Tako za proizvodnju jednog kilograma mesa potroši se od 2.500 do 6.000 litara vode, a za pridobivanje jednog kilograma brašna potrebno je samo 60 litara vode.

Etika

Ekonomičnost Prema podacima Ministarstva za poljoprivredu SAD, više od deveteset procenata proizvedenog žita upotrijebi se za ishranu krava, svinja, ovaca i piladi. Prema istom izvoru u SAD, potroši se šesnaest kilograma žita, da bi se dobio samo jedan kilogram mesa.

Mnogi ljudi su se odlučili, da postanu vegeterijanci iz čisto etičnih razloga.

Treba samo posjetiti jednu modernu klaonicu, pa će se svako uvjeriti kakav užasan je postupak sa životinjama određenim za klanje. Cvileće životinje, omamljuju s teškim čekićima, električnim šokovima, posebnom vrstom pišto-

Piše: Arut

Suk

lja i tako im prouzrokuju potres mozga.

Niti ishrana životinja prije klanja nije priordna. Hrane ih umjetnom hranom, okrutno ih kastriraju, daju im hormonska sredstva (kostno brašno-lude krave). Mahatma Gandhi je rekao, da imaju etička načela mnogo veću težu od zdravstvenih razloga, da se neko odluči da postane vegeterijanac.

Religija U knjizi Dr. M. Hafiza Syeda Thus Spoke Mohammed, a to je prevod Haditha, ashabi su upitali Muhameda a.s. "Da li ćemo biti nagrađeni zato što lijepo postupamo sa četveronožnim životnjama i dajemo im piti vodu? " Muhamed a.s. im je odgovorio: "Nagrađen će biti svako, ko pomaže i lijepo postupa sa životinjama". Vegetarijanskoj prehrani posebno je naklonjena sufijska tradicija. Poznati sveti čovjek Mir Dad je rekao: "Ko jede meso drugog živog bića, moraće to platiti svojim vlastitim mesom".

To je bio zaista vrlo kratki prikaz prednosti vegetrijanske prehrane, a nama ostaje da sami razmislimo o tome i donesemo svoj sud.

nastavak sa 4. strane (Islam i državljanstvo u Europi)

na kraju, skupinu rođenih muslimana sačinjavaju djeca roditelja muslimana koji su se uselili u Europu i rođeni Europljani koji su prihvatili islam kao svoju vjeru. Svim ovim skupinama islam je zajednička stvar. One se, medutim, razlikuju po svom iskustvu i životnom očekivanju. Autohtoni muslimani imaju na svojim ledima veliko povijesno breme i očekuju da budu podržani u očuvanju svoga vjerskog i kulturnog kontinuiteta u Europi, muslimani useljenici čine napor da ustanove svoje prisustvo i očekuju da prevaziđu status stranca u Europi, muslimani koji su rođeni u Europi u stalnoj su borbi da sačuvaju svoj islamski identitet u izazovnom europskom političkom, ekonomskom i kulturnom okruženju i očekuju da im se

ponudi neko rješenje kako se ne bi stidjeli što su muslimani niti što su rocđeni u Europi.

22. Šta treba učiniti da zajednička vrijednost islama postane zajedničko uporište svih muslimana u Europi.

Smatram da je došlo vrijeme da se ozbiljno razmotri način institucionalizacije prisustva islama kao univerzalne religije-vjere i muslimana kao globalnih državljana. Nadam se da je svima jasno da je volontersko predstavljanje islama u Europi štetno kao i bilo šta drugo što je protiv muslimanskog digniteta i europskog mira. Nije dovoljno da Europa prizna prisustvo islama na svome tlu.

Muslimani zaslužuju više od toga. Oni zaslužuju da njihovo prisustvo bude

legalizirano u smislu stvaranja političke i ekonomske klime u kojoj Europski muslimani mogu predstavljati sami sebe kroz institucije koje treba da imaju i državnu potporu i javno prihvatanje.

Za nas je veoma uvredljivo insistiranje europskih medija na predstavljanju islama kroz sliku terorista.

Poštovani čitaoci !

Zbog ograničenih financijskih sredstava, tekstovi u »Bošnjaku« nisu lektorirani.

Molimo vas za razumijevanje.

Redakcija

BOŠNJAK BOŠNJAK

16 Srblinsko, sadašnje slovensko e-c zaderžava". Ime Illyrus i Illyrius se u njemu objašnjava kao "ilirijanec", iliti Slovenec, Horvat, Dalmatin, Bošnjak e-c". A za slavenski ili ilirski jezik se kaže da se od davnine govori u južnoslavenskim zemljama, koje pojedinačno navodi, a među njima i u Bosni, te da je čak od Turaka poča24 šćen kao dvorski jezik. A već je Andrija Kačić Miošić u svome Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga 1756. govorio o narodnim pjesmama "koje općenito pivaju Dalmatini, 25 Bošnjaci, Ličani i ostali od slovinskoga jezika narodi", dok u naslovu Korabljice (Mleci, 1760) on i izričito kaže da ju je "prinio iz knjiga lati26 nskih, talijanskih i kronika Pavla Vitezovića" "u jezik bosanski". Usporedo sa drugim slavenskim i južnoslavenskim jezicima spominje bosanski jezik i Matija Antun Relković, dok Alberto Fortis jezik naziva ilirskim i morlačkim a na jednom mjestu i bosanskim. Ovaj naziv upotrebljavaju i slavonski pisci Ivan Grličić i Matija Katančić, koji 1831. Za svoj prevod Svetog pisma kaže da je "u 27 jezik Slaveno-Illyricski izgovora Bosanskog prinesheno". Godine 1777. izdao je Baron von Hocenhausen u Osijeku knjigu Illirien, u kojoj se "pod Ilirima smatraju stanovnici /.../Dalmacije, 28Hrvatske, Slavonije, Bosne, Srbije i Bugarske" koji "svi govore jedan temeljiti jezik ".

14. Marko Marulić: Judita, Suzana, pjesme. Zagreb, Zora-MH, 1970, 130. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 4.

15. Ivan Gundulić: Osman. Zagreb, Zora-MH, 1964, 45. Pet stoljeća hrvatske književnosti.

16. Fermendžin: Listovi. - Starine, XXIV, 1981, 8.

17. Marko Šunjić: "Mossolmani di Bossina". Prilozi Instituta za istoriju, Sarajevo, XX/1967, 23, 57-59.

18. Vatroslav Jagić: lz prošlosti hrvatskog jezika.

Izabrani kraći spisi. Zagreb, 1948, 19. Ibidem 20. Evlija Čelebi: Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Sarajevo, V. Masleša, 1979, 121 21. Mehmed Handžić: Šuuri o Bošnjacima. - ElHidaje, V/I, 19-20.

22. Ljubomir Stojanović: Život i rad Vuka Stefanavića Karadžića. Beograd, 1924, 21.

23. Muhsin Rizvić: Između Vuka i Gaja. Sarajevo, Oslobodenje, 1989, 236, 242-243. u daljnem navodenju: Rizvić.

24. Navedeno prema: dr.Ferdo Šišić, O.c.,119.

25. Dr Đuro Šurmin: Povijest književnosti hrvatske i srpske. Zagreb, 1898, 109-110.

26. Hadžijahić, 28.

27. Ibidem, 27-28.

28. Dr Franjo Francev: Dokumenti za naše podrijetlo hrvatskog preporoda. - Građa za povijest književnosti Hrvatske, XII, 1933, Uvod, str. XXXI. -nastaviće se-

Zašto nas mrze...

S

a raspadom bivše skupne države gdje su posebno i jedino Bošnjake učili i silili u nekakvo bratstvo i jedinstvo, je došlo do formiranja samostalnih država na tlu bivše “Juge”. Jedni su tako ostali živjeti u Sloveniji, jedni u Hrvatskoj, Srbiji itd.

Istovremeno se je i u Bošnjacima probudila nacionalna svijest gdje su uvidjeli (iako ne svi) šta i kako dobro je nosila zajednička država a posebno komunizam. Prošao je i rat, nekima su ciljevi uspjeli, a nekima neće nikada ni uspjeti ma koliko se trudjeli. Tek sada se nakon neke vremenske distance može sa stopostotnom sigurnošću ustvrditi da su Bošnjaci najveće žrtve fašističke politike susjednih država (Hitler je po mišljenju mnogih bio jagnje u usporedbi sa njima). To su nam dakle napravile naše dojučerašnje komšije, naša braća po komunizmu i komunističnom uređenju (al’ samo za nas). Nismo niti sanjali kakvo je to “bratstvo i jedinstvo”, dok nije došao rat. Po završetku agresije sa Istoka i agresije sa Zapada, Bošnjaci su konačno dobili priliku da budu svoji na svome, da paralelno sa ostalim koji to hoće učestvuju u podjeli vlasti, što u bivšem režimu niti sanjati nismo smjeli. Međutim i dalje naša dojučerašnja “braća” ne miruju, nikako da se smire i shvate da su prošla ona vremena kada su Bošnjaci bili u podređenoj ulozi. U Hrvatskoj nas još uvijek recimo zovu “Muslimani”, u Sloveniji isto tako, u Srbiji bi nam najradije rekli Srbi. Zanimljivo je da je to slučaj skoro u svim nastalim državama na tlu bivše zajedničke države. Posmatrajući sa određene distance događaje koji se odvijaju i u Bosni i oko Bošnjaka ne moremo se oteti dojmu da je to dirigirano iz nekog evropskog centra. Nekome je stalo da Bošnjaka-muslimana nestane ili da nas kako je mnogo puta ponavljao Franjo Tuđman “civiliziraju”. Ne, nije to on tek tako govorio, onako bezveze. Sigurno je imao podršku za takve izjave. Vjerovatno i nije teško zaključiti odakle su takve podrške najviše dolazile, kao i odakle i sada dolaze. Isto je i sa Bošnjacima u Republici Sloveniji. Ako uzmete vodeće pisane i elektronske medije, te ako ih malo bolje pogledate, pročitate i

saslušate, vidjećete da je to nekako dozirano i sa namjerom da nas svako toliko prikažu kao ljude najgore vrste.

Nedavno je u R. Slovenije u Sobotnoj prilogi Dela od 31. marca 2001. objavljeno “Poročilo o človekovem razvoju za Slovenijo 2000-2001”. Pored ostalih podataka najviše bode u oči anketa i diagram koga naša bivša “braća”, iz zajedničke komunističke države a sadašnji naši sudržavljani najmanje žele za susjede. Oni koji to nisu pročitali mislim da im se niti ne sanaja.

“Poročilo” navodi da su za susjede našim sugrađanima dakle Slovencima (i drugim u Sloveniji) najmanje poželjni Romi. Odmah iza Roma, ne bi željeli imati za susjeda, kako “poročilo” navodi, muslimane. Dakle odmah iza Roma. Na drugom mjestu. Iza nas su daleko ostali, “ostali”. I tu se vraćamo na početak pitanja. Zašto nas mrze?

Nije više u pitanju odakle smo nego koje smo vjere. To je ono što je dirigirano iz “nekog” evropskog ili svjetskog centra. Konstantno nas nastoje prikazati kao ljude najgore vrste. Iz “poročila” se da vidjeti da država Slovenija spada u jednu od najvećih netolerantnih država na svijetu. Ali bez brige, ni ostale države posebno u Europi ne zaostaju za njom. Muslimani su im kost u grlu, i to zaradi svoje “drugačnosti”, zaradi svoje vjere, porijekla i naravno zbog svoje, vjerujte čiste duše koje oni kao i drugi sigurno nemaju. E, to im smeta.

Nismo mi u duši ni bilo kako drukčije umazani kao neki koji o nama tako misle. A ponjviše im smeta naša vjera.

To je ono što bode u oči, a što je očito.

Moglo bi se navesti ogromno primjera za takve tvrdnje. Zašto recimo komercijalni “POP TV” uporno u svojim izvještajima ponavljaju ‘ko papagaji riječ musliman. Znam osobno mnogo individualnih primjera koji su protestirali na uredništvo “POP TV-a”.

Bošnjački kulturni savez je više puta protestirao i dolazilo je do takvih situacija gdje su nam prijetili tužbom. Skoro ništa bolja nije ni situacija na nacionalnoj TV ili na drugim Radio stanicama. I najgore od svega je što mi za to moramo još da im plaćamo (putem “naročnine”). Bilo bi smiješno da nije žalosno.

Fahir Gutić

BOŠNJAK

Pisma čitalaca “Bošnjak” nisu obične novine!

Es-selamu alejkum !

Dobila sam novine BOŠNJAK broj 1.

Prijatno sam iznenađena kvalitetom sadržaja, različitošću tematike koju obrađuje kao i svojim oblikom. Čestitam, želim da tako nastavite i da budete uspješni u svom radu. Teško očekujem novi broj naših novina, pa ne samo ja, nego i ostali naši zemljaci koji ovdje žive, daleko od naše Bosne.

Sabina Kustura Riskestien 5-B 4635 KRISTIANSAND NORGE

Es-selamu ‘alejkum ! Šaljemo vam 14.broj naših novina “MOJ GLAS” koje inače pravimo od oktobra 1995 god. i lokalnog su karaktera. Mi smo tek prošli mjesec saznali za časopis “BOŠNJAK” i drago nam je, da se je nešto takvo pojavilo u Ljubljani. Ciljevi su nam manje - više isti, s tom razlikom što mi više pišemo o Islamu kao i cjelokupnom načinu života. Mišljenja smo, da nam možete pomoći kod poboljšanja kvalitete štampanja našeg lista, a i mi vidimo interse neke vrste pomaganja vama.

Bilo bi nam drago, ako bi stupili u kontakt sa nama.

Ako bog da, očekujemo odgovor.

Ahmed Pašić Jesenice

Poštovani g. Pašiću, odgovor si sigurno već dobio.

Redakcija

17

p.p. 1624 pišem o nama samima. U Kranju je prije, otprilike, pola godine muslimanska omladina osnovala svoju organizaciju pod nazivom »MOOK«- muslimanska omladinska organizacija Kranj. Za tom organizacijom smo osjećali potrebu još i prije, ali vjerovatno nismo bili dovoljno odlučni. Naš »MOOK« je, hvala Bogu, zaživio i sa aktivnošću otpočeo punom parom, zahvaljujući islamskoj zajednici u Kranju, koja nam je dala punu moralnu i materijalnu podršku. U tome bih posebno istakla našeg vrijednog imama Ramu ef.

Muzaferovića, koji je bezbroj svojih dobrovoljnih sahata rada poklonio nama. Rezultati našega rada su vidljivi.

U »MOOK«-u smo formirali vjersku, horsku, dramsku, novinarsku i sportsku sekciju. Ostvarili smo saradnju sa omladinom iz drugih džemata. Bili smo u musafirluku koparskoj omladini, o čemu nas je izvjestio vaš saradnik iz Kopra a sa ljubljanskom omladinom smo nedavno posjetili zagrebačku džamiju. Sad se aktivno pripremamo za višednevnu ekskurziju po Bosni, ako Bog da! Svakog petka naveče imamo omladinsko sijelo koje se sastoji iz radnog i zabavnog dijela. Dakkle, cvijet muslimanske mladosti u Kranju je zasađen, a sada mu je potrebno dosta njege i zalijevanja. Koristim priliku da pozovem sve mlade muslimane i muslimanke, naše istomišljenike, da se družimo i sarađujemo, jer kako naš narod veli: »Na mlađima svijet ostaje«. , a ja bih još dodala : »i teret grešaka naših starih«.

Na kraju, »MOOK« vas sviju selami i želi puno uspjeha u daljem radu!

Amela Harambašić Savska c. 3 Kranj

Cvijet kranjske mladosti Nedavno mi je do ruke došao list »Bošnjak«. Oduševljena već sa samim nazivom odmah sam ga pročitala u jednom dašku. Prijatno sam se osjećala čitajući tekstove autora, čijem puku i ja pripadam. Nisam mogla zadovoljiti se samo s tim, već sam odlučila da se i ja javim i na neki način doprinesem obogaćivanju sadržaja »Bošnjaka«. Pošto pripadam mladoj generaciji muslimana-Bošnjaka, kojih u mom gradu ima dosta, želja mi je da

Poštovani prijatelji, dragi Bošnjaci!

U ruke su mi dospjela dva zadnja broja vašeg i našeg časopisa. Sa zadovoljstvom Vam mogu reći da sam pročitao sve od A do Ž. Koliko sam shvatio vi to radite volonterski i zato Vam svaka čast. Molim Vas da ne posustanete. Puno sreće i zadovoljstva u daljem radu Vam želi Mirzet.

Mirzet Likić Celje

VIJEĆE KOGRESA BOŠNJAČKIH INTELEKTUALACA Sarajevo, 16.02.2001.godine Bošnjaška kulturna zveza Slovenije Redakciji časopisa, glavnom i odgovornom uredniku Dragi prijatelji Najljepše Vam se zahvaljujemo na redovnom slanju časopisa “Bošnjak”.

Svaki novi broj pažljivo pročitamo i koristimo ovu priliku da Vam uputimo iskrene čestitke za ono što radite. Časopis je dobro osmišljen i smatramo da je vrlo koristan za naše Bošnjake u dijaspori, a posebno u Sloveniji. Kao naš doprinos šaljemo Vam nekoliko manjih publikacija u izdanju Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, a koje mogu biti korisne za Vaš dalji rad.

S poštovanjem.

Sekretar Vijeća Esad Lukač, dipl.politolog Poštovani prijatelji, Najiskrenije Vam se zahvaljujemo za iskrene čestitke kao i za Vaše publikacije koje su sigurno dobrodošla pomoć u našem daljem radu.

Redakcija

Poštovani čitaoci !

Da bi Vaš i naš časopis i ubuduće izlazio nesmetano a pogotvo sa kvalitetnijim prilozima i člancima ponovo Vas pozivamo na saradnju. Kao što smo objavili u predhodnom broju , svaka kritika dobronamjerna ili ne, bit će objavljena. Ukoliko se u vašem kraju događa nešto značajno, bilo kakava kulturna, vjerska ili politička manifestacija Vi nam o tome pišite a mi ćemo to objaviti. Ako neko posjeduje kakve stare fotografije sa motivima vezanim za Bosnu i Bošnjake molimo Vas pošaljite nam to za objavu. Naravno da fotografije, osim rukopisa, vraćamo pošiljaocu.

Možete nam pisati i preko E-mail: bkzs.fljds @ siol.net, kao i na adresu: Bošnjaška kulturna zveza Slovenije P.P. 1624, 1001 LJUBLJANA, sa naznakom “za časopis” Redakcija

BOŠNJAK

18

Džamija bi vrijeđala vjerska osjećanja Slovenaca?

Idejni osnuci islamskog kulturnog centra Poslije dugogodišnjih molbi, nastojanaja, nadanja i protesta izgleda da je, po ne znam koji put, napravljen prvi korak k realizaciji projekta izgradnje islamskog kulturnog centra u Ljubljani, a možda je to samo ponovo lažna nada jer će se opet naći oni koji će potražiti načine i metode da se izgradnja spriječi. Već su predviđene i obećane peticije i protesti “nekih mještana”.

Naime, 21.maja 2001 je najviši organ mjesta Ljubljane “Mestni svet” prihvatio prijedlog osnove prostorskog

BOŠNJAK INTERNI ČASOPIS BOŠNJAČKOG KULTURNOG SAVEZA SLOVENIJE ZA KULTURNU I DUHOVNU AFIRMACIJU BOŠNJAKA Izdavač: BKSS, P.P.1624 1001 LJUBLJANA GLAVNI UREDNIK Hasan Bačić

ODGOVORNI UREDNIK Abdulah Mehmedić

REDAKCIJA Fahir Gutić, Fajik Zukanović, Huse Muminović, Šaban Delić, Nadina Sadiković

DOPISNIŠTVO Sanel Fejzić, Koper

TEHNIČKO UREĐENJE Fahir Gutić, e-mail: guta @ email.si Abdulah Mehmedić

plana za jedan dio Viča u kojem je predviđena i lokacija za izgradnju islamskog kulturnog centra. Predviđeno zemljište obuhvata 2.300 m2 i nalazi se na prostoru između Malog grabna i Ceste dveh cesarjev. Šta je predviđeno a šta će se stvarno izgraditi na tom lokalitetu-ostaje da se vidi, jer su u diskusiji, prilikom prihvatanja prijedloga, neki “svetniki” upoređivali izgradnju džamije sa izgradnjom dalmatinske kuće na Krvavcu ili da predviđena izgradnja centra znači početak intezivnog muslimanskog misijonarstva u Sloveniji, kao i stara fraza, da će previsoka munara kvariti okolicu.

Pojavio se je i “novi” prijedlog, da se džamija gradi na nekom već pozidanom području, jer bi se tako smanjio pritisak na urbaniste za širenje gradnje, pa i to, da takav objekat ne može stajati u neposrednoj blizini reprezentativnog naselja kao što je naselje Murgle, a sve to znači, da se početak gradnje produži u nedogled jer će se sledeća lokacija tražiti bar trideset do četrdeset godina.

Preskočena je prva zapreka i to baš na dan kada su se kardinali kršćanske crkve u Rimu sastali na izvanrednom koncistoriju, da bi odgovorili na dvadeset i jedno pitanje Pape i donijeli strategiju djelovanja Crkve u trećem milenijumu. Pitanja se odnose na

sedam područja djelovanja među kojima je i pitanje o “zbližavanju” svjetskih religija. Papa Ivan Pavle II je na svom putu “stopama Svetog Pavla” posjetio i jednu džamiju i govorio o suživotu religija.

Na isti dan su Talibani u dalekom islamskom Afganistanu donijeli zakon po kojem će svi Hindusi morati nositi posebne oznake, da se razlikuju od muslimana. Nigdje u Kur’anu nema osnove za takav propis dok u historiji kršćanske Evrope takvi zakoni su bili “normalni”.

Izjava nekog predsjednika mjesne zajednice, koja je bila objavljena u “SP DELO”, 30.10.1999 da neće dozvoliti gradnju džamije na njihovem području jer već na njemu imaju dva zagađivača okoline i to autosajam i deponiju smeća, kao i izjave nekih ljubljanskih “svetnika” prilikom rasprave o prihvaćanju prijedloga osnove prostorskog plana, duboko vrijeđaju vjerska osjećanja muslimana, državljana Slovenije.

Preskočena je prva zapreka a o preskakivanju ostalih zapreka morali bi sudjelovati svi oni koji imaju znanja i mogu pomoći pregaocima u odboru za izgradnju islamskog kulturnogh centra u Ljubljani.

ADRESA Bošnjaška kulturna zveza Slovenije, P.P. 1624 1001 LJUBLJANA E-mail: bkzs.fljds @ siol.net Matični broj: 1161148 Poreski broj: 18322697 Žiro račun: 50100 - 678 - 707052 Štamparija: JA - Grafika Avšar s.p. Litostrojska 40 Ljubljana

Idejni osnuci islamskog kulturnog centra

A.S.M.

BOŠNJAK

Iz zaboravljene prošlosti...

19