Neda Ferenčić Vrban

Neda Ferenčić Vrban

DR. MED., SPEC. ŠKOLSKE MEDICINE

Glavna tajnica Hrvatske lige protiv raka

Medicina kao poziv…

Od početka moga školovanja želje su mi bile usmjerene isključivo i jedino prema studiju medicine. Još u osnovnoj školi znala sam da želim postati liječnica. Srednju školu upisala sam 1993. godine. Bila su to teška vremena, poratne godine, a ja sam bila dijete iz radničke obitelji, bez ijednog liječnika ili visokoobrazovanog člana u užoj i široj obitelji. Stoga sam, imajući na umu da moram imati završeno zanimanje poslije srednje škole, upisala Školu za medicinske sestre u Vinogradskoj, a 1997. godine, kao jedina iz generacije upisala fakultet, i to Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Moji studentski dani završili su u ljetnom roku 2003. kada prisežem Hipokratovu zakletvu i postajem liječnica. Moj daljnji put u obrazovanju i medicinskom usavršavanju usmjerio me prema javnom zdravstvu i prevenciji bolesti te sam 2006. godine završila specijalizaciju i poslijediplomski studij iz školske medicine.

Prevencija je stup svakog zdravstvenog sustava

Smatram da je prevencija bolesti stup svakog zdravstvenog sustava, što se pokazalo i ovih dana kada smo se suočili s pandemijom COVID-19. Sve poduzete mjere temeljene su na preventivnim 05doktrinama našeg i svjetski poznatog promicatelja javnog zdravlja dr. Andrije Štampara, te mi je čast i ponos da od početka svoje karijere do današnjeg dana radim u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar“.

Fokus mog zanimanja i rada je prevencija bolesti i cijepljenje kao civilizacijska tekovina koja je spriječila mnoge smrti i pobolijevanja od teških i neizlječivih bolesti. Osim prevencije kroz školsku i adolescentnu medicinu, od 2011. godine do danas aktivno obnašam funkciju Glavne tajnice Hrvatske lige protiv raka kroz koju sam ostvarila sve svoje profesionalne želje; da promoviram i naglašavam važnost prevencije bolesti i očuvanja zdravlja. Podi- zanje svijesti o preventivnim programima, cijepljenju i razvoju zloćudnih bolesti je „ono nešto“ što me vodilo na mom profesionalnom putu.

Najveći i najpozitivniji doga- đaj u medicini i zdravstvu…

Za mene je definitivno izum cjepiva. Cjepiva su uvelike iskorijenila ili barem značajno smanjila prevalenciju niza bolesti i danas su jedan od nosivih stupova globalnog zdravlja. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se zahvaljujući cijepljenju svake godine sprječava 2 do 3 milijuna smrti. Međutim, kad bi se poboljšao cjepni obuhvat, moglo bi se izbjeći dodatnih 1.5 milijuna nepotrebnih smrtnih slučajeva godišnje. Zahvaljujući očuvanom kontinuitetu u provedbi programa imunizacije djece, koji se u Hrvatskoj sustavno provodi zadnjih 50 godina, iskorijenjene su zarazne bolesti poput difterije i dječje paralize, a znatno je smanjena pojavnost svih ostalih bolesti protiv kojih se cijepilo.

Motivacija u radu…

Moja karijera je definirana kroz ono što radim i gdje radim. Nalazim se u javno- zdravstvenom sektoru koji se bavi isključi- vo prevencijom, a moja uloga u tome jest osiguravanje mladim naraštajima da očuvaju svoje zdravlje, da su ga svjesni onda kad ga imaju, a ne onda kad obole. To je ono što me i motivira. Mladi s kojima radim ne pridaju pažnju razvoju bolesti, kroničnim posljedicama koje će se kasnije reflektirati u njihovom reproduktivnom potencijalu, osnivanju obitelji, dugotraj- nom obrazovanju, pronalasku posla s kojim će moći biti zadovoljni, osiguravanju egzistencije i drugih elemenata u svakodnevnom životu koji ne bi bili i ne mogu biti ostvarivi ako osoba nije zdrava. Dugoročno gledano, moj posao, motivacija i osjećaj odgovornosti jesu usaditi u mladih svijest o važnosti prevencije bolesti i očuvanja zdravlja.

Cijepljenje je civilizacijska tekovina koja je spriječila mnoge smrti

Doprinos društvu…

Svojim radom, trudom i zalaganjem želim pridonijeti tome da imamo što manje oboljelih, a što više zdravih, radno sposobnih i sretnih ljudi čija okupacija nije bolest, nego zdravlje. Kada znam da sam aktivno sudjelovala u svim javnozdravstvenim akcijama u organizaciji Hrvatske lige protiv raka gdje je fokus stavljen na podizanje svijesti o važnosti edukacije i na prevenciju bolesti te, ako sam pritom spasila i „samo“ jedan život, moja karijera i moj posao ispunili su svoj smisao. Nažalost, bolest ponekad nije moguće spriječiti pa je oboljelima potrebno pružiti podršku u njihovom svakodnevnom nošenju sa zloćudnom bolesti. Stoga sam iznimno ponosna na javnozdravstveno edukativni projekt HEROIC koji je Hrvatska liga protiv raka u partnerstvu s Karate klubom Hercegovina Zagreb pokrenula krajem 2020. godine, a koji se temelji na suvremenom trendu integrativne onkološke prakse i sverastućeg koncepta življenja s rakom i „preživljavanja“ raka. Cilj projekta HEROIC jest promicanje i osnaživanje integrirane skrbi onkoloških bolesnika, osvješćivanje važnosti prevencije nastanka zloćudnih bolesti, davanje doprinosa očuvanju mentalnog zdravlja te poboljšanje reintegracije i rehabilitacije onkoloških bolesnika, povezivanjem multidisciplinarnog tima brojnih struč- njaka i karatea kao sporta koji znanstveno dokazano doprinosi psihofizičkom zdravlju. Ovaj projekt smatram krunom svog dosadašnjeg rada jer naša „herojska platforma“ pridonosi digitalnom zdravstvenom prosvjećivanju šire javnosti i onkoloških bolesnika o temama vezanim za integriranu onkološku skrb, od prevencije do završetka liječenja.

Vode li žene svijet? Je li medicina postala ženska struka?

Zanimljiva je ova teza, a upisne kvote na Medicinski fakultet, odnosno omjer broja kolegica i kolega, stvarno potvrđuju da žene preuzimaju ovu važnu granu bez koje ne možemo. Vodimo li mi žene svijet? Veliki svjetski lideri su muškarci, uz poneku snažnu ženu, ali naravno da imamo i drugu stranu. Poslovice postoje s razlogom i nose svoju poruku, a pritom mislim na poslovicu: „Iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena!“. Možda smo ponekad samozataj- ne, ponekad smo nježniji spol, ponekad smo za isti posao manje plaćene u odnosu na naše muške kolege, ali smo tu i ostavljamo svoj trag u leadershipu, znanosti i medicini. Žene u medicini su jake i dokazale su da nisu slaba karika. Prvo što mi pada na pamet za primjer ovoj tezi je suzbijanje pandemije COVID-19 u Republici Hrvatskoj gdje je medicinsku, znanstvenu i, usudila bih se reći, presudnu ulogu u održavanju kritičnih pacijenata na životu imala žena. Kroz ovu pandemiju vidjeli smo koliko su ljudi nemoćni i krhki pred prirodom, a ako imamo alata da se zaštitimo od ovakvih i sličnih bolesti cijepljenjem, trebamo iskoristiti tu mogućnost i spriječiti teške oblike bolesti, komplikacije i smrt. Tu je sažeta i moja zadnja poruka gdje, snažno i poduprijeta medicinom temeljenom na dokazima, promičem cijepljenje i primarnu prevenciju kao važnu granu medicine.