Vera Katalinić Janković

WOMEN4LIFE

PRIM.

Vera Katalinić Janković

DR. MED., SPEC. MIKROBIOLOGIJE S PARAZITOLOGIJOM

Pomoćnica ministra zdravstva Republike Hrvatske

Profesionalni put…

Po završetku srednjoškolskog obrazovanja upisala sam Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a nakon diplome sedam godina radila kao liječnik-terenac u Ustanovi za hitnu medicinsku pomoć u Zagrebu. Tog razdoblja se uvijek rado sjećam jer smo svi bili mladi entuzijasti, spremni učiti jedni od drugih i od starijih kolega. Danas, kad razmišljam o tom razdoblju, smatram da bi takvo iskustvo trebalo svim mladim liječnicima jer ih nauči prepoznavati bolesti, od složenih sindroma do banalnijih stanja i oboljenja, a kroz to nauče i donositi odluke jer se ne mogu osloniti na stariju službu, već sami moraju procijeniti kakva je vrsta intervencije potrebna. U tom razdoblju sam, usudila bih se reći, naučila medicinu. No, kada sam postala majka, zbog obiteljskih okolnosti odlučila sam se zaposliti u nešto „mirnijoj“ djelatnosti. Prijelaz u mikrobiologiju tada sam doživjela kao napuštanje medicine, no zaposlenje u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i specijalizacija iz medicinske mikrobiologije s parazitologijom omogućili su mi svladavanje novih izazova i proširivanje znanja. Od početka rada u Zavodu radila sam na Odjelu za dijagnostiku tuberkuloze, referentnom laboratoriju za Hrvatsku. Gotovo čitav moj daljnji rad je vezan uz tuberkulozu, bolest koju se danas često pogrešno smatra pobijeđenom. I u tom segmentu sam upoznala krasne ljude i suradnike, a sve nas je povezivala iskrena odanost borbi protiv TBC-a. Nažalost, uvjeti u kojima smo radili su bili relativno loši zbog zastarjele opreme. Stoga je moja vizija bila urediti laboratorij sukladno pravilima struke. Uslijedilo je opremanje laboratorija, a zatim i uključivanje u vanjske kontrole kvalitete te smo zahvaljujući izvrsnim rezultatima ušli u mrežu laboratorija Svjetske zdravstvene organizacije, a 2006. godine postali i supranacionalni laboratorij SZO-a, jedan od 25 u svijetu, čiji je zadatak bila kontrola rada drugih laboratorija, dok sam sama postala konzultant Svjetske zdravstvene organizacije i sudjelovala u misijama po pitanju TBC-a diljem svijeta. Naš laboratorij postao je dio konzorcija laboratorija Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (engl. European Centre for Disease Prevention and Control, ECDC). Sudjelovala sam na brojnim stručnim skupovima i kongresima u zemlji i inozemstvu. Autor sam i koautor niza stručnih radova iz područja mikrobiologije i mikobakterija te poglavlja u udžbenicima iz medicinske bakteriologije i mikologije. Sudjelovala sam u izradi niza stručnih strateških dokumenata hrvatske medicinske mikrobiologije, a 1998. godine imenovana sam članom Vijeća za provedbu Naputka za sprečavanje i suzbijanje tuberkuloze Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske. Član sam Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatske liječničke komore, Hrvatskog društva za medicinsku mikrobiologiju, Hrvatskog pulmološkog društva i Odbora za praćenje rezistencije bakterija pri Akademiji medicinskih znanosti Hrvatske. Od međunarodnih organizacija, član sam European Society of Mycobacteriology i International Union against Tuberculosis and Lung Disease. Sudjelovala sam u poslijediplomskoj nastavi na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u predmetu Medicinska mikrobiologija s parazitologijom. Prije pet godina prihvatila sam poziv tadašnjeg ministra zdravstva i otad obavljam dužnost pomoćnika ministra zdravstva. Na ovoj sam funkciji svoju ulogu vidjela u nizu projekata, a osobito u doprinosu donošenju Nacionalnog strateškog okvira protiv raka, koji je u prosincu prošle godine i donesen. Sada slijedi njegova implementacija, čemu ću također nastojati pridonijeti u okviru svojih mogućnosti.

Najteže je donositi odluke, a zatim iza njih i stajati

Vode li žene svijet…

Kad govorimo o poslovnom okruženju u posljednjem desetljeću, možemo reći da su svjetla reflektora uperena prema poslovnim ženama. Kao liječnica znam da postoje male razlike u funkcioniranju muškog i ženskog mozga, što se na neki način vidi i u različitim stilovima rukovođenja. Lideri trebaju biti pragmatični, realni, imati organizacijske vještine, ali i poželjne karakterne osobine poput empatije, upornosti, radišnosti i srčanosti. Međutim, pritom moraju znati i prepoznati kvalitete svojih suradnika, njihove afinitete i mogućnosti. Mislim da smo mi žene malo sklonije saslušati drugoga pa svojom intuitivnošću i strpljivošću možda postignemo više nego što bi naši muški kolege u istim okolnostima ostvarili. Važno je znati što od koga možete očekivati i njegovati međuljudske odnose, dijeliti sa suradnicima i lijepe i manje lijepe trenutke. Ako je to liderstvo, vjerujem da sam bila uspješan lider.

Glavna motivacija u radu…

Osnovna motivacija u mom radu je oduvijek bila napraviti pomak, vidljivi napredak i ostvariti rezultat. Koji god posao radila, na kojoj god funkciji, svoj posao sam uvijek nastojala napraviti najbolje što mogu.

Izazovi na vrhu…

Uvijek je najteže donositi odluke, a zatim iza njih i stajati. Ponosna sam što sam uz to uspjela „odgojiti“ i nasljednike, kolege koji su nastavili moj rad. U budućnosti ću nastaviti doprinositi, kao savjetnica ministra u područjima mojih kompetencija i donošenju Akcijskog plana protiv raka, ali i na međunarodnoj razini kroz sudjelovanje u inicijativi One Health approach Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene organizacije. Ova inicijativa usmjerena je na objedinjeni pristup zdravlju, osobito kad je riječ o odgovoru na pandemiju poput COVID-a, ali i drugih značajnih ugroza ljudskom zdravlju. Danas se nalazimo u posebnom vremenu, kada se od svih nas očekuje odgovorno ponašanje i ako svatko u svojoj domeni postupa u skladu s time, uvjerena sam da uspjeh neće izostati.