3 minute read
Ljiljana Vukota
from Women4Life
by bmcroatia
WOMEN4LIFE
Ljiljana Vukota
Advertisement
MAG. PSIH.
Glavna tajnica udruge „SVE za NJU“
Profesionalni put…
Poslije završenog studija psihologije u Zagrebu zaposlila sam se u pravosuđu, u Upravi za zatvorski sustav i tu ostala do 2012. godine. Mijenjali su se gradovi u kojima sam radila (Glina, Velika Gorica i Zagreb), mijenjala su se radna mjesta i položaj u instituciji, ali uvijek sam prije svega bila psihologinja. U mirovinu sam otišla s mjesta načelnice za tretman u Upravi za zatvorski sustav. Uvijek sam govorila da se veselim svojim četrdesetima nadajući se da ću imati djecu, dobar posao, biti situirana... Sve se to doista i dogodilo, ali 2005. u 45. godini života dogodio se i rak. Tada me, 2008. godine na sugestiju sadašnje predsjednice Almenke Balenović, pozvala Vesna Andrijević Matovac da se pridružim tek osnovanoj udruzi „SVE za NJU“ i nakon kratkog, doslovno polusatnog razmišljanja prihvatila sam uključiti se u formiranje Centra za psihološku pomoć. Njih dvije su promijenile moj osobni i profesionalni život. To je nešto najuzbudljivije i profesionalno najizazovnije što sam radila i priznajem da često preosobno doživljavam tu cijelu priču jer sam je sa svojim suradnicama i upravom Udruge gradila od početka. Odlučila sam 2012. da me pravosuđe više ne treba i da u civilnom društvu mogu dati puno više i kao psihologinja i kao žena koja je imala rak dojke. Bila sam u pravu. Danas imamo razgranat program, puno suradnika i pružamo podršku ženama iz cijele Hrvatske. Udruga je postala nezaobilazan faktor u području brige za onkološke bolesnice, ali i bolesnike. Nakon razornog potresa otvorili smo savjetovalište za onkološke bolesnike u Glini. Iako sam svima dostupna telefonski, svejedno mislim da moji dolasci u Glinu i neposredni susreti s ljudima na najbolji način pokazuju da sam im na raspolaganju.
Vode li žene svijet…
Ne, svijet vode muškarci. Uspješne žene svijet čine boljim mjestom i vjerujem da bi bio još bolje mjesto da je više žena na pozicijama donositelja odluka. Sve se trebamo zapitati koliko ohrabrujemo djevojčice i žene da realiziraju svoje potencijale. Koliko se opiremo stereotipima uloge žena u društvu? Nedovoljno!
Najveća motivacija u radu…
Rezultati. Gotovo svakodnevno dobivate feedback koji vam kaže koliko je važno to što radite i s koliko uspjeha to radite. Udruga je danas jedna od najutjecajnijih organizacija civilnog društva u području onkologije i psihoonkologije, s jasnom profilacijom svojeg glavnog područja djelovanja, a to je pružanje psihološke pomoći oboljelim ženama i članovima obitelji. Paralelno s tim, Udruga svoju svakodnevnu praksu koristi kao platformu kako bi u stručnoj i široj javnosti promicala psihološku pomoć kao integralni dio liječenja. Bila sam veliki zagovornik donošenja smjernica za genetičko testiranje i omogućavanja testiranja na uputnicu. Za to zalaganje dobila sam nagradu Ponos Hrvatske. Danas se zalažemo za implementaciju Nacionalnog strateškog okvira protiv raka, posebno u području psihološke pomoći i rehabilitacije. Sama dijagnoza i liječenje nose brojne teškoće na tjelesnom, psihološkom i socijalnom planu i mnogim bolesnicima i bolesnicama je potrebna pomoć kako bi sačuvali i poboljšali kvalitetu života. To će biti trnovit put, ali istinski vjerujem da ćemo, korak po korak, uspjeti.
O sebi u tri riječi…
Posvećena, predana i empatična.
Izazovi na vrhu…
Što više radiš i naučiš, otvaraš sve širu perspektivu potreba i ciljeva koje bi trebalo dosegnuti. Svjesna sam postignuća, ali ne doživljavam sebe kao da sam na nekom „vrhu“. Smatram sasvim normalnim da čovjek daje sve od sebe na području u kojem djeluje i da uvijek želi biti bolji i uspješniji. Dobro je sačuvati malo samokritičnosti. Slažem se da je područje brige za onkološke bolesnike izazovno i traži jako puno rada, odricanja i upornosti. Ipak, kad sam sebi postavljaš ciljeve, imaš vrijedne suradnike i vjeruješ u ono što radiš, tada nije upitna motivacija i energija koju si spreman uložiti. Nadam se da rezultati neće izostati.
