5 minute read
Ines Strenja
from Women4Life
by bmcroatia
DOC. DR. SC.
Ines Strenja
Advertisement
DR. MED., SPEC. NEUROLOG, SUBSPECIJALIST CEREBROVASKULARNIH BOLESTI
Znanstveni suradnik u Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Klinika za neurologiju, Zavod za cerebrovaskularne bolesti
Profesionalni put…
Rođena sam Riječanka, majka sam troje djece, dva dječaka i jedne usvojene djevojčice. Medicinski fakultet u Rijeci upisala sam nakon 3. razreda srednje škole, s nepunih 18 godina, rodila sina na drugoj godini studija i završila medicinu u roku. I danas sam uvjerena da su majke-studentice posebna priča i trebaju potporu, ali kada završe studij, više ih ništa ne može zaustaviti. Poslijediplomski studij na Medicinskom fakultetu završila sam prije Domovin- skog rata, no magisterij iz područja neurologije, koji sam u cijelosti napisala prije rata, uspjela sam obraniti tek nakon stradavanja u ratu, kada sam ostala neko vrijeme na bolovanju. Kao ratni liječnik ukupno sam provela 1.629 dana u borbenom sektoru, gotovo u cijelosti na gospićkoj bojišnici. Prvi put sam nastradala kada je sanitetsko vozilo direktno pogođeno granatom, a potom kada je sanitetsko vozilo s ranjenicima koje smo izvlačili naletjelo na protutenkovsku minu. Nositeljica sam više odličja za zasluge u Domovinskom ratu. O tom razdoblju, o ratu, više ne treba toliko pričati, no na taj period života sam jako ponosna, kao i svatko tko je svoju mladost i znanje stavio na branik domovine. Specijalizaciju iz neurologije za potrebe MORH-a dobila sam 1997. godine, a u cijelosti ju obavljam u KBC-u Rijeka. Iz Hrvatske vojske izašla sam 2003. godine i zaposlila se u KBC Rijeka, gdje radim do danas kao liječnik specijalist neurolog, subspecijalist cerebrovaskularnih bolesti u Zavodu za cerebrovaskularne bolesti. Doktorirala sam 2013., a u zvanje docenta izabrana 2019. godine pri Medicinskom fakultetu u Rijeci. Stalni sam sudski vještak iz neurologije, autorica više znanstvenih radova, stručno sam se usavršavala u Americi, Italiji i Njemačkoj, dobitnica sam više strukovnih priznanja. Za zastupnicu u 8. sazivu Hrvatskog sabora prvi put sam izabrana 2015. godine, a 2016. sam ponovno izabrana u 9. mandat, koji je završio prije nešto više od pola godine. U Hrvatskom saboru sam vodila jedan od najaktivnijih saborskih odbora za zdravstvo i socijalnu politiku. Postavila sam visoke standarde organiziranjem cijelog niza inicijativa, mnogobrojnih redovnih i tematskih sjednica, a njegov rad je napokon bio prepoznatljiv u stručnoj javnosti. Inicirala sam donošenje četiri nacionalne strategije: Nacionalne strategije za borbu protiv raka, Nacionalne strategije za borbu protiv moždanog udara, Nacionalne strategije za borbu protiv demencija te Strateškog plana razvoja dječje i adolescentne psihijatrije. Otvorila sam teme o odlasku liječnika i položaju medicinskih sestara, stanju javnog zdravstva u RH, o autizmu, hitnoj helikopterskoj službi, posebno skupim lijekovima, udomljavanju i usvajanju djece, oko čega sam se posebno angažirala jer je bilo važno donijeti dobar Zakon o udomiteljstvu… Sredinom prošle godine vratila sam se na svoje radno mjesto u Kliniku za neurologiju KBC Rijeka i mogu reći da je odluka da se vratim struci i povučem iz aktivnog političkog života jedna od značajnijih u mom životu. Moram priznati da me posebno raduju profesionalni izazovi koji su preda mnom u medicini, kao liječnice te kao učitelja i mentora studentima medicine.
Vode li žene svijet…
Žene ne vode svijet, ali imaju ozbiljnu namjeru to učiniti u budućnosti. Podatci u svijetu, ali i u Hrvatskoj pokazuju da, iako postupno prevladavaju liberalnije ideologije i stavovi o ravnopravnosti spolova na poslu pa tako i one u obitelji, praksa još uvijek upozorava na privid takvog stanja jer čak i kada je zaposlena, žena radi većinu kućanskih poslova. Mada, moram priznati da se u medicini ipak nešto mijenja. Sve više žena odlučuje se za specijalizacije tradicional- no vezane uz muški spol – neurokirur- giju, digestivnu kirurgiju, urologiju… Poznajem sjajne mlade liječnice koje fenomenalno usklađuju i majčinstvo i zahtjevnu specijalizaciju. Za to im treba odati priznanje, jer im je ipak malčice teže od muškaraca koji ne moraju prekidati specijalizaciju, subspecijalizacije ili odgađati obrane doktorata zbog rađanja i porodiljnog dopusta. Medicina je sjajna stvar, ako joj se možete posvetiti. No, postaje jako frustrirajuće kad znate što želite, imate svo to znanje, energiju i motivaciju, ali morate istodobno brinuti i o obitelji koja vas treba. A radi se najčešće i o najosjetljivijim godinama, mada su sve godine naše djece najosjetljivije… Ali ako me pitate može li obitelj i medicina, definitivno može. Je li medicina ženska struka? Nadam se da nije, jer bi to bilo loše i za žene i za muškarce, a napose za pacijente.
O sebi u tri riječi…
Beskompromisna, odlučna i iskrena.
Motivacija u radu…
Poznato je da je motivacija jedan od najjačih pokretača čovjeka. Ako je dovoljno jaka, može čovjeka držati aktivnim i usredotočenim na cilj jako dug period. Moj životni poziv je medicina, a politika samo sredstvo da se na razini donositelja odluka utječe na poboljša- nje stanja u zdravstvu. U tome sam bila dosljedna cijeli svoj profesionalni život, a posljednjih pet godina dobila sam mogućnost i mijenjati neke od zdravstvenih politika. Rezultat te dosljednosti je i meni posebno draga Godišnja nagrada Hrvatske liječničke komore 2019. za promicanje interesa hrvatskog liječniš- tva i zaštitu prava liječnika, koja je jasna potvrda da je struka prepoznala ono za što sam se dosljedno borila tijekom svog mandata zastupnice u Hrvatskom saboru.
Izazovi na vrhu…
Moram reći da nisam bila pripremljena ni za Hrvatski sabor niti za visoku politiku. Međutim, imala sam entuzijazam i snažnu volju. Naučila sam uvijek postavljati realno visoke ciljeve, ali isto tako i kada je vrijeme za odustajanje od neuspješnih projekata. U politici, pa tako i u zdravstvenoj politici, nije baš jednostavno plivati, osobito ako nisi profesionalni političar. Međutim, u visokoj politici me nije određivao moj spol, već stav koji je bio neuobičajen za političara, a to znaju svi koji me poznaju – uvijek govorim što mislim i smatram ispravnim, što je ponekad i na moju štetu. I od toga ne bježim, kao ni od posla. To je jedan od razloga što sam tijekom saborskog mandata završila i poslijediplomski studij Menadžment u zdravstvu. Zaključno, još je puno izazova preda mnom, samo sada pažljivije biram prioritete i bitke jer je vrijeme u mojim godinama sve dragocjenije.
