4 minute read
Adriana Vince
from Women4Life
by bmcroatia
PROF. DR. SC.
Adriana Vince
Advertisement
DR. MED., SPEC. INFEKTOLOG I CITOLOG
Pročelnica Zavoda za infekcije probavnog sustava u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, pročelnica Katedre za infektologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, voditeljica Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje virusnih hepatitisa Ministarstva zdravstva RH, glavna tajnica Hrvatskog liječničkog zbora
Profesionalni put…
Zbog naravi posla mog oca kao dijete sam se često selila s roditeljima i pohađala škole u Zagrebu, Varšavi i Düsseldorfu, što mi je omogućilo učenje jezika i komunikaciju s ljudima drugih kulturoloških sredina. Maturirala sam na općoj gimnaziji u Düsseldorfu i nakon toga upisala Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija sam radila kao demonstrator na Katedri za kemiju i biokemiju, a na četvrtoj godini dobila diplomu kao najbolji student na fakultetu. Diplomirala sam 1981. godine, a tada je uslijedilo razdoblje „spuštanja“ na zemlju odličnog studenta jer nije bilo lako naći posao u Zagrebu, niti dobiti specijalizaciju koje su se oskudno raspisivale. No, 1987. se zapošljavam u Klinici za infektivne bolesti i završavam dvije specijalizacije - kliničku citologiju i infektologiju. Početkom devedesetih sam s kolegicama organizirala prvi molekularni laboratorij unutar Klinike za infektivne bolesti koji je proradio 1994. i od tada se u njemu provodi najsuvremenija dijagnostika virusnih infekcija, bez čega današnje liječenje HIV-a, hepatitisa B i C, CMV, HSV, EBV infekcije nije moguće. Preuzela sam vođenje Odjela za virusni hepatitis, gdje je trebalo značajno unaprijediti liječenje bolesnika s kroničnim hepatitisom, što smo i ostvarili pa se danas hrvatski pacijenti liječe po suvremenim principima. Na funkciji ravnateljice Klinike (2013. - 2016.) sa suradnicima sam se potpuno posvetila pokušaju daljnje modernizacije Klinike. Ponosna sam da sam realizirala i važan projekt koji se pokazao ključnim tijekom COVID-19 pandemije, potpunu rekonstrukciju Odjela za striktne izolacije, na kojem su izolirani i liječeni prvi COVID-19 pozitivni pacijenti. Ukupno je kroz njega prošlo oko 800 bolesnika s teškim COVID-19 kliničkim slikama. Paralelno sa stručnim i znanstvenim radom bavila sam se i edukacijom studenata; od 1996. neprestano sudjelujem u nastavi na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju, sada već kao redoviti profesor u trajnom zvanju. Čitavu karijeru trudila sam se biti i među- narodno aktivna. Od 2008. do 2017. bila sam tajnica Europskog udruženja liječnika specijalista infektologa, a od 2014. do 2018. članica znanstvenog odbora Europskog društva za kliničku mikrobiolo- giju i infektologiju (ESCMID), jednog od najvećih europskih stručnih društava. Objavila sam 110 radova citiranih u međunarodnim bazama publikacija, od toga 59 u Current Contents. Sudjelovala na 12 znanstvenih projekata, napisala brojne tekstove u udžbenicima infektologije, hematologije, mikrobiologije i ginekologije. Među urednicima sam udžbenika Klinička infektologija, autorica sam knjige „120 godina infektologije“ i mentorica u 7 doktorskih disertacija. Glavna sam tajnica HLZ-a i članica Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine te uredničkog odbora Liječnič- kog vjesnika.
Vode li žene svijet…
Žene bitno doprinose vođenju svijeta na različite načine, ali još uvijek se njihova direktna uloga u vođenju svijeta, dakle vodeće političke uloge, svode na sporadične slučajeve koje prikazuju primjeri Margaret Thatcher, Angele Merkel, Hillary Clinton, Nancy Pelosi ili sada Ursule von der Leyen. Paralelno s ovim primjerima možemo nabrojati tisuće muškaraca na vodećim funkcijama u 20. i 21. stoljeću. Ponekad iznenadni sklop političkih okolnosti dovede ženu na vodeću poziciju, kao što je primjerice Jadranka Kosor postala premijerkom. Mandat Kolinde Grabar Kitarević kao predsjednice Hrvatske bio bi puno uspješniji da se nije uvriježio dojam da je u predsjedničkom djelovanju bila pod prevelikim pritiskom „muške“ politike. Žene su u većini slučajeva manje zainteresirane za sudjelovanje u politici, imaju puno više drugih, od prirode utkanih interesa i obaveza, i uglavnom nisu sklone odvojiti vrijeme za vrhunske karijere, političko djelovanje i utrku za rukovodeće funkcije. Ako pogledamo i pozicije u hrvatskoj akademskoj zajednici, u povijesti je samo jedna žena bila dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu - profesorica Nada Čikeš; samo je jedna žena bila rektor zagrebačkog sveučilišta - profesorica Helena Jasna Mencer; predsjednici Hrvatskog liječničkog zbora bili su isključivo muškarci; pred- sjednici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti odreda samo muškarci. Slična je i situacija u ekonomskom sektoru. Uvođenjem tzv. ženskih kvota omje- ri žena i muškaraca se pokušavaju donekle popraviti u tijelima državne i zakonodavne vlasti i vodećim državnim institucijama, ali to je daleko od toga da bismo mogli tvrditi da žene vode svijet. Žene koje dođu na rukovodeće pozicije uspješno obavljaju te funkcije ukoliko odaberu dobre suradnike, imaju odličnu komunikaciju s muškim i ženskim kolegama i potencijalnim rivalima, ako su sposobne donositi brze odluke kada je to potrebno i korektne prema suradnicima.
Najveća motivacija u radu…
Najviše me motivira želja da se kroz timski rad postignu dobri rezultati u svemu što radimo; da učinimo najbolje kako bismo izliječili pacijenta ili mu pomogli, da na najbolji način približimo i prenesemo znanje i vještine studentima i kolegama na specijalizaciji, da stalno učimo i pratimo napredak struke i to primjenjujemo u svakodnevnom radu. Svladavanje novih tehnologija, dostupnost novih metoda i uređaja preduvjeti su za postizanje dobrih rezultata.
O sebi u tri riječi…
Uporna, pouzdana, zainteresirana za ljude i napredak medicine.
Biti na vrhu…
To je naravno veliki izazov; meni je uvijek bio važan osjećaj da rješavam zadatke i postižem vidljive rezultate - s pacijentima, studentima, povjerenstvima, kao ravnateljica, u organizaciji kongresa itd. Kada ostvarim određeni cilj, odmah se okrećem sljedećem zadatku, nastojim naći tim s kojim ću taj zadatak realizirati, bilo da se radi o novim kliničkim smjernicama za liječenje bolesnika, uvođenju novih metoda, pisanju rada, prijavi na projekt, reorganizaciji odjela ili borbi za novu aparaturu. Ako to sve u medicini uspijete, onda ostajete na „vrhu“ dulje vrijeme kao liječnik, nastavnik i znanstvenik. Najbitnije je da vas ne mine želja za učenjem i usvajanjem novih spoznaja. Dakle, trajni stručni i znanstveni interes osnovni je preduvjet ostanka na vrhu, uz dobre komunikacij- ske vještine i sposobnost poticanja na akciju ljudi s kojima radite.
