2 minute read

Tatjana Reić

Next Article
Adriana Vince

Adriana Vince

WOMEN4LIFE

MR. SC.

Advertisement

Tatjana Reić

DR. VET. MED.

Predsjednica Hrvatskog društva za bolesti jetre “Hepatos”

Profesionalni put…

Danas kad se osvrnem, čini se da je to moralo biti nekako zapisano u zvijezdama - ja i priča o virusnom hepatitisu, posebno nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija 2010. godine uspostavila Svjetski dan hepatitisa 28. srpnja, upravo na moj rođendan. Naime, tijekom trudnoće, 1994. godine dijagnosticiran mi je hepatitis C. Moja kći rođena je anti-HCV pozitivna, PCR nedetektibilna. Iako mi je rečeno da bi se njezina antitijela trebala eliminirati za 6 do 12 mjeseci, to se nije dogodilo. Umjesto toga slijedile su četiri duge godine neprospavanih noći i osjećaja krivice, razmišljanja „Bože, što sam učinila meni najvažnijem biću“… Povrh svega sam, djelomično i zbog svoje dijagnoze, ostala bez posla i umirovljena u dobi od 39 godina, što mi je vrlo teško palo. U to vrijeme rat se bližio kraju i tražiti posao doktora veterinarske medicine, s malim djetetom i s kroničnom (stigmatiziranom) bolešću, bilo je praktički nemoguće. Kao borac po prirodi, uzela sam stvar u svoje ruke i tijekom 2000., zajedno s ostalim pacijentima iz KBC-a Split, oformila “Hepatos” kao prvu pacijentsku organizaciju u Republici Hrvatskoj s ciljem da međusobno jedni drugima pomognemo. Hepatos je postala jedna od vodećih organizacija civilnog društva u RH te kao takva imala presudnu ulogu u tome da probleme hepatitis pacijenata izvuče ispod tepiha te osigura da virusni hepatitisi budu prepoznati i stavljeni na politički dnevni red kao socijalni problem, a da se argumentiranim i glasnim istupima glas pacijenata jasno čuje u svim stručnim i političkim raspravama o ovom problemu. Angažirala sam se i na međunarodnoj razini te sam u periodu od 2006. do 2020. u Upravnom odboru krovne organizacije European Liver Patients’ Association, čija sam bila predsjednica u dva četverogodišnja mandata (od 2011. do 2019. godine), što mi je uvelike olakšalo da vješto povezujem europska lobistička i zagovaračka postignuća s domaćim aktivnostima, djelujući kao izvor informacija o aktivističkim, medicinskim i političkim događanjima u EU, vezanima uz virusne hepatitise.

Najveći i najpozitivniji događaj u medicini…

Otkriće penicilina. Ovaj uspjeh pokazao je i utabao put za daljnje, slične uspjehe u medicini. Gledano iz kuta hepatitisa C pacijenata, pojavu prvih direktno djelujućih antivirusnih lijekova koji omogućuju izlječenje kroničnog hepatitisa C znanstvenici i stručna zajednica uspoređuju s otkrićem penicilina. To je za mene doista velik uspjeh.

Glas paci jenta se jako dobro čuje i vrlo je vri jedan u globalnim institucijama

Motivacija u radu…

Visoko sam motivirana onim što radim. Nisam vjerovala da ću toliko toga profesionalno postići. Glas pacijenta se jako dobro čuje i vrlo je vrijedan u globalnim institucijama. Moj je motiv počeo od trenutka kada sam dobila dijagnozu i traje do danas, kad se borim za sve oboljele, skidanjem stigme s ove dijagnoze. Kao pacijent bila sam vrlo motivirana da se borim za svoj život, integritet, dostojanstvo i budućnost svoje djece, a svakodnevni kontakti s drugim pacijentima, zalaganje za boljitak njihovih života, pomažu mi pronaći motivaciju za daljnji rad. Motivirajuće je vidjeti svaki, pa makar i malen pomak, jer je iza svakog tog koraka vrlo mukotrpan i iscrpljujuć posao. Svakodnevna borba tijekom koje nerijetko morate i „progutati knedlu“ u cilju je postizanja veće svrhe. Kad podvučem crtu, vrlo sam sretna i ponosna. Ali ispred nas je još uvijek teška borba. Virusni hepatitisi su zapostavljena i neadekvatno prepoznata bolest i ljuta sam na Svjetsku zdravstvenu organizaciju koja nije izdvojila adekvatne resurse dostatne za borbu protiv ove bolesti.

This article is from: