3 minute read
Milka Kosanović
from Women4Life
by bmcroatia
Milka Kosanović
DIPL. IUR.
Advertisement
Direktorica odnosa s članstvom Hrvatske udruge poslodavaca - HUP
Profesionalni put…
Po struci sam diplomirana pravnica, s poslijediplomskim studijem iz komunikacija završenim na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a trenutačno i pri završetku EMBA studija na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa. Iako pravnica po osnovnom obrazovanju, već dugo sam u menadžmentu HUP-a gdje neposredno pratim funkcioniranje različitih segmenata gospodarstva. Još kao studentica sam počela redovno raditi, a kada se sada, sa skoro 24 godine iskustva, osvrnem iza sebe, mogu reći bilo je zanimljivo i nije bilo lako. Davala sam maksimum u svemu što sam radila, od najmanjih zadataka koje sam dobivala i koje možda baš i nisam žarko željela do onih velikih projekata koje sam priželjkivala i u kojima sam uživala. Osim toga, uvijek sam jako puno polagala na učenje i obrazovanje i tako ulagala u sebe. Svakodnevno nešto čitam, gledam, analiziram. Puno sam učila i od drugih jer jako je važno gledati što i kako drugi rade. Ne zato da biste se kompetitivno komparirali s drugima nego da bi od onih koji nešto rade bolje od vas naučili koji su to uspješniji modeli i primijenili ih u svojoj praksi, a svakako i da bi iz onoga što je loše na vrijeme nešto naučili, pa po mogućnosti izbjegli greške. Osobito u odnosu prema ljudima. To je jako važno jer su u poslu, kao i u osobnom životu, relacije među ljudima najvažnije. Tu više nego igdje vrijedi ono pravilo da se ljudi često neće sjećati što je bila tema sastanka na kojemu ste zajedno bili, ali će se uvijek sjećati kako su se u vašem društvu osjećali. Stoga je biti korektna prema svim ljudima koje srećem i svakom čovjeku pristupiti s poštovanjem, maksima koje se držim, bez razlike je li taj čovjek portir u domu zdravlja ili generalni direktor velike svjetske korporacije. Mislim da je radi toga ljudski kapital možda i najvrjednije što sam baštinila kroz, sada već, dosta godina staža u biznisu.
Vode li žene svijet?
Slažem se s tezom da bi žene puno više trebale imati priliku voditi svijet. No nemaju, ne živimo u svijetu jednakih mogućnosti za žene i muškarce, osobito ne na ovim našim, kako ih se često u korporativnom i političkom svijetu geografski naziva - CEE prostorima. Ipak, zadnjih godina svijest o tome značajno se mijenja. Žene postaju sve svjesnije svih vlastitih mogućnosti i uloga koje u društvu imaju, pa traže da se sve njihove vrijednosti, mogućnosti i ambicije jednako poštuju i honoriraju. A te su mogućnosti još uvijek, u mnogim pa i bazičnim sastavnicama, značajno manje od mogućnosti muškaraca iz istog okruženja. Na ovim našim prostorima, stakleni strop je nažalost još uvijek građen od previše neproboj- nog stakla. Bilo bi bolje svima da nije tako jer u društvima gdje je „mekši“, statistike to pokazuju, ne samo da se postiže veća ljudska ravnopravnost nego je to i ekonomski mudro i isplativo. No takve se promjene, koje nisu samo promjene svijesti kod pojedinaca nego i promjene cjelokupnog društvenog uređenja, ne događaju preko noći, pa budimo ustrajne i nepokolebljive za svaku djevojčicu i ženu koja dolazi iza nas.
Najveća motivacija u radu…
Svakog čovjeka motiviraju različite stvari; ja volim uspjeh. Volim iza sebe vidjeti rezultat, to me snažno gura naprijed. Što sam starija, sve više primjećujem da u tom nekom ponderu motivacije preteže ono što bi najjednostavnije nazvali opće dobro. Društveni napredak i osobni doprinos tomu.
O sebi u tri riječi…
Radoholičarka, energična, uporna. Ne mogu se zamisliti besposlenom, posao mi je značajan dio života pa i identiteta. Energična sam, ne mogu ništa „na pola koplja“, u poslu kao i u životu daje se sve ili ništa. Uporna sam, ne prihvaćam “ne” kao odgovor dok god postoji i najmanja šansa za “da”. Pa i kad ne postoji. Naravno da ne treba uludo trošiti energiju na unaprijed izgubljene bitke, ali vidjela sam puno preranih odustajanja.
Izazovi na vrhu…
Jučer ne postoji, stare slave nema. Svaki dan iznova morate imati rezul- tate i uostalom težiti tomu da svaki dan iznova stvarate. Kroz godine dođe i iskustvo pa je neke odluke i lakše donijeti. Naravno da zrelost nosi i odmak od onog mladenačkog zanosa, ponekad i zaleta na slijepo, pa ishod u mladim danima često ovisi o sreći. U poslu vam sreće treba, kao i u svemu ostalom u životu, no znanja, iskustva i upornosti još i više. A osobno smatram da je strast onaj finalni začin, bez kojega nema ni ljepote stvaranja ni (zasluženog) uspjeha.
