E. Vraćanje ljudskih ostataka Međunarodne norme Član 24(3) CED-a ponavlja obavezu vraćanja ljudskih ostataka nestalih osoba preživjelim članovima porodice; članom 15. se od država traži da međusobno nude saradnju i pomoć u naporima na potrazi i repatrijaciji. Princip 2(4) vodećih principa iz 2019. određuje da „vraćanje [ljudskih ostataka] takođe treba da uključisredstva i procedure potrebne za osiguravanje dostojanstvenog pokopa u skladu sa željama i kulturnim običajima porodica i njihovih zajednica. „To bi uključivalo pokrivanje troškova za prekogranični prijenos ljudskih ostataka. Sudska praksa Međuameričkog suda za ljudska prava glasi: „Kada se posmrtni ostaci pronađu i identifikuju, država ih mora vratiti njihovoj najbližoj rodbini što je prije moguće, nakon što je genetski dokazano srodstvo, kako bi im se odala počast prema njihovim vjeroispovijestima. Država takođe mora pokriti troškove pokopa, u dogovoru s rodbinom.“ 64 Nevraćanje ljudskih ostataka i pokop na neodređenim lokacijama predstavljao bi kršenje prava na porodični i privatni život; miješanje je dozvoljeno samo ako je u skladu sa zakonom, u potrazi za legitimnim ciljem (kao što je javna sigurnost, sprečavanje nereda ili prava i slobode drugih) i neophodno je u demokratskom društvu.65 U međunarodnom humanitarnom pravu, „vraćanje ljudskih ostataka na zahtjev strane ili najbliže rodbine, kao znak poštovanja porodičnog života i poštovanja prava preživjelih, primjenjuje se tijekom međunarodnih i nemeđunarodnih oružanih sukoba“ (CIHL, pravilo 114). ICRC Nacrt zakona o nestalim osobama članom 21(4) propisuje da će „[lj]udski ostaci i lične stvari biti vraćene porodicama“.
Po završetku istrage, identifikacije i pravnog postupka, ljudske ostatke, povezane dijelove tijela i lične predmete treba vratiti članovima porodica, omogućujući im da raspolažu preminulima u skladu sa njihovim uvjerenjima.
Ako je identifikacija i vraćanje ljudskih ostataka moguće: • Nakon post mortem pregleda, posmrtne ostatke treba što prije prepustiti porodici. • Potrebno je implementirati i pratiti proces vraćanja ljudskih ostataka. Potrebno je da sadrži odgovarajuću komunikacionu strategiju i, tamo gdje je to moguće, ponudu ili upućivanje na resurse za pomoć ožalošćenim porodicama i zajednicama. Ako je tijelo identifikovano, ali član porodice nije podnijeo zahtjev: • Ljudski ostaci i svi pripadajući zapisi se mogu skladištiti/sačuvati; ILI • Ljudski ostaci se mogu pokopati u označenim grobovima u skladu s kulturnim ili odgovarajućim vjerskim običajima preminulih, a pripadajuća evidencija se može skladištiti. Bez obzira na željenu opciju, planovi treba da obuhvataju odredbe o sljedivom, dugoročnom skladištenju ili odlaganju mrtvih tijela. Planovi treba da budu kulturološki primjereni i treba da uzimaju u obzir mjesto ponovnog pokopa kao mjesto od značaja i spomen obilježje za porodice i zajednice. Dodatni praktični aspekti će uključivati pitanja vlasništva nad zemljištem, prevladavajućih uslova tla i visine podzemne vode u predviđenom području. Kao i kod neidentifikovanih tijela (vidjeti gore, odjeljak D o identifikaciji), i kako bi se omogućilo ispravljanje pogrešne identifikacije i pogrešno vraćanje ljudskih ostataka, sljedivost treba osigurati metodama kao što su: • Dokumentacija i mapiranje lokacije, uključujući mapiranje položaja pojedinih tijela u okviru lokacije; • Numerisanje i označavanje svakog tijela i vreće/lijesa uz navođenje broja i skladišta DNK uzorka; • Korišćenje znakova za označavanje lokacije; i • Sigurno skladištenje informacija kako bi se osigurala njihova zaštita. Kremiranje treba izbjegavati. Povezani dijelovi tijela i dokazi Kulturološko prikladni načini postupanja s nezatraženim ličnim artefaktima i neidentifikovanim ili nezatraženim dijelovima tijela treba da budu dogovoreni sa pogođenim zajednicama.66 To može uključivati spomen obilježja, osjetljive postavke, pokope, određena područja za komemoracije ili kosturnice.
Masakr u zajednici Pueblo Bello protiv Kolumbije, presuda o meritumu, reparacijama i troškovima, Međuamerički sud za ljudska prava, serija C br. 140 (31. januar 2006.) stav 273. 65 Sabanchiyeva i drugi protiv Rusije, presuda, ECtHR predstavka br. 38450/05 (6. jun 2013.) stav 117-134. 66 Interpolov vodič za identifikaciju žrtava katastrofe, Prilog 17: Uloge i odgovornosti forenzičkog antropologa za identifikaciju žrtava katastrofa (DVI) predlaže „konačnu forenzičku antropološku analizu i provjeru fizičkih ostataka u događajima s fragmentiranim i/ili ugroženim ostacima. Prije prepuštanja posmrtnih ostataka najbližoj rodbini, konačna antropološka analiza dodaje dodatni sloj dokazivog osiguranja i kontrole kvaliteta koji služi da se zadrži visok nivo povjerenja s porodicama žrtava (na stranici 3). 64
14
