F. Pravda Međunarodne norme a. Pružanje informacija: Pravo na istinu je utemeljeno u članu 32. i 33. Dodatnog protokola I Ženevskih konvencija, ugrađenih u konvenciju o ljudskim pravima (CED preambula i član 24(2)), sudska praksa67 i razrađeno u pravno neobavezujućem zakonodavstvu. Pravo obuhvata potrebu žrtava, porodica i društva da sazna istinu o prošlim događajima, zajedno s okolnostima i razlozima koji su doveli do počinjenja tih zločina (Orentlicherovi principi, princip 2). U slučaju smrti ili prisilnog nestanka, pravo na istinu uključuje pravo porodica da saznaju sudbinu i gdje se nalaze voljene osobe. Društveno učenje i znanje takođe podrazumijevaju dužnost države da očuva kolektivno sjećanje na događaje (Orentlicher-ovi principi, princip 3). b. Pravni lijekovi: Za žrtve i njihove porodice, međunarodno pravo kroz Osnovne principe i smjernice iz 2005. i CED (u članu 24(4) i 24(5)) pruža niz mogućih pravnih lijekova: • Naknada; • Restitucija; • Rehabilitacija; • Satisfakcija (uključujući provjeru činjenica i/ili pretragu, oporavak, identifikaciju i pokop) i; • Garancije neponavljanja (putem, na primjer, kodeksa ponašanja, obrazovanja i obučavanja).68 U potrazi za pravnim lijekom69 žrtve imaju pravo na: • Ravnopravan i efikasan pristup pravdi; • Adekvatnu, efikasnu i brzu reparaciju za pretrpljenu štetu, uključujući psihološku pomoć za najbližu rodbinu70; i • Pristup relevantnim informacijama koje se odnose na kršenja i mehanizme reparacije.
kršenja ljudskih prava ili njihova rodbina, moraju imati dovoljno prilika da učestvuju i budu saslušani, kako u pogledu rasvjetljavanja činjenica i kažnjavanja odgovornih, tako i u traženju poštene naknade“.71 c. Zabrana i kažnjavanje ili izručenje: Genocid, teška kršenja Ženevskih konvencija, mučenje i prisilni nestanci zabranjeni su ugovorom, a države stranke su dužne donijeti nacionalno zakonodavstvo kako bi se osigurale efikasne kazne u slučaju kršenja (vidjeti Konvenciju o genocidu član 5; GC I član 49; GC II član 50; GC III član 129; GC IV član 146; UNCAT član 2 i 4; CED član 6; i ICCPR član 6 u vezi s genocidom). Nakon oduzimanja života, dužnost istraživanja uključuje „identifikaciju i, ako je primjenljivo, kažnjavanje odgovornih“.72 CED-vodeći principi preciziraju da „potraga za nestalom osobom i kriminalističko istraživanje osoba odgovornih za nestanak treba međusobno pojačavati“ (princip 13(1)). Ženevske konvencije zahtijevaju od država stranaka da aktivno tragaju za navodnim počiniocima kako bi im se sudilo (GC I član 49; GC II član 50; GC III član 129; GC IV član 146). d. Objavljivanje: U skladu s pravima na zaštitu žrtava, kao pošteno očekivanje demokratskog društva i kao mjera za jačanje poštovanja vladavine zakona, rezultate svake istrage treba u potpunosti objaviti.73 Otkrivanje i istraživanje lokacije masovne grobnice može se dogoditi u širem kontekstu sveprisutnih kršenja ljudskih prava ili kršenja međunarodnog humanitarnog prava. U takvim situacijama, potrebe za pravdom pojedinaca, zajednica, država i međunarodne zajednice mogu biti eksponencijalne i sukobljene. Mogu uključivatipotrebu i/ili pravo na kolektivni oporavak i iscjeljenje, odgovornost, društvenu koheziju, povjerenje i pomirenje.
Ona je pronašla izraz u predmetu masakr Mapiripán: „tijekom istražnih i pravosudnih procesa, žrtve
Za ranu odluku vidjeti Velásquez Rodríguez protiv Hondurasa, presuda o meritumu, Međuamerički sud za ljudska prava, serija C br. 4 (29. jula 1988.), stav 177.Pravo na istinu zahtijeva mjerodavno istraživanje pojedinačnog kršenja ljudskih prava, kao i društveno-političkog konteksta koji dovodi do kršenja; to uključuje element učešća žrtve u procesu i objavljivanje rezultata istraživanja u korist društva i pojedinca. 68 Kao što je definisano u UNGA, Osnovni principi i smjernice o pravu na pravni lijek i reparaciju za žrtve grubih kršenja međunarodnog prava o ljudskim pravima i ozbiljnih kršenja međunarodnog humanitarnog prava, principi 19-23. 69 Osnovni principi, princip 11. 70 Masakr u zajednici Pueblo Bello protiv Kolumbije, presuda o meritumu, reparacijama i troškovima, Međuamerički sud za ljudska prava, serija C br. 140 (31. januar 2006.) stav 274. 71 Masakr Mapiripán protiv Kolumbije, presuda o meritumu, reparacijama i troškovima, Međuamerički sud za ljudska prava, serija C br. 134 (15. septembar 2005.) stav 219. 72 Kukhalashvili i drugi protiv Gruzije, presuda, ECtHR predstavka br. 8938/07 i 41891/07 (2. maj 2020.) stav 129. Vidjeti takođe masakr zajednice Pueblo Bello protiv Kolumbije, presuda o meritumu, reparacijama i troškovima, Međuamerički sud za ljudska prava, serija C br. 140 (31. januar 2006.) stav 265-269 o obavezi države da istraži činjenice slučaja i, prema potrebi, identifikuje, krivično goni i sankcioniše odgovorne. 73 Masakr „Las Dos Erres“ protiv Gvatemale, presuda o preliminarnim prigovorima, meritumu, reparacijama i troškovima, IACtHR serija C br. 211 (24. novembar 2009.) stav 256-264 iEl-Masri protiv Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, presuda Velikog vijeća, ECtHR predstavka br. 39630/09 (13. decembar 2012.), stav 192 i zajedničko saglasno mišljenje sudija Tulkens-a, Spielmann-a, Sicilianos-a i Keller-a. 67
15
