(1) Pružanje informacija: Saznanje šta se dogodilo kroz istražne procese je preduslov za ostvarenje potreba pravde. Istraživanje i ekshumacija masovne grobnice, putem informacija koje one otkrivaju, mogu pridonijeti postizanju istine i biti prethodnica ciljevima pravde na brojnim nivoima. Rezultati istraživanja masovne grobnice i dokumentacija posebno mogu pomoći u pružanju: • Informacija o događajima koji su doveli do kršenja ljudskih prava; • Vraćanje ljudskih ostataka u svrhu komemoracije i izdavanje potvrde o smrti (ili jednakovrijednog dokumenta) kako bi se očuvao ekonomski opstanak porodice, uključujući obrazovanje i zdravstvene potrebe; • Identifikacija žrtve, kao i preživjelih; i • Identifikacija počinilaca. (2) Pravni lijekovi: Na osnovu informacija, pored pravde, mogu se ispuniti i prava na reparaciju i pravni zahtjevi za: • Olakšanje reparacije, uključujući službeno priznanje, naknadu, satisfakciju i spomen obilježje; • Podnošenje zahtjeva u skladu s domaćim, regionalnim i/ili međunarodnim odredbama o ljudskim pravima; i • Unaprijeđenje krivičnog gonjenja. (3) Zabrana i kažnjavanje ili izručenje: Istraživanja masovnih grobnica i kriminalističke istrage usmjerene na odgovornost počinioca treba međusobno ojačati, a jasni kanali komunikacije s tužiteljstvom/pravosudnim tijelima su od ključne važnosti. Posebna vrijednost istraživanja masovne grobnice za sudske procese može uključivati:
Rezultate istraživanja masovne grobnice treba stoga javno objaviti, osim ako to ne bi dovelo u pitanje ili ugrozilo tekuća ili buduća krivična gonjenja.
G. Komemoracija Međunarodne norme Pravo na pokop članova porodice uglavnom je pokriveno zaštitom privatnog i porodičnog života.75 Način pokopa preminulih može predstavljati bitan aspekt vjerske prakse zaštićen odredbama o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijesti.76 Osim toga, izgradnja spomen obilježja preminulima može biti dijelom garancija napora na neponavljanju.77 Orentlicher-ovi principi zahtijevaju da države očuvaju kolektivno sjećanje na događaje (Orentlicher-ovi principi, princip 3).78 CIHL pravilo 115 navodi da se „s umrlima mora postupati s poštovanjem, a njihovi grobovi se moraju poštovati i pravilno održavati“. Masovne grobnice mogu imati složena, izazovna i/ili kontroverzna obilježja u društvenom, političkom i geografskom okruženju. Kada se istraže i iskopaju, nekadašnje masovne grobnice i novostvorena mjesta pokopa i komemoracije mogu postati mjesta za pojedinačnu i/ili kolektivnu komemoraciju; izražavanje kulturne, vjerske i političke prakse; i činiti dio reparacija. Stoga masovne grobnice mogu postati izvori za:
• Potvrdu izjava svjedoka;
• Unapređenje historijskog pamćenja;
• Broj smrtnih slučajeva;
• Doprinos nacionalnoj debati o prošlosti;
• Uzrok, način i datum/vrijeme smrti;
• Sisteme psiho-socijalne podrške;
• Pol, dob i nacionalnost žrtava;
• Uticaj na buduće politike; i/ili
• Identitet žrtava;
• Olakšavanje osnovnog stanja pravednog društva.
• Pokušaje skrivanja zločina premještanjem tijela iz primarnih u sekundarne grobnice; i
Iskopane masovne grobnice mogu zahtijevati naknadno pravno priznanje i zaštitu kao spomen-obilježja.
• Dokazne veze s počiniocima.74
Lokacije masovnih grobnica koje se ne mogu istražiti mogu takođe postati mjesta sjećanja i trebala bi biti zakonski priznata i zaštićena u mjeri u kojoj je to moguće kako bi se osigurala cjelovitost dokaza ako se u budućnosti pojavi mogućnost istraživanja.
Završetak bilo kojeg sudskog istraživanja i procesa gonjenja ne treba da negativno utiče na nastavak napora na istraživanju i zaštiti masovne grobnice. (4) Za državne napore usmjerene na pravdu i odgovornost, nezavisno i mjerodavno izvještavanje o rezultatima istraživanja, kao sastavni dio procesa istraživanja, može doprinijeti ostvarivanju prava žrtve da zna šta se dogodilo, kolektivnom sjećanju i podršci za vladavinu zakona.
Izvodi se iz iskustva ICTY-a i slučajeva kao što su Tužitelj protiv Mladića, presuda, IT-09-02-T-117281 (22. novembra 2017.) i Tužitelj protiv Karadžića, javno redigovana verzija objavljena 25. marta 2016., IT-95-5/18-T (25. mart 2016.). 75 Kao što je navedeno, na primjer, u predmetu Sabanchiyeva i dugi protiv Rusije, presuda, ECtHR predstavka br. 38450/05 (6. jun 2013.). 76 Johannische Kirche i Peters protiv Njemačke, odluka, ECtHR predstavka br. 41754/98 (10. jul 2001.). 77 Na primjer, masakr „Las Dos Erres“ protiv Gvatemale, presuda po prethodnim prigovorima, meritumu, reparacijama i troškovima, IACtHR serija C br. 211 (24. novembar 2009.), stav 265 i masakr zajednice Pueblo Bello protiv Kolumbije, presuda o meritumu, reparacijama i troškovima, Međuamerički sud za ljudska prava serija C br. 140 (31. januar 2006.) stav 278. 78 Razmatranja prava na slobodu izražavanja mogu nastati u kontekstu takvih spomen obilježja ili mjesta masakra kako je navedeno u presudi Faber protiv Mađarske, presuda, ECtHR predstavka br. 40721/08 (24. jula 2012.) gdje Sud priznaje „da prikaz kontekstualno dvosmislenog simbola na određenom mjestu masovnih ubistava može u određenim okolnostima izraziti identifikaciju s počiniocima tih zločina; iz tog razloga čak i drugo zaštićeno izražavanje nije jednako dozvoljeno na svim mjestima i u svim vremenima“ (stav 58). 74
16
