1.
Impressum ··················································································· 4
2.
Pozdravni govor predsjednice Organizacijskog odbora ················· 5
3.
Raspored ······················································································ 6
4.
Osnovne informacije CPSA ················································································· 10 Kongres············································································· 11
5.
Organizacijski odbor Četvrtog kongresa ······································· 12
6.
Sažeci predavanja i životopisi predavača ······································ 14
7.
Društveni program ······································································· 32
3
Sara Šipicki - predsjednica Dalia Vađunec - potpredsjednica Iva Begović Dora Belec Antonija Bošnjaković Antonija Hanžek Severina Jajčević Jelena Kurija Karolina Miljak Jelena Mišić Iva Mitrović Tajana Iva Pejaković Bruno Rački Petra Šarenić Mia Šojat Marin Tušinec Marija Vladović Marin Vrhovac Karlo Žili Katarina Žunić
Tajana Iva Pejaković Sara Šipicki Marin Tušinec Dalia Vađunec Katarina Žunić
Bruno Rački Mia Šojat
4
Drage kolegice i kolege, U ime Organizacijskog odbora Kongresa i svoje osobno želim vam srdačnu dobrodošlicu na Četvrti kongres Udruge studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske! Radujem se da po četvrti put samostalno organiziramo, sada već tradicionalni Kongres, najveći godišnji projekt naše Udruge. Ove godine Kongres se održava od 13. do 15. listopada na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom ''Personalizirani pristup liječenju – terapija po mjeri pojedinca''. S obzirom na kompleksnost teme, kroz razna predavanja i radionice renomiranih profesora i stručnjaka iz biomedicinske struke želimo vam pružiti profesionalni uvid u trendove i najnovija postignuća u liječenju. Pristup koji vjeruje da ’’Jedan lijek odgovara svima’’ danas se polako napušta, a sve više na značaju dobiva teza koja je temelj zdravstvene skrbi prema potrebama svakog pojedinca: „Pravi lijek za pravog pacijenta u pravo vrijeme i u pravoj doziˮ. A kako bi skrb za pacijenta progresivno postala sve kvalitetnijom, neizmjerno je važna potreba konstantnog usavršavanja zdravstvenih djelatnika. Istom trendu se već na samom početku visokog obrazovanja trebaju pridružiti i budući nosioci zdravstvene odgovornosti – naši studenti. Stoga kroz ovu tematiku upravo želimo istaknuti važnost i ulogu farmaceuta i medicinskog biokemičara u personaliziranom pristupu liječenju. Naši kolege imat će priliku aktivno sudjelovati u predavanjima i radionicama te zajedničkim druženjem s kolegama unutar struke, vrhunskim stručnjacima, sponzorima i partnerima raditi na razmjeni ideja i razvijanju komunikacijskih vještina koje su neizmjerno važne za naš budući profesionalni razvoj. Na svečanom otvorenju, plenarno će nas predavanje uvesti u tematiku Kongresa i pružiti pregled i glavne karakteristike personalizirane terapije danas. Za drugi i treći dan pripremljen je bogat i zanimljiv program predavanja i radionica koji će obraditi pojedina područja ovogodišnje teme, a posljednji dan Kongresa, između ostalog, održat će se i CPSA Generalna skupština na kojoj se bira novo vodstvo Udruge. U ime organizatora, zahvaljujem svim sudionicima koji su se prijavili i odlučili biti dio ovako velikog i važnog akademskog projekta. Također mi je iznimna čast i zadovoljstvo zahvaliti našim uvaženim gostima, cijenjenim predavačima i voditeljima radionica, sponzorima i partnerima, a posebice djelatnicima Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta koji su nesebično uložili svoje vrijeme i energiju te nam uvelike olakšali realizaciju projekta. Vjerujemo da ćete s ovog Kongresa otići bogatiji za nova saznanja, iskustva i poznanstva te da ćete kontinuiranim entuzijazmom nastaviti ulagati u svoj profesionalni razvoj. Predsjednica Organizacijskog odbora, Sara Šipicki
5
RASPORED ČETVRTI KONGRES UDRUGE STUDENATA FARMACIJE I MEDICINSKE BIOKEMIJE HRVATSKE 13.-15. listopada 2017. Farmaceutsko-biokemijski fakultet
PETAK 13.10. 16.30 – 17.30 REGISTRACIJA
17.30 – 19.00 SVEČANO OTVORENJE KONGRESA Pjevački zbor Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta „Cappella Panacea“: Gaudeamus Govor predsjednika Udruge: Bruno Rački Govor prodekanice za studente i studijske programe Farmaceutsko–biokemijskog fakulteta: izv. prof. dr. sc. Ana Mornar Turk Govor predsjednice Organizacijskog odbora Kongresa: Sara Šipicki Pjevački zbor Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta „Cappella Panacea“: Pjesma po izboru Kratko predstavljanje novih projekata Udruge Pjevački zbor Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta „Cappella Panacea“: Pjesma po izboru
PLENARNO PREDAVANJE Sani Pogorilić, dipl. ing. med. biochem.: Pharma 3.0
19.00 – 23.00 DOMJENAK 23.00 – 02.00 „KONGRES PARTY“ – Hollywood Vanity Club
6
SUBOTA 14.10. 09.30 – 19.00 09.30—10.00
„Fotkaona“ Preuzimanje CPSA majica kod referade – CPSA pult
10.00 – 10.20
Slaven Falamić, mag. pharm., spec. kliničke farmacije za javno ljekarništvo: Javno ljekarništvo: individualizacija liječenja danas – personalizirana skrb sutra Q&A izv. prof. dr. sc. Nada Božina, dr. med.: Izazovi u implementaciji farmakogenomike u kliničkoj praksi Q&A univ. mag. pharm. razvoja lijekova Petra Sokol, dipl. ing. biotehnologije: Biološki lijekovi u personaliziranoj terapiji – regulatorni okvir Q&A PAUZA doc. dr. sc. Donatella Verbanac, mag. med. biochem.: Personalizirana prehrana – mit ili stvarnost Q&A dr. sc. Mihailo Banjanac, mag. med. biochem.: Uloga mikrobioma u personaliziranom liječenju Q&A prof. dr. sc. Fran Borovečki, dr. med., spec. neurologije: Personalizirana neurologija Q&A RUČAK dr. sc. Darija Stupin Polančec, dipl. ing. molekularne biologije: Molekulsko profiliranje solidnih tumora Q&A Marko Skelin, mag. pharm., spec. kliničke farmacije: Uloga kliničkog farmaceuta u individualizaciji farmakoterapije kardiološkog bolesnika Q&A Lana Ganoci, mag. med. biochem., spec. anal. toksikologije.: Primjena farmakogenetičkih biljega u individualizaciji terapije Q&A PAUZA RADIONICE
10.20 – 10.30 10.30 – 10.50 10.50 – 11.00 11.00 – 11.20 11.20 – 11.30 11.30 – 11.45 11.45 – 12.05 12.05 – 12.15 12.15 – 12.35 12.35 – 12.45 12.45 – 13.05 13.05 – 13.15 13.15 – 15.15 15.15 – 15.35 15.35 – 15.45 15.45 – 16.05 16.05 – 16.15 16.15 – 16.35 16.35 – 16.45 16.45 – 17.00 17.00 – 19.00
7
SUBOTA 14.10. RADIONICE: • Bioslični lijekovi – doc. dr. sc. Iveta Šimić, spec. internist, klinički farmakolog; dr. sc. Marija Stipić, mag. pharm (VELIKA PREDAVAONICA) • EPSA – Bringing pharmacy, knowledge and students together – Črtomir Fleisinger i Leon Rižner (SEMINARSKA UČIONICA) • Implementacija farmakogenomike u informacije u lijeku – dr. sc. Nikica Mirošević Skvrce, mag. pharm.; Iva Klarica, mag.pharm. ; Sonja Krivokapić, mag. pharm (ANALITIČKA UČIONICA) • Individualizirani magistralni pripravci – Martina Šepetavc, mag.pharm. (STUDENTSKA PROSTORIJA) • Individualni pristup pacijentu – prikaz kliničkog slučaja „Lijekovi nemaju doze, ljudi imaju doze“ – Andrea Brajković, mag. pharm (DVORIŠNA PROSTORIJA) • Neodgodiva stanja u prvoj pomoći – Studentska Ekipa Prve Pomoći, StEPP: Filip Glavač, Matea Turudić, Rebecca Beissmann, Hrvoje Ivanković, Adriana Babić, Lucia Dabić (DVORIŠTE, HODNIK ISPRED ZAVODA ZA ANALITIKU LIJEKOVA, LJEKARNA) • Utjecaj ljekarničkih intervencija na adherenciju – Katarina Fehir Šola, mag. pharm., univ. mag. pharm.; Martina Bonevski, mag. pharm (KNJIŽNICA) 19.00 – 01.00 „BUZZANJE“ – Buzz Bar
NEDJELJA 15.10. 10.00 – 13.00 CPSA GENERALNA SKUPŠTINA I IZBORI 11.00 – 13.00 Radionice za sudionike koji nisu članovi CPSA-e: • Everything is in details – Anica Vindiš, first line sales manager; Ana Bogut, stručni suradnik (SEMINARSKA UČIONICA) • Soft Skills - Motivation: The mindset behind success – Neža Trpin (DVORIŠNA PROSTORIJA) 13.00 – 13.30 PAUZA
8
NEDJELJA 15.10. 13.30 – 13.50
15.15 – 15.30 15.30 – 15.45
izv. prof. dr. sc. Lidija Bach-Rojecky, mag. pharm.: Bol u 21.stoljeću – je li vrijeme za personaliziranu terapiju? Q&A prof. dr. sc. Gordan Lauc, dipl. ing. molekularne biologije.: Farmakoglikomika Q&A prof. dr. sc. Dragan Primorac, dr. med.: Personalizirana i regenerativna medicina – mit ili realnost? Q&A PAUZA
15.45 – 17.15
RADIONICE
13.50 – 14.00 14.00 – 14.20 14.20 – 14.30 14.30 – 15.15
•
• • • • •
17.15
Muškarci su s Marsa, žene s Venere – razlike u djelovanju lijekova – izv. prof. dr. sc. Zrinka Rajić Džolić, mag. pharm.; doc. dr. sc. Ivana Perković, mag. pharm. (KNJIŽNICA) Procjena (troškovne) učinkovitosti personalizirane medicine – dr. sc. Ana Bobinac, dipl. oec. (VELIKA PREDAVAONICA) Radionica studentske udruge PROBION – Mateja Kobešćak, Leo Moguš, Marija Soldo, Ana Pinčar, Mihaela Marjan (STUDENTSKA PROSTORIJA) Soft skills – Prezentacijske vještine – Bruno Rački (DVORIŠNA PROSTORIJA) Students Today, Pharmacists tomorrow – IPSF History and Objectives – Agata Gorska (SEMINARSKA UČIONICA) Tko sam ja na papiru? – Patricia Marić, mag. pharm. (ANALITIČKA UČIONICA)
PROGLAŠENJE NOVOG VODSTVA UDRUGE I ZAJEDNIČKO SLIKANJE SVIH SUDIONIKA (zatvaranje Kongresa i podjela certifikata)
9
Udruga studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske, CPSA (eng. Croatian Pharmacy and Medical Biochemistry Students' Association), nezavisna je i neprofitna udruga, osnovana 1994.g. na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu na inicijativu Studentskog vijeća s ciljem unapređenja studentskog života i zbližavanja studenata. CPSA je jedina udruga u Republici Hrvatskoj koja zastupa studente farmacije i medicinske biokemije. Njezini članovi promiču edukaciju studenata na nacionalnoj i internacionalnoj razini u smislu informiranja i obrazovanja studenata vezano uz samu struku, zdravstvo, aktualnim temama na polju biomedicinskih znanosti te obilježavanja svjetskih dana u zdravstvu. Kao nezavisna organizacija, CPSA ostvaruje suradnju s partnerima u zemlji i svijetu u cilju realizacije raznih projekata i kampanja. Punopravni smo članovi europske (EPSA – European Pharmaceutical Students' Association) i svjetske zajednice (IPSF – International Pharmaceutical Students' Federation), što nam omogućuje suradnju sa studentima u drugim zemljama članicama te realizaciju novih ideja i programa. Naši članovi redovito sudjeluju na kongresima, projektima i aktivnostima koje svake godine organiziraju navedene udruge, a upravo nam članstvo u IPSF-u omogućuje funkcioniranje našeg najvećeg programa, Student Exchange Programme (SEP). SEP obuhvaća razmjenu studenata i znanja te mogućnost odrade stručne prakse u bilo kojoj zemlji članici IPSF-a. Svake godine organiziramo velik broj projekata od kojih se kao najveći ističe Kongres studenata farmacije i medicinske biokemije koji na jednom mjestu okuplja više od 180 studenata biomedicinskog područja. Ove godine organiziramo četvrti po redu Kongres kojim želimo nastaviti tradiciju održavanja ovog događaja koji je postao jedan od prepoznatljivih simbola Udruge i Fakulteta.
U protekloj smo godini po drugi put organizirali Virtualni kongres, prvi takav projekt među studentima farmacije i medicinske biokemije na svjetskoj razini. Na Kongresu su se putem online platforme mogla pratiti predavanja renomiranih nacionalnih i internacionalnih predavača na temu Boost your limits. Ove godine, u suradnji sa Studentskim zborom Fakulteta, po prvi puta organiziramo Dane karijera i Natjecanje u marketinškim vještinama. CPSA tim sastoji se od šesteročlanog Izvršnog odbora i tročlanog Nadzornog odbora te koordinatora. Članove odbora biraju članovi Udruge početkom svake akademske godine, a koordinatore po potrebi odabire Izvršni odbor putem javnog natječaja. Članovi Udruge mogu postati svi zainteresirani studenti farmacije i medicinske biokemije u Zagrebu i Splitu, ali i studenti drugih fakulteta koji se mogu se uključiti u rad Udruge u bilo kojem trenutku. Postoji i zasebna kategorija članstva, a to je počasno članstvo koje je
10
rezervirano za pojedince koji su svojim trudom i angažmanom doprinijeli napretku i boljitku Udruge. Upravo prošle godine na Kongresu smo s ponosom uručili povijesno prvo počasno članstvo izv. prof. dr. sc Lidiji Bach-Rojecky. Prema statutu Udruge, sve osobe koje se učlane u Udrugu, ali nisu studenti FBF-a, postaju pridruženim članovima i kao takvi mogu sudjelovati u svim projektima Udruge, ali ne smiju biti izabrani u Izvršni i Nadzorni odbor ili biti koordinatorom. Pridruženi član Udruge može postati zainteresirani državljanin Republike Hrvatske koji prihvaća ciljeve i svrhu udruženja. Zainteresirani studenti pristupnicu mogu popuniti online. Za kraj, treba napomenuti da je CPSA višestruko nagrađivana Udruga! CPSApunčić, projekt koji je osvojio srca mališana u dječjim vrtićima, ali i naših kolega koji su se s oduševljenjem uključili u ovu akciju, je u svibnju 2016. godine nagrađen Rektorovom nagradom. U kolovozu iste godine CPSA-i je uručena Sydney J. Relph nagrada za najbolju i najaktivniju Udrugu na svijetu od strane IPSF-a (eng. International Pharmaceutical Students’ Federation). A ove godine nagrade također nisu prestale pristizati - CPSA je nagrađena za najbolji poster/sažetak na FARMEBS-u (Simpozij studenata farmacije i medicinske biokemije) u svibnju, a mjesec dana kasnije Udruga je ponovno postala ponosni dobitnik Rektorove nagrade. U nekoliko navrata nagrađena je i Dekanovim nagradama.
Četvrti kongres Udruge studenata farmacije i medicinske biokemije održat će se od 13. do 15. listopada 2017. godine na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu. Kao temu ovogodišnjeg Kongresa odabrali smo “Personalizirani pristup liječenju – terapija po mjeri pojedinca”. Potaknuti samom činjenicom da se struka konstantno i dinamično mijenja, želimo sudionicima Kongresa kroz stručna predavanja i radionice renomiranih profesora i stručnjaka iz biomedicinske struke omogućiti da na profesionalan i zanimljiv način steknu nova znanja o aktualnim temama današnjice u znanosti. Koncept „Jedna veličina odgovara svima“ koji je dugo bio prisutan, danas više nije aktualan. Sve je jasnija jedinstvenost i posebnost svakog pojedinca koja se mora uzeti u obzir pri postavljanju dijagnoze te odabiru i provedbi terapije.. Organizacija našeg Kongresa započinje više od pola godine unaprijed odabirom Predsjednika Organizacijskog odbora koji zatim u potpunoj autonomiji odabire članove Organizacijskog i Pomoćnog odbora te ih dijeli u manje timove. Svi članovi Organizacijskog odbora aktivni su članovi CPSA-e, većinom studenti, a djelomično i alumni. Budući da je opseg posla izrazito velik, Organizacijski odbor broji više od 20 članova, potpuno predanih svojim dužnostima.
11
Sara Šipicki Predsjednica
Tim za organizaciju edukacijskog programa Marin Tušinec, Katarina Žunić i Tajana Iva Pejaković
Dalia Vađunec Potpredsjednica
Tim za promidžbu i sponzorstva Antonija Hanžek i Karolina Miljak (Zagreb); Marija Vladović (Split)
Tim za dizajn i informatičku podršku Karlo Žili, Mia Šojat i Bruno Rački
12
Tim za logistiku Jelena Mišić, Iva Begović, Iva Mitrović i Dora Belec
Tim za organizaciju društvenog programa Jelena Kurija, Marin Vrhovac i Severina Jajčević
Tim za protokol Antonija Bošnjaković i Iva Begović
Tim za koordinaciju pomoćnog odbora Petra Šarenić i Dora Belec
Tim za smještaj stranih studenata Marin Vrhovac i Antonija Bošnjaković
13
Sani Pogorilić, dipl. ing. med. biochem. Inovativna farmaceutska inicijativa Sani Pogorilić diplomirao je prije 29 godina i od tada radi u farmaceutskoj industriji gdje se dodatno obrazuje upravljanju i financijama. Karijeru je započeo u Plivi, zatim osniva Novo Nordisk u Hrvatskoj, nakon čega prelazi u Belupo. Od 2007. ima izvršnu funkciju u udruženju istraživačke farmaceutske industrije - Inovativna farmaceutska inicijativa (iF!), koja predstavlja 23 inovativne farmaceutske kompanije koje posluju na hrvatskom tržištu i osiguravaju 60% lijekova u Hrvatskoj.
Pharma 3.0 Najveći doprinos čovječanstvu kroz utjecaj na produljenje očekivane životne dobi farmaceutska industrija dala je s cjepivima i antibioticima, nadalje, pomoću lijekova za kronične nezarazne bolesti, da bi danas svjedočili znanstvenoj i tehnološkoj revoluciji koja je dovela do velikih pomaka u primijenjenoj znanosti i tehnologiji - u liječenju i razumijevanju do jučer neizlječivih bolesti. Inovacija predstavlja DNK naše industrije i to je ono čemu težimo. Kako bi došlo do ekspresije tog gena, potrebno je nekoliko faktora: vrijeme, ljudi i resursi. Iznimni ljudi svakodnevno surađuju sa širom bazom znanstvene i akademske zajednice, a svi se zajedno, osim protiv bolesti, bore protiv vremena kako bi se rezultati inovacije što prije našli na raspolaganju pacijentima. Jer poimanje o vremenu različito je za različite skupine: dok je istraživačima period od pet do deset godina kratak, pacijentima koji boluju od teških ili kroničnih bolesti dug je i period od nekoliko mjeseci, a kamoli nekoliko godina. Iza svakog lijeka stoje stotine tisuća sati rada, pogrešaka, ispravaka i neumornih znanstvenika, zbog čega inovacija za sobom ostavlja i velike troškove. Iako su prošle inovacije poboljšale zdravlje pacijenata, i dalje se suočavamo sa značajnim nezadovoljenim medicinskim potrebama na kojima industrija intenzivno radi. S više od 7000 lijekova u kliničkim fazama razvoja, uzbudljivi novi val inovativnih lijekova igrat će ključnu ulogu u odgovoru na izazove s kojima se suočavaju pacijenti, a time i zdravstveni sustavi. Nekoliko je ključnih područja u kojima se revolucija događa ili će se tek dogoditi. Tu se, prije svega, misli na onkologiju, kardiovaskularne i metaboličke bolesti, hematologiju, te neurološke i zarazne bolesti. Očekuje se da će mnogi od ovih obećavajućih lijekova tijekom idućih pet godina postati dostupni pacijentima. Većina tih lijekova su prvi lijekovi u klasi. Kada su u pitanju zarazne bolesti, možemo reći da danas antibakterijski tretmani neutraliziraju visoko patogene bakterijske površinske proteine ili izlučene toksine i aktiviraju imu-
14
nološki sustav da izravno ubija bakterije. Na području liječenja zloćudnih bolesti također se napravilo puno zahvaljujući inovacijama. Danas nam je na raspolaganju liječenje CAR-T stanicama tj. stanicama koje su genetski modificirane kako bi prepoznale i uništile tumorske stanice. Kako bi se povećala učinkovitost lijekova za rak, danas se primjenjuje i kombinirano liječenje, a ovaj inovativni pristup omogućuje povećanje kvalitete i trajanja života pacijenata. Primjerice, procjenjuje se da bi se na taj način moglo izbjeći i do 30.000 smrti godišnje među pacijentima koji boluju od raka pluća nemalih stanica. U liječenju šećerne bolesti, budućnost je stanična terapija koja podrazumijeva umetanje živih stanica u pacijente u svrhu zamjene ili popravka oštećenog tkiva kako bi se ubrzala poboljšana funkcionalnost organa ili tkiva. Na području neurologije, konkretno u liječenju Alzheimerove bolesti, nastoji se razbiti ili spriječiti nastajanje naslaga bjelančevina, čime se pomaže odgoditi pojava i progresija ove bolesti. I dok inovacije pacijentima donose nadu u izlječenje, te bolji, dulji i kvalitetniji život, pred zdravstvene sustave postavljaju prepreke u vidu financijskih ograničenja. Iako nema sumnje u to da zdravstveni sustavi, koji postoje zbog pacijenata, svojim korisnicima žele omogućiti pravodobnu i kvalitetnu terapiju, nedostatak novca je itekako značajan faktor koji ih u tome ometa. Stoga je inovacija potrebna i u redefiniranju zdravstvenih sustava koji će se morati prilagođavati (jer će biti sve više korisnika zdravstvenih usluga) i to promjenama u upravljanju, ali i u korištenju podataka koji će dovesti do optimizacije korištenja svih raspoloživih resursa. Drugim riječima, zdravstveni sustavi moraju se pripremiti i reformirati kako bi pružili brz i učinkovit pristup tim inovacijama. Na tom putu nekoliko je koraka. Prije svega potrebno je prepoznati, vrednovati i nagraditi inovaciju, zatim prilagoditi regulatorne puteve, ustrojiti nove modele financiranja, organizirati integriranu skrb te prikupljati podatke iz realnog života građana i pacijenata.
Slaven Falamić, mag. pharm., specijalist kliničke farmacije za javno ljekarništvo Ljekarna Branka Marušić, Donji Miholjac Slaven Falamić diplomirao je 2008. godine na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, od kada je zaposlen u Ljekarni Branke Marušić u Donjem Miholjcu. Specijalist je kliničke farmacije za javno ljekarništvo i polaznik poslijediplomskog doktorskog studija na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju pod naslovom Utjecaj ljekarničkih intervencija na učinkovitost liječenja varfarinom bolesnika starije životne dobi u ruralnim područjima izrađuje pod mentorstvom prof.dr.sc. Vesne Bačić-Vrca te doc.dr.sc. Srećka Marušića. Potpredsjednik je Sekcije za kliničku farmaciju
15
Hrvatskog farmaceutskog društva te vanjski suradnik na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu na predmetu Ljekarnička skrb. Pri Hrvatskoj ljekarničkoj komori član je Povjerenstva za unaprjeđenje ljekarničke prakse. Njegovo područje interesa je klinička farmacija, s fokusom na optimizaciju antikoagulantne terapije, medikacijske pogreške i interakcije lijekova. Sudjeluje u edukaciji farmaceuta kroz Sekciju za kliničku farmaciju te radionice na kongresima, promičući aktivnu ulogu ljekarnika kao dijela zdravstvenog tima na svim razinama zdravstvene zaštite. Član je europskog Društva za kliničku farmaciju (ESCP) te hrvatski predstavnik u grupaciji iPACT (International pharmacist for anticoagulation task force) koja kreira smjernice za savjetovanje bolesnika na antikoagulacijskoj terapiji te promiče ulogu ljekarnika u optimalizaciji antikoagulantne terapije
Javno ljekarništvo: Individualizacija liječenja danas personalizirana skrb sutra Javno ljekarništvo dio je primarne zdravstvene zaštite koja je osnovica cijelog zdravstvenog sustava. Ljekarnik u javnoj ljekarni stručnjak je kompetentan za pružanje ljekarničke skrbi u cilju postizanja boljih farmakoterapijskih učinaka i promicanja racionalne uporabe lijekova i medicinskih proizvoda te aktivno sudjelovanje u sprječavanju bolesti i zaštiti zdravlja. S dovoljno znanja i kompetencija ljekarnici danas mogu pomoći u individualizaciji terapije. U tom smislu moguće je dati preporuke o korekciji doza s obzirom na funkciju bubrega ili jetre, visoku dob, prepoznati neprikladne lijekove, klinički značajne interakcije lijekova te poboljšati kliničke i farmakoekonomske ishode. Iako dovoljno kompetentni, ljekarnici danas nisu percipirani kao stručnjaci koji mogu optimalizirati farmakoterapiju. Potrebno je veliko zalaganje struke u pozicioniranju ljekarnika u zdravstvenom sustavu, te stvaranje timova u suradnji s liječnicima. U Hrvatskoj već godinama postoje i specijalisti kliničke farmacije. U svijetu danas ljekarnici u javnom ljekarništvu već pružaju personaliziranu skrb, nude primjerice uslugu farmakogenetičkih analiza te tumačenje rezultata uz preporuke za promjenu u terapiji. Javno je ljekarništvo pred velikim stručnim i etičkim izazovima uz neizvjestan ishod. Stoga je nužno ponovno osvijestiti aktivnu ulogu ljekarnika, promovirati je, te motivirati mlade ljekarnike na znanstveni rad iz područja javnog ljekarništva i ljekarničke skrbi. Kroz primjere iz prakse u predavanju će biti prikazani slučajevi uspješne individualizacije terapije i mogućnosti personalizirane skrbi u budućnosti.
16
izv. prof. dr. sc. Nada Božina, dr. med Odjel za farmakogenomiku i individualizaciju terapije u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku, KBC Zagreb Diplomirala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1977.g. U kumulativnom radnom je odnosu na Medicinskom fakultetu, Zavodu za farmakologiju i Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku, gdje obavlja dužnost voditelja Odjela za farmakogenomiku i individualizaciju terapije. Također sudjeluje u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi kao pozvani predavač na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Voditelj je više tečajeva stručnog usavršavanja iz područja farmakogenomike. Stručno i znanstveno usavršavanje provela je na više prestižnih Sveučilišta u svijetu (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Belgija, Austrija). Vanjski suradnik je u Hrvatskoj agenciji za lijekove i medicinske proizvode (HALMED), u Povjerenstvu za sigurnost primjene lijekova. Hrvatski je predstavnik u Znanstvenom odboru Europske agencije za lijekove (EMA) (Scientific Committee and working party meetings, European Network of Centre for Pharmacoepidemiology and Pharmacovigilance (ENCePP). Također sudjeluje u radu EMA Pharmacogenomics Working Party. Objavila je više od stotinu stručnih i znanstvenih radova iz područja personalizirane medicine s temom iz farmakologije, toksikologije i s naglaskom na farmakogenetiku/farmakogenomiku. Također je autor niza nastavnih tekstova iz farmakogenomike. Voditelj je i suradnik na više znanstvenih projekata. Sudjelovala je kao pozvani predavač na međunarodnim i domaćim skupovima s temom iz područja farmakogenetike/farmakogenomike. Recenzent je međunarodnih znanstvenih projekata i časopisa. Glavno područje stručnog i znanstvenog interesa je farmakogenetika i farmakogenomika s ciljem uspješne implementacije u kliničkoj praksi. U laboratoriju kojeg vodi provode se testiranja (akreditirana prema normi ISO 15189) na najčešće polimorfizme gena uključenih u farmakokinetiku i farmakodinamiku, s ciljem individualizacije terapije i minimizacije rizika razvoja nuspojava lijekova.
Izazovi u implementaciji farmakogenomike u kliničkoj praksi Premda postoji niz dokaza, uputa i smjernica u području farmakogenetike/ farmakogenomike implementacija tih spoznaja u kliničkoj praksi je vrlo spora. Osnovane su mreže različitih društava poput onih u Sjedinjenim Američkim Državama (The National Institutes of Health’s Pharmacogenomics Research Network (PGRN, http://www.pgrn.org) i The Pharmacogenomics Knowledge Base (PharmGKB, http://www.pharmgkb. org), koje su ustanovile konzorcij pod nazivom ClinicalPharmacogenetics Implementation Consortium (CPIC), za
17
implementaciju kliničke farmakogenetike. Glavni cilj CPIC-a je izdavanje recenziranih, ažuriranih, na dokazima temeljenih, slobodno dostupnih, uputa i smjernica za doziranje lijeka prema rezultatu genetičkih testova. Slijedom američkih aktivnosti na europskoj razini osnivane su i radne skupine, a među vrlo aktivnima su The Dutch PharmacogeneticsWorking Group (DPWG) i The European Research Network Pharmacogenetics/ Pharmacogenomics (PGx). Konstantno ažuriranje i publiciranje smjernica će svakako pomoći u prijenosu znanja iz farmakogenomike do bolesnikova kreveta. Farmakogenomika predstavlja važnu kariku ""personalizirane medicine"" s naglaskom na genomske i epigenomske čimbenike koji utječu na farmakokinetiku i farmakodinamiku, a bitna je i u razumijevanju interakcija lijekova. Smatra se da čimbenik genetičke varijabilnosti može doprinositi s udjelom od 25% 50% u ukupnoj neočekivanoj reakciji na lijek. Može negativno utjecati na učinkovitost lijeka te povećati rizik razvoja nuspojava. Genomski podaci su postali važni u procjeni djelotvornosti i sigurnosti lijeka i u regulatornom procesu njihovog odobrenja. Stoga se informacije o genomskim biljezima sve više uključuju u informacije o lijeku. Regulatorna tijela uvođenjem farmakogenomičkih informacija u Sažetke opisa svojstava lijeka (engl. Summaries of product characteristics -SmPCs) nastoje istaknuti ulogu i važnost genomskih varijabilnosti u farmakoterapiji. Također se navodi kojoj kategoriji te farmakogenetičke informacije pripadaju, tj. smatra li se testiranje obveznim, ima ulogu preporuke ili je informativnog karaktera. Trenutno se u bazi The Food and Drug Administration-FDA mogu naći podaci za 223 lijeka, a u bazi EMA (European Medicines Agency) podaci za 92 lijeka koji uključuju i farmakogenetičke informacije te mogućnosti testiranja. Integriranje genomskih biomarkera u kliničke i druge studije, kao i podaci o metodologijama koje se koriste moraju slijediti određene principe koji uvažavaju i razmatraju utjecaj biomarkera na studiju i ishode analiza s intencijom maksimizacije koristi za pacijenta. Važan naglasak u asocijacijskim studijama je i na fenotipskim podacima koji trebaju udovoljiti međunarodnim standardiziranim kriterijima. Povezivanje farmakogenomike s farmakovigilancijom ima značajnu ulogu i u praćenju pojavnosti postmarketinških nuspojava. U izlaganju će biti prikazani i rezultati studije pod nazivom „Farmakogenomika i farmakovigilancija- sprječavanje nuspojava u individualizaciji terapije“ koja je provedena u suradnji Agencije za lijekove i medicinske proizvode s Kliničkim bolničkim centrom Zagreb i Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.
Petra Sokol, dipl. ing. biotehnologije, sveučilišna magistra razvoja lijekova Agencija za lijekove i medicinske proizvode, HALMED Petra Sokol diplomirala je 2004. godine na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je stekla zvanje dipl. ing. biotehnologije, smjer biokemijsko inženjerstvo. Za vrijeme studentske prakse i izrade diplomskog rada u tadašnjem Odjelu Biotehno-
18
logije Pliva Hrvatska d.o.o., započela je njena zainteresiranost i fasciniranost kompleksnim biotehnološkim postupcima u farmaceutskoj industriji te je tijekom izrade diplomskog rada s temom „Razdvajanje izoformi rekombinantnog proteina HIC kromatografijom“ detaljnije proučavala faze razvoja i proizvodnje biološkog lijeka. Po završetka studija zaposlena je u istom odjelu Biotehnologije kao istraživač-procesni inženjer u Laboratoriju za izolaciju i pročišćavanje biomolekula. U pet godina rada u Plivinom razvoju upoznala je sve faze i izazove razvoja kompleksnog postupka proizvodnje biološkog/biosličnog lijeka te je detaljnije proučavala preparativne kromatografske i filtracijske metode za izolaciju i pročišćavanje proteina dobivenih tehnologijom rekombinantne DNA. Od 2010. godine radim u Odjelu za odobravanje lijekova HALMED-a kao ocjenitelj kakvoće kemijskih i bioloških lijekova, odnosno dokumentacije o kakvoći (Modul 3) za davanje i izmjenu odobrenja za stavljanje lijeka u promet. 2016. godine diplomirala je na Poslijediplomskom specijalističkom studiju Razvoj lijekova na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te stekla zvanje sveučilišne magistre razvoja lijekova. U završnom radu naslova „Razvoj i odobravanje biosličnih lijekova u Europskoj Uniji“ obuhvatila je svoje prethodno iskustvo iz industrije i dosadašnje regulatorno iskustvo stečeno u Agenciji te prikazala regulatorni princip odobravanja biosličnih lijekova u Europskoj Uniji, temeljen na usporedivosti kakvoće, djelotvornosti i sigurnosti s originalnim biološkim lijekom, odobrene bioslične lijekove u terapijskoj primjeni u Europskoj Uniji te specifičnosti i izazove razvoja biosličnog lijeka. Živim u Zagrebu sa suprugom Mislavom i kćerima Tarom i Vidom, s kojima aktivno provodim slobodno vrijeme uz izlete u prirodu, planinarenje, kampiranje i rekreativno trčanje.
Biološki lijekovi u personaliziranoj terapiji – regulatorni okvir Biološkim lijekovima smatraju se imunološki lijekovi, lijekovi iz ljudske krvi ili plazme, biotehnološki lijekovi te lijekovi za naprednu terapiju. Razvojem bioloških lijekova naprednim biotehnološkim metodama koje omogućuju kopiranje i poboljšanje kompleksnih proteina prirodno prisutnih u ljudskom tijelu, omogućen je potpuno nov i jedinstven način liječenja ozbiljnih i životno ugrožavajućih bolesti poput karcinoma, multiple skleroze, dijabetesa, reumatoidnog artritisa i autoimunih bolesti. S obzirom da se proizvode u živim sustavima poput mikroorganizama ili kultura stanica, biološki lijekovi značajno se razlikuju od kemijskih lijekova dobivenih sintetskim putem te su i regulatorni zahtjevi za odobravanje biološkog lijeka kompleksniji i stroži. U skladu s odredbama Uredbe (EZ) broj 726/2004, biološki/ biotehnološki lijekovi odobravaju se centraliziranim postupkom davanja odobrenja, prema kojem EMA provodi stručnu ocjenu kakvoće, učinkovitosti i sigurnosti lijeka i donosi mišljenje, temeljem kojeg Europska komisija izdaje odobrenje za stavljanje lijeka u promet, koje je važeće na cijelom Europskom ekonomskom prostoru. Dokumentacija o lijeku, koja se predaje uz zahtjev za davanje odobrenja, obuhvaća administrativne podatke i informacije o lijeku (Modul 1), sažetke dokumentacije o kakvoći, nekliničkim i kliničkim ispitivanjima
19
(Modul 2), dokumentaciju o kakvoći djelatne tvari i lijeka (Modul 3) te rezultate nekliničkih (Modul 4) i kliničkih ispitivanja (Modul 5). Kako bi se proizvođačima bioloških lijekova omogućilo lakše snalaženje u regulatornim zahtjevima, EMA zajedno s Povjerenstvom CHMP i radnim skupinama BWP i BMWP te suradnjom i savjetovanjem s nacionalnim regulatornim tijelima, industrijom, liječnicima i skupinama bolesnika objavljuje specifične smjernice (engl. guidelines) koje obuhvaćaju područje razvoja, proizvodnje, ispitivanja i odobravanja bioloških/biotehnoloških lijekova. Iako se biološki lijekovi nalaze na europskom tržištu preko 20 godina te je njihovom primjenom značajno unaprijeđeno liječenje mnogih ozbiljnih bolesti, takvi lijekovi su u odnosu na klasične kemijske lijekove vrlo skupi i predstavljaju veliko financijsko opterećenje zdravstvenom sustavu. Stoga je nakon isteka perioda patentne zaštite i perioda zaštite podataka originalnom biološkom lijeku, omogućeno odobravanje i stavljanje u promet jeftinijih verzija, tzv. biosličnih lijekova. Bioslični lijekovi odobravaju se u EU prema znanstveno-regulatornom konceptu usporedivosti kakvoće, djelotvornosti i sigurnosti s originalnim biološkim lijekom. Smatra se da će se primjenom biosličnih lijekova u sljedećih desetak godina smanjiti troškovi u zdravstvu, povećati dostupnost bioloških lijekova te stimulirati natjecanje i inovativnost u farmaceutskoj industriji.
doc. dr. sc. Donatella Verbanac, mag. med. biochem. Hrvatski znanstveni centar izvrsnosti za reproduktivnu i regenerativnu medicinu Centra za translacijska i klinička istraživanja, Sveučilište u Zagrebu Medicinski fakultet Donatella Verbanac diplomirala je Medicinsku biokemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je Sveučilištu stekla naziv magistra, a potom 1993. doktora biokemijskih znanosti. Radila je trinaest godina na Sveučilištu u Rijeci, gdje je započela svoju karijeru kao asistent, a završila u zvanju docenta. Provela je nekoliko godina na stručnom usavršavanju i specijalizaciji u poznatim domaćim i inozemnim centrima. Predavala je biokemiju za studente medicine i stomatologije, te uvela i predavala izborni predmet medicinska dijetetika za studente medicine. Od 1998. Do kraja 2008. godine radi u PLIVI d.d. - Zagreb, Istraživanju i razvoju, a potom u GlaxoSmithKline Istraživačkom centru kao voditelj projekta i koordinator na istraživanju novih lijekova. Od 2009. godine radi kao docent na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Centru za translacijska i klinička istraživanja. Stalni je recenzent za nekoliko domaćih i stranih znanstvenih časopisa, kao i recenzent projekata za Europsku komisiju. Autor je više desetaka znanstvenih i stručnih radova iz područja biokemije i čitavog niza popularnih članaka i kolumni iz područja nutricionizma i dijetetike koje piše od 1996. godine. Izdala je knjige „O prehrani što, kako i kada jesti“ , „Prehrana po bolestima“ i „Volim gorko“.
20
Personalizirana prehrana - mit ili stvarnost Otkrićem humanog genoma i razvojem tehnika sekvenciranja nove generacije postali su dostupni podaci koji se odnose na genetičku informaciju sadržanu u humanim eukariotskim stanicama, ali i u prokariotskim stanicama koje nastanjuju sluznice i stjenke ljudskog organizma. Značaj prehrane, kao važne komponente u uspostavi zdravlja i održavanju ravnoteže metabolizma, dodatno se potvrđuje, prvenstveno uvođenjem disciplina nutrigenomike i mikrobiomike. Humani organizam izrazito je kompleksan. Taj poseban, jedinstven sustav koristi hranu kao izvor energije i građevnih tvari potrebnih za rast, razvoj i održavanje fizioloških funkcija. Potrebe za pojedinim nutrijentima, kao i sklonost određenoj hrani na svojevrstan su način zapisani u našim genima. Istovremeno, sastav mikroorganizama koji nastanjuju naše tijelo, posebno crijeva i koje nazivamo mikrobiota, dodatno određuje prehrambene potrebe i navike u hranjenju. Trilijuni bakterija koje žive u crijevima bitno se razlikuju od osobe do osobe i u velikoj su mjeri odgovorni za individualni odgovor organizma na hranu. Stoga se nameće potreba izučavanja nutrigenomike i mikrobiomike, kako bi se svakom pojedincu odredio personalizirani, precizni profil prehrane. Zdravlje kao ravnoteža tijela i duha uspostavlja se između ostalog i kroz prehranu prilagođenu pojedincu u ovisnosti o spolu, dobi i zdravstvenom stanju. U predavanju će biti riječi o načinima putem kojih se kroz personaliziranu prehranu ostvaruju principi suvremenih pristupa u medicini s ciljem održavanja zdravlja svakog pojedinca.
dr. sc. Mihailo Banjanac, mag. med. biochem. Fidelta d.o.o. Osnovnu i srednju školu završio je u Zadru, diplomirao i doktorirao medicinsku biokemiju na Farmaceutsko biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je u u Kliničkom zavodu za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu, Kliničke bolnice Merkur, na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu - Zavod za organsku kemiju, Istraživačkom institutu Pliva, GlaxoSmithKline istraživačkom centru Zagreb, Galapagos istraživačkom centru Zagreb i Fidelta d.o.o. Objavio je 10 znanstvenih radova, 5 posterskih priopćenja i 1 patent, sudjelovao na 15-ak domaćih i međunarodnih skupova. Na Max Planck institutu u Berlinu prošao je edukaciju iz izolacije bakterijskih ribosoma. U 17 godina rada u farmaceutskoj industriji, sudjelovao je u raznim fazama pretkliničkog istraživanja lijekova za različite indikacije. Najviše je radio
21
na protuupalnim (kronična opstruktivna plućna bolest, astma, cistična fibroza, reumatoidni artritis, upalna bolest crijeva) i infektivnim (bakterijske i virusne infekcije) indikacijama, i nešto manje na Alzheimerovoj bolesti i imuno-onkološkim indikacijama. Član je Hrvatskog društva za biokemiju i molekularnu biologiju, Hrvatskog društva medicinskih biokemičara te Hrvatske komore medicinskih biokemičara.
Uloga mikrobioma u personaliziranom liječenju Mikrobiom predstavlja zajednicu mikroorganizama koja živi u i na nekom organizmu pa tako i čovjeku. Zahvaljujući tehničkim dostignućima zadnjih 15-ak godina, ponajprije razvoju metagenomike, danas postajemo sve svjesniji bogatstva i važnosti zajednice mikroorganizama koja nas čini. U svakom od nas ima 10 puta više bakterijskih stanica nego naših vlastitih, a na razini genetske poruke, 100 puta više je genetskog materijala bakterijskog porijekla od onog ljudskog. Važnost mikrobioma u svakodnevnom životu, zdravlju i bolesti dobiva sve više na važnosti otkrićima čitavog niza projekata pokrenutih s ciljem identifikacije mikroorganizama na različitim dijelovima našeg organizma, projekata koji su svojevrsni nastavci projekta određivanja humanog genoma. Već dugo znamo da mikroorganizmi imaju važnu, nezamjenjivu ulogu u metaboliziranju i iskorištavanju hrane, sintezi hormona i vitamina, izgradnji imunološkog odgovora, izgradnji i normalnom funkcioniranju probavnog trakta, zaštiti od patogenih mikroorganizama itd. No danas imamo dokaze o važnosti stabilnosti mikrobioma u različitim bolestima (metabolički sindrom, dijabetes, pretilost, upalna bolest crijeva, ...) i opasnog utjecaja nekontrolirane primjene antibiotika na tu stabilnost. U svjetlu personaliziranog liječenja, iznimno je važno shvatiti i razumjeti ulogu i važnost koju sadržaj mikroorganizama u našim crijevima ima u patogenezi različitih bolesti s naglaskom na razumijevanje složenih međuodnosa između genetske predispozicije, utjecaja okoliša i sadržaja mikrobioma u tim stanjima. Prediktivna i prognostička uloga analize sadržaja crijevne flore u raznim patofiziološkim stanjima je budućnost personaliziranog liječenja. Uloga mikroflore u metabolizmu lijekova je pak sadašnjost personaliziranog liječenja i sve važniji i nezaobilazni dio razvoja lijekova. Razumijevanje metabolizma lijekova u kojem sudjeluju mikroorganizmi pruža nove mogućnosti farmaceutskoj industriji za povećanje učinkovitosti lijekova i smanjenje neželjenih pojava primjene lijekova. Razmotrit ćemo neke od zanimljivih primjera interakcija lijekova i mikroorganizama kao i mogućnosti intervencija u neke od tih interakcija.
22
dr. sc. Darija Stupin Polančec, dipl. ing. molekularne biologije Fidelta d.o.o. Darija Stupin Polančec diplomirala je, magistrirala i doktorirala na Prirodoslovno matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radno iskustvo započinje u Istraživačkom centru u Plivi u grupi koja istražuje protuupalne lijekove, a u sklopu predkliničkih istraživanja nastavlja karijeru u GlaxoSmithKline istraživačkom centru Zagreb, Galapagos istraživačkom centru Zagreb i Fidelta d.o.o. Zadnje dvije godine, uz redovan posao, intenzivno surađuje s Caris Life Sciences, vodećom američkom kompanijom u području molekularnog profiliranja tumora kako bi ova usluga postala dostupna oboljelima i u našoj regiji.
Molekularno profiliranje tumora Najnovija saznanja o genima odgovornim za nastanak tumora te molekularnim mehanizmima otpornosti usmjerila su znanstvena istraživanja u potragu za odgovorima kako prilagoditi liječenje svakom pojedinom bolesniku s ciljem postizanja maksimalne učinkovitosti te smanjenja nepotrebnih toksičnih učinaka i troškova liječenja. Ovakav pristup liječenju tumora predstavlja jedan od najnovijih i najznačajnijih pravaca u onkologiji – personaliziranu medicinu. Genetički poremećaji pojedinog tumora (biomarkeri), određeni iz tkiva tumora dobivenih nakon operacija ili iz bioptata, omogućavaju onkolozima odabir terapije prema potrebi svakog bolesnika individualno, a koja djeluje na specifične signalne molekule u tumorskim stanicama. Danas je poznato preko 200 različitih tipova i subtipova karcinoma, a to još nije potpun broj. Svaki od tih tipova i subtipova je poseban, sadrži jedinstvene promjene u genomu i upravo te promjene, a ne organ u kojem je došlo do nastanka tumora, trebale bi biti vodilje i mete terapije. Skupina testova koji omogućavaju upravo detekciju tih promjena i vrlo detaljno definiranje tipa tumora (subtip) te prediktivne biomarkere uključene u odgovor na terapiju zovemo molekularno profiliranje. Ovi testovi određuju promjene u slijedu (mutacije) DNA pojedinih gena, promjenu broja kopija nekog gena, translokacije gena ili dijela gena, te promjene nastale na proteinskom nivou. Kod personalizirane terapije zbog smanjene izraženosti neželjenih, toksičnih učinaka smanjena je i potreba za antiemeticima, čimbenicima rasta hematopoetskih stanica, a manji je i broj dana bolničkog liječenja te broj potrebnih laboratorijskih pretraga. Kliničke studije pokazuju da 27% do 72% pacijenata koji su primali terapiju temeljenu na molekularnom profilu, u usporedbi s pacijentima koji su primali terapiju na osnovu smjernica i preporuke onkologa, imaju značajno poboljšanje ispitivanog parametra, bilo da se radilo o OS (engl. overall survival; ukupno preživljenje) ili PFS (engl. progression free survival; razdoblje do progresije bolesti).
23
Marko Skelin, mag. pharm., specijalist kliničke farmacije Opća bolnica Šibenik Rođen je 1985. godine u Šibeniku. Nakon završene srednje škole upisao je studij farmacije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te diplomirao 2009. godine. Nakon studija odradio je pripravnički staž u ljekarni te položio stručni ispit 2011. godine. Poslijediplomski specijalistički studij - smjer Klinička farmacija upisao je 2012. godine je na FBF-u koji je završio 2015. godine. Od te iste godine radi specijalist kliničke farmacije u Općoj bolnici u Šibeniku. Područje interesa mu je optimizacija farmakoterapije bolničkih pacijenata te afirmacija kliničke farmacije u Hrvatskoj. Čest je gost predavač na raznim farmaceutskim simpozijima s ciljem unapređenja struke.
Uloga kliničkog farmaceuta u individualizaciji farmakoterapije kardiološkog bolesnika Kardiovaskularne bolesti jedan su od vodećih uzroka morbiditeta i mortaliteta u svijetu te se njihovom liječenju pristupa kurativno i preventivno. Posljedično liječenje kardiovaskularnih bolesti i njihovih komplikacija predstavlja značajan javnozdravstveni problem današnjice sa stajališta učinkovitosti, ali i troškova liječenja. Učestalost primjene kardiovaskularnih lijekova raste s dobi, te često navedeni bolesnici imaju i druge komorbiditete što ostavlja prostor za pojavu medikacijskih grešaka ali i dovodi do povećane učestalosti interakcija, nuspojava lijekova i dupliciranja terapije. Navedeni problemi ukazuju na nužnost individualizacije farmakoterapije kardiološkog bolesnika u svrhu ostvarivanja terapijskih ciljeva. Trenutno je u razvijenim zemljama aktualan multidisciplinarni pristup liječenja bolesnika neovisno o grani medicine u kojoj se koristi. Klinički farmaceut svojim znanjima i vještinama predstavlja stručnjaka koji može doprinijeti individualizaciji farmakoterapije i na taj način poboljšati učinkovitost liječenja uz smanjenje troškova. Zbog prethodno navedenih činjenica farmakoterapija kardiovaskularnih bolesti predstavlja značajan izazov u ljekarništvu modernog doba, te otvara prostor uključivanju ljekarnika kao dijela multidisciplinarnog tima uključenog u liječenje kardiovaskularnog bolesnika. Predavanje će nastojati prikazati važnost uloge kliničkog farmaceuta u liječenju kardioloških bolesnika kroz prikaze slučajeva iz prakse.
24
Lana Ganoci, mag. med. biochem., specijalist analitičke toksikologije Klinički bolnički centar Zagreb Lana Ganoci diplomirala je na smjeru medicinske biokemije 2014. na Farmaceutskobiokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od tada radi u bolničkim laboratorijima te je završila specijalistički staž u KBC Zagreb. Specijalist je analitičke toksikologije te je zaposlena na području farmakogenomike i individualizacije terapije na zavodu Laboratorijske dijagnostike Kliničkog bolničkog centra (KBC) u Zagrebu. Također radi na doktoratu pod mentorstvom profesorice Nade Božine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Rad u farmakogenetičkom laboratoriju uključuje rutinska farmakogenetička testiranja, kao i kliničko istraživanje. Njeni glavni profesionalni interesi su implementacija farmakogenetike i farmakogenomike u klinički sustav i sustav primarne zdravstvene zaštite. To uključuje praćenje biomarkera, njihovu validaciju i laboratorijsku implementaciju, kontrolu kvalitete te interpretaciju genetičkih determinanti odgovora na lijekove. Njezini istraživački interesi su u području farmakogenomike antipsihotika, statina, lijekova za kardiovaskularne bolesti, prediktivnih biomarkera te genetičkih determinanti interakcija lijekova.
Primjena farmakogenetičkih biljega u individualizaciji terapije Personalizirani pristup liječenju danas je moguć primjenom farmakogenetičkih biljega u individualizaciji terapije. Značajan je nedavni napredak i identifikacija brojnih farmakogenetičkih biljega za kliničku primjenu. Interindividualne razlike u metabolizmu, transportu i detoksikaciji lijekova lijeka mogu se djelomično objasniti genetičkim razlikama te mogu utjecati na učinkovitost i nuspojave lijekova. Osjetljivost na toksične učinke jednim dijelom ovisi o genetičkim polimorfizmima metaboličkih enzima faze I. i faze II. Za kliničku praksu najvažniji polimorfizmi u fazi I. su CYP2C9, CYP2C19, CYP2D6 i CYP3A4/5, a u fazi II. su TPMT, UGT1A1 i DPYD. Također su važni i polimorfizmi transportnih proteina poput ABCG2, MDR1 i SLCO1B1. Najnovija saznanja ukazuju na važnost biljega HLA sustava kod preosjetljivosti na određene lijekove. Primjena smjernica za kliničku provedbu farmakogenetičkih testova danas je moguća za lijekove kao što su varfarin, klopidogrel, statini, tiopurinski lijekovi, antidepresivi, kodein, fluoropirimidini, imunosupresivi i dr. Personalizirani pristup terapiji primjenom farmakogenetičkih biljega trebao bi osigurati odabir pravog lijeka u pravoj dozi za svakog pacijenta. Na taj način moguće je osigurati učinkovitost i izbjeći nuspojave lijekova te u konačnici smanjiti troškove liječenja
25
izv. prof. dr. sc. Lidija Bach-Rojecky, mag. pharm. Zavod za farmakologiju, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Lidija Bach-Rojecky upisala je studij farmacije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1992. godine. Diplomirala je 1997. i od tada je zaposlena na Zavodu za farmakologiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Magistrirala je 2002. godine na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a doktorirala 2006. godine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 2015. je u znanstveno-nastavnom zvanju izvanredne profesorice. Voditeljica je predmeta Farmakologija, Eksperimentalna farmakologija, te Droge, doping i ovisnost na diplomskim studijima Fakulteta. Voditeljica je predmeta na doktorskom i specijalističkim studijima Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Klinička farmacija, Razvoj lijekova, Dermatofarmacija i kozmetologija. Bila je mentorica preko 70 diplomskih radova, nekoliko specijalističkih radova i jednog doktorskog rada. Od 2011. godine predstojnica je Zavoda za farmakologiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a od akademske godine 2010./2011. tijekom šest akademskih godina obnašala je funkciju prodekanice za nastavu. Znanstveni interes su joj farmakološka istraživanja u području neuropsihofarmakologije, naročito pretklinička istraživanja mehanizama nastanka patofiziološki različitih vrsta boli i mogućnosti liječenja. Ostvarila je dugogodišnju suradnju s Laboratorijem za molekularnu neurofarmakologiju Zavoda za farmakologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Znanstveno se usavršavala na Zavodu za kliničku neurokemiju, Klinici za psihijatriju i psihoterapiju Sveučilišta u Wuerzburgu, Njemačka. Članica je Hrvatskog farmaceutskog društva i Hrvatskog društva farmakologa (članica Izvršnog odbora od 2012.), te europskog (EPHAR) i svjetskog društva farmakologa (IUPHAR). Počasna je članica Udruge studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske.
Bol u 21. stoljeću – je li vrijeme za personaliziranu terapiju? Već sama definicija boli kao „neugodnog emocionalnog i osjetnog iskustva“ upućuje na osjet koji je osobne prirode, koji se različito doživljava, opisuje, podnosi. Podnošljivost bolnih podražaja različitog karaktera i intenziteta, odnosno pragovi boli, svojstveni su za svakog pojedinca. Dok će neki lako podnositi bolne podražaje visokog intenziteta, isti će kod drugih uzrokovati snažnu reakciju. Za razliku od akutne fiziološke boli, koja najčešće ima evolucijsku protektivnu ulogu, kronična patološka bol kompleksnijeg je mehanizma nastanka i često sa sobom nosi visok stupanj onesposobljenja, te predstavlja veliki teret za oboljelog. Kompleksnosti, između ostalih, doprinose brojne promjene na razini ekspresije gena
26
za različite molekule uključene u nocicepciju na različitim razinama, od membranskih receptora i ionskih kanala, do neurotransmitera, citokina i drugih kemijskih posrednika. Iz navedenog možemo pretpostaviti da niti jedna bol nije ista pa slijedom toga niti terapijski pristup ne može biti isti. Liječenje boli upravo karakteriziraju velike inter-individualne razlike u odgovoru na analgetike. Već spomenute razlike u ekspresiji gena koji kodiraju za molekule preko kojih lijekovi djeluju (primjerice, enzim ciklooksigenaze ili opioidne receptore), ili za molekule koje reguliraju sudbinu lijeka u organizmu (primjerice, metabolički enzimi) dijelom su odgovorne za razlike u terapijskom učinku, ali i za podnošljivost (nuspojave) analgetika. Kako liječenje boli učiniti uspješnijim i sigurnijim? Umjesto dosadašnjeg prevladavajućeg općenitog i univerzalnog pristupa prema principu „pokušaj-pogreška“, liječenje boli trebalo bi biti personalizirano, odnosno prilagođeno i dizajnirano za svakog pacijenta. Pritom je važno znati farmakološke karakteristike dostupnih analgetika, ali i druge mogućnosti (ne)farmakološkog liječenja boli. Međutim, lijekovi su namijenjeni pacijentima pa ne smijemo zaboraviti njihova različita očekivanja i osobna iskustva jer uspješnu terapiju čini učinkoviti i sigurni lijek u rukama stručne osobe koja ga propisuje/izdaje uz visoku dozu empatije i razumijevanja za bolesnika te u sklopu odnosa temeljenog na povjerenju.
prof. dr. sc. Gordan Lauc, dipl. ing. molekularne biologije Zavod za biokemiju i molekularnu biologiju, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Prof. dr. sc. Gordan Lauc redoviti je profesor na Zavodu za biokemiju i molekularnu biologiju Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gostujući profesor Sveučilišta Johns Hopkins, gdje je 2011. godine izabran i za člana prestižnog Johns Hopkins Society of Scholars, te počasni profesor Sveučilišta u Edinburgu i Kings College London. Član je Upravnog odbora „European Glycoscience Forum“ Europske znanstvene zaklade i predsjednik „International Glycoconjugate organisation“. Prof. Lauc provodi istraživanja u dva područja; (i) glikoproteomici i (ii) forenzičnoj genetici i molekularnoj dijagnostici. U oba područja je prepoznat i priznat u svijetu, što potvrđuje velik broj pozvanih predavanja i međunarodnih istraživačkih konzorcija u koje je uključen. Jedan je od malog broja hrvatskih znanstvenika kojima je odobren istraživački projekt Instituta za zdravlje (NIH) SAD. Prof. Lauc koordinirao je jedan FP6 i jedan FP7 projekt i bio jedan od glavnih istraživača na još 13 FP6, FP7 i H2020 projekata. Objavio je više od 150 znanstvenih radova koji su citirani preko 2,400 puta. 2007. godine utemeljio je Genos, privatni istraživački laboratorij koji danas zapošljava 20 istraživača i partner je u šest FP7 i pet H2020 projekata.
27
Farmakoglikomika Većina proteina modificirana je dodatkom glikana koji značajno utječu na njihovu strukturu i funkciju. Ova esencijalna posttranslacijska promjena, izvršava se uz pomoć kompleksnih biosintetskih puteva sastavljenima od stotina glikoziltransferaza, glikozidaza, transkripcijskih faktora, ionskih kanala i drugih proteina. S obzirom da se glikani stvaraju u tijelu bez genetičkog predloška, alternativni putevi glikozilacije predstavljaju dodatan sloj kompleksnosti proteina kombiniranjem genetičke varijabilnosti s prošlim i sadašnjim okolišnim faktorima. Varijabilnost u glikomu izrazito je velika od pojedinca do pojedinca, ali glikozilacija pojedinačnog proteina pod snažnim je genetskim utjecajem, s 80%-tnom nasljednom komponentom. Od začetka GWAS (engl. genome wide association studies) studija, tisuće genetičkih lokusa dovedene su u vezu s različitim bolestima i karakteristikama. Ipak, u zadnjih nekoliko godina postaje sve jasnije da su GWAS studije tek početni korak u razumijevanju kompleksnih ljudskih bolesti. Hipoteze generirane u ovim studijama moraju se u staviti u kontekst cjelovite biologije života te je potreban pristup koji kombinira različite „omike“ (glikomiku, proteomiku, genomiku i ostale) kako bi razumjeli patofiziološke mehanizme i uspješno izvršili stratifikaciju pacijenata koja nadilazi samu genomiku. Glikomika, kao najkompleksnija epiproteomska modifikacija ima neizmjeran potencijal u cjelovitom pristupu, a tek je započeto njeno istraživanje. Razlike u strukturi pridruženih glikana od velikog su fiziološkog značaja i mnoga patološka stanja povezana su s različitim tipovima promjena u glikanima. Primjerice, glikani vezani na Fc dio imunoglobulina G su važni modulatori efektorskih funkcija IgG-a. Naizgled malene modifikacije u sastavu IgG glikoma, značajno utječu na vezanje IgG-a na različite Fc receptore i mogu imati važne učinke na imunosni sustav kao i na aktivnost monoklonskih protutijela u terapiji.
Prof. dr. sc. Dragan Primorac, dr. med. Specijalna bolnica Sv. Katarina, Sveučilište Penn State i Sveučilište New Haven, Medicinski fakulteti Sveučilišta u Splitu i Osijeku, Dječja bolnica “Srebrnjak” Prof. dr. Dragan Primorac, hrvatski je liječnik, pedijatar, genetičar i forenzičar. Profesor je na američkim sveučilištima Penn State University i University of New Haven te Medicinskim fakultetima Sveučilišta u Splitu, Sveučilišta u Osijeku i Sveučilišta u Rijeci. Predsjednik je Upravnog vijeća Specijalne bolnice Sveta Katarina i suosnivač je Sveučilišnog odjela za forenzičke znanosti, Sveučilišta u Splitu. Odlukom Senata Sveučilišta Penn State postao je
28
prvi nositelj titule “Global Penn State Ambassador” u povijesti tog Sveučilišta. Suosnivač je medicinskog fakulteta Medical School Regiomed u Bavarskoj gdje obnaša dužnost prodekana za međunarodnu suradnju. Trenutno obnaša dužnost predsjedavajućeg Odbora za međunarodne odnose Američke Akademije za forenzičke znanosti i predsjednika jednog od najuglednijih međunarodnog znanstvenih društava iz područja forenzičke i kliničke genetike “International Society of Applied Biological Science” u čijem radu sudjeluje i četvoro dobitnika Nobelove nagrade. 2016. godine imenovan je profesorom na Xi’an Jiaotong University, College of Medicine and Forensics u Kini. Predsjednik je Hrvatskog društva za humanu genetiku i Hrvatskog klastera konkurentnosti za personaliziranu medicinu. Ukupno je objavio oko 200 znanstvenih radova, kongresnih priopćenja i poglavlja u knjigama. Više od 90-tak znanstvenih radova objavio je u časopisima koji se citiraju u Current Contentsu (CC) i Science Citation Indexu (SCI), a njegovi radovi su do sada citirani više od 3773 puta (Google Scholar) te je trenutno najcitiraniji hrvatski kliničar u njegovoj dobi koji živi i radi u Hrvatskoj. Radove objavljuje u najznačajnijim svjetskim znanstvenim časopisima, uključujući Science i Nature. Do sada je bio mentor u izradi 10 doktorskih disertacija i dva magistarska rada. Kao pozvani predavač sudjelovao je u radu više od 60 znanstvenih skupova širom svijeta te je dobitnik 16 međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja. Među njegovim znanstvenim postignućima posebno se ističu sljedeća: a) tijekom rada u SAD-u, on i njegov tim, objasnili su jedan od mehanizama nastanka bolesti krhkih kostiju u djece (Osteogenesis Imperfecta) i zbog toga otkrića nagrađen je najznačajnijom američkom nagradom za mlade istraživače koju dodjeljuje American Society for Bone and Mineral Research, b) istodobno objašnjava mehanizam transporta mRNA s prijevremenim terminacijskim kodom te mu se na Sveučilištu Thomas Jefferson dodjeljuje Oustanding Platform Presentation Award od strane East Coast Connective Tissue Society, c) među prvim znanstvenicima u svijetu primjenjuje analizu DNA u svrhu identifikacije skeletnih ostataka masovnih grobnica i utemeljitelj je forenzičke DNA analize u RH, d) autor je izvornih rezultata o podrijetlu Europljana među njima i Hrvata, koji su po prvi put objavljeni 2001. godine u prestižnom znanstvenom časopisu Science, e) sa svojim timom po prvi put u RH primjenjuje liječenje koristeći mezenhimalne matične stanice izdvojene iz masnog tkiva. Dobitnik je 21 domaće i međunarodne nagrade među kojima su: The Young Investigator Award (American Society for Bone and Mineral Research, 1992), The Michael Geisman Fellowship Award (Osteogenesis Imperfecta Foundation, 1993, The Life Time Achievement Award (Henry C. Lee’s Institute of Forensic Science, 2002), The Award of the Italian Region Veneto (zbog velikog doprinosa u promoviranju znanosti u EU, 2007), The University of New Haven’s International Award for Excellence (University of New Haven, 2010) i Presidential Award by the President of the International Association of Forensic Sciences (za doprinos u razvoju forenzičkih znanosti, 2011). Počasni je građanin u 5 gradova u RH i izvan RH, a 2015. godine zbog iznimnih doprinosa u razvoju hrvatske i svjetske znanosti odlikovan je ordenom Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, a 5. listopada 2015. godine biva nagrađen Državnom nagradom za znanost.
29
Član je Američke akademije za forenzične znanosti, Hrvatskog društva za humanu genetiku i International Society of Applied Biological Science. Počasni je član International Crime Analysis Association, Akademije tehničkih znanosti Republike Hrvatske, Strukovne udruga kriminalista Republike Hrvatske i Hrvatskog društva forenzičara. Od prosinca 2003. Godine do srpnja 2009. obnašao je dužnost ministra znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.
Personalizirana i regenerativna medicina – mit ili stvarnost? Personalizirana medicina predstavlja “oblik medicine koji sustavno koristi informacije dobivene analizom genoma pacijenta, ali i njegovih proteina i/ili glikana sa svrhom prevencije, dijagnostike i liječenja bolesti”. Iz svega je jasno da uspješnost personalizirane medicine ovisi o točnoj i pouzdanoj dijagnostici kao i o identifikaciji pojedinih prediktivnih biomarkera (bioloških biljega). Drugim riječima cilj svih uključenih u personaliziranu medicinu je omogućiti specifičnu terapiju “skrojenu” prema potrebama svakog pojedinca. Ključna područja kojima se personalizirana medicina bavi uključuju: identifikaciju prediktivnih biomarkera, farmakogenomiku (procjenu omjera koristi i rizika pri ordiniranju pojedinih lijekova, doziranje lijekova, predikciju nuspojava), mikrobiom program, itd. U zadnje vrijeme postaje potpuno jasno da su stanična i genska terapija te regenerativna medicina nedjeljive sastavnice koncepta personalizirane medicine. S kliničkog aspekta, personalizirana medicina se opisuje i kao novi oblik zdravstvene skrbi koji koristi najnovije spoznaje molekularne medicine i dijagnostike, te osigurava učinkovito liječenje prilagođeno svakom pojedinom pacijentu. Takav pristup značajno povećava učinkovitost dijagnostičkih pretraga i efikasnost liječenja, te bitno snižava smrtnost. Podatak objavljen u vodećem medicinskom časopisu JAMA još 1998. godine bio je znak za alarm. U radu se ističe da je u jednoj godini samo u SAD-u bilo više od 2 milijuna bolničkih pacijenata koji imaju neku od nuspojava povezanu s lijekovima, te da je njih 106 000 zbog nuspojava uzrokovanih lijekovima umrlo. Poznavanjem farmakogenetike, odnosno postupka doziranja lijeka svakom pacijentu sustavno analizi njegovih gena važnih za metabolizam lijeka taj broj bi bio značajno smanjen. Za kliničke potrebe pri odabiranju lijeka najčešće se preporučuje traženje polimorfizma pojedinačnog nukleotida (engl. single nucleotide polymorphism, SNP). Prema današnjim spoznajama 5-10% populacije pripadaju u kategorije osoba s fenotipom ekstenzivnog metabolizma, dakle onih koji rapidno metaboliziraju lijek i istodobno povećavaju u organizmu koncentraciju proizvoda vezanih uz metabolizam lijeka dok je 5-10% populacije u kategoriji “sporih metabolizatora” i u tih osoba se povećava koncentracija lijeka obzirom na usporeni metabolizam.
Personalizirana medicina pronašla je svoje mjesto u nizu bolesti vezanih uz poremećaj zgrušavanja krvi. Primjerice, kod arterijske tromboze interakcija faktora V Leiden (FVL) i pušenja ili nekih drugih čimbenika rizika, kod mlađih ljudi može doći do razvoja akutnog
30
infarkta miokarda. Kod žena se tijekom trudnoće i nakon poroda i do 4 puta povećava rizik od pojave venske tromboembolije. Uzimanje oralnih kontraceptiva također je povezano s povećanim rizikom pojave venske tromboembolije. Oko 1-2% slučajeva venske tromboembolije završava smrću te je stoga identifikacija žena koje imaju genske polimorfizme povezane s predispozicijom za poremećaje koagulacije iznimno važna. Žene kod kojih se utvrdi postojanje povećanog rizika od venske tromboembolije trebale bi izbjegavati oralne kontraceptive, a u trudnoći bi trebale biti pod stalnim nadzorom liječnika. Ukoliko postoji genetička predispozicija, uputno je izbjegavati čimbenike rizika koji bi u interakciji s njom mogli biti okidač za nastanak krvnog ugruška. Utvrđivanje genotipa faktora koagulacije preporučljivo je osobama koje u obitelji imaju oboljele od duboke venske tromboze donjih ekstremiteta, plućne embolije, upale površinskih vena, ili ponavljajuće tromboze nepoznata uzroka. Isto tako, testiranje bi bilo korisno provesti prije početka hormonske kontracepcije, liječenja neplodnosti, hormonske nadomjesne terapije u postmenopauzi, trudnoće i poroda, te nakon spontanog pobačaja ili drugih poremećaja tijekom trudnoće i poroda. U slučajevima operacije, trudnoće, dugotrajne imobilizacije i sl. osoba s nasljednom trombofilijom može biti podvrgnuta kratkotrajnom djelovanju lijekova protiv zgrušavanja krvi kako bi se pravovremeno spriječila mogućnost stvaranja tromboze. Specijalna bolnica Sv. Katarina u suradnji s BioGlobe Laboratorijem uskoro uvodi farmakogenetsko testiranje za 16 lijekova među kojima su: abakavir, alopurinol, amitriptilin, azatioprin, fenitoin, fenprokumon, kombinacija 5-fluorouracila i kapecitabina, ivacaftor, karbamazepin, klopidogrel, kodein, merkaptopurin, ribavirin, simvastatin, tamoksifen i tiogvanin. Također, tehnološka revolucija u sekvencioniranju ljudskog genoma dovela je do naglog razvoja bioinformatike i drastičnog pada cijene “genetskog profiliranja” svakog pojedinačnog tumora što već danas ukazuje na potencijalnu mogućnost optimalnog praćenja i liječenja različitih tipova karcinoma. Danas postoji više od 30 različitih lijekova koji se ordiniraju sukladno molekularnom statusu pojedinačnih tumora, a najčešći među njima su i karcinomi dojke, jetra, štitnjače, debelog crijeva, jajnika, melanom itd. Regenerativna medicina prema definiciji znači proizvodnju tkiva i organa sa svim specifičnostima i funkcijama koje to tkivo ima u organizmu. Drugim riječima vrlo često se koristi krivi termin regenerativne medicine za zahvate i postupke koji zapravo predstavljaju staničnu terapiju sa svim efektima koje te terapija sa sobom nosi. Prva autologna transplantacija matičnih stanica iz masnog tkiva u Hrvatskoj u svrhu liječenja oštećenja hrskavičnog tkiva primijenjena je u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina i o rezultatima liječenja bit će više riječi tijekom predavanja. Područje personalizirane medicine iznimno je zahtjevno područje koje zahtjeva interdisciplinarni rad u kojem se optimalni rezultati mogu postići samo kroz suradnju liječnika, molekularnih i staničnih biologa, farmaceuta i medicinskih biokemičara i drugih stručnjaka srodnih područja. biokemičara i drugih stručnjaka srodnih područja.
31
32
____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________ ____________________________________________
34