Recipe, No 1: prosinac 2009 by Croatian Pharmacy and Medical Biochemistry Students' Association

cijena: 10 kn

Recipe Broj 1 Godina 1, Prosinac 2009.

Časopis Udruge studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske

Tema broja

Uloga ljekarnika – danas i sutra Etika struke

Novosti u otkrićima

Posao i karijera

Zdravlje jednako bogatstvo?

Sigurnost kontracepcije

Life Long Learning

Za sve vas koji ne znate, Rp./ se nalazi na svakom receptu i predstavlja invokaciju. “Recipe” je imperativ latinskog glagola recipio, recipere (uzimati), iz čega proizlazi da “recipe” znači “uzmi”. Dakle, ovaj časopis vam propisujemo kao nezaobilazni dio vaše terapije, a doza i interval doziranja u potpunosti ovise o vama (tj. prema potrebi), jer još nisu klinički dokazane nikakve štetne posljedice prekomjerne konzumacije ni interakcije s drugim lijekovima i alkoholom. Terapiju biste trebali uzimati sve dok ne diplomirate. Ako ne znate kako se koristi ovaj terapijski sustav, i na to imamo odgovor: per oculos, tj. ovaj časopis treba jednostavno pročitati.

Recipe Prosinac 2009

Impressum

Riječ glavne urednice

Recipe Broj 1 Godina 1 Prosinac 2009.

Časopis Udruge studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske

Glavna urednica Dina Cvijetić | urednistvo.recipe@gmail.com Novinari Sanja Ančić Ivan Burić Vesna Klarić Petra Kolar Elena Orozović Kristina Skender Slavena Šarić Anamarija Tomičević

Grafički urednik Marko Jovanovac

Urednik fotografije Hrvoje Zalukar

Voditelj prodaje oglasnog prostora Josip Čičovački Vlatka Marijanović Lektorica Irina Joh

Nakladnik CPSA Udruga studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske

Za izdavača CPSA Hrvatska Udruga studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske Tisak Tiskara Augustini, Buzin, Bani 102, 10010 Zagreb

Adresa nakladnika Ante Kovačića 1, 10000 Zagreb Marketing i oglasi oglasavanje.recipe@gmail.com

Poštovani čitatelji, drage kolegice i kolege,

velika mi je čast i zadovoljstvo što vam mogu predstaviti 1. izdanje časopisa Udruge studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske, Recipe (lat. recipe - uzmi). Glavni motiv za izdavanje časopisa nedostatak je pisanog medija u kojem bi se izdavali članci čiji su autori naši kolege studenti, budući magistri farmacije i medicinske biokemije. Želja nam je, a ujedno i cilj, da omogućimo studentima da se tijekom školovanja informiraju o stručnim temama koje su vezane za buduća zanimanja, a o kojima nemaju mogućnosti čuti na predavanjima odnosno u okviru redovne nastave. Smatramo da je takav način prezentiranja određenih stručnih tema od strane naših kolega studenata izazov njima samima, a svima ostalima poticaj da se i sami uključe u kreiranje ovog časopisa. Trudit ćemo se da sadržaj bude zanimljiv, koristan, s aktualnim temama koje mogu privući vašu pozornost. Časopis će izlaziti dva puta tijekom semestra, a izlazak idućeg broja predviđa se za ožujak 2010. Za prvi broj pripremili smo teme koje će, vjerujemo, svojim sadržajem privući vašu pozornost te vam ponuditi informacije koje vam dosad nisu bile poznate. Neke od njih su: Prva europska internacionalna biobanka i Life Long Learning. Članak kolegice Elene Orozović na temu Zdravlje jednako bogatstvo sigurno će vas potaknuti na razmišljanje, a ni članak kolegice Slavene Šarić Monopol ljekarničkih lanaca neće vas ostaviti ravnodušnima. Dekan našeg fakulteta, prod. dr. sc. Nikola Kujundžić, dao nam je uvid u dio svojih profesionalnih obveza, a otkrio je i nešto osobno o sebi. Kolegica Mateja Vrtačnik prenijet će vam svoja nezaboravna iskustva sa SEP-a u Portugalu, a Marija Marušić ispričat će vam o novom projektu, Natjecanju u konzultacijskim vještinama, koji je nedavno pokrenut na našem fakultetu. Sve u svemu, bit će tu puno zanimljivih članaka naših kolegica i kolega.

Nadamo se da će i naši kolege na drugim biomedicinskim fakultetima naći za sebe zanimljivo štivo u našem časopisu. Pozivamo vas da ocijenite naš uloženi trud u realizaciji časopisa tako da nam uputite primjedbe i prijedloge, što će nam pomoći da naš rad na pripremi sljedećih izdanja časopisa bude još kvalitetniji i zanimljiviji. Svoje komentare o časopisu šaljite nam na urednistvo.recipe@gmail.com.

Srdačan pozdrav,

Dina Cvijetić

Recipe Prosinac 2009

Kazalo

Saznajte koja su svjetska predviđanja razvoja ljekarničke prakse u idućih deset godina. Farmaceuti sveobuhvatno postupno mijenjaju definiciju svoje struke. Da li su svi segmenti farmaceutske struke spremni prihvatiti promjene?

6 Tema broja

Uloga ljekarnika ― danas i sutra

Potreba za promjenom uloge ljekarnika iz dana u dan sve je veća. Farmaceutska praksa više nije kao što je bila prije pedeset godina. Izravan kontakt s pacijentima sve se više pokušava implementirati u svakodnevnu ljekarničku praksu. Mnogo je čimbenika koji se tome protive, ali i onih koji promiču promjenu uloge ljekarnika. Odluka hoćemo li ići u korak s vremenom najviše ovisi o nama samima - ljekarnicima.

Saznajte odgovor na vječno pitanje oko kojega se dugo lome koplja: što najprije uliti u šalicu, čaj ili mlijeko?

Čajevac, Camellia sinensis (L.), O. Kuntze

ON je veličanstvena biljka slavne i duge prošlosti, postao je sastavnim dijelom tradicije, ukorijenjen je duboko u kulturi, sudionik u ritualima, povod Ratu za nezavisnost... Čest je gost u sezoni gripe, uvijek dobrodošao, prva pomoć pri svakoj prehladi uz vjernu pratnju meda i limuna, a ponekad i mlijeka, grije tijelo iznutra, osvježuje organizam, smiruje uzburkani želudac, pomaže u regeneraciji jetra, nepokoriv je saveznik u liječenju upale mjehura... Naprosto jedinstven i nezamjenjiv — predstavljam vam njegovo visočanstvo čaj!!

Penicilin ― prekretnica moderne medicine

Jednoga dana 1928. godine, kada je pošao baciti stare kulture opasnih bakterija iz roda Staphylococcus iz Petrijevih zdjelica, Aleksanar Fleming sasvim je slučajno došao do veličanstvenog otkrića: zelena plijesan razmnožila se na podlozi i ubila sve klice u svojoj blizini. Kako je plijesan već bila poznata pod nazivom Penicillium notatum, Fleming je tvar koja je ubila klice nazvao penicilinom. 4

Recipe Prosinac 2009

Indeks

2009

Što je vrijednije? Odgovor potražite u članku.

Zdravlje jednako bogatstvo?

Europska komisija već godinama tvrdi da je ulaganje u javno zdravstvo dobar način razvoja ekonomije, a to stajalište sve se više prihvaća i u ostalim državama svijeta. Podatak da je EU potrošila nešto više od 350 milijuna eura na projekte koji promoviraju javno zdravstvo, govori mnogo. Čovjekovo zdravlje je njegovo najveće bogatstvo. Ipak, zdravlje se uzima zdravo za gotovo i o njemu se govori tek kod naznaka i pojava bolesti.

EPSA

Europska udruga studenata farmacije neprofitna je, nepolitička, nereligijska organizacija koja predstavlja 29 farmaceutskih studentskih organizacija iz 27 zemalja Europe. Njezin je glavni cilj potaknuti kontakte i omogućiti suradnju među europskim studentima farmacije. EPSA-in moto glasi: “Bringing Pharmacy, Knowledge and Students Together”. Sjedište organizacije smješteno je u Bruxellesu, u Belgiji.

Zavirite između redova biomedicine

Zanimljivosti

Opustite se uz viceve i zanimljivosti iz područja biomedicine. Idealno za čitanje ispod stola za vrijeme predavanja

Prosinac

Uloga ljekarnika - danas i sutra

Prva europska internacionalna biobanka

Camellia sinensis (L.), O. Kuntze - čajevac

Monopol ljekarničkih lanaca

EMEA

Sigurnost kontracepcije

Penicilin-prekretnica moderne medicine

Zdravlje jednako bogatstvo

Life Long Learning

Intervju s dekanom Farmaceutskobiokemijskog fakulteta

Profil studenta

EPSA

SEP u Portugalu

Natjecanje u konzultacijskim vještinama

U službi Studentskog zbora

Funkcija Fakultetskog vijeća FBF-a

Zanimljivosti

Recipe Prosinac 2009

Tema broja Dina Cvijetić

Uloga ljekarnika – danas i sutra Potreba za promjenom uloge ljekarnika iz dana u dan sve je veća. Farmaceutska praksa više nije kao što je bila prije pedeset godina. Izravan kontakt s pacijentima sve se više pokušava implementirati u svakodnevnu ljekarničku praksu. Mnogo je čimbenika koji se tome protive, ali i onih koji promiču promjenu uloge ljekarnika. Odluka hoćemo li ići u korak s vremenom najviše ovisi o nama samima - ljekarnicima.

Farmaceutska praksa u posljednjih se nekoliko godina znatno promijenila. Pedesetih godina prošlog stoljeća odgovornost farmaceuta bila je usmjerena na izradu lijekova i njihovo izdavanje. Razgovori s pacijentima o medikaciji, tijeku bolesti i mogućnostima terapije bili su rijetki. Uvođenjem kliničke farmacije, naglasak više nije samo na medikaciji, nego znanje i informiranost o interakciji lijekova poprimaju sve veći značaj u terapiji lijekovima i brizi za pacijenta. Izravan kontakt s pacijentima sve se više pokušava implementirati u svakodnevnu ljekarničku praksu. Profesori Charles Hepler i Linda M. Strand, po struci farmaceuti, uvode u ljekarničku praksu 1990. godine novi termin “ farmaceutska skrb”. Idućih deset godina on postaje krilatica za promociju ljekarničke organizacije. Takav model prakse promovira ljekarnika kao ključnog člana tima zdravstvene zaštite i daje mu odgovornost za ishod terapije lijekovima. Ljekarnička sposobnost da pruži istinsku farmaceutsku skrb ovisi o redizajnu tradicionalne farmaceutske okoline i njezinih usluga. “Revolucionarne promjene” bile bi pružanje privatnih savjetodavnih farmaceutskih usluga unutar ljekarne i mogućnost pozivanja ljekarnika kući. “Velik broj mogućnosti, kako u javnom tako i u privatnom sektoru, pruža se ljekarnicima za preuzimanje veće uloge u pomaganju pacijentima radi postizanja optimalnih terapijskih rezultata”, izjavila je Anne Burns, direktorica američke grupe za razvoj i istraživanje AphA. “Traženje pomoći farmaceutskih tehničara omogućuje ljekarniku da više vremena posveti skrbi o pacijentu.” Svjetska predviđanja razvoja ljekarničke prakse u idućih deset godina su sljedeća:

1. Kvaliteta života sve će se više pokušavati poboljšati uzimanjem preventivne terapije lijekovima. Izdavanje recepata postat će još češćim, što će uzrokovati veću smrtnost od nuspojava lijekova. 2. Društvom će sve više upravljati tehnologija. To će omogućiti lakše grupiranje recepata, veću dostupnost informacijama o lijeku za pacijente te olakšati razmjenu specifičnih medikacijskih informacija o pacijentu između i unutar sustava zdravstvene zaštite. 3. Od profesije koja je usredotočena najviše na lijek, ljekarnička struka orijentirat će se na skrb o pacijentu. 4. Vlasnici samostalnih ljekarna i ljekarničkih lanaca pronaći će način kako da skrb o pacijentu učine profitabilnom. Sve više će se tražiti nove tehnologije i usluge farmaceutskih tehničara. 5. Ljekarničke komore i državne legislative omogućit će i olakšati ljekarnicima pružanje farmaceutske skrbi individualno i u suradnji s ostalim djelatnicima zdravstvene zaštite. 6. Za jamstvo dobre zdravstvene zaštite pacijenata tražit će se, između ostaloga, certifikati za rad farmaceutskih tehničara 7. Edukacija na fakultetima bit će usmjerena na učenje upravljanja i rješavanja kompleksnih pitanja o terapiji lijekovima, točnog nadzora kontrole i obrade recepata od strane tehničara i automatizirane tehnologije. 8. Potražnja farmaceuta i svijest o značenju farmaceuta u “terapijskoj skrbi za pacijente 21. stoljeća” bit će sve veća, što će rezultirati povećanjem kvota upisanih studenata na fakultetima farmacije. 9. Odgovarajući certifikati o educiranosti u kliničkoj praksi bit će preduvjet ljekarnicima za pružanje usluga farmaceutske skrbi.

Recipe Prosinac 2009

Farmaceuti sveobuhvatno postupno mijenjaju definiciju svoje struke. Svi segmenti farmaceutske struke: ljekarništvo, istraživanje, industrija i akademska zajednica spremni su prihvatiti promjene. Čimbenici koji se protive promjeni uloge ljekarnika

Višestruki čimbenici mogu se naći kao prepreka za promjenu profesionalnog identiteta farmaceuta. Prvo, različita stajališta i ciljevi pojedinih ljekarnika često pridonose nedostatku profesionalne kohezije. Ustvari, ciljevi različitih ljekarnika i ljekarničkih organizacija često su u sukobu jedan s drugim. Nepostojanje konsenzusa o ciljevima te nedostatak jasne definicije “tko smo i kamo idemo” snažne su sile koje mogu utjecati na snagu promjene. Granice profesije nisu statične i ograničene. One su dinamične i neprestano se razvijaju. To je zabrinjavajuće za neke članove struke jer s dinamičnim granicama nikada nemamo cjelovito praktično znanje te se stoga moramo obvezati na cjeloživotno učenje ( tzv. Life Long Learning). Američka nacionalna akademija znanstvenog medicinskog instituta (IOM) procjenjuje da godišnje oko 7.000 pacijenata u Americi umre zbog pogrešne terapije lijekovima. Veća uključenost ljekarnika u pružanje izravne njege bolesniku može rezultirati smanjenjem broja umrlih. Treće, zbog nedovoljne kompetencije i nepovjerenja u ostale kolege ljekarnici se u nekim segmentima protive redefiniciji svoje uloge. Razina samopouzdanja i slika o njima samima važni su preduvjeti za farmaceute koji obavljaju funkcije zdravstvene skrbi. Međutim, mnogi ljekarnici odlučuju ne intervenirati kada je riječ o promijeni terapije pacijenata jer ne vjeruju da je njihova uloga, između ostaloga, prevenirati bolesti i inicirati promociju zdravlja (vakcine, prestanak pušenja i sl.). Mnogi se ne osjećaju sposobnima pratiti potrebne kliničke i laboratorijske parametre koji su relevantni u terapiji lijekovima. Ljekarnici osjećaju neosnovan strah od povećane opasnosti koja dolazi uz profesionalnu odgovornost vezanu za intervenciju u propisanu terapiju i vjeruju da njihova briga o pacijentu završava postavljanjem pitanja pacijentu: “Je li vam liječnik rekao kako treba uzimati ovaj lijek?” Četvrto, neki tvrde da je korporacijsko upravljanje unutar zdravstvene zaštite povezano sa smanjenjem broja ljekarničkih položaja. Menadžment unutar zdravstvenog sustava ima povećanu potražnju za farmaceutima otvarajući i nudeći više radnih 8

mjesta u područjima analize podataka, izgradnje i održavanja razvoja, informacijama o lijekovima i prevenciji. Peto, poslovni interesi često se citiraju kao faktori koji se kose sa stručnim usavršavanjem ljekarnika. Ljekarnici se često žale da ih vrijeme koje potroše na papirologiju za vrijeme radnog vremena u ljekarni sprječava da se posvete pacijentima onoliko koliko bi bilo nužno. Šesto, nedostatak informacija o obavljanju usluga farmaceutske njege bolesnika ometa razvoj nove, proširene uloge. Većina računalnih programa unutar ljekarničkih jedinica dizajnirana je da pruža informacije o naknadama za osiguranje i troškovima lijekova na recept. Prilagođenost računalnog programa tako da iskaže mogućnost terapije i liječenja za manje troškove izuzeta je. Na kraju, osobne vještine ljekarnika možda su nerazvijene i nedostatne. Dodatne vještine ključne su za uspjeh u komunikaciji s pacijentima i drugim zdravstvenim djelatnicima. Edukacija farmaceuta u nekim je slučajevima zanemarila vezu između sposobnosti u komunikaciji, vještina održavanja dobrih međuljudskih odnosa i učinkovite profesionalne prakse. Srećom, to se mijenja. Sve više fakulteta educira buduće farmaceute o komunikacijskim vještinama, vještinama pregovaranja, uvjeravanja, o timskom radu te zahtijeva verbalne prezentacije u sklopu nastavnog plana. Čimbenici koji promiču promjenu uloge ljekarnika

Višestruki čimbenici mogu utjecati na promjenu profesionalne uloge. Predviđeni rast broja propisanih lijekova nedvojbeno je jedan od čimbenika koji bi trebao potaknuti povećanu potražnju za farmaceutima. S povećanim brojem recepata često dolazi i povećana potreba za interveniranjem u promijeni nepravilne terapije. Tijekom proteklih 30 godina, mnogobrojne medicinske publikacije povezivale su probleme vezane uz zdravstvenu skrb s mortalitetom uzrokovanim uzimanjem lijekova. U SAD-u se na svaki dolar potrošen za lijekove utroši 1,33$ za istraživanje problema koji se javljaju unutar tih istih terapija. Ljekarnici moraju organizirati savjetovališta za pacijente, omogućiti pacijentu da aktivno sudjeluje u izboru terapije i dosljedno intervenirati kako bi se spriječili problemi koji se javljaju u terapiji lijekovima. Mali broj bolesnika (npr. bolesnici s kroničnim bolestima, kao što su dijabetes ili astma) računa na pokriće visokih zdravstvenih troškova. U liječenju kroničnih

bolesnika sve se više uvodi interdisciplinarna suradnja zdravstvenih profesionalaca uključujući medicinske sestre, liječnike primarne zdravstvene zaštite, liječnike specijaliste i farmaceute. Bolesnici s kroničnim bolestima često u ljekarne dolaze tražiti lijekove na recept i OTC-lijekove. Ljekarne i ljekarnici mogu poslužiti kao potencijalne lokacije “ambulante- klinike” gdje ljekarnik ocjenjuje i prati bolesnika s kroničnim bolestima tijekom njegova posjeta ljekarni. Treći faktor promoviranja promjene ljekarničke profesionalne uloge shvaćanje je potrebe utjecaja na klinički i ekonomski status pacijenta. Četvrto, veća upotreba automatizacije i informacijskih tehnologija i usluge pomoćnog stručnog kadra ljekarnicima dopušta da se fokusiraju s proizvoda-lijeka na probleme koji se javljaju unutar terapije lijekovima, brigu o procesima liječenja i ishodima. Iako neki farmaceuti pokazuju otpor povećanoj upotrebi tehnologije i usluga ostalog osoblja, ta pomoć omogućuje im da se više usredotoče na pacijenta i posvete mu više vremena. Peto, mogućnost shvaćanja, analiziranja i primjene novih informacija o nuspojavama lijekova mogu također proširiti područje rada ljekarnika. Zdravstveni radnici uvijek će se morati educirati o aktualnim informacijama o novim lijekova, tehnologiji i medicinskim naprecima - posebno u pogledu brzog tempa razvoja novih lijekova. Isto tako, sve sofisticiraniji potrošači sada traže dodatne informacije o lijekovima i za očekivati je da će sudjelovati u odlučivanju o skrbi o sebi i o svojoj terapiji. Na ljekarniku je sada zadaća da takve pacijente aktivno educira o terapiji i mogućnostima liječenja te da ga uputi na mjesta na kojima može dobiti potrebne informacije o liječenju bolesti. Farmakogenomika - primjena načela farmakogenetike za prevenciju bolesti ili razvoj optimalnih terapija liječenja isto tako može utjecati na razvoj nove uloge ljekarnika. Vrlo je vjerojatno da će se informacije o genetičkom profilu određenog pacijenta u budućnosti koristiti za primjenu individualiziranog izbora lijekova i liječenja ili predviđanja nuspojava. Moguće je da će pomoć ljekarnika biti potrebna kod interpretiranja genetičkih dijagnostičkih testova i u upotrebi njihova znanja o farmakokinetici i farmakodinamici optimiziranih terapija za određene pacijente. Veći stupanj složenosti povezivanja različitog stručnog zdravstvenog kadra povećat će ulogu farmaceuta u zdravstvenom timu za skrb o pacijentu. Osim toga, moglo bi se očekivati

Recipe Prosinac 2009

da razvoj farmakogenomike poveća potrebu dodatnog obrazovanja o terapiji lijekovima. Razlozi promjene uloge ljekarnika

Rezultati terapije često nisu idealni upravo zbog problema koji su povezani s uzimanjem lijekova. Ljekarnici su zdravstveni djelatnici koji imaju najveće znanje i vještine za sprečavanje, otkrivanje, praćenje i rješavanje problema vezanih uz lijekove. Proširivanje i zadržavanje poželjnih uloga (tj. onih koje su korisne i za pacijente i za sustav zdravstvene zaštite) zahtijevat će aktivni razvoj i implementaciju. Ljekarnici moraju nastaviti opravdavati svoj položaj putem dokumentacije kliničkih intervencija i ishoda liječenja pacijenta, edukacije pacijenata, suradnje s drugim pružateljima zdravstvene zaštite i širenjem profesionalnih postignuća putem publikacija. Ljekarnici moraju nastojati istaknuti najbolje od prakse, čime se ostvaruje kvaliteta izvedbe i proširivanje stručne razine na opće farmaceute i farmaceute specijaliste. Mogu li se ljekarnici promijeniti? Sve veći broj ljekarnika aktivno mijenja svoj praktični rad, sudjeluje u istraživanjima te edukaciji studenata i drugih zdravstvenih profesionalaca. Bolnička ljekarna ostaje na čelu tih inicijativa. Upravljanje

Buduća edukacija za voditeljsko upravljanje u ljekarni mora biti zasnovana na iskustvu,

a ne smije biti konceptualna ili globalna. S obzirom na brz tempo promjena u zdravstvu, voditelji ljekarni moraju djelovati brzo i učinkovito. Struka si ne može priuštiti neiskorištene resurse. Svi ljekarnici moraju postati nositeljima promjena. Jedan voditelj ljekarne nije u mogućnosti potpuno adekvatno provesti sve potrebne promjene. Iako voditelj mora biti mjerodavan (npr. pružajući smjernice za više inicijativa), on ili ona također mora osigurati pozitivno radno okružje, poticati nove ideje i delegirati odgovornosti za postizanje ciljeva. Često, iskrena priznanja suradnicima potaknut će izvrsne promjene. Voditelji ljekarni moraju razvijati suradničke timove kako bi postigli optimalne rezultate. Funkcija uspješnog tima je osposobiti i motivirati njegove članove. Voditelji ljekarni mogu njegovati produktivan odnos s liječnicima i medicinskim sestrama, iskorištavati profesionalne mogućnosti, kao što je držanje nastave studentima ili pohađanje stručnih skupova. Voditelji trebaju zaposliti osoblje koje će dijeliti viziju voditelja odjela. Iako voditelj ljekarne može pružiti potporu aktivnostima tima, članovi tima moraju ponekad uvidjeti svoje vlastite kapacitete za postizanje iznimnih rezultata. Voditelji koji učinkovito komuniciraju sa svim članovima tima mogu usredotočiti svoju energiju na ostvarenje svojih ciljeva. Usvajanje organizacijskih/menadžerskih vještina Zbog sposobnosti ostvarivanja učinkovitih odnosa s pacijentima, ljekarništvo se ističe

kao zanimanje koje izaziva povjerenje, ali s druge strane, ljekarnici nisu svladali osnove rukovođenja za ostvarivanje uspješnih odnosa među različitim kadrovima zdravstvene zaštite i preuzimanje položaja punopravnih članova tima zdravstvene zaštite. Iako se svi ljekarnici ne nalaze na vodećim mjestima, trebali bi posjedovati vještine rukovođenja. Ljekarnici će u budućnosti morati učinkovito pokazati znanje kako reducirati smrtnost koja je povezana s upotrebom lijekova te uspješno poboljšati ishode terapije liječenja. Od budućih ljekarnika će se zahtijevati razvoj mentorskih vještina vođenja i upravljanja kako bi se stvorila uspješna slika farmaceuta u sustavu interdisciplinarne zdravstvene zaštite. Ljekarnici-lideri i menadžeri (voditelji ljekarni) sve će više preuzimati odgovornost za sastavljanje timova farmaceuta pružajući im potrebne smjernice za postizanje određenih ciljeva. internetski izvori __http://www.medscape.com/viewarticle/408554 __http://www.medscape.com/viewarticle/546717 __http://www.pharmacyschools.com/pharmacytop-10.html __http://www.medscape.com/viewarticle/ 409605_7

Recipe Prosinac 2009

Novosti Kristina Skender

Prva europska internacionalna biobanka Europa je na putu prema osnutku prve internacionalne neprofitne biobanke. Cilj je tog projekta Europske Unije unaprijediti i olakšati znanstvena istraživanja dijeljenjem podataka, umrežavanjem sustava i zajedničkom standardizacijom zakona. S fokusom na zemlje članice Europske Unije, BBMRI (Biobanking and Biomolecular Resources Research Infrastructure) planira stvoriti prvi Istraživački konzorcij Europske Unije koji bi trebao početi s radom tijekom 2010. godine. Konzorcij bi trebao pružiti centraliziranu istraživačku ustanovu i bazu podataka na upotrebu istraživačkim institucijama i privatnim poduzetnicima. Za kreiranje baze podataka koristit će se podaci dobiveni obradom uzoraka visokog standarda iz biobanaka, medicinskih ustanova i laboratorija diljem Europe. Svi rezultati istraživanja bit će pohranjeni za javnu upotrebu s ciljem povećanja razmjene znanja u industriji i posljedično razine kvalitete proizvodnje lijekova.

Biobanke su institucije koje pohranjuju DNA, ljudske stanice, tkiva i krv i vrlo su važne za različite istraživačke projekte. Europa ima neke od najstarijih biobanaka na svijetu. Neke europske zemlje, poput Finske, već su u 50-im godinama prošlog stoljeća prepoznale njihov potencijal, a većina drugih zemalja počela je prikupljati uzorke tek u 90-ima. Trenutačno u Europi postoji više od 100 biobanaka, ali sustav uzimanja i upotrebe uzoraka vrlo se razlikuje od zemlje do zemlje. Porast broja pandemija kao što su ptičja (HPAI) i svinjska (SIV) gripa naglasio 10

je potrebu za internacionalnom suradnjom u medicini i dijeljenjem intelektualnog vlasništva. Godine 2008. osnovan je BBMRI kao jedna od 44 inicijative Europskog strateškog foruma za Istraživačke infrastrukture radi poboljšanja suradnje između biobanaka. BBMRI podupire 7. okvirni program Europske Unije (EU’s Seventh Framework Programme- FP7) s godišnjim budžetom od 5 milijuna eura. Između ostaloga, donesena je i regulativa kojom se prvi Istraživački konzorcij Europske Unije oslobađa od PDV-a i nameta trošarina. Tako će konzorcij, uz povlasticu smanjenih administrativnih troškova, moći zapošljavati osoblje pod zajedničkim ugovorom u nekoliko zemalja članica, što bi omogućilo veću mobilnost zaposlenika koji će se moći kretati između biobanaka zadržavajući povlastice zdravstvenog i socijalnog osiguranja. Stručnjaci za biobanke ustanovili su da je Europa vodeća u svijetu u tom polju, ali treba kohezivniju mrežu biobanaka kako bi privukla farmaceutske tvrtke, od kojih su se neke preselile u Aziju tijekom proteklih godina. Koordinator BBMRI-a, prof. Kurt Zatloukal s Medicinskog Fakulteta u Grazu, rekao je: „Pristup biološkom materijalu nužan je za eksploatirajuće tehnologije radi dobrobiti akademske zajednice i farmaceutske industrije. No, trebamo nove izvore i bolje strukturiranu infrastrukturu kako bismo se izdigli iz trenutačne fragmentacije i neučinkovitosti. Pozvat ćemo međunarodnu zajednicu i istraživače iz EU da se koriste našim centrom i dijele svoje znanje s nama putem projekata u centru. Od toga će i Eu-

ropska Unija imati koristi jer doći će vrijeme kada će istraživači iz EU trebati pristup npr. kineskim antitijelima.“ Iako internacionalnog karaktera, BBMRI se mora nalaziti u jednoj zemlji članici. Austrija i Nizozemska obje su izrazile želju da udome BBMRI, ali krajnja odluka bit će donesena na razini Ministarstva. Biobanka neće udomiti sve uzorke na jednome mjestu, nego će pružiti informacije gdje se pojedini uzorci nalaze unutar EU. Konzorcij je već registrirao više od 50 biobanaka-članica u istraživačku infrastrukturu te više od 200 pridruženih organizacija iz EU, Norveške, Islanda, Švicarske, Turske i Izraela. Problemi u osnivanju internacionalne biobanke

Za postizanje osnovne svrhe biobanke nužno je definirati zajedničke etičke i pravne standarde za izolaciju, pohranu i razmjenu ljudskih stanica i tkiva. Prijenos stanica i tkiva od donora do istraživačkih institucija pokreće pitanje vlasništva. Trenutačno ne postoji zajednička etička i pravna regulativa za vlasništvo nad tkivom, odnosno za upotrebu ljudskog biomaterijala za medicinska istraživanja i liječenje. Mnogi projekti danas uključuju istraživanja na genetskom materijalu pacijenta i postavlja se pitanje standarda anonimnosti u medicinskim istraživanjima te privatnosti i kontrole nad osobnim podacima. Biobanke koje se fokusiraju na istraživanje i liječenje specifičnih bolesti, kao npr. Eurobiobanka, trebaju ispuniti drugačije standarde od nespecifičnih i na-

Recipe Prosinac 2009

cionalnih institucija, kao što je npr. Biobanka Ujedinjenog Kraljevstva. U prvom slučaju, donori tkiva ponajprije su pacijenti koji su, u idealnim okolnostima, dali informirani pristanak za specifični istraživački projekt. U drugom slučaju, donori tkiva su zdravi pojedinci koji su pristali na široki istraživački program pod uvjetom anonimnosti. Osobni i genetski podaci imaju posebno značenje u etici i pravu jer ukazuju na osobine pojedinca, kao što je npr. sklonost k određenoj bolesti. Dakle, prijenos stanica i tkiva nije samo problem vlasništva, nego i prava na privatnost i stoga treba striktno odrediti tko smije imati pristup informacijama o stanju pacijenta. Npr. Njemačko nacionalno etičko vijeće odobrava upotrebu tkiva i stanica za biomedicinska istraživanja bez informiranog pristanka pacijenta, pod uvjetom da su tkiva anonimna. Problem je i prijenos ljudskoga biološkog materijala u istraživačke institucije u drugim zemljama (unutar i izvan Europske Unije) jer svaka zemlja ima drugačije standarde privatnosti. Različiti standardi privatnosti mogu dovesti do zloporabe osobnih genetskih podataka i predstavljaju potencijalnu barijeru za internacionalnu suradnju u biomedicinskim istraživanjima. Eero Vuorio, profesor sa sveučilišta Turku u Finskoj, smatra da su etička i pravna pitanja usko grlo cijelog projekta internacionalne biobanke. Vuorio predlaže kodiranje uzoraka za rješenje problema privatnosti: “Moramo ukloniti sve identifikatore tako da istraživači ne mogu ući u trag osobi od koje uzorak potječe.“ Vuorio je također rekao kako će velik izazov biti povezivanje bitnih informacija dobivenih iz različitih uzoraka, što je posebno teško kada je riječ o starim i nedovoljno obrađenim uzorcima. Problem je i kreiranje harmonizirane baze podataka upotrebom podataka iz trenutačno nepodudarnih sustava. Bitan izazov bit će i zadržavanje dosljednosti u kvaliteti obrade uzoraka, koja ovisi od zemlje do zemlje. Potreba za zajedničkim standardima

Teško je primijeniti jedan model na sve zemlje članice, jer npr. sjeverne zemlje imaju dugu tradiciju prikupljanja biomaterijala, a ostale su zemlje sumnjičave u vezi s dijeljenjem osobnih podataka s vlastima. „Što bolje ljudi razumiju biobankarstvo, više će ga prihvaćati“, istaknuo je Vuorio. Različiti su stupnjevi obrazovanja, odnos prema biomedicinskim istraživanjima interpretacije EU-legislative. Stoga je BBMRI prihvatio OECD-ove smjernice (Organisation for Economic Co-operation and Development) za stvaranje i upravljanje humanim genetskim

istraživačkim bazama podataka. Tako bi se olakšalo istraživačkim institucijama da usvoje BBMRI-ove standarde i pravila te bi BBMRI-ova baza podataka postala privlačnom internacionalnim istraživačima i kompanijama i vodećom na globalnoj razini. BBMRI-ov koordinator, profesor Kurt Zatloukal, nada se kako će putem interancionalne suradnje biobanka pomoći industriji da prevlada uska grla koja se događaju s regulacijom, teškim pristupom materijalima i upitnom kvalitetom uzoraka. Biobanka bi trebala pridonijeti i sniženju troškova proizvodnje lijekova. „Biomedicinski istraživači rade u okružju koje se sve više regulira u zadnjih

10 godina, tako da će ta vrsta infrastrukture osigurati uzorke visoke kvalitete vodeći se smanjenjem troškova produkcije lijekova“, istaknuo je Zatloukal.

internetski izvori __http://www.pharmaceutical-technology.com/ news/news65176.html __http://www.euractiv.com/en/science/eubiobank-benefit-vat-exemption/article-185516 __http://www.tisseu.uni-hannover.de/index. php?option=com_content&task=category&sectionid =3&id=7&Itemid=13 __http://www.genomeweb.com/node/ 0?emc=el&m=432191&l=2&v=b765e4096e

Recipe Prosinac 2009

Biljna ljekarna Anamarija Tomičević

Čajevac, Camellia sinensis (L.), O. Kuntze Recenzija: prof. dr. sc. Zdenka Kalođera, doc. dr. sc. Marijana Zovko Končić, Zavod za farmokognoziju, FBF

Priča o čaju seže u daleku prošlost i stara je više od 2.700 godina. Iako je čaj do danas ostao jedno od najpopularnijih pića na svijetu, još se uvijek sa sigurnošću ne može tvrditi koja zemlja je pradomovina čaja: Kina ili Indija. Mnogi učenjaci ipak ga povezuju sa sjevernom Indijom. O njemu postoje mnoge legende i priče. Jedna stara indijska legenda govori o kraljeviću Dharmi koji je lutao Indijom u potrazi za istinom, a onda otišao u Kinu odati počast velikom Budhi. Za vrijeme budističke meditacije svladao ga je san, a on, ogorčen svojom ljudskom slabošću, sam je sebi odrezao očne kapke (ili možda trepavice) koji su pali na zemlju, pustili korijenje i iz njih su izniknuli zeleni listići. Kušao ih je i osjetio dotad nepoznatu svježinu, a umor i pospanost su nestali. U Japan je čaj stigao s budizmom, a ispijanje čaja prije meditacije sastavni je dio zen budističkih praksi. Sve je počelo kada se svećenik Eisai oko 1100. godine vratio sa školovanja iz Kine odakle je donio sjemenke čaja. Današnja ceremonija čaja vuče porijeklo iz 16. stoljeća, a vezana je uz Sen Rikyua koji je kreirao ceremoniju izvođenu u malim kolibama. Različitim mirisima, šalicama, kolačićima, cvijećem i stiliziranim razgovorima razlikuju se različite škole ceremonije koje su se razvile tijekom stoljeća.

Prvi zapis o čaju iz 1285. godine u Europi vezan je uz ime Marka Pola (premda se Europa upoznaje s čajem iz zapisa putopisca Ramusija u 16. stoljeću, u doba geografskih otkrića i velikih putovanja). Čaj prvo stiže u Nizozemsku, a pedesetak godina kasnije i u Englesku (oko 1650. godine). Iste godine Nizozemci izvoze čaj u Ameriku. U to doba događa se poznata „Bostonska čajanka“, pobuna zbog visokog poreza nametnutog na čaj koji je Engleska izvozila u Ameriku, čime započinje rat za nezavisnost. Običaj pijenja čaja u popodnevnim satima u Engleskoj uzeo je maha tek u 19. stoljeću za vrijeme vladavine kraljice Viktorije. U popodnevne čajanke počeli su se uključivati sendviči, kolači i ostala hrana. Jedna od njezinih pratilja, vojvotkinja od Bedforda -Anna Maria Stanhope, navodno je prva počela tražiti da joj se popodne servira čaj i nešto kruha, a s vremenom je na svoja druženja počela pozivati i prijateljice, u pet sati popodne, kojima bi uz čaj nudila sendviče i kolače. Nakon nekog vremena običaj se raširio u mnogim društvenim slojevima te zadržao sve do danas. Dobivanje čaja

Čaj kao i kava, kakao, kola, mate´ i guarana pripada skupini droga koje sadržavaju

Recipe Prosinac 2009

purinske alkaloide. Dolaze kao sušeni ili fermentirani biljni materijal. Sve te droge imaju stimulativno djelovanje. Sve vrste čaja dobivaju se od biljke Camellia sinensis iz porodice Theaceae. To je razgranani grm visok do 3 metra, nazubljenih, duguljastih, zimzelenih listova. Cvjetovi čajevca veliki su, pojedinačni ili razvijeni u manje skupine bijele ili svijetlo ružičaste boje s mirisom poput jasmina. Plod čajevca drvenast je smeđi tobolac s 3 sjemenke.

Listovi čajevca beru se kada je biljka stara 4 godine, za vrijeme kišnih dana, u prosječno četiri berbe godišnje. Prvi proljetni pupoljci smatraju se listovima najviše kvalitete. Kada se ubere pupoljak prvog lista, raste tzv. sekundarni pupoljak, a berba se nastavlja dok se ne ubere jesenski pupoljak. Stariji listovi i listovi smješteni niže na biljci slabije su kvalitete te se ne koriste za izradu čaja. Listići koji se koriste za izradu osjetljivih vrsta čaja često se beru u rukavicama. Vrsta čaja ovisi o načinu obrade listića nakon berbe. Listovi prvo moraju uvenuti kako bi im se povećala gipkost. To je preduvjet za daljnju obradu, odnosno za valjanje, pri čemu se zeleni listići lome. Sok koji izlazi iz staničnog tkiva povezuje se s kisikom iz zraka pa dolazi do oksidacije (fermentacije). Razvijaju se eterična ulja koja čaju daju posebnu aromu. Tako obrađeni čaj naziva se crni čaj. Kod zelenog čaja proces fermentacije inhibiran je suhim zagrijavanjem ili zagrijavanjem pomoću vodene pare. Postoji i treća vrsta čaja, tzv. oolong, koji nastaje djelomičnom fermentacijom i ima karakteristike i crnog i zelenog čaja. Bijeli čaj ili Huo Shan Huang Ya (u prijevodu: „žuti izdanci planine Huo“) dobiva se od iste biljne vrste kao i ostale vrste čaja, ali za njega se odabiru samo najfiniji i najmlađi listići i pupoljci još prekriveni tankim bijelim dlačicama. Poput zelenog čaja i bijeli je čaj nefermentiran. Sastav čaja

Čaj sadržava proteine, aminokiseline, šećere i purinske baze od kojih je najviše kofeina. Osim toga, čaj sadržava i fenolne spojeve (derivate katehina, antocijane i fenolne kiseline), trijeslovine, oligomente i vitamine. Od vitamina sadržava najviše vitamina C (osobito ga ima u zelenom čaju) te vitamine B1 i B2.

Kako se sastoji samo od najmlađih listića, bijeli čaj zadržava više katehinskih polifenola nego zeleni čaj jer je ta vrsta spojeva više za-

stupljena u mlađim nego u starijim listovima biljke. U kineskoj kulturi taj čaj ima dugu tradiciju, još iz vladavine Ming i Qing dinastije, te se stoga smatra carskim, imperijalnim čajem. Popularan je među ljubiteljima čaja koji preferiraju jedinstven i osvježujući okus te blago slatkastu aromu. Meg Ryan tvrdi da svoju mladenačku liniju duguje dobrim genima, dobrom metabolizmu, ali i bijelom čaju, koji obožava i ispija u velikim količinama, kao i Corteney Cox Arquette, a čak ga je i bivši ruski predsjednik Vladimir Putin dobio na dar kao jedan od “deset slavnih kineskih čajeva” prije nekoliko godina. I crni i zeleni čaj sadržavaju kofein. Budući da je kofein otkriven u čaju, nazvan je teinom, no kako ne postoji razlika između teina i kofeina, u stručnoj literaturi gotovo isključivo se koristi izraz kofein. Smatra se da kofein u čaju, za razliku od onog u kavi, ne utječe negativno na srce i krvotok, nego pojačava protok krvi i izmjenu tvari u središnjem živčanom sustavu, stimulira srce te djeluje diuretski (povećava izlučivanje urina i potencijalno povećava razinu kalija). U kavi ima 30% više kofeina nego u čaju, a nedostatak kofeina iz kave je to što se apsorbira već u želucu, a onaj iz čaja najvećim se dijelom apsorbira u crijevima. Trijeslovine usporavaju apsorpciju kofeina pa kofein iz kave u krvotok stiže naglo, a taj proces kod čaja teče sporije. Naime, djelovanje kofeina iz kave dostiže vrhunac za 5 do 10 minuta, a nestaje za 30 minuta, a kod čaja dostiže vrhunac nakon 40 minuta i nestaje nakon 70 minuta. Djelovanje čaja

Nije sporno da čaj djeluje preventivno na infekcije virusima i bakterijama. Za razliku od crnog čaja, zeleni čaj sadržava više vitamina (A i C), koji se kod crnog čaja zbog fermentacije i veće količine trijeslovina u velikoj mjeri gube. Crni čaj može pomoći kod liječenja crijevnih oboljenja, a pomaže i pri regulaciji prekomjernog lučenja kiseline. Zeleni čaj ima posebno široku paletu dokazanog djelovanja pa je danas upotrebljavan ne samo kao čajni napitak nego i kao kozmetičko sredstvo ili pak kao farmaceutski pripravak.

Čaj također djeluje preventivno protiv ateroskleroze. Utvrđeno je da su biljni polifenoli jaki antioksidansi, a zeleni čaj došao je na glas kao napitak koji po jedinici za konzumiranje (šalica) ima najveću količinu polifenola

umijeće pripremanja čaja

Još nekoliko zlatnih pravila koja biste morali znati ako ćete priređivati čajanku, a koja ne stoje u uputama za pripremu čaja na pakiranju proizvoda: • za čaj upotrebljavajte samo svježu, čistu vodu. Ako je voda tvrda, upotrijebite filtre za odstranjivanje kamenca ili je kratko prokuhajte; • čajnik uvijek treba najprije ugrijati; • ne perite čajnik deterdžentima jer talog od čaja koji se kod pripreme napravio poboljšava aromu čaja, zato čajnik samo isperite vrućom vodom; • stavite za svaku osobu 1 punu žličicu čaja u čajnik i dodajte još jednu žličicu za čajnik; ako upotrebljavate čaj u filtar-vrećici, računajte da je 1 vrećica dovoljna za pripremu 1 šalice čaja; • prelijte čaj vrućom vodom i ostavite da odstoji (najbolje 2 do 5 minuta) kako bi bio što aromatičniji; • biljne čajeve koji uglavnom sadržavaju eterična ulja (osim vrsta koje ih ne sadržavaju) ne treba držati u vodi dulje od 5 minuta u zatvorenoj posudi. Voćne čajeve uglavnom prvo kuhamo u vodi pa tek onda pustimo da odstoje; • ne upotrebljavajte "jaje za čaj" jer ni najbolji čaj u njemu, zbog zbijenosti, ne može razviti svu svoju snagu i aromu; čaj se poslužuje samo u porculanskim, keramičkim ili staklenim šalicama ili čašama.

Recipe Prosinac 2009

ili preciznije epigalokatehina (300 - 400 mg), pod uvjetom, naravno, da je čaj dovoljno koncentriran odnosno da ima suhu tvar od 8 - 12%. Osim toga, na osnovi epidemioloških studija došlo se do zanimljivog otkrića da narodi koji piju mnogo zelenog čaja imaju najmanju stopu smrtnosti od pojedinih oblika raka. Epigalokatehin galat (epigalokatehin3-galat) spoj je iz skupine katehina koji je posebno učinkovit pa se smatra da može spriječiti pojavu nekih oblika raka (primjerice prostate), a može i poboljšati stanje kod već oboljelih osoba. Nije do kraja poznato kako se to događa u organizmu premda se zna osnovni princip njihova djelovanja. Katehini blokiraju enzim urokinazu koji je prisutan u svakom malignom bujanju tkiva i potiče stvaranje tumorozne tvorbe. Ako nema urokinaze, tumor se “otapa”, tj. polako nestaje. Ispitivanja se nastavljaju, a za to vrijeme na tržištu su se već pojavile i kapsule zelenog čaja. Prednost je katehina iz zelenog čaja što su topljivi i u vodi i u mastima, a to je preduvjet laganog prodiranja u sve strukture tkiva. Doziranje i toksični učinci

Da bi se došlo do približnih doza za korisne učinke zelenoga čaja, ispitane su tipične navike kineskih i japanskih potrošača koji prosječno piju 3 šalice napitka dnevno, tj. u organizam unose 240 - 320 mg katehinskih polifenola. Tipična šalica čaja podrazumijeva 1 čajnu žlicu zelenog čaja (oko 5 grama) i 250 ml vode zagrijane na 60 °C, uz držanje pod poklopcem minimalno 3 minute. Trudnice bi trebale posebno pripaziti na količinu čaja koji konzumiraju jer kofein prolazi placentu i povezan je sa spontanim pobačajem, unutarmaterničnim poremećajem rasta i malenom porođajnom težinom djeteta. Vrlo visoke doze kofeina povezuju se također s urođenim manama

koliko kofeina ima u šalici čaja?

udova i malformacijom nepca. Dojenče dojeno od majke koja konzumira više od 500 mg kofeina dnevno može, prema istraživanjima, pokazivati tremor i abnormalnosti u radu srca. Konzumacija čaja kod dojilja može kod dojenčeta biti povezana s redukcijom u metabolizmu željeza i mikrocitičnom anemijom zbog količine trijeslovina koje se nalaze u čaju.

Kako je kofein stimulans središnjeg živčanog sustava, može uzrokovati nesanicu kod djece i odraslih. Zbog djelovanja na bubrege odnosno kao diuretik, može pogoršati inkontinenciju. Uzimanje kofeinskih napitaka može povećati produkciju želučane kiseline i pogoršati simptome ulkusa. Na količinu uzimanja kofeinskih napitaka trebale bi pripaziti i osobe s dijabetesom jer se povećanje razine krvnog šećera može pojaviti nakon konzumiranja crnog čaja koji sadržava 200 mg kofeina ( 4 - 5 šalica, ovisno o jačini čaja i veličini šalice). Stalna konzumacija kofeina može rezultirati tolerancijom i psihološkom ovisnosti, a prestankom uzimanja primjećuju se simptomi odvikavanja kao što su glavobolja, iritacija, nervoza, tjeskoba, tremor i vrtoglavica. Kod osoba s psihijatrijskim poremećajima kao što su afektivni poremećaj i shizofrenija, prestanak konzumiranja može pogoršati simptome ili uzrokovati konfuziju, dezorijentaciju, uzbuđenje, nasilno ponašanje, nemir i maniju. Kada se uzima 500 mg kofeina (obično više od 8 - 10 šalica na dan) mogu se pojaviti simptomi predoziranja kofeinom kao što su tjeskoba, agitacija, psihoza, nestabilan mjehur, mišićni spazmi i po život opasan abnormalan ritam srca. Doze veće od 1.000 mg mogu biti smrtonosne. Kako pravilno piti engleski čaj

Na kraju, odgovor na vječno pitanje oko

vrsta čaja

prosjek kofeina mg/šalici

Crni čaj

Zeleni čaj

Žuti čaj

Dekofeinizirani čaj

kojega se dugo lome koplja: što najprije uliti u šalicu, čaj ili mlijeko? Nakon stoljetne rasprave stvoreni su tabori zagovaratelja. Jedni zagovaratelji tvrde kako je pravilan način serviranja i pijenja engleskoga čaja da se u šalicu najprije ulije čaj, a zatim dodaje mlijeko. Tako se pravilan omjer čaja i mlijeka može bolje odrediti, a i mlijeko će se bez miješanja žličicom ravnomjernije rasporediti u čaju. I dok prvi zagovaratelji negiraju ikakvo miješanje čaja, drugi zagovaraju posebno miješanje čaja. Engleski se čaj, naime, nikada ne miješa kružnim pokretima čajne žličice. Umjesto toga, dovoljno je nekoliko puta proći žličicom od bližeg ruba šalice do onog daljeg. Po bontonu, žličica ne smije ostati u šalici nakon pripreme čaja, a mora biti odložena s desne strane šalice. Ako šalica ima dršku, valja je primiti kažiprstom i palcem, sa stražnje odnosno prednje strane: prsti, naime, nikada ne smiju proći kroz samu dršku, a ako šalica za čaj nema dršku, treba je primiti palcem s bliže strane i kažiprstom s one dalje i preostalim prstima održavati ravnotežu. Barem bi to tako činili oni koji uistinu znaju kako se pije engleski čaj, a koji ujedno kažu da je pravilno pritom mali prst držati lagano prema gore i od sebe, također – zbog održavanja ravnoteže šalice! popis literature __Farmakognozija - fitofarmacija, D.Kuštrak, Golden marketing - tehnička knjiga, 2005. __Ljekovito bilje i njegova upotreba, R. Willfort, Mladost, Zagreb, 1989. internetski izvori __http://en.wikipedia.org/wiki/Camellia_sinensis __http://www.nlm.nih.gov/medlineplus/druginfo/ herb_All.html#K __http://www.coolinarika.com/clanak/caj-i-ceremonije __http://www.coolinarika.com/clanak/bezvremenski-caj __http://www.coolinarika.com/namirnica/crni-izeleni-caj

Recipe Prosinac 2009

Ljekarništvo Slavena Šarić

Monopol ljekarničkih lanaca Monopol (grč. monos, jedan + polein, prodavati) u ekonomiji se definira kao trajna tržišna situacija gdje postoji samo jedan davatelj određene vrste proizvoda ili usluga. Osobina monopola nedostatak je privredne konkurencije za robu ili uslugu koja se nudi i nedostatak prihvatljive zamjenske robe.

Broj ljekarni u Hrvatskoj iznosi 924, što znači da jedna ljekarna dolazi na 5.100 stanovnika. Prosjek Europske unije nešto je veći. Jedna ljekarna dolazi na 4.300 stanovnika. U Hrvatskoj ima oko 970 ljekarničkih jedinica, od toga je 219 ljekarni u vlasništvu županija i gradova, oko 400 ljekarničkih jedinica u privatnim ljekarničkim ustanovama, dvjestotinjak privatnih ljekarni te oko 150 ljekarni u zakupu. Već tri godine u Hrvatskoj se izvan ljekarni mogu prodavati bezreceptni - OTC (over the counter) lijekovi. To je otvorilo vrata mnogim prodajnim lancima da uđu u trgovinu s bezreceptnim lijekovima. Procjenjuje se da takav posao vrijedi 700 milijuna kuna godišnje. Konkretno, DM je među prvima dobio dozvolu za prodaju bezreceptnih lijekova u svojim trgovinama 2008. godine. Tu su još i Kozmo koji je dio Konzuma i Atlantic grupa koja je postala drugi najveći ljekarnički lanac u Hrvatskoj. Naime, Atlantic grupa počela je oblikovati vlastitu ljekarničku mrežu kupnjom 9 privatnih ljekarni, među kojima je i ljekarna Coner koja je među najstarijim ljekarničkim ustanovama u državi. Atlantic je time tek započeo proces, a planira otvoriti i mnogobrojne veledrogerije. “Riječ je o iznimno kvalitetnim privatnim zdravstvenim ustanovama, a na tom tragu namjeravamo nastaviti i širenje u ovom segmentu”, tvrdi Emil Tedeschi, predsjednik uprave Atlantic Grupe. Atlantic grupi pridružuje se Belupo koji također planira akviziciju mnogih ljekarničkih ustanova u vidu stvaranja lanca ljekarni. U svim većim gradovima u Hrvatskoj postoji manji ili veći lanac ljekarni

koji je u vlasništvu lokalne zajednice, a najveći su u Zagrebu te u Splitsko-dalmatinskoj županiji gdje se ljekarne prostiru na području Splita i u nekoliko manjih gradova. Svaki od ta dva lanca ima više od 30 ljekarni, a od privatnih lanaca najviše ljekarni ima Grupa Medika, čija članica Prima Pharme ima tridesetak ljekarni.

Kako regulirati dolazak velikih igrača na tržište lijekova i pitanje stručnosti njihove prodaje? Zato je i postavljen uvjet da u prodavaonicama mora biti zaposlen magistar farmacije. Što to točno znači za pacijenta? S jedne strane znači veću dostupnost lijeka i vjerojatnu manju prodajnu cijenu velikim trgovačkim lancima, a s druge strane nedostatak stručnih informacija od strane farmaceuta jer u prodavaonici je automatski veći priljev ljudi, što dovodi do nedostatka vremena za pravilno informiranje pacijenata. Dostupnost informacija na internetu pogoduje lancima budući da im omogućuje informiranje o potrebnom lijeku koji zatim mogu brzo i jednostavno kupiti u najbližoj trgovini. Laik koji pročita na internetu informacije svakako ih može protumačiti krivo i lako pogriješiti pri izboru lijeka koji mu je potreban. Upravo zbog tih nedostataka ljekarnička komora zatražila je promjenu zakona i dodatnu regulaciju ulaska ljekarničkih i trgovačkih lanaca na tržište bezreceptnih lijekova. Ako se prihvati njihov prijedlog, od iduće godine novu ljekarnu moći će otvoriti samo farmaceuti i oni koji će imati najviše jednu ljekarnu u vlasništvu. Županijske ljekarne privatizirat

Recipe Prosinac 2009

će se po modelu koncesije gdje će prednost imati postojeći radnici u ustanovi, a djeca farmaceuta, kad postanu farmaceuti, moći će naslijediti ljekarnu od roditelja. Nove odredbe farmaceutskim tehničarima donosit će bolje mjesto u sustavu, nestručni propusti ljekarnika strože će biti sankcionirani, a na javnozdravstvenim projektima i racionalnoj potrošnji lijekova više će se raditi. Zakon bi morao biti donesen do kraja godine jer je to rok za raspisivanje natječaja za koncesije u zdravstvu. Glavna rasprava oko novog zakona u ljekarničkim krugovima vodi se oko broja novih ljekarni koje bi se trebale otvoriti. U prvim verzijama novog zakona ističe se otvaranje čak 400 novih ljekarni, što automatski znači smanjenje broja stanovnika po ljekarni na 3.000. Već u drugoj verziji upravo zbog opasnosti monopola velikih ljekarničkih lanaca intervenirala je Hrvatska ljekarnička komora i podnijela zahtjev da se nove ljekarne otvaraju samo u manjim mjestima i otocima gdje su potrebe najveće. Međutim, posljednja je verzija zakona još u izradi, tako da su otvorene sve mogućnosti. Primjerice, Grad Zagreb zanima se za proširenje ljekarničke mreže kako bi otvorio ljekarnu u blizini svake zdravstvene stanice čiji je osnivač. U 52% članica EU vlasništvo nad ljekarnom ograničeno je na farmaceute, 63% ima demografske ili geografske kriterije za osnivanje ljekarni, a 60% dopušta prodaju bezreceptnih lijekova samo u ljekarnama. Za usporedbu krećemo od Irske, koja je po tom pitanju vrlo liberalna i tek je u pripremi

novi zakon koji će omogućiti Farmaceutskom društvu sankcioniranje ljekarnika i riješiti još neke stavke koje dosada nisu bile regulirane. U Irskoj svaka fizička i pravna osoba može posjedovati jednu ili više ljekarni bez ograničenja. Broj ljekarni na broj stanovnika trenutačno je jedna ljekarna na 3.000 stanovnika te se u popularnim gradskim središtima broj ljekarni počinje povećavati što će najvjerojatnije biti regulirano novim zakonom. Samo bezreceptni lijekovi mogu se izdavati izvan ljekarni. U Nizozemskoj postoji tradicionalno liberalan pristup uređivanja ljekarništva. Prodaja bezreceptnih lijekova i OTC-proizvoda, izvan ljekarni dopuštena je više od stoljeća tako da se lijekovi na recept izdaju u ljekarnama, a OTC-proizvodi prodaju u drogerijama. Osnivanje novih ljekarni i vlasništvo nad njima nije posebno zakonom regulirano. Isto tako, kao i u Irskoj, bilježi se rast broja ljekarni u elitnim gradskim sredinama, a na periferiji se bilježi njihov manjak. Farmaceutski tehničar ima veće ovlasti, poput izdavanja lijekova na recept i savjetovanja pacijenata. Norveška se pak uzima kao glavni primjer deregulacije zakona o vlasništvu ljekarni. Prije liberalizacije 2001. godine država je petogodišnjim planom uređivala otvaranje ljekarni čiji su vlasnici mogli biti samo farmaceuti. Usto, bilo je zabranjeno imati više ljekarni u vlasništvu. Ukidanje kriterija o osnivanju ljekarni dovelo je do naglog povećanja broja ljekarni, što je bilo dobro jer je ukupan broj ljekarni i dostupnost ljekarničke usluge u Norveškoj bio slab. Dogodilo se, međutim, da su se ljekarne

otvarale i gomilale u gradskim sredinama. Problem je bio i taj što broj ljekarnika i drugog ljekarničkog osoblja nije mogao pratiti potrebe povećanog broja ljekarni. U vrlo kratkom vremenu nastali su ljekarnički lanci koji su u većinskom vlasništvu triju velikih europskih ljekarničkih veledrogerija i tako dominiraju tržištem lijekova. U vlasništvu ljekarnika samo je 19% ljekarni, a tek dva posto nije uključeno u ljekarničke lance. Samo četiri godine nakon deregulacije, četiri od pet ljekarni u Norveškoj dio su ljekarničkog lanca koji je u vlasništvu veledrogerija. Hrvatska ljekarnička komora najviše se pribojava da bi se slična priča mogla ponoviti i u Hrvatskoj. S druge strane, u Austriji, Finskoj i Španjolskoj, državama s reguliranim vlasništvom, svaka je ljekarna u vlasništvu samostalnog ljekarnika. U Irskoj 90% i u Nizozemskoj 77% ljekarni u vlasništvu su ljekarnika koji se često povezuju i stvaraju ljekarničke lance kao odgovor na tržišnu dominaciju drugih sudionika. Potpuna sloboda u vlasništvu ljekarni, odnosno mogućnost da oni koji nisu farmaceuti budu vlasnici ljekarni, u većini slučajeva vodi do okomitog povezivanja proizvođača, veledrogerija i ljekarni. Vlasništvo nad ljekarnama prebacuje se s ljekarnika na druge zainteresirane sudionike u opskrbi lijekovima, što vodi prema ograničavanju profesionalne slobode ljekarnika, jer on kao zaposlenik mora u svojem radu slijediti poslovne ciljeve vlasnika ljekarne radi postizanja dogovorenog opsega prometa. To pak dovodi do promjena u postupku naručivanja lijekova i stimulacije prodaje i reklamiranja određenih 17

Recipe Prosinac 2009

proizvoda, navodi se u studiji. Odgovore na mnoga pitanja dala je iscrpna studija pod nazivom “Javno ljekarništvo u Europi - lekcija iz deregulacije” koju je od austrijskog Saveznog instituta za zdravstvo prošle godine naručila Farmaceutska grupa Europske unije (PGEU). PGEU je neprofitna organizacija koja zastupa ljekarnike 29 europskih država, članica EU, zemalja kandidata za članstvo te članica Efte. Udruga je prilično utjecajna i lobira za interese ljekarnika na svim razinama EU, posebno pred Europskom komisijom i Parlamentom.

Zaključci studije:  liberalizacija ljekarničke djelatnosti ne vodi uvijek većoj konkurenciji;  deregulacija, liberalizacija i povećanje konkurencije ne jamče stabilnost i snižavanje cijena i troškova za lijekove;  regulacija omogućuje farmaceutu da svoje djelovanje usmjeri na stručan rad i savjetovanje pacijenata i korisnika;  u deregulaciji najvažnije je osigurati ekonomsku opstojnost i postavljene poslovne ciljeve vlasnika, odnosno profit;  dostupnost ljekarničkim uslugama bolja je u državama s reguliranom ljekarničkom djelatnošću;  u državama s reguliranom ljekarničkom djelatnosti postignuta je ravnomjerna raspoređenost ljekarni s obzirom na potrebe stanovnika;  kvaliteta ljekarničke usluge bolja je u državama s reguliranom ljekarničkom djelatnosti;  cijene lijekova i OTC-a stabilnije su u državama s reguliranom ljekarničkom djelatnosti. Deregulacijom ljekarničke djelatnosti nisu postignuta dva najvažnija cilja - bolja konkurentnost i kontrola troškova za lijekove. Nasuprot tome, neželjene posljedice deregulacije pojava su preuzimanja tržišta od strane novih sudionika i njihova dominacija u ljekarničkoj djelatnosti što uzrokuje smanjenu konkurenciju i neravnomjernu gustoću ljekarničke mreže, a to znači da nije postignut cilj koji je deregulacija trebala postići. Devalorizira se položaj samog ljekarnika koji mora djelovati u najboljem interesu vlasnika lanca i njegova česta fluktuacija u više ljekarni ne omogućuje stvaranje prisnijeg odnosa s pacijentom. Iz ovoga samo možemo zaključiti da s velikim oprezom treba kreirati novi zakon kojim bi se maksimalno trebali zaštititi sami ljekarnici i njihova djelatnost. Veća pozor18

nost trebala bi se usmjeriti prema samom pacijentu i ne popuštati interesima bogatih lobija koji bi htjeli uzeti dio zarade unosnog ljekarničkog biznisa.

internetski izvor __http://www.hfd-fg.hr/dalmatinska_udruga/ ljekarnistvo_u_zdrvatsvenom_zakonodavstvu.htm

Recipe Prosinac 2009

Zdravstvene organizacije Elena Orozović

EMEA-Europska agencija za lijekove Jedna od važnih organizacija na europskoj biomedicinskoj sceni jest Europska agencija za lijekove (EMEA), čiji je glavni zadatak zaštita i unaprjeđenje zdravlja ljudi i životinja nadzorom nad lijekovima koji se koriste u medicinske i veterinarske svrhe. Odgovorna je za koordinaciju postojećih znanstvenih resursa stavljenih na raspolaganje od strane država članica radi procjene, nadzora i farmakovigilancije lijekova.

Europska agencija za lijekove Jedna od važnih organizacija na europskoj biomedicinskoj sceni Europska je agencija za lijekove (European Medicines Agency – EMEA), čiji je glavni zadatak zaštita i unaprjeđenje zdravlja ljudi i životinja nadzorom nad lijekovima koji se koriste za medicinske i veterinarske svrhe. Povijest Agencije počinje 1965. godine izradom Prve europske odredbe koja se bavila osnovnim načelima za odobravanje lijekova namijenjenih ljudskoj upotrebi. Od tada, tridesetogodišnja harmonizacija lijekovima u Europi rezultirala je osnivanjem Europske agencije za lijekove 24. kolovoza 1993. godine Uredbom Vijeća br. 2309/93/EC i predstavlja decentralizirano tijelo Europske unije čije je sjedište u Londonu. Odgovorna je za koordinaciju postojećih znanstvenih resursa stavljenih na raspolaganje od strane država članica radi procjene, nadzora i farmakovigilancije lijekova. Ustrojena je kao mreža koja uz pomoć znanstvenih ustanova Europske unije (EU) i država članica Europske slobodne trgovinske zone (EFTA: Island, Lihtenštajn i Norveška) osigurava najvišu razinu kontrole lijekova u Europi. Blisko surađuje s partnerima u svijetu i pridonosi globalnoj harmonizaciji u području kontrole lijekova. Agencija nudi državama članicama i institucijama Europske unije najbolje znanstvene savjete vezane uz procjenu kvalitete, sigurnosti i djelotvornosti lijekova za ljudsku i životinjsku upotrebu u skladu sa zahtjevima legislativa Europske unije. Agencija je započela sa svojim aktivnos-

tima 1995. godine, kada je uveden europski sustav za izdavanje dozvola za medicinske proizvode, provodeći centralizirani postupak te postupak uzajamnoga priznavanja. EMEA ima ulogu u oba, no ponajprije je uključena u centralizirani postupak. Provođenjem centraliziranog postupka, tvrtkama se olakšava proces izdavanja i plasiranja lijeka. Tvrtke tako podnose zahtjev EMEA-i za dozvolu stavljanja lijekova na tržište. Izvršava se procjena putem odgovarajućeg odbora i ako odbor zaključi da su kvaliteta, sigurnost i učinkovitost medicinskoga proizvoda dokazani u dovoljnoj mjeri, on donosi pozitivan odgovor koji se dostavlja Komisiji kako bi se pretvorio u dozvolu za jedinstveno tržište važeću za cijelu Europsku uniju. Jedna od najvažnijih aktivnosti Agencije nadzor je nad lijekovima nakon njihova odobrenja. Tako ona stalno prati valjanost lijekova, što umnogome smanjuje neželjeni pad njihove kvalitete koji može imati zastrašujuće posljedice. Agencija prima sigurnosna izvješća iz Unije i izvan nje te koordinira akcije koje pridonose kvaliteti i sigurnosti lijekova. Također ispituje certifikate medicinskih proizvoda u sklopu naputaka koje izdaje Svjetska zdravstvena organizacija. To ispitivanje potvrđuje odobrenje za uporabu, kvalitetu i sigurnost lijekova. Druga je aktivnost Agencije inspekcijski nadzor nad kliničkom praksom, laboratorijskim radom, proizvodnjom i izdavanjem certifikata za medicinske proizvode te nadzor nad kvalitetom i postupanje u slučaju da se utvrde nedostaci tih proizvoda. Također, Agencija uzima uzorke lijekova da bi što 19

Recipe Prosinac 2009

bolje ocijenila njihovu kvalitetu. Inspekcijski sektor Agencije bavi se zadacima utvrđenim Uredbom (EZ) 726/2004, posebno onima koji se odnose na koordinaciju i verifikaciju usklađenosti s Pravilima dobre proizvođačke prakse (GMP), dobre kliničke prakse (GCP) i dobre laboratorijske prakse (GLP) te s nekim drugim aspektima nadzora ovlaštenih ljekovitih proizvoda u Europskoj zajednici. Sektor je odgovoran ili za koordiniranje inspekcije zatražene od strane Odbora za ljudske lijekove (CHMP), Odbora za lijekove proizvedene za veterinarske svrhe (CVMP) ili za ocjenjivanje odobrenja aplikacija i/ili procjenu pitanja iz tih odbora u skladu s propisima Zajednice. Te inspekcije mogu pokriti GCP, GLP, GMP, farmakovigilanciju (PHV) ili mogu biti izvedene u kontekstu certifikacija VAMF (Vaccine Antigen Master File) i PMF (Plazma Master File). Sektor organizira i vodi redovite sastanke Europskog ekonomskog prostora (EEA), inspektora inspekcije GCP-a i GMP-a, gdje se razvija usklađivanje vezanih procedura i dokumenata. To uključuje razvoj nove baze podataka 20

EudraGMP. Osim inspekcije i nadzora povezanih aktivnosti, Agencija je dobila odgovornost za izdavanje Potvrda o medicinskim proizvodima u skladu sa zahtjevima SZO-e koji potvrđuju status središnje ovlaštenih lijekova i pridržavanje GMP-a od strane proizvođača farmaceutskih oblika. Svi lijekovi namijenjeni ljudskoj i životinjskoj upotrebi proizvedeni biotehnološkim i ostalim visokotehnološkim procesima moraju biti odobreni putem centraliziranog postupka. Isto se odnosi i na sve ljudske lijekove namijenjene liječenju HIV-a/AIDS-a, raka, dijabetesa, neurodegenerativnih bolesti, autoimunih i drugih imunoloških disfunkcija i virusnih bolesti te na sve označene lijekove namijenjene za liječenje rijetkih bolesti. Slično tome, svi veterinarski lijekovi namijenjeni za upotrebu kao stimulansi, u cilju promicanja rasta tretiranih životinja ili za povećanje doprinosa kod liječenih životinja trebaju proći kroz centralizirani postupak. Za medicinske proizvode koji ne spadaju u bilo koju od gore navedenih kategorija, tvrtke mogu podnijeti zahtjev

za centraliziranu marketinšku autorizaciju EMEA-i, pod uvjetom da je lijek važna terapijska, znanstvena ili tehnička inovacija odnosno da proizvod u bilo kojem drugom segmentu ima pozitivan učinak na zdravlje pacijenata ili životinja. Sigurnost lijekova Agencija stalno prati kroz farmakovigilancijsku mrežu. EMEA poduzima odgovarajuće akcije ako izvješća o štetnim reakcijama lijeka sugeriraju promjene u korist-rizik ravnoteži lijeka. Kod veterinarskih lijekova Agencija je odgovorna za uspostavu sigurne granice za ostatke lijekova u hrani životinjskog podrijetla. Agencija također igra ulogu u poticanju inovacija i istraživanja u farmaceutskom sektoru te daje znanstvene savjete i odgovarajuću pomoć tvrtkama za razvoj novih lijekova te objavljuje smjernice u zahtjevima testiranja kvalitete, sigurnosti i učinkovitosti. Šest znanstvenih odbora, čije članove čine sve države EU i države članice EEA- a i EFTAe , a neki uključuju i predstavnike pacijenata i liječnika, provodi glavni znanstveni rad Agencije: Odbor za ljudske lijekove (CHMP),

Recipe Prosinac 2009

Odbor za lijekove proizvedene za veterinarske svrhe (CVMP), Odbor za nadzor medicinskih proizvoda (COMP), Odbor za biljne lijekove (HMPC), Pedijatrijski odbor (PDCO) i Odbor za napredne terapije (CAT). Agencija okuplja znanstvene resurse više od 40 nacionalnih mjerodavnih tijela u 30 zemalja (zemlje EU i zemlje EFTA-e i EEA-a) u mrežu od više od 4.500 europskih stručnjaka. To pridonosi međunarodnim aktivnostima Europske unije radom s Europskom Farmakopejom, Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) te trilateralnim (EU, Japan i SAD) konferencijama o usklađivanju ICH-a i VICH-a i ostalim međunarodnim organizacijama i inicijativama. Deset godina nakon svečanog otvaranja, EMEA provodi novo zakonodavstvo koje će prilično proširiti mandat Agencije. Osim mnogobrojnih organizacijskih promjena, Uredba (EZ) br. 726/2004 (koja zamjenjuje Uredbu (EEZ) br. 2309/93) daje agenciji veće odgovornosti, osobito brži pristup pacijenata novim lijekovima i poboljšanje pružanja informacija svim korisnicima lijekova.

Glavne aktivnosti: Radeći sa zemljama članicama i Europskom komisijom kao partnerima u europskoj mreži lijekova, Europska agencija za lijekove:  osigurava neovisne, znanstveno utemeljene preporuke o kvaliteti, sigurnosti i djelotvornosti lijekova, relevantne za javno zdravlje i zdravlje životinja koje je vezano za lijekove;  primjenjuje učinkovite i transparentne postupke vrednovanja kako bi pomogla dovođenju novih lijekova na tržište putem jednog odobrenja od strane Europske komisije, a važećeg za cijelu EU;  kontinuirano provodi mjere za nadzor kvalitete, sigurnosti i djelotvornosti odobrenih lijekova kako bi se osiguralo da njihove prednosti prevagnu njihove rizike;  daje znanstvene savjete i poticaje za razvoj i poboljšanje dostupnosti inovativnih lijekova;  preporučuje sigurne granice za rezidue veterinarskih lijekova koji se koriste u proizvodnji hrane životinjskog podrijetla, za svrhu uspostavljanja maksimalne granice rezidua od strane Europske komisije;  uključuje predstavnike pacijenata, zdravstvenih radnika i drugih zainteresiranih strana u radu kako bi se olakšao dijalog vezan za pitanja od zajedničkog interesa;

 objavljuje nepristrane i razumljive informacije o lijekovima i njihovoj upotrebi;  razvija najbolju praksu za ocjenu i nadzor lijekova u Europi, a uz to pridonosi harmonizaciji regulatornih standarda država članica i Europske komisije na međunarodnoj razini. Vodeća načela:

 Snažno zalaganje za javno zdravlje i

zdravlje životinja.  Izrađivanje neovisne preporuke na temelju znanstvenih dokaza, upotrebom znanja i stručnosti na našem području.  Podrška istraživanjima i inovacijama za poticanje razvoja boljih lijekova.  Kontinuirano osiguravanje poboljšanja procesa i procedura, u skladu s priznatim standardima kvalitete.  Pridržavanje visokih standarda profesionalnog i osobnog integriteta. literatura __http://ec.europa.eu/enterprise/ pharmaceuticals/eudralex/ eudralex_en.htm __http://www.emea.europa.eu/home.htm __http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/ LexUriServ.do?uri=CELEX:31993R2309:EN:HTML __http://ec.europa.eu/enterprise/ pharmaceuticals/eudralex/vol-1/ reg_2004_726/reg_2004_726_en.pdf __http://www.entereurope.hr/ page.aspx?PageID=56 __http://www.almp.hr/?ln=hr&w=medunarodna_ suradnja

plaćeni oglas

Gdje poslije faksa?! VELDOS-ZAGREB d.o.o. Veldos-Zagreb d.o.o. je tvrtka koja zastupa lijekove vodeće farmaceutske industrije Astellas Pharma Europe B.V. , Nizozemska. Poslujemo uspješno i želimo povećati naš tim dinamičnim i ambicioznim ljudima te ovim putem objavljujemo natječaj za: Stručnog suradnika za područje Dalmacije i Slavonije

Odgovorni ćete biti za:  izgradnju i održavanje dobrih odnosa sa zdravstvenim djelatnicima  ostvarivanje prodajnih ciljeva  redovito planiranje i izvještavanje  organizaciju skupova, prezentacija i radionica  sudjelovanje na kongresima Uvijeti:  VSS farmaceutskog, medicinskog ili srodnog smjera  aktivno znanje engleskog jezika  znanje rada na računalu  komunikativnost  sklonost timskom radu  spremnost na putovanja

Nudimo Vam:  radni odnos na određeno vrijeme, s mogućnošću zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme  stimulativna primanja  stručno usavršavanje prema standardima tvrtke

Ponude neka se pošalju na adresu: Veldos-Zagreb d.o.o. Markova 11 10 430 Hrastina Samoborska ili na e-mail: daniela.sostaric@vip.hr Rok prijave: 20.01.2010.

Recipe Prosinac 2009

Novosti u otkrićima Petra Kolar

Sigurnost kontracepcije Recenzija: prof.dr.sc. Branka Zorc, Zavod za farmaceutsku kemiju, FBF

Kroz povijest su postojale različite metode sprječavanja začeća. Od 1960. u upotrebi je oralna hormonska kontracepcija tzv. «pilula». Kao kontracepcijska metoda, pilula je vrlo popularna zbog praktičnosti i sigurnosti. Od 2008. pokrenuta je medijska hajka koja dovodi u pitanje sigurnost njezine primjene i podnošljivosti. No, znanstvena istraživanja govore nam o stvarnoj učestalosti nuspojava i rizicima primjene.

Zašto kontracepcija?

Povijest kontracepcije

U prosjeku, danas se u prvi spolni odnos stupa sa 17 godina. Muškarci nevinost prosječno gube u dobi od 16,9 godina, a žene sa 17,4 godina. Bez zaštite u seksualni odnos ulazi 36% mladih. Muškarci prosječno u životu promijene sedam partnerica, a žene četiri partnera. Svjetska rekorderka po broju djece Ruskinja je koja je rodila čak 69 djece koje je nosila u 27 trudnoća. Šesnaest je puta nosila blizance, sedam puta trojke i četiri puta četvorke. Otac s najviše djece marokanski je imperator Moulay Ismail Ibn Sharif koji je imao harem od 500 žena, a otac je čak 1.042 djeteta. Danas u svijetu broj ljudi raste velikom brzinom. U posljednjih se 75 godina broj stanovnika Zemlje utrostručio. Taj proces najizraženiji je u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju. Povećanje broja stanovnika nije praćeno ekonomskim razvojem. Dok «Stari svijet» Europe i Sjeverne Amerike doslovno «stari», u nerazvijenim se zemljama natalitet neprestano povećava. Broj spolno prenosivih bolesti također je u velikom porastu. Procjenjuje se da se danas 50% ljudi tijekom života zarazi virusom HPV-a, no 90% njih srećom razvije prirodnu imunost. U Africi je zbog AIDS-a u nekim regijama prosječna životna dob 40 godina. U narednim desetljećima ipak će doći do smanjivanja nataliteta. Do 2075. godine broj stanovnika će narasti do 9 milijardi no nakon toga se, zbog primjene kontracepcije, predviđa pad na 8,5 milijardi.

Prvi zapisi o kontracepcijskim sredstvima potječu iz drevnog Egipta. Najstarija ilustracija prezervativa od životinjskog crijeva stara je više od 3.000 godina. Također se navodila upotreba sredstava poput krokodilskog i slonova izmeta, meda, sode bikarbone, morskih spužvi natopljenih vinskim octom i slično. Grčki filozof Soranus ženama je preporučio da nakon spolnog odnosa skoče unatraške sedam puta kako ne bi zatrudnjele. Rimljani su navodno izrađivali prezervative od mišićnih tetiva ubijenih neprijateljskih vojnika. U srednjem su vijeku bili popularni talismani, poput kostiju crnih mačaka koje su se nosile oko vrata, vosak iz magarećih ušiju itd. U temeljima dvorca Dudley Castle pored Birminghama u Engleskoj pronađeni su prezervativi iz 1640. godine izrađeni od riba i životinjskih crijeva. U doba viktorijanske Engleske koristile su se drvene kockice koje su se umetale u vaginu prilikom spolnog odnosa. Porijeklo naziva kondom upitno je. Neki navode kako je dr. Condom liječnik koji je opskrbljivao kralja Charlesa II pokrovima od životinjskog tkiva kako bi spriječio njegovo potencijalno očinstvo izvanbračnoj djeci, a isto tako i prijenos bolesti od prostitutki. Drugi tvrde kako riječ dolazi od dr. Condon ili “Colonel Cundum”. Najvjerojatnije je riječ nastala od latinskog condon, što znači “prihvatitelj” ili “prihvatno mjesto”. Od oralnih sredstava za kontracepciju, odu-

Recipe Prosinac 2009

17.

318.

319.

320.

321.

322.

323.

324.

325.

326.

327.

328.

329.

330.

331.

332.

333.

334.

51.

252.

253.

254.

255.

256.

257.

258.

259.

260.

261.

262.

263.

264.

265.

266.

267.

11.

12.

18.

19.

13.

14.

15.

16.

17.

kalendarska metoda

vijek su se koristile različite smjese trava: timijan, bijela vrba, metvica, glog, cimetovac, kičica, kopitnjak, pelin, arnika i druge. Neke od njih služile su kao abortivi. U Kanadi su Francuzi uveli običaj ispijanja alkoholnog ekstrakta testisa dabra. U Torontu postoji i Muzej povijesti kontracepcije s više od 600 izložaka prikupljenih iz svih dijelova svijeta. Ljudi su eksperimentirali s različitim metodama kako bi spriječili trudnoću, a neka od tih sredstava primjenjuju se i danas u pojedinim dijelovima svijeta: mokrenje nakon snošaja, predoziranje vitaminom C, aspirinom ili klorokinom, smjese različitih kontracepcijskih tableta, tequila, Coca-Cola, marihuana s alkoholom, ispiranje vagine octom ili otopinom sode bikarbone, zauzimanje neuobičajenih položaja tijela ili pokušaji samoozljeđivanja. Gumeni kondomi počeli su se masovno proizvoditi nakon 1844. godine kada je Charles Goodyear patentirao vulkanizaciju gume koju je izumio pet godina ranije. U to vrijeme bili su dostupni i kondomi od janjećih crijeva za jednokratnu uporabu. U 1940-ima i 50-ima kondomi su se nakon

335.

336.

337.

338.

339.

340.

341.

342.

343.

344.

prezervativ

20.

uporabe prali i ispirali u petroleju. Razvoj hitne kontracepcije («day after pill») počeo je u 1920-ima. Prva opisana metoda bila je uporaba visokih doza estrogena. Hormonska kontracepcija, tzv. pilule za kontracepciju, pojavile su se 1960. Od tada je razvijeno mnogo kontraceptivnih sredstava: flasteri, injekcije, implatanti, spermicidna sredstva, dijafragme i cervikalne kapice, ženski kondom (femidom), unutarmaternični sustav, spirala, sterilizacija, hitna kontracepcija. Metode se preporučuju ovisno o dobi, životnim navikama i željama pacijenta. No, i dalje je najsigurnija i najjeftinija metoda apstinencija. Primjerice, po jednom istraživanju, odvojeno spavanje prakticira sve više parova. Naime, jedan od deset bračnih parova, dakle 10%, spava odvojeno. Što je hormonska kontracepcija?

Oralnu hormonsku kontracepciju dijelimo na: kombinirane jednofazne estrogensko-progestagenske preparate (uvijek s istim hormonskim sastavom), multifazne

345.

AB pilula

268.

21.

269.

22.

23.

24.

estrogensko-progestagenske preparate (više se oponaša prirodan ciklus) te preparate koji sadržavaju samo progestagene (minipilula). Prvi izvještaj o nuspojavama pojavio se 1961. Od tada je nekoliko studija ukazalo na vezu između uzimanja kontracepcije i povećanog rizika od tromboembolijskih bolesti. Kontracepcijske tablete djeluju tako da sprječavaju ovulaciju, koja je preduvjet za oplodnju. Osim toga, kontracepcijske tablete povećavaju viskoznost sluzi koju luče žlijezde sluznice maternice i tako otežavaju prolaz spermija. Treći mehanizam djelovanja su promjene koje nastaju na samoj sluznici maternice i koje otežavaju implantaciju eventualno oplođene jajne stanice. Iako ne štiti od spolno prenosivih bolesti, oralna hormonska kontracepcija postaje sve popularnijom. Oko 30% spolno aktivnih žena služi se upravo tom metodom.

Recipe Prosinac 2009

Panika «Djevojka umrla od antibebi-pilula ‘Yasmin’… 24-godišnja djevojka iz Melbournea umrla je prije nekoliko dana od nuspojava uzrokovanih uzimanjem kontracepcijskih tableta Yasmin, koje i u Hrvatskoj liječnici često prepisuju djevojkama….» «Splitska studentica umrla zbog pilula Yasmin...» «U zadarskoj bolnici nova žrtva pilule Yasmin?...» «Varaždinka preminula zbog pilula Yasmin…» «Prema neslužbenim i nepotvrđenim informacijama djevojka je umrla zbog uzimanja kontracepcijskih pilula Yasmin...» «I u ljekarnama ne kriju da je prodaja Yasmina posljednjih nekoliko dana opala…» «Agencija za lijekove i medicinske proizvode RH (ALMP) priopćila je danas da kakvoća oralnog kontraceptiva Yasmin odgovara svim zahtjevima koji su prihvaćeni prilikom davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet (registracije lijeka)…» Prije nešto više od godinu dana, u listopadu 2008., zavladala je opća panika među korisnicama oralne hormonske kontracepcije, konkretno, pilule zaštićenog imena Yasmin. Riječ je o fiksnoj kombinaciji drospirenona i etinilestradiola. Mediji su danima izazivali paniku izvješćujući o navodnim smrtnim slučajevima izazvanima kontracepcijom. U iduća dva mjeseca prodaja Yasmina i drugih oralnih kontraceptiva pala je za 40%. Slučaj nije bio ograničen na Hrvatsku. I strani su mediji naglo počeli izvještavati o smrtima djevojaka navodno izazvanima kontracepcijom, počevši od 24-godišnje studentice iz Melburnea. U Americi je osnovana internetska stranica http://www.yazsideeffectslawsuit.com/ namijenjena osobama koje žele tužiti faramaceutske kompanije zbog navodnih nuspojava. Na kraju se cijela afera smirila i pokazala prenapuhanom od strane medija, ali znatan broj djevojaka i žena i dalje je ostao nepovjerljiv prema tom obliku zaštite. No, koliko je istine o opasnostima od oralnih kontraceptiva?

Koje se to nuspojave pojavljuju i koliko su česte? Organski sustav

Učestalost poremećaja Često (učestalost ≥ 1/100)

Manje često (1/00 ≥ učestalost ≥ 1/1000)

Imunološki sustav Endokrini sustav

Živčani sustav

Uho i labirint Krvožilni sustav Probavni sustav Koža i potkožno tkivo Reproduktivni sustav i dojke Cijeli organizam

poremećaj menstrualnog ciklusa, intermenstrualno krvarenje, bol u dojkama

Astma

iscjedak iz dojki

glavobolja, depresivno raspoloženje

promjene libida

migrena

hipertenzija, hipotenzija

mučnina

leukoreja, vaginalna monolijaza

Istraživanja Istraživanje koje je proveo dr. A. van Hylckama Vlieg iz nizozemskog Medicinskog centra sveučilišta u Leidenu s kolegama s instituta Multiple Environmental and Genetic Assessment (MEGA) ispitivalo je povezanost tromboze i kontracepcijskih pilula. Sudjelovalo je šest nizozemskih klinika (Amersfoort, Amsterdam, The Hague, Leiden, Rotterdam i Utrecht) koje su u studiju uključile žene mlađe od 50 godina, u predmenopauzi, koje nisu bile trudne niti su rađale u posljednjih 4 tjedna te nisu upotrebljavale hormonske unutarmaternične sustave ni depo hormone.

Rijetko (1/00 ≥ učestalost ≥ 1/1.000)

oslabljen sluh

tromboembolija

povraćanje akne, ekcem, pruritus

vaginitis zadržavanje tekućine, promjene tjelesne težine Usporedbom pacijentica koje su uzimale i koje nisu uzimale hormonsku kontracepciju utvrđeno je da upotreba kombinacije progesterona i estrogena povećava rizik od duboke venske tromboze 5 % te da je on najveći u prvih nekoliko mjeseci upotrebe. Najmanji rizik bio je povezan s upotrebom levonorgestrela 3,6 %, za gestoden rizik je bio 5,6 %, za desogestrel 7,3 %, za ciproteron acetat 6,8 %, a za drospirenon 6,3 %. Sljedeću studiju vodio je dr. mr. sc. Øjvind Lidegaard, dr. med. iz Rigshospitalet Sveučilišta u Copenhagenu, od 1995. do 2005. Istraživanje se provodilo na nacionalnoj razini i cilj je bio utvrditi povećanje

Recipe Prosinac 2009

rizika od venske tromboze u ovisnosti o vrsti progesterona, dozi i trajanju terapije. Obuhvaćene su žene u dobi od 15 do 49 godina koje u prošlosti nisu oboljele od kardiovaskularnih ili malignih bolesti. Ispitivala se mogućnost pojave duboke venske tromboze, tromboze kavalne vene, portalne tromboze, bubrežne venske tromboze, nespecifične venske tromboze i plućne embolije. Od ukupno 10,4 milijuna žena koje su sudjelovale u istraživanju, 3,3 milijuna uzimalo je kombiniranu kontracepciju. Vensku trombozu doživjelo je 4.213 žena, od čega je 2045 žena upotrebljavalo kontracepciju. Dakle, ukupan rizik na 10.000 žena godišnje iznosio je 6,29 žena koje su upotrebljavale oralnu kontracepciju i 3,01 ženu koja nije upotrebljavala kontracepciju. Relativni rizik venske tromboembolije u korisnika kontracepcije smanjivao se sa snižavanjem doze estrogena i duljom upotrebom pilula (< 1 godine, 4,17; 1–4 godina, 2,98; > 4 godina, 2,76; P < 0.001). Usporedbom oralne kontracepcije koja sadržava levonorgestrel i istom dozom estrogena te trajanjem terapije dobiveni su sljedeći rezultati:

 noretisteron, 0,98;  norgestimat, 1,19;  desogestrel, 1,82;  gestoden, 1,86;  drospirenon, 1,64;  ciproteron, 1,88.

U usporedbi sa ženama koje nisu upotrebljavale kontracepciju, relativni rizik za žene koje su upotrebljavale samo progesteronske tablete s levonorgestrelom ili noretisteronom bio je 0,59, a za samo progesteronske tablete sa 75 μg desogestrela, rizik je bio 1,12. Za osobe koje su upotrebljavale hormon-oslobađajuće unutarmaternične sustave rizik je bio 0,90. Rizik od venske tromboze smanjuje se trajanjem terapije i snižavanjem razine estrogena. Oralna kontracepcija koja sadržava degestrol, gestoden ili drospirenon povezana je sa znatno većim rizikom od onih s levonorgestrelom. Pilule koje su sadržavale samo progesteron i hormon-oslobađajući unutarmaternični sustavi nisu povezani s povećanim rizikom od venske tromboze. Nedostaci studije su: manjak podataka o genskoj predispoziciji i indeksu tjelesne mase, nemogućnosti procjene svake pojedine dijagnoze te nedostatak podataka o životnom stilu.

Povezanost debljine i dijabetesa sa smanjenom upotrebom kontracepcije? Prema istraživanjima koja je donio lipanjski broj časopisa Diabetic Care, 40% žena koje pate od dijabetesa te približno trećina žena prekomjerne tjelesne težine ne upotrebljava kontracepciju. No, zanimljivo je da razlog tome nije zdravstvene nego socijalno-demografske prirode. Dr. Anjel Vahratian sa Sveučilišta Michigan i Ann Arbor sa suradnicima upotrijebili su rezultate iz nacionalne ankete za proširivanje obitelji iz 2002. Ispitivala se upotreba hormonske, mehaničke ili streilizacijske kontracepcije na 5.955 žena između 20 i 44 godine. Ustanovljeno je da pretile žene s indeksom tjelesne mase (ITM) > 35 kg/m2 rjeđe upotrebljavaju kontracepciju (2,61 puta) od onih s ITM-om < 25kg/m2 (1,63). No, veza između lagano povećane težine i upotrebe kontracepcije nije bila značajna. Analizom podataka utvrđena je manja upotreba kontracepcije u žena više životne dobi, afroameričke rasne pripadnosti te u žena s poviješću potpomognute oplodnje i s prikrivenom željom za potomstvom. Također, od trudnoće su se češće zaštićivale žene višeg obrazovanja te one koje su živjele s partnerom. Nakon uvrštavanja rezultata analize u prijašnje podatke, utvrđeno je da ne postoji veza između dijabetesa, ITM-a i upotrebe kontracepcije. Zaključak je studije bio da je, u skladu s trendom povećanja starijih žena s dijabetesom koje mogu zatrudnjeti, bitno u skrbi za te pacijentice kontrolirati njihovu tjelesnu težinu, koncentraciju glukoze u krvi te provoditi terapiju folnom kiselinom.

 teška oštećenja jetre (hormoni iz kon-

tracepcijskih tableta mogu jetru dodatno opteretiti);  bolesti krvnih žila, mozga ili očiju;  teški oblici visokoga krvnog tlaka, osobito ako su prisutne komplikacije;  urođeni ili stečeni poremećaji metabolizma kao što su šećerna bolest ili poremećaji metabolizma lipida;  otoskleroza koja se pogoršala u prethodnoj trudnoći;  herpes gestationis;  žene koje puše, a starije su od 30 godina, osobito ako su prisutni i drugi faktori rizika kao što su prekomjerna tjelesna težina ili povišeni krvni tlak. Ne postoji lijek bez nuspojava. Ne postoji savršena, bezopasna pilula. Ne postoji tvar koja se smije uzimati u neograničenim količinama. Uzimanjem u obzir odnos rizika i željenog učinka, na farmaceutu i liječniku je odgovornost da procijene koja je idealna kontracepcija za pacijenta. Također, bitno je pacijenta ozbiljno upozoriti na simptome kako bi mogao na vrijeme uočiti eventualne nuspojave. Važno je toj zadaći pristupiti odgovorno, jer ipak pacijenti lakše usvajaju savjete stručne osobe nego upute ispisane sitnim slovima na poleđini lijeka.

literatura __http://www.medscape.com/viewarticle/704289 __http://www.medscape.com/viewarticle/707437 __www.medicina.hr __www.yasmin.com.hr

Zaključak Prije upotrebe kontracepcijskih pilula potrebno je obaviti ginekološki pregled i krvne pretrage. Najbolje je kontracepcijske tablete uzimati uvijek u isto vrijeme. Većina pilula uzima se 21 dan nakon čega slijedi 7 dana stanke. Većina žena vrlo dobro podnosi moderne, niskodozirane hormonske oralne kontraceptive. Kontracepcijske tablete ne treba uzimati u sljedećim stanjima:

 bolesti krvožilnog sustava (tromboza,

embolija), osobito moždani ili srčani udar;  trudnoća;  hormonski ovisni zloćudni tumori; 25

Recipe Prosinac 2009

Povijest Vesna Klarić

Penicilin prekretnica moderne medicine Recenzija: doc. dr. sc. Maja Šegvić Klarić, Zavod za mikrobiologiju, FBF

Priča o britanskom znanstveniku Aleksandru Flemingu koji je sasvim slučajno došao do revolucionarnog otkrića priča je o prekretnici moderne medicine i početku „zlatne ere antibiotika“.

Tijekom rata između Engleske i Njemačke 1914. godine Alexander Fleming pridružio se engleskim vojnim medicinskim postrojbama s ciljem razvijanja liječenja i smanjivanja broja umrlih od infekcijskih rana. Nakon završetka Prvog svjetskog rata, Fleming je nastavio raditi u bolnici St. Mary, gdje je proučavao mikrobe koji su bili uzročnici mnogih bolesti. U rujnu 1928. godine sasvim slučajno došao je do epohalnog otkrića. Pregledavajući podloge s kulturama Staphylococcus aureus zamijetio je da na jednoj raste i zelena plijesan (kontaminant iz zraka) koja je lizirala kolonije stafilokoka u svojoj okolini. Odlučivši više istražiti uzrok procesa ispitao je sadržaj zdjelice i otkrio da je plijesan stvorila antibakterijsku tvar koja na mikrobe djeluje toksično. Budući da je plijesan već bila poznata pod nazivom Penicillium notatum, Fleming je tu tvar odlučio nazvati penicilinom. Znajući da penicilin ubija mikrobe, britanski znanstvenik upitao se neće li ta tvar štetno djelovati i na ljude. Na kunićima i

miševima, na kojima je odlučio raditi pokuse s penicilinom, pokazalo se da novootkrivena tvar ne ostavlja nikakve štetne posljedice za život. Unatoč nevjerojatnim rezultatima, značaj penicilina liječnici nisu isticali. Jedan od razloga bio je taj što su liječnici već znali za mnoge tvari koje sprječavaju razvijanje zaraznih klica, a drugi je bio nemogućnost njegova dobivanja u velikim količinama. Tako je penicilin pao u zaborav gotovo punih deset godina sve dok pozornost profesora Chaina nisu privukle Flemingove bilješke o njemu. Zainteresirao se za zelenu plijesan i sa skupinom liječnika u Oxfordu odlučio izdvojiti penicilin. Dr. Chain sa svojim je suradnicima proučavao mogućnosti za masovnu proizvodnju penicilina, ali nije mogao naći tvrtku koja bi preuzela zadatak jer su tvornice bile pretrpane poslovima za ratne svrhe. Godine 1941. dr. Florey, jedan od znanstvenika iz oksfordske ekipe, otputovao je u Sjedinjene Američke Države tražeći pomoć za rješenje tog problema. Nakon dugog uvjeravanja pošlo mu je za rukom nagovoriti vladu i četiri američke tvrtke na proizvodnju penicilina. Tako su u Sjedinjenim Američkim Državama, tek potkraj rata, unatoč velikoj cijeni proizvodnje, bile proizvedene velike količine penicilina koje su spasile tisuće života. Fleming je za otkriće penicilina 1945. godine nagrađen Nobelovom nagradom pri

Recipe Prosinac 2009

“Priroda je izumila penicilin; ja sam ga samo pronašao.” —Aleksandar Fleming

čemu je izjavio: “Priroda je izumila penicilin; ja sam ga samo pronašao”. Od Flemingova otkrića do primjene u medicini put je bio dug. Pokušavalo se pronaći nove mogućnosti za bržu i jeftiniju proizvodnju većih količina penicilina. Počela su istraživanja soja Penicilium koji proizvodi najveću količinu tog antibiotika pa je 1951. godine Penicillium notatum zamijenjen novom vrstom Penicillium chrysogenum. Flemingovo revolucionarno otkriće u potpunosti je promijenilo poimanje javnosti o učinkovitosti medicine. Prvi put ljudi su postali svjesni onoga što medicina uistinu može učiniti. Potkraj 1940-ih godina više od 250.000 pacijenata na mjesec dobivalo

je penicilin na recept za liječenje različitih bolesti, od otrovanja krvi i upale pluća do sifilisa i gonoreje. Liječnicima je omogućio invazivnije zahvate koji su zbog infekcija prije bili nemogući.

Otkriće penicilina započelo je „novu eru“ u medicini, tzv. „zlatnu eru antibiotika“ koja je trajala do 60-ih godina prošlog stoljeća. Tada su na vidjelo počele izlaziti i loše strane primjene antibiotika poznate kao antimikrobna rezistencija koja danas predstavlja velik problem u borbi protiv patogenih bakterija. Naime, prekomjerna i nekontrolirana primjena antibiotika „primorala“ je mikrobe da razviju različita obrambena oružja tj. mehanizme rezistencije. U Europi

se 18. studenoga obilježava Europski dan svjesnosti o antibioticima, čime se želi skrenuti pozornost na odgovornu upotrebu tih lijekova kako bi se njihova djelotvornost mogla sačuvati i za buduće generacije.

internetski izvori __http://www.biol.pmf.hr/e-skola/odgovori/odgovor433.htm __http://www.skole.hr/ucenici/os_nizi?news_ id=910

Recipe Prosinac 2009

Etika struke Elena Orozović

Zdravlje jednako bogatstvo? Recenzija: doc. dr. sc. Lidija Bach Rojecky, Zavod za farmakologiju, FBF

Jedna od aktualnih tema socioekonomskog svijeta povezanost je zdravlja i bogatstva. Sasvim je izvjesna činjenica da je zdravstvena zaštita na nižoj razini u siromašnijim zemljama. Postavlja se pitanje ulažemo li u ekonomiju ako istodobno ulažemo u zdravlje i zdravstveni sustav? Europska komisija već godinama tvrdi da je ulaganje u javno zdravstvo dobar način razvoja ekonomije, a to stajalište sve se više prihvaća i u ostalim državama svijeta. Europska unija (EU) snažno se zalaže za svoj cilj: promicanje dobrobiti svojih građana. Ideja promicanja zdravlja nije novijeg vijeka. Uz nekoliko pokušaja prominencije u prvoj polovici dvadesetoga stoljeća, promicanje zdravlja ostalo je aktualno sve do danas. Čovjekovo zdravlje njegovo je najveće bogatstvo. Ipak, zdravlje se uzima «zdravo za gotovo» i o njemu se govori tek kod naznaka i pojave bolesti. Međutim, ono je izvor svakodnevnog života; dobro zdravlje pojedinca pozitivno djeluje na osoban, ali i ukupan društveni razvoj, što uključuje i ekonomski status u društvu. Zdravlje je i socijalni proizvod jer svako društvo postavlja zdravlje kao vlastitu normu. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definira zdravlje kao fizičko, mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo kao odsutnost bolesti. Od kada je 1977. godine donesen program SZO-a «Zdravlje za sve», na internacionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini razvijaju se programi koji su osnova za razvoj promicanja zdravlja upućujući na međuzavisnost tjelesne, mentalne i socijalne dimenzije zdravlja. Ugovor u Maastrichtu (1992. go-

dine) označio je velik korak naprijed za zdravstvenu politiku u mjerodavnosti EU. Ugovor navodi da će Europska zajednica pridonijeti osiguravanju visoke razine zaštite zdravlja ljudi. Nakon 1997. godine i Ugovora iz Amsterdama, ovlasti EU ponovo su porasle, kao i jače zalaganje EU za poboljšanje javnozdravstvenih mjera zaštite. Osnivanje Odjela za zdravstvo i zaštitu potrošača Europske komisije dalo je dodatni poticaj zdravstvenoj politici. Kada je započeo Europski projekt, mjerodavnost za zdravlje bila je ograničena na zdravlje i sigurnost na radnome mjestu. Ovih dana u EU postoji zanimanje za poticanje zdravstvene zaštite kao prioriteta, suzbijanje pandemija i za poticanje ljudi na zdraviju prehranu, tjelovježbu i prestanak pušenja. Da bi se postiglo bolje zdravlje građana, potrebno je obuhvatiti i probleme poput velike nezaposlenosti, nejednakosti, smanjenja zelenih površina, nedostatnog kulturnog života i ostalih čimbenika koji utječu na kvalitetu života. Prevencija kao «srce» politike

Sasvim je jasno da je krajnje vrijeme preuzeti odgovornosti za unaprjeđenje zdravlja. Potrebno je uključiti građane u kreiranje politike zdravlja, uz naglašavanje važnosti preventivnih programa. Prevencija bolesti obuhvaća sve aktivnosti koje se provode kako bi se spriječila pojava bolesti, rano otkrila kronična i maligna oboljenja i pravodobno primijenila odgovarajuća terapija. Prevencija obuhvaća redovit sistem-

Recipe Prosinac 2009

atski pregled jednom godišnje, edukaciju i vakcinaciju ljudi. Oboljenja srca i krvnih žila, povišen krvni tlak, dijabetes, kronična plućna oboljenja i karcinomi pluća, dojke, grlića materice, prostate i debelog crijeva samo su neke bolesti koje svakodnevno odnose živote kod kasnih otkrivanja. Razlozi mogu biti nepostojanje simptoma u ranim stadijima bolesti, njihovo zanemarivanje ili pripisivanje svakodnevnom stresu, nervozi i umoru, kasni odlazak na liječnički pregled, nedovoljna informiranost o bolestima i rizičnim faktorima za najčešće kronične i maligne bolesti, nedostatak vremena i strpljenja za nužna ispitivanja i analize, strah od dijagnoze i liječnika. Ako se bolest uoči na vrijeme ponekad je dovoljna samo promjena štetnih navika da se spriječi daljnje napredovanje bolesti, mogućnosti za primjenu terapije su veće, a šanse za ozdravljenje realne. Također se izbjegnu

nepotrebni troškovi te potreba za kirurškim intervencijama i bolničkim liječenjima, nema nepotrebnog izostajanja s radnog mjesta te se zadržava raniji životni komfor. Najčešći rizični faktori koji ugrožavaju zdravlje su: pušenje, povišeni krvni tlak, visoka razina masnoća i kolesterola u krvi, dijabetes, pretilost, fizička neaktivnost, emotivni stres, nepravilne prehrambene navike i prekomjeran unos alkohola. Za potvrdu većine rizičnih faktora nužna je stručna analiza do koje se najlakše dolazi redovitim godišnjim sistematskim pregledom. Redoviti sistematski pregled koji se obavlja jednom godišnje cjelovit je, detaljan pregled tijela i većine organa te bi trebao obuhvaćati sljedeće medicinske postupke: pregled internista, laboratorijske pretrage - kompletna krvna slika, pregled urina, glukoza, ureja, kreatinin, urati, CRP (C-reaktivni protein), elektroliti (kalij, natrij, kloridi, kalcij), lipidogram (uku-

pni, LDL i HDL kolesterol, trigliceridi), enzimi (AST, ALT, ALP, GGT), bilirubin i tumorski biljeg PSA (prostata specifični antigen; za muškarce starije od 50 godina), ultrazvučni pregled trbušnih organa, ultrazvučni pregled urotrakta, EKG, rendgen pluća i srca (na indikaciju), ginekološki pregled s PAPA testom, ginekološki ultrazvučni pregled, ultrazvučni pregled dojki i mamografija (za žene starije od 40 godina). Nakon svih obavljenih medicinskih postupaka koje sistematski pregled obuhvaća, pacijent dobiva medicinski izvještaj o svojem zdravstvenom stanju, upozorava se na potencijalne čimbenike rizika bolesti od kojih je ugrožen, dobiva detaljne upute za dodatne analize koje bi trebao obaviti ako se bolest otkrije ili se na nju posumnja. Pacijent se educira o zdravom načinu života i ispravljanju štetnih navika te dobiva edukacijski materijal u pisanoj verziji koji ga kod kuće treba podsjetiti na pre29

Recipe Prosinac 2009

poruke koje je dobio od liječnika. Konzultacije i savjetovanja o mogućnostima liječenja te odgovori na sva pitanja i nedoumice koje pacijent ima sastavni su dio dobro organiziranog sistematskog pregleda. Mnoge smrti mogle su biti spriječene pravodobnom promjenom načina prehrane i većom fizičkom aktivnošću. Svake godine oko dva milijuna ljudi u EU umre od kardiovaskularnih bolesti, što ih čini jednima od najvećih „ubojica“ u Europi. Polovica tih smrtnih slučajeva mogla se spriječiti promjenama životnih navika. S poznatom izrekom „bolje spriječiti nego liječiti“ lako se složiti u teoriji, ali je dokazano teško ostvariva u praksi, posebice zato što ministri zdravstva radije usmjeravaju većinu svojih financijskih sredstava za liječenje bolesti nego na njihovu prevenciju i promicanje zdravlja. Europska mreža za srce i Europsko kardiološko društvo pokrenuli su 2007. godine trogodišnji projekt Euroheart koji uključuje 21 zemlju EU, a jedan od osnovnih ciljeva projekta promocija je prevencije kardiovaskularnih bolesti. Između 1972. i 2005. u Finskoj je broj slučajeva od prerane smrti od kardiovaskularnih bolesti pao za 76%, a u tom istom razdoblju smrt od kardiovaskularnih bolesti povećana je za 11% u Grčkoj. Istraživači ističu da je Grčka jedna od rijetkih zemalja članica EU koja nema političke smjernice vezane za bolesti srca ili pretilost. Visoke stope pušenja u Grčkoj, Estoniji, Njemačkoj i Mađarskoj također pokazuju da ljudi u tim zemljama imaju veću vjerojatnost da postanu žrtve kardiovaskularnih bolesti. Postoji nada da će osnovni ciljevi koje projekt iznosi napokon pokazati rezultate i utjecati na javno zdravstvo i na promjene u politici. 30

Ambiciozni ciljevi s ograničenim sredstvima Iako EU dodjeljuje vrlo malo sredstava za javno zdravstvo, Europski revizijski sud preispituje njihovu namjenu. U odnosu na velike potrošnje poljoprivrednih i regionalnih političkih odjela Europske komisije, proračun za javno zdravstvo vrlo je malen. U posljednjih šest godina, EU je potrošila nešto više od 350 milijuna eura na projekte koji promoviraju javno zdravstvo. To je malen izdatak u odnosu na milijarde koje se daju poljoprivrednicima svake godine. Taj je novac pod sve većim nadzorom, osobito poslije kritičnog izvješća revizora EU. Program za javno zdravstvo EU izrađen je 1993. godine kako bi se testirali novi pristupi u promicanju javnog zdravstva uz dodatne bodove za bilo kakve projekte koji su prešli nacionalne granice. Financirani projekti pokrivaju različita područja: od širenja zaraznih bolesti do zdrave prehrane. Ipak, kada je početkom ove godine Europski revizorski sud objavio svoj prvi izvještaj o programu javnoga zdravstva, program nije dobio najbolje kritike. Zaključeno je da se nije mnogo pridonijelo promociji zdravlja u EU te je takav program smatran promašenim. Iako su planovi za zajedničko učenje širom EU pozitivno ocijenjeni, ukupna ocjena izvještaja bila je negativna. Preporučeno je da u budućnosti program treba imati usmjerene ciljeve kako bi dostignuća mogla biti mjerljiva.. Međutim, može li se realno očekivati bilo kakav mjerljiv utjecaj na zdravlje kada je proračun čija se učinkovitost mjeri jednak cijeni jedne tablete Aspirina po osobi na godinu? S točke gledišta SZO-a i europske zdravstvene zajednice uopće, proračun za javno zdravstvo

trebao bi biti povećan. Komisija je opreznija, a treba li programu više novca ili ne, utvrdit će se strateški iduće godine. Treba uzeti u obzir da se proračun za javno zdravstvo nije mijenjao unatoč velikom proširenju EU. Sljedeće godine Komisija će objaviti vlastite preglede programa javnog zdravlja. Nejasno je jesu li nacionalne vlade spremne platiti za veću ulogu javnog zdravstva u EU. Nacionalne službe s jedne strane program opisuju kao vrlo koristan i komplementaran nacionalnim aktivnostima, ali s druge ne žele povećati proračun. Kako su trenutačni ciljevi preambiciozni za postojeća sredstva, službe se zalažu za razvijanje prioriteta i više usredotočenosti na strateška pitanja i posebno važna područja. Hrvatsko zdravstvo također se suočava s mnogim poteškoćama koje ukazuju da problem zdravstva nije samo kroničan nedostatak financijskih sredstava nego i kaos u sustavu. Nedavno nam je na velika vrata zakucala nova reforma zdravstva. No, njezine rezultate moramo još malo pričekati. Podaci koje prikupljaju i analiziraju različite službe i odjeli Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo omogućuju kvantitativni i kvalitativni uvid u zdravstveno stanje stanovništva Hrvatske, stanje okoliša u kojemu se živi te organizaciju, funkcioniranje i upotrebu zdravstvenih službi na svim razinama zdravstvene zaštite. Ipak, ni to još nije dovoljno da bi se ocijenio uspjeh reforme. Gorka je činjenica da se u zdravlje općenito premalo ulaže, a diljem svijeta ljudi nemaju osnovnu i primarnu zdravstvenu zaštitu, štoviše, nemaju osnovne uvjete za normalan i zdrav život. Takvi su projekti prijeko potrebni. internetski izvori __http://www.europeanvoice.com/article/imported/ambitious-goals-with-limited-funds/66013.aspx __http://www.europeanvoice.com/article/imported/project-to-put-prevention-at-the-heart-ofpolicy/66014.aspx __http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=12815& __http://www.who.int/hdp/en/ __http://www.hrtutor.com/en/news_rss/articles/2006/10_13_Workplace_Wellness_Programs. aspx __http://www.europeanvoice.com/article/imported/health-equals-wealth/66011.aspx __http://www.sunce.hr/16233.aspx

Recipe Prosinac 2009

Posao i karijera Slavena Šarić

Life Long Learning Recenzija: prof. dr. sc. Karmela Barišić, Zavod za medicinsku biokemiju i hematologiju, FBF

Pojam Life Long Learning definira se kao cjeloživotno učenje koje nam omogućuje da ostanemo u tijeku sa znanstvenim i tehnološkim inovacijama. Održavati zadovoljavajuću razinu znanja i biti u stalnoj potrazi za dodatnom edukacijom danas je postao izazov za sve zdravstvene djelatnike. Potreba za stalnim usavršavanjem postala je tolika da odluke za dodatnom edukacijom više ne donosimo samostalno, nego su mnoge profesionalne udruge danas postavile formalne sustave cjeloživotnog učenja kako bi se neprestano održavala visoka razina kompetencije i adekvatnog znanja koje se primjenjuje na pacijentima. Udruženja ljekarnika diljem svijeta pokušavaju implementirati novi sustav daljnje edukacije, Continuing Professional Development (CPD), kao nadopunu starom sustavu, imena Continuing Education (CE). Za razliku od CE-a koji se zasniva na radionicama i predavanjima namijenjenima većim skupinama ljudi, CPD se orijentira na pojedinca koji sam sebi prilagođava unos informacija prema vlastitim tehnikama učenja, postavlja si ciljeve i na kraju valorizira uspješnost procesa. Može se reći da je CE danas postao dio sustava CPD te je time kreiran uspješan sustav učenja. Godine 2002. The International Pharmaceutical Federation (FIP) uveo je sustav učenja CPD za svrhu poboljšanja rada ljekarnika. Pojedine zemlje potpuno su preuzele novi sustav, neke i dalje rade na principu sustava CE, a kod nekih je službeni sustav učenja potpuno izostao. U Belgiji, primjerice, na sudjelovanje farmaceuta u programu CE gleda se kao na moralnu obvezu. Opće je mišljenje da se regulacijom cjeloživotnog učenja održava zadovoljavajuća razina znanja te se teži da se u svim zemljama omoguće kvalitetni programi CPD koji bi bili obveza

svakog ljekarnika. Upravo zbog tog razloga u Hrvatskoj postoji sustav licenci koji, nakon polaganja stručnog ispita, podrazumijeva obnovu licence svakih 6 godina, tijekom kojih je potrebno prikupiti 30 bodova u postupku stručnog usavršavanja u skladu s Pravilnikom o sadržaju, rokovima i postupku stručnog usavršavanja i provjere stručnosti.

Društva farmaceuta licenca se mora obnavljati svake 3 godine s ukupnim iznosom od 150 bodova. Jedan bod iznosi 45 minuta održanog seminara CE. Dodatni bod dobiva se ako je provjera znanja uspješno obavljena.

Njemačka je prvo uvela CE kao mogućnost izbora svakog farmaceuta, ali zbog pritisaka

literatura __http://www.pubmedcentral.nih.gov/articlerender.fcgi?artid=1913290

Zbog nezadovoljstva CE-om, koji je godišnje zahtijevao 30 sati sudjelovanja, Velika Britanija je među prvima uvela novi sustav CPD. Royal Pharmaceutical Society of Great Britain (RPSGB) prvi je testirao program CPD na 500 ljekarnika i zadovoljan rezultatima proglasio ga obaveznim za obnavljanje licence. Ljekarnici su obvezni odraditi 12 programa učenja CPD godišnje. Registracija ulaska u sustav obavlja se putem interneta i svaki pojedinac dobiva paket Plan and record te CD koji obuhvaća pojašnjenja u trajanju od 30 minuta. Nakon svakog odslušanog seminara testira se je li gradivo usvojeno, pri čemu se mjeri vrijeme potrebno za slušanje gradiva i uspješnost njegova usvajanja provjerom znanja. Za nekoliko godina bit će otvorena javna baza podataka koja će omogućiti jasan uvid u prednosti i nedostatke svakog ljekarnika na svakom programu CPD. Francuska je tek 2006. godine potpuno uvela sustav CE kao obvezni dio cjeloživotnog učenja. Svakih 5 godina ljekarnik mora dostaviti podatke o uspješno završenim programima CE Redu farmaceuta. Ljekarnici koji rade puno radno vrijeme imaju pravo na 20 sati CE godišnje. Satovi CE-a održavaju se izvan radnog mjesta.

Uvođenjem programa CE kao obveze svakog ljekarnika nužno je kako bi se održala visoka kvaliteta znanja i vještine koja je potrebna u svakodnevnoj farmaceutskoj praksi. U pravilu, održavanje takvih programa vrlo je skupo te si samo zemlje s višim BDPom mogu priuštiti njihovo uvođenje. Neke zemlje dodatno usavršavanje farmaceuta stimuliraju honorarima ili većim plaćama. Program CE dobar je početak i trebao bi se implementirati u svim zemljama, a CPD je definitivno budućnost cjeloživotnog učenja.

Recipe Prosinac 2009

Profil fakultetskog osoblja Dina Cvijetić

Dekan, prof. dr. sc. Nikola Kujundžić Kako ste se odlučili za studij farmacije? Slučajno. Mnoge važne stvari u životu dogode se slučajno: pogledaš slučajno djevojku u tramvaju i ona ti poslije postane supruga.

Što vas je motiviralo da postanete dekan? Prvi od moja četiri dekanska mandata počeo je 1997. godine, dakle, nedugo nakon rata. Vjerovao sam da je 25 godina rada i života na FBF-u dovoljno iskustva da pokušam i sam nešto napraviti, kandidirao se i bio izabran. U kasnijim mandatima motivirala me potpora kolega. Bez njihove pomoći ne bih mogao ništa napraviti. Naravno, želje su jedno, a mogućnosti drugo. Jesam li i koliko sam bio uspješan, trebaju prosuđivati drugi. Detalji se mogu naći u godišnjim dekanovim izvješćima. Kako biste opisali posao dekana? U posljednje dvije godine posao dekana postao je iznimno težak. Ne samo zbog sve teže financijske situacije nego i zbog sve veće opterećenosti „papirologijom“. Dekanski posao postaje sve više činovnički, a sve manje ostaje prostora za kreativnost.

Koji su vaši kratkoročni, a koji dugoročni ciljevi vezani za organizaciju i funkcioniranje Fakulteta? Glavni kratkoročni cilj bio je rekonstrukcija i uređenje velike predavaonice u zgradi A. Kovačića 1. Kao što znate, uvjeti u kojima se održavala nastava, posebice u ljetnim mjesecima zbog nedostatka ventilacije i klima-uređaja, bili su neizdrživi, a instalacije su bile u takvu stanju da je za vrijeme promocije pao dio stropa. Visoke troškove najma predavaonica Fakultet više nije mogao pokrivati pa se kao jedino rješenje nametnulo uređenje nove velike predavaonice. Dugoročni cilj također je vezan uz prostor. 32

Studenti najbolje znaju koliko je teško nastavu izvoditi na šest međusobno udaljenih mjesta, razasutih po cijelom gradu. Prostorna rascjepkanost čini i znanost i nastavu skupom i nedovoljno učinkovitom. Zbog toga je dugoročni cilj izgradnja nove jedinstvene zgrade FBF-a na Zmajevcu u neposrednoj blizini Botaničkog vrta, što je predviđeno Planom razvoja Sveučilišta u Zagrebu, a kao dijela tzv. Sjevernog kampusa koji bi obuhvaćao prirodne i biomedicinske znanosti (PMF, MF, IRB, FBF). Fakultet i Sveučilište čine sve što je u njihovoj mogućnosti da se taj plan realizira. Jeste li zadovoljni provedbom Bolonjskog procesa na FBF-u? Provedbom Bolonjskog procesa (ne)zadovoljan sam koliko i studenti. Prema evaluacijskom izvješću misije stručnjaka EK koja je boravila na Fakultetu, naš „studijski program od 10 semestara, osmišljen je potpuno u skladu s Bolonjskom deklaracijom i Europskim sustavom prijenosa bodova (ECTS)…“, a u izvješću stoji i “da je Hrvatski sustav ljekarni, s obzirom na standarde obrazovanja, prakse i reguliranost, na visokoj razini“. Međutim, svjesni smo da je stanje daleko od poželjnog. U proces smo ušli potpuno nespremni kadrovski, prostorno, opremom i financijski. Studenti kao i nastavnici najbolje osjećaju posljedice. Koliko ste upoznati s problemima studiranja i koliko Vam se često obraćaju za rješavanje konkretnih problema? Studentski problemi i naši su problemi. Dobro smo s njima upoznati, posebice od kada su izabrani predstavnici studenata u Fakultetsko vijeće. S pojedinim godištima uprava organizira razgovore o problemima, a uvedena je i posebna točka dnevnog reda

na sjednicama Fakultetskog vijeća „ Nastava i studenti“ u sklopu koje se rješavaju problemi studiranja. Nedovoljno funkcionira mentorski sustav i na tome treba još poraditi. Koja je bila najteža odluka koju ste tijekom svojeg mandata morali donijeti? Najteža odluka u posljednje vrijeme bila je vezana za projekt rekonstrukcije velike predavaonice. Odlučiti se na investiciju od 4 milijuna kuna u uvjetima financijske krize, nesigurnosti za rokove izvedbe i plaćanja, uistinu nije bilo lako.

Što vam je najveći izazov u karijeri? Ako mislite na dekanski dio karijere, onda je to svakako izazov izgradnje nove fakultetske zgrade, ne samo meni nego i svim ostalim mojim prethodnicima dekanima. Velik trud koji rezultira malim pomacima te tromost i nemar društva za javno dobro često čovjeka dovode do ruba odustajanja. Međutim, treba biti uporan i siguran sam da uspjeh neće izostati. Bit ću najsretniji čovjek na svijetu ako do moje mirovine bude položen kamen temeljac. A hoće.

Što vas motivira na profesionalnom planu? Želja da bar malo sudjelujem u formiranju mladih stručnjaka u zdravstvu, magistara farmacije i medicinske biokemije, i osjećaj da time dajem, ma kako malen on bio, doprinos plemenitoj struci čiji je cilj pomagati ljudima kada im je najteže, kada su bolesni. Što vam donosi najviše zadovoljstva u vašem radu? „Radost u gledanju i razumijevanju najljepši je dar prirode čovjeku“ – Ta Einsteinova rečenica najbolje opisuje zadovoljstvo svakog znanstvenika kad napravi neki rad.

Recipe Prosinac 2009

Profesorski dio posla također je privilegija. Znanje studenata na ispitima pruža svakome profesoru veliko zadovoljstvo. Što biste promijenili u svojem poslu? Uvjete rada za studente i nastavnike.

Smatrate li da ste dosegnuli vrhunac u svojoj karijeri? Sveučilišna karijera dugotrajna je, neizvjesna i mukotrpna. Ljestve od asistenta preko docenta, izvanrednog profesora, redovnog profesora, do redovitog profesora u trajnom zvanju vrlo su strme, a uspon ne ovisi samo o penjaču. Ja sam na taj vrhunac došao prije 12 godina. Nakon toga počinju nagrađivanja, ordeni i članstva u zvučnim institucijama, a to je već siguran znak da je vrhunac karijere daleko iza vas. Vaša poruka/savjet studentima FBF-a! Parafrazirat ću jednu mudrost: „učiti i ljubiti – sve drugo nema smisla“. Jednom riječju navedite!

Tražiti od profesora da na pitanja odgovara s jednom riječju pomalo je uzaludan posao. Mogu jedino odgovarati najkraće što znam, a samo iznimno jednom riječju.

Vaš hobi? Hobije u užem smislu nemam. Ali imam široku lepezu interesa izvan posla. Redovito se družim s umjetnicima po ateljeima, sudjelujem u organizaciji likovnih izložaba na fakultetu... U mladosti nisam skrivao ni literarne ambicije… Ali vrijeme ide nekako prebrzo pa sve što sam želio u životu raditi, a nisam stigao, odgađam za mirovinu. Riječ koja vas najbolje opisuje? Ne mogu se sjetiti neke riječi koja bi i približno opisala jedan život, odnosno jednog čovjeka. Što vas noću drži budnim? Snovi. Koliko dnevno spavate? 45 minuta. Ostalo noću.

Vaš prvi posao u životu? Prvi, jedini i zadnji moj posao je na FBF-u.

Najdraža knjiga? Ne može najdraža knjiga koju pročitaš kao gimnazijalac biti ista kao ona koju pročitaš sa 40 ili 60 godina. Zato najdražih knjiga ima više. Svako razdoblje u životu ima

svoju najdražu knjigu. Kod moje generacije u vašim godinama omiljena knjiga bila je „Zlatno tele“. Studentima bih preporučio da što više čitaju – „tko zna samo kemiju ne zna ni kemiju“, glasi jedna mudra izreka. Najdraži film? S filmovima je kao i s knjigama. Iz studentskih dana zapamtio sam film „Grk Zorba“. Kakvu glazbu volite slušati? Dobru.

Nabrojite 3 najveće strasti u svojem životu. Ja sam južnjak, a za njih kažu da sve u životu rade s povišenom dozom strasti. Imate li poroke i koje? To je pitanje za mojeg ispovjednika.

Čega se bojite? Rođen sam u kraju gdje ljudi nisu baš bojažljivi.

Što vas najviše veseli? Uspjesi djece.

Što vas najviše ljuti? Glupost koja je dobila priliku.

Mislite li da postoji izvanzemaljski život? Izvanzemaljski ne. Ali zagrobni – da.

Zemlja koju biste voljeli posjetiti? Nijednu. Putovanja samo ruše iluzije. Sve zemlje koje sam posjetio u životu, a bilo ih je mnogo, bile su ljepše u mojoj mašti nego u stvarnosti.

Koju osobinu najviše cijenite kod drugih? Duhovitost. Čime se najviše ponosite? Obitelji.

Recipe Prosinac 2009

Profil studenta Anamarija Tomičević

dario sakoman Intervjuirala sam studenta četvrte godine, nestašnog punkera Daria Sakomana, i dokazala da farmaceuti ne sjede samo nad knjigom, nego da se uz studiranje znaju i dobro zabaviti te uživati u studentskim danima!

Kako se osjećaš kao iskusni student našeg fakulteta? Osjećam se staro.

Iskreno, koliko učiš na dan/tjedan/ mjesec za fakultet? U prosjeku 0-17 minuta na dan.

A za vrijeme ispitnih rokova? Za vrijeme ispitnih rokova malo više od toga, čak i do nekoliko sati na dan.

Jesi li zadovoljan organizacijom nastave? Dobro je sad, doduše, fale mi dani kad smo imali pauze od nekoliko sati pa nisi stigao ništa napraviti, to je bilo super! Najzanimljiviji doživljaj s ispita? Najzanimljivije je kad prođem, to me uvijek iznova iznenadi.

Najdraži laboratorijski pribor? One male gumene stvarčice koje se stave na prste kad se dira nešto vruće. Koliko si posuđa razbio svih ovih godina u labosu? Jednu posudu i nekoliko malih epruveta iz analitičke 1, ali te se praktički same lome. Najzanimljiviji zavod dosad i zašto? Zavod za botaniku, jer se uči šećući vrtom po sunčanom danu. Koji bi fakultet upisao da nisi ovaj? Nijedan, bio bih boem.

Jesi li zadovoljan znanjem koje si stekao na faksu ili si očekivao više? Nisam imao očekivanja prije dolaska na faks pa se nemam na što žaliti. 34

Koji ti je kolegij bilo najzanimljivije učiti? Botaniku i biokemiju. Najbolja tehničarka i zašto? Teta tehničarka iz fizike. Zašto? Zato.

A profesor? Profesor Maleš, zato što je pošten i svima pamti imena. Jesi li ikada uzgojio koju biljku? Nisam ništa uzgojio osim malo škembe. Jaoo!!! Da te sad čuje prof. Maleš!!! :) A što znaš skuhati? Njoke i sendvič.

Bitno da ne ostaneš gladan! ;P Meso ili soja? Meso, naravno. Je li ti draži zeleni ili crni čaj? Nisam upoznat s tim bojama čajeva.

Odaberi što ti je najviše seksi (Na ženi naravno :)): 1) dulja strukirana kuta, 2) kratka kuta i minica do koljena, 3) kratka kuta i bijele hlače. Odgovor: 4) duga kuta i ništa ispod. Koliko sati na dan spavaš? 8-10 sati.

Jesi li imao kakvu noćnu moru vezanu za faks? Davno, ne sjećam se što je bilo, ali bilo je vezano uz profesora čije se ime ne smije spomenuti. Zadnji film koji si pogledao? Lord of War (bio je jučer na televiziji).

Recipe Prosinac 2009

sax

Datum rođenja: 12. 10. 2009., znači vag a u horoskopu

Visina: 186 cm nadmorske visine ili tako nešto

Kilogrami: oko 80 kg, valjda 60 Broj koncerata:

- 70

noge : dvije e g o n Broj

Instrument: spektrofotometar :), Gibson epiphone sg na: 5,0 u Prosjek ocje e vn no prvom os

Broj obožavateljica: haha, tko to broji

Koja ti je pjesma trenutačno u glavi? „Ajme meni nije mi dobro“. Što radiš u slobodno vrijeme? Sviram u dva punk benda.

Oooo, i punker i farmaceut!! :) A kako se zovu bendovi? Jedan je Bolesni um, a drugi, The Pretzels, zapravo je akustični duo.

Koliko tjedno sviraš s bendom i kako uspijevaš naći vremena za to? Jedanput tjedno sa svakim bendom, a lako se nađe vrijeme: „onaj koji traži, taj će i naći“ (stara latvijska poslovica).

Imaš li još koji hobi uz sviranje u bendu? Skupljam mucice od majice, one koje ostanu u pupku.

I jedno pitanje za tvoje obožavateljice: imaš li curu? Imam, Anamarija, i znam da je to bilo pitanje za tebe. ;) Uh, otkrio si me!!! ;P Nego, dolaze li ti kolegice na koncerte? Dođu kolegice, bude barem jedna predstavnica farmacije na svakom koncertu.

A kako se nosiš sa spoznajom da se bliži kraj studentskom životu i uživanju? Imam još 2 godine, tako da još uvijek imam vremena… A nadam se da uživanje neće

prestati kad faks završi.

U kojem se području farmacije vidiš jednog dana? Vjerojatno u predstavništvu.

I za kraj, prenesi nam dojmove s apsolventskog putovanja. Apsolventsko je bilo toliko zakon da se to ne može opisati. Preporučujem svima. Dragi Dario, puno ti hvala na intervjuu i nadam se da ćemo opet surađivati!

Recipe Prosinac 2009

Zdravstvene organizacije Dina Cvijetić

EPSA

(European Pharmacuetical Students` Association) Kratka povijest EPSA-e U proljeće 1978. godine “Association Nationale des Etudients en Pharmacie de France” pozvala je skupinu studenata iz različitih dijelova Europe da prisustvuju njihovu kongresu u gradu Nancyju. Razlog njihova sastajanja bila je rasprava o nadolazećim priznavanjima diploma farmaceutske struke sukladno direktivama unutar Europske zajednice te usporedbama studija unutar Europe. Tijekom održavanja kongresa studenti su se složili da je rok koji im je postavljen prekratak da odgovore na postavljena pitanja te da je nužno osnovati zajedničko vijeće koje bi im omogućilo da nastave raspravu i dalje. Vijeće je 1982. godine postalo samostalnom organizacijom (The European Sub-Committee) i službeno je registrirano u Francuskoj. Aktualno ime EPSA (European pharmaceutical students` association) dano mu je 10 godina poslije, na 15. kongresu ESC-a koji se održao u Helsinkiju. Današnju EPSA-u čini 28 zemalja članica Europe, a ona predstavlja više od 120.000 studenata farmacije. Uloga EPSA-e 1. Razmjena informacija i komunikacija među studentima farmacije i matičnih organizacija diljem Europe; 2. poticanje mobilnosti studenata, kako u obliku praktičnih vježbi i istraživačkog rada, tako i u jednostavnom druženju studenata; 3. rješavanje pitanja edukacije tijekom studija; 36

4. organizacija kongresa koji su u skladu sa službenim statusima EPSA-e; 5. bavljenje pitanjima javnog zdravstva, znanosti, humanitarnog rada, razvoja farmaceutske struke. Struktura organizacije

General Assembly (Opća skupština)

Prema regulativi EPSA-e, najviše je rukovodno tijelo. Njihovi članovi zasjedaju dvaput godišnje, i to prvi put tijekom održavanja godišnjeg kongresa (Annual Congress) u travnju, a zatim tijekom jesenske skupštine (Autumn Assembly) u listopadu. To je vrijeme kada se članovi bave važnim pitanjima udruge. Executive (Izvršni odbor) Broji 9 članova:

President Vice-President of Education Secretary General Treausurer Vice-President of Communication Vice-President of Mobility Vice-President of Partnership Development Vice-President of European Affairs Immediate Past President. Njihov je glavni zadatak nadgledanje vođenja udruge i njezino promicanje.

Parliamentary Council (Parlamentarno vijeće)

Glavni zadatak vijeća je osigurati da se sve aktivnosti obavljaju u skladu s pravilima

Recipe Prosinac 2009

Udruge te je mjerodavno intervenirati kod pravnih nepravilnosti. Parlamentraian Council broji 3 člana. Officers

Brinu se o tehničkim aspektima Udruge. Oni su: Internet Officer, Design Officer, Information Officer i Event Officer. Working Committees

Glavno administrativno tijelo EPSA-e. Njegova je zadaća kreirati, izvršiti i održati projekte EPSA-e na nacionalnim i lokalnim razinama. Osam članova Working Committeeja orijentira se na samostalna područja rada i to: Pharmacy Education

 bolonjski proces  provođenje student-

skih anketa o edukaciji na europskim fakultetima farmacije  multidisciplinarna edukacija  stvaranje baze podataka nastavnih planova i programa  projekt Pharmine Public Health

 krivotvoreni lijekovi  donacije organa  Healthy ERASMUS  obilježavanje međunarodnih dana zdravstvene zaštite

Pharmacy Awareness

 svijest, prednosti i mane uzimanja antibiotika  interakcije između biljnih preparata i sintetski dobivenih lijekova  regulativa o OTC lijekovima  lanci ljekarni Professional Development

 Life Long Learning

Svi koji su zainteresirani uključiti se u rad odnosno postati jednim od sedam članova Working Committeeja neka se jave na cpsa.ls@gmail.com.

Suradnja

Liaison Secretary

IPSF (International Pharmaceutical Students` Association) IFMSA (International Federation of Medical Students` Association) EMSA (European Medical Students` Association) IFISO (Informal Forum of Internation Students` Organisations)

LS surađuje s izvršnom vlasti EPSA-e i svojom matičnom organizacijom. Njegova je zadaća osigurati valjanost i usklađenost aktivnosti na nacionalnoj i lokalnoj razini. Svi zainteresirani za to da postanu idućim LS-om Hrvatske za 2010./2011. godinu neka se jave na cpsa.ls@gmail.

com.

certifikat  projekt razvoja karijere  informiranje studenata o regulativama EU  EPSA Map Project Humanitarian

 krivotvoreni lijekovi  klinička testiranja

lijekova na ljudima  lijekovi pokriveni policama osiguranja  epidemije u zemljama 3. svijeta Pharmaceutical Sciences

 testiranje lijekova  Science Club  objavljivanje znan-

stvenih radova u NWL  studentske nagrade EAHP/EPSA za rad u znanosti Mobility

 akademska razmjena studenata  mogućnost odrade prakse u farmaceutskim kompanijama unutar Europe  promocija lokalnih studentskih programa i događanja

Board of Trustees Čine ga stručnjaci farmaceutske struke. Oni su od velike pomoći Executivu, kako u osiguravanju korisnih kontakata, tako i u ponudi svojih stručnih znanja u svakom pogledu. Member Organisation

Čine je svi članovi, studenti farmacije. Događanja

Annual EPSA Congress EPSA Autumn Assembly World MaPS EPSA Summer University Lokalna događanja: Le Crit Pharma -Francuska Internationl Summer Camp -Slovenija Summer Camp -Makedonija FiPSA Annual Gala Ball - Finska Pharmaweekend -Njemačka Projekti

Student Mobility Tween Individual Mobility Project Health Awarness Campaign Pharmacy World Project Life Long Learning certifikati Carrer Development Project

EPSA surađuje sa studentskim i s profesionalnim organizacijama. Neke od njih su:

ESCP (European Society of Clinical Pharmacy) PGEU (Pharmaceutical Group of the European Union) PSF-CI (Pharmaciens sans Frontiers-Comite International) FIP (Federation Internationale Pharmaceutique) i mnoge druge.

Kako se uključiti Ako ste voljni i motivirani postati dio tako velike organizacije, želite pridonijeti radu EPSA-e, želite odraditi praksu u jednoj od svjetskih farmaceutskih kompanija i za to još biti plaćeni, želite odlaziti na besplatne razmjene studenata unutar Europe, onda je ovo poziv upućen upravo vama. Uključite se u jedan od 7 EPSA-inih Working Committeeja. Komunicirajte s kolegama diljem Europe i proširite svoje spoznaje. Razmjenjujte iskustva, dobra i loša. Komentirajte stanje svoje struke na lokalnoj i nacionalnoj razini i uspoređujte ga sa stanjem u Europi i svijetu komunicirajući sa studentima drugih zemalja. Udružite se s njima i pridonosite promicanju naše struke. Obrazujte se, informirajte, putujte i zabavljajte se! Zainteresirani, javite se na cpsa.ls@gmail. com i učlanite se u grupu na Facebooku - Udruga studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske (CPSA).

Recipe Prosinac 2009

EPSA AUTUMN ASSEMBLY GENOVA, 18. - 23. 10. 2009.

Recipe Prosinac 2009

GODIŠNJI KONGRES EPSA-e KRAKOW, POLJSKA, 26.4. − 2.5. 2010.

Godišnji kongres EPSA-e najveći je i najvažniji događaj u EPSA-inom kalendaru. To je skup koji okuplja članove EPSA-e iz više od 30 europskih zemalja i jedinstvena prilika kada se studenti farmacije iz cijele Europe susreću i zajedno raspravljaju o temama vezanim uz njihovo buduće zvanje. To je idealan način da druženjem i zajedničkim radom studenti prodube teoretsko znanje te da izgrade raznolike sposobnosti korisne za njihov profesionalni razvoj. Osim toga, studenti imaju prilike čuti predavanja svjetski uglednih stručnjaka u području farmacije. Redovito su prisutni profesori s poznatih europskih sveučilišta, znanstvenici, farmaceutski stručnjaci. Studenti tako imaju prilike steći znanja i dobiti informacije o specifičnim temama svoje struke koje u svojoj matičnoj zemlji nemaju prilike saznati.

Kongres se sastoji od edukacijskog programa, zasjedanja Skupštine (GA) i društvenog programa.

Cijena kongresa iznosi 425 eura. Svi zainteresirani neka se jave na cpsa.ls@gmail.com. Uvjet za sudjelovanje na kongresu je članstvo unutar CPSA-e (Udruge studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske).

Studentima se omogućuje da samostalno izlažu svoje znanstvene radove. Time im se pruža mogućnost iznošenja svojih ideja, raspravljanje i komuniciranje s kolegama. Takvim održavanjem seminara studentipredavači svladavaju određena gradiva te stječu dragocjena iskustva u području govorništva.

Recipe Prosinac 2009

Događanja na FBF-u Mateja Vrtačnik

Kada sam prvi put čula da sam dobila SEP u Portugalu u nekom mjestu koje se zove Coimbra, uplašila sam se. Kakvo je to mjesto na koje će me poslati na 2 tjedna raditi?! Nije bilo neko zvučno mjesto kao Porto ili Lisabon gdje se svašta može vidjeti, nego neko mjesto koje se zove Coimbra. Molim?! Što?! Zato je neznalica u meni odlučila otići na internet i googlati malo Coimbru. I gle čuda, Coimbra nije mali nepoznati gradić, negdje jako daleko, nego sasvim suprotno i neočekivano. Dakle, da počnem od početka! Naš (prijateljica Ena i ja išle smo zajedno) put na SEP započeo je odmah poslije ispitnih rokova. Poslije ispita i poteškoća, idemo na SEP, i to u Portugal (ni manje ni više), a usput idemo i na zasluženi odmor. Coimbra se nalazi na pola puta između Porta i Lisabona, tako da smo zrakoplovom stigle do Lisabona, a onda autobusom do Coimbre. Putovale smo cijeli dan te umorne, ali sretne, stigle u Coimbru gdje su nas dočekale cure koje su bile odgovorne za to da nam pokažu sve. Odmah nakon dolaska uslijedila su tri velika iznenađenja, a to su: prvo da Ena i ja nismo cimerice (kako su nam rekli, imale smo sreću dobiti sobe koje su na istom katu, ali zato smo bile u novom domu u koji su se studenti uselili prije nešto manje od 6 mjeseci; negdje dobiješ, negdje izgubiš). Drugo iznenađenje bilo je da smo bile u sobama s Brazilkama, a treće iznenađenje je da je moja cimerica otišla na put po Europi i SVE svoje stvari ostavila u sobi, tako da sam se sljedećih desetak dana družila s njenim stvarima. Moram priznati da je čudan osjećaj kada spavaš u sobi i oko tebe su stvari neke osobe koju uopće ne poznaješ. Idući dan Ena je otišla raditi na fakultet u laboratorij, a ja sam otišla raditi u 40

SEP u Portugalu

ljekarnu u središtu grada. Kako nisam znala doći do središta, cure iz Coimbre došle su po mene i sve mi pokazale. Ljekarna u kojoj sam radila bila je jedna od većih, s velikim izborom lijekova i koja u smjeni ima po šest farmaceuta. Jedini mali problem bio je engleski jezik i komunikacija s farmaceutima u ljekarni. Naime, od 12 farmaceuta koji su radili tamo, samo je dvoje govorilo engleski, a to su bile moja šefica i stažistica. Radila sam jutarnje smjene, a kada šefice i stažistice nije bilo, rukama i nogama sam komunicirala s drugima, ali svi su bili vrlo ljubazni pa je cijelo iskustvo bilo uistinu zanimljivo (čak mislim da sam u jednom trenutku progovorila portugalski, hahaha...). Popodne sam bila slobodna i imala sam vremena otkriti sve čari Coimbre. Moram priznati da se neznalica u meni posramila jer je to najstariji sveučilišni grad u Portugalu s prekrasnom starom knjižnicom koja ima neke od najstarijih i najvrjednijih knjiga pa možete zamisliti kako su nekada profesori i studenti čitali knjige i prešetavali se po toj knjižnici sa svojim crnim plaštevima. Zanimljivo je da u jednom dijelu knjižnice ima čak i mali zatvor u koji su zatvarali profesore i studente koji su pokušavali ukrasti neku knjigu i na taj način ih javno osramotili. Danas knjižnica nije u uporabi, nego je čuvaju, a jedan od načina čuvanja knjižnice je da navečer cijelu knjižnicu prekriju plastičnim pokrivačima i puštaju šišmiše kako bi pojeli kukce koji su veliki uništavači knjiga. Također smo išle u botanički vrt, vozile se brodom, išle na večeri Fada, naravno u shopping ( H&M je bio naš  ). Otišle smo i na 2 izleta u Porto (lučki grad poznat po vinima koji na jednoj strani obale ima vinarije u kojima možete vidjeti proces nastanka vina, a na kraju i kušati neka od

njih) i Figueiru da Foz (mjestašce uz ocean koje je pravo vikend-mjesto za sunčanje i uživanje uz ocean, iako moram priznati da smo mi Hrvati vrlo razmaženi jer smo navikli na naše toplo more s 24˚C tako da nismo ulazile u ocean jer je vrlo hladan, ali umočile smo noge; i to se računa, zar ne?!  ). Prije povratka kući, otišle smo u Lisabon i napravile brzinski obilazak tog prekrasnog grada! Iskustvo koje sam doživjela na SEP-u pravo je životno iskustvo koje me naučilo mnogo, ne samo o farmaciji i ljekarničkom poslu, nego i o meni samoj. Upoznala sam mnogo različitih ljudi iz svih dijelova Europe i svijeta. Svakome bih preporučila odlazak na SEP. Ako već ne odete u Coimbru ili gdje drugdje u Portugal jer vas ovim člankom nisam dovoljno zainteresirala, otiđite onda nekamo kamo želite jer događaje koje tamo doživite sigurno ćete pamtiti cijeli život!

Recipe Prosinac 2009

Događanja na FBF-u Marija Marušić

Natjecanje u konzultacijskim vještinama (Patient & Counsalting Event) novi je projekt Udruge studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske (CPSA) koji je studentima FBF-a uspješno prezentiran početkom studenoga ove godine. Izvorna ideja osnivanja projekta došla je od Svjetske udruge studenata farmacije (IPSF) čije članice taj projekt provode više od 15 godina. PCE u svijetu počinje poprimati zavidnu razinu poštovanja u krugovima profesionalaca. Od samoga početka, CPSA je uspjela osigurati pozornost farmaceutskih stručnjaka i zainteresirati ih da podupru takvo natjecanje. Završnu fazu događaja (natjecanje) pratila je i glavna tajnica Hrvatskoga farmaceutskog društva, doc. Maja Jakševac Mikša, koja je izrazila želju da se o projektu izvijeste i svi čitatelji Farmaceutskog glasnika diljem Hrvatske. U srijedu 4. studenog Natjecanje u konzultacijskim vještinama otvorio je dekan Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, prof. dr. sc. Nikola Kujundžić. Nakon kratke uvodne riječi, studenti su imali priliku slušali predavanje i prisustvovati radionici doc. Vesne Bačić Vrce na temu „Analgetici i NSAR“. Drugi dan natjecanja (četvrtak) započeo je predavanjem mag. pharm.

Natjecanje u konzultacijskim vještinama

Arijane Meštrović na temu „Komunikacijske vještine“ na kojem su se studenti nakon predavanja prožetog životopisnim primjerima iz prakse pokazali veliko zanimanje te postavljali mnoga pitanja na konkretnu temu. Najčešće je pitanje bilo: „Kako se postaviti u određenoj situaciji?“, na koje nemamo prilike dobiti odgovor tijekom petogodišnjeg studija. Nakon kratkog predaha uz ručak i kavu, uslijedila je dobro pripremljena radionica doc. Lidije Bach Rojecky gdje je prezentirano 5 slučajeva iz ljekarničke prakse. Studentima su razjašnjeni mehanizmi djelovanja lijekova i njihove međusobne interakcije te su se zajednički tražila rješenja za neadekvatne terapije. Radionica je bila praćena s pozornošću budući da su upravo jedan od tih pet slučajeva sutradan studenti mogli očekivati na natjecateljskim slučajevima. Samo natjecanje održano je u autentičnom ljekarničkom okruženju, u prostoru izložbene ljekarne u Zavodu za analitiku i kontrolu lijekova. Apsolventica Marina Kušević dobila je ulogu pacijentice, a pred njom su se s druge strane recepture izmjenjivali studenti u ulozi magistra farmacije. Zadatak svakoga od njih bio je pravilno

savjetovati pacijenticu oko njezine terapije, a sve pod budnim okom stručnoga žirija sastavljenog od spomenutih predavača. Kako je to potpuno nov pristup učenju na našem fakultetu, natjecanje je snimano za svrhu eventualne daljnje nastavne edukacije, ali i popularizacije natjecanja. Pobjednicima prva tri mjesta natjecanja na svečanoj dodjeli nagrada u knjižnici Fakulteta uručene su bogate novčane nagrade osigurane od Studentskog zbora. Nagrađeni su Lorena Kresović (1. mjesto), Betilija Fadi (2. mjesto) i Ivo Šare (3. mjesto). Cijelu svečanost još je svečanijom učinila prisutnost dekana, prof. dr. sc. Nikole Kujundžića, prodekanice za nastavu, prof. dr. sc. Karmele Barišić, te kratko prigodno izlaganje dr. Marka Smetiška, potpredsjednika Atlantic Grupe za diviziju Pharma, koja je nagradila sve sudionike vrećicama s darovima. Studenti koji su sudjelovali na Natjecanju u konzultacijskim vještinama stekli su jedno pozitivno iskustvo, uvidjeli koliko znanja i vještina stoji iza titule mag. pharm., zabavili se, a za uspomenu su dobili i majicu koju će, nadamo se, ponosno nositi hodnicima fakulteta. 41

Recipe Prosinac 2009

Događanja na Sveučilištu Ivan Burić

Recipe Prosinac 2009

Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu (u daljnjem tekstu SZZG, nap.a.) najviše je i jedino legitimno tijelo na tom sveučilištu koje ima pravo zastupati i predstavljati studente u različitim, kako državnim tako i sveučilišnim, tijelima. Također, SZZG predstavlja sponu između tzv. „običnog studenta“ i viših instanci na koje on sam nema utjecaja. Ustroj

SZZG broji ukupno pedeset članova; 33 člana predstavnici su sastavnica (fakulteta) Sveučilišta u Zagrebu i biraju se posredno putem studentskih zborova fakulteta, a ostalih sedamnaest članova bira se neposredno za vrijeme studentskih izbora. Na izborima se glasuje za: 1) članove fakultetskog zbora sastavnice i 2) predstavnike u SZZG-u.

Studentski zbor FBF-a Nakon završenih izbora, ustrojava se Zbor sastavnice. U slučaju FBF-a, Zbor se sastoji od 11 članova koji biraju predsjednika fakultetskog studentskog zbora, predstavnika u SZZG-u, predstavnike Fakultetskog vijeća po godinama, studentskog pravobranitelja te nositelje mnogih drugih funkcija koje su uključene u rad samog zbora sastavnice. Zbor sastavnice iznimno je važna karika u lancu koji povezuje studente s jedne te profesore, prodekane i dekana s druge strane. Predstavnici godina, kao studentima najpoznatiji članovi fakultetskog zbora, aktivno sudjeluju u rješavanju tekućih pitanja tijekom godine, kao što je organizacija ispitnih rokova. Ostali zborovi sastavnica ustrojeni su slično Studentskom zboru FBF-a. Djelovanje

Djelovanje SZZG-a najlakše je opisati putem dviju stavki; novčano pomaže različite studentske projekte ili putem svojih predstavnika izravno utječe na donošenje odluka koje se tiču samih studenata. Opće je poznato da malo koja studentska manifestacija nije organizirana barem pod djelomičnim pokro-

viteljstvom SZZG-a. Svake godine mnoštvo udruga šalje svoje projekte na natječaj SZZG-a za dodjeljivanje novčanih sredstava. Za 2009. godinu ukupno je dodijeljeno oko 2,800.000 kn potpore za različite sportske aktivnosti, stručne programe, studentske medije, međunarodnu suradnju te kulturna zbivanja. Bez te pomoći mnogi projekti, među ostalima i novine koje upravo čitate, nikada ne bi bili realizirani. S druge strane, djelovanje SZZG-a putem različitih sveučilišnih tijela mnogo je zamršenije i mukotrpnije. Tu postoje prekomplicirane procedure i raspodjela moći da bi SZZG mogao napraviti nešto veliko i na svoju ruku. Usprkos tome, članovi zbora aktivni su te pokušavaju na samoj skupštini i na najvišem i najmoćnijem sveučilišnom tijelu, Senatu, upozoriti na goruće probleme studentske populacije te istodobno pronaći najbolje rješenje za njihovo uklanjanje. To nije nimalo lak posao, ali prvi veći uspjesi već su postignuti. Predsjednik SZZG-a, Ivan Bota, uz podršku i potporu cijele skupštine Zbora uspio je spriječiti najavljeno poskupljenje prehrane u menzama SC-a te deložaciju studenata iz studentskog doma Ivan Meštrović prije no što se izgrade novi paviljoni na Savi. Osvrt na prošlosti i planovi za budućnost

Godina dana rada SZZG-a u ovom sazivu iza nas je, a ja sam, i kao član i kao student, iznimno zadovoljan postignutim. Aktivnim radom smanjeno je vrijeme potrebno za realizaciju određenog projekta od ideje do provedbe. Predstavnici svih sastavnica zaista iznose svoje probleme koji se pokušavaju, akademskim i pravnim putem, riješiti. Preostaje nam još dublje se involvirati u sve pore studentskog života te poraditi malo na tzv. PR-u kako bi uistinu svaki brucoš, čim se upiše na prvu godinu, znao da iza njega stoji skupina ljudi koja će zastupati njegova prava i činiti sve da njegov studentski standard bude što viši. 43

Recipe Prosinac 2009

Događanja na FBF-u Sanja Ančić

Funkcija Fakultetskog vijeća FBF-a Fakultetsko vijeće

Uloga studentskih predstavnika

Novosti na fakultetu

Fakultetsko je vijeće stručno vijeće fakulteta koje čine zaposlenici izabrani u nastavno znanstveno zvanje s više od 80 % radnog vremena (2 predstavnika nastavnika koji su zaposleni s manje od 80% radnog vremena) viši asistenti, 2 izabrana predstavnika asistenata i predstavnici studenata. Fakultetsko vijeće ima mnogobrojne zadaće i ovlaštenja. Jedino je fakultetsko tijelo koje donosi statut fakulteta po principu natpolovične većine, bira i razrješuje dekane i prodekane, donosi izvedbene nastavne planove, a sve u cilju poboljšanja kvalitete nastave, brine se o financijama fakulteta, prihvaća godišnje izvješće dekana, bira predstavnike u Senatu i još mnogo toga.

Studentski predstavnici nakon izbora od strane kolega studenata prihvaćaju svoju funkciju i dužnosti na 2 godine. Izborom postaju aktivnim članovima Fakultetskog vijeća i sudjeluju u njegovu radu, a posebno rade na području koje se tiče samih studenata (donošenje odluka o pravima studiranja i mentorskog sustava, redovnim i izvanrednim ispitnim rokova). Studentski predstavnici veza su između studenata i asistenata, profesora, dekana. Zadaća je predstavnika da osluškuju želje i probleme studenata i upute ih na pravu adresu, sve kako bi olakšali i unaprijedili komunikaciju između studenata i profesora.

 Na posljednjem Fakultetskom vijeću predložena je promjena dosadašnjeg ustroja mentorskog sustava. Do ovog semestra svaka je seminarska skupina imala jednog mentora, ali promjenom je odlučeno da će svaka godina od sada imati po 3 mentora. Uloga mentora i dalje je ista - rješavanje studentskih poteškoća za svrhu kvalitetnijeg praćenja i provođenja nastave.  Etički kodeks koji sadržava moralna načela i načela profesionalne etike prema kojem se moraju ravnati svi djelatnici Sveučilišta u Zagrebu podijeljen je svim članovima Fakultetskog vijeća te studentima-predstavnicima.

Recipe Prosinac 2009

1 Godine 1907. u Massachusettsu jedan

8 U SAD-u od 1951. godine nitko nije

2 Čovjek u prosjeku na dan izgubi 200

9 Švedski znanstvenici (2008. godine) u

je liječnik pokusom utvrdio da čovjek kad umre izgubi 21 gram svoje mase. vlasi kose.

3 Nitko ne može kihnuti otvorenih očiju.

4 U samo jednoj minuti ljudski organizam proizvede oko 100.000 km DNA.

5 Svake minute u našem organizmu umre oko 50 milijuna stanica.

6 Do sada se smatralo da se živčane

stanice (neuroni) kod odraslih ljudi ne mogu obnavljati. Međutim, najnovija otkrića (2007. godina) pokazuju da dijelovi mozga povezani s osjetom mirisa stvaraju nove neurone.

7 Dosadašnje spoznaje govorile su da

stanice raka ne upotrebljavaju mitohondrije kao izvor energije zbog oštećenja samog mitohondrija. Najnovija istraživanja (2007. godina) pokazuju da je mitohondrij stanice raka potpuno neoštećen te da stanice raka ne troše mitohondrijsku energiju, nego onu dobivenom glikolizom. Blokadom mitohondrija stanice osiguravaju svoju „vječnost“ budući da ih jedno od svojstava mitohondrija tjera na samoubojstvo.

umro od starosti, jer je tada zakonom izbrisana ta klasifikacija smrti.

suradnji sa znanstvenicima iz drugih zemalja otkrili su morsku bakteriju koja uz pomoć sunčeve energije upija ogromne količine ugljičnog dioksida iz atmosfere. Do sada se smatralo da samo alge u moru apsorbiraju više od 100 milijuna tona ugljičnog dioksida iz atmosfere na dan, no otkrivene bakterije također apsorbiraju milijune tona ugljičnog dioksida, što nije zanemariva činjenica ako uzmemo u obzir stalno povećavanje sadržaja ugljičnog dioksida u atmosferi.

10 Najnovija istraživanja (2008. godine)

pokazala su da se dosadašnja znanja o propadanju zubi zbog deficita kalcija u organizmu mogu iskoristiti u metodama popravljanja oštećenih zubi. Pokazalo se, naime, da je određenim prirodnim preparatima (enamel i dentin) moguće stimulirati organizam da sam regenerira oštećeni zub bez vanjske intervencije odnosno „krpanja“ zuba. Očekuje se da će se ta metoda regeneracije zuba od strane organizma moći komercijalno koristiti za nekoliko godina.

11 Ustanovljeno je da se zubi ne kvare

zbog nepravilne upotrebe ili krivih vrsta četkica ili pasta za zube ili učestalosti pranja zuba, nego zbog promjene metaboličkog stanja organizma u kojem dolazi do deficita kalcija u organizmu. To stanje ponajprije je posljedica vrste i načina prehrane. Poznato

je, naime, da povišena razina inzulina u krvi potiče intenzivno izlučivanje kalcija iz organizma putem mokraće čije su prve posljedice propadanje zubi, a kasnije i slabljenje kostiju (osteoporoza).

12 Godine 2007. u Švicarskoj je izrađeno

cjepivo za sniženje krvnog tlaka. Umjesto svakodnevnog uzimanja antihipertenziva (tableta), razvijen je medikament (CYT006Angob) koji mjesecima djeluje na sniženje krvnog tlaka tako što stvara antitijela koja smanjuju aktivnost angiotenzina II (prirodni peptid koji podiže krvni tlak sužavanjem krvnih žila). Kliničkim ispitivanjima utvrđeno je da navedeni medikament snizuje sistolički krvni tlak u prosjeku za 25 mmHg, a dijastolički za 13 mmHg. Najveći je učinak sniženja tlaka ujutro. Nakon 4 mjeseca broj antitijela smanjen je samo na polovinu, tako da je vakcinu dovoljno uzimati svakih 6 mjeseci.

Otkriveni su enzimi (2007. godine) koji čak i u minimalnim količinama omogućuju pretvaranje krvnih grupa A, B i AB u krvnu grupu 0, koju može prihvatiti svaki organizam. Ti enzimi, naime, imaju sposobnost učinkovitog uklanjanja aglutinogena s površine crvenih krvnih zrnaca (A, B i AB), čime se dobije univerzalna krvna grupa 0. internetski izvori __http://www.funology.com __http://www.fun-on.com __http://www.stunning-stuff.com __http://www.grinningplanet.com __http://www.waggish.net

Recipe Prosinac 2009

/ . p R

o v t š i

n d e Ur

Dina Cvijetić glavna urednica

4. Elena Orozović novinarka

9 8

6. Ivan Burić novinar

Vesna Klarić novinarka

10. Irina Joh lektorica

14. Sanja Ančić novinarka

2. Anamarija Tomičević novinarka 8. Kristina Skender novinarka

12. Marko Jovanovac grafički urednik

marko.jovanovac@gmail.com

13. Hrvoje Zalukar urednik fotografije

techno.zagy@gmail.com

3. Slavena Šarić novinarka 5. Petra Kolar novinarka

9. Josip Čičovački marketing

11. Vlatka Marijanović marketing