Recipe, No 9: lipanj 2017

Što (ne)znate o… bojama za kosu prof. dr. sc. Željan Maleš

Gospin plašt

Bruno Rački

Za sve vas koji ne znate, Rp./ se nalazi na svakom receptu i predstavlja invokaciju.

“Recipe” je imperativ latinskog glagola recipio, recipere (uzimati), iz cega proizlazi da “recipe” znaci “uzmi”. Dakle, ovaj casopis vam propisujemo kao nezaobilazni dio vase terapije, a doza i interval doziranja u potpunosti ovise o vama (tj. prema potrebi), jer jos nisu klinicki dokazane nikakve stetne posljedice prekomjerne konzumacije ni interakcije s drugim lijekovima i alkoholom. Terapiju biste trebali uzimati sve dok ne diplomirate. Ako ne znate kako se koristi ovaj terapijski sustav, i na to imamo odgovor: per oculos, tj. ovaj casopis treba jednostavno procitati.

U osvit novoga broja Drage citateljice i dragi citatelji!

Velika mi je cast pozdraviti vas kao nova glavna urednica u akademskoj godini 2016./2017.

Ševerina Jajcevic

|

recipe.cpsa@gmail.com

Preda mnom je jos jedna prazna stranica koju zelim upotrijebiti kao svojevrsni uvod za sve zanimljive price i intervjue na koje cete nailaziti iz stranice u stranicu.

Iva Begovic Ivana Kovacevic Jelena Kurija Ana Lovrincevic Anamaria Maricic Teo Morozin Laura Nizic Tajana Iva Pejakovic Bruno Racki Mirela Šalov Mia Šojat Borna Ticak

Š preuzimanjem funkcije glavne urednice doslo je do brojnih novosti u okviru izvedbe casopisa Recipe, i to sve kako bismo vama, citateljima, pruzili vece zadovoljstvo prilikom citanja. Nas je casopis po prvi puta dobio redakciju koja se sastoji od marljivih studenata volontera koji, preuzimajuci ulogu novinara, za vas istrazuju, analiziraju i pisu. Također, od ovoga broja casopis je zapoceo suradnju sa studentima drugih sastavnica Šveucilista, poput Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i Šveucilistem u Zadru. Takvim osvjezenjem zelja nam je pokazati kako naizgled nespojive grane i te kako imaju mnogo toga zajednickoga te kako je uvijek zanimljivo pogledati stvari iz druge perspektive.

Josip Kresovic Veronika Šindilj

Ovaj broj, između ostaloga, donosi i intervju s dekanom Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, prof. dr. sc. Zeljanom Malesom, kojega sam provela u suradnji s kolegicom Nizic.

Mia Šojat

14. sijecnja na Fakultetu obiljezen je International Mobility Day , a o detaljima toga događanja izvijestili su kolege Morozin i Racki.

Ševerina Jajcevic

CPŠA Udruga studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske CPŠA Udruga studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske Printera Grupa d.o.o.

Dr. Franje Tuđmana 14a 10431 Šveta Nedelja Hrvatska

Nadalje, kolegice Pejakovic i Begovic nacinile su kratki osvrt na 2. Virtualni kongres i javnozdravstvene kampanje provedene kroz ovu akademsku godinu te tako docarale samo djelic uzbudljive atmosfere koja vlada na svim događanjima Udruge studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske.

Pozabavili smo se i problematikom antibiotika otkrivajuci koje su dostupne alternative, kao i uporabom sveprisutnih boja za kosu koje su danas neizostavan alat ljepote velikoga broja kako pripadnica ljepseg, tako i pripadnika jaceg spola.

Kolega Ticak otkrio je zanimljive detalje o studiranju i privatnome zivotu predsjednika CPŠA-e, Brune Rackoga, a kolegica Lovrincevic istrazila je kako je ljevacima zivjeti u „obrnutom“ svijetu.

Ovo su samo neke od pregrst tema koje vas cekaju u 9. broju, stoga uzmite casopis u ruke i slobodno se predozirajte novostima. Šrdacan pozdrav,

Ante Kovacica 1, 10000 Zagreb

Ševerina Jajcevic p.s.

Posebne zahvale upucujem profesorima i strucnim suradnicima koji su svojim recenzijama uvelike pridonijeli realizaciji ovoga casopisa.

Antimikrobni peptidi kao alternativa antibioticima Antibiotici su spasili nebrojene zivote i omogucili razvoj moderne medicine zadnjih 70 godina. Ipak, slavu antibiotika pomutio je razvoj visestruke otpornosti bakterija, a nastojanja u pronalasku novih antibiotika su obeshrabrujuca jer bakterije na njih vrlo brzo razvijaju mehanizme otpornosti. To je potaklo razvoj nekoliko alternativnih pristupa u istrazivanju potencijalnih terapeutika infekcija koje su uzrokovane otpornim bakterijama.

Kakve opasnosti skrivaju industrijske boje za kosu?

Što (ne)znas o‌ bojama za kosu?

Jedna trecina zena iznad osamnaest godina, a i sve vise muskaraca, redovito koriste boje za kosu. Nasu novinarku zanimalo je kakvo je stanje na nasem fakultetu pa je među kolegama provela kratku anketu o upotrebi boja za kosu. Rezultate ankete donosimo vam na kraju clanka.

vrkuta, lavova noga, zlatna vrkuta, Frauenmantel (njem.), lady's mantle (engl.)...

Koliko dobro poznajete ovu biljku?

Gospin plast, Alchemilla vulgaris L. Zahvaljujuci svojoj povezanosti s alkemijom u srednjem vijeku, ova je biljka u sjevernoj Europi bila omiljena kao "carobna" biljka jos od najranijih vremena.

Ljepota glazbe Švakodnevno smo okruzeni mnogobrojnim zvukovima, a evolucijom smo ih naucili razaznavati i diskriminirati prema vaznosti. Jedan se oblik zvuka, ipak, istice od ostalih: glazba.

Intervju s dekanom Od pocetka ove akademske godine, duznost dekana Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta obavlja prof. dr. sc. Zeljan Males, predstojnik zavoda za Farmaceutsku botaniku. Procitajte o cemu su s novim dekanom razgovarale nase novinarke.

Natjecanje u marketinskim vjestinama Ove smo godine, u suradnju sa Študentskim zborom, po prvi puta organizirali Natjecanje u marketinskim vjestinama.

Natjecanje se odrzalo od 27. do 29. travnja 2017. u prostorijama Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Šveucilista u Zagrebu, a na njemu su sudjelovali studenti studija farmacije iz Zagreba i Šplita.

Alternative antibioticima cine produkti razlicitog porjekla (iz mikroba, gljiva, biljaka, zivotinja i covjeka), a mete djelovanju su im patogene (otporne) bakterije ili stanice domacina. Među do sada istrazivanim alternativama antibioticima istice se 9 obecavajucih: protutijela, probiotici, cjepiva, bakteriofagi (divlji i geneticki modificirani), enzimi bakteriofaga (lizini), inhibitori bakterijske međustanicne komunikacije – engl. Quorum sensing, antimikrobni peptidi i imunostimulirajuci produkti koji poticu tvorbu urođenih antimikrobnih peptida. Neke od navedenih alternativa kao sto su specificna protutijela, cjepiva i probiotici vec se odavno primjenjuju, primjerice za neutralizaciju bakterijskih toksina (npr. tetanospazmin), odnosno u prevenciji bakterijskih zaraznih bolesti (npr. hripavac, tuberkuloza, difterija, meningitis), odnosno za tretiranje disbakterioza crijevne mikrobiote. Trenutno se razvijaju protutijela, cjepiva i probiotici za eliminaciju na antibiotike otpornih bakterija ukljucujuci Clostridium difficile, Štaphylococcus aureus

(meticilin rezistentni sojevi – MRŠA) i Pseudomonas aeruginosa. Za navedene potencijalne alternative antibioticima vec se provode klinicka ispitivanja ili su u planu provedbe kroz iducih 10 godina. Međutim, mnoga alternativna rjesenja jos uvijek su u fazi laboratorijskih znanstvenih istrazivanja. Ova istrazivanja moraju se temeljiti na ulaganjima vecih farmaceutskih tvrtki. Nadalje, postoje problemi kod predklinickih ispitivanja nekih alternativa antibioticima koji djeluju preko imunosnog sustava.

Naime, takva ispitivanja zahtijevaju veci broj pokusnih zivotinja, sto znaci veca ulaganja i veci rizik od neuspjeha. Osim toga, vecina je istrazivanja okrenuta prema ranije spomenutim bakterijama C. difficile, P. aeruginosa i S. aureus, a mali broj istrazivanja posvecen je drugim rezistentnim bakterijama (npr. iz rodova Enterococcus, Klebsiella, Acinetobacter i Enterobacter).

Razlika između antibiotika i njihovih alternativa je ta, sto je vecina antibiotika sirokospektralna, odnosno djelu-

Šlika 1: Mehanizmi i mete djelovanja antimikrobnih peptida na Gram-pozitivne i Gram-negativne bakterije (preuzeto i prilagođeno iz Wang i sur. 2015)

je na veci broj bakterijskih vrsta, dok su alternative antibioticima vecinom specificne za jednu bakterijsku vrstu ili rod. Primjerice, odobrena kombinacija ceftolozana i tazobaktama indicirana je za komplicirane intraabdominalne infekcije, komplicirane urinarne infekcije i pijelonefritis te je ucinkovita protiv 20 razlicitih patogena, o cemu govore klinicki mikrobioloski podaci. Bilo bi potrebno kombinirati nekoliko alternativa antibioticima, za pokrivanje slicnog spektra djelovanja. Ovakve terapije, koje su specificne za jednog patogena, zahtijevaju inovativne dijagnosticke metode. Naime, potrebno je poznavati uzrocnika bolesti, kako bi se odredila terapija koja djeluje samo na taj patogen.

Poznato je oko 2500 antimikrobnih peptida. Porijeklom su iz bakterija, gljiva, biljaka, vodozemaca i drugih zivotinja te ljudi. Oko 66% svih otkrivenih antimikrobnih peptida porijeklom su zivotinjski, a cak 38.8% svih

pronađenih tvore vodozemci. U nasem organizmu antimikrobni peptidi vazne su sastavnice urođenog imunosnog sustava, kojem se pridaje sve veca paznja, pogotovo od kad je uocena smanjena potentnost klasicnih antibiotika. Zanimljiva je cinjenica da je neonatalna ekspresija antimikrobnih peptida znatno veca nego u odrasloj dobi.

rambenu ulogu u urinarnom sustavu.

Antimikrobni peptidi u nasem organizmu, mogu biti konstitutivni ili inducibilni. U gastrointestinalnom sustavu konstitutivno su prisutni HD-5, HD-6 i β-defenzin 1, a inducibilni su katelicidin LL-37 i β-defenzini 2-4. HD-5 se pokazao izrazito ucinkovitim u obrani tankog crijeva od infekcije bakterijom C. difficile.

Švojstvo antimikrobnih peptida je siroki spektar djelovanja, razlicito od vecine ostalih alternativa antibioticima. Ucinkoviti su u terapiji vecine infekcija uzrokovanih gram pozitivnim i gram negativnim bakterijama.

Također imaju baktericidni ucinak, brz nastup djelovanja, nisku imunogenost te se, koliko je do sada poznato, rijetko razvije rezistencija.

Antimikrobni peptidi ljudskog porijekla su npr. ljudski α-defenzini 5 i 6 (HD-5, HD-6), humani β-defenzini 1-4 (hBD-1 do hBD-4), kemokin CCL24, CCL26 i humana ribonukleaza 6. Kemokini brane disni sustav od bakterija Streptococcus pneumoniae i S. aureus, a ribonukleaza 6 ima vaznu ob-

Poznato je, da su za aktivnost mnogih antimikrobnih peptida kljucni uvjeti u mikrookolini. HD-6 je aktivan samo u reducirajucoj sredini, a LL-37 i hBD-3 su manje aktivni u obrani disnog sustava, ako pH padne s 8 na 6.8.

Prirodni antimikrobni peptidi vecinom su pozitivnog naboja, a glavni razlog tomu je cinjenica da je bakterijska membrana negativno nabijena.

Zbog toga antimikrobni peptidi lako prepoznaju bakterijske membrane, vezu se na njih i postizu ucinak. Moguci mehanizmi djelovanja su narusavanje integriteta membrane tvorbom

kanala (dermicidin) ili transmembranske pore (C-tip lectin). Također, membranu ostecuju vezanjem na neke receptore na membrani. Primjerice, vezanjem na UppP, enzim ukljucen u sintezu stanicne stijenke (enterocin 1071) ili vezanje za ABC receptor za maltozu (gravicin ML). Nadalje, jedan od mehanizama je i interakcija s membranom koja uzrokuju otpustanje autolizina (lantibiotik Pep5). Postoje i antimikrobni peptidi koji djeluju unutar stanice. Primjer za to je inhibicija RNA polimeraze (bakterijski MccJ25) ili inhibicija sinteze proteina vezanjem na ribosome (Bac7).

Antimikrobni peptidi imaju nekoliko mehanizama unistavanja bakterijskih stanica, sto usporava ili onemogucava razvoj rezistencije patogena. Katelicidin LL-37 tako na primjer moze vezati DNA, inhibirati sintezu proteina te povecati propusnost membrane. Također, modulira urođeni imunoloski odgovor povecavajuci fagocitnu aktivnost makrofaga i osjetljivost neutrofila u prepoznavanju virusa influence tipa A. Ipak, postoje mnogi mehanizmi rezistencije kojima su bakterije uspjele zaustaviti antimikrobne peptide. Najznacajniji je promjena naboja membrane ili maskiranje naboja (glikacijom i sl.) te onemogucavanje vezanja antimikrobnih peptida. Također, bakterije mogu sintetizirati nove proteine ciljano za borbu protiv antimikrobnih peptida. Ekspresija ATP-vezujuceg kazetnog transportera (ABC) i dvokomponentnog sistema (TCŠ) primjeri su takvog oblika rezistencije. Istrazivanja trebaju pokazati koliki je potencijal ovih mehanizama otpornosti na antimikrobne peptide, tj. njihovo sirenje među bakterijskim populacijama.

detektira i mjeri.

Zbog jednostavnosti molekule samih antimikrobnih peptida i njihova sinteza nije slozena, a tako ni modifikacije strukture pojedinih peptida. Modifikacije su potrebne kako bi se neko svojstvo koje peptidi posjeduju pojacalo ili kako bi se omogucio drugaciji put primjene. Primjerice, umetanjem hidrofobne grupe u strukturu katelicidina LL-37 postignuta je aktivnost protiv bakterije S. aureus MRŠA. Katelicidin LL-37 ostvaruje pozitivan ucinak i kada ga se elektroporacijom unese pod kozu u svrhu zacjeljivanja povrsinskih rana, pa je i to potencijalna indikacija.

Jednostavnost strukture peptida i njihova linearnost ugrozavaju opstanak nakon aplikacije. Prevođenjem u kruzne peptide ili pro-peptidni oblik, adsorpcija ili kovalentno povezivanje na cvrste nosace (npr. nanocestice) i tvorba konjugata, neke su od metoda kojima bi se povecala stabilnost i osiguralo dopremanje peptida na mjesto djelovanja.

Antimikrobni peptidi mogu se upotrebljavati u dijagnostici i kao bioindikatori. Moguca je detekcija patogena u uzorku, dodatkom antimikrobnih peptida na koje je preko cisteinskog ostatka vezano zlato. Takvi modificirani antimikrobni peptidi prepoznali bi i Gram-pozitivne i Gram-negativne bakterije, te s njima stupili u interakciju sto bi rezultiralo povecanjem jakosti struje. Takav se signal lako

Jos jedan nacin primjene bio bi dodatak detergentima i dezinficijensima.

Antimikrobni peptidi imaju inhibitorno djelovanje na bakterijski biofilm i tako sprecavaju kontaminaciju povrsina bakterijama, sto je znacajno u bolnickoj primjeni.

Antimikrobni peptidi, pa tako i druge alternative antibioticima, predstavljaju perspektivu u rjesavanju trenutno postojeceg problema sve vece rezistencije bakterija na antibiotike. Dakako, bez adekvatnih istrazivanja i ulaganja u ta istrazivanja ne mozemo ocekivati nove antimikrobne lijekove, bar ne u skorije vrijeme. Za pocetak vazno je povecati svijest o problemu i poticati na racionalnu upotrebu antibiotika, a to je nesto sto svatko od nas moze.

LITERATURA: _Kalia VC. Quorum sensing inhibitors: an overview. Biotechnol Adv. 2013;31 (2):224-45. _Wang G, Mishra B, Lau K, Lushnikova T, Golla R, Wang X. Antimicrobial peptides in 2014. Pharmaceuticals (Basel). 2015;8 (1):123-50. _Czaplewski L, Bax R, Clokie M, Dawson M, Fairhead H, Fischetti VA, Foster Š, Gilmore BF, Hancock RE, Harper D, Henderson IR, Hilpert K, Jones BV, Kadioglu A, Knowles D, Olafsdottir Š, Payne D, Projan Š, Šhaunak Š, Šilverman J, Thomas CM, Trust TJ, Warn P, Rex JH. Alternatives to antibiotics-a pipeline portfolio review.

Lancet Infect Dis. 2016;16(2):239-51 INTERNETŠKI IZVORI Icons made by Freepik from www.flaticon.com

rajno prije ili za vrijeme trudnoce.

Jedna trecina zena iznad osamnaest godina, a i sve vise muskaraca, posebno iznad 40., redovito koriste boje za kosu. Cinjenica je da se ne zna dovoljno o proizvodu koji sadrzi veci broj potencijalno opasnih kemikalija od bilo kojeg drugog kozmetickog proizvoda, a stavlja se blizu najveceg i vaznog organa – mozga.

Poznato je da tvari dospijevaju u krvotok kroz kozu pa tako i kroz vlasiste. Zato je posebno vazno saznati sto vise o proizvodima koji se nanose na vlasiste.

Šumnja se na njihov stetan utjecaj na zdravlje od kad su se pocele koristiti.

Posljednjih dvadesetak godina provode se razna znanstvena istrazivanja kako boje za kosu utjecu na ljudski organizam. U tom periodu dokazalo se da su neke od tih kemikalija kancerogene. Pokazalo se da kod frizera i zena koje su redovito koristile boje za kosu osamdesetih godina postoji 70 % veci rizik od kancerogenih oboljenja, posebno mjehura, krvi, kostane srzi i limfe. Također, povecan je rizik od raka dojke te se sumnja da mogu ostetiti jetru i bubrege, uzrokovati razne hormonalne poremecaje te rak kod djece ako se koriste cak i kratkot-

Od njih su najpoznatije amonijak i vodikov peroksid (poznat jos kao hidrogen), para-fenilni diamin i paratoluenski diamin. Za hidrogen peroksid sumnja se da je cak i u manjoj dozi toksican za probavni, zivcani i disni sustav, moze ostetiti DNA i uzrokovati rak. Zabranjen je u Japanu i Kanadi. Amonijak unistava zastitni sloj kose te na taj nacin omogucava boji da oboji kosu. Iritira kozu, oci i disni sustav te moze uzrokovati astmu i poteskoce s disanjem.

Tamne boje za kosu sadrze vise kemikalija nego svijetle boje. Neke sadrze cak i katran sto jos vise povecava rizik od kancerogenih oboljenja. Što je boja tamnija, to je stetnija i zato se savjetuje izbjegavanje ucestalog koristenja tamnih boja.

U jeftinijim bojama cesto se koristi i resorcinol jer u kombinaciji s peroksidom daje boji trajnost. On uzrokuje ubrzan rad srca, promjene u disanju, glavobolje, nemir, mucninu...

Jos jedna od opasnijih tvari je pfenilendiamin (PPD) koja se nalazi u svim bojama za kosu - bilo trajnim ili privremenim cak i u nekima koje se deklariraju kao prirodne. U bojama za kosu koristi se jer cini boju trajnijom.

Za nju se također smatra da uzrokuje rak mokracnog sustava i dojke.

One se ocituju kroz dermatitis ociju, usiju, vlasista, lica te osip, peckanje i intenzivno zarenje tjemena. Zato je potrebno prije svakog bojanja kose napraviti test na alergiju.

Pozeljne su jer ne skode zdravlju niti ostecuju kosu prilikom bojenja. Najpoznatije biljne boje za kosu su kana, indigo prah ili senna (prozirna kana). Ne sadrze amonijak, hidrogen peroksid niti druge stetne kemikalije vec uz zeljenu boju pruzaju kosi cvrstocu, volumen i zdrav sjaj.

Određena boja kose moze se postici i biljkama poput kamilice, kadulje ili hibiskusa. Za isticanje tamne boje kose i prekrivanje sijedih, moze se koristiti i kava.

U cistom obliku daje kosi crvenu boju i crveni odsjaj, a mijesanjem s indigo prahom moze se dobiti tamno smeđa ili crna boja. Ova biljna boja stiti kosu jer prilikom bojenja oba-

vija vlasi kose i daje vlasima zastitni film, stiteci je tako i od UV zracenja ljeti. Uz bojenje, kana pomaze ukloniti perut, sprijeciti opadanje kose, ojacati korijen i prekriti sijede. Iako je izuzetno korisna za kosu, kana ima i neke mane. Kosa, obojena kanom, jos dugo vremena zadrzi crveni odsjaj te ako se cesto mijenja boja kose, kana nije preporucljiva.

Također, mnogi frizerski saloni odbijaju bojati kosu komercijalnim bojama nakon koristenja kane jer postoji mogucnost da kosa poprimi zelenu boju. Boju kose nakon kane tesko je posvijetliti, npr. u plavo. U tom slucaju mora se pustiti kosu da izraste.

Zbog svog vezanja na kosu, kana također moze u određenoj mjeri izravnati kovrcavu ili tanku kosu.

Daje plavu (indigo) boju. Pomijesan s kanom, dat ce kosi razlicite nijanse smeđe boje, ovisno o omjeru indigo praha i praha kane. Kombinacija kane i indigo praha uklanja elektricitet, zaglađuje vrhove, izravnava kovrce i cini kosu podatnijom.

Koristi se u svrhu regeneriranja kose, ali i za posvjetljenje ciste kane kako bi se dobila svijetlo smeđa, svijetlo narancasta ili ruzicasto plava nijansa. U kombinaciji s indigo prahom, postize se smeđa ili crna nijansa, a primjenom same bezbojne kane na sijedoj ili plavoj kosi, dobivaju se zlatni tonovi.

Druge biljke za bojenje kose Hibiskus za crvenu boju Kamilica – odlična za plavu kosu Cikla - za crveno-ljubičaste tonove Korijen rabarbare - za plavu kosu Kadulja - za smeđe tonove Kava - za tamne boje – odlična i za prekrivanje sijedih.

Kana, indigo prah i bezbojna kana mogu se kupiti u specijaliziranim trgovinama prirodne prehrane, a biljke za čaj, najbolje kvalitete, u biljnim ljekarnama.

Bezbojna kana sluzi za njegu neposlusne i bezivotne kose. Pomaze ojacati kosu, uciniti je podatnijom i pruziti joj izgubljeni sjaj. Preporucuje se za njegu suhog vlasista, masne kose i vlasista koje svrbi.

Razni hidrogeni i posvjetljivaci za kosu uklanjaju boju s vlasi procesom oksidacije. Oksidacija unistava pigment na vlasima zbog cega ce hidrogen pretvoriti kosu u gotovo bijelu boju ako stoji predugo. Jako izbijeljena kosa cesto dobiva zuti ton jer je keratin, od kojeg se kosa sastoji, te boje. Neophodno je koristiti hidrogen za dobivanje kose svjetlijih nijansi od prirodne.

Najcesce daju prirodniji izgled kose i lakse ih je koristiti kod kuce od onih s vecim postotkom hidrogena. U trgovinama se mogu naci kombinacije boja koje je dovoljno pomijesati ili samo promuckati. No one ne posvijetle kosu, a postoji mogucnost da ni ne pokriju u potpunosti sijede vlasi. Obicno traju mjesec i pol te kosa cesto djeluje isprano pa se odmah mora nanijeti nova boja.

Trajne boje za kosu su poznate kao oksidacijske jer su obicno spoj vodikovog peroksida, amonijaka i pigmenta zeljene boje. Trajne boje ne moraju se primjenjivati onoliko cesto koliko polutrajne ili preljevi za kosu.

Postoji puno sira paleta trajnih boja te je njima lakse postici prirodan izgled, ali kemikalije koje se koriste su jace i boja obicno na kosi mora biti dulje vrijeme.

Šastoji se od organskog kemijskog spoja monoetanolamina (MEA). Koristi se kao zamjena podesivaca pH u boji kose i u nizim postocima, a zajedno s ublazavajucim uljima manje je stetna od amonijaka. Njega kose je obavezna bez obzira na odabir boje.

Uvijek privlačna – kako da boja duže traje i bude sjajna?

• nekoliko dana prije bojenja kose važno je ne nanositi šampon. Tako se boja bolje stopi s uljima u vašoj kosi.

• izbor boje - boja u potpunost suprotna od prirodne boje kose znači da će se morati ponovno bojiti čim se počne pokazivati izrast. Jasno je da će boja sličnija prirodnoj boji kose moći trajati puno duže bez upadanja izrasta u oči.

• tempiranje vremena - mnogi se odluče na veće promjene uoči ljetne sezone i nadolazećeg godišnjeg odmora. Sunce može naročito isušiti kosu i izblijediti novu boju pa se pojave nove nijanse.

• odabir pravih proizvoda – uslijed izlaganja suncu, važno je birati proizvode koji imaju zaštitni faktor. Danas na tržištu ima mnogo šampona namijenjenih njezi obojene kose • temperatura vode kod pranja kose - vruća voda nije najbolji izbor za pranje bilo kakve kose, a može biti osobito štetna za obojenu kosu. Najbolje bi bilo, nakon nanošenja šampona, kosu za kraj isprati što je moguće hladnijom vodom.

INTERNETŠKI IZVORI _http://www.krenizdravo.rtl.hr/ljepota/ njega-kose-i-frizure/prirodne-boje-za-kosu -kako-ih-koristiti _http://www.24sata.hr/lifestyle/10-idejaza-brinete-odaberite-idealnu-boju-premavasoj-puti-278534 _https://www.tportal.hr/lifestyle/clanak/ sto-morate-znati-o-bojama-za-kosu20131111 _http://zadovoljna.dnevnik.hr/clanak/ fensi-smensi-prvi-frizerski-salon-uhrvatskoj-s-eu-eko-certifikatom--451126.html _http://www.24sata.hr/potrosac/opasanmiris-analizirali-smo-sastav-sest-boja-zakosu-355343 _http://www.krenizdravo.rtl.hr/ljepota/ bojanje-kose-znate-li-koliko-je-stetno-zazdravlje datum pristupa: 21.3.2017. _http://pixabay.com, datum pristupa: 24.5.2017.

STANJE NA FBF-u KORISTIŠ LI BOJE KOJE SADRŽE AMONIJAK?

JESI LI SE IKADA INFORMIRAO/LA O ŠTETNIM UČINCIMA AMONIJAKA U BOJAMA ZA KOSU?

HOĆEŠ LI NAPRAVITI PRIRODNU BOJU BEZ AMONIJAKA PREMA RECEPTIMA NA INTERNETU?

KOJU MARKU BOJA ZA KOSU KORISTIŠ?

KOLIKO ČESTO BOJAŠ KOSU?

S KOLIKO SI GODINA POČEO/LA BOJATI KOSU?

IZ KOJEG RAZLOGA BOJAŠ KOSU?

NAMJERAVAŠ LI IKADA PRESTATI BOJATI KOSU?

Gospin plast, latinskog naziva Alchemilla vulgaris L. zeljasta je trajnica visine do 50 cm s dlakavim i razgranatim stabljikama i duboko urezanim listovima s 9-11 zaobljenih reznjeva pilasta ruba. Cvjetovi su zuckastozeleni, cvjetne stapke gole, a cvate od travnja do srpnja. Ova vrsta je rasprostranjena u gotovo cijeloj Europi, zapadnom i centralnom Šibiru, a moze se naci i u sjeveroistocnom dijelu Šjeverne Amerike. Raste na livadama, vristinama i kamenitim travnjacima od brdskog do pretplaninskog podrucja.

U farmaceutske svrhe koristi se zelen gospinog plasta koja se sastoji od svjezih ili osusenih nadzemnih dijelova vrste A. vulgaris sabranih u vrijeme cvatnje. Njene glavne sastavnice su trjeslovine (tanini) i flavonoidi.

Kroz povijest, gospin plast upotrebljavao se kao adstringens, diuretik i ljekovito sredstvo za rane. Š vremenom se poceo upotrebljavati kod proljeva, grceva u trbuhu, u kupkama i za obloge kod upala, oteklina i zagnojenja te kao sredstvo za prociscavanje krvi. U puckoj medicini koristi se u "zenskim cajevima" protiv klimaktericnih tegoba i bolnih mjesecnica . Za unutarnju primjenu dolazi u obliku

cajeva i tinktura, a u obliku losiona primjenjuje se topikalno protiv koznih upala i nadrazaja.

Upotreba gospinog plasta kao adstringensa i sredstva za lijecenje laksih netipicnih proljeva cini se opravdana na temelju njegovog sadrzaja trjeslovina . Ne postoje klinicki dokazi koji bi poduprli upotrebu određene doze gospinog plasta. Za terapiju dijareje, tradicionalno se upotrebljava 5-10 g droge dnevno. Za pripravljanje caja preporuca se 1-2 g (1-2 cajne zlicice) na jednu salicu, preliti vrelom vodom, pustiti da odstoji te piti 2-5 puta dnevno po jednu salicu.

Carobna moc gospinog plasta u sposobnosti je zadrzavanja rose i kisnih kapi u sredisnjem udubljenju vostanih listova. Rosa je bila cijenjen sastojak u receptima alkemicara, a ovdje su imali nepresusan izvor. Alkemicari su iz listova gospinog plasta sabirali kapljice rose, vjerujuci da ce im pomoci u pronalasku "kamena mudraca" ili "eliksira zivota". Tako je biljka dobila naziv "Alchemilla" - mali alkemicar.

LITERATURA: _Grdinic V, Kremer D. Ljekovito bilje i ljekovite droge: farmakoterapijski, botanicki i farmaceutski podaci. Zagreb: Hrvatska ljekarnicka komora, 2009. _Šchafner W, Hafelfinger B, Ernst B. Ljekovito bilje: kompendij. Rijeka: Leocommerce, 1999. _Houdret J. Ljekovito bilje: uzgoj i uporaba. Rijeka: Dusevic & Krsovnik, 2002.

_Hofman J. Šynonyma Pharmaceutica.

Pretisak izd. iz 1954. Zagreb: Hrvatsko farmaceutsko drustvo, 2005.

INTERNETŠKI IZVORI _https://www.drugs.com/npp/lady-smantle.html, datum pristupa: 19.04.2017. _www.pixabay.com/en/lady-s-mantle-dewplant-1816275, datum pristupa: 23.04.2017.

DRUGI NAZIVI vrkuta, lavova noga, zlatna vrkuta, Frauenmantel (njem.), lady's mantle (engl.)

Glazba je univerzalni jezik, prisutan u svim ljudskim drustvima. Brise interkulturalne razlike te ju se cijeni cak i kada ne pripada izvornoj kulturi slusatelja. Prozima zivote svih ljudskih bica i to od njihovog samog pocetka.

Cinjenica da se pjevanje, ali ne i jezik, pojavljuje na toliko mjesta u prirodi upucuje na to da je pjevanje prethodilo jeziku.Tocnije bi bilo reci da smo se u proslosti za komuniciranje koristili nekakvim pseudooblikom koji je vise slicio na glazbu, nego na jezik. U nekom trenutku se taj pseudooblik razisao u dva oblika te je nastalo ono sto danas nazivamo glazbom i jezikom gdje je jezik postao glavni nacin prijenosa informacija dok je glazba u povijesti evolucije nasla ulogu zblizavanja ljudi u zajednicu. Ocito je glazba bila bitna za opstanak nasih predaka, a cini se da smo mi od njih naslijedili potrebu za njom.

Mozemo reci da smo ju naslijedili u punom smislu jer je istrazivanjima pokazano da prepoznavanje glazbe i emocija koje ona prenosi pripada univerzalno svim ljudima, bez obzira na odgoj. Cinjenica koja daje dodatnu vaznost glazbi jest da novorođencad cuje svijet u koji ulazi prije nego li ga vidi pa mozemo reci da ljudski odgovor na glazbu zapocinje upravo tamo: u utrobi. I nije besmisleno pjevanje majke djetetu tijekom trudnoce i nakon poroda. Dijete ce po rođenju drugacije reagirati na glazbu i govor koje je culo jos u utrobi pa ce se, uz njemu poznate zvukove, dijete osjecati sigurnije sto ce pomoci ucvrscivanju odnosa i povezanosti majke i djeteta.

Tu je vazno podsjetiti i na stvaranje veze između djeteta i majke posredovano hormonom neurohipofize, oksitocinom. No, povecano stvaranja oksitocina ne javlja se samo kod trud-

nica i majki. Pokazano je da se on pojacano stvara i prilikom sudjelovanja u grupnim glazbenim aktivnostima, primjerice pjevanju ili sviranju, cime se objasnjava zasto se u tim situacijama javlja osjecaj pripadnosti grupi te osjecaji povezanosti s istom.

Rad brojni znanstvenika sada barem djelomicnorasvjetljava i upucuje na slozenost odnosa između glazbe i mozga, iako jos uvijek znamo malo o tome kako tocno glazba utjece na mozdanu aktivnost. Tehnikama neuroprikazivanja pokazalo se da slusanje glazbe aktivira razlicita podrucja mozga, od onih koji utjecu na pozornost do onih koji se odnose na pamcenje. Drugim rijecima, ne postoji jedno jedinstveno glazbeno podrucje u mozgu pa je za zakljuciti da samo slusanje glazbe aktivira vise regija mozga nego vecina drugih mozdanih aktivnost. Pokazalo se da mozak reagira na glazbu tako da stvara nove neuronske putove u ostecenim podrucjima mozga. Iz toga se dolazi do zakljucka da se ucenjem glazbenih obrazaca i izvođenjem glazbe mijenja funkcija mozga sto se ocituje u promjeni neuronskih mehanizam.

Zbog toga dolazi do poboljsanja nastupa u drugim kognitivnim podrucjima, kao sto su govor, paznja, ucenje i pamcenje, kretanje, spoznaja te emocije pa je proucavanje ovog odnosa pogodno za proucavanje kako funkcionira ljudski mozak u cjelini, u kakvoj su interakciji razlicite aktivnosti mozga te kako koji događaji dovode do promjene njegove strukture i funkcije; kako se emocije rađaju te kako se to sve moze primijeniti u terapijske svrhe.

Razvojem znanosti pokazalo se da su regije mozga odgovorne za nagradu, odnosno motivaciju, emocije i uzbuđenje, koje su inace odgovorne za euforijom inducirana stanja, primjerice pri konzumaciji hrane, seks te nekih droga, vrlo slicne onima ukljucenima u procesuiranje i percipiranje glazbenih podrazaja. Rezultati istrazivanja pokazala su da glazba aktivira strukture ukljucene u sustav nagrade i zadovoljstva, posebno mezokortikolimbicki sustav. Aktiviranjem ove limbicke neuronske mreze ugodnom glazbom uzrokuje se otpustanje do-

Glazbenici i ne-glazbenici: postoji li razlika? Činjenica je da naš mozak obavlja nevjerojatan posao interpretirajući i generirajući zvukove. Slušanje glazba obuhvaća brojne funkcije mozga koje su sinkronizirane čak i kod neglazbenika. No razlike između doživljaja glazbe između glazbenika i ne-glazbenika postoje i na razini višoj od samih emocija.

Kod slušatelja koji nisu glazbenici glazba aktivira moždane regije koje su uključene u pokret, planiranje, pažnju i pamćenja drugačije od načina na koji bi se mozak aktivirao pri obradi drugih zvukova, kao što je na primjer buka. Kod glazbenika se, bilo izvođenjem ili slušanjem glazbe, aktiviraju brojnija i veća područja. Kada glazbenik sluša glazbeni komad, područja mozga koja će biti potrebna za izvođenje tog glazbenog komada postaju aktivni.

Područja potrebni za obradu zvuka i njegovu produkciju, što vezano uz jezik, što uz glazbu,

pamina, a cini se da je opseg otpustanja dopamina povezan sa stupnjem dozivljenog zadovoljstva glazbom.

Upravo je dopamin glavni neurotransmiter odgovoran za one „trnce“ koje osjecani prilikom slusanja nama ugodne glazbe. No, jos je jedna uloga dopamina vazna. Njegovo oslobađanje, koje je izazvano glazbom, moze potaknuti otpustanje endogenih opioida iz „hedonistickih zarista mozga” (uglavnom nucleus accumbens i ventralni pallidum). Dakle, dopaminska aktivnost moze objasniti zasto ce pojedinac biti motivirani da nastavite slusati komad glazbe, a udruzeno otpustanje dopamina i opioidna signalizacija mogu objasniti dozivljaj zadovoljstva koji osjecamo prilikom slusanja glazbe.

asimetrični su i smještena u različitim kortikalnim centara u lijevoj hemisferi (barem kod 85% ljudi). Ipak, hoće li biti desno ili lijevo hemisferična dominacija razlikuje se ovisno o tome je li slušatelj glazbenik ili nije.

Kod glazbenika se slušanje glazbe obavlja analitički te je zbog toga praćeno povećanom aktivacijom lijeve hemisfere mozga. Kod ne-glazbenika slušanjem glazbe se aktivira uglavnom desna hemisfera.

No, ukoliko ne-glazbenik postane glazbenik, dominacija se seli s desne hemisfere na lijevu. Ovo je dokaz izuzetne plastičnosti mozga, tj. mogućnosti mozga da se preoblikuje i reorganizira kao odgovor na okolišne promjene. Istraživanja su pokazala da je učenje sviranja nekog instrumenta vrlo složen zadatak koji uključuje interakciju nekoliko modaliteta i viših kognitivnih funkcija te da učenje istog, odnosno bavljenje glazbom u globalu, potiče razvoj plastičnosti mozga u širokim kortikalnim područjima.

Uz sve to, nedavni rezultati pokazali su da glazba automatski aktivira podrucja mozga koji su ukljuceni u izvođenje pokreta potrebnih za pjevanje i plesanje, razlicitim opsegom kod glazbenika i neglazbenika. Ako pojedinac stoji potpuno mirno dok slusa glazbu, funkcionalna magnetska rezonancija skeniranjem ce pokazati da je njegov motorni korteks aktivan, iako pojedinac nije u pokretu. Zbog toga ne vjerujte kad vam osoba kaze da ne osjeca glazbu i da se ne zna kretati na nju. Za nju to obavlja mozak.

Grijesimo li ako kazemo da je glazba dio nas i nase prirode? Vec je spomenuto da se rađamo s potrebom i os-

profesija u kojoj se glazba koristi u terapijske svrhe kako bi utjecala na fizicke, emocionalne, kognitivne i drustvene potrebe pojedinca. Nakon procjenjivanja potreba svakog pacijenta, kvalificirani glazbeni terapeut osigurava tretman primjenjujuci znanja iz podrucja medicine, psihologije i glazbe kako bi se osiguralo kreativno, emocionalno i osnazujuce iskustvo, a sve u svrhu lijecenja.

Zbog toga sto se glazba na brojnim primjerima pokazala kao mocan, a neinvazivan medij, uvidjelo se da je njezinom primjenom moguce postici jedinstvene ishode u terapiji, a to su također potvrdila i brojna istrazivanja. Kao sto je vec spomenuto, melodija i ritam mogu aktivirati izgubljene neuroloske sposobnosti.

Kada se ta cinjenica iskoristi u praksi, pokazano je da pacijenti koji vise ne mogu govoriti, jos uvijek imaju mogucnost pjevati; pacijenti koji su izgubili neurolosku kontrolu nad svojim misicima, i dalje se mogu kretati u ritmu. Razlog? Glazba osigurava put preko ostecenog podrucja omogucavajuci osobi da povrati mobilnost ili govor.

Poznati su slucajevi da su se kod pacijenata, koji su prezivjeli mozdani udar, svakodnevnim slusanjem glazbe pokazali pozitivni ucinci ne samo na raspolozenje, nego i na poboljsanje verbalnog pamcenja i paznje.

jecajem za glazbu, a razlog tome ne lezi samo u ponasanju nasih predaka.

Ako pogledamo nas organizam, od razine stanice do sustava u cjelini, nije tesko uvidjeti muzikalnost naseg postojanja: nase disanje, otkucaji srca, cirkadijalni ritam, svi su oni ritmicki događaji zbog cega nam glazbu i njezine sastavnice, prvenstveno ritam, cine vrlo bliskima. Pozitivan, cak i ljekovit utjecaj glazbe, proizasao iz tih zapazanja, primijetili su jos Štari Grci. No, tek se sredinom prosloga stoljeca poceo događati znacajni napredak u tom polju. Lijecnici, glazbenici i psihijatri primijetili da bi glazba mogla biti ucinkovita terapija u razlicitim okolnostima. Naime, u to vrijeme glazbenici su se cesto koristili kao neplaceni privremeni dio medicin-

skog osoblja koji je radio pod nadzorom lijecnicka. Povecana potreba za njima pojavila se tijekom 2.svjetskog rata gdje se glazba koristila za utjehu i opustanje veterana rata. No, pokazalo se da je glazba ucinila vise od toga.

Povecala je njihovu suradljivost, motivirala ih na oporavak te im omogucila da se emotivno lakse nose sa svakodnevnim stresom. Nakon toga se glazba pocela primjenjivati i u terapiji drugih stanja, primarno kod ljudima s psihickim oboljenjima u velikim drzavnim ustanovama. Š godinama se podrucje koje je obuhvacala terapija glazbom znatno prosirilo. Šluzbena definicija glasi glazbene terapije glasi da je ona afirmirana, na dokazima temeljena, zdravstvena

Također, zanimljivo je da postoje indicije da je uzitak slusanja glazbe potencijalno ocuvan i u kasnim ili najtezim fazama Alzheimerove bolesti te u razlicitim vrstama demencije. Nedavne studije pokazuje da je ovo ocuvanje moguce zbog cinjenice da je dugotrajno glazbeno pamcenje djelomicno nezavisno od drugih memorijskih sustava. Doista, ta podrucja mozga su pokazala znacajno manju kortikalnu atrofiju u odnosu na ostatak mozga kod oboljelih od Alzheimerove bolesti, sto pruza moguce objasnjenje iznenađujuceg ocuvanja glazbenog pamcenja kod ove neurodegenerativne bolesti. Kod tih pacijenata ce glazba, iz razloga sto djeluje preko obje hemisfere mozga, djelovati i tako da ce pokusati nadoknaditi nedostatak unistenog dijela sto ce mozda omoguciti osobi da, primjerice, otpjeva

svoje potrebe kada ih je u nemogucnosti izreci.

Cinjenica je da se rađamo s ritmom, ali je također i cinjenica da taj prirodni unutrasnji osjecaj za ritam posjedujemo cijeli zivot, do smrti, gdje je vrlo vazno osvijestiti da ga zadrzavaju i ljudi s poremecajima pokreta (misicna distrofija, Parkinsonova bolest). Istrazivanja su pokazala da terapija glazbom koristi upravo organizirane elemente ritma kako bi se olaksalo pokretanje takvim pacijentima. Uz glazbu, ti ljudi ce se poceti kretati, u njezinom ritmu. Šva ova zapazanja upucuju na to da glazba moze imati siroku primjenu u terapiji. Razumijevanje kako glazba moze modulirati odgovor mozga na ozljede mogao bi rasvijetliti neke aspekte neuroplasticnosti te otvara nove perspektive za poboljsanje neuroloske rehabilitacije temeljene na glazbi.

Ukljucivanjem glazbe u terapiju jacaju se sposobnosti pacijenta gdje se zatim to jacanje transferira na druga podrucja zivota.

Ipak, vazno je neizjednacavati slusanje glazbe, iako i ono djeluje terapijski, s glazbenom terapijom koja predstavlja namjerno koristenje glazbe za postizanje neglazbenih terapijskih ciljeva. Nedavne su studije dovela u pitanje specificnost ljekovitost glazbe upucujuci na to da su, primjerice, u bolesnika s demencijom, ocito blagotvorni ucinci glazbe slicni onima koji su izazvani od strane drugih ugodnih aktivnosti. Štoga s jedne strane postoji potreba za daljnja istrazivanja kako bi se procijenila ucinkovitost glazbe u bolesnika, a s druge je pak strane potrebno ne iskljucivati koristenje glazbe. Jer iako mozda nije cudotvorna, njezine pozitivne ucinke niti jedno istrazivanje ne moze osporiti. I bas iz razloga sto svatko od nas kao jedinka uziva u glazbi, sto u njoj pronalazi sirok spektar emocija, s njom poistovjecuje svoje osjecaje ili u nju utiskuje iste, mozemo na nju gledati kao na posrednika između svih ljudi. Iako joj svatko od nas pridaje vecu ili manju vaznost u zivotu, neosporno je da je sveprisutna, a prihvatiti nju kao dio svoje prirode znaci priznati da koliko god jedinstven svatko od nas bio i koliko god svi bili međusobno razliciti, sva-

Nemaš sluha? Krivac je tvoj mozak!

vo zbog deficita ove sposobnosti.

Istraživanje provedeno na BRAMS-u, istraživačkom institut posvećen glazbenoj kogniciji i kompleksnoj neurobiologiji uključenoj u glazbenu sposobnost

Zašto tako veliki problem s intonacijom?

Pjevanje je kompleksna radnja, a čak 60% ljudi ima problema s njegovom izvedbom. Svi smo mi „hardverski“ dobro opremljeni i spremni za proizvođenje širokog spektra nota.

Loše pjevanje ima svoju znanstvenu definiciju, a ona kaže da „manjak sluha“ uključuje deficijenciju u 3 područja: točnost u odabiru tonova, sposobnost za praćenje vremena i pamćenju nota (pamćenje riječi i koliko dugo nota traje). Istraživanja su pokazala da je većina ljudi, i bez nekakve vježbe, dobra u dva od tri elementa: praćenje vremena i pamćenje nota. Iz tog razloga i dalje ćete prepoznati pjesmu kada ju pjeva osoba koja je loš pjevač.

Uobičajeni uzrok lošeg pjevanja je problem s točnošću tonova, odnosno intonaciji. Čak 60% loših pjevača je loše upra-

kom od nas kuca srce, svatko od nas dise, spava. Uvijek u istom ritmu.

LITERATURA _Pearce, M., Rohrmeier, M., Music Cognition and the Cognitive Šcience, Topics in Cognitive Šcience, Volume 4, Issue 4, 2012, 468.-484. _Perrone-Capano, C., Volpicelli, F., di Porzio, U., Biological Bases of Human Musicality, Reviews in the Neuroscience, Volume 28, Issue 3, 2017, 235.-245. _Babikian, T., Zeltzer, L., Tachdjian, V., Henry, L., et al., Music as Medicine: A review and Historical Perspective, Alternative and Complementary Therapies, Volume 19, Issue 3, 2013

1. Jesu li problem glasnice?

Ne, gotovo svi loši pjevači bili su fizički sposobni pogoditi tu notu.

2. Čuju li ljudi točno tonove?

Je li problem u sluhu?

Eksperimentom je pokazano da percepcija nije problem i da većina čuje točne note.

Točan odgovor: Loši pjevači ne mogu dovoljno dobro kontrolirati svoje glasnice da ponove zvuk koji su čuli. Naš mozak je jako dobar u percepciji što je razlog zašto i ljudi koji nisu veliki glazbenici uživaju u glazbi. Ali isti taj mozak može nam davati krive upute za proizvodnju tona. Naziv za ovu pogrešku je deficit u imitaciji. Mozak loših pjevača proizvede ton koji čuju pomičući pogrešne mišiće glasnica. Kao da su žice u mozgu krivo prispojene Nada za loše pjevače? Vježbanje, vježbanje, vježbanje.

_Franken, A., Keijsers, L., Dijkstra, J.K. et al, Music Preferences, Friendship, and Externalizing Behavior in Early Adolescence: A ŠIENA Examination of the Music Marker Theory Using the ŠNARE Študy, Journal of Youth and Adolescence, dor: 10.1007/s10964-017-0633-4 INTERNETŠKI IZVORI _http://www.musictherapy.org , datum pristupa: 20.3.2017.

10 – 15 % svjetske populacije boluje od migrene. Migrenska glavobolja je utoliko specificna jer je sama bol samo jedan od simptoma koje obuhvaca. Oko 30 % svih migrena su takozvane ''klasicne''. Kod njih se javlja aura, do pola sata prije glavobolje.

Auru karakteriziraju mucnina, povracanje, poremecaj govora, preosjetljivost na podrazaje, zatim vizualni poremecaji – svjetlece vizualne halucinacije, npr. zvijezde, iskre, bljeskovi svjetla, geometrijski likovi. Zatim slijedi bolna faza – jaka pulsirajuca unilateralna glavobolja, uz koju mogu biti prisutni i neki od prije navedenih simptoma. Ta bol moze trajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Švi simptomi i njihovo trajanje uvelike variraju među pacijentima. Također, napad migrene cesto je vezan uz neke vanjske okidace (trigere), a moze se javiti i vise puta mjesecno.

Iako je migrena vec dugo godina predmet istrazivanja, i dalje relativno malo razumijemo njenu patofiziologiju. Postoji vise teorija zbog cega nastaje migrena: vaskularna, depolarizacijska i

trigeminovaskularna (neuralna) teorija. Danas se najvise govori o trigeminovaskularnoj teoriji – dolazi do aktivacije trigeminalnih zivcanih zavrsetaka u mozgu. Otpustaju se neurotransmiteri: CGRP (calcitonine gene-related peptide), zatim tvar P i neurokinin A. CGRP i tvar P odgovorni su za vazodilataciju krvnih zila u mozgu, sto posljedicno uzrokuje bol.

Najbitnija i najucinkovitija skupina lijekova protiv migrene su agonisti 5HT1B/1D receptora za serotonin, odnosno triptani. Koriste se i nesteroidni protuupalni lijekovi, a posebno su ucinkovite njihove kombinacije (npr. paracetamol + acetilsalicilna kiselina + kofein). Moguca je primjena i ergot alkaloida, no oni se u pravilu ne koriste. U klinickim istrazivanjima su lijekovi s nesto drukcijim mehanizmom djelovanja – antagonisti receptora za CGRP (telkagepant). Za kronicnu migrenu, kad se glavobolja javlja vise od 15 puta mjesecno i traje vise od 4 sata dnevno, postoji opcija intradermalnog injiciranja botulinum toksina tipa A u 7 podrucja glave i vrata.

Evidentno je da je migrena globalni zdravstveni problem. Zapadna medicina daje rjesenje u obliku navedenih lijekova, koji ipak nisu 100% ucinkoviti, a kao i svi lijekovi imaju i nuspojave. Postoji li alternativa klasicnim lijekovima za terapiju migrene u drugim krajevima svijeta?

Tradicionalna kineska medicina vrlo opsirno opisuje raznorazne glavobolje, ukljucujuci i migrenu. Prema Chinese Herbal Patent Medicines postoji velik broj formula protiv glavobolje. CHPM razliku-

je migrene i klaster glavobolje od akutne, tupe boli u glavi te od frontalne, sinusne ili jednostavno tenzijske glavobolje. Za migrenske glavobolje navodi deset mogucih uzroka i pripadajuce ljekovite formulacije. Ljekovite tvari vecinom su biljnog podrijetla, no ima i nesto zivotinjskog (primjerice skoljka srodna Petrovom uhu, Haliotis diversicolor, Haliotidae).

Od nama poznatijih biljnih droga koriste se korijen sladica (Glycyrrhiza glabra, Fabaceae), korijen bozura (Paeonia spp., Paeoniaceae), podanak đumbira (Zingiber officinalis, Zinigberaceae), plod gorke narance (Citrus aurantium, Rutaceae ), korijen zenskog ginsenga, tj. kineske anđelike (Angelica sinensis, Apiaceae) i mnoge druge.

Primjer tradicionalong kineskog ''recepta'' za terapiju migrene je Tian Ma Gou Teng Wan – dekokt od biljaka roda Gastrodia i Uncaria (porodica Rubiaceae). Dekokt ima sedativan i antihipertenzivan ucinak. Pomaze kod ukocenosti i boli vrata i ramena te kod nesanice i razdrazljivosti, sto su cesti simptomi migrenskog napadaja. Šadrzi podanak biljaka roda Gastrodiae (porodica Orchidaceae), korijen i koru macje kandze (Uncaria tomentosa, Uncariaceae), plod gardenije (Gardenia spp., Rubiaceae), zelen srcenice (Leonurus cardiaca, Lamiaceae), i druge biljne droge. Š obzirom da i biljke mogu imati stetna djelovanja te itekako utjecati na druge lijekove, kod nekih formulacija su navedene i kontraindikacije i interakcije. Tako je, na primjer, za Tian Ma Wan - podanak biljke Gastrodia elata iz porodice Orchidaceae (orhideje, kacunovke) koji ima sedativan ucinak navedeno da istovremena primjena uz barbiturate, antihistaminike, narkotike, benzodiazepine i slicne lijekove uzrokuje njihov pojacani ucinak, to jest produljenu sedaciju. Nadalje, Xue Fu Zhu Yu Wan je dekokt koji se koristi za uklanjanje glavobolje, ali i za terapiju dismenoreje, amenoreje te postporođajne boli. Primjena je kontraindicirana u trudnoci, kod obilnog menstrualnog

krvarenja i kod aktivnih hemoragija.

I indijska tradicionalna medicina bavi se problematikom migrene. U Ayurvedi se spominje jedanaest vrsta glavobolje, koja moze biti potaknuta raznim uzrocima. Migrena spada u tip glavobolje pitta – bol je prisutna samo u jednoj polovici glave (unilateralno) uz prisutstvo simptoma fotoosjetljivosti. Za terapiju se koriste razne kombinacije biljnih pripravaka, slicno kao i u tradicionalnoj kineskoj medicini. Lisce betela (Piper betle, Piperaceae) ima analgetski ucinak te izaziva osjecaj hlađenja. Plodovi ajovana (Trachyspermum ammi, Apiaceae), koji nalikuju na sjemenke, najucinkovitiju su protiv migrenske glavobolje. Klincic (Syzygium aromaticum, Myrtaceae) se koristi zbog svog umirujuceg mirisa. Šok cesnjaka (Allium sativum, Alliaceae) lokalno umasiran prodire kroz kozu i ima analgetski ucinak. Na slican nacin djeluje i đumbir (Zingiber officinale, Zingiberaceae), koji se proucava zbog pretpostavljenog profilakticnog i sigurnog ucinka na migrensku glavobolju. Zanimljiva je i primjena kane (Lawsonia inermis, Lythraceae), ciji se cvjetovi primjenjuju direktno na glavu s octom kako bi se postigao zeljeno analgetsko djelovanje. Ayurveda spominje i prehranu koja također moze pomoci s migrenom. Tako je navedeno da su za olaksanje glavobolje bolji slatki i blagi okusi. Preporucuje se cak konzumirati zlicicu samog secera. Potrebno je izbjegavati jako zacinjenu i przenu hranu. Kod glavo-

bolje tipa pitta, kao sto je migrena, po Ayurvedi se propisuje amalaki – indijski ogrozd (Emblica officinalis, Phyllantaceae). To je zeleni plod gorkastog okusa, a bogat je izvor antioksidansa. Moze biti propisana i Triphala – u doslovnom prijevodu ''tri ploda''. Šadrzava susene plodove indijskog ogrozda te biljaka haritaki (Terminalia chebula, Combretaceae) i bibhitaki (Terminalia bellirica, Combretaceae). Haritaki u Indiji nazivaju ''bozanskim plodom'', on uravnotezuje krvni tlak i djeluje smirujuce, dok se bibhitaki u tradicionalnoj ajurvedskoj medicini koristi kao sredstvo za pomlađivanje, ciscenje i hranjenje organizma.

Vidljivo je da ljudi iz razlicitih geografskih podrucja vec odavno pokusavaju sprijeciti ili makar ublaziti tegobe uzrokovane migrenom. Međutim, ima li to uopce ikakvog ucinka, ili su to samo, kako bi neki rekli, ''vradzbine''?

Cinjenica je da se danas i nasi ljudi sve vise ponovno okrecu prirodi i biljnim lijekovima i pripravcima te

tradicionaloj medicini, sto zbog cijene, sto zbog nereagiranja na konvencionalne, ''zapadnjacke'' lijekove, a neki i zbog misljenja da je prirodno uvijek bolje i da ne moze naskoditi. Iz tog razloga u porastu je broj studija na nekim od cesce koristenih terapija.

Rađeno je istrazivanje ucinkovitosti primjene ajurvedskog protokola na pacijentima s migrenom bez aure.

Primijenjeni su pripravci Narikel Lavan, Sitopaladi Churna, Rason Vati, Sutshekhar Rasa i Godanti Mishran.To su tradicionalni ajurvedski lijekovi koji sadrze mjesavinu biljaka i minerala, na primjer cimet, crni papar, kardamom, kumin, đumbir, cesnjak, zatim kamenu sol i brojne druge sastojke. Ispitanici su morali pridrzavati se zdrave prehrane, spavati minimalno 8 sati svaku noc, baviti se fizickom aktivnoscu minimalno pola sata dnevno, prestati konzumirati alkohol te ukoliko puse prestati pusiti. Od 406 pacijenata, 204 su dovrsila devedestodnevno ispitivanje. Od toga, kod 70.5 % pacijenata smanjena ucestalost i intenzitet boli povezani su s koristenjem ajurvedske terapije. Š obzirom na uvjete studije, ne moze se nedvosmisleno donijeti ikakav zakljucak o ucinkovitosti ovog protokola, ali ipak daje preliminarnu procjenu i temelje za daljnja istrazivanja.

I sto na kraju svega pametno zakljuciti? Je li ista od te ''istocnjacke medicine'' moguce implementirati u kon-

vencionalnu terapiju lijekovima? Gotovo svi lijecnici moderne, zapadne medicine uvijek iskazuju nemalu dozu skepticnosti prema bilo kakvom obliku ''alternativne'' medicine. Š druge strane, ipak je i ta tradicionalna medicina s razlogom odrzala tradiciju. Ima ljudi koji se zaklinju da im je samo to pomoglo. Ne treba zaboraviti ni na moc placebo efekta. Najgore je tu pacijentima, ljudima koje boli, koji bi stvarno pokusali sve sto im eventualno moze pomoci, sto se, nazalost, iskoristava. Na internetu i u raznim prodavaonicama se svasta moze procitati i dobiti, a cesto je neprovjereno. Nije lose probati razne nacine olaksavanja boli, dokle god je to umjereno i iz provjerenih izvora. I uz konzultaciju sa svojim lijecnikom ili ljekarnikom!

• • • • • • • •

Štres Losa prehrana Neispavanost Promjena rutine Crno vino Natrijev glutamat Intenzivni mirisi Cokolada

LITERATURA: _Katzung B. G., Trevor A.J., Basic and Clinical Pharmacology, 13th Edition, UŠA 2015 INTERNETŠKI IZVORI: _http://www.webmd.com/migrainesheadaches/tc/migraine-headaches-topicoverview, datum pristupa 25.3.2017. _https://www.ncbi.nlm.nih.gov/ pubmed/20532095, datum pristupa 25.3.2017. _https://www.ncbi.nlm.nih.gov/ pubmed/2214812, datum pristupa 25.3.2017. _http://searo.who.int/entity/medicines/ documents/ traditional_medicines_in_asia.pdf, datum pristupa 25.3.2017. _http://www.acupuncturetoday.com/ mpacms/at/article.php?id=31573, datum pristupa 25.3.2017. _https://www.banyanbotanicals.com/info/ ayurvedic-living/living-ayurveda/herbs/ amalaki-amla/, datum pristupa 25.3.2017. _http://ayurmedinfo.com/2012/07/14/ sutshekhar-ras-benefits-dosageingredients-side-effect/, datum pristupa 25.3.2017. _http://www.ayushveda.com/ayurvedaarticles/headache.htm , datum pristupa 25.3.2017. ŠLIKE: _http://www.curejoy.com/content/whatcauses-migraine-headaches/

Što za nas predstavljaju posljednji dani zivota koje smrtno bolesna osoba prozivljava? Jesu li to dani prozeti unutarnjim nemirom i izoliranosti od drustva ili pak dani ispunjeni olaksanim tegobama i druzenjem s obitelji?

Posljednji dani pacijenata trebali bi biti upravo njihova prilika da se sto mirnije suoce sa svim problemima i dvojbama koje su pred njima. Kandidati za ovu vrstu skrbi nisu samo stariji i nemocni, nego terminalno bolesni pacijenti svih dobnih skupina. Tijekom toga vremena palijativna skrb nastoji rijesiti probleme kako fizicke (npr. boli, inkontinencije, konstipacije i mucnine), tako i psiholoske, socijale i duhovne prirode. Švaki je pacijent jedinstven, stoga je potreban holisticki pristup svakoj pojedinoj osobi, kako kroz simptomatsku terapiju boli i drugih simptoma, tako i kroz duhovnu ili socijalnu pomoc, cime palijativna skrb zaista pokazuje svoju interdisciplinarnost.No, osim pacijenta, tu je i njegova obitelj kjoj se također mora pomoci u teskim odlukama. Palijativna skrb obuhvaca i pomoc obitelji nakon smrti bolesnika u fazi zalovanja.

Prema definiciji Švjetske zdravstvene organizacije, palijativna je skrb pristup koji poboljsava kvalitetu zivota bolesnika i njihovih obitelji suocenih s problemima povezanim sa smrtosnosnom bolesti, kroz prevenciju i olaksavanje patnje putem ranog prepoznavanja i besprijekorne procjene te suzbijanja boli i drugih problema; fizickih, psihosocijalnih i duhovnih.

Palijativna skrb ne odnosi se samo na posljednje dane zivota, nego je nerijetko potrebna mjesecima, pa cak i go-

dinama od spoznaje i dijagnoze neizljecive bolesti pa do razdoblja zalovanja poslije smrti bolesnika. Izuzetno je bitno da se shvati kako palijativna skrb nije odustajanje od lijecenja nego dio lijecenja, samo sto se bolesnik ne lijeci u cilju ozdravljenja nego olaksavanja boli i patnje, cime mu se omogucava kvalitetniji zivot. Tim ljudi koji provodi palijativnu skrb sastoji se od educiranih lijecnika, medicinskih sestara, fizioterapeuta, psihologa, farmaceuta, socijalnih radnika, duhovnika, volontera i drugih strucnjaka. Tim isto tako cine i sam bolesnik i njegova obitelj ili njegovatelji. U Hrvatskoj postoji strateski plan za razvitak palijativne skrbi koji, nazalost, jos uvijek nije dovoljno implementiran u zdravstveni sustav. Predviđen je određeni broj kreveta za palijativne pacijente, plan edukacije i prilagodbe, a naglasak je stavljen prvenstveno na primarnu zdravstvenu zastitu koja je u neposrednom kontaktu sa stanovnistvom.

Osim sto ovaj tip skrbi brine za pojedinca, brine se i za drustvo buduci da se pacijentu u vecini slucajeva omo-

gucava da ostanu u kuci, ali takav oblik skrbi potreban je i ako se bolesnik nalazi u domu za starije i nemocne, hospiciju ili bolnici.

Palijativna skrb smatra smrt normalnim procesom, ona smrt neubrzava niti ju odgađa.

Jos uvijek postoji i stigma da odustajanjem od ''klasicnog'' lijecenja odustajemo i od pacijenta, no moramo postati svjesni da ovaj tip skrbi omogucava cijeloj zajednici dostojan pacijentov kraj. Imajmo na umu da je taj pacijent jednom bio aktivan clan zajednice ili je tek ulazio u nju, a trenutno je suocen sa najvecim moralnim i duhovnim dvojbama. Palijativna je skrb nacin da upravo to pacijentu, ali i obiteljima, omogucimo.

INTERNETŠKI IZVORI _https://getpalliativecare.org/whatis/ _http://palijativna-skrb.hr/files/Stratplan_PS_2014-2016.pdf _https://www.helpguide.org/home-pages/ caregiving.htm _http://www.benbest.com/lifeext/ Alzheimer.html#care

rastu na 17%, a kod oba roditelja ljevaka cak na 50%. Šmatra se da je jedan od deset ljudi na svijetu ljevoruk. Muskarci su cak jedan i pol puta skloniji ljevorukosti od zena, a postoje podaci da kod blizanaca postoji velika tendencija da jedno bude ljevoruko. Ova racunica znaci da je u svijetu ljevaka oko 13 posto, no brojka je vjerojatno i veca s obzirom na to da su sustavno diskriminirani. Vecinom zato jer se u proslosti inzistiralo na koristenju desne ruke pa je velik broj ljevaka naucio koristiti desnu ruku jednako spretno kao i lijevu. U desnjaka su mozgovne polutke asimetricno razvijene, tj. razvijenija je lijeva polovica mozga koja kontrolira desnu stranu tijela desnjaka. Kod ljevaka ne postoji obrnuti slucaj. Mozgovne polutke su jednako razvijene, ali ljevaci imaju znatno vise zivcanih vlakana u mozgu od desnjaka i ta vlakna su bitna za brzi prijenos informacija između mozgovnih polutki. To je uzrok bolje snalazljivosti ljevaka u prostoru, bolje percepcije trece dimenzije i boljih rezultata u logici i matematici.

Ljevorukost je najcesce nasljedna sklonost. Kod roditelja desnjaka sanse da dijete bude ljevak su samo 2%.

Vec kod jednog roditelja ljevaka sanse

Kod vecine ljevaka, kad crtaju likove, oni su okrenuti na desnu stranu. Mucanje i disleksija cesce se javljaju kod ljevorukih osoba. Ljevaci se lakse prilagođavaju gledanju pod vodom, a posebno se isticu u sportovima kao sto su tenis, baseball i plivanje. Znanstvenici su otkrili da ljevaci ulaze u pubertet cetiri do pet mjeseci kasnije od desnjaka. Cetiri od pet originalnih dizajnera Macintosh kompjutera su bili ljevaci kao i jedan od cetvero Apollo astronauta. Međutim, istrazivanja su pokazala kako ljevaci zive znatno krace od desnjaka, a mozda je razlog tome upravo cinjenica sto zive u 'desno-orijentiranom' svijetu.

Orijentacija ruke razvija se vec kod nerođene djece, a to je najcesce ruka koju dijete drzi blizu usta. Novija istrazivanja pokazuju kako je u proces odlucivanja kojom ce se rukom netko koristiti ukljucena i genetika. Šredinom 2007. godine otkriven je LRRTM1, prvi gen koji je povezan s pojavom ljevorukosti, ali i psihickih bolesti kao sto je shizofrenija.

Po teoriji Norman Geschwinda, kolicina testosterona u organizmu prije trudnoce utjece na razvoj mozga. Vi-

sak testosterona uvjetuje razvoj desne polovice mozga i dijete ce vjerojatno biti lijevak. Dominantna desna polovica je također odgovorna za mucanje, disleksiju i poteskoce u ucenju.

Kako je cijeli svijet desno orijentiran, ljevaci se u njemu cesto osjecaju nespretno. Primjerice, skare, nozevi, otvaraci za konzerve, bankomati… sve je stvoreno za desnjake. Ipak, u zemljama Zapadne Europe vec postoji velik broj specijaliziranih trgovina za ljevoruke osobe, a isto ih tako ima i u svijetu Interneta.

Desnjaci procesuiraju informacije koristeci “linearnu” metodu pri kojoj zavrsavaju jedan zadatak prije nego prijeđu na sljedeci. Ljevoruke osobe usvajaju podatke “simultano” odnosno vise njih odjednom. Desnjaci proucavaju informacije putem “analize” tj. razgrađujuci ih u dijelove dok ljevaci koriste “sintezu” sagledavajuci cjelokupnu sliku.

Dr. Alan Šearleman sa Šveucilista Št.

Lawrence proucavao je kvocijent inteligencije među desnjacima i ljevacima te pronasao da među osobama s

IQ iznad 140 ima vise ljevaka. Udruzenje MENŠA (Drustvo inteligentnih osoba) nije zapazilo razliku u broju desnjaka i ljevaka među svojim clanovima. Međutim, ljevaci su osobito cesti u umjetnickim zanimanjima - slikari, kipari, glazbenici kao npr. Leonardo da Vinci, Michelangelo, Raphael i Jimy Henrix, Paul McCarthney, Beethoven, Picasso - sto se objasnjava aktivnijom desnom polutkom mozga odgovornom za kreativnost.

Velik je broj ljevaka u glumackoj profesiji: Charlie Chaplin, Robert Redford, Bruce Willis, Angelina Jolie, Oprah. Ljevaka je mnogo i u sportu, nogometu (Pele, Maradona, Cruyff), kosarci (Larry Bird), baseball-u (Babe

Ruth) te u tenisu gdje su osobito uspjesni (John McEnroe, Jimmy Connors, Thomas Muster, Martina Navratilova, Goran Ivanisevic). Mnogobrojni drzavnici i vojskovođe su bili ljevaci: Aleksandar Veliki, kraljica Viktorija, Julije Cezar, princ William, Fidel Castro, a najnoviji ljevak u Bijeloj kuci je i Barack Obama.

Postoji nekoliko nacina utvrđivanja dominantne hemisfere mozga: • Prekrizite prste obje ruke, kod ljevaka lijevi palac je gore • Zapljescite, lijeva ruka kod ljevaka je gore • Namignite, ljevaci namiguju lijevim okom • Nagnite se da cujete, ljevaci okrecu lijevo uho

• Nagnite glavu na rame, ljevaci dodiruju lijevo Britanski Klub ljevaka je 13. kolovoza 1992. po prvi puta organizirao obiljezavanje Međunarodnog dana ljevaka.

INTERNETŠKI IZVORI _http://www.24sata.hr/junior/sretan-vam -dan-ljevaka-432630, datum pristupa: 28.2.2017. _http://www.lefthandersday.com, datum pristupa: 28.2.2017. _http://pixabay.com/en/palms-diverseprints-pastel-art-308662/, datum pristupa: 23.5.2017.

Rodom iz Benkovca, gdje se prvi put susreo s biljnim vrstama svoga kraja, farmaceutski tehnicar i doktor znanosti ciji je uspjeh jos u studentsko doba bio dva puta nagrađen Rektorovom nagradom kao odlican student Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta svakom svojom izjavom ostavlja dojam osobe koja zivi (za) svoju struku i koja je prigrlila zivot sa svim usponima i padovima koje on donosi jer i sam kaze da njegov put nije bio nimalo lak, stovise, da je bio trnovit, no da su ga upornost i predani rad doveli do nevjerojatne lepeze mogucnosti koja oplemenjuje njegov zivot.

Kako ste se snašli u ulozi dekana i koje promjene planirate provesti za vrijeme svog mandata?

Kako sam se snasao u ulozi dekana, mislim da to drugi trebaju reci. Osjecam se dobro, za mene je to cast, izazov, velika odgovornost, jedan drugaciji tip posla, premda cu i uz taj posao nastaviti i dalje raditi kao predstojnik i profesor na Zavodu za farmaceutsku botaniku. Ono sto je taj posao donio mimo Fakulteta u ovom prvom periodu je puno novih kontakata, puno novih lijepih poznanstava. Puno je ideja, ali ne volim previse govoriti, a ne ostvariti. Ono sto nas ceka, to je svakako revizija studijskih programa.

U nekoj daljoj buducnosti, uvođenje studija na engleskom jeziku, zatim jacati znanstveni rad, pokusati se prijavljivati na sto vise projekata, i nasih i međunarodnih, ojacati suradnju Fa-

kulteta s gospodarstvom, nastaviti dobru suradnju sa studentskim organizacijama. Kako sam clan urednickog odbora Farmaceutskog glasnika, svaka aktivnost nasih studenata stavljena je u Glasnik, i o svakoj aktivnosti studenata se izvjescuje Fakultetsko vijece.

Zelio bih da studenti osjete da su oni ovdje zajedno dio nas, jer mi smo radi vas ovdje. Mi smo jedna zajednica. I oni moraju osjetiti koliko su nama vazni. Nastojat cu intenzivirati tu suradnju i sa Študentskim zborom i sa CPŠA-om. Također, uveo sam i strucno - popularna predavanja svake srijede. Š biokemicarima surađujem malo manje, nisam te struke. Za cilj nam je povecati kvotu medicinskih biokemicara.

Bili smo kod ministra zdravstva, nemamo na trzistu u laboratorijima medicinskih biokemicara. Na Šveuciliste smo uputili dopis da se poveca upisna kvota za 20 (10 za studij medicinske biokemije 10 za studij farmacije). Što možete reći o profesorskoj struci? Što je Vas privuklo da ste odlučili postati profesor?

Mene je privukao taj jedan pedagoski odnos sa studentima. Rekao bih da morate nositi u sebi taj odnos. Moze se, i treba, ici na edukacije. Nije lako biti profesor, pogotovo pravedan, korektan... Jednostavno morate taj posao voljeti. Ja volim svoj posao, cak i nakon 31 godine rada, a neka studenti kazu radim li ga dobro. Radio sam od prvog dana na Fakultetu, nisam odradio ni staz, prosao sam put od asistenta

skroz do redovitog profesora u trajnom zvanju, i ne bih nikada promijenio svoj posao.

Je li Vaš put bio trnovit?

Jako. To je vrlo tezak put. Mnogi studenti ne znaju kakav je. Pripadam starijoj generaciji koja je morala raditi i magisterij i doktorat. Bilo je tu jako puno odricanja, losa novcana primanja do jednog perioda. Trnovit put, ali mi je drago da sam ostao. Mislim da imam lijep odnos sa studentima i to je ono sto me drzi.

Kako to da ste se odlučili da će studij koji ćete upisati biti baš farmacija?

Bio sam uvijek odlican ucenik, iz svih predmeta, nisam imao problema. Ne-

kako sam vise naginjao prirodnim znanostima. Kako su me najvise zanimale kemija i biologija, odlucio sam se za njihovu simbiozu, ali da pomognem covjeku. Tad sam se vidio u jednoj ljekarni, to je bila moja vizija. Prolazio bih kraj ljekarne i to gledao, sviđao mi se taj posao, pomoci covjeku na neki nacin. Šlijedom toga, nakon dvije godine pripremnog srednjoskolskog obrazovanja u Benkovcu, treci i cetvrti razred sam zavrsio u Farmaceutsko – kozmetickoj skoli u Zagrebu, tako da sam ja po struci farmaceutski tehnicar. Iza toga sam polozio prijemni ispit, odsluzio JNA (u Novom Šadu te u Vojnoj ljekarni u Kumboru kod Herceg-Novog) i nastavio studij.

Ne žalite ni za čime, unatoč tome što je bilo dosta teško?

Ne. Mislim da u svakom poslu ima teskoca. Mladi ljudi su danas nestrpljivi. Ja sam po prirodi dosta strpljiva osoba, ali sam i ambiciozan te sam znao da cu to uspjeti. Što mi možete reći, iz Vaše perspektive, kako se studiranje danas razlikuje od studiranja u Vaše vrijeme?

Kad sam ja studirao, nismo imali materijale za ucenje. Vi danas imate sve servirano, sto je u redu. Mi smo hvatali i fotokopirali. Jedino bih mogao reci, nakon Bolonje kao da je program vjezbi suzen zbog satnice, sto mi je zao. Prije smo imali vecu satnicu iz vjezbi, i mislim da je to bilo dobro. Vi

na vjezbama jako puno naucite, a sad to proletite. Ne moze se drugacije sastaviti satnica. Mi smo imali vrlo malo knjiga, ali moram reci da sam imao kvalitetne profesore i asistente.

Puno sam od njih naucio i zadovoljan sam nasim studijem, koji je onda bio cetiri godine. Isto je bio na vise lokacija, recimo fizika je onda bila u Heinzelovoj, Šchrottova isto, imali smo i u Domagojevoj, znaci slicno kao danas.

Otkud potječe ta Vaša velika ljubav prema biljkama?

Pa, mozda otud sto sam iz jednog manjeg mjesta, Benkovca, gdje sam u okolici imao priliku upoznavati bilje.

Cesto sam ljetovao kod bake u Šlavoniji gdje sam isto mogao vidjeti bilje.

Jako sam zavolio bilje na osnovu predmeta Farmaceutske botanike i Farmakognozije, jer smo imali kvalitetne predavace, i uvijek me zanimalo sto se krije u toj jednoj biljci. Lijecnici znaju reci, to je bezveze, ali nije li fascinantno u jednom ruzmarinu plinskom kromatografijom otkriti da onaj mali list ima 100 sastavnica? Zar nije fascinantno da meni doktorica obiteljske medicine kaze da je kao antidepresiv super ona biljka sto ima zute cvjetove – gospina trava? Oni nisu to ucili, ali i ona smatra da je to bitno.

Bas jedna biljka koja je rasla u Benkovcu, ta draca, Paliurus spina - christi, nju sam radio za magisterij i doktorat. I planika mi je draga jer je bila u nasem kraju pa mi je pokojna teta donosila plodove za jesti.

Kad smo kod tog pitanja, s obzirom da su područje vašeg interesa farmaceutska botanika i farmakognozija, odnosno iskorištavanje aktivnih tvari iz biljka kao lijekova, što mislite o današnjem stavu prema biljnim lijekovima u odnosu na one koji su kemijski sintetizirani?

Mislim da jos kod nas nije izgrađen taj stav. I dalje se favoriziraju ti kemijski sintetizirani, dok recimo u jednoj Austriji i Njemackoj ima puno homeopatije. Ja sam bio u Austriji pa sam vidio, cak sam i bio na homeopatskom tecaju u Njemackoj. Zato ste vi educirani koji cete raditi u ljekarni.

Ljekarnik mora pricati s pacijentom.

Ako on dođe i kaze kasljem, nemam temperaturu, pa mislim da mu ne treba odmah dati tablete Bisolexa.

Mislim da se kod nas mijenja stvar na

bolje, ali jako sporo. No to Vam je tako. Ali opet kazem, u bilje treba vjerovati, jer izaziva puno manje nuspojava. Ne moze svugdje zamijeniti kemijski lijek, ali imate slucaj kad netko ima karcinom, on ce sve probati da se izlijeci.

Vratimo se ponovno na temu Fakulteta. Što se tiče kurikuluma našeg fakulteta, mislite li da ima stvari i koje su to stvari koje biste Vi promijenili?

Treba razvijati i jacati strucne predmete. To treba razvijati. I ono sto treba razvijati - sto vise izbornih. Farmacija se razvija. Šve se mijenja, dakle sto vise izbornih, ali u dogovoru ne samo sa studentima, nego i s profesorima, i to konstruktivnom raspravom; sto zanima nase studente. Moj princip bi bio pogledati sto se preklapa, moze li se nesto smanjiti, mogu li se uvesti novi kolegiji. Tu ce pomoci povjerenstvo. U odnosu na kad sam ja studirao, dosta je pojacana fiziologija i patofiziologija, na papiru govorim. Jedno je papir, a drugo je izvedba. Tu ocekujem od studenata da oni kazu.

Oni se boje, studiraju. Jer ne mogu ja kao dekan razgovarati s nastavnikom ako nemam primjedbi. Javi mi se jedan student od 130, onda ja mislim 129 je u redu. Mislim pozitivno o nasem Fakultetu, imamo kvalitetan kadar. Promjene su nuzne, pogotovo s tim izbornim predmetima. Jos vise izbornih, pitati studente sto je to sto njih zanima, pratiti sto je aktualno u struci. Šve to pratiti i povremeno mijenjati.

Smatrate li da se na našem fakultetu znanje studenata kroz usmene, tj. pismene ispite provjerava na adekvatan način, i imate li tu kakvu ideju?

Ja sam uvijek za usmene ispite.

Isključivo usmene ispite?

Pa ne. Postoje predmeti gdje su izvedivi pismeni ispiti. Na primjer, farmaceutska botanika meni nije za pisani ispit. Moze se, ali mislim da je to za usmeni. U Mostaru sam proveo pismeni, nije mi to predmet za to. Najbolje bi bilo za sve pismeni i usmeni. Šmatram da nije najobjektivnije imati samo pismeni ispit.

A što mislite o praksi da se piše pismeni ispit, i ima se usmeni, a ako se padne usmeni, mora se opet ići na pismeni, nema čuvanja ocjene?

To ovisi. Štav je da je ispit cjelovit. Ti koji ne priznaju, kazu pali ste ispit. I kod mene je nekad bilo ako pismeni polozite, to vrijedi. Pricao sam s ljudima, kazu:“ To nije ispit“. Šmatram da samo pismeni ispit nije mjerodavan.

Mora se cuti studenta. Jedina moja zamjerka je da nasi studenti vrlo lose razgovaraju. Jako su losi u odgovaranju, retorika im je slaba. Mora im se postavljati jako puno potpitanja. U moje doba nije bilo tako. Uzmete karticu, i pricate. Kad ja postavim potpitanja, bude i visoka ocjena, vidim da je student naucio, ali odgovore treba izvlaciti.

Studentima su ispiti jako stresni.

Kako ste Vi gledali na svoje ispite kao student, a kako gledate kao profesor?

Ispiti su uvijek stresni, ali mislim da neki nasi studenti to jako potenciraju.

Uvijek su studenti visih godina i mene plasili s fizikom. I ja sam bio student. Švi mi imamo reakciju. Ja, recimo, pocrvenim u pocetku, ali ako ste Vi, kolegice, naucili, onda to ipak ide dalje tecnije. Meni student na usmeni dođe s izjavom: ''Ja sam blokiran. '' Pa nista, odblokirat ces se, radite na sebi. Študent mora raditi na sebi. Šve je stres u zivotu. I u ljekarni ce biti stres.

Vi necete samo izdavati. Morati cete razgovarati puno s pacijentima. Hocu reci, uvijek je ispit stres. Uvijek se bojite. Šmatram da generacija na generaciju to sve vise potencira. Ovisi i o nastavniku, svi smo od krvi i mesa.

Imate nastavnike koji samo sute tijekom ispita, zatim one koji komuniciraju sa studentom, koji hrabre studenta. Šad je pitanje do koje granice ici. Ipak je to sveuciliste. Ako cu ja stalno govoriti : ''Pa dajte se umirite, popijte malo vode, pa vi to znate'', je li to onda sveuciliste? Nasi studenti su navikli da su jos u srednjoj skoli. Uvijek je dobro pocuti stariju godinu, ali ne do kraja. Inace jako volim ispite.

To je meni kao nastavniku kruna svega, pokazatelj da je student nesto naucio.

Da, Vi ste bili izrazito koncizni što se tiče gradiva, i korektni i znalo se

što tražite, znalo se da dajete puno, da tražite dosta, ali ništa nije bilo skriveno.

E, to je to. Uvijek iskreno Kojim se istraživanjima trenutno bavite? Šad malo manje, ali i dalje istrazivanjem kemijskog sastava bilja. Nedavno sam proveo kvantitativnu analizu flavonoida listova maticnjaka te antiagregacijsku aktivnost u suradnji s doc. dr. sc. Mirzom Bojicem. Pisao sam puno strucnih radova za Farmaceutski glasnik sa studentima. U planu su istrazivanja na vrstama roda Salvia.

briljantnom Anjom Šovagovic-Despot.

To preporucujem svim studentima, gledao sam dva puta. Zatim „Mamma mia“ u Komediji te „Ljudi od voska“ u HNK. Nisam tipican nastavnik znanstvenik. Kako ste znali da sam sklon umjetnosti?

To vidim po izložbi „Kaštel na vrhuncu“ koju ste potaknuli.

I Dosasce sam organizirao.

Koja kazališta posjećujete?

Pa sva. Komedija, Gavella, HNK…

Da, i po zboru. Hoćete li reći nešto o zboru?

Naravno. Bile su obljetnice raznih fakulteta, nasa jos nije otkad sam dekan. Vidio sam da svaki fakultet ima svoj zbor. Otkad sam dekan, brzo smo imali dvije promocije, gdje smo onda molili zbor Filozofskog fakulteta i Pravnog fakulteta da nam pjeva Gaudeamus, himnu i pjesmu po izboru.

Onda sam se zapitao:“ Pa nije moguce da na nasem fakultetu, punom krasnih studentica i studenata, ne mozemo oformiti zbor“. Jer nije to ni financijski puno, i to sam si postavio kao cilj. Negdje u sijecnju, veljaci, zahvaljujuci studentu Hrvoju Boicu preko Facebooka se javilo 20ak studenata.

Nasao sam dirigenticu koja je zavrsila glazbenu skolu, i sad za dirigenta te je odrzala 2 – 3 probe. Šituacija je dobra sto se tice studentica, losa sto se tice studenata. To je uvijek tako. Imamo 2 studenta, tako da cemo ubaciti s drugih fakulteta. Meni je cilj da zbor podrzi obljetnicu Fakulteta koja ce se odrzati 26. rujna 2017. u hotelu Westin pod pokroviteljstvom predsjednice gđe Kolinde Grabar- Kitarovic. Time se bavim intenzivno, uzima mi puno vremena. Trazimo sponzore.

Premda je Fakultet u losoj financijskoj situaciji, smatram da se moramo predstaviti javnosti. I sam sam pjevao par godina u cetveroglasnom crkvenom zboru u Utrinama. Tako da sam upoznao i tu stranu. Taj zbor je, recimo, nesto na sto cu biti jako ponosan ako uspijem, a nadam se da hocu.

Volio bih da zazivi kako bi pratio nase nastupe i promocije, koje vjerojatno nece biti prije 9. mjeseca. Ponosan sam na takve studente koji uspiju uz sav svoj angazman oko dobrih ocjena baviti se pjevanjem, sportskim aktivnostima, radom u studentskim udrugama.

Koja Vam je najdraža predstava? „Kolovoz u okrugu Osage“ u Gavelli s

Čega se bojite?

Mozda se i bojim, ali ne razmisljam o

Poznati ste, naime, kao profesor s najboljim pamćenjem. Poznajete sve studente kojima ste predavali, ali ne samo poimence, već znate i koju su ocjenu dobili.

Po prilici, ne znam bas sve.

Kako to povezujete, otkud ta vještina?

Pa to je vjerojatno memorija. Kako ja drzim i predavanje i seminare, onda pogotovo tijekom seminara upoznam studente. To jednostavno imate u sebi, ja memoriram jako brzo, nemam s tim problema. Ne znam bas sve, ali trudim se. I vidim da se to studentima sviđa, jer onda shvati da nije broj.

Sad nešto malo manje znanstveno, a više umjetnički. Poznati ste kao profesor koji voli književnost, glazbu, umjetnost, kazalište. Kako Vi pokušavate povezati ovo čime se bavite, dakle znanost, s umjetnošću?

Jest neuobicajeno, ali puno me stvari zanima. Kazaliste me uvijek zanimalo, bio sam u dramskoj sekciji u osnovnoj i srednjoj skoli. Cak sam u jednom periodu razmisljao da bih upisao Akademiju. Vidim da je bolje da nisam, to su ipak posebni ljudi, boemi. Ja sam ipak organizirana osoba, ne bih se tu uklopio. Imitirao sam dosta, volim pjevati. Kazalisne predstave obilazim u Zagrebu oko dva puta mjesecno.

Prosle godine sam odgledao 21 predstavu.

tome. Vjerojatno, kao i svaki covjek, bolesti, ali neke druge strahove, ne. Švatko se boji neke bolesti, da ne bi prerano umro, da ne moze raditi. Ja nikad nisam na bolovanju.

Evo za kraj, što biste poručili studentima kao profesor i kao dekan?

Da i dalje lijepo uce, da se pokusavaju uz to baviti i vannastavnim aktivnostima, da ce se Uprava truditi da im pomogne. Recimo, kad imaju problem, da ne zaziru javiti se dekanu i prodekanicama, uvijek smo im na raspolaganju. Da su izabrali predivan fakultet. Raditi u ljekarni gdje zavrsi vecina, ili u nekom laboratoriju i pomoci covjeku, pa ima li ljepse od toga?

Pomoci covjeku koji je bolestan, ocitati njegove nalaze, docekati ga s osmijehom, popricati i pokazati da vase cetvorke i petice nisu bile tad i zatvorene u ladicu. I trudimo se da se magistre farmacije ne zove trgovcima, jer mi to nismo. Itekako ste polozili teske ispite, ucite vrijedno i dalje jer ce vam se isplatiti. I afirmirajte nasu struku, ne samo bilje nego sve, jer vidite sto se događa. Nosim od svake generacije lijepe uspomene, i uvijek mi je drago poslije kad se sretnemo na nekom kongresu pa mi se netko javi, nekad i ne poznam. Kazem, kolegice, ako ste se udali, recite mi djevojacko prezime. Tako da je to lijepo, ja cu se i dalje truditi maksimalno i kod predavanja dati sebe, kao sto se uvijek trudim.

Ono sto molim studente, ono sto im mozda malo fali, to je kultura. Tu malo svi kao narod podbacujemo. Predavanja ce i dalje biti, pozivat cemo razne ljude, izlozbe ce i dalje biti. Puno je posla. Adrenalin me jos drzi, moram malo stati na loptu, pa cemo vidjeti.

Ovo je bio jedan jako lijepi intervju. Hvala Vam, profesore!

Hvala Vama. Bila mi je radost i cast dati intervju za studentski casopis Recipe. ∎

Šasvim je logicno smatrati da ce onda umjetnicka ekspresija pruziti indikacije stvarateljevog psihickog stanja, sto su potvrdili art terapeuti u svakodnevnoj praksi gdje se susrecu sa razlicitim oblicima smetnji i poremecaja. Depresivni pojedinci cesce produciraju rigidne, staticne crteze s malo detalja i boja, dok se manicni pojedinci okrecu bogatim raznobojnim slikama punim dinamike. Ovakve umjetnicke ekspresije omogucuju istrazivanje prirode psihicke problematike klijenta te njezino moguce rjesenje sto je i cilj psihoterapeutskog postupka.

Prema Americkoj udruzi za art terapiju, art terapija je vrsta psihoterapije u kojoj klijenti, uz pomoc art terapeuta koristeci razlicite medije, istrazuju svoje emocije putem kreativnog procesa tako ublazavajuci emocionalne konflikte, njegujuci samosvjesnost, kontrolirajuci ponasanja i ovisnosti, razvijajuci socijalne vjestine, reducirajuci anksioznost i povecavajuci samopouzdanje. Pritom je proces bitniji od samog produkta, tj. kljucno je klijentovo ulaganje u sami proces,

odabiranjem i razvijanjem umjetnickih aktivnosti koje mu pomazu pronaci znacenje u kreativnom procesu te dijeljenju kreativnog iskustva s terapeutom (American Art Therapy Association).

Art terapija moze djelovati na nacin da je samo dio nekog sireg terapijskog procesa ili kao centralni dio istog. Iako ima korijene u psihoanalitickim teorijama Carla Junga i Šigmunda Freuda, gdje crtez odrazava ono sto je skriveno i nesvjesno, ona se kao takva uklapa u razlicite psihoterapijske pristupe, od humanistickih i egzistencijalistickih pa cak i do vrlo strukturiranih kognitivno-bihevioralnih pristupa.

Terapeut moze pristupiti klijentu prezentirajuci dostupne materijale te dati neku vrstu upute ili zadatka. Zadatak klijenta moze biti dobro strukturiran poput onoga „Nacrtajte svoju obitelj“, ali i poprilicno opcenit poput „Nacrtajte sto god zelite“, nakon cega ce klijent pristupiti opisivanju znacenja nacrtanog. Terapija moze biti i vođena specificnim tehnikama spon-

tane ekspresije poput tehnike skrabanja, gdje klijent nasumicno crta mnogo razlicitih linija, te iz nacrtanog kaosa pokusava uociti razlicite oblike i objekte koji se onda artikuliraju detaljima i bojama.

prica, ples) u samo jednom tretmanu, sto se cesto radi s vise klijenata zajedno u tzv. multimodalnoj ekspresivnoj art terapiji.

Š obzirom da art terapija, za razliku od iskljucivo verbalne ekspresije, pruza sigurniji nacin izrazavanja emocija, omogucava osjecaj ugode i stabilnosti bez straha od osuđivanja ili preplavljivanja emocijama. Klijent tijekom tretmana stvara vise djela cija se znacenja međusobno ispreplecu, pa je po zavrsetku tretmana bitno promotriti sva djela na globalnoj razini jer je tako moguc najkvalitetniji pregled napretka klijenta. Moguce su kombinacije razlicitih tehnika (poezija, scenske metode, pricanje

U radu s djecom i adolescentima, art terapija smanjuje anksioznost, a povecava ugodnost i opustenost u terapijskom procesu, poboljsava pamcenje i organizaciju informacija vezanih uz probleme te otvara vrata vecoj i jasnijoj kolicini informacija nego sto je to moguce iskljucivo verbalnom ekspresijom pogotovo kod djece s autizmom ili kod djece koja su pretrpjela tesku traumu. Također je korisna i u radu sa odraslim klijentima te obiteljima.

Art terapija se moze primjeniti i kao tretman za smanjivanje stresa u interventnom obliku kako bi omogucila laksi nacin nosenja sa teskocama bolesti (rak, HIV, astma) ili nelagode tijekom operativnih zahvata u medicinskom okruzenju smanjujuci predoperativne strahove, ublazavajuci bol i razvijajuci samoosnazivanje.

LITERATURA _Malchiodi, C.A. Handbook of Art therapy.The Guilford Press. New York, 2003. _Rubin, A. J. Art Therapy: An introduction.

Taylor and Francis. Philadelphia, 1999.

INTERNETŠKI IZVORI _American Art Therapy Association http://arttherapy.org/ , datum pristupa 12.3.2017.

Promatrajuci umjetnost izvan njenog vremenskog konteksta mozemo nesmotreno postaviti pitanje sto je to toliko inventivno ili skandalozno u djelima pojedinih majstora? Š druge strane, postavljajuci djela u vrijeme i okolnosti u kojima su nastajala, otvara se pred nama svijet, za nas danas, zacuđujucih svjetonazora gdje su pojedina djela itekako predstavljala odmak, pa cak i prijetnju ustaljenom sustavu.

Ovaj uvod nije tu kako bi bio lekcija iz povijesti umjetnosti vec kako bi se zamislili nad onim sto nam nudi suvremena umjetnost i kakvo mjesto ona zauzima u nasoj vlastitoj percepciji. Kao i uvijek kroz povijest i danas se umjetnost bavi suvremenim temama, no pritom koristeci razne alate kako bi ostvarila svoj cilj. Cesto dolazi do toga da se gube granice umjetnosti i ostalih disciplina, stapajuci se u jedan multidisciplinaran i homogeniziran pristup. Produkti takvog pristupa jesu umjetnosti koje se skrivaju pod pojmovima electronic art, internet art, hybrid art (...), a ona o kojoj bih zeljela reci nesto vise jest BioArt. Pod ovim nazivom susrecemo umjetnicka djelovanja koja se pri stvaranju

rada koriste kloniranjem, embriologijom, genetickim inzenjerstvom, uzgojem bilja i zivotinja, bakterijskih kultura i tkiva. Umjetnici s ovog polja vrlo cesto prolaze dodatne edukacije i surađuju sa znanstvenicima dok je dio njih strucno obrazovan na podrucju prirodnih znanosti. Ovakav tip umjetnosti mogao bi se doista nazvati kontroverznim s obzirom na eticka pitanja koja se postavljaju. Dobar primjer za to je djelo Eduarda Kaca (umjetnik koji je ujedno i prvi iskoristio naziv BioArt) GFP Bunny, kasnije prozvanim Alba (slika 1). Radi se naime o zecu koji se razvio iz geneticki modificiranog embrija cije krzno fluorescira. Nakon odluke znanstvenika da zec ne bi trebao biti pusten na slobodu zbog pitanja koja su se postavila o tome kakva je vrijednost koristenja ovakvog pristupa u umjetnosti, PETA je reagirala prosvjedom pod nazivom „Free Alba“. Dio umjetnika, pak, kao svoj cilj postavlja osvjestenje ljudske eksploatacije drugih bica. Jedan od takvih radova je i djelo umjetnika Orona Cattsa i Ionat Zurra, The Victimless Leather- A Prototype of Stich-less Jacket Grown in a Technoscientific „Body“(slika 2). Umjetnici koriste umjetno uzgojeno ljudsko tkivo koje aludira na koristenje krzna i koze mrtvih zivotinja u modnoj industriji. Osim toga, ovaj je dvojac, zajedno s neuroznanstvenikom Štuartom Buntom zasluzan za osnutak ŠymbioticA-e na Šveucilistu zapadne Australije 2000. godine. Radi se, naime, o prvom istrazivackom laboratoriju u kojem umjetnici i znanstvenici surađuju na raznim poljima (umjetnost i biologija, umjetnost i ekologija, bioetika, neuroznanost, tkivni inzenjering, znanost o spavanju). Na ovaj nacin, umjetnicima je omoguceno aktivno koristenje alata i

tehnologija koje laboratorij nudi. ŠymbioticA također organizira i gostujuca predavanja, simpozije, radionice i izlozbe. Mnogi BioArt umjetnici stvorili su svoja djela u suradnji sa Šymbioticom kao naprimjer portugalska umjetnica Marta de Menezes. Za svoja djela kaze da istrazuju mogucnosti koje biologija i biotehnologija nude umjetniku. Djelo izvedeno u Šymbiotici, zvano Tree of Knowledge, nastalo je koristenjem pravih neuronskih stanica, ali i bavljenjem tkivnim inzenjeringom (slika 3). Prvo ostvarenje s kojim je ova umjetnica zapocela svoju „ BioArt karijeru“ jest Nature u kojem genetskim modificiranjem mijenja uzorke na krilima leptira pritom ne koristeci nikakve pigmente vec iskljucivo prave stanice leptira (slika 4). Na ovaj nacin umjetnica doslovno stvara djelo sa zivotnim vijekom koje je ujedno i umjetnicko ostvarenje i zivo bice.

Podrucje BioArt-a obiluje mnogim zanimljivim umjetnickim ostvarenjima i zasigurno ce jos dugo vremena biti inspiracija određenom krugu suvremenih umjetnika s obzirom na prognoze koje kazu da bi revolucija u biologiji mogla imati daleko veci utjecaj nego tehnoloska revolucija. Dvojbe o tome da li je zadiranje i koristenje zivih bica u umjetnicke svrhe eticki opravdano i dalje ostaju, ali ono sto je potrebno usvojiti i prihvatiti jest da granice među pojedinim disciplinama sve vise blijede, a upravo je to ono sto ih cini bogatijima.

LITERATURA: _Wilson, Štephen. 2012. Art + Šcience Now. London.

INTERNETŠKI IZVORI: _http://www.ekac.org/ gfpbunny.html#gfpbunnyanchor, datum pristupa: 11.03.2017. _http://martademenezes.com/portfolio/ projects, datum pristupa: 20.03.2017. _http://martademenezes.com/portfolio/ proteic-portrait, datum pristupa: 20.03. 2017. _http://www.tca.uwa.edu.au/vl/vl.html, datum pristupa: 18.03.2017. _http://www.symbiotica.uwa.edu.au, datum pristupa: 20.03. 2017.

Ako ste ikada usli u kinesku trgovinu s odjecom, sigurno vas je preplavio cudan “miris”. On potjece od kemikalija koje se dodaju ili koriste u izradi odjece. U Americi i EU vecina je zabranjena, no u azijskim zemljama nema nikakvih ogranicenja, a kako se vecina odjevnih predmeta izrađuje tamo, zbog jeftine proizvodnje i radne snage, svjetsko trziste preplavljeno je takvim kemikalijama.

Natural news navodi koje se otrovne kemikalije koriste pretjerano za obradu vlakna za odjecu i za proizvodnju odjece. U Aziji i zemljama treceg svijeta proizvodi se najvise tekstila i odjece kojom opskrbljuju multinacionalne kompanije kako bi si one osigurale visoke profite na temelju jeftine proizvodnje. Nakon sto je odjeca izrađena, cesto se prekriva formaldehidom koji ih cuva od guzvanja ili propadanja uslijed gljivica tijekom izvoza. Zabiljezene su i teske alergijske reakcije na formaldehid. Istrazivanja su otkrila i do 500 puta vecu razinu formaldehida od sigurne na odjeci koja se uvozi iz tvornica u Kini i jugoistocnoj Aziji, a tu je također i dugorocni, negativni, kumulativni ucinak na zdravlje. Tekstilne otrove tesko je izbjeci cak i izvan svoje odjece jer se koriste i pri izradi posteljine i rucnika. Obzirom na njegovu siroku primjenu, uzevsi u obzir toksicnosti i isparavajuce stanje, zabrinjavajuca je cinjenica koliko je stetan za ljudsko zdravlje. Toksikoloski Americki Nacionalni Program 2011. godine opisuje formaldehid kao “ljudski karcinogen”. Formaldehid se, osim u tekstilnoj industriji, koristi pri

izradi fotografija, u drvnoj industriji, automobilskoj industriji, pri izradi tepiha, za izradu boja i eksploziva pa cak i u kozmetickim preparatima.

Etikete na odjeci bas i nisu uvijek skroz istinite, a cesto se navedeni materijal uopce ne podudara sa stvarnim stanjem.

Jos jedan uobicajeni dodatak odjeci je nonilfenol ehtoksilat (NFE). Obicno se koristi kao deterdzent u tekstilnoj industriji. Uporaba NFE-a je ogranicena u vecini regija gdje se odjeca prodaje. No, ne postoje ogranicenja u tvornicama gdje se odjeca izrađuje, a koje se nalaze u Kini i jugoistocnoj Aziji. Cak 14 velikih kompanija svoju odjecu dobiva iz tvornica koje koriste NFE. Nonilfenol se smatra endokrinim otrovom zbog slabe sposobnosti da oponasa estrogen, a remeti prirodnu ravnotezu hormona u organizmima.

Otkriveni su u mnogim otpadnim vodama svijeta sto je zabrinjavajuce zbog toksicnosti za zive organizme u vodi. U EU je uporaba ogranicena zbog stetnosti za okolis i ljude.

Perfluorinatni spojevi (PFC) su velika skupina kemikalija koja se koristi od 1950-ih godina u razlicitim industrijskim i komercijalnim aplikacijama (npr. teflon, tepisi, namjestaj, ambalaza za hranu i dr.). Dugo vremena smatrani su neotrovnima, no 2001. godine otkriveno je da se nakuplja u ljudskom tijelu i okolisu. Odjeca koja se ne guzva i ne glaca sadrzi kanceroge-

nu kemikaliju perfluorinat koju studije vezu uz rak dojke. Koristi se u petrokemijskim bojama i za bojanje vlakna u azijskim tekstilnim tvornicama cime zagađuju obliznje plovne puteve. Kineska tekstilna industrija proizvodi blizu 2,5 milijarde tona otpadnih voda i ostalih oneciscujucih tvari svake godine, zagađujuci zrak, rijeke, jezera, oceane, tla i podzemne vode.

Odjeca crne boje i bojila za koznu odjecu cesto sadrze p-fenilendiamin (PPD), koji moze izazvati alergijske reakcije. CDC (Centar za kontrolu bolesti) navodi PPD kao kontaktni alergen. Šimptomi izlozenosti ukljucuju iritaciju grla (zdrijela i grkljana), bronhalnu astmu, i dermatitis.

Znanstvenici su otkrili da pamucna odjeca, koja sadrzi visoke razine dioksina, moze biti znacajan izvor toksicnosti, kako za ljude, tako i za okolis.

Koristenje pentaklorofenola, tijekom prijenosa pamuka, moze biti primarni izvor dioksina. Ista vrsta dioksina također je pronađena u nekim bojilima. Posebno se istice koristenje klora kao izbjeljivaca za pamuk koji pri tome izaziva nastajanje dioksina. Dioksin je vrlo otrovan i moze izazvati reproduktivne i razvojne probleme, ostetiti imunoloski sustav, ometati hormone i uzrokovati rak. Postoje neke vrste odjece koje se izrađuju od netretiranog, organskog pamuka tako da se time smanji rizik od trovanja kemikalijama, no novu odjecu obavezno je oprati prije prvog nosenja.

Od svega se ovoga, naravno, moze i zastititi - procitati robne marke i po-

kusati izbjeci sinteticke materijale kao sto su: najlon, poliester, akril, acetat ili triacetat. Također izbjeci postavke koje ukljucuju neglacanje i neguzvanje tkanine. Nikako ne odijevati nesto sto nije dobro oprano.

od 50 dag tkanine odjednom. Švaka tkanina svijetle i bijele boje bez vecih ce problema primiti novu boju. Odjeca se uroni u boju ili razlicite boje, dok ne dobijete ton koji zelite, a zatim osusi.

Š druge strane, odjecu mozete obojiti i u svom domu na posve prirodan nacin. Primjerice, uz pomoc zenke insekta Dactylopius Coccus koji zive na nekim vrstama kaktusa. Oni se sakupe, poliju vrucom vodom, osuse, samelju i tako se dobije karmin, crvena boja u prahu.

Najbolja strana prirodnog bojanja jest sto se sastojci koji su vam potrebni nalaze u vasem vrtu, smocnici, na balkonu, u hladnjaku.

Tisucama godina ljudi su inspiraciju i pomoc za bojenje tkanina trazili i nalazili u prirodi: cvijecu, korijenju, liscu, vocu, kori biljaka. I kad je utjecajni engleski svecenik i tehnolog William Perkins, 1856. godine, otkrio sinteticke boje, to jos nije bio jednostavan postupak- bilo je potrebno osigurati 45 kg katrana da bi se dobilo 28 g boje u prahu. Unatoc tome, zbog jednostavne i brze primjene, sinteticke boje usle su u tekstilnu industriju na velika vrata. Danas, kada zbog velike zagađenosti okolisa sve vise razmisljamo i djelujemo ekoloski, proces prirodnog bojanja tkanina ponovno postaje aktualan.

Bez obzira planirate li obojiti tkaninu ili vunu, neophodno je prije toga obaviti pripreme. Za pocetak, izmjerite tezinu tkanine, potom je operite kako bi nestale sve necistoce nastale tijekom tkanja. Najbolje rezultate dobit cete ako se proces bojanja bude odvijao u malim serijama - ne bojite vise

Biljke koje mozete iskoristiti, ovisno o boji koja vam je potrebna: • Narančasta: mrkva, ljuske luka, kora bundeve • Smeđa: korijen maslacka, kora oraha, caj, kava, zir • Ružičasta: bobicasto voce, tresnje, crvene i ruzicaste ruze, kora i sjemenke avokada • Plava: crveni kupus, crveni dud, borovnice, crveno grozđe • Tamno crvena: nar, sipak, cikla.

Dokaz da nar dobro boji odjecu je cinjenica da znamo kakvu stetu na odjeci mogu uciniti kapljice soka od nara • Sivo-crna: korijen perunike, kupine • Crveno-ljubičasta: ljiljan, listovi bosiljka • Zelena: spinat, listovi mente, kopriva, trputac, articoke • Žuta: lovor, neven, latice suncokreta, cvijet maslacka, kurkuma, lisce celera. Latice cvijeta nevena pruzit ce narancastu nijansu na pamucnoj tkanini.

Korak 1: Uberite i ubacite u lonac Uberite svoju biljku ili bobice, usitnite, namocite i ubacite u lonac. Dodajte dvaput vise vode nego sto je bilja.

Primjerice, za dvije case bilja, dodajte cetiri case vode. Pustite da provri i neka lagano kuha jedan sat. Procijedite, u tekucinu ubacite tkaninu. Imajte na umu da, sto je duze drzite u tekucini, to ce boja biti intenzivnija.

Korak 2: Fiksirajte boju Kad ste obavili postupak bojenja, vrijeme je za njezino fiksiranje kako bi se osigurala njezina trajnost dok je izlozena suncu ili vodi. Ako za bojenje koristite bobice, za fiksiranje upotrijebite sol - pola salice soli u osam salica vode. Ubacite tkaninu i neka se sve kuha oko jedan sat. Koristite li za bojanje biljku, kao fiksator upotrijebite ocat - omjer 1 (ocat) : 4 (voda). Šat vremena kuhajte tkaninu. Kad je postupak gotov, stavite je susiti.

INTERNETŠKI IZVORI _http://zivim.hr/ucim/budite-u-trenduobojite-tkaninu-prirodnim-bojama/, datum pristupa: 1.3.2017. _https://matrixworldhr.com/2012/09/19/ cuvajte-se-skrivenih-otrova-iz-noveodjece/, datum pristupa: 1.3.2017.

Ospice, unatoc dostupnom cjepivu, jos uvijek uzrokuju prilicno velik broj smrti u svijetu. 2015. godine od te je bolesti umrlo 134 200 osoba, vecinom u slabo razvijenim zemljama.

Međutim, Švjetska zdravstvena organizacija upozorava da su se ospice pocele siriti i u Europi tamo gdje se smanjila imunizacija. Posebno su zahvacane Italija i Rumunjska, pa je tako u Italiji prijavljeno 200 slucajeva samo u prvom mjesecu ove godine. Prijavljeno je i petero oboljelih u Hrvatskoj. Procijepljenost populacije trebala bi biti najmanje 95% kako bi drustvo bilo zasticeno od bolesti, no nazalost u mnogo zemalja to nije tako.

Ospice ili morbili je visoko zarazna bolest uzrokovana virusom ospica iz porodice paramiksovirusa, a najcesce se pojavljuje u djecjoj dobi. Virus se siri sekretom iz nosa, grla i usta kapljicnim putem, a u zraku i na povrsinama ostaje aktivan i do 2 sata. Bolesnik je zarazan nekoliko dana prije pojave osipa te jos nekoliko dana nakon pojave osipa.

Nakon inkubacije koja traje od 7 do 14 dana javljaju se simptomi slicni prehladi, povisena tjelesna temperatura, kasalj, curenje iz nosa, konjunktivitis, grlobolja te fotofobija. Potom nastaju Koplikove pjege, bjelkaste promjene na bukalnoj sluznici. Osip se pojavljuje 3 do 5 dana nakon nastanka prvih simptoma ispred i ispod usiju te na lateralnim stranama vrata u obliku nepravilnih makula koje prelaze u papule te se postupno siri na trup i ekstremitete.

Opci simptomi tezinom odgovaraju intenzitetu osipa te mogu varirati.

Nakon 3 do 5 dana dolazi do pada temperature, poboljsanja opceg stanja bolesnika te povlacenja osipa na

mjestu kojeg zaostaje bakreno–smeđa boja koze koja se ljusti.

Opasnost predstavljaju razne komplikacije koje se mogu razviti kao sto su upala uha, upala pluca, febrilne konvulzije (grcenje uslijed visoke temperature), proljev ili encefalitis. Upala pluca je najcesca komplikacija i vodeci uzrok smrti. Nakon regresije bolesti moze se pojaviti i akutna trombocitopenicna purpura.

Klinicka dijagnoza postavlja se nakon pojave tipicnog osipa i karakteristicnih Koplikovih pjega, a uzrocnik se najlakse identificira određivanjem IgM protutijela u serumu.

Lijecenje ospica je simptomatsko, a prevencija je zivim atenuiranim cjepivom. U Hrvatskoj se koristi kombinirano cjepivo protiv ospica, zausnjaka i rubeole u dvije doze; prva doza nakon navrsene prve godine zivota i druga doza prilikom upisa u prvi razred.

Kontraindikacije za cijepljenje su generalizirana zlocudna bolest, imunodeficijencija, lijecenje imunosupresivnim lijekovima kao sto su kortikosteroidi, radioterapija, alkilirajuci lijekovi i antimetaboliti, HIV–infekcija ako postoji izrazita imunosupresija. Također, cijepljenje se ne smije provoditi u trudnoci, tezoj febrilnoj bolesti, aktivnoj nelijecenoj tuberkulozi i za vrijeme primjene preparata koji sadrze protutijela.

Nezasticene odrasle osobe mogu se zastititi primjenom cjepiva unutar tri dana od kontakta s oboljelim. Ako se cjepivo ne smije primijeniti, daju se serumski imunoglobulini u dozi od 0,25 ml/kg, a cijepljenje se moze provesti 5 do 6 mjeseci kasnije ako vise nema kontraindikacija (npr. trudno-

ca). Imunodeficijentne osobe koje su bile u kontaktu, a kod kojih postoji kontraindikacija za cijepljenje treba zastititi serumskim imunoglobulinima u dozi od 0,5 ml/kg. Šerumski imunoglobulini ne smiju se davati istodobno s cjepivom.

Kako bismo zastitili osobe koje se ne smiju cijepiti zbog vec jako oslabljenog imunosnog sustava te sprijecili ponovnu pojavu ove zarazne bolesti treba informirati javnost o koristi pravovremenog cijepljenja te ukloniti eventualne strahove koji se u zadnje vrijeme vezu uz cijepljenje.

INTERNETŠKI IZVORI: _http://www.who.int/mediacentre/ factsheets/fs286/en/ _http://www.bbc.com/news/health39419976 _http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/ msd-prirucnik/infektologija/ostali-virusi/ ospice _http://www.hzjz.hr/novosti/ponovnapojava-ospica-u-hrvatskoj/ _http://bkc-gracanica.ba/gripa-i-ospice-ipred-nasim-vratima/ (pristupljeno 28.ožujka 2017.)

Ove smo godine u suradnji sa Študenstkim zborom po prvi puta organizirali Natjecanje u marketinskim vjestinama koje se odrzavalo u prostorijama Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Šveucilista u Zagrebu od 27. do 29. travnja 2017. Buduci da sve vise raste volja studenata za usavrsavanjem i na ovome polju, organizacijom ovoga događaja pokazali smo da je on izuzetna platforma za stjecanje osnovnih znanja u marketinskim vjestinama. Nazalost, u kurikulumima farmacije i u Zagrebu i u Šplitu, marketing ne postoji kao zaseban predmet pa studenti prije ovog projekta nisu imali prilike izbrusiti svoje vjestine.

Osim sto je ovaj projekt prvi puta organiziran u Hrvatskoj, prvi smo i u svijetu s tom idejom. Šam koncept natjecanja proizasao je iz vec popularnih natjecanja Međunarodne federacije studenata farmacije (IPŠF), Na-

tjecanja u konzultacijskim i klinickim vjestinama, koja dugi niz godina provodimo. Šamu organizaciju projekta potpomogla je tvrtka Pliva Hrvatska d.o.o., nas generalni sponzor. Šudionici i organizatori bili su studenti trece, cetvrte i pete godine farmacije iz Zagreba i Šplita zbog strucnosti samoga projekta. Študenti su osim na marketinskim vjestinama, imali priliku sudjelovali i na radionicama tzv. ''mekih vjestina'' (eng. soft skills), a i morali su surađivati u timovima sa potencijalno nepoznatim kolegama.

raspodijeljeni u sedam timova po cetiri natjecatelja te su u tri sata timskoga rada trebali osmisliti kampanju za Plivin proizvod. Po zavrsetku zadanog vremena, komisija je vrednovala napravljene prezentacije i odabrala pet timova koji su usli u finale te imali priliku prezentirati svoje rijesenje.

Prvo mjesto odnijeli su kolege: Marko Tijardovic, Frano Mihaljevic, Antonia Belusic i Elena Cosic dok su na drugome mjestu bili: Matea Pavic, Ivan Livancic, Klara Dumancic i Šven Komljenovic. Cestitamo!

Natjecanje se sastojalo od dva dijela, edukacijskog i natjecateljskog. Tijekom edukacijskog dijela sudionici su sudjelovali na strucnome predavanju o nesteroidnim protuupalnim lijekovima u slobodnoj prodaji te na predavanju o marketingu. Odrzane su i radionice iz prezentacijskih vjestina te se nadograđivalo znanje iz marketinga, dok su u subotu sudionici bili

Nadamo se da ce se ovaj projekt nastaviti te da ce se prosiriti i na druge struke, a ne samo farmaceutsku, kako bi kolege zaista imali prilike raditi u interdisciplinarnim timovima – upravo kako je to i u ''stvarnome'' marketingu. Vidimo se sljedece godine i to u vecem broju!

Ne postoji osoba koja me na faksu više fascinira od našeg Brune, stoga sam i odlučio napraviti kratki intervju s njim. Viđamo ga u prolazu na fakultetu, u svim mogućim projektima bilo u organizaciji CPSA -e, bilo van toga. Na koji način si organizira dan i kako uspijeva stići izvršiti sve te silne aktivnosti? Upoznajte ga kroz nekoliko njegovih odgovora. Činjenica je, kada brucoši dođu na faks, da si im ti svojevrsna prva dobrodošlica. Barem u moje vrijeme, bio si demonstrator na fizici, držao si instrukcije o diferencijalnim jednadžbama za fiziku, gledamo te u CPSA-i na svim mogućim i nemogućim pozicijama, bio si u Studentskom zboru… Zanima me kako si se uspio razviti iz jednog brucoša uplašenog od fizike, analitičke i svih ostalih kemija u ovo što si sada.

Moram priznati da mi na prvoj godini uopce nije islo. Što mi se dogodilo? Na zimu sam prijavio fiziku, ali nisam prosao pismeni. To me ubilo u pojam jer sam isao slusati usmene i vidio kako su ljudi prolazili usmeni, a ja nisam prosao ni pismeni. Bio sam potpuno demotiviran za bilo sto, nisam mogao uciti za ispite u novom semestru, pao sam kolokvije iz analiticke kemije. Botanika, analitika i fizika su mi ostale za jesen. Mislio sam kako je gotovo, kako mi je jedini izlaz odustajanje od faksa. No, uzeo sam si vremena za promisliti o svemu i shvatio kako je jedino sto zelim farmacija i kako se trenutacno nalazim u velikom problemu, ali ga moram rijesiti.

Preko ljeta sam mnogo ucio, napravio sam si dobar raspored i uz puno rada,

’

Preko ljeta sam mnogo učio, napravio sam si dobar raspored i uz puno rada, ali i sreće, uspio sam se riješiti svega. Dobio sam polet za sve ostale poslove kojima sam se bavio, ali kojima se i dalje bavim. Znao sam za CPSA-u još od prve godine i bio sam njezin član, no na prvoj godini nisam aktivno sudjelovao. Na drugoj godini sam se uključio u jednu javnozdravstvenu kampanju o antibioticima, što mi se jako svidjelo. Napravili smo nešto novo u toj kampanji, do tada neviđeno. ali i srece, uspio sam se rijesiti svega.

Dobio sam polet za sve ostale poslove kojima sam se bavio, ali kojima se i dalje bavim. Znao sam za CPŠA-u jos od prve godine i bio sam njezin clan, no na prvoj godini nisam aktivno sudjelovao. Na drugoj godini sam se ukljucio u jednu javnozdravstvenu kampanju o antibioticima, sto mi se jako svidjelo. Napravili smo nesto novo u toj kampanji, do tada neviđeno. Tadasnji LŠ CPŠA-e bio je Franjo Caic, sada vec magistar. Švestran, dobar na faksu, puno je putovao, svi su ga znali – on mi je bio uzor. Poceo sam ga na neki nacin kopirati, cesto sam mu se javljao i on me uveo u sve aktivnosti. Ubacio me u organizaciju prvoga kongresa, bio sam u prvom odboru gdje sam iznio vlastite ideje i pokazao motiviranost. Kongres je polucio veliki uspjeh, sto me opet potaknulo da idem dalje i radim nove stvari. Uvidio sam mogucnost napredovanja pa sam se sve vise angazirao, preuzimao odgovornije funkcije i sve mi se na neki nacin poklopilo. Poanta

price glasi: kada je jako tesko, ne treba odustajati, nego raditi vise, pronaci motivaciju i imati oko sebe ljude koji te poticu.

Spominjao si putovanja, poslove, različite aktivnosti. Bi li sve to bilo moguće da nisi iz Zagreba? Da si, primjerice, došao iz nekoga manjega grada u Zagreb, da si se morao brinuti o sebi i o stanu, smatraš da bi svejedno mogao postići sve što si postigao?

Opet da se vratim Franji – on nije iz Zagreba, on je iz Bjelovara. Na prvoj i drugoj godini nije bio pretjerano aktivan, no kasnije, kada se uhodao, postigao je sve sto sam vec naveo. Cinjenica jest kako imam srece sto sam iz Zagreba i na tome sam jako zahvalan.

Moram priznati kako sam za stvari poput kongresa i putovanja morao raditi i zaraditi novac. Prvo sam poceo s demonstraturama iz fizike, nakon toga sam pronasao ljetni posao u skladistu u Mediki. Od druge godine nisam stao s radom. Radeci dobivas novac, stavljas ga sa strane i ustedis za stvari koje te zanimaju, a u mom slucaju to su kongresi i putovanja.

Uvijek kreces s nekim laksim poslovima pa onda ides u smjeru tezih.

’

Prvo sam počeo s demonstraturama iz fizike, nakon toga sam pronašao ljetni posao u skladištu u Mediki. Od druge godine nisam stao s radom. Radeći dobivaš novac, stavljaš ga sa strane i uštediš za stvari koje te zanimaju, a u mom slučaju to su kongresi i putovanja. Uvijek krećeš s nekim lakšim poslovima pa onda ideš u smjeru težih.

Kako izgleda tvoj uobičajeni radni dan? Traje li on možda 48 sati?

Iskreno, ponekad i ja pomislim i stvarno pozelim da mi dan traje 48 sati. Velika kolicina aktivnosti uzima svoj danak. Ja se najvise odricem sna.

Prosjecno spavam sesti sati, nekad manje, nekad vise. Zivim za vikende kada spavam do dva popodne. Preko tjedna intenzivno radim da bih preko vikenda uzivao i odmarao. Što se tice organizacije dana, ujutro odmah krecem odgovarati na mailove, zatim odlazim na posao, nakon toga na faks, a navecer na kavu ili kakvo druzenje. Ako nemam nista zakazano, odem doma i ucim ili obavljam sto vec trebam u tom trenutku.

Moram priznati da maksimalno iskoristavam prazni hod: u tramvaju odgovaram na mailove, na predavanju znam baciti oko na neke stvari. Pokusavam do krajnosti iskoristiti svoje vrijeme.

Znam da je pitanje pravi klišej, ali ja ću ga svejedno postaviti. Što te tjera naprijed na ovom faksu? Što te motivira da si nagomilaš toliku količinu posla?

U trenucima kada mi je bilo tesko i kada sam htio odustati gledao sam mnogo motivacijskih videa. Poanta svih videa je kako imas samo jedan zivot: iskoristi ga. Švi imamo svoje snove, svoje zelje i svoju viziju sebe.

Na tomu ja radim i zelim to ostvariti: postati samoostvarena licnost. Zelim biti najbolji sto mogu biti. Nije poanta uvijek biti najbolji, bitno je biti najbolji za sebe.

Budući da smo se već dotakli farmacije, zanima me stav o jednom aktualnom problemu. Činjenica je kako nas ljudi percipiraju kao struku usko vezanu za krupni kapital, kako se sve vrti oko prodaje lijekova, a kako je ona famozna etička komponenta svedena na minimum. Što bismo mi kao pojedinci trebali poduzeti da takvi mitovi nestanu?

U Hrvatskoj jedan od osnovnih problema jest sto ljudi ne znaju za nas.

Kada se cuje rijec farmacija, odmah se poveze s pojmovima big pharma, profit, prodaja, beskrupuloznost ili se pak ide u drugu krajnost i farmaceuta percipira kao prodavaca. Djelomicno

’

Kada se čuje riječ farmacija, odmah se poveže s pojmovima big pharma, profit, prodaja, beskrupuloznost ili se pak ide u drugu krajnost i farmaceuta percipira kao prodavača. Djelomično smo i sami za to krivi uzevši u obzir čime se farmaceutska industrija u bliskoj prošlosti bavila: masovno otvaranje ljekarni, komercijalizacija, trgovina dodacima prehrani. To je uzelo danak i zato ljudi danas imaju takvu percepciju o farmaceutima. Ono što možemo mi kao pojedinci, odnosno studenti uraditi jest započeti sa svojom okolinom: svojim bližnjima dati do znanja što mi točno radimo i što mi točno znamo... smo i sami za to krivi uzevsi u obzir cime se farmaceutska industrija u bliskoj proslosti bavila: masovno otvaranje ljekarni, komercijalizacija, trgovina dodacima prehrani. To je uzelo danak i zato ljudi danas imaju takvu percepciju o farmaceutima. Ono sto mozemo mi kao pojedinci, odnosno studenti uraditi jest zapoceti sa

svojom okolinom: svojim bliznjima dati do znanja sto mi tocno radimo i sto mi tocno znamo, pokazati siroki spektar znanja koja farmaceuti posjeduju. Ukljucivanje u razlicite udruge i projekte također je jedan od nacina.

Pri tom mislim da Hrvatsko farmaceutsko drustvo i Hrvatska ljekarnicka komora rade dosta dobro. Što se tice radikalnijih promjena, u osnovnim i srednjim skolama trebalo bi vise spominjati zdravstvo opcenito, pa tako i farmaciju.

Ono sto mi zelimo u CPŠA-i napraviti u vezi s tim problemom je napisati rjecnik koji bi obuhvatio pojmove koristene u farmaciji objasnjene na nacin da ih laici mogu razumjeti, ali i tako da bi ga mogli koristiti nasi studenti.

’

Po završetku faksa u svakom bih se slučaju vratio te živio i radio u Švicarskoj. Ja sam bio najobičniji student s Balkana, a ljudi u Rocheu odnosili su se prema meni kao prema ravnopravnom kolegi. Ja u Rocheu nisam bio student, bio sam Rocheov zaposlenik koji je, naravno, učio. Imao sam mnogo slobode, ali sam isto tako dobro znao vlastite obaveze. Smještaj mi je bio plaćen, intership u Rocheu je stvarno fenomenalan.

Mislim da već svi znaju kako si neko vrijeme boravio u Švicarskoj i radio u Rocheu. Kako je došlo do toga? Kakva su tvoja iskustva? Planiraš se opet vratiti?

Do toga je doslo sasvim slucajno pregledavajuci Facebook. Dok sam ucio jedan predmet, moram priznati da mi je bilo dosadno pa sam otisao na Facebook pogledati sto ima. Šcrollao sam i naisao na ponudu za praksu u Švicarskoj. Razgovarao sam s roditeljima i prijateljima. Moram ti priznati kako su mi potporu u pocetku dali samo tata i sestra, a ostali, iako im je bilo drago, isprva nisu bili potpuno odusevljeni. No, ovo je bila once in a lifetime prilika: biti student u srcu farmaceutskog svijeta. Oduvijek sam htio zivjeti sam, brinuti se o sebi i, moram priznati, da na tome zavidim ljudima koji nisu iz Zagreba, a ovdje studiraju. U svakom slucaju bilo je daleko vise pluseva nego minusa.

Najprije sam morao ispuniti motivacijsko pismo, a zatim je slijedio inter-

vju. Nakon sto sam sve to obavio, nazvali su me i rekli kako sam primljen.

Poceo sam se pripremati za selidbu: upisao sam mirovanje studija, nasao sam si posao i, u konacnici, otisao.

Ostvario sam veliku zelju: zivjeti sam, putovati, raditi sto zelim, i sve to u inozemstvu. Šame rijeci hvale.

Po zavrsetku faksa u svakom bih se slucaju vratio te zivio i radio u Švicarskoj. Ja sam bio najobicniji student s Balkana, a ljudi u Rocheu odnosili su se prema meni kao prema ravnopravnom kolegi. Ja u Rocheu nisam bio student, bio sam Rocheov zaposlenik koji je, naravno, ucio. Imao sam mnogo slobode, ali sam isto tako dobro znao vlastite obaveze. Šmjestaj mi je bio placen, intership u Rocheu je stvarno fenomenalan.

Kakva su iskustva samačkoga života? Je li ti nešto predstavljalo poteškoću?

Ne, nikako. Jako sam htio iskusiti kako izgleda zivjeti sam. Kako sam iz Zagreba, zivim s roditeljima gdje, kako bi se reklo, mama pere, pegla i kuha. Ja to, iskreno, nisam znao. Nikad do sada nisam bio bacen u takvu situaciju. U slobodno vrijeme cesto sam znao raditi za CPŠA-u, ali sam dosta i putovao. Kako sam veliki fan Jamesa Bonda, a Švicarska je poznata po lokacijama snimanja mnogobrojnih filmova iz toga serijala, uspio sam ostvariti svoje djecacke snove i posjetiti upravo te lokacije.

Vidio sam kako na Fejsu imaš fotku gdje si se okušao u bungee jumpingu. Krasi li te inače avanturističku duh ili je to pak bila samo trenutačna sumanuta želja?

Oduvijek sam htio napraviti nesto ludo poput ovoga. U Švicarskoj sam konacno imao priliku to uciniti. Kako je sama lokacija tog bungee jumpa iz filma GoldenEye Jamesa Bonda u kojem je Pierce Brosnan skocio, jos mi je vise bilo primamljivo. Oduvijek zelim skociti padobranom, ali do sada nisam imao priliku, tako da mogu reci kako je bungee jump bio svojevrsna prva stepenica. Ovaj bungee jump je drugi na svijetu po visini. Nalazi se u talijanskom dijelu Švicarske, tri dana jahanja sam imao do cilja. Taj sam dan zakasnio na vlak kojim sam trebao putovati pa sam cekao sljedeci i gotovo zakasnio na zakazani termin bungeeja. Busom se ide u planine i

svako malo vidis branu s koje skaces.

U pocetku mi nije izgledalo nesto spektakularno veliko, ali kada sam dosao do nje, pomislio sam: Bože moj, ja ću s ovoga skočiti. Kad sam stao na rub, nije mi bilo jasno zasto to radim.

Ali, osjecaj je izvrstan, tih sedam sekundi stvarno je oslobađajuce jer malo kad se dogodi da ne osjecas tlo pod nogama. Zivot ti, u tom trenutku, doslovno visi o niti. Mnogi bi rekli da izvodeci taj skok ne postujes vlastiti zivot, ali ja mislim upravo suprotno. U tih sedam sekundi osjecas se itekako zivim.

Ovo ljeto idem na Tajvan na IPŠF-ov svjetski kongres. Velika mi je zelja ici na Macau tower visok 338 metara.

Ondje mozes probati najvisi bungee na svijetu, hod po rubu samog tornja i, ono sto mi je najveca zelja, penjanje na sam vrh tornja.

Reci mi jednu stvar na koju si posebno ponosan i zašto si baš nju naveo.

Radi se o samopouzdanju. Onaj trenutak kada sam dozivio klik u glavi nakon rjesavanja svih ispita na prvoj godini. Šhvatio sam da nista nije nemoguce. Porastom samopouzdanja nekim prirodnim putem rijesio sam se i straha.

Tjedan je bio iznimno naporan, jedva si dogurao do petka. Na koji ćeš se način opustiti i povratiti snagu za idući tjedan?

Definitivno spavanjem i to do apsurdnih sati kao sto su dva ili tri popodne.

Opustam se radeci ono sto volim. Volim graficki dizajn, ali isto tako volim pogledati seriju ili film. U posljednje vrijeme pratim Momke s Madisona, Breaking Bad, Taboo.

Godina je 2027. Gdje se vidiš, što radiš, gdje živiš?

U inozemstvu. Šmatram da u Zagrebu svoj potencijal necu moci iskoristiti do kraja. Dok sam mlad, ne bih htio ostati doma, nego ici van. Prvenstveno zelim zivjeti u Švicarskoj, ali ne bih se zalio ni na nesto drugo. Posao koji zelim je iz podrucja marketinga. Volio bih svoju obitelj povuci sa sobom, pogotovo ako ce to biti Švicarska. Moj tata je iz Gorskoga kotara, jako voli planine i zimske sportove pa i njemu zelim, ako ista drugo, priustiti malo svicarske atmosfere. ∎

Virtualni kongres ove je akademske godine dozivio svoje drugo izdanje. Švoja virtualna vrata otvorio je 15. i 16. prosinca 2016. u vecernjim satima te ponovno okupio međunarodne strucnjake iz raznih podrucja koji su prezentirali svoje radove studentima iz razlicitih dijelova svijeta. Šam organizacijski odbor Kongresa upravljao je cijelim projektom iz Študentske prostorije na Farmaceutskobiokemijskom fakultetu, a svim sudionicima i predavacima bile su potrebne samo dvije stvari kako bi pristupili virtualnoj sobi: internetska veza i jedan klik misa. Odvijanjem Kongresa putem online platforme Adobe Connect Šveucilisnog racunalnog centra (ŠRCE) omoguceno je besplatno sudjelovanje za sve studente te jednostavan nacin odrzavanja interakcije između sudionika i predavaca, koju mozemo vidjeti i uzivo na drugim kongresima.

Princip predavanja zadrzao se kao i prosle godine- edukacijski dio bio je podijeljen na strucna predavanja i takozvana Flash predavanja koja su bila vremenski kraca.

Imali smo priliku cuti predavanje mag.pharm. Justyne Škrowyrje iz Poljske o 3D tehnologiji u farmaceutskoj industriji, kao i saznati nesto o elektrokemijskim imunosenzorima koji se koriste u dijagnostici karcinoma, sto nam je predstavila prof.dr.hab. Cecilia Cristea iz Rumunjske. Štrucnjaci iz Hrvatske također su prezentirali svoje radove i projekte studentima sirom svijeta. Prof.dr.sc.

Jerka Dumic i prof.dr.sc. Vladimir Trkulja odrzali su nam predavanje o podrucju personalizirane medicine te kognitivnim stimulansima, dok nas je doc.dr.sc. Arijana Mestrovic educirala kako se mozemo dodatno razviti kao farmaceuti u danasnjem svijetu.

Bitan dio ovogodisnjeg Kongresa zauzela su Flash predavanja pomocu kojih su se predstavila iskustva mladih profesionalaca u razlicitim podrucjima farmacije. Njihov cilj bio je svima predstaviti razlicite mogucnosti koje svi mi kao studenti farmacije imamo nakon fakulteta. Mag.pharm. Brendan Murray ispricao nam je kako izgleda posao klinickog farmaceuta u Velikoj Britaniji i Republici Irskoj, a posao u regulativi i farmakovigilanciji opisali su mag.pharm. Franjo Caic te

mag.pharm. Marin Banovac. Šva ova predavanja sjajno se uklapaju u temu ovogodisnjeg Kongresa koja je tezila dodatno upoznati sve sudionike s razvojem tehnologije i novim znanstvenim otkricima te s nacinom na koji ona utjecu na razvoj farmaceutske struke. Uloga farmaceuta i medicinskih biokemicara u tom procesu je velika, stoga je profesionalni i osobni rast kao i razvoj bitna komponenta obrazovanja svakog studenta. Iz svega toga proizlazi i naziv Kongresa, koji je ove godine glasio „Boost your limits“.

Na kraju, vazno je napomenuti i sjajnu atmosferu koju mozete osjetiti tijekom ovakvoga projekta. Ne samo da imate priliku besplatno slusati predavanja iz udobnosti svoga doma, nego i sudjelovati na događaju koji vas povezuje s kolegama iz cijeloga svijeta. Ove godine na Kongres se prijavilo 250 studenata iz 30-ak zemalja svijeta, poput Portugala, Egipta, Šrbije, Tajvana, Kostarike i Bangladesa, ali i mnogih drugih. Štoga pratite obavijesti CPŠA-e, gledajte svoj Facebook za bilo kakve najave i vidimo se krajem godine na Trecem virtualnom kongresu!

Prva kampanja u ovoj akademskoj godini bila je „Šrusimo stigmu“ odrzana u parku Maksimir i povezana sa Švjetskim danom mentalnog zdravlja i 3. CPŠA kongresom. Cilj ove kampanje bio je upoznati ljude s mentalnim bolestima uzrokovanim stresom i promjenama u zivotnom stilu. Htjeli smo srusiti stigmu prisutnu kod velikog broja ljudi i potaknuti ih da slobodno pricaju o mentalnom zdravlju.

Kroz niz aktivnosti poput joge, borilackih vjestina i zumbe sudionici su shvatili vaznost njege mentalnog zdravlja kroz fizicko. Radionice koje su odrzali studenti medicine i psihologije dale su sudionicima priliku da upoznaju svoj mozak i da ga, igrajuci sah, stimuliraju. Vrlo popularni nacini za smanjenje stresa bili su i bojanje posebno osmisljene bojanke s osnovnim informacijama o biljkama s terapijskim ucinkom kao i gađanje limenki, na kojima su bila napisana imena mentalnih bolesti, anti-stres lopti-

com. Putem ove kampanje uspjeli smo pribliziti mentalne bolesti svim dobnim skupinama, a stigma je uspjesno srusena!

Iduca je uslijedila kampanja povodom 10. hrvatskog dana ljekarni koja se bavila temom bolesti oka s posebnim osvrtom na bolest suhog oka.

Lijecnici i magistri uz pomoc CPŠAinih volontera provodili su besplatne preglede ociju i savjetovanja. Od bolesti suhog oka najvise obolijevaju stariji, ali ovaj problem sve se vise javlja i među nesto mlađom populacijom. Prigodno se putem ove kampanje promovirala uloga ljekarnika kao vaznog zdravstvenog djelatnika u racionalnoj upotrebi lijekova, prevenciji bolesti i opcenito poboljsanju zivota.

Povodom Švjetskog dana dijabetesa odrzana je kampanja kojom smo htjeli educirati ljude o rizicima i prevenciji dijabetesa tipa 2. Volonteri su

kroz kratko savjetovanje i popunjavanje upitnika izdvojili osobe s potencijalnim rizikom od dijabetesa (najcesce se radilo o rizicnim faktorima poput pretilosti, nedovoljnog kretanja i fizicke aktivnosti, nezdrave prehrane, ali i genetske predispozicije) i omogucili im mjerenje razine glukoze u krvi i krvnog tlaka. Kampanja se pokazala vrlo uspjesnom jer su sudionici spremno poslusali savjete farmaceuta o nizu korisnih nefarmakoloskih mjera za zdraviji zivot i bolju kontrolu razine glukoze kao i ozbiljno shvatili preporucene posjete lijecniku kada je bilo potrebno.

Nakon toga odrzana je kampanja povodom Švjetskog dana borbe protiv AIDŠ-a. Kroz kampanju smo pokusali podici svijest o spolno prenosivim bolestima s naglaskom na AIDŠ, o nacinu prenosenja i mogucnostima zastite. Maskota crvenkapavice kao i besplatno dijeljenje prezervativa po-

digli su interes i zanimanje mladih.

Kampanja se istovremeno odvijala na vise lokacija pa je veci broj ljudi bio ukljucen. Dijeljenje edukativnih materijala kao i novonapravljena aplikacija o spolno prenosivim bolestima također je pomogla vecem odjeku kampanje među ciljanom populacijom.

Iduce je uslijedilo organiziranje dobrovoljnog darivanja krvi „Budi superheroj, daruj krv“ u sklopu projekta Vampire cup. Veliki broj mladih cuo je nasu poruku o spasavanju ljudskih zivota i pokazao spremnost na darivanje krvi. Iako Hrvatska ima dosta veliki broj stalnih darivatelja krvi, akcije poput ove u kojima se mladi poticu na ovaj nesebican cin veliki su korak naprijed.

Posljednja u nizu odrzana je iTOP (Individually Trained Oral Prophylaxis) radionica oralne higijene.

Organizirana upravo za studente na-

seg fakulteta, kampanja se pokazala izrazito uspjesnom jer su svi sudionici kroz predavanje i radionicu naucili kako pravilno odrzavati i njegovati zube i usnu supljinu. Isprobavanje na vlastitom primjeru s cijelim Curaprox setom koji je svaki student dobio na poklon pokazalo se vrlo zanimljivim i edukativnim jer se na pravom primjeru vidjelo sto smo do sada krivo radili i kako se poboljsati.

Na kraju, u ime cijelog tima za javnozdravstvene kampanje mogu objaviti da punom parom radimo na novim projektima i kampanjama i da ce se ovaj dobar niz nastaviti. Podrzite nas svojim dolaskom te tako i vi postanite dio ovog vrlo zanimljivog projekta.

Cinjenica je da su međunarodne razmjene vrlo popularne i pozeljne među studentima, međutim godisnje se mnogo studenata ipak ne upusta u takve avanture. Iako su u velikom broju slucajeva razlozi financijske prirode, ipak su najcesci razlozi neinformiranost kao i izgubljenost u moru silnih mogucnosti razmjena koje se nude. Upravo je zbog „demistifikacije“ razmjena i organiziran International Mobility Day, da studenti iz prve ruke mogu cuti korisne, filtrirane informacije o razlicitim prilikama stjecanja međunarodnog iskustva. Dodatna vrijednost ovog projekta je ta sto su velika vecina predavaca na projektu bili upravo studenti koji su sudjelovali u nekom obliku međunarodnih razmjena te su tako sudionicima projekta mogli iz prve ruke prenijeti svoja iskustva.

Osim iskustava, poseban je naglasak bio na odgovoru na pitanje „kako?“, odnosno sto je sve potrebno napraviti i kako se pripremiti za razmjenu.

Program projekta bio je koncipiran tako da pokrije sve vece i popularnije oblike međunarodnih razmjena te je stoga bio podijeljen u 3 bloka: europske Erasmus razmjene, svjetske razmjene putem studentskih udruga te kratke i duge ljetne škole i pripravnički staževi (eng. internships).

Nakon svakog bloka predavanja uslijedila je kratka panel diskusija na kojima su studenti mogli podijeliti svoja razmisljanja te postaviti pitanja predavacima.

U prvom su bloku predstavljene među studentima Šveucilista najpopularnije razmjene – europske Erasmus razmjene. To je program Europske Unije i Europske Komisije koji 2017. godine slavi 30 godina postojanja!

Prvi su se europski studenti uputili na takve razmjene 1987. godine, dok su prvi hrvatski studenti otisli na razmjene 2009. godine. Otada, popularnost Erasmus projekta strelovito raste. Postoji nekoliko oblika Erasmus razmjena: • studijske razmjene u kojima studenti studiraju po jedan semestar na nekom od europskih partnerskih sveucilista • studijske razmjene u kojima studenti izrađuju svoj diplomski rad na nekom od europskih partnerskih sveucilista • strucne prakse u tvrtkama ili ustanovama iz zemalja Europske unije.

Za pocetak, ECTŠ koordinatorica Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta izv. prof. dr. sc. Anita Hafner odrzala je uvodno predavanje o Erasmus projektu na Šveucilistu u Zagrebu.

Njeno je predavanje formirano s ciljem davanja svih relevantnih informacija o Erasmus projektu te upoznavanja studenata s procedurama prijava. Nakon profesorice, svoja su iskustva podijelili studenti koji su sudjelovali u projektu. Tako je studentica 4. godine Lana Kitić podijelila svoje iskustvo studijske razmjene, a nedavno diplomirani mag. pharm.

Drago Ilišinović svoje iskustvo pisanja diplomskog rada u Austriji na Šveucilistu u Grazu. Študentice Ivana

Kosier i Ivona Milanović su govorile o svojim iskustvima na strucnim praksama u bolnickoj ljekarni u Ševilli, Španjolska, odnosno u Ljubljani, Šlovenija. Nakon njihovih predavanja, uslijedila su pitanja zainteresiranih studenata.

Nadalje, predstavljene su mogucnosti razmjena putem studentskih udruga na primjeru Udruge studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske (CPŠA). CPŠA je clan dviju velikih studentskih udruga – Europske udruge studenata farmacije (EPŠA) te Međunarodne federacije studenata farmacije (IPŠF). U vidu spomenutih udruga, moguce je „razmijeniti se“ putem nekoliko projekata – EPŠA-inih TWINNET (neformalne jednotjedne ili vikend-razmjene s partnerskim udrugama) i IMP (Individual Mobiliy Project razmjene – ozbiljne razmjene u trajanju od nekoliko mjeseci u europskim institucijama i tvrtkama) te IPŠF-ovog ŠEP projekta (Student Exchange Programme). Poseban je naglasak u ovom bloku bio na potonji ŠEP projekt. Njega je predstavila studentica 4. godine Tajana Iva Pejaković, Povjerenica za studentske razmjene udruge CPŠA. Tajana je govorila o ŠEP-u opcenito – gdje sve studenti mogu otputovati, koji su uvjeti te koji su oblici razmjena – javne i bolnicke ljekarne te institucije (fakulteti i istrazivacke institucije). O svojim su iskustvima na razmjeni govorile studentica 5. godine Petra Neralić koja se upustila u avanturu na Novom Zelandu te mag. pharm. Marija Antonija Prlenda koja je istrazila Egipat.

U posljednjem bloku predstavljene su kratke i duge ljetne skole te pripravnicki stazevi. Ljetne su skole od svih nabrojanih studentima mozda najlaksi nacin stjecanja međunarodnog iskustva. Iz tog je razloga prof. dr. sc.

Jerka Dumić govorila o CEEPUŠ projektu (eng. Central European Exchange Program for University Studies).

Radi se o raznim mogucnostima razmjene u zemljama Šredisnje Europe.

Profesorica Dumic dala je sveobuhvatni pregled mogucnosti razmjena putem ovog projekta, nakon cega je studentica 5. godine Nives Bebek podijelila svoje iskustvo sudjelovanja u CEEPUŠ ljetnoj skoli u Portorozu, Šlovenija. Tijekom cijelog bloka, profesorica Dumic naglasavala je izrazitu

vaznost bilo kojeg oblika međunarodnih razmjena koje smatra neprocjenjivim iskustvom i dodatnom vrijednoscu sudionika. Nakon CEEPUŠ projekta, student biologije 4. godine Prirodoslovno-matematickog fakulteta Tin Kocijan predstavio je AMGEN istrazivacke stipendije. Tin je sudjelovao u istrazivackom projektu na sveucilistu ETH u Zurichu, Švicarska. Na kraju, ostajuci u Švicarskoj, student 4. godine Bruno Rački predstavio je svoje iskustvo internshipa u podrucju regulative u tvrtki F. Hoffmann-La Roche u Baselu.

O vrijednosti ovog projekta govori cinjenica o popunjenosti Velike predavaonice na Farmaceutsko-

biokemijskom fakultetu i zainteresiranosti studenata Šveucilista za međunarodne razmjene! Nadamo se da je ovaj projekt pridonio studentima u njihovim zeljama za odlaske na razmjene te da ce im stecene informacije i iskustva kolega uvelike pomoci! Za kraj, velike zahvale Farmaceutskobiokemijskom fakultetu i djelatnicima na pomoci oko organizaciji te tvrtkama AMGEN d.o.o. te Roche d.o.o. bez kojih ovaj projekt ne bi bio moguc!

Bezbroj puta cuo sam kako je Facebook gubitak vremena, da nas ometa u ucenju, da na njemu nema korisnih sadrzaja. Oni koji to kazu uglavnom su u pravu, ali ne uvijek. Ta jedna pauza od ucenja pred kraj zimskih ispitnih rokova promijenila mi je zivot.

Nije mi se dalo uciti pa sam odlucio provjeriti Facebook i slucajno naisao na neku praksu u Švicarskoj. Isprva sam pomislio kako je to jos jedna u nizu zgodnih praksi na koje se necu prijaviti – odlazak u nepoznato, puno odricanja, gubitak godine i sl. Međutim, kada je objavljeno vise informacija, nekako su sve nabrojane sumnje (pa cak i gubitak godine) nestale! Odlucio sam se prijaviti i prihvatiti rizik.

Nakon nekoliko dana stigao je mail s potvrdom termina za intervju. Bio sam presretan, ali istovremeno i preplasen. Ovo je prvi korak i velika stvar, ali, bojim se, nikad nisam bio na tako ozbiljnom intervjuu, pogotovo ne na drugom jeziku. Šavjetovao sam se sa svima za koje znam da su kroz takvo nesto prosli. Dobio sam zlata vrijedan savjet – budi svoj i nemoj lagati. Dosao je dan intervjua i na drugoj strani Škype-a bile su dvije gospođe iz Rochea – jedna iz ljudskih resursa te moja buduca mentorica.

Osim standardnih pitanja na intervjuima, vrlo su detaljno prolazile kroz moje motivacijsko pismo i zivotopis.

To je zaista potvrdilo spomenuti savjet da ne valja lagati prilikom prijava za posao. Štigao je za nekoliko dana i drugi mail u kojem sam pozvan na jos tri intervjua, svaki po pola sata, jedan za drugim. To je bila posljednja serija intervjua i zadnje sto sam morao na-

praviti u postupku prijave. Nekoliko dana kasnije zazvonio je Viber i znao sam da me ceka pozitivan odgovor!

Ne mogu rijecima opisati svoju srecu u tom trenutku!

Iduci sam dan saznao vrlo vazne podatke o praksi – u potpunosti placen stan kojeg cu dijeliti s cimerom, placen prijevoz iz Zagreba u Basel i obrnuto, kantina na kampusu, besplatni lijecnik u slucaju nezgoda, obavezno placanje zdravstvenog i mirovinskog osiguranja itd. Od mene se trazilo u sto kracem roku poslati svakakve dokumente i potpisati izjave i ugovor.

To je bilo potrebno ponajvise zbog radne dozvole, tj. vize koju mi je osigurao Roche. Zbog termina internshipa trebalo je staviti fakultetske obaveze u mirovanje, no to je vila zaista vrlo mala cijena za ovakvo nevjerojatno iskustvo! Š obzirom da sam manjevise sve sredio do polovice travnja, imao sam mjesec i pol slobodnog vremena koje sam iskoristio za CPŠA-u i za posao kako bih mogao prezivjeti prvih mjesec dana u jednoj od najskupljih zemalja svijeta.

I eto, stigao sam u Švicarsku, prva postaja Zurich. Cim je stigao vlak, osjetilo se da sam u Švicarskoj – vlak je dosao u minutu, tocno onako kako je pisalo na karti. Proveo sam prvi dan s rođacima koji tamo zive i koji su me proveli po cijelom gradu. Navecer sam se uputio prema Baselu gdje sam proveo iducih 6 mjeseci. Docekao me je cimer iz Njemacke koji mi je pomogao oko prtljage i dao puno savjeta.

Iduci dan dosao sam u Roche. Zamislite moj izraz lica kad sam krocio no-

gom u kampus i vidio ogromnu farmaceutsku industriju, moderne staklene zgrade i najvisu zgradu u Švicarskoj – Roche Bau 1. Nakon slikanja, nas 200-tinjak novaka otislo je u konferencijsku dvoranu. Š uvodnog sam predavanja zapamtio vrlo zgodan izraz te shvatio u kakvoj se okolini nalazim – «the United Nations of Roche». Tih 200-tinjak ljudi dolazi iz preko 130 zemalja svijeta, sto Rocheu daje neprocjenjivu multikulturalnu vrijednost. Nakon predstavljanja upoznao sam i drugog mentora. Dobio sam svoj stol, laptop, ruksak, telefon, slusalice, ormaric i poklon paket. Odmah sam se osjecao kao punopravni zaposlenik, a tako su se ljudi prema meni zaista odnosili. Ni u jednom trenutku u tih sest mjeseci nisam se osjecao kao student ili neki balavac na ljetnom poslu koji je dosao odraditi svoje i otici doma.

Prvih mjesec dana bilo je najteze – novi grad, novi ljudi, administracija, nepoznavanje zakona, a pogotovo kuhanje i peglanje! Radna vremena banaka, trgovina i kafica su puno kraca nego u Hrvatskoj, smece se odvozi na poseban nacin, sve je jako skupo.

Prvih mjesec dana bilo je zanimljivo i u uredu. Imao sam svakodnevne edukacije, obilaske, druzenja i prezentacije. Moj je odjel bio Tehnicka regulativa malih registrirnaih molekula, eng. Pharma Technical Regulatory (PTR), Small Molecules Marketed. U odjelu radi oko 100 ljudi iz cijelog svijeta razlicitih struka – farmaceuta, kemicara, nutricionista, poslovnjaka itd. Švi su povezani i djeluju kao jedna velika obitelj, vrlo su ugodni i svako-

me sam mogao u bilo kojem trenutku prici i zamoliti za pomoc. Bez obzira na inicijalne poteskoce, brzo sam se prilagodio. Vec iduci mjesec dobio sam svoje projekte na kojima sam radio, no o njima cu nesto vise kasnije.

Roche je kao farmaceutska kompanija nevjerojatna. Nalazi se tik do ogromne rijeke Rajne u kojoj se cijeli Basel kupa preko ljeta. Švi imaju tzv.

«Wickelfisch» - to je nepropusna vreca u obliku ribe u koju stavite sve svoje stvari, presavijete vrh tocno 7 puta i spremni ste za plutanje! Iza Zgrade 1 nalazi se park Šolitude kojeg je Roche poklonio gradu. U njemu se nalaze muzej suvremene umjetnosti (koji je također poklonjen gradu) i djecji vrtic za djecu zaposlenika. Nasuprot parku nalazi se kantina s restoranima, kaficem i slasticarnom te, pazite ovo, bazenom kojeg Rocheovi zaposlenici mogu koristiti besplatno! Na kampusu se također nalaze bicikli koje mozete posuđivati, mali postanski ured, postolar, kemijska cistionica te ured za umjetnine gdje mozete posuditi slike za svoj ured. Vratimo se na Zgradu 1 - predvorje je svemirsko: bijelo, cisto i sterilno. Na drugom se katu nalaze ogromna konferencijska dvorana i veliki prostor za druzenje. 5. kat rezerviran je za IT-ovce kojima se uvijek mozete obratiti u slucaju tehnickih problema. Na vrhu zgrade nalazi se Pebbles Bar and Lounge, najvisi u Švicarskoj i najsavrsenije mjesto za after work koktel. Iz njega puca pogled od 360 stupnjeva na Basel, Francusku i Njemacku. Pomislio sam prvo da je ured «sefa» na vrhu Zgrade 1, ali ne – nalazi se u jednoj maloj i neuglednoj zgradi blizu Zgrade 1. Švicarci.

Kampus nije jedino mjesto gdje se Roche nalazi jer ima svoje urede na jos nekoliko lokacija u gradu. Moj stan bio je u istoj ulici kao i glavni kampus u kojem se nalazio moj ured te sam na posao isao pjesice (3 minute hoda). U listopadu sam preselio u ured u centru grada blizu glavnog zeljeznickog kolodvora pa sam na posao isao bijelim Mercedesom! Naime, Roche organizira prijevoz bijelim shuttle busovima do ostalih lokacija po gradu kako zaposlenici ne bi trosili na javni prijevoz.

Regulativa je vrlo vazno podrucje rada u farmaceutskoj industriji, ona ostvaruje sve. Odgovorna za registra-

cije novih lijekova, «odrzavanje na zivotu» lijekova na trzistu te osigurava da je sve po propisima. Kod svih se skupine lijekova uvijek nesto mora mijenjati – dolazak na trziste nije kraj price. Cesto se mijenjanju proizvođaci i tvornice, pronalaze nova oneciscenja, poboljsavaju određene stavke i to se sve treba prijaviti regulatornim agencijama. Kao pripravnik, sudjelovao sam u projektima drugih zaposlenika pomazuci im oko njihovih zadataka te sam na taj nacin ucio. Nerijetko sam pretrazivao baze podataka, izvodio analize te uspoređivao podatke. Najvise sam radio na postmarketinskim varijacijama, a to su upravo ranije spomenute promjene. Nesto najvrijednije sto sam radio bilo je ispunjavanje Application formova i pisanje Cover lettersa za EMA-u (eng.

European Medicines Agency). Definitivno najopsezniji zadatak bila je analiza trajanja dobivanja odobrenja za promjenu proizvođaca u svim drzavama svijeta. Taj sam projekt, kao i zavrsnu prezentaciju o cijelom stazu prezentirao pred cijelim odjelom predzadnji dan svog boravka. Ne mogu ne spomenuti i svoj paralelni angazman oko CPŠA-e – na daljinu sam bio jedan od organizatora treceg Kongresa Udruge te postao predsjednik mjesec i pol dana prije povratka kuci!

U slobodno sam se vrijeme najvise druzio s drustvom koje sam upoznao na samom pocetku – cinili su ga Fay, Camilla i Joost. Osim izlazaka vani, cesto smo se druzili i doma uz tradicionalna svicarska jela poput Raclettea te svima poznatog Fonduea. Osim njih, puno sam se druzio s ljudima iz AŠEP-a, svicarske inacice CPŠA-e.

Vikendima sam uglavnom putovao, bez prestanka od pocetka kolovoza do listopada. Švakog vikenda isao sam na 1 ili 2 lokacije. Imao sam prilike obici sve vece gradove, vaznije prirodne znamenitosti i lokacije na kojima su se snimali filmovi Jamesa Bonda. Osim cijele Švicarske, otputovao sam i u Austriju na operu na jezeru, u maleni Lihtenstajn, Monte Carlo, Nicu, Pariz, Štrassbourg te London.

Preko ljeta bilo je prilike i za skijanje podno velicanstvenog Matterhorna iznad Zermatta gdje smo sestra i ja sreli Ivicu Kostelica! Također sam se odvazio i na bungee jump s 220 metara visoke brane gdje se snimila uvodna scena filma 007: Goldeneye. Nije nedostajalo ni planinarenja te hodanja po staklu i mrezi na visokim stijenama. Ako bi se zbog icega htio vratiti u Švicarsku, to bi bila ta velicanstvena priroda!

Lako bi se iz svega navedenog moglo zakljuciti da mi je bilo izrazito tesko otici. Osim sto sam se izrazito lijepo proveo i naucio puno toga, upoznao sam puno ljudi koji su moj ostanak ucinili prekrasnim. Ša suzom u ocima pozdravio sam se sa svima, narocito s kolegama s kojima sam dijelio ured, mentorima i sefom. Iako se kaze da je doma najljepse, to je postalo malo teze jer sada Basel smatram svojim drugim domom. Tih cu 6 mjeseci zauvijek pamtiti kao period koji me promijenio za cijeli zivot i koji mi je pruzio neizmjerno puno. Štoga, od srca preporucujem svima, ali zaista svima, da se odvaze, da se ne boje promjene i da riskiraju jer ovakvo nesto treba dozivjeti!

Ševerina Jajcevic Iva Begovic, Ivana Kovacevic

Jelena Kurija, Ana Lovrincevic Anamaria Maricic,

Teo Morozin, Laura Nizic, Tajana Iva Pejakovic

Bruno Racki, Mirela Šalov Mia Šojat

Borna Ticak Josip Kresovic Veronika Šindilj