Svjetlo mojoj stazi by Dark Bc

Svjetlo mojoj stazi

TEOVIZIJA, ZAGREB BIBLIOTEKA: STUDIA THEOLOGICA Knjiga XXIII.

Izdavač: TEOVIZIJA, Zagreb, Kaptol 13© www.teovizija.hr e-mail: teovizija@teovizija.hr tel.: 01 49 23 964, 48 14 813,

Za izdavača: Ivica Domaćinović

Tehnički urednik: Mirko Tomić

Tisak: Grafocentar, Sesvete

Knjiga je tiskana u prosincu 2014. godine. 2

Božja riječ

fra Darko Tepert

Svjetlo mojoj stazi

TEOVIZIJA Zagreb, 2014. 3

Svjetlo mojoj stazi

Božja riječ

Uvod ”Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi”, čitamo u Ps 119. Ova zbirka razmišljanja nadahnjuje se Božjom riječju, ali i drugim poticajima iz Crkve i društva, te života svetih ljudi, koji su kao svoje izvorište mogli imati Boga. Stoga su razmišljanja podijeljena u tri nejednaka dijela. U prvom i najopsežnijem dijelu, naslovljenom ”Božja riječ”, skupljena su razmišljanja o Božjoj riječi općenito, o njezinu značenju i načinima kako čovjek pristupa Božjoj riječi. Nakon toga slijede različita razmatranja nad pojedinim biblijskim tekstovima. Poneka se tema i ponavlja, ali u obliku novog razmišljanja, te se tako i praktično vidi kako Božja riječ uvijek može biti nova i kako se nikad ne može do kraja iscrpsti. U drugom dijelu koji nosi naslov ”Crkva i društvo” nekoliko je razmišljanja koja se bave Crkvom, njezinom ulogom u društvu, ali i društvenim odnosima viđenim iz kršćanske perspektive. Konačno, u trećem dijelu, naslovljenom ”Likovi svetaca”, razmatrani su životi i primjeri pojedinih svetaca, kako onih spomenutih u Svetom pismu tako i onih iz kasnijih razdoblja. Ti su primjeri uzeti kao poticaj za svakodnevni život. 5

Svjetlo mojoj stazi

Ono što ujedinjuje ove tri skupine razmišljanja jest želja da budu kratak poticaj za svakodnevni život. Da čitatelju, kao što su to bila i autoru, budu svjetlo na svagdanjoj životnoj stazi.

Božja riječ

Svjetlo mojoj stazi

Božja riječ

BOŽJA RIJEČ

Svjetlo mojoj stazi

Božja riječ

Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka Psalmu 119. čitamo: ”Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi” (Ps 119,105). Molitelj izriče svoje pouzdanje u Boga koji mu se objavio u riječi Svetoga pisma. Ta riječ za psalmista znači putokaz, siguran znak kojim putom poći. U brojnim dvojbama u kojima se nalazimo u svojoj svakodnevici, u brojnim teškoćama i nevoljama, Bog nam nudi svoju riječ da nas vodi i usmjerava. Ona je poput svjetionika koji nam omogućava da izaberemo pravi put i da ne doživimo brodolom. Ta Božja riječ posredovana je ljudskim riječima. Mogli bismo čak reći da se utjelovila u ljudskoj riječi kako bi nam mogla postati razumljiva. Drugi vatikanski sabor tumači: ”Riječi Božje, izrečene ljudskim jezicima, postadoše slične ljudskom govoru, kao što jednoć Riječ vječnog Oca, uzevši slabo ljudsko tijelo, postade slična ljudima” (Dei Verbum, 13). Ljudska pak riječ pripada svome vremenu i prostoru, određenom povijesnom trenutku i određenom ljudskom iskustvu. Na taj način Božju riječ primamo posredstvom ljudskog iskustva. Čitajući Bibliju, prepoznajemo u njoj i one ljude koji su pisali tekstove Svetoga pi11

Svjetlo mojoj stazi

sma, a kroz njihovo iskustvo Boga i njegova djelovanja, prepoznajemo i upoznajemo i samoga Boga. Psalmist je doživio Božju riječ kao putokaz i svjetlo na svome putu. Želimo li da Božja riječ i nama bude putokaz i svjetlo, potrebno ju je čitati, o njoj promišljati, nad njom moliti i prema njoj živjeti. Potrebno je slijediti to svjetlo. Tada će nam ono još jasnije zasjati. Zapravo, što češće uzimam i čitam odlomke Biblije, to je veće moje razumijevanje Božjega govora. S većim razumijevanjem Božjega govora, lakše mi je Božju volju provoditi u život, živjeti prema Božjoj riječi. Što pak više živim u skladu s Božjom riječi, veća je moja želja za njezinim čitanjem, za upoznavanjem Boga i njegove volje. I ta se spirala čitanja, razumijevanja i življenja može nastaviti u nedogled. Važno je samo nigdje je ne prekinuti. Ne mogu pravo razumjeti Božju riječ ako je ne pokušavam provesti u život. Potrebna je tu čovjekova odluka i ustrajnost u njoj. Čovjekova želja da živi po Božjoj riječi proizlazi i raste iz želje da još bolje upozna Boga koji ga ljubi i kojemu čovjek želi uzvratiti ljubavlju. Baš kao što dvoje zaljubljenih žele još više upoznati jedno drugo i jedno drugome ugoditi. Kad shvatim kolika je Božja ljubav prema meni, koliko mu je stalo do mene i što je sve učinio za mene, tada ću s punim pouzdanjem u svim svojim dvojbama i teš12

Božja riječ

koćama, pred svim problemima, moći reći: ”Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.”

Svjetlo mojoj stazi

Bog je progovorio nama sada a samom početku Poslanice Hebrejima čitamo: ”Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu” (Heb 1,1-2). Riječi su to koje izriču Božji odnos prema čovjeku. Bog uvijek iznova pokušava doprijeti do čovjeka, na neki mu se način objaviti, pokazati sebe, pokazati mu da nije sam, da ima netko tko je ovdje blizu u svakom trenutku. Kad pisac Poslanice Hebrejima spominje proroke, onda misli na Stari zavjet i događaje koji su u Starom zavjetu opisani. Bog je uporno progovarao ljudima, pa i onda kad oni to nisu očekivali ni htjeli. Uporno im je pokazivao svoju brigu. Slušao je njihove vapaje i jasno i snažno zahvaćao u povijest ne bi li ih spasio. Konačno, ”u ove dane”, progovori nama u Sinu. Taj Sin jest Isus Krist, Vječna riječ, Sin Očev. To je onaj Isus iz Nazareta u kojem nam je postala vidljiva Božja ljubav. Bog, ne samo da je izdaleka pratio i usmjeravao ljudsku povijest, nego je i sâm, u prvom licu, htio biti protagonist te povijesti. Ušao je u povijest da do kraja pokaže svoju ljubav. To se dogodilo, kaže Poslanica Hebrejima, ”u ove dane.” To su dani koji još uvijek 14

Božja riječ

traju. To nisu samo dani od prije dvije tisuće godina, nego i dani mojega života. Bog je po svome Sinu i danas prisutan ovdje među nama. Prisutan je u svojoj riječi, prisutan je u zajednici vjernika, prisutan je na tolike načine. I još uvijek mi pokazuje da mu je stalo do mene. Kršćanska je vjera prije svega vjera osobe, osobe Isusa Krista koji se do kraja darovao za svoje, za sve ljude. To je vjera koja u Svetom pismu nalazi primjere Božjega djelovanja kroz povijest, ali i izvještaj o ulasku samoga Boga u tu povijest. To je vjera koja za mene, za svakog vjernika, predstavlja sigurnost, jer se u njoj mogu osloniti na svoju čvrstu stijenu, na siguran oslonac, na Isusa Krista, po kojemu mi je Bog progovorio u ”ove dane.” Bog mi je progovorio i danas, i ovoga jutra i ove večeri. I ovoga jutra i ove večeri on je moja nada i moje pouzdanje. I ovoga jutra i ove večeri on me vodi sigurnom rukom i snažnom mišicom. I ovoga jutra i ove večeri on me poziva da krenem za njim, makar noseći svoj križ. I ovoga jutra i ove večeri on je jednostavno tu.

Svjetlo mojoj stazi

Dvosjekli mač ve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban” (2Tim 3,16-17). Tako čitamo u Drugoj poslanici Timoteju kojega sveti pisac želi potaknuti da ”ostane u onome u čemu je poučen i čemu je vjeru dao” (3,14). On je doista odmalena poznavao Sveta pisma, a njegova su baka i majka bile kršćanke (1,5). I mi odrastamo i živimo u svijetu koji je u mnogočemu označen kršćanskom vjerom, ali i mi smo, poput Timoteja, potrebni neprestane podrške u vjeri. On je bio svjestan da ga Sveto pismo, koje je dobro poznavao, može učiniti mudrim i to, kako piše u ovoj poslanici, ”mudrim na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu” (3,15). Božja riječ tako proizvodi neku promjenu u čovjeku. Nakon susreta s riječju Božjom čovjek više ne može ostati isti. U Poslanici Hebrejima čitamo: ”Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena” (Heb 4,12-13). I danas smo ogoljeni pred tom riječju. Ona prodire u najdublje prostore našega bića, propi16

Božja riječ

tuje ga i mijenja. Pred tom riječju ja ne mogu ostati ravnodušan, kao da me se ona ne bi ticala, kao da bi ona mogla tek tako proletjeti kraj mene, jer čim sam je čuo, ona je već tu i djeluje. Dok postajem svjestan moći Božje riječi, jasno mi je kako je ona korisna za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti. Riječ koju sam čuo, čak i ona koju sam danas čuo, od mene traži promjenu. Ona traži od mene da budem pravedniji čovjek u svemu što ću danas misliti, govoriti i činiti. Ona traži od mene da popravim svoje stavove, svoja temeljna uvjerenja, da ih ispravim upravo po uzoru na tu riječ. Ona traži od mene da još uvjerenije prionem uz Boga i tako ostvarim svoje poslanje da budem njegova vjerna slika. Riječ traži od mene da dopustim biti poučen, poučen u vjeri, poučen o Bogu, poučen o sebi samome. Ta je riječ prije svega ”bogoduha”, pa me u jednome Duhu združuje sa samim Bogom. Zato, dok je čitam ili slušam, postajem još više dio božanskoga života, postajem još više čovjek. Postajem, kako i zaključuje odlomak iz Druge poslanice Timoteju, čovjek Božji, ”vrstan, za svako dobro djelo podoban” (2Tim 3,17). Osluškujući Božju riječ koja je bogoduha, budimo i mi bogoduhi, učinimo i dan koji je pred nama bogoduhim, omogućimo da naši 17

Svjetlo mojoj stazi

međusobni odnosi budu bogoduhi, pomozimo da ovaj nemirni svijet u kojem živimo bude bogoduh.

Božja riječ

Vršiti i slušati ad je Bog podno brda Sinaja sklapao savez sa svojim izabranim izraelskim narodom, Mojsije je uzeo Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročitao, a narod je, prema izvještaju Knjige Izlaska, uzvratio: ”Sve što je Gospodin rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo” (Izl 24,7). Riječi su to koje izriču potpuno pristajanje uz Boga i njegovu riječ, no u njima su skrivena i pitanja na koja su vjernici u različitim vremenima pokušavali odgovoriti. Židovski učitelji, koji su nastojali protumačiti ove riječi Knjige Izlaska, uočili su u njima nelogičan slijed. Bilo bi im, naime, logično da su Izraelci rekli da će poslušati pa onda i izvršiti sve što Gospodin bude rekao, a oni kažu baš obratno: ”Izvršit ćemo i poslušat ćemo.” Iz toga su, naizgled naopakog redoslijeda, rabini zaključili da je prije svakoga slušanja ili čitanja Božje riječi, potreban ispravan stav. Čovjek može ispravno pristupiti Svetom pismu i riječi Božjoj samo ako već unaprijed odluči da će izvršiti sve ono što je Božja volja. Takav pak stav stječe se upoznavanjem Boga. Upravo zbog toga Bog je već na samom početku svoje objave na Sinaju, prije nego što je Mojsiju predao Deset zapovijedi, rekao: ”Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam 19

Svjetlo mojoj stazi

te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva” (20,2). To je dakle Bog kojega su Izraelci osobno upoznali, to nije apstraktno i daleko božanstvo, nego Bog koji je zahvatio u njihovu povijest, Bog koji ih je izbavio i spasio. To je Bog s kojim su oni putovali, koji ih je i doveo do mjesta gdje se sada nalaze. Tome su Bogu oni povjerovali, za njim su krenuli, u njega imali pouzdanja. Stoga su i mogli reći: ”Izvršit ćemo i poslušat ćemo.” Oni su upoznali Boga i znali su da je njemu stalo do njih, do njihova spasenja, do njihova dobra. Zato su već unaprijed spremni i izvršiti štogod on od njih tražio, već i prije nego što čuju konkretan zahtjev. Pokušajmo se i mi danas osloboditi svakog kalkuliranja s Bogom, svakog pokušaja odvagivanja posljedica svoje poslušnosti njemu. Pokušajmo se već danas podsjetiti jesmo li i kada to upoznali Boga, je li nas, kada i kako Bog već spasio. Pokušajmo si već danas posvijestiti da on nije daleko i nezainteresirano božanstvo, nego da je osobni Bog koji poznaje moje ime, koji znade sve o meni, kojemu je stalo do mene. Kad toga postanem svjestan, onda mogu uzeti u ruke Bibliju, otvoriti je i reći: ”Izvršit ću što god kažeš!” Tada mogu početi čitati i osluškivati što mi to Bog doista kaže.

Božja riječ

Neiscrpan izvor ok sami čitamo Bibliju ili dok slušamo riječi Svetoga pisma, često nam one izgledaju daleke i nejasne. Ne treba to ni čuditi, jer ti su tekstovi pisani prije više tisuća godina. Nastali su u nekom davnom vremenu i u sasvim drukčijim društvenim okolnostima, pa i u prostorima zemljopisno udaljenim od nas. Pitamo se onda: Možemo li uopće razumjeti Sveto pismo? Ima li ga smisla čitati? Ima li se smisla uvijek vraćati istim tekstovima i pokušavati ih shvatiti? Vrlo zanimljiv svetac, sveti Efrem, koji je živio u četvrtome stoljeću na području Sirije, pa se naziva i Efrem Sirac, nudi nam odgovor na to pitanje. On, koji je bio pjesnička duša, te je napisao brojne himne i hvalospjeve koji su rabljeni u bogoslužju njegove Crkve, vrlo slikovitim riječima progovara i o čitanju Svetoga pisma. To njegovo tumačenje pisano je u prozi, ali odiše simbolikom pjesništva. I on se pita: ”Gospodine, može li tko ijednu riječ tvoju potpuno shvatiti?”, pa odmah odgovara da u susretu s Božjom riječju ima ”više onoga što ostavljamo, nego što usvajamo, na sličan način kao što žedni piju s izvora.” Sveti Efrem nastavlja: ”Gospodin je obojio svoju riječ različitim boja21

Svjetlo mojoj stazi

ma, tako da se svatko tko se za nju zanima može zagledati u ono što mu se sviđa. U svoju je riječ stavio različite vrste blaga, da se svaki od nas obogati onako kako istražuje.” Čovjeka koji je nešto razumio od Svetoga pisma, koji je shvatio što mu Bog po njemu progovara, ovaj svetac upozorava da ”ne misli da je to što je našao sve što se u ovoj riječi nalazi, nego neka zna da je to samo ono što je od tog obilja uspio pronaći.” Ako, pak, ne razumije što bi ta riječ mogla značiti za njegov život ”neka ne govori da je ova riječ prazna i neplodna i neka je ne prezire stoga što je do njega dopro i zapao ga samo jedan njezin dio, nego neka zahvaljuje Bogu zbog njezina bogatstva, kojega on ne može svega uočiti.” Konačno, sveti Efrem završava slikom: ”Žedan se čovjek veseli kad pije, a ne žalosti se što ne može iscrpsti cijelo vrelo. Izvor neka nadmaši tvoju žeđ, a ne tvoja žeđ izvor, jer ako se tvoja žeđ utaži a da izvor ne presuši, kad ponovno ožedniš, moći ćeš opet iz njega piti; kad bi naprotiv izvor presušio pošto je tvoju žeđ utažio, tvoja pobjeda nad izvorom bila bi zlo za tebe.” Vraćajmo se uvijek tome nepresušnom izvoru, svjesni da ne možemo uvijek sve razumjeti, ali i svjesni da ćemo sljedeći put, kad opet na Božjoj riječi pokušamo utažiti svoju žeđ, možda naći odgovor koji smo tražili, neko dublje značenje koje će promijeniti naš život. 22

Božja riječ

Plodna riječ njiga proroka Izaije pred kraj svoga drugoga dijela koji se naziva i Deuteroizaija, a nastao je na kraju babilonskoga progonstva izraelskoga naroda, donosi riječi koje su osvrt na cijelo proročko djelo, ali i na samu Božju riječ. Ondje se čita: ”Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah” (Iz 55,10-11). Polazi, dakle, prorok od slike kiše i snijega koji natapaju suhu zemlju. Valja ovdje imati pred očima uvjete na Bliskom istoku. Zemlja je ondje u sebi plodna, no ne može donijeti rod bez natapanja. U prirodnim uvjetima to se natapanje događa samo u zimskom razdoblju kad pada kiša, a sjeverne vrhove zabijeli i snijeg. Kišom i topljenjem snijega pune se i potoci i rijeke, napose rijeka Jordan. Pred kraj zime i u proljeće, upravo pod utjecajem kiša, čak se i pustinja zazeleni. Osobito značenje imaju obilne jesenske i proljetne kiše koje omogućavaju uzgoj žitarica. Čovjek koji je u to doba u svemu ovisio o prirodnim uvjetima, o zemlji i radu svo23

Svjetlo mojoj stazi

jih ruku, bio je svjestan važnosti kiše i vode općenito. Bez njih nije imao kruha. Prorok Božju riječ uspoređuje s kišom. Kao što kiša omogućava da zemlja koja u sebi ima mogućnost plodnosti, doista bude plodna, tako i Božja riječ omogućava da čovjek, koji u sebi ima mogućnost da bude plodan, doista i bude plodan. U čemu se očituje ta plodnost? U čovjekovim djelima. U njegovu načinu života. U njegovim životnim stavovima. Koliko se god nama činilo da nije lako ustrajati u ispravnu, dobru i svetu životu, moramo pred očima imati ove riječi Svetoga pisma. Ta riječ, koju Gospodin šalje, ne vraća se njemu bez ploda, nego čini ono što je htio i obistinjuje ono zbog čega ju je poslao. Sama, dakle, riječ mijenja čovjeka. Božja me riječ mijenja kad god dopustim da u mene uđe. U susretu s Božjom riječju ja ne mogu ostati ravnodušan. Ona me neprestano provocira da se prema njoj odredim. Da je prihvatim ili odbacim. Da je poslušam ili joj se usprotivim. Prihvatim li je, ona će u meni djelovati i početi me mijenjati, a ta će mijena biti ponekad spora i postupna, ali zato i duboka i trajna. Božja riječ koju prihvaćam omogućava mi da rastem, poput biljke na natopljenoj zemlji. Omogućava mi da sazrijevam kao osoba i da se sve više približavam onoj slici koju je prilikom stvaranja Bog u mene postavio. A stvorio me na svoju 24

Božja riječ

sliku i sebi slična. Svako je vrijeme pogodno da dopustimo Božjoj riječi da u nama djeluje. Nađimo već danas koji trenutak za Boga i njegovu djelotvornu riječ. Neka nas ona danas tako promijeni da to bude vidljivo i našim bližnjima.

Svjetlo mojoj stazi

Presveta propovijed Knjizi proroka Izaije čitamo: ”Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah” (Iz 55,10-11). Tu plodnost Božje riječi koja uvijek donosi plod prepoznaje sveti Jakov Markijski, franjevac koji je živio u petnaestom stoljeću. Rođen je u Italiji, a djelovao je i u našim krajevima, u Dubrovniku, Bosni, središnjoj Hrvatskoj, Slavoniji i Srijemu. On u jednom svome govoru kaže: ”O divna i presveta riječi Božja! Ti srca vjernika prosvjetljuješ, gladne sitiš, žalosne tješiš, um oplođuješ svim dobrima, daješ život svim krjepostima.” Kad se dalje Jakov Markijski pita gdje to čovjek postaje svet, odgovor je: ”U propovijedanju. Gdje oplakuješ svoje grijehe? Na propovijedi. Gdje si oprostio nepravdu? Na propovijedi. Gdje si odbacio zlu želju? Na propovijedi. Gdje stječeš strpljivost i pronalaziš izgubljenu dušu? Na propovijedi. Gdje si spoznao Boga? Na propovijedi. Gdje zločinci postaju dobri muževi? Na propovijedi. Gdje se otklanja26

Božja riječ

ju bezbrojna zla, ubojice, bludništva, izdaje, mržnje i tome slično? U propovijedi. Što drži narod u vjeri? Propovijed.” Propovijed je način kako se širi Božja riječ. Ona nije samo zapisana, nego je i življena. Tko je živi, on je i propovijeda, najprije životom, a onda i riječima. Stoga sveti Jakov Markijski kliče: ”O, presveta propovijedi, dragocjenija od svakoga blaga!” Najprije je Božju riječ nazvao presvetom, a sada i propovijed dobiva taj isti atribut. Dobro se zapitati koliko u onom življenom propovijedanju svojih bližnjih pokušavamo čuti Božju riječ. Uzvraćamo li plodom, onim plodom koji znači promjenu života, ili dopuštamo da ta zasijana riječ usahne? Sveti Augustin postavlja ovdje važno pitanje: ”Što vam se čini, recite mi, je li veće Kristovo tijelo ili riječ Božja? Ali ako želite odgovoriti, onda trebate reći da nije manja Božja riječ od Kristova tijela. Tko bi nemarno slušao riječ Božju bio bi isti krivac kao i onaj koji bi svojom nemarnošću dopustio da tijelo Kristovo padne na zemlju.” Slušajmo Božju riječ, ali pazimo kako je slušamo. Dopustimo da nas ona mijenja već danas, već ovoga jutra, da je i sami počnemo propovijedati svojim životom, svojim djelima, svojom ljubavlju.

Svjetlo mojoj stazi

Božji glas kruženi smo različitim glasovima. Rijetko u životu imamo priliku naći trenutak u kojem nas netko ili nešto ne bi pozivalo i tražilo našu pažnju. A svaki glas ima svoju boju i svoju poruku. Neki nas glasovi pozivaju i obećavaju nam život samo ako učinimo ovo ili ono, ako kupimo neki proizvod ili ideju. Drugi nam glasovi prijete. Neki nas glasovi potiču na mržnju, gorčinu i srditost, dok nas drugi pozivaju na ljubav, velikodušnost i praštanje. Neke glasove prepoznajemo kao zaigrane i smiješne, te ih ne treba uzimati ozbiljno, dok druge valja neodgodivo poslušati, jer imaju svoju težinu i vrijednost. Kako u svemu tome prepoznati Božji glas? Nije lako odgovoriti na to pitanje. Kako nam kaže Sveto pismo, Bog je autor svega što je dobro, bilo da to nosi religijsku oznaku ili ne. Stoga se Božji glas nalazi u mnogočemu što nije izričito povezano s vjerom i religijom, baš kao što Božji glas nije u svemu što se želi predstaviti kao da dolazi iz vjere. Kako ga onda razlučiti? Nema jednostavnog odgovora, a ponekad je najbolje prepustiti se osjećaju koji nam govori što je dobro, a što zlo. No postoje neka načela koja nalazimo u Svetom pi28

Božja riječ

smu ili u kršćanskoj predaji. Božji glas prepoznaje se u šaptu i u laganom povjetarcu, ali i u gromu i oluji. Božji glas prepoznaje se gdjegod vidimo život, radost, zdravlje, boju, humor, ali se prepoznaje i kad netko umire, pati, trpi siromaštvo ili je klonuo duhom. Božji glas prepoznaje se u onome što nas potiče na viša dostignuća, što nas izdvaja i poziva na svetost, ali se prepoznaje i u onome što nas poziva na poniznost, uključivanje u život svih ljudi. Glas Božji prepoznaje se u onome što u našim životima izgleda kao nešto izvanjsko, kao strano, kao drugi, ali se prepoznaje i kao glas koji nas poziva kući. Glas Božji jest onaj glas koji nas izaziva i napinje prema novim ostvarenjima, ali je to i onaj glas koji nas samo miluje i tješi. Glas Božji ulazi u naše živote kao najveća od svih sila, ali se prepoznaje i u ranjivosti, poput bespomoćnog djeteta na slami. Glas Božji uvijek na povlašteni način progovara po siromašnima, ali nam se obraća i glasom umjetnika i intelektualaca. Glas Božji uvijek nas poziva da živimo bez straha, ali istovremeno on u nama potiče sveti strah. Glas Božji uvijek se čuje gdjegod postoji istinsko uživanje i zahvalnost, ali i ondje gdje od nas traži odricanje od sebe samih, umiranje sebi i odricanje od svega što bi pripadalo ovome svijetu. 29

Svjetlo mojoj stazi

Glas Božji, čini se, uvijek je paradoksalan. Jesam li odgovorio na početno pitanje? Kako prepoznati Božji glas? Ne znam. Ali čini se da nam preostaje radost života i susreta s Bogom u kojima neprestano on prepoznaje nas i mi njega.

Božja riječ

Božja svjetlost a samim početcima Svetoga pisma svjetlo ima posebnu ulogu. Zapravo, prve riječi koje Bog uopće izgovara glase: ”Neka bude svjetlost!” (Post 1,3). Na taj način svjetlost stoji na početku svega stvaranja. Tada je Bog rastavio svjetlost od tame. Svjetlost će otada biti znak Božje riječi, Božje volje i Božje prisutnosti. Doista, kad je Mojsije na sinajskome brdu boravio uz Gospodina, nije znao da iz njegova lica ”zbog razgovora s Gospodinom, izbija svjetlost” (Izl 34,29). Stoga će s pravom kasnije David u svome zahvalnome psalmu kad ga je Gospodin izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja, klicati: ”Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš” (2Sam 22,29). To je Bog koji se snažno bori na Davidovoj strani, koji zbog svoga Davida ulazi i u ratne bojeve, te donosi pobjedu. Zato David odmah u nastavku, pun pouzdanja, govori Gospodinu: ”S tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine” (22,30). Božja je svjetlost zapravo znak njegove svakodnevne pomoći u čovjekovu životu. Uz Božju pomoć čovjek može pobijediti svoje napasti, može se oduprijeti grijehu, može preskočiti svoje predrasude i sve osta31

Svjetlo mojoj stazi

le poteškoće koje mu priječe nastavak životnoga putovanja u Božjoj blizini. Bog, doista užiže svjetiljku našega života i razgoni svaku tminu grijeha i zla iz njega. Čak i kad su Izraelci griješili i napustili volju Božju, te činili ono što nije bilo dobro u njegovim očima, za Boga se u Starom zavjetu opet kaže: ”Ipak Gospodin ne htjede razoriti Judeje zbog sluge svoga Davida, zato što mu obeća da će dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek” (2Kr 8,19). Ta je svjetiljka obećanje da će Davidov potomak dovijeka kraljevati na njegovu prijestolju. Svjetiljka je, dakle, Božje obećanje koje ne može ostati neostvareno. Svjetiljka je tako znak pouzdanja, povjerenja u Boga. Ona je znak da u Bogu mogu naći svoj čvrsti oslonac, svoju sigurnost i nadu. O svjetiljci i svjetlosti progovara i starozavjetna mudrost. U Knjizi Mudrih izreka nalazimo mnoge izreke koje pozivaju čitatelja da cijeni savjete svojih roditelja. Tako jedna izreka kaže: ”Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje. Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla; da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da s tobom razgovaraju kad se probudiš. Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života” (Izr 6,23). U hebrejskoj poeziji posebno je stilsko sredstvo paralelizam kod kojega 32

Božja riječ

dva ili tri stiha različitim riječima progovaraju o istoj stvarnosti. Ovdje nalazimo paralelizam koji izjednačava pojmove ”svjetiljka”, ”svjetlost” i ”put života.” Prema tome, svjetiljka je put života, a put života ostvaruje se kroz vršenje zapovijedi, kroz poslušnost pouci i kroz životnu disciplinu. Premda je ovdje riječ o poslušnosti roditeljima, moramo znati da se Bog već u Starom zavjetu predstavlja kao otac svoga naroda, pa je svetiljka i put života zapravo poslušnost njemu i njegovim zapovijedima.

Svjetlo mojoj stazi

Svjetiljka Novom zavjetu Ivan na početku svoga Evanđelja preuzima onaj početni govor o svjetlu iz Knjige Postanka, kad kaže: ”U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze” (Iv 1,1-5). Glavnu ulogu ima Božja Riječ. To više nije samo izgovorena riječ, kao na početku Stvaranja, nego je sada i utjelovljena Riječ, Sin Božji, Isus Krist. On je ljudima svjetlo, on svojim utjelovljenjem, mukom, smrću i uskrsnućem, razgoni tamu. On je ”Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka” (1,9). Ne trebam tražiti neko drugo svjetlo, neko drukčije prosvjetljenje, neki drugi put. On je moja svjetiljka. Uz to svjetlo moram prionuti. Na to nas potiče i Druga Petrova poslanica riječima: ”Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim” (2Pt 1,19). Prionuti, dakle, uza svjetlost znači prionuti uza proročku riječ, to jest uza riječ Svetoga pisma, 34

Božja riječ

uza Riječ Božju, uz samoga Isusa Krista. Pozvan sam prionuti uz Isusa i njegovu riječ, kao što se držim upaljene svjetiljke na nekom mračnom i teško prohodnom mjestu. Svoj životni put mogu zamisliti kao takvo mračno mjesto u kojem mi samo svjetlost Isusa Krista i njegove riječi može pokazati pravi put, onaj put koji će me dovesti do cilja, koji će moje životno putovanje učiniti smislenim i sigurnim. Tako s Kristom već sada putujem prema onom konačnom Danu, prema onom trenutku kada, kako kaže Otkrivenje, ”noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova” (Otk 22,5). Kad Ivan u svojoj Prvoj poslanici poziva: ”U svjetlosti hodimo” (1Iv 1,7), onda sve ovo ima na umu. Hoditi u svjetlosti znači prionuti uz Gospodina, biti u njegovoj prisutnosti i po njegovoj riječi i po euharistiji i po ostalim sakramentima, po Crkvi. U svjetlosti hoditi, znači biti siguran na svojim životnim putovima. U svjetlosti hoditi, znači biti svjetlost svijeta, na što nas i sam Isus poziva. Ako je on svjetlo svijeta, onda smo mi po tome pozvani da budemo Krist u ovome svijetu. Na susretu s mladima u Madridu papa Benedikt XVI. naglasio je da se Isusa ne može slijediti i da mu se ne može služiti sam. Tko popusti pred napašću da krene sam, da počne 35

Svjetlo mojoj stazi

proživljavati vjeru individualističkim mentalitetom, koji danas prevladava u društvu, u opasnosti je da uopće ne susretne Isusa ili da o njemu stekne krivu sliku. Za papu vjerovati znači osloniti se na vjeru svoje braće i sestara, na vjeru onih oko nas, a moja vjera mora služiti drugima da se u teškim trenutcima u meni mogli naći oslonac. To znači hoditi u svjetlosti.

Božja riječ

Kazalo Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 BOŽJA RIJEČ Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka. . . . . . . . . . . . . 11 Bog je progovorio nama sada. . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Dvosjekli mač. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Vršiti i slušati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Neiscrpan izvor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Plodna riječ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Presveta propovijed. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Božji glas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Božja svjetlost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Svjetiljka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Kruh života (1). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Kruh života (2). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Postojani u nauku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Mir Kristov. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Davidova molitva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 Tišina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 Zlatno pravilo (1) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Zlatno pravilo (2) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 Sigurna lađa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 Značenje čuda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 Dodirnuti drugoga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

273

Svjetlo mojoj stazi

Čovjek – put Crkve. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 Izlazak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 Pasha. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 Deva i bogataš. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Očistiti nutrinu (1). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 Očistiti nutrinu (2). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 Radost iščekivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 Gora molitve. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 Bog je uza me. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 Odlučnost na putu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Sluge beskorisne. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 Služiti drugome. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 Dovršenje ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 Spasitelj izgubljenih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 Kada će to biti?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 Isklijat će mladica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 Tješite moj narod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 Ime Isusovo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 Vjernost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 Gospodari subote . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 Isusova obitelj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 Prava sreća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 Pismoznanci i farizeji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134 Dokle praštati? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 Kako opominjati?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 Obraćenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142 274

Božja riječ

Voda života. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 Božja snaga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148 Isusovo rođenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 Izdaja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154 Uskrs. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157 Učinak Uskrsa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160 Iz tame u svjetlo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162 Sve ostaviti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 Božja strpljivost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 Ljubiti neprijatelja (1). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170 Ljubiti neprijatelja (2). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173 Stvarnost u potencijalu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176 O svećenicima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 Dobrim svladavaj zlo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182 Vjerni u najmanjem. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184 Biti pošten. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187 Tko je najveći. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190 Hrabrost i nada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193 Kažem ti, ustani!. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196 Kataklizme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198 CRKVA I DRUŠTVO Nova evangelizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203 Crkva kao topli dom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206 Božji trenutak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 208 Duh Asiza. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211

275

Svjetlo mojoj stazi

Bog za sve ljude . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 Pravedno društvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216 Vršiti pravdu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 Ljudi u potrebi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 Ujedinjeni narodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224 Kršćanska Europa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227 LIKOVI SVETACA Sveci – Božji izabranici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 Ivan Evanđelist. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236 Sveti Toma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239 Marija Magdalena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242 Sveti Joakim i Ana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244 Sveti Luka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 Sveti Valentin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250 Sveta Lucija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253 Sveti Ćiril i Metod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256 Sveti Ignacije Lojolski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258 Edith Stein. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 Sveti Franjo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264 Porcijunkula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 267 Pri Kamenitih vratih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270 Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273 O autoru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277

276

Božja riječ

O autoru Fra Darko Tepert rođen je u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Kao dijete nije bio kršten pa je postepeno otkrivao vjeru. Još od osnovne škole zanimale su ga različite drevne religije, dok pred odlazak u vojsku nije počeo istraživati i kršćanstvo. Tada je počeo čitati Sveto pismo, a za to vrijeme Bog ga je k sebi pozvao. Upravo je druženje s Božjom riječju promjenilo njegov život, ali i život članova njegove obitelji. Kad je imao dvadeset godina zatražio je krštenje, a već s dvadeset jednom godinom krenuo je putem franjevačkog i svećeničkog poziva. Svoju ljubav prema Svetom pismu mogao je na osobit način produbiti kad je 1996. godine, odlukom svojih poglavara, poslan na nastavak studija teologije u Jeruzalem. Nakon završene teologije, ondje je upisao i poslijediplomski studij Biblijskih znanosti i arheologije, te je 2008. godine i doktorirao s 277

Svjetlo mojoj stazi

temom ‘Mojsijev zakon u Lukinu Evanđelju i Djelima apostolskim’. Neposredno nakon povratka u domovinu počeo je predavati na Katedri Svetog pisma Starog zavjeta, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dosad je objavio više znanstvenih radova s područja biblijskih znanosti, te sudjelovao na više znanstvenih simpozija. Usto, fra Darko nastoji kroz redovito svećeničko služenje približiti vjernicima Božju riječ, kako putem homilija i prigodnih predavanja, tako i putem duhovnih obnova. Zauzet je također i u promicanju biblijske duhovnosti putem radija i tiskane riječi.

278

Božja riječ

Kod ovoga nakladnika autor je objavio: Riječ o obitelji Riječ o kristoliku čovjeku Riječ o vjeri S vjerom za Isusom

279

Cijena: 65,00 kn