Milana VlaovićINTERVJU

O ženskoj sudbini u ratu i miru

U romanu Bomboni od meda hrvatska autorka Milana Vlaović sa izuzetnim umećem piše o onome što je dugo ostajalo izvan glavnog toka jugoslovenske i hrvatske književnosti: o ženama s margine i iz provincije

Piše: Maja Šarić

Pripovijedajući o ženskoj sudbini u nasilnim i hirovitim ratnim vremenima, Milana Vlaović napisala je zanosnu i bolnu Hasanaginicu naših dana. Ovim rečima Ante Tomić opisuje knjigu Bomboni od meda Milane Vlaović, spisateljice koja je u rodnoj Hrvatskoj poznata i kao kolumnistkinja i tekstopisac. Naši čitaoci se sa ovim romanom i Milaninim književnim radom upoznaju zahvaljujući Laguninoj biblioteci Bez prevoda.

Zašto Vam je lično bilo važno da ispričate ovu priču, za koju ste jednom prilikom rekli da Vam je možda i najdraža koju ste do sada napisali?

Bomboni od meda su moj drugi roman, koji je razriješio moju dilemu oko toga treba li nastaviti s književnim radom, a koja se javila odmah nakon objavljivanja prvijenca Blato. Roman Bomboni od meda tražio je disciplinu i posvećenost, prethodilo mu je temeljito i dugotrajno povijesno istraživanje, radila sam intervjue i obilazila lokacije. Posvećenost tom rukopisu dovela je do spoznaje da to ne radim zbog čitatelja, nego zbog sebe.

Pripovedate o ženskoj sudbini u ratnim vremenima. Šta znači biti žena, i u ratu i u miru? Koliko pokreti za ženska prava zapravo imaju smisla u odnosu na ono što žene žive i danas u 21. veku, ne samo na našim prostorima već svuda u svetu?

U doba rata okrutnost prema ženi, pogotovo ukoliko je ona u pasivnoj poziciji, može narasti do neslućenih razmjera. A pokreti za ženska prava i te kako imaju smisla. Dobro je da se otvaraju teške teme i da se o njima javno govori. Gledala sam nedavno dokumentarac Njujork tajmsa o Britni Spirs. Na njenom primjeru vidljivo je kako se promjene ipak događaju. U posljednjih petnaest godina javni diskurs koji ide u smjeru posramljivanja žena polako postaje neprihvatljiv. Gledate li kako su mediji tretirali njenu bitku za skrbništvo nad djecom i prekide njenih ljubavnih veza, jasno vam je da u današnjem svijetu takvo nešto ne bi moglo proći. To je pozicija žene u miru, možete biti bogata američka pop zvijezda i istovremeno izgubiti ljudska prava, postati objekt u punom smislu te riječi. Još uvijek nismo svjesni koliko su velike posljedice pokreta #metoo i na koje je načine on utjecao na svijest žena i djevojaka, a potom i na stav javnosti prema problemu seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja.

Odrasli ste uz mamu bibliotekarku, tako da ste knjigama okruženi oduvek. Na kojim naslovima ste stasavali, a šta danas volite da čitate?

Krenula sam s bajkama i grčkom mitologijom, koja me je godinama fascinirala. Kao dijete sam voljela Kameni cvijet, zbirku priča ruskog pisca Pavela Bazhova. U posljednje vrijeme svidjela mi se Guliksenova Priča o jednom braku, potresna i zanimljiva priča Kad je Nina znala Davida Grosmana, izvrsna mi je i Sali Runi. Trenutno čitam Delfi n de Vigan Ništa se ne opire noći, a volim i divno štivo Grad u zrcalu Mirka Kovača.

Koji ženski autori su Vam inspirativni?

Slavenka Drakulić, Julijana Adamović, Marina Vujčić, da ne ispadne kako hvalim samo strane autorice i naslove.

Oduvek Vas je fascinirala ljudska psiha i zato ste svojoj biografi ji dodali i studije integrativne psihoterapije. Koliko Vam to znanje pomaže u izgradnji karaktera Vaših književnih junaka?

To znanje poželjela sam usvojiti u teškom i burnom periodu svog života, kako bih bolje shvatila sebe i druge. Na osobnom mi je planu pomoglo, jer sam uspjela pohvatati i sačuvati neke niti prije nego što sam ih do kraja potrgala. U mom književnom radu to znanje nije od velike važnosti, ali kao čitatelj svaku knjigu mogu interpretirati iz laičkog i iz psihoterapijskog aspekta.

Po Vašem scenariju uskoro će se snimiti serija o Jovanki Broz. Iz kog ugla ste pristupili radu na priči o njenom životu?

Pristala sam na molbu produkcije da se prihvatim rada na tom scenariju, jer je zanimljiva njena ženska pozicija unutar zadanih povijesnih i društvenih okolnosti. ■

O ROMANU

Marta je rođena u malom selu na ostrvu Visu, u vreme kada su odnosi između muža i žene, brata i sestre, oca i sina bili jasno defi nisani i tradicijom utemeljeni. Da nije bilo Vjeke, ćutljivog žandara koji ju je zaprosio i odveo u Dubrovnik, Marta bi delila sudbinu svih ostrvskih žena: bila bi požrtvovana majka, vredna radnica u polju i redovna posetiteljka crkve, koja će jednog dana nositi udovičku crninu kao što su to činile tolike druge pre i posle nje. Ali kada Drugi svetski rat zakuca na vrata i Vjeko ode da služi uniformi koju je odabrao, Marta će se fatalno zaljubiti u italijanskog ofi cira i kasnije poneti neizbrisivu stigmu okupatorove ljubavnice i loše majke...