Kronične komplikacije šećerne bolesti u primarnoj zaštiti

Kronične komplikacije šećerne bolesti u primarnoj zaštiti

Prof. dr. sc. Marija Vrca Botica specijalistica obiteljske medicine Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Šećerna bolest je najsloženija kronična bolest, neizlječiva je, doživotna. Sve je veća pojavnost šećerne bolesti u općoj populaciji. Razlog je dijelom u ranom otkrivanju i učinkovitom liječenju bolesti i općenito u pruduženju životnog vijeka ili „dodane su godine životu“ sa šećernom bolesti. Drugi je razlog većeg udjela pojavljivanja bolesti sjedilački način života uz konzumaciju visokokalorične hrane koja se ne potroši i sve zajedno vodi u povećanu debljinu. Pretila osoba, ako joj bliski srodnici imaju bolest (roditelji, braća, sestre), ima 2,5 puta veći rizik da će oboljeti od šećerne bolesti, ili zbirno: „šećerna bolest je stil života kod genetski opterećenih osoba“. Ako bolest nije dobro regulirana u cijelom doživotnom tijeku, preko složenih patofizioloških procesa na endotelu velikih i malih krvnih žila neminovno vodi u komplikacije. Danas su međutim velike mogućnosti kontrole bolesti pa je aktivnim pristupom u skrbi od strane pacijenta, multidisciplinarnim angažiranjem zdravstvenih djelatnika i cijeloga nacionalnog zdravstvenog sustava omogućen dug i kvalitetan život oboljelih. Osnova skrbi je dobra regulacija glikemije, lipida i krvnog tlaka, što je preduvjet za otklanjanje nastanka komplikacija bolesti. Komplikacije bolesti treba prepoznati u najranijoj fazi. Kako se novosti o liječenju šećerne bolesti događaju gotovo na dnevnoj bazi, pažnja liječnika i pacijenata okrenuta je danas više propisivanju lijekova i trenutnoj vrijednosti šećera, tlaka i masnoća. Dugoročni ishodi liječenja šećerne bolesti, a to se odnosi uglavnom na komplikacije, polagano se razvijaju i u većini slučajeva su mjerljivi, ali su nažalost ireverzibilni bez ranog prepoznavanja, a pogotovo bez intervencije. A ustvari postupak otkrivanja je jednostavan, više-manje mjerljiv, izvediv je i klinički znakovi se mogu prepoznati. Pacijente treba podučiti da sami rade na otklanjanju i prepoznaju znakova i simptoma komplikacija. A većina testova je dostupna primarnim obiteljskim liječnicima i primarnim laboratorijima. Osvrnut ćemo se na komplikacije na malim krvnim žilama: očna pozadina, bubrezi, živci i stopalo. Osobe sa šećernom bolesti tipa 2 po otkrivanju bolesti odmah moraju učiniti pregled kod okulista: pregled očne pozadine, pregled na ostale bolesti organa vida (kratkovidnost, dalekovidnost, mrena) koje se češće javljaju u osoba sa šećernom bolesti. Kasnije preglede obavlja po indikacijama obiteljskog liječnika i okulista, a barem jednom u dvije godine. Parametre funkcije bubrega također treba odmah obaviti kod obiteljskog liječnika i u primarnom laboratoriju: bitno je dobro regulirati krvni tlak, odrediti kreatinin i eGFR te albuminuriju u jutarnjoj mokraći. Kasnije se obavlja barem jednom godišnje ili po indikaciji obiteljskog liječnika. Pregled stopala je gotovo u domeni samog pacijenta uz obiteljskog liječnika; prati se boja kože, toplina kože, dlakavost, natisci, promjene na noktima, pulsevi na stopalu, hodna pruga, deformiteti stopala i prstiju. Pacijenti trebaju biti dobro upoznati s njegom stopala, čarapama, obućom, a pogotovo o obrezivanju nokata. Testovi na otkrivanje dijabetičke neuropatije također se obavljaju kod obiteljskog liječnika: test na dodir, vibraciju, toplinu, test na neurološke reflekse. Zašto odmah po otkrivanju bolesti kod tipa 2? Jer mi ne znamo koliko je bolest prethodno trajala (5-10 godina), polako se razvija, a komplikacije nastaju i prije otkrivanja bolesti. Kod razvijenih komplikacija obiteljski liječnik odlučuje kada je potrebno konzultirati specijaliste užih specijalnosti. Upravo je to bio motiv prof. Marije Vrca Botica, specijalistice obiteljske medicine, i prof. Ivane Pavlić Renar, specijalistice endokrinologije, za sažimanje postupaka u jednom štivu koje će stalno biti podsjetnik timu liječnika: učinite taj postupak. To je sveučilišni priručnik Kronične komplikacije šećerne bolesti u primarnoj zaštiti, Medicinska naklada, Zagreb, 2021. Knjiga je koncepcijski bazirana na dostignućima današnje medicine u području šećerne bolesti u tercijarnoj zaštiti: zaustavljanju neželjenog događaja, komplikacija, invaliditeta i smrti. Polazi od preporuka i smjernica koje se godišnje usklađuju, a publiciraju ih American Diabetes Assotiation (ADA) i International Diabetes Federation (IDF). Međutim, navedena stručna društva ne svrstavaju smjernice po razinama tko radi, što radi i gdje radi, kako radi i s kojim ishodima. U knjizi su smjernice svrstane po sudionicima zdravstvene zaštite, polazeći od samog pacijenta i njegove uloge u zaštiti. A da nije tako jednostavno, koautori knjige obradili su specifičnosti naše struke: problem kliničke inercije, tehniku motivacijskog intervjua – kako dobiti pacijenta na suradnju te potrebitu dodatnu edukaciju liječnika izvršitelja i medicinskih sestara.