Mala škola laboratorijskih nalaza

HSDU

Iako su laboratorijski nalazi namijenjeni liječnicima koji prema njima postavljaju dijagnoze bolesti, zbog praćenja tijeka bolesti, kao i uspješnosti terapije, i laicima je važno kakvi su i što znače rezultati vađenja krvi. Osim referentnih vrijednosti, često zbunjuju i kratice kojima ne znamo smisao. To jesu stručni izrazi, ali korisno je da znamo njihovo značenje. Na taj način lakše ćemo shvatiti koja vrsta pretraga je obavljena u laboratoriju i koji je značaj dobivenih rezultata mjerenja.

ŠTO SU REFERENTNE VRIJEDNOSTI?

Najvažniji način procjene laboratorijskih rezultata jest njihova usporedba s referentnim vrijednostima odnosno rezultatima mjerenja kod referentne populacije. Stvaranje referentnih vrijednosti sastojaka krvi dugačak je i mukotrpan posao. Statistički dovoljan broj ispitanika brižljivo se odabire, svrstava prema godinama i spolu, a uzorci im se uzimaju u standardnim uvjetima. Rezultati se statistički obrađuju i u konačnici daju tzv. referentne intervale. To su rasponi vrijednosti određenog sastojka krvi očekivani za referentnu populaciju. Krv ovako brižljivo odabranih ljudi obrađuje se jednakim postupkom kao i Vaša krv, pa se rezultati mjerenja mogu usporediti. U idealnim uvjetima sve osobe iz jedne grupe (npr. zdrave osobe) imale bi rezultat unutar referentnog intervala, a osobe koje spadaju u drugu skupinu (npr. bolesnici ili osobe s određenim stanjem) imale bi rezultate pretraga izvan referentnog intervala. U stvarnosti, kako je riječ o biološkim procesima, ovakve oštre granice ne postoje.

USPOREDBA LABORATORIJSKIH NALAZA I REFERENTNIH VRIJEDNOSTI

Na laboratorijskom nalazu referentne vrijednosti su najčešće naznačene desno od vrijednosti dobivenih iz uzorka vaše krvi. Izmjerena se vrijednost tada uspoređuje s referentnom vrijednosti i pri tome treba u obzir uzeti i klinički značaj takvog nalaza. Osim usporedbe izmjerene vrijednosti nekog testa s referentnim intervalima (dakle, referentnom populacijom) za neke je analize važnija usporedba s prethodnim rezultatima tog istog testa za pojedinu osobu (radi se o analizama koje imaju veliku interindividualnu varijabilnost). Dakle, ako Vama izmjerene vrijednosti odgovaraju području tzv. očekivanih ili referentnih vrijednosti, zaključak je da ste i Vi najvjerojatnije zdravi. Različito je značenje vrijednosti koje su „više“ ili „niže“ od očekivanih, referentnih vrijednosti, a konačnu prosudbu o Vašem zdravlju može dati samo liječnik.

ŠTO ZNAČE KRATICE NA LABORATORIJSKOM NALAZU?

AFP – alfa feto protein – tumorski biljeg za jetru ALT – alani-aminotransferata – jetreni enzim ALP – alkalna fosfataza – jetreni enzim APTV – aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme ASO – antistreptolizinski titar (infekcija streptokokima) AST – aspartat-aminotransferaza – jetreni enzim ASTAL – antistafilokokni titar (infekcija stafilokokom) A-Tg – tireoglobulinska protutijela A-TPO – mikrosomalna protutijela štitnjače Ca – kalcij CA 125 – tumorski biljeg za jajnike CA 15-3 – tumorski biljeg za dojke CA 19-9 – tumorski biljeg za crijeva i gušteraču CA 72-4 – tumorski biljeg za želudac CEA – karcinoembrionalni antigen – tumorski biljeg za crijevo CK – kreatin kinaza CRP – C-reaktivni protein – najosjetljiviji pokazatelj akutne faze upale DHEA-s – dehidroepiandrostendion-sulfat Fe – željezo u krvi fPSA – slobodna frakcija PSA – tumorski biljeg FSH – folikul-stimulirajući hormon fT3 – slobodna frakcija T3

fT4 – slobodna frakcija T4 GGT – gamaglutamil transferaza – jetreni enzim GUK (ŠUK) – glukoza (šećer) u krvi HbA1c – glikozilirani (glikirani) hemoglobin – pokazuje razinu glukoze u krvi u posljednja 3 mjeseca IgE – imunoglobulin E – važan kod alergije K – kalij KKS – kompletna krvna slika – niz pretraga u koje spadaju broj leukocita, diferencijalna krvna slika (leukocita), hemoglobin, hematokrit, broj eritrocita, indeksi eritrocita, broj trombocita Kolesterol HDL – lipoprotein visoke gustoće (high density cholesterol) – „dobar“ kolesterol Kolesterol LDL – lipoprotein male gustoće (low density cholesterol) – „loš“ kolesterol LDH – laktat dehidrogenaza LH – luteinizirajući (luteotropni) hormon MCH – prosječni hemoglobin u eritrocitu (crvenoj krvnoj stanici) MCHC – prosječna koncentracija hemoglobina u eritrocitu MCV – prosječni volumen eritrocita Mg – magnezij Na – natrij oGTT – oralni test opterećenja glukozom ili test oralne podnošljivosti glukoze PO4 – anorganski fosfor PSA – prostata specifični antigen – tumorski biljeg za prostatu PTH – parathormon PV – protrombinsko vrijeme – pokazatelj zgrušavanja krvi RF – reumatoidni faktor SE – sedimentacija eritrocita – sumnja na upalne reakcije u organizmu SHBG – globulin koji veže i prenosi spolne hormone T3 – trijodtironin – hormon štitnjače T4 – tiroksin – hormon štitnjače TIBC – ukupni kapacitet vezanja željeza TSH – tiroidni stimulirajući hormon UIBC – nezasićeni kapacitet vezanja željeza

KAKO SE PRIPREMITI ZA VAĐENJE KRVI?

Na vađenje krvi potrebno je doći natašte, što znači da se 12 sati prije uzorkovanja ne smije ništa jesti niti pušiti, a smije se piti isključivo voda. Zadnji obrok smije biti lagana večera, ne nakon 19:00 sati. Ujutro prije uzorkovanja krvi smije se piti isključivo voda. Jači tjelesni napor (vježbanje) i konzumiranje alkohola potrebno je izbjegavati 48 sati prije vađenja krvi. Poželjno je redovnu terapiju koju vam je propisao liječnik uzeti nakon vađenja krvi, osim ako je liječnik naglasio drugačije. Poželjno je u laboratoriju ili kod liječnika koji je uputio pacijenta na pretrage provjeriti postoje li dodatna ograničenja kojih se pacijent treba pridržavati prije uzorkovanja krvi za pojedine pretrage.

TREBA LI BITI NATAŠTE PRIJE UZORKOVANJA KRVI ZA SVE LABORATORIJSKE PRETRAGE?

Za sve je laboratorijske pretrage poželjno je da je osoba natašte. Posebno je važno biti natašte kada se određuje koncentracija glukoze, triglicerida, kolesterola, LDL kolesterola, HDL kolesterola, željeza, homocisteina, amonijaka, vitamina B12, folne kiseline, beta-CrossLaps, osteokalcina u krvi.