22 minute read

Utjecaj tjelesne aktivnosti na regulaciju Tjelesna aktivnost u vrijeme pandemije COVID 19 šećerne bolesti

Tjelesna aktivnost u vrijeme pandemije COVID-19

Zrinka Mach, mag. soc. geront.

Advertisement

COVID-19 bolest uzrokovana virusom SARS-CoV-2 utječe na sve segmente našeg života pa tako i na svakodnevne aktivnosti. Iako je širenje pandemije i dalje prioritet, nikako ne treba zaboraviti da osim COVID-19 postoje i druge bolesti koje se trebaju liječiti. To se odnosi i na šećernu bolest koja, ako se zanemari, može dovesti do razvijanja komplikacija, većih troškova liječenja, lošije kvalitete života i kraćega životnog vijeka. Prema dosadašnjim saznanjima osobe sa šećernom bolešću nisu u povećanom riziku da se zaraze koronavirusom, ali ako obole od COVID-19 veća je vjerojatnost da će razviti teže simptome bolesti, biti hospitalizirani, završiti u jedinicama intenzivnog liječenja, a time je mogućnost smrtnih ishoda veća. Stoga se osobe sa šećernom bolešću trebaju strogo pridržavati zadanih epidemioloških preporuka kako bi izbjegle infekciju koronavirusom. S obzirom na to da liječenje šećerne bolesti uključuje i redovitu tjelesnu aktivnost, uz sve preporučene mjere opreza trebalo bi je svakodnevno provoditi. Tjelesna aktivnost pomaže u smanjenju stresa, kontroli šećera u krvi i krvnog tlaka, održavanju optimalne tjelesne mase, a utječe i na bolji san. Jača Vaš imunološki sustav, što je od iznimne važnosti ako se zarazite koronavirusom. Stoga, ni ovo novonormalno vrijeme ne bi smjelo demotivirati oboljele u brizi za vlastito zdravlje i kontrolu bolesti. U ovako 16

ograničenim okolnostima treba se prilagoditi i stoga bi bilo najbolje provoditi tjelesnu aktivnost na otvorenom izbjegavajući pri tome mjesta gdje se okupljaju veće skupine ljudi. Ako to nije moguće, uvijek je potrebno zadržavati razmak od barem metar do dva. Ako do sada niste bili tjelesno aktivni, trebali biste se savjetovati sa svojim liječnikom koje vježbe su dobre za Vas jer je vrlo važno da ne stvorite suprotni učinak i pogoršate si bolest. Kako se svakodnevno povećava broj oboljelih od koronavirusa i možemo očekivati da će biti ograničeno kretanje, nemojte prestati s tjelesnom aktivnošću, nego je provodite u sigurnosti vlastitog doma. Ako u svom domu nemate sprave za vježbanje, to vam ne bi trebala biti isprika. Danas postoje posebni TV-kanali s treninzima, kao i stručno vođene vježbe putem videa ili mobilnih aplikacija koje vam mogu pomoći u provođenju tjelesne aktivnosti. Bez obzira gdje provodite tjelesnu aktivnost, budite svjesni kako je ona važan segment liječenja šećerne bolesti i pomaže u kontroli šećera u krvi. Budite aktivni minimalno 150 minuta tjedno, učinite nešto za sebe, izaberite aktivnost koja vas veseli, a prilagođena je vašoj dobi, bolesti i mogućim komorbiditetima. I dalje možete biti aktivni čak i ako ste socijalno distancirani. #pokrenise

Imunitet – što je sve važno?

Dr. sc. Eva Pavić, dipl. ing., univ. spec. Služba za Prehranu i dijetetiku KBC Zagreb

Iako je pred nama vrlo izazovno vrijeme, jesen je i dalje šarena, mirisna i zanosna. Idealno je vrijeme da zaštitimo naš organizam. U ovo doba godine najveća je ponuda hrane koja je izvor nutrijenata koji imaju upravo tu zaštitnu ulogu. Vrijeme je da organizam opskrbimo odgovarajućim vitaminima i mineralima i pripremimo se za zimu. Nitko ne voli biti bolestan. Ponekad se treba pridržavati i narodnih recepata. Tko još danas ima nešto protiv špeka i luka? Odgovarajuću prirodnu zaštitu možemo naći i na tržnici i u trgovini. Hraniti se zdravo ne znači jesti samo posebnu hranu, već jesti raznovrsnu hranu i birati lokalne, sezonske namirnice koje se uzgajaju, pripremaju i prerađuju u našem podneblju. Upravo takva hrana obiluje mikronutrijentima koji su nam neophodni da bi naš organizam bio u stanju oduprijeti se stresu i bolesti. Kada naš imunološki sustav dobro funkcionira, nije ništa važnije za naše zdravlje. U svrhu očuvanja dobrog zdravlja dnevno se preporučuje konzumirati 5 serviranja voća i povrća. Istraživanja su pokazala da većina Europljana, među kojima su i Hrvati, ne konzumira preporučenu količinu voća i povrća te se kao učinkovito rješenje u očuvanju zdravlja imunološkog sustava preporučuje promijeniti prehrambene navike i jesti zdravije. Za pravilno funkcioniranje imunološkog sustava i zaštitu organizma od infekcija i bolesti organizmu je potreban stabilan i uravnotežen unos esencijalnih vitamina i minerala, uključujući antioksidanse i prirodne zaštitne bioaktivne tvari koje se nalaze u hrani. Generalna preporuka je da prehrana bude zdrava i uravnotežena, bogata povrćem i voćem koji su izvor hranjivih tvari. No, jednako je važno ostati tjelesno aktivan provodeći 18

vježbe kod kuće ili u prirodi, svaki dan dovoljno hodati, reducirati stresne situacije te dovoljno spavati (7-9 sati), što dodatno pozitivno utječe na funkcioniranje imunološkog sustava. Na razvoj imunološkog sustava u ranom životu utjecat će i prehrana i izloženost okoliša. Kako starimo, opaža se i pad imunološke funkcije. Starije odrasle osobe osjetljivije su na infekcije i kao rezultat imaju ozbiljnije komplikacije od mlađih ljudi. Ova opadajuća imunološka funkcija poznata je kao imunosenescencija, postupno slabljenje imunološkoga sustava s godinama kada se organizam sve teže bori s bakterijama i virusima, gdje imunološki sustav katkad napada i zdrave stanice vlastitoga tijela. To dovodi do pogoršanja stečenog i urođenoga imunološkog sustava. Nedovoljna i nepravilna prehrana smanjuje imunološku obranu, čineći pojedinca osjetljivijim na infekcije. Hranjive tvari mogu utjecati izravno ili neizravno na imune stanice uzrokujući promjene u njihovoj funkciji ili mogu imati učinke na promjenu u crijevnom mikrobiomu. Sastav crijevnog mikrobioma mijenja se tijekom života, kao odgovor na nutritivne komponente hrane i na čimbenike okoliša poput izloženosti lijekovima, stresu, pušenju, zagađenom okolišu i slično. Poznato je da jogurt može utjecati na opće poboljšanje otpornosti tijela. Točnije, pokazalo se da laktobacili iz jogurta poboljšavaju lokalni imunitet time što pridonose formiranju specifičnih antitijela tijekom infekcija, kao i normalizaciji propusnosti crijevne sluznice. Minerali poput cinka, selena, vitamina C i vitamina D također će ojačati naš organizam te mu omogućiti pravovremenu borbu protiv prehlada i viroza. Cink je mineral koji doprinosi normalnoj funkciji imunološkog sustava i zaštiti stanica od oksidativnog stresa. Nije u potpunosti

jasno može li cink spriječiti ili ublažiti prehladu. Određeni broj studija pokazao je da odrasli i djeca kojima nedostaje cinka češće pate od prehlada i infekcija dišnih organa. Međutim, preporuka Klinike Mayo jest da se ne uzimaju tablete cinka, osim ako se ne pati od ozbiljnog manjka cinka, već da se ovaj mineral uzima putem hrane. Tijelo ne proizvodi dostatne količine cinka, a nedostatak ovoga vrlo važnog minerala uzrokuje između ostaloga i stres, umor, osjetljivost na infekcije, ozljede, gubitak normalne osjetljivosti okusa i smanjenu pozornost. Važan je za pravilan razvoj reproduktivnih organa, funkciju prostate i zacjeljivanje rana, kao i u probavi ugljikohidrata i metabolizmu fosfora. Neophodan je za sintezu nukleinskih kiselina koje kontroliraju stvaranje različitih bjelančevina u stanicama. Osim kamenica koje su iznimno bogate ovim mineralom, najbolji izvori cinka u prehrani su crveno meso, morski plodovi, piletina, mlijeko i mliječni proizvodi, pšenične klice, zob, leguminoze poput slanutka, leće i graha, orašasti plodovi, čokolada, kakao, sjemenke bundeve, sezama, lana, chie i suncokreta. Više je načina djelovanja i vitamina C na imunološki sustav. Pokazalo se da vitamin C utječe na nastajanje interferona, čime se posljedično usporava umnažanje virusa i potiče sazrijevanje obrambenih stanica. Interferoni su grupa proteina koju stanice domaćina otpuštaju kao odgovor na prisutnost virusa i time potiču okolne stanice na povećanje antivirusne aktivnosti. Upala je jedan od glavnih uzročnika simptoma tijekom virusne infekcije, a vitamin C djeluje protuupalno. Vitamin C je snažan antioksidans koji štiti stanice od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima. Važna odrednica imunološkog sustava jest ravnoteža između oksidansa i antioksidansa u organizmu te osjetljivost stanica imunološkog sustava na promjenu te ravnoteže. Dokazana je i uloga vitamina C u sintezi kolagena koja je nužna za stabilizaciju epitelnih barijera čija je funkcija zaštititi dišni sustav, kožu i crijeva od virusa i drugih patogena. Vitamin C doprinosi smanjenju umora i iscrpljenosti. Preporučena dnevna doza za muškarce je 90 mg/dan, a za žene 75 mg/dan, a najbolji izvori prikazani su u tablici zajedno s ostalom hranom koja ima povoljan utjecaj na naše zdravlje.

Hrana koja ima povoljan utjecaj na zdravlje

Kurkuma – začin

Celer, limun, zeleni papar, timijan, čaj od kamilice, mrkva, maslinovo ulje, metvica, ružmarin, origano, bosiljak

Rajčica (kuhana na masnoći), lubenica, crveni grejp, šparoge, suhi peršinov list i bosiljak, crveni kupus

Brokula

Koža crnoga grožđa, bobičasti plodovi, šljive, kikiriki

Borovnice, maline, šljive, jabuke, kruške, marelice, paprika, celer, peršin, mrkva, brokula, rajčica, luk

Crni i zeleni čaj, kapari, jabuke, crveno grožđe, agrumi, rajčice, brokula i drugo lisnato zeleno povrće, maline, borovnice, brusnice

Jagode, kivi, rajčica, jabuke, breskve, grožđe

Jagode, višnje, citrusi, papaja, crni ribizl, šipak, borovnice, kiwi, paprika, kelj, špinat, cvjetača, brokula, prokulice, radič, rajčice, peršin, timijan, bosiljak

Biljna ulja, jaja, mlijeko, margarin, obogaćene žitarice, pšenične klice, bademi

Riblje ulje masnih riba (haringa, losos), riblje meso, mlijeko, cerealije, žutanjak, kvasac, jetra

Zeleno lisnato povrće, brokula, šparoge, citrusi, leća, grah, grašak, avokado, prokulice, bademi, sjemenke suncokreta i lana, kikiriki, cvjetača, celer, kukuruz, mrkva

Brazilski oraščići, sjemenke suncokreta, riba ( tuna, sardine, losos), školjke, meso (govedina, svinjetina, iznutrice, perad), jaja, gljive, ječam, integralna riža, zobene pahuljice, luk

Mliječni proizvodi, zeleno lisnato povrće, (konzervirane) sardine, štuka

Aktivna tvar u hrani

KURKUMIN

LUTEOLIN

LIKOPEN

SULFORAFAN

RESVERATROL

FLAVONOIDI

KVERCETIN

FISETIN

C VITAMIN

E VITAMIN

D VITAMIN

FOLNA KISELINA

SELEN

KALCIJ

Zdravi tanjur - modificirano prema „The new MyPlate for Older Adults graphic from nutrition scientists at the Jean Mayer USDA Human Nutrition Research Center on Aging at Tufts University in Boston with support from AARP Foundation“( link: http://now.tufts.edu/news-releases/tufts-university-nutrition-scientists-provide-updatedmyplate-older-adults).

Jesti zdravo, biti svakodnevno tjelesno aktivan i dovoljno spavati čini značajan iskorak za naše zdravlje. Možda se sve ovo čini prejednostavnim, ali mudrost je često baš u jednostavnim stvarima oko nas...

Novi način svjesnog življenja sa svakodnevnim vrijednim gutljajem BIO limuna i BIO češnjaka

BEZ ZADAHA ČEŠNJAKA

Proizvod potražite u ljekarnama, specijaliziranim prodavaonicama i na www.vitapharm.hr

Šećerna bolest i cijepljenje

Zrinka Mach, mag. soc. geront.

U edukaciji osoba sa šećernom bolešću, koja je vrlo važna kako bi se mogle dobro regulirati vrijednosti glikemije te tako spriječiti ili odgoditi nastanak komplikacija šećerne bolesti, o cijepljenju protiv kroničnih zaraznih bolesti govori se vrlo malo. Nažalost, tek s dolaskom pandemije COVID-19 uočilo se kolika je važnost cijepljenja, posebice kad su u pitanju osobe s kroničnim bolestima. Unatoč javnozdravstvenim kampanjama koje svake godine promiču važnost cijepljenja protiv gripe i pneumokokne bolesti uzrokovane bakterijom Streptococcus pneumoniae, još uvijek je nedovoljan broj osoba sa šećernom bolešću koje se cijepe, a nisu ni upoznate s time da se protiv gripe i pneumokoka mogu besplatno cijepiti jer trošak cijepljenja podmiruje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Na live panelu o cijepljenju, vrstama cjepiva, važnosti cijepljenja osoba sa šećernom bolešću, koliko znamo o cjepivima i cijepljenju, zašto se u nedovoljnom broju cijepimo, postoji li otpor prema cijepljenju te očekivanom cjepivu protiv COVID-19 sudjelovali su: doc. dr. sc. Dario Rahelić, dr. med., dijabetolog, predstojnik Sveučilišne klinike „Vuk Vrhovac“, predsjednik Hrvatskog društva 22

za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga liječničkog zbora, dr. sc. Bernard Kaić, prim. dr. med., specijalist epidemiologije, voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, dr. sc. Gorana Mirošević, dr. med., specijalistica interne medicine, subspecijalistica endokrinologije i dijabetesa, voditeljica Odjela za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Zavoda „Mladen Sekso“ Klinike za internu medicinu u KBC „Sestre milosrdnice“ i Zrinka Mach, predsjednica Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga kao moderatorica panela. Docent Rahelić je naglasio kako osobe s dijabetesom razvijaju težu kliničku sliku infekcije, češće zahtijevaju mehaničku ventilaciju, imaju veću smrtnost. Komplikacije su manje kod osoba koje imaju dobro reguliranu šećernu bolest. Stoga bi dobra regulacija šećerne bolesti, izbjegavanje rizičnih situacija u kojima se mogu izložiti zarazi COVID-19 i cijepljenje trebalo biti prioritet svake osobe s dijabetesom. S obzirom na to da će tijekom nadolazećeg vremena biti teško razlikovati od čega se osoba zarazila, jer su simptomi kapljičnih respiratornih infekcija gotovo isti, šteta je ne iskoristiti priliku i ne cijepiti se.

Osobe sa šećernom bolešću kao i sve druge osobe s kroničnim nezaraznim bolestima mogu se besplatno cijepiti protiv gripe i pneumokokne bolesti kod svog liječnika opće/obiteljske medicine, rekao je dr. Kaić. Za one koji se ne uspiju cijepiti u listopadu, moći će se cijepiti u prosincu kad stignu nova cjepiva, ali ni tada ne bi trebalo biti kasno jer se u punom zamahu gripa javlja u siječnju i početkom veljače. Cjepivo protiv gripe kao i svako cjepivo ima nuspojave, ali su one u slučaju cjepiva protiv gripe vrlo blage, poput boli na mjestu primjene, otekline, porasta temperatrure na dan-dva, osjećaj kao da imaju gripu, ali u blagom obliku nekoliko dana, alergijska reakcija u obliku osipa i u vrlo rijetkim slučajevima (jedan na milijun slučajeva) anafilaktička reakcija. Osobe sa šećernom bolešću koje se još uvijek nisu cijepile protiv pneumokoka, a to je potrebno jednom u životu, mogu se cijepiti istovremeno kada se budu cijepile i protiv gripe. Dr. Marošević je pojasnila kako se prema smjernicama američkih, europskih i drugih stručnih dijabetoloških društava osobama sa šećernom bolešću preporučuje cijepiti se protiv gripe, pneumokoka, zostera, hepatitisa B i DI-TE-PER-a. Cijepljenje je jedno od najvećih medicinskih dostignuća 20. stoljeća, kojim je spašeno više ljudskih života nego bilo kojim drugim medicinskim postupkom. Prema dr. Mirošević, osobe sa šećernom bolešću trebaju aktivno sudjelovati u liječenju šećerne bolesti i dobro regulirati glikemije. U RH imamo dobre lijekove za liječenje šećerne bolesti, ali uz redovito uzimanje terapije važno je usvojiti zdrave životne navike, odnosno biti tjelesno aktivan i jesti kvalitetnu hranu koliko god je to moguće. Docent Rahelić je poručio osobama sa šećernom bolešću da ne izbjegavaju dolazak na redovite kontrolne preglede ili, ako nisu u mogućnosti doći, da se jave i otkažu termin kako bi omogućili pregled nekom drugom. Rizik zaraze na liječničkim pregledima vrlo je malen ako se svi drže epidemioloških preporuka. Naglasio je isto tako da nije sve u lijekovima i liječnicima, nego i u samim oboljelima, da shvate svoju bolest ozbiljno. Zasebni rizični čimbenik za razvoj težih oblika bolesti uzrokovanim koronavirusom, sve do završetka na mehaničkoj ventilaciji, jest i debljina. Poznato je da gotovo 70% osoba sa šećernom bolešću tipa 2 ima prekomjernu tjelesnu težinu ili su pretili. Prema dr. Kaiću cjepivo protiv bolesti COVID-19, ako ništa ne pođe po zlu, možemo očekivati krajem ove godine, a zbog potrebne velike količine cjepiva u RH ga možemo očekivati tijekom proljeća ili ljeta iduće godine, a do tada se trebamo svi pridržavati preporučenih epidemioloških mjera. Zaključno, svi sudionici panela smatraju da se treba cijepiti protiv gripe i pneumokokne bolesti, posebno se to odnosi na osobe s dijabetesom s obzirom na to da su osobe sa šećernom bolešću i inače pod povećanim rizikom za razvoj teže kliničke slike infekcije i nastanak komplikacija zaraznih bolesti koje se inače mogu spriječiti cjepivom. Osvrnuli su se i na pokrete protiv cijepljenja koji nisu specifikum samo naše države. Ne smijemo dopustiti da propaganda protiv cijepljenja previše uđe među populaciju. U tome veliku ulogu imaju i mediji. Cijepljenje je civilizacijski doseg, čime štitimo ne samo sebe, nego i osobe koje se zbog nekih zdravstvenih razloga ne smiju cijepiti. Iako je pandemija COVID-19 u velikom zamahu, dok god je moguće ne treba izbjegavati liječničke preglede i ne smije se zaboraviti da osim COVID-19 i dalje postoje bolesti koje treba liječiti. Neredovite kontrole, posebno kod osoba kojih glikemija nije dobro regulirana, uzrokovat će razvijanje kroničnih komplikacija, a to može dovesti do lošije kvalitete života kao i većih troškova liječenja. Još jednom zahvaljujemo sudionicima na izdvojenom vremenu koje su posvetili osobama sa šećernom bolešću i potrudili se objasniti nam koliko je važno cijepljenje, kao i dobra regulacija šećerne bolesti. Zahvaljujemo i svima onima koji su bili prisutni na live panelu. Za sve koji žele pogledati live panel, dostupan je na našem YouTube kanalu: https://www.youtube.com/ watch?v=IU3Z5CNHpKI&t=2793s.

Zrinka Mach, mag. soc. geront.

Hrvatski savez dijabetičkih udruga u suradnji s Društvom dijabetičara Ravna Gora i Radiom Gorski kotar započeo je s ciklusom edukativnih emisija o šećernoj bolesti pod nazivom Abeceda dijabetesa. U svakoj od emisija obradit će se po jedna tema, kako bi osobe s dijabetesom mogle dobiti kontinuiranu edukaciju. Emisija se emitira svake druge subote u 11 sati na Radiju Gorski kotar na frekvenciji 95.0 i 107.1 te online na web stranici Radija Gorski kotar. Repriza emisije se može poslušati svaki drugi četvrtak u 18 sati. Putem radijskih emisija Abeceda dijabetesa želimo doprijeti do svake osobe sa šećernom bolešću bez obzira na spol, dob, S obzirom na to da smo i dalje zbog epidemije COVID-19 u nemogućnosti organizirati radionice i predavanja koja smo do sada provodili uživo, a sve s ciljem daljnje edukacije osoba s dijabetesom, nastavljamo s aktivnostima putem online platformi. Početkom nove školske godine koja će zbog epidemije koronavirusa biti vrlo neizvjesna, a i koju su roditelji dočekali sa strahom i zabrinutosti, posebice roditelji djece s kroničnim bolestima poput dijabetesa, odlučili smo im barem malo olakšati te smo organizirali online predavanje Šećerna bolest i COVID-19 – dobro je znati... Predavanje je 21. rujna na zoom aplikaciji održala prim. Lavinia La Grasta Sabolić, dr. med., subspecijalistica pedijatrijske endokrinologije, dijabetologije i bolesti metabolizma iz Klinike za pedijatriju, Odjela za endokrinologiju i dijabetes, KBC Sestre milosrdnice. Iako je predavanje prvenstveno bilo namijenjeno roditeljima i djeci sa šećernom bolešću tipa 1, s velikom pozornošću pratili su ga i drugi članovi naših udruga. U predavanju smo saznali o simptomima i rizicima obolijevanja od koronavirusa, kako se bolest širi, odnosno na koji način se možemo zaraziti, kako da smanjimo rizik od zaraze te što možemo učiniti da zaštitimo sebe i druge. Prim. La Grasta ponovila nam je i koji su općenito simptomi bolesti COVID-19 te da se kod djece češće javljaju simptomi poput povraćanja, mučnine i proljeva u odnosu na odrasle osobe.Često pitanje s kojim se prim. La Grasta susretala u razgovoru s roditeljima bilo je: „Treba li dijete sa šećernom bolešću tipa 1 ići u školu?“. Pojasnila je kako prema dosadašnjim saznanjima rizik da dijete razvije tešku kliničku sliku COVID-19 vrlo malen te je opća preporuka da djeca sa šećernom bolešću idu u školu. Djeca općenito imaju blažu kliničku sliku u odnosu na odrasle, a djeca sa šećernom bolešću nisu u povećanom riziku te kod njih, kao i u ostale djece, važe iste javnozdravstvene preporuke. Prim. La Grasta istakla je i posebnost kod djece sa šećernom bolešću tipa 1, a to je: ako se razbole bilo od COVID-19 ili neke druge akutne febrilne bolesti, ona otežava kontrolu glikemije i povećava rizik za razvoj ketoacidoze. Upoznala nas

obrazovanje, mjesto stanovanja te ih informirati i osposobiti da mogu biti aktivni sudionici u skrbi o svome zdravlju. Ovo je ujedno i poziv drugim udrugama, našim članicama, da zajedno osmišljavamo u suradnji s lokalnim i regionalnim radijskim postajama emisije u kojima bismo omogućili edukaciju

Online predavanje Šećerna bolest i COVID-19 – dobro je znati...

Zrinka Mach, mag. soc. geront.

osoba sa šećernom bolešću i putem ovog medija.

je i s time što bi sve roditelji trebali učiniti ako se dijete osjeća loše i bolesno te kada treba dijete odvesti u bolnicu. U očekivanju djelotvornih lijekova i/ili cjepiva protiv koronavirusa, prim. La Grasta je naglasila kako je potrebno težiti što boljoj kontroli šb1 (čemu i inače treba težiti) kako bi se izbjegle nepotrebne hospitalizacije; međutim, ako je odlazak u bolnicu neophodan, nikako ga se ne bi smjelo odgađati zbog COVID-19 te po potrebi konzultirati liječnika dijabetologa telefonom ili virtualno. Ljudi se ili jako boje koronavirusa ili umanjuju rizik od obolijevanja, smatrajući da im se ništa ne može dogoditi ako su mladi. Međutim, COVID-19 se ne treba shvatiti olako, jer se i u populaciji mladih osoba sa šećernom bolešću tipa 1 mogu javiti teže komplikacije koje zahtijevaju bolničko liječenje. Prim. La Grasta je pojasnila da je prema dosadašnjim istraživanjima COVID-19 blaži u djece nego u odraslih te nema podataka da djeca s dobro reguliranom šećernom bolešću imaju povećan rizik obolijevanja ili da razvijaju teže kliničke slike. Djecu sa šećernom bolešću tipa 1 epidemiolozi ne izdvajaju kao rizičnu skupinu. Ipak, treba biti oprezan kada su u pitanju djeca s loše reguliranom šećernom bolešću te kod izrazito pretile djece. Nakon predavanja prisutni su mogli postaviti pitanja, a ako niste poslušali predavanje, možete ga pronaći na YouTube kanalu HSDU-a na linku https://www.youtube.com/ watch?v=XbKiZg9TcCE.

DIJABETES NEKAD I SAD

Sandra Kerim

Danas nije teško biti osoba s dijabeteom. Sada se sigurno se pitate zašto to kažem. Nekada nije bilo aparatića za samokontrolu šećera u krvi, a šprice i igle su se iskuhavale. Zbunjeni ste!? Hajdemo redom. Dijabetes sam dobila davne 1982. godine. Počelo je sa žeđanjem, učestalim mokrenjem i mršavljenjem. Često su iz zafrkancije rekli da sam „k’o zagorski puran“. Roditeljima je bilo teško, bili su zbunjeni jer nisu znali što mi je. Uslijed jedne upale mjehura doktorica mi je izvadila i šećer u krvi koji je bio visok, više od 18 mmol. Poslali su me prvo u Kliniku za dijabetes koja je tada bila u Petrinjskoj ulici, napravili test i rekli da ću trebati ići na odjel u KB „Sestre Milosrdnice“. Ondje su mojim roditeljima i meni objasnili da imam šećernu bolest i da trebam primati inzulin. Još danas se sjećam prvog pikanja. Prvo smo učili na jednoj lutkici, a onda… hajdemo… kreni sam sebi dati injekciju! A igle nisu bile male kao sad. Ali OK… uspjelo je! „Mama, razbila se je!“ – to su bile česte izreke u davno doba, jer su šprice bile staklene, višekratne, i ako je nisi dobro odložio i pospremio injekcija bi pala i razbila se, a nezgodnije je bilo ako se razbila, a ti si još nisi dao inzulin. Samo uzimanje inzulina bilo je složen postupak, a ne tako jednostavno kao u današnje vrijeme. Igle za davanje inzulina bile su od 12 milimetara i veće, i nemaš iglu koju možeš svaki put mijenjati, već se pikaš istom iglom dok ne otupi. Iskuhane šprice i igle čuvale su se u metalnim kutijicama.

Najsretnija sam bila kad su došle plastične jednokratne šprice i male iglice.

I danas se nasmijem mjerenju šećera nekad i sad, tad je bilo na vizualnoj bazi, znači: upikneš se, staviš kap krvi na traku, čekaš minutu do dvije te traku onda ili opereš ili obrišeš ili oboje, pa je tek onda očitaš (vizualnom usporedbom dobivene boje na trakici s onom na kutijici), a raspon ti pokazuje između 15 i 18 mmol. I sad ti znaj koliki ti je šećer. Trebao si dobro raspoznavati boje.

Trakice za vizualno očitavanje ŠUK Trakice za urin A druga metoda je bila pomokriti se na traku za urin i opet nakon nekog vremena očitati na isti način, usporedbom boja. Prvi aparatić sam dobila 1985. godine (proizvođača TRS – Tvornice računarskih strojeva). A kada si išao u ambulantu, postupak mjerenja šećera trajao je i do 5 minuta. Današnji aparati očitaju šećer u 5 sekundi ili oni na senzore još i brže, a mi okrećemo očima: je li to sporo, moglo bi još brže.

Danas kažu da ubod u prst boli. Nije to ništa naspram davnih lanceta koje su ostavljale rez na prstu. Pa smo nekad radije davali da nam vade krv iz uha jer nas je tako manje boljelo. Bili smo

sami sebi smiješni držeći vaticu na uhu umjesto na prstu.

O inzulinu da i ne govorimo, postojali su bistri – Kristalni inzulini (koji baš i nisu bili toliko bistri) te mutni zvan Lente. A kasnije su došli i goveđi i svinjski inzulin. I nema druge (Oš, neš, Bangladeš).

Školovanje je prošlo normalno, bez ikakvih problema, budući da su me moji roditelji odmalena učili na samostalnost. Nije bilo mogućnosti za roditelje kao danas da u svakom trenutku mogu provjeriti putem mobitela i pametnih aplikacija razinu šećera u krvi kod djeteta na daljinu pa da se alarmira na vrijeme. No možda je tako i bilo bolje, moja generacija se bar tako naučila biti odgovorna i samostalna, a ne da uvijek ovisimo o roditeljima i njihovoj brizi za nas.

Prije 30. godine života počela sam raditi u Hrvatskom savezu dijabetičkih udruga, gdje radim i danas. Godine 2001. rodila sam sina, koji je sada student. Dijabetes me nije spriječio ni u čemu. Naravno da se trebamo i dalje paziti, jer komplikacije dođu bez obzira koliko se mi pazili, ali bolje da dođu što kasnije, a ne što ranije, ili da uopće ne dođu. S dijabetesom živim već dulje od 38 godina i nadam se da ću još toliko. Zato nemojte da Vas dijabetes koči i plaši, nego Vi kočite njega i njegove komplikacije i neka se on Vas plaši, jer ćete Vi dobiti borbu s njim, a ne on s Vama!

Roditelji su nakon nekoliko godina otišli u Austriju kupiti pročišćeni inzulin. Vratili su se sa samo 5 ampulica brzodjelujućeg i 5 ampulica dugodjelujućeg inzulina, i dvije male lutkice za sestru i mene, jer nisu imali za više, a inzulin je koštao podosta. Kasnije su se pojavili i kod nas pen-ovi i humani pročišćeni inzulini koje smo dobivali u apotekama. Na intenziviranu terapiju putem pena krenula sam 1987. godine.

Do dolaska pena, inzulin se davao ujutro i navečer, miješajući u šprici mutni (dugodjelujući) i bistri (kratkodjelujući). A obroci su bili u točno određeno vrijeme, čak nisi smio pogriješiti ili zgriješiti u prehrani kao u današnje vrijeme, jer možeš brzo izmjeriti šećer, pojesti ili dodati inzulina da se šećer ne povisi. Na primjer, jede mi se sladoled, izmjerim šećer i izračunam si koliko jedinica trebam dati sebi za taj užitak. Zadnjih sam 17 godina na inzulinskoj pumpi, koja mi je uvelike olakšala život. Naravno, uz redovite dnevne samokontrole i pravilno doziranje inzulina. Često se sjetim prof. Metelka koji je uvijek govorio: Osoba s dijabetesom smije sve jesti, samo treba znati kad i koliko. To je Zlatno pravilo kontrole šećerne bolesti. Uvijek se toga držim. Dijabetes www.dijabetes.hr

This article is from: