INTERVJU

Intervju s Bojanom Jelakovićem, dr. med.: Hipertenzija i dijabetes

HSDU

Mjesec svibanj posvećen je podizanju svijesti o važnosti arterijske hipertenzije koja poput dijabetesa predstavlja velik javnozdravstveni problem. Kako su arterijska hipertenzija i dijabetes međusobno povezani, a to je ujedno i tema ovog broja časopisa, razgovarali smo s idealnim sugovornikom za ovu priliku, prof. dr. sc. Bojanom Jelakovićem, dr. med., internistom – nefrologom i hipertenziologom, predsjednikom Hrvatskoga društva za hipertenziju i pročelnikom Zavoda za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju, KBC Zagreb, Referentnoga centra za hipertenziju Ministarstva zdravstva i Europskog centra izvrsnosti za hipertenziju.

Arterijska hipertenzija (povišeni krvni tlak) jedna je od najčešćih kroničnih nezaraznih bolesti u svijetu i velik javnozdravstveni problem. Kakva je epidemiološka situacija u svijetu i razlikuje li se RH po broju oboljelih u odnosu na svijet?

Arterijska hipertenzija najčešća je nezarazna bolest današnjice i svaki treći odrasli stanovnik Zemlje ima povišen arterijski tlak. Treba odmah naglasiti kako arterijska hipertenzija nije samo povišen arterijski tlak, nego je to kompleksan sindrom s brojnim metaboličkim poremećajima, ubrzanim starenjem i često udruženim pobolom i subkliničkim oštećenjima ciljnih organa. Prevalencija arterijske hipertenzije u svijetu je stalna, nažalost ne dolazi do pada, a za nas je dodatno poražavajuće što se Hrvatska nalazi u dijelu svijeta s najvećom učestalosti arterijske hipertenzije i u muškaraca i u žena.

Iako od arterijske hipertenzije obolijeva gotovo 40% svjetskog stanovništva, ona se još uvijek ne doživljava kao ozbiljan zdravstveni problem. Zašto je to tako?

To je na žalost tako, premda je arterijska hipertenzija glavni čimbenik kardiovaskularnog i cerebrovaskularnog rizika. Na to pitanje postoje barem dva odgovora. Kao prvo, arterijska hipertenzija je dugo vremena bez simptoma i bolesnici to omalovažavaju, ne mjere tlak redovito, a još rjeđe uzimaju propisanu terapiju. S druge strane, niti u stručnim krugovima nije dovoljno razvijena svijest o važnosti arterijske hipertenzije pa tako danas u Hrvatskoj ne postoji nacionalni program koji bi vodio brigu o najčešćoj bolesti današnjice, što je zaista neobično, ali i sramotno. Ulažu se velika sredstva u liječenje komplikacija arterijske hipertenzije umjesto da se fokusiramo na prevenciju i edukaciju, jer se u velikom broju slučajeva arterijska hipertenzija može prevenirati.

Koji su uzroci nastanka arterijske hipertenzije?

Arterijsku hipertenziju dijelimo na primarnu i sekundarnu. Sekundarne hipertenzije su oni oblici ove bolesti gdje možemo definirati uzrok povišenju arterijskoga tlaka. Danas su najčešći uzroci sindrom isprekidanoga sna (engl. sleep apnea syndrome), primarni aldosteronizam, kronična bubrežna bolest ili oštećena bubrežna funkcija, suženje jedne ili obje bubrežne arterije itd. Primarna hipertenzija je znatno češća i taj je oblik jednim dijelom nasljedan, ali u najvećem broju slučajeva odraz je nezdravoga života. To najbolje pokazuje kako je sustav zakazao i kako nema prave prevencije i edukacije koja bi suzbila tako veliku prevalenciju arterijske hipertenzije, koja je, ponavljam, najčešća bolest današnjice i nije slučajno nazvana ubojica broj jedan.

Koji su čimbenici rizika za nastajanje arterijske hipertenzije?

Kao što sam već naveo, to je nezdrav način života – pretilost, premalo tjelesne aktivnosti, prekomjeran unos kuhinjske

soli, premalen unos voća i povrća, izloženost stresu. Dakle, kao što vidite, opet velik broj čimbenika koji se mogu spriječiti i otkloniti pravodobnim mjerama i na prvom mjestu edukacijom već od vrtića te suradnjom s prehrambenom industrijom.

Koji su simptomi arterijske hipertenzije na koje bismo trebali obratiti pažnju?

Prokletstvo arterijske hipertenzije jest u tome što je to bolest koja je prisutna niz godina bez simptoma. Mogu se javiti nespecifični simptomi kao glavobolje, zujanje u ušima, vrtoglavica, smetnje vida, brže umaranje, zaduha, noćno mokrenje itd. Drugo prokletstvo arterijske hipertenzije jest to što se tegobe često javljaju nakon uvođenja terapije kao nuspojave lijekova ili jednostavno nepriviknutosti na niže vrijednosti tlaka, zbog čega bolesnici često prestaju uzimati lijekove. I to se može prevenirati edukacijom, no i ovdje je edukacija često manjkava.

Zašto povišeni krvni tlak zovemo tihim ubojicom i koje komplikacije može uzrokovati?

Objasnio sam zbog čega arterijsku hipertenziju zovemo tihim ubojicom te naveo da je glavni nezavisni čimbenik kardiovaskularnog rizika. Osobito je važno ponoviti kako je to čimbenik koji možemo prevenirati. Arterijska hipertenzija oštećuje srce, bubrege, mozak, oči i krvne žile.

Razlikuje li se učestalost arterijske hipertenzije u odnosu na spol?

Arterijska hipertenzija češća je u muškaraca nego u žena u ranim i srednjim godinama, a ulaskom žena u menopauzu razlika nestaje, da bi na koncu bila češća u žena.

Poznato je da i djeca mogu imati hipertenziju. Koliko često djeca imaju povišeni krvni tlak? Što je uzrok arterijske hipertenzije kod njih?

Arterijska hipertenzija nije tako česta u djece kao u odraslih, no zamijećeno je kako učestalost prevalencije arterijske hipertenzije u djece zadnjih godina raste, što je povezano s porastom pretilosti i s prevelikim unosom kuhinjske soli. Tu je ključna uloga društva i države da reagira i prekine taj loš početak života jer danas neki pesimisti, ili su to možda realisti, navode kako će u 21. stoljeću po prvi put u povijesti čovječanstva doći do skraćivanja ljudskoga vijeka i kako će današnji adolescenti živjeti kraće od svojih roditelja. Treba li bolji dokaz o tome koliko je arterijska hipertenzija smrtonosna? Treba li bolji poticaj za radikalnu promjenu u pristupu arterijskoj hipertenziji? Treba li još nešto kako bi se počelo sa sustavnim promjenama od malih nogu?

Arterijska hipertenzija je učestali problem kod osoba sa šećernom bolešću. Koliko se češće javlja u odnosu na tzv. zdravu populaciju?

Arterijska hipertenzija češća je u osoba sa šećernom bolesti nego u općoj populaciji jer su arterijska hipertenzija i šećerna bolest dva loša brata ili dvije loše sestre koje su dobrim dijelom posljedica istih loših životnih navika koje sam spomenuo. Uz to, napredovanjem šećerne bolesti dolazi do oštećenja bubrežne funkcije i do promjena na krvnim žilama, što dodatno povisuje vrijednosti arterijskoga tlaka. Kada su udruženi, oni su znatno pogubniji te je rizik infarkta, moždanoga udara, bubrežne bolesti ili smrti nekoliko puta veći nego kada se pojavljuju sami.

Koje su ciljne vrijednosti krvnog tlaka kod osoba sa šećernom bolešću?

O ciljnim vrijednostima arterijskoga tlaka vode se dugogodišnje rasprave i razna stručna društva imaju različite ciljne vrijednosti. Budući da je ukupan kardiovaskularni rizik kod bolesnika sa šećernom bolesti veći, tada većina smatra kako ciljne vrijednosti trebaju biti niže od 140/90 mmHg, koliko je određeno za većinu bolesnika kada se arterijski tlak mjeri klasično u ordinaciji. Predložene vrijednosti za bolesnike sa šećernom bolesti kreću se od 130/80 mmHg do 135/85 mmHg i tome treba težiti, ali ne ići puno ispod tih vrijednosti jer to može biti kontraproduktivno.

Što mogu osobe sa šećernom bolešću poduzeti kako bi krvni tlak održavali u zadanim vrijednostima?

Kao i svi ostali bolesnici, mogu i moraju trajno slušati dobivene preporuke o zdravom načinu života – o redovitoj dnevnoj tjelesnoj aktivnosti, o regulaciji prekomjerne tjelesne mase, o vođenju brige o malom unosu kuhinjske soli i svim drugim preporukama za zdrav život. Nadalje, moraju redovito svakodnevno bez preskakivanja uzimati sve lijekove koji su im preporučeni, a svoje tegobe, dvojbe ili strahove moraju podijeliti sa svojim liječnikom i medicinskom sestrom i nikada ne smiju na svoju ruku samostalno mijenjati terapiju.

Koliko je važan multidisciplinarni tim u liječenju arterijske hipertenzije i dijabetesa?

Uvijek kada govorimo o arterijskoj hipertenziji ističemo važnost multidisciplinarnoga pristupa, a to je posebno važno kod bolesnika sa šećernom bolesti. Odluke o dijagnostici i terapiji moraju biti donesene zajednički.

Jesu li u RH dostupni svi lijekovi za liječenje hipertenzije?

Da. Naši građani nisu dovoljno svjesni privilegiranoga stanja u kojem žive kada govorimo o dostupnosti svih lijekova te načinom na koji bolesnici trebaju participirati. To treba cijeniti, a najbolji način pokazivanja zahvalnosti državi i društvu jest redovito uzimanje lijekova te općenito aktivno sudjelovanje u brizi za vlastito zdravlje.

Sve se više koriste uređaji za samostalno kućno mjerenje arterijskoga tlaka. S obzirom na njihovu veliku ponudu na tržištu, kako možemo znati što izabrati? Koji su uređaji pouzdani, a njihove vrijednosti točne?

Mjerenje arterijskoga tlaka uređajima za kućno mjerenje važno je u dijagnostici i praćenju svakoga bolesnika. No, važno je da bolesnik zna pravilno mjeriti arterijski tlak i da koristi pouzdan uređaj i orukvicu (manžetu) odgovarajuće veličine. U suprotnom takva mjerenja mogu biti pogrešna i mogu zavoditi na krivi put. O vrsti uređaja svatko se treba savjetovati sa svojim liječnikom, kao i o načinu te broju mjerenja.

Što je kontinuirano mjerenje krvnog tlaka (KMAT), tzv. Holter tlaka, koliko je ono važno kod osoba sa dijabetesom i kada bi se ta pretraga trebala provesti?

Kontinuirano mjerenje arterijskoga tlaka (KMAT) dodatno je pomagalo u dijagnostici i praćenju bolesnika s arterijskom hipertenzijom. Ova metoda mjerenja omogućava nam da dobijemo podatak i o noćnim vrijednostima arterijskoga tlaka u vrijeme kada bolesnik spava. Ova metoda ima još niz drugih prednosti i danas se smatra da bi ju trebalo primjenjivati kod svih bolesnika s arterijskom hipertenzijom, kako u dijagnostici tako i u praćenju. Gotovo petina bolesnika ima takozvanu hipertenziju bijele kute, što znači da im je tlak povišen samo u prisutnosti liječnika i medicinske sestre, a kod kuće u vlastitom okruženju arterijski je tlak normalan. Najveći broj tih osoba ne treba liječiti lijekovima. S druge strane, oko 15% osoba kod liječnika ima normalne vrijednosti arterijskoga tlaka, ali kada su izloženi uobičajenim okolnostima njihov tlak je povišen. To je tzv. maskirna hipertenzija. Te osobe ponekad nisu dovoljno dobro liječene ako se vrijednosti tlaka prosuđuju samo na temelju mjerenja u ordinaciji. Ovo su neki od pokazatelja koliko je važno kod osoba s povišenim vrijednostima arterijskoga tlaka ili već dijagnosticiranom arterijskom hipertenzijom učiniti KMAT. Idealno bi bilo svakom bolesniku s arterijskom hipertenzijom primijeniti KMAT.

Koje su se promjene dogodile u RH donošenjem i provođenjem Strateškog plana za smanjivanje prekomjernog unosa kuhinjske soli u kojem ste vi aktivno sudjelovali?

Strateški plan za smanjivanje prekomjernoga unosa kuhinjske soli jedna je od svijetlih točaka hrvatske preventivne medicine i velikim naporima uspjeli smo dobiti dio prehrambene industrije za partnere. Tako velik dio pekarske industrije postupno smanjuje udio kuhinjske soli u kruhu i to je regulirano pravnim aktom, što je ponos Hrvatske. Uz to, poznato vam je kako je najveća mesna industrija u Hrvatskoj PIK Vrbovec u svim svojim proizvodima smanjila kuhinjsku sol za 25%, što je također ponos Hrvatske. Za sada je to jedina mesna industrija i to je izdvaja od ostalih, a nadam se da 8

će njen primjer ubrzo slijediti i ostali. Nadalje, edukacijom populacije podigli smo svijest o štetnosti kuhinjske soli i nadam se da ćemo u sljedećim godinama nastaviti tim putem tako da za 10 godina možemo očekivati pad prevalencije arterijske hipertenzije i smanjenje kardiovaskularnog pobola i smrtnosti u Hrvatskoj, kao što je već opaženo u nekim drugim državama.

O važnosti prevencije arterijske hipertenzije, ali i dijabetesa, kao i o edukaciji govori se samo prigodno. Što možemo svi zajedno učiniti da osvijestimo javnost o učestalosti obje bolesti kao i o posljedicama koje neprepoznavanje bolesti kao i neliječenje može uzrokovati?

Što više govoriti, raditi svaki u svom dvorištu punim plućima i srcem, te se nadati odlučnijim i odgovornijim političarima koji će nam pomoći u ostvarivanju cilja, a to je smanjivanje smrtnosti od kroničnih nezaraznih bolesti za 25% kao što je zadala Svjetska zdravstvena organizacija, a politički su podržali i Ujedinjeni narodi. Hrvatska je potpisnica tih dokumenata i to bi trebalo biti obvezujuće kako za zdravstvene radnike tako i za političare.

Za vrijeme pandemije COVID-19 osobe s kroničnim bolestima nisu bile u mogućnosti doći na svoje redovite kontrolne preglede. Mislite li da će to ostaviti posljedice na takav način da će se povećati broj komplikacija kod osoba sa šećernom bolešću i arterijskom hipertenzijom?

Moguće je, ali taj period od 2 mjeseca moći će se anulirati budu li bolesnici još revnije surađivali s liječnicima i budu li još bolje i više slušali i pridržavali se uputa.

Kako vidite budućnost liječenja osoba s kroničnim bolestima ako se pandemija koronavirusa nastavi na jesen i zimu, a još na tržištu ne budu dostupni cjepivo i lijekovi?

Već smo dosta naučili kako se ponašati u pandemiji, tako da ćemo za eventualni drugi val biti još spremniji. Bolesnici imaju sve lijekove koji su im potrebni, ali moraju postati sve svjesniji i sve odgovorniji za svoje zdravlje neovisno o tome jesu li im zdravstveni radnici dostupni ili ne. Dakle, moraju se još strože pridržavati pravila zdravoga života i biti redoviti u uzimanju lijekova. Ako ne budu mogli na uobičajen način doći po savjet kod liječnika morat će naučiti više koristiti elektronički način komuniciranja. No, kao što sam rekao, za drugi val ćemo biti još spremniji i organiziraniji i nikome neće ništa nedostajati, kao što je to i sada u najvećem broju bio slučaj. Za kraj ću ponoviti: bilo pandemije ili ne, svi su cijeli život odgovorni za svoje zdravlje, moraju biti aktivni i iskreni partneri svom liječniku i medicinskoj sestri za svoje vlastito dobro.

SMANJENJEM UNOSA SOLI smanjujemo rizik od srčanog udara i bolesti srca

Eva Pavić, mag. spec. sigurnosti i kvalitete hrane Služba za prehranu i dijetetiku KBC Zagreb

Najčešće se na deklaraciji navodi količina natrija (Na), ako pak želimo znati koliko je to soli (NaCl), tada količinu Na pomnožimo s 2,5. Sol je neophodan dodatak bez kojega mnoga jela ne bismo mogli konzumirati jer bi za nas bila neprihvatljivog okusa. Danas kuhinjska sol ima široku primjenu i koristi se kao začin u svrhu poboljšanja okusa hrane, kao konzervans za sprječavanje kvarenja namirnica, za održavanje boje i teksture proizvoda i slično. No ipak, za očuvanje zdravlja nužan je njen pravilan i umjeren unos u organizam. Natrij iz kuhinjske soli važan je mineral i bez njega organizam ne može funkcionirati. Dnevna potreba za natrijem za djecu u dobi od godinu dana iznosi 225 mg, dok je za osobe starije od 18 godina minimalna potreba 500 mg, gdje predložene vrijednosti ne podrazumijevaju gubitke zbog dugotrajnog znojenja. Bez obzira na vitalnu ulogu u odvijanju raznih biokemijskih procesa, kuhinjska sol se ipak smatra rizičnim čimbenikom za razvoj nekih bolesti i stanja. Ubrzan način života, loše prehrambene navike, priprema hrane i dosoljavanje prilikom konzumacije uzroci su prekomjernog unosa kuhinjske soli. Činjenica je da samo oko 25% unosa natrija dolazi iz soli dodane u hranu tijekom pripreme ili za stolom. Ostala je skrivena u obrađenim i industrijski pripremljenim namirnicama. Industrijski proizvedena i/ili prerađena te konzervirana hrana, kruh, pekarski proizvodi i tjestenina odgovorni su za 75 posto soli koja se unosi u organizam.

Rizik prekomjernog unosa soli

„Visoka potrošnja natrija (> 2 grama dnevno, što odgovara 5 g soli dnevno) i nedovoljan unos kalija (manje od 3,5 grama dnevno) doprinose visokom krvnom tlaku i povećavaju rizik od srčanih i moždanih udara.“ Ovo je prva rečenica koja je navedena na stranicama SZO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) u poglavlju o restrikciji soli. SZO je u globalne dobrovoljne ciljeve 9

za prevenciju i kontrolu nezaraznih kroničnih bolesti uvrstila smanjenje prekomjernog unosa kuhinjske soli za 30 posto do 2025. godine. Preporuke europskih smjernica za smanjenje arterijskog tlaka i srčanožilnog rizika uključuju prestanak pušenja, redovnu tjelesnu aktivnost, smanjenje tjelesne mase, smanjenje unosa kuhinjske soli, umjeren unos voća, povrća i mesa te smanjenje unosa zasićenih masnoća i transmasnih kiselina. Rezultati provedenih studija pokazuju da smanjenje unosa soli za 3 g/dan smanjuje rizik srčanog udara za 13 posto, a ishemijsku bolest srca (smanjenje protoka krvi kroz srčane krvne žile) za 10 posto. Smanjenje unosa soli na 5-6 g/dan značajno bi pridonijelo prevenciji srčanožilnih, bubrežnih i niza drugih bolesti, kao i smanjenju smrtnosti od srčanog i moždanog udara. Nedavno provedena istraživanja pokazala su da postoji veza između povećanog unosa soli i povećanog rizika razvoja osteoporoze. Istraživanja također potvrđuju i postojanje veze između povećanog unosa soli i raka želuca. Upravo je zbog toga Svjetska fondacija za istraživanje raka preporučila da jedan od koraka u prevenciji raka želuca svakako bude smanjen unos soli.

Hranu treba začiniti

Velike količine soli nalaze se u određenim proizvodima za koje niti ne očekujemo. Svakako prilikom kupovanja proizvoda pročitajte deklaracije i obratite pozornost na količinu soli odnosno količinu natrija (Na). Posebnu pozornost treba obratiti na sljedeću hranu kojom se unosi značajna količina soli. Takvu hranu treba izbjegavati ili zamijeniti odgovarajućom hranom s nižim udjelom natrija, odnosno soli.

1. Industrijski proizvedena i/ili prerađena, konzervirana, dimljena hrana i suhomesnati proizvodi

Popis proizvoda od mesa s visokim sadržajem soli uključuje pršut, slaninu, salamu, usoljenu govedinu, hrenovke, kobasice, slane sušene iznutrice, paštete, mesne konzerve i slično. Pokušajte smanjiti konzumiranje ovih namirnica ili ih koristite samo u iznimnim trenucima u vrlo maloj količini, jer takve namirnice vrlo često imaju i visok sadržaj masnoća. Prednost pri izboru dajte proizvodima s višim udjelom proteina (bjelančevina) i s manjim udjelom soli. Češće se odlučite za piletinu/puretinu ili nemasno crveno meso kada imate izbor.

2. Sušena i konzervirana riba

Konzervirane i slane srdele, tuna i skuša imaju visok sadržaj soli. Kako je riba sastavni dio pravilne prehrane, odlučite se za svježe ili zamrznute ribe umjesto dimljenih. Kod ribljih konzervi, koje su vrlo popularne i dostupne po cijeni, vodite računa o kvalitetnom proizvođaču, kao i ribi koja je u vodi ili maslinovom ulju, a ne u salamuri. Ispiranjem riba možete ukloniti višak soli.

3. Mesni ekstrakti i gotove kocke za juhu

Omiljeni dodatci poput mesnih kocki i raznih gotovih pripravaka, koji su namijenjeni za juhe, variva i gulaše veliki su izvor soli. Umjesto toga koristite puno luka, poriluka, celera, peršina i ostalog svježeg povrća, kao i svježe i/ili sušene začine i vidjet ćete da će vaše jelo biti puno ukusnije, a samim time i puno zdravije.

4. Slane grickalice

Omiljena hrana poput štapića, pereca, čipsa, tortilja, krekera, kokica i slanih orašastih plodova energijska su bomba. Najčešće samo jedno pakiranje ovakve hrane zadovoljava potrebe za solju i masnoćama u količinama koje se odnose za cjelodnevni unos. S obzirom na to da ovakvu hranu ne uspijevamo u potpunosti izbaciti iz prehrane, možemo birati nesoljene orašaste plodove i kokice, te umjesto ostalih grickalica koristiti narezano voće i povrće. Ponudite svojoj djeci i adolescentima voće narezano u zdjelici s malo orašastih plodova i sigurno će ga uz igru ili učenje pojesti. Ovoj preporuci prethodila su istraživanja kojima se dokazuje da smanjeni unos soli ima glavnu ulogu u smanjenju tjelesne mase u djece, jer se time ujedno i smanjuje potreba unošenja osvježavajućih gaziranih i negaziranih slatkih bezalkoholnih napitaka, koji najčešće sadrže puno šećera, umjetnih boja i aroma. Pročitajte deklaraciju. Količina šećera odnosi se na 100 g proizvoda. Iznenadit ćete se količinom šećera u navedenim napitcima.

5. Konzervirano kiselo povrće

Kiseli krastavci, kiseli luk, kapare, artičoke i ostalo konzervirano kiselo povrće sadrži dosta soli, a količina natrija varira od proizvoda do proizvoda. Stoga, isperite krastavce pod tekućom vodom kako biste smanjili unos soli te takvu vrstu hrane koristite kao poslasticu, a ne kao svakodnevni obrok.

6. Preljevi za salate i umaci

Većina preljeva za salate kao i razni umaci poput gril umaka, soja umaka, kečapa i slično imaju visok sadržaj soli. Pripremite svoj vlastiti preljev za salate kod kuće, koristeći malo octa, limuna, maslinovog ulja i začinskog bilja.

7. Gotova industrijski pripremljena smrznuta hrana i gotove juhe

Većina industrijski pripremljene hrane ima visok udio soli, jer se sol koristi i kao konzervans. Uvijek pogledajte deklaraciju i sadržaj natrija koji ne smije premašivati jedan preporučeni obrok serviranja. Tražite proizvode koji su deklarirani s nižim sadržajem natrija ili bez njega. Najbolje je pripremiti vlastite obroke kod kuće, jer tako znate točne količine sastojaka koje koristite u pripremi. Vodite računa o sigurnosti hrane, a iste obroke možete i zamrznuti za kasniju upotrebu.

8. Sir i namazi

Topljeni sir, slani sirevi poput fete i slično te mliječni namazi sadrže visok udio soli. Umjesto njih jedite svježi sir i mozzarellu, jer imaju znatno manje soli. Vrlo ukusan i slastan namaz može se napraviti od svježega posnog sira, jogurta i malo začina poput vlasca. Namažite ga na integralni kruh, gore stavite lanene sjemenke i vaše će vam srce biti zahvalno.

Hranu začiniti umjesto soliti

Svježe ili sušeno začinsko bilje mijenja okus, a dodatno povećava sadržaj vitamina i minerala u hrani. Stoga određenu količinu soli u hrani zamijenite biljnim začinima. Tako npr., umjesto soli, jaja se mogu začiniti estragonom, grašak crvenom paprikom, repa listićima ružmarina, teletina metvicom i paprikom, piletina i puretina đumbirom, kajenskim paprom i kurkumom. Zamjena za sol ima dovoljno, važno je samo promijeniti prehrambene navike. Hrana siromašna solju (siromašna natrijem), a bogata kalijem, djelotvornije snižava krvni tlak nego hrana koja je samo siromašna natrijem, pogledati (Tablica 1).

Izvor podataka: Tablice o sastavu namirnica i pića, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb 1990.

Edukacija o prednostima unosa hrane s manjom količinom soli te posljedično izbjegavanje hrane s puno soli imaju glavnu ulogu u prevenciji raznih bolesti. Zaključci dosad provedenih studija pokazuju da regulirani ili smanjeni unos soli treba biti sastavni dio liječenja ili prevencije većine kroničnih nezaraznih bolesti. Sol je ipak neophodan dodatak bez kojeg mnoga jela ne bismo mogli konzumirati, jer bi za nas bila neprihvatljivog okusa. Stoga je velika odgovornost i izazov upravo na svim osobama koje pripremaju, prerađuju ili kuhaju hranu. Pripremiti ukusno jelo ili prehrambeni proizvod, a istodobno zadovoljiti potrebe za smanjenim unosom soli zahtijeva veliko umijeće, ali i puno ljubavi. 11