Dama by Dragana Kraguljac

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

PREDGOVOR Već smo upoznale fatnastične momke, Magnusa i Blanea, sad je na red došao i njihov rođak, lord Daniel Murray. Veliki ratnik, poglavar klana Murray, zakleti neženja. Majka ga uporno upoznaje sa potencijalnim nevjestama, lovcima na lorda,a on vješto izbjegava tu obavezu. Na kraju svijestan svoje dužnosti prema klanu postiže sa majkom sporazum. Na proljeće će se oženiti, a do tada će se pridružiti Robertu Bruceu u dvocu Eilean Donan. Myra je nevjerovatna djevojka čiji se život u jednom trenu skroz promjenio i od voljene sestre postaje poglavar svog plemena. Brata su joj ubili, a ona je bila ta koja je morala spasiti njegovu trudnu ženu, ali i odnijeti poruku od koje je ovisio život budućeg kralja Škotske a moguće i život svih Škota...Veliki pothvat za jednu ženu koja je sama u svojoj misiji ili pak nije.... Naša Mrvica je prevela ovu knjigu, a Sexy kao i obično uljepšala slikama. Prstić i dalje zadužena da obrada bude perfektna. A ja (Šefica) i Zvončica smo .... 

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

PRVO POGLAVLJE Rani decembar Visoravni, 1297

lasan tresak se čuo sa dna stepeništa, prenuvši lejdi Myra iz molitve. U ime nebesa šta je to bilo? Bila je odvojena u kapeli cijelo jutro—moleći za pokor zbog njenog još jednog prisluškivanja. Kapela je bila mračna, osvjetljena sa samo

nekoliko svijeća koje su gorjele na oltaru. Žestok nalet vjetra skloni rolete što izazva da plameni svijeća zatrepere. Myra požuri ka prozorima, provjeravajući roletne još jednom, osjećajući kako drvo zveči pod njenim prstima. Njeni stomačni mišići su se stegnuli od nelagode. Nije često bilo ovakvih zvukova u Foulisu. Zapravo, nikad ih nije ni čula. Činilo se da se sami podovi tresu. Mašta joj je podivljala, zamišljajući da daske pod njom pucaju i da pada u dvoranu ispod. Myra je naćulila uho, čekajući znak da je uvjeri da ništa nije bilo naopako. Još jednom se ponadala da čuje brata, lorda Munroa, kako se otresa na slugu kojem je opet nešto ispalo, ali nije čula ništa do sablasne tišine. Kosa na vratu joj se nadigla, a koža joj se naježila dok ju je akutni strah obavijao. Dvorac nikada nije bio ovako tih. -

Astrid?

Pozvala je svoju sluškinju—ali nije bilo odgovora. Čak ni užurbanih koraka njene sluškinje po podu. Gdje li je otišla? Trebala je čekati Myru pred vratima kapele. -

Astrid?

Pozvala je malo glasnije ovaj put, ali i dalje nije bilo odgovora. Izgledalo je kao da je sama, ali to nije imalo nikakvog smisla. Dvorac Foulis je uvijek bio pun ljudi. Ne mogavši izdržati tišinu, ustala je na noge. Zapalila je svijeću sa ognjišta da joj osvjetli put kroz mračne hodnike i zaputila se ka izlazu iz obiteljske kapele. Ništa osim šapata vjetra njene haljine nije se čulo dok se kretala—zato je mogla tako često da prisluškuje. Zatvorena, navodno za njeno dobro, jer je bila djevojka, naučila je važnu lekciju. Ako je htjela da sazna nešto bitno, morala je da bude tajnovita i glatka, pa je naučila da puzi. Sada je to radila praktički lagano, pomjerala se uz ploče jer je znala da škripe pa je pauzirala svakih nekoliko trenutaka da

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

osluhne zvukove. Naprezala se da čuje šapat, nečije disanje, bilo što da je uvjeri da je njena mašta skroz uzela maha nad njom. Ali nije čula ništa. Boreći se teško da je strah ne uguši, dosegnula je vrata, i mučenički sporo je uhvatila hladnu željeznu šipku. Htjela je da ih otvori, i zanemari strah koji joj je zaustavio ruku. Ali morala je vjerovati svojim instinktima. Nešto je strašno naopako. Mogla je to osjetiti. Myra se nagnula bliže, naginjući uho na zamrznuto drvo. Ostala je nepokretna, osluškujući. Ponovo tišina. Zadovoljna jer nije bilo neposredne opasnosti, počela je otvarati vrata. Krik koji je prodrmao zemlju i glasan udar prekinuli su tišinu. Myra je zalupila vratima. Je li to bio...? Odmahnula je glavom. Nije mogao biti. Odmaknuvši se od vrata, spustila je svijeću koja se sama ugasila. Božjih joj zubi! Da li je to bio krik bitke? Istina, nikada nije čula jedan takav, ali to nije bio običan povik. Ne, ovaj zvuk je bio zastrašujući. Krik koji je izazvao da joj se koljena tresu i da joj usna prokrvari od toga koliko ju je jako grizla. Jedva je mogla vidjeti, jer su svijeće na oltaru stvarale malo svjetla. Šta bi ona sada trebala da radi? Kako će se zaštititi? Prokleti stražari. Zašto nije bilo nikakvog upozorenja? Povika za oprez. Zašto kapija nije bila zatvorena? Da li je moguće da nije čula upozorenje? Bila je udubljena u molitve, brinula o bolnim koljenima i što je bilo još bolnije, morala je ponavljati krunicu nekoliko sati. Da li je bila toliko preokupirana? Razljućena? Toliko rastrojena da ukoliko je neko povikao na njeno uho ne bi ga čula? Duboko je udahnula da odredi pravac svog kretanja. Tajne stube! Srećom po nju, kapela je bila smještena u malom hodniku do galerije iznad velike dvorane. Skrivene stepenice, unutar kapele, vodile su do gospodareve komore. Osramoćena poslije svog pokora—koji su bili česti, Myra je odlučila da ne ide u veliku dvoranu, nego je odlučila da koristi skrivene stube. Dobro ih je poznavala. Sve. Kada je bila tek djevojčica otac joj ih je pokazao, i ako ih je jednom smatrala zabavnim, sada su joj bile udobne u svojoj tami. Sada joj neće pomoći samo da sakrije svoju sramotu, već i da spasi svoj život. Myra je požalila što je bila poslana ocu Holdenu i što je prisluškivala veoma privatan i politički razgovor. Uši su joj gorjele od toga šta su govorili on i njegovi saveznici. Obuzela ju je briga. Ali nije imala vremena da se sjeća tog razgovora. Ili jeste? Bilo je upozorenja. Glasina o nadolazećem napadu. Ali ko bi napao Foulis? I zašto? Takav čin je glup. Imali su odlično utvrđenje. Kameni toranj i kapija su bili sagrađeni na prednjoj strani zidova dvorca, s najmanje pola tuceta stražara koji su istovremeno stražarili. Njen brat Byron se pobrinuo da kapija bude uvijek zatvorena, najčešće podignuta. Njihovi zidovi su bili debeli, i mislila je da su neprobojni. Ako su bili napadnuti, trebalo je biti upozorenje. Stražari su mogli vidjeti svuda oko dvorca. Nije bilo skrivenih mjesta gdje bi se neprijatelj mogao sakriti. Ljudi njenog brata su stražarili na

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

zidovima i na zemlji. Ovo je znala—pa opet kako? Zatim se Myra sjetila—iz susjednog klana, lord Magnus Sutherland je rekao njenom bratu da sumnja da će biti napadnuti od prijateljskog saveznika. I da neće biti upozorenja. Svako bi mogao biti neprijatelj. Osim Magnusa koji ih je upozorio. Ross. Na samtrnoj postelji ovog proljeća, njen otac je potpisao ugovor o vjeridbi između Myre i vlastelina Rossa—iako je Ross bio star toliko da joj bude otac. Myra i Rossova kćerka, Ina— zbog koje je Myra htjela da sebi počupa kosu s glave—bile su istih godina. Myra je nabrala nos. Zar nije bilo pogrešno biti maćeha djevojci koja je rođena iste godine kao i ona? Myrina reakcija na njene zaruke je bila tolika da je učestala s pokorama—tri dana u dlakavoj košulji i koža joj je bila toliko iritirana da joj nije bilo ugodno čak ni u najmekšoj lanenoj spavaćici koju joj je Astrid mogla pronaći. Da li je to mogao biti on? Da li je tako neprijatelj ušao unutra bez upozorenja? Ako je to bio Ross, onda je sigurno sve prevario da je došao da razgovara o predstojećem savezu između njihova dva klana. Byron ne bi posumnjao na napad—uprkos upozorenju—bio je pun povjerenja. Myra je krenula ka središtu prostorije. Slabi krici bola su plutali kroz daske. Strah joj je vijugao kroz kičmu i prijetio da će joj oduzeti pokretljivost. Zgrabila je drvenu letvicu koja je bila naslonjena na zid kraj vrata. Svijeće su treperile. Ko god je bio dole nije došao u prijateljski posjet. Nebesa pomozite joj. Neće ostaviti nijednu sobu neprevrnutu. Myra se molila da su njen brat i njegova žena Rose, koja je bila teška s djetetom, bili na sigurnom. Da se Astrid sakrila negdje s ostalim slugama. Pokrila je uši od krika bola i gnjeva. Malo je sumnjala da je neprijatelj uzrokovao veliko razaranje. -

Božjih mi rana!

Myra je spustila svijeću na oltar, ostavljajući kapelu u sjenkama, i krenula ka tapiseriji velike mačke koja lovi. Podigla je pokrivač, ni trunka prašine joj nije izazvala kihanje, jer ju je tako često koristila. Pritisnuvši kamen koji je otvorio skrivena vrata, skliznula je u tamu, zatvarajući vrata za sobom. Tišina, je pozdravila udobnost ništavila dok je klizila nogama duž odmorišta dok nije stigla do prve stepenice. Konačno, nešto pozitivno se desilo od njenih tolikih pokora, nakon što je hiljadu puta koristila ove stepenice, znala je tačan omjer svake stube pri svakom koraku. Dubinu, visinu. Stopala joj se savršeno uklapaju na njih. Prstima tapkajući po prašnjavim, ruševnim kamenim zidovima, pažljivo ali žustro je nastavila niz stepenice do zida iza bratovog studija. Provirila je kroz neprimjetnu pukotinu u zidu, gdje je često stajala da sluša......kao što je to radila dan prije. Soba je bila osvjetljena sa par svijeća kao da joj je brat bio unutra, ali sada ga nije bilo. Soba je bila prazna i netaknuta. Gdje je on? A Rose? Myrina nelagoda je polahko prelazila u strašan strah. Odbijala je da izgubi 5

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

živce. Moralo je postojati drugo obašnjenje. Ne mogu biti pod napadom. Odbijala je povjerovati u to. Njen um je prolazio kroz svaku mogućnost. Možda su muškarci bili u drugom krugu klađenja. Bore se jedni s drugima da vide ko je najbolji. To je imalo smisla. Sve sluge se skupe iznad galerije da gledaju, a velika dvorana je brujala povicima, znojem, i psovkama ratnika. To je moralo biti to. Lažna bitka. Ipak, ovo je bilo drugačije. Svaki nerv u njenom tijelu se zategnuo a zubi su joj cvokotali od straha. Zašto je tako fizički reagovala kada je ovo mogla biti samo jedna mala grubijanska ratnička zabava? Njena bujna mašta? Vjerovatno. Ali, morala se uvjeriti i sama pogledati. Myra je nastavila svojim putem, primicala se kraju ka velikoj sali kada je u daljini čula cmizdrenje. Ništa više nego šapat zvuka, ali u potpunoj tišini tame, čula ga je. Sjećajući se broja koraka, izračunala je da se trenutnno nalazi iza Roseinog solara. Progurala je ruku po zidu tražeći malu metalni šipku, a onda je odgurnula vrata samo centimetar ih odškrivnuši. Stvarno je bio Rosein solar, i cmizdrenje je dolazilo iznutra, ali nije mogla da vidi ko je to bio, jer su vrata bila iza pisaćeg stola koji se naslanjao na njih. Myra je slušala par trenutaka da procijeni da li je u sobi bila samo jedna osoba. Morala je to biti Byronova supruga. -

Rose? - Prošaptala je. Cmizdrenje je stalo.

Halo?

Začu se prizvuk glasa njene zaove. Zovnula ju je tiho. -

Rose, ja sam, Myra.

Povlačenje, kao jurnjava cipela po podu prelomilo se sobom. U trenu je Roseino plačno lice provirilo kroz pukotinu. Njene smeđe oči su bile crvene a vateni uvojci su bili razbarušeni na sve strane. -

Myra! - Mahnito je šapnula. - Moraš mi pomoći. Došli su. Mislim da su ubili Byrona.

Svakoga. -

Ko? Čekaj, pomozi mi pogurati vrata da ih otvorim, moraš doći ovamo.

Rose je odmahnula glavom. -

Ruše dvorac dok nas dvije razgovaramo. Ako uđem unutra, i oni će.

Myrina zaova je bila upravu. Bit će nemoguće da vrate pisaći sto na mjesto. Moraju nezapaženo pobjeći. Tajni prolazi su bili jedini način i morali su ostati skriveni. -

Možeš li otići do Byronove biblioteke? Postoji tajni prolaz kroz ognjište.

Rose je izgledala izbezumljeno, kao da je očekivala da vrata njenog solara eksplodiraju i otvore se svakog trenutka. Klimnula je, a strah joj je ispunio oči. -

Naći ćemo se tamo. Idi. Brzo. - Myra je provukla prste kroz vrata i dotakla Rose, 6

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

nadajući se da će joj uliti malo utjehe. - Čekat ću te tamo. Rose ponovo klimnu, stiskajući joj ruku drhtavim prstima. -

Idem sada, Myra.

Zavladala je tišina a onda su zaškripala vrata kada ih je Rose otvorila. Nekoliko otkucaja srca, Myra je stajala i čekala. Čekajući da Rose uhvate. Čekajući povike dok je bježala. Čekajući da se nešto strašno desi. Ali nije bilo ništa. Myra je brojala do trideset, polahko, sa svakim dahom, a onda je potrčala nazad gore ka Byronovoj biblioteci. Vireći kroz pukotinu, shvatila je da je soba još uvijek prazna. Drhtavim prstima je pronašla kuku u zidu, i skliznla prstom preko nje, stezala je i uvijala dok se brava nije otključala i zid se otvorio iza ognjišta. Tajna vrata u biblioteci su bila teška, ali ne toliko koliko bi mogla biti. Izgrađena od gipsa da bi izgledala kao kamen, bila su savršena maska unutar zida. Pepeo iza rešetaka se podignu i natjera je na kašalj. Sakrila je lice u ogrtač da utiša zvuk i promrmlja molitvu zahvalnice što nije bilo vatre u ognjištu. Srce joj je kucalo kao da će eksplodirati, kao trka ovaca koje bježe od vuka. Myra je nisko čučnula da sačeka Rose, nadajući se da ako neprijatelj uđe u sobu da će uspjeti zatvoriti vrata a da oni ne primjete. Dragi Bože, učini da Rose sigurno stigne ovdje.Sada je sigurno znala, dvorac je bio napadnut. Ništa od toga nije izgledalo stvarno. Stah joj je naježio kožu. Zašto bi neko htio napasti njen dom? I Byron ne bi mogao biti.... -

Ne.

Myra je prošaptala odmahujući glavom. Byron ne može biti mrtav. Jednostavno ne može. Dah joj je zastao i panika je prijetila da će je obuzeti, ali se natjerala da se smiri. Htjela je da ostane jaka zbog Rose i njenog nerođenog nećaka ili nećakinje. Kako se činilo satima kasnije, ali u stvarnosti samo nekoliko minuta, vrata biblioteke su zaškripala. Myra je jako zagrizla usnu, očekujući da će čuti zvuk čizama po daskama, ali bio je samo šapat papuča. Rose. -

Myra?

Njena zaova ju je tiho pozvala. -

Ovdje sam. - Myra prošaputa iza skrivenih vrata u ognjištu, provlačeći glavu na

hrastov kamin. - Dođi, moramo požuriti. Rose nije oklijevala. Prolazile su kroz tajna vrata, samo centimetar od zatvaranja kada su se vrata biblioteke treskom otvorila. Rose je skočila pored nje, ispuštajući prigušen krik. Myra je ispružila ruku, pronalazeći Roseine usne i prekrila ih, ukazujući na tišinu. Rose je

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

klimnula, i stisnula Myrinu ruku smrtnim stiskom. Myra nije željela ostati i vidjeti da li su oni koji su ušli primjetili da su se vrata pomakla kada ih je pritvorila, i stisnuvši Roseinu ruku, povela ju je niz stepenice. Gdje je prije bila u stanju ići brzo kroz tamu, sada je morala usporiti i biti oprezna. Rose je već gubila ravnotežu zbog velikog stomaka, a zbog toga što nije navikla na hodanje mračnim stepenicama činilo ju je još nestabilnijom. Myra se konstantno molila, cijelu litaniju u svom umu, da ih neprijatelj ne prati, i sreća mora da je bila na njihovoj strani, jer su stigle do jedne od tamnica a da ih niko od zlikovaca nije stigao. Zastala je i uhvatila Rose za rame. Iako joj nije mogla vidjeti lice, Myra je gledala u tom pravcu. -

Sada me slušaj, sestro. Moraš se sakriti ovdje. Neće te pronaći. Obećavam.

Gdje?

U tamnici.

Zbog drhtanja njenih ramena, Myra je zamišljala kako teško odmahuje glavom. -

Moraš. Ako pronađu ove tunele, sve je izgubljeno. Ali unutar tamnice te neće

pronaći. -

Gdje ti ideš?

Moram pronaći Byrona.

Ne! Ne možeš! On je mrtav!

Panika je oduzela Rosein glas, i bila je na rubu histerije. -

Šššššš... Ne želimo da nas čuju. Neću se dugo zadržati. Ali moram provjeriti je li živ.

Rose je tiho jecala i povukla je u zagrljaj. Stajale su tako dok joj je Myra dozvolila, što se nije činilo dugo, i otvorila je vrata tamnice i ugurala Rose unutra. -

Požuri nazad.

Rekla je Rose, a glas joj je pucao. -

Hoću.

Myra nije gubila vrijeme žureći nazad stepenicama u veliku dvoranu. Vireći kroz rupu, nije vidjela ništa sem uništenja. Tijela prekrivena krvlju. Namještaj razbacan i uništen. Hranu i vino pomješane s krvi po stolovima i podovima. Čak je i nekoliko pasa bilo zaklano. Psi. Zašto bi neko zaklao nevinu životinju? Suze su joj pekle oči, ali ih je otjerala. Šta bi neprijatelj mogao dobiti? To pitanje je sebi postavljala iznova i iznova ali i dalje nije imala odgovor. Neprijatelj je i dalje vrebao u sobi. Nekoliko ratnika koje nije prepoznala hvalilo se svojim gnusnim podhvatima dok je drugi manijački zlostavljao tijelo mrtve sluškinje. Žuč joj se podigao, paleći joj grlo. Nije bilo načina da uđe unutra a da je ne primjete. 8

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Myra.

Neko joj je zgrabio zglob,povukavši je nazad. Vrisak joj se pojavio u grlu, prijeteći da se oslobodi, kada joj je logika ispunila um na zvuk glasa njenog brata. Slabost i bol je ispuniše. Myra je čučnula prije nego je pala na pod, tapšući po kamenim stepenicama dok nije osjetila blago hladnu ruku svoga brata. Primakla se bliže, pritiskajući koljena kraj njega, osjećajući njegovo drhtavo disanje. -

Byron, šta se desilo? Kako si dospio ovdje?

Šapnula je ona. Disanje mu je bilo otežano i pitala se kako to nije shvatila prije. -

Ross je napao...

Disao je duboko, a pluća su mu škripala. -

Baš kao što je Sutherland i rekao. Otpuzao sam u tunele....nadao se da si odvela

Rose....pokušavao sam naći.....je. Dio razgovora nije čula..... Myra je sklopila oči, pokušavajući da ne zaplače, želeći da ovaj košmar ode. Njen brat je bio teško povrijeđen. Njen narod zaklan. Neprijatelj je s radošću očekivao da se njeno lice pojavi. -

Zašto je napao?

Upitala je. Byron joj je stisnuo prste, ali mu je stisak bio slab. -

Oni nam nisu saveznici. Oni su saveznici Engleske.

Myrin stomak se okrenuo. Teško je progutala što su joj se najveći strahovi obistinili. I ona je trebala da se uda za kopile. Odmahujući glavom, čvrsto je stisnula bratovu ruku. Nije imala vremena da se zadržava na tome. Morala mu je pomoći. -

Dođi, dopusti da ti pomognem. Moramo ti zakrpiti rane. Gdje si povrijeđen?

Nema svrhe od toga, sestro. Umrijet ću....

Ono što se činila vječnost, zavladala je tišina. Osjećala se kao da joj se srce istrgano iz grudi, a strah da će joj brat umrijeti prije nego se oproste sudario joj se s čulima. -

Ne. Ne, spustit ću te dole do tamnice k Rose. Ona će mi pomoći.

Byron se tiho zakikota. -

Dobra si ti žena, Myra. Iako si davež. Moraš me ostaviti ovdje. Trebaš nešto učiniti za

mene. Suze su joj pekle oči, a da je mogla vidjeti, vid bi joj bio zamućen. -

Šta? Bilo šta, reci mi.

Moraš odvesti Rose sigurnu do Sutherlanda. A onda ćeš prenijeti jednu poruku.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Sutherlandsi su im bili saveznici, i moglo im se vjerovati. Sam vođa je bio povezan sa Vilamom Valasom na Stirling Bridge-u, koji je bio glavni razlog njihove pobjede. On je bio taj koji ih je upozorio o Ross-ovoj izdaji. Rose će bit sigurna unutar njihovih zidina. -

Hoću.

Moraš pronaći Roberta Brucea. On je...

Byronov glas se ponovo utišao. Vrijeme je isticalo. Samo se nadala da će izdržati dovoljno dugo da joj kaže čitavu poruku. -

On je na Eilean Donan... nije siguran. Nikada neće biti kralj ako... Moraš mu reći za

Rossa. Reci mu da postoji neprijatelj u njegovom kampu... reci mu da je Ross u savezu s Englezima i da ga planira ubiti. Myra je zadrhtala. Kralj Edward, u njenom narodu poznatiji kao Dugonogi, je bio odgovoran za ovaj rat. Htio je da istrijebi Škote s njihove zemlje, pohlepno kopile. Živjela je u strahu gotovo cijeli život. Englezi su bila čudovišta koja su joj živjela pod krevetom, bića koja su živjela u sjenci još dok je bila dijete, čak i sad je osjećala kao da je posmatra jedan od tih Engleskih demona. Viliam Valas se borio uz Brucea, osvojili su bitku kod Stirling Bridge-a, velika pobjeda Škota, koja je vodila tome da se njena zemlja zaista oslobodi Engleskih tlačitelja. Ali sada je to sve bilo narušeno. Ne ako im je Ross otkrio sve tajne i mjesta gdje se nalaze. Proklet bio! -

Reci Rose da je volim....

Byronov glas je zamro i osjetila je kako podrhtava kraj njenih koljena. Myra je gurnula svoj bijes u poleđinu mozga, koncentrisući se na posljednje izdisaje svoga brata. Jecaj joj je skliznuo iz grla i bacila mu se na grudi, grleći ga, pokušavajući da ga ugrije svojim tijelom, pokušavajući da ga vrati iz mrtvih. Svugdje oko nje na podu, njegova topla ljepljiva krv je tekla. Ali nije bilo koristi. Byron je umro od ruku čovjeka kojeg je prezirala. Od neprijatelja njene zemlje. Od neprijatelja njene obitelji. Od čovjeka za kojeg se zaklela da se nikada neće udati. Ne u ovom životu, niti u narednom. Vidjet će Rose na sigurnom i vidjet će Rossovu propast reći će Bruceu za izdajnika. Myra je skinula bratov prsten, napravljen od zlata i oniksa, simbol vođe Munro klana i gurnula ga u svoju čizmu. U startu je znala šta je Byronova smrt značila. Myra je postala vođa. -

Draga Rose, molim te rodi sina.

Nije htjela biti vođa. Nije imala pojma kako voditi klan. Držeći bratovu glavu, položila ju je nježno, dajući mu zadnji poljubac u obraz. Progutala je strah, razjašnjavajući sebi šta je morala učiniti. Uvjerenje joj je ispravilo kičmu dok je ustajala. Kao vođa Munroa...nadajući se 10

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

samo na mjesec ili koji dan više ona će završiti ovo. Myra je jurila niz stepenice ka tamnici, pronalazeći Rose tamo gdje ju je ostavila. -

Moramo požuriti.

Glas joj je bio oštriji nego što je namjeravala, ali Rose nije komentarisala. Povlačeći Rose nazad u zamračeni hodnik, nastavile su put niz stepenice. -

Morat ćemo puzati ovuda. Misliš da ćeš moći?

Da.

Rose je rekla. Nije pitala Myru šta je otkrila i njen glas je bio jači iako je znala da joj je muž mrtav. Myra nije mogla pretpostaviti kako se Rose osjećala. Tako rano ostati bez muža i s bebom na putu. Puzale su kroz zadnji tunel, s težinom dvorca iznad njih. Kamenice su bile skliske a na podu je bilo smeća koje im je probadalo dlanove. Možeš ovo. Myra je ove riječi hiljadu puta ponavljala u glavi, i svaki puta kada ih je izgovorila, osjećala se malo snažnijom. Kada su se približile kraju tunela, jarko svjetlo je skliznulo kroz pukotinu u kamenu, pozivajući ih naprijed. Vjetar je zazviždao kroz pukotinu i poslao joj drhatvicu kroz udove. Bilo je hladno vani.... neće biti lahko putovati. -

Skoro smo stigle. - Rekla je Rose, koja je puzala iza nje. Rose je ispustila mali

groktaj. - Zadrži bebu u sebi. Myra je dobila iznenadnu zastrašujuću pomisao da bi se Rose mogla poroditi od tolikog stresa danas koji je uticao na njeno tijelo i um. -

Ostat će tu gdje jeste. - Rose je dahtala zbog napornog puzanja.

Molimo se da je dječak.

Napokon su stigle do kraja, gdje je bilo prostora da stoje. Myra je pomogla Rose da ustane, noge su joj bile klimave. -

Kada izađemo iz pećine, morat ćemo ostati uz zidove, i morat ćeš ostati skrivena dok

nam ne dovedem konja. -

Ne! - Rose je žestoko odmahnula glavom. - Napadači su sigurno tamo.

Da. Ali kakav izbor imamo? Ne možemo ostati ovdje i čekati da nas pronađu.

Od svjetlosti koja je dolazila kroz skriveni ulaz, Myra je mogla vidjeti kako Rose prevrće očima zbog ovih riječi. -

Hodaćemo do sela i tamo uzeti konja. - Rose je ponudila. Myra je odmahnula

glavom. -

Najvjerovatnije je da su spalili selo, ili su ga u najmanju ruku opljačkali. Neću da

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

zaglavimo tamo. - Myra je pritisnula mirnu ruku na Rosein stomak, osjećajući kako dijete udara. Zaštitnički nalet je ispuni. - Ili da budemo ubijene. Odvest ćemo nasljednika mog

brata na sigurno. Ti i ja zajedno. -

Vjerujem ti. - Rose je klimnula, širom otvorivši oči. - Stvarno.

U redu, onda, ostani ovdje. Ako ne dođem za petnaest minuta, trči.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DRUGO POGLAVLJE „Sine, moraš se oženiti!“ Lord Daniel Murray je pogledao u svoju majku, iritiran, i pakleno se suzdržao da se ne izdere na budalastu ženu. Molim te, ne ponovo. Bio je to isti stalni razgovor—ako se može tako nazvati jer on nije progovorio ni riječi—svaki puta kada bi kročio u dvorac Blair, njegov dom. Jutros u zoru se vratio, i već ga je boljela glava od nje. Neće biti zadovoljna što planira otići već za sat vremena. -

Da, tvoja majka je u pravu.

Stric Artair je rekao s velikim uzdahom. Svi su sjedili za stolom u velikoj dvorani, sa zdjelama mlake kaše i komadima svježe pečenog kruha. Sive, debele obrve strica Artaira se spustiše preko kapaka, a bore na njegovom licu su bile karta njegove prošlosti. -

Moraš dobiti nasljednika, Danny, moraš.

Daniel se zgrčio u sebi. Mrzio je kada ga zovu Danny, zato što mu je to vraćalo slike momka koji je i dalje bio obučen u dronjaste haljine, kako trči i sapliće se u oborima. Baci pogled po sobi, po tapiserijama koje su prikazivale prošlost Murraya. Na njima je prikazana snaga, čista sirova snaga. Scene bitaka, potpisanih sporazuma. Svaka slika mu je zabijala u glavu jednu stvar od koje nije mogao pobjeći—on nije bio materijal za vođu. A ipak, bio je njihov gospodar. Danijel je znao kako se boriti. Pakao, bio je stručnjak u borbama. Mogao je pregovarati o sporazumu ili sporiti s najboljim farmerom. Ali, evo, u velikoj dvorani ovdje u Blairu, uvijek je osjećao svoje nedostatke. -

Poslušaj svog strica, on je najstariji u klanu i zna šta govori. - Majka je odgurnula

stolicu i pojurila k njemu, i dalje lijepa iako je imala nekoliko bora oko očiju i prosijedu kosu. -

Predstavili smo ti desetke nevjesta, a ti si ih sve odbacio samo tako u vjetar. Šta će postati od Murraya bez nasljednika? Daniel je ustao i krenuo ka ognjištu gdje je gorjela vatra, ne zato što je tražio toplinu, već što je poželio napraviti rastojanje između sebe i voljene porodice. Uzeo je veliki gutljaj pive. Nevjeste, kako ih je majka nazvala, bile su smiješno praznoglave. Nijedna od njih nije željela biti s njim zbog njega. Htjele su biti gospodarice Blaira. Htjele su njegovo bogatstvo. Njegovo ime. Ni jedna od njih nije bila blagoslovljena s pameću, niti su mogle zadržati smislen razgovor. Danielu bi dosadilo u momentu upoznavanja. Nije bio glup. Znao je da će njegova imovina izazvati interes, i zbog toga je znao da će privući žene. I dalje, želio je da se sviđa svojoj ženi. Bar toliko da mu se nasmije kada uđe na vrata. Njegova majka i stric su mu 13

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

željeli najbolje, ali je smatrao dosadnim njihove neumorne napore da ga ožene. Nije bio spreman da se oženi. Da se skrasi kada je bio na vrhuncu svog momkovanja. Htio je da se zabavlja prije nego obeća nekome svoj život. Daniel nije bio tip muškarca koji bi ostavio ženu da bi tražio zabavu negdje drugo. Barem je tako mislio jer nikad prije nije bio oženjen. Njegov rođak Magnus, lord Sutherland, je bio dobar čovjek, čovjek kojem je mnogo sličio. Magnus je volio svoju ženu. Daniel nije mogao zamisliti da osjeća isto o ljubavi, kao Magnus. Pogotovo jer nije bio siguran šta je ljubav, jer nije bio zainteresovan da osjeti kako ju je primiti, ali je želio drugarstvo. Nekog s kim bi podijelio svoje stvari, uživati u večeri i plesati ili osjetiti zadovoljstvo u krevetu. Vođenje ljubavi je bio odličan način da noći prođu. Sve to je međutim, izgledao kao nemoguć podvig. Magnusa je sreća odvela do njegove žene Arabelle de Mowbray. Ista ta sreća je odvela i Magnusovog brata Blanea do njegove žene Aliah, jer je bila Arabellina sestra. Više nije ostala nijedna sestra u Mowbray porodici. Danijel nije imao sreće. -

Slušaš li ti svoju majku?

Artairov glas je bio zamorno težak. Daniel se okrenuo da se suoči s majkom, pokušavajući da ne vidi njegovu frustraciju. Artair je bio brat njegovog oca—a majka sestra Sutherladova oca. Kada se njegova majka, Fiona, udala za starog lorda Murraya—njegov otac, siv kao olujni vjetar—bila je mlada a njegovom ocu je bila treća žena. Lord je poginuo prije godinu u bitci između klanova. Umro je kao ratnik—prije nego je Daniel bio spreman preuzeti dužnosti koje su se očekivale od njega. -

Nisam bio zadovoljan mladama koje ste mi pokazali. Ne želim se vezati za ženu koja

me neće zadovoljiti. -

Šta onda tražiš?

Njegova majka je upitala. Oči su joj bile tamnozelene kao i njegove, i sijale su blagim nezadovoljstvom. -

Moraš se oženiti, Danny. Sve je na kocki. Najbolje je za....

Znam šta je najbolje za klan.

Daniel je rekao, glasom grubljim nego je htio. Bio je umoran od toga što je svako mislio da se on ne uklapa. Bez obzira u šta su bili uvjereni, ili on, nije bilo drugog načina. Daniel je bio gospodar. Morao je uraditi ono što je najbolje za njegov narod. I ma koliko ga bolilo, on se morao prilagoditi uslovima s kojima se složio, njegovim uslovima, inače će ga otjerati rano u grob. -

Oženit ću se na proljeće.

Proljeće? Ovo proljeće?

Fionine oči su se širom otvorile u nadi i nagađanju. 14

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Da, ovog proljeća.

Majka mu je bila tako vesela, radosno je pljeskala, a stric je izdahnuo s teškim izdahom olakšanja, dok se pivo u njegovom vrču mreškalo. -

Do tada, ostavljam klan u tvojim rukama, striče.

Šta?

Njegova majka je ozlojeđeno povikala da su se pomjerile grede na tavanu. Artair je podigao obrvu i teško sjeo nazad u stolicu, stavljajući pivo na sto, bez sumnje spreman smiriti Fionu. -

Odlučio sam se pridružiti Viliamu Valasu i Bruceu.

Artair se nagnuo na ove riječi, bez obzira koje je olakšanje malo prije osjetio, u potpunosti mu se izbrisalo s lica. -

Jesi li poludio, Danny?

I počeli su.... -

Naprotiv, baš suprotno.

Daniel je pokušavao da mu glas ostane miran, čak je stavio pivo na kamin i prekrstio ruke na prsima i pokušavao ostati opušten. -

Poznata je činjenica da Englezi planiraju napasti naš narod na proljeće. Kada su

Valas i njegovih osam hiljada ljudi zauzeli dvorac Stirling, to je bio udarac na ponos Dugonogog Engleza. Engleski kralj je kopile i neće dopustiti da mu vrhunske tvrđave tako lahko izmaknu iz ruku. Priča se da je opozvao sve trupe iz inozemstva da mu pomognu u borbi protiv nas. Neće se zaustaviti dok svaki Škot ne iskrvari s ovog svijeta. Valas treba moju pomoć da obuči ljude. Bruceu je potrebna podrška svih vođa u Škotskoj. Moramo mu pokazati da smo uz njega, da Murrayi ne žele da im Engleska vlada. -

Da, ali zar nisi rekao da ide tvoj rođak Ronan?

Ronan je bio najmlađi brat Magnusa i Blanea Sutherlanda. Čovjek je bio sila kada je u pitanju mač, čovjek na kojeg Daniel nije bio ponosan zvati samo rođakom, već Škotom. Mogao bi Ronanu čuvati leđa bilo koji dan. Daniel je krenuo ka velikom stolu, stisnutih usana. Majka se srušila na stolicu, ruke su joj se tresle. Znao je da ovo neće biti lahko. -

Ide, i ja mu planiram pomoći.

Ali šta je s drugim rođacima Agnusa Moraya, onim koji su se borili s Valasom na

Stirling Bridgeu, koji su smrtno ranjeni? Fiona je uhvatila krajeve stola, njen glas je bio nizak i gladak kao da se borila da joj narav ostane pod kontrolom. -

Da li želiš da ti sudbina bude takva?

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Daniel je bio siguran da ga majka želi prestrašiti samo da ne bi otišao. Ali smrt njegovih rođaka ga je samo dodatno podstakla na to da i on želi poći u borbu. Njen podsjetnik na to mu je samo još više produbio želju da ode iz Blaira. Prekrižio je ruke na grudima i pogledao dolje u nju. Krv joj se povukla iz lica i otvarala je usta i zatvarala nekoliko puta prije nego je progovorila. -

Nećeš odustati.

Bila je to izjava a ne pitanje. Koliko god da ga je spopadala, njegova majka je znala kada on neće odustati od svog nauma. -

Ne.

Altair je ispustio dugačak dah, stavio svoje kvrgave ruke na koljena i odgurnuo se da ustane. Uzevši trenutak da povrati uporište, starac je šepao k njemu. Stavio je svoju široku ruku na Danielovo rame—koju je morao značajno da podigne, jer je Daniel sa Sutherlandove strane bio za glavu viši. -

Dajem ti svoj blagoslov. Podržat ću te. Ali se moraš vratiti živ. Planiraš uraditi opasnu

stvar, i ostavit ćeš klan u opasnosti ako pogineš. Daniel je stricu dao mali osmjeh zahvalnosti. Podrška starog čovjeka mu je značila više nego što je htio pokazati. To je bilo nešto što nikada nije dobio od svog oca. -

Hvala ti. - Okrenuvši lice ka svojoj majci rekao je. - Hoćeš li mi ti dati svoj blagoslov?

Ona je razmišljala, tapkajući prstima po suknji, kao da je brojala koliko stvari mogu poći pogrešno. Pogled joj je bio fiksiran na ruke, i da nije bio naviknut na ovakvo ponašanje, pomislio bi da ga nije čula. Napokon je klimnula. -

Podržat ću te, Danny, ali mi se ovo ne sviđa.

Pomakao se naprijed i uhvatio majku u zagrljaj. Citrus i klinčići. Mirisala je isto od kada je bio malo bespomoćno biće. To je miris koji će ga uvijek asocirati na udobnost. Koliko god prgava bila, Fiona je imala brižno srce. -

Hvala ti.

Klimnula mu je uz prsa, potapšavši mu leđa. - Bolje da ideš kako bi se vratio. Moram

pripremiti spisak mladenki. Nisam sigurna koja je ostala. - Odmaknula se i podigla obrvu izazivajući ga. - Možda ćemo te morati oženiti s Heather. -

Dragi Bože, ne!

Zadirkivao je i on nju. Nikad se ne bi oženio Magnusovom mlađom sestrom. Nije da su samo bili previše krvno povezani, već je imala samo petnaest ljeta. Previše mlada za njega. Daniel je volio odrasle i zrele žene. -

Pa, bio je to dobar pokušaj. Ta djevojka će se morati dobro potruditi da nađe

muškarca koji će je uzeti. 16

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Istina, također. Heather je bila nestaško najvišeg roda. Magnus ju je često slao u dvorac Blair da bude pod vodstvom njegove majke. Ali Daniel nije bio siguran ni da je pod njenim vodstvom mogla da se smiri. On je slegnuo ramenima. -

Nadam se da će se skrasiti na vrijeme.

Nadam se da ćeš i ti.

Proljeće.

Majka je klimnula, a onda ga je strogo pogledala. -

Hoćeš li povesti Heather kući u Dunrobin prije nego pođeš k Bruceu?

Da.

Složio se, iako to nije bilo u njegovom pravcu. Dunrobin je bio sedmicu putovanja na sjever a Bruceov kamp na Eilean Donanu je bio isto toliko prema zapadu. U osnovi će udvostručiti svoje putovanje, ali bez obzira, ako je to bila cijena podrške njegove majke, tako će i učiniti. Daniel se odvojio iz ruku svoje majke, i ispričao se. Morao je da priča o puno toga sa svojim ljudima—vjerovatno će biti onih koj će ga obeshrabrivati jer neće povesti nikog od njih sa sobom. Bez sumnje, pitat će se zašto, i morao ih je uvjeriti da ovo nema veze s njihovim vještinama, već s njegovom potrebom da sprovede posljednju avanturu. Namrštio se. Vjerovatno ga neće razumjeti. Bolje da smisli neki bolji izgovor. Kada je uočio svog drugog po redu u komandi, Leo je bio naslonjen na nosač i posmatrao kako je jedan od pastuha bivao pripitomljen. -

Moj gospodaru.

Leo je klimnuo. -

Odlazim iz Blaira na neko vrijeme.

Gdje idete, moj gospodaru?

Danielu nije promakao slabi, ali primjetni bljesak iritacije u Leovim očima. Čovjek je bio drugi po redu u očevoj komandi i Daniel to nije izmijenio kada je preuzeo ulogu vođe. Možda je to trebao da razmotri. Zbog nekog razloga, njegov otac je u svačiji um ukorijenio činjenicu da je Daniel nesposoban. Nije bio siguran šta je izazvalo stalnu sramotu njegovog oca. Sve što je znao je da je to bilo beskrajno. -

Idem pomoći Bruceu i Valasu obučavati ljude.

I zašto nas ostavljate ovdje? Zar smo mi beskorisni Bruceu? Zar niste ponosni na

svoje ljude? Sranje! Daniel je znao da ovaj čovjek neće biti zadovoljan, i sada kad mu je to ovako rekao, zvučalo je gore nego u njegovoj glavi. Morat će ih povesti sa sobom. Možda je ovo prilika da se poveže sa ljudima i dobije njihovo poštovanje kao vođa. -

Nisam rekao da nećete poći. Pripremi desetak najboljih ljudi. Ostali će ostati da 17

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

čuvaju dvorac. Blair je strateška lokacija koju će Dugonogi poželjeti da ima. Leo je klimnuo, oči su mu se suzile kao da ga pokušava procijeniti. Daniel se namrštio. -

Šta čekaš? Snijeg?

Zarežao je. Njegov drugi u komandi se okrenuo i krenuo ka poljima gdje su ljudi trenirali. Možda kada nađe ženu, nađe i drugog u komandi. Trebao mu je čovjek kome može vjerovati, nekoga ko mu neće mjenjati komande na svakom koraku. Iako nije bio sretan zbog toga, bilo bi najbolje povesti nekoliko ljudi sa sobom, jer iako je bila zima, nije bilo nemoguće da ga neko ne napadne na putu. Obilje odmetnika je lutalo okolo, čekajući priliku da napadnu. Bilo je šteta što je bilo muškaraca koji gladuju i koji se smrzavaju, a bilo bi dovoljno zlo, da pokušaju da ukradu njegov ogrtač i zalihe. Daniel se mogao boriti s nekoliko ljudi, ali kada je hrana bila oskudna, odmetnici su se grupisali u male grupe. Prokletstvo.... Trebao je više slušati svog oca, obraćati pažnju. Onda biti gospodar možda ne bi bilo tako zastrašujuće. Bio bi bolje pripremljen na život za kojeg je bio rođen, manje sklon tomu da pobjegne od stvari od kojih se osjećao ograničen. Žena. Porodica. Dužnosti vođe. Sve to, stavljalo mu je omču oko vrata koja ga je stezala. Da je samo bolje učio. Ali ne. Umjesto toga bio je previše zainteresovan za borbu, vodeći računa da mu mač blista i posmatra kako krv curi s njega. Bio je previše zaokupljen oko podizanja svake suknje koja je prošla—sve dok su bile voljne za malo ludog igranja, igrao bi se. Nije ni čudo što je otac prevrtao očima i zgađeno mrmljao kada bi došao u veliku dvoranu i vidio Daniela kako pleše sa djevojkama, kako se bori s njegovim ljudima ili igra karti. Daniel je uvijek pretpostavljao da mu je otac previše ukočen, nije volio uživati u životu. Ali pošto je vodstvo bilo prebačeno na njegova ramena....pa, nije to bila zabavna odgovornost. To je bilo onoliko koliko bi sada htio da prizna. Iskoristit će ovu zimu. Na proljeće, prekvalifikovat će se u doživotno naporan posao. Pogledavši preko ograde, gledao je kako rukovatelj trenira konja. Pastuh se udarao, bacao nogama, nije želio biti ukroćen. Slično kao i on. On i ratni konj su imali mnogo toga zajedničkog. Ruke su ih pokušavale ukrotiti, da ih dovedu u red. Tako puno ljudi su zahtjevali da prate njihova pravila, da se pokore želji onih koji su zacrtali neki put. Sve je to bilo previše. Daniel nije mogao pobjeći dovoljno brzo. Zurio je u konja. Uskoro će obojica popustiti, i biti zauvijek promijenjeni. Dobio je potrebu da otvori širom vrata, i pusti konja na slobodu. Ali ako ima bilo kakvu šansu da ga njegovi ljudi shvate ozbiljno, ovo nije bio pravi izbor. Daniel je teškim ramenima hodao do ostave da vidi kako kuhar priprema nekoliko vreća zaliha. Što prije odu, to bolje. Mogu uloviti svježe meso—ali u ovo doba godine mnoge životinje spavaju u svojim toplim skrovištima. Bolje je ponijeti iz dvorca što više mogu, inače bi mogli gladovati prije nego dođu do odredišta. Ako i vrijeme ima išta s tim—bolje da požure. Sudeći po sivom nebu, snijeg će uskoro početi padati. Posljednje što je želio je da 18

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

zaglavi u oluji. Trebaju što prije pronaći povoljno tlo i napraviti sigurno utočište. Jahanje će biti sporije zbog Heather, ali što je brže ostave u Dunrobin, prije će nastaviti svoj put. Danielova krv je vrila. Božijih mu zuba, volio je dobru avanturu.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

TREĆE POGLAVLJE

yra se skrila među borovima na uzvisini i posmatrala kako Rose prilazi dvorcu Dunrobin preko udoline. Hladan vjetar joj je šibao kroz ogrtač, od čega joj je koža trnila. Gospode, neka sigurno stigne. Ponovila je

molitvu sto puta ili više prije nego su se vrata otvorila i Rose nestala u njegovim dubinama. Njena zaova će biti sigurna i Myra se neće morati brinuti da će Sutherland zahtjevati da ostane s njima. Myra to nije smjela dozvoliti. Morala je ispuniti obećanje. Spasiti Škotskog kralja. Iako je znala da je Rose sigurna nije mogla da opusti mišiće. Ako išta, sada je još više bila na rubu, jer je sada bila sasvim sama. Glasno zavijanje njenog stomaka podsjetilo ju je koliko malo hrane je jela posljednjih dana, i koliko će malo jesti prije nego dođe do svog odredišta. Morala se stalno podsjećati na dato obećanje, inače bi mogla proći kroz vrata Dunrobin dvorca i baciti se u milost njihovog kuhara. Umjesto toga se fokusirala na putovanje, ignorirajući njen uporni stomak, govoreći sebi da jednom kada bude dovoljno daleko od Dunrobina, bez straha da će je Sutherland pronaći, pronaći će gljiva ili oraha ako ih gdje bude. Nije bilo puno toga što bi mogla naći. Zime u Škotskoj su bile surove i ono malo što bi se moglo pronaći je do sad nestalo. Zatvarajući oči, udisala je oštar zrak. Sada je stvarno bila sama. Glava joj je bila teška. Ispunjena suzama koje su ostale neprolivene, naporom da bude vođa klana što nije nikad očekivala da će postati. Byronova smrt.... Oči su je pekle, ali je otjerala suze. Već je prošla kroz toliko toga, odbijala se sada prepustiti bolu. Izvlačeći Munro prsten iz haljine gdje ga je privezala na kožnu traku, poljubila je oniks i vratila ga na mjesto. -

Hajde, Coney.

Njen konj, kojem je dala ime zbog boja šišarke, tresao se što ju je natjeralo da ga okrene na drugu stranu. Njegova mekana griva njihala se na povjetarcu, oboje su disali i izdisali paru. Bilo je hladno. Ledeno, a večeras neće imati Rose kraj sebe da joj bude toplo. Možda će spavati na konju. Izvlačeći Coney iz štale, i konja za Rose je bilo lakše nego što je mislila. Niko, čak ni njeni ljudi, nisu bili u štali. Mjesto je izgledalo napušteno. Da nije bilo povremenih povika i kriske, nikad ne bi pomislila da su bili napadnuti. Čak i sad, znala je da je imala sreće što je pobjegla. Popele su se na konje, jašući brzim tempom, preplašene, da se nisu usuđivale pogledati nazad. Kada su bile miljama daleko od Foulisa tada se usudila okrenuti. Vidio se crni dim, izvijao se i miješao sa niskim oblacima. Vatra. Kopilad su joj zapalili dom. Molila se da su bar neki seljani i sluge uspjeli pobjeći. Razaranje koje je Ross načinio njenom klanu bilo je nezamislivo. Palio ju je kipući bijes. 20

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Osvetit će se ona. Ross se neće izvući s ovim. Ne dok je ona živa! Tempom kojim su morale putovati zbog Roseinog stanja, prošlo je pet dana od kako su pobjegle. Nakon početnog brzog bijega, morale su usporiti tempo konja, i zbog čestog stajanja radi Roseinog mjehura bilo je neizbježno. Myra nije bila sposobna da je porodi u divljini, u hladnim planinama. Često je provjeravala da li Rose i dalje drži bebu čvrsto u utrobi. Barem je sada mogla pustiti konja da leti. Mora da ih je Byron gledao, štitio ih tokom putovanja, jer nisu upale ni u kakvu nevolju, iako je imala problema u lovu za hranu. Nakon što je satima oblikovala koplje od debelog, dugog štapa i pomoću bodeža kojeg ima kraj kuka, napokon je ubila vjevericu. Nije to bio lagan zadatak, pogotovo što nije imala prakse. Kao djevojčica je često lovila s ocem. Ali nakon što joj je majka oteta... Nije joj više bilo dozvoljeno. Jedine zalihe koje je mogla uzeti iz štale su bile deka, voda, i bilo joj je žao zbog toga, ostatak ručka od gospodarevog konja. Svu hranu je dala Rose i nerođenom djetetu, i čekala je više od dana prije nego je lovila nešto za sebe, inače bi se onesvjestila, i ne bi zaštitila bratovu ženu i njegovog nasljednika. Myri je bilo potrebno da se to dijete rodi. Potrebno da je dječak. Nije mogla da preuzme ulogu vođe. Ne sada. Ne kada nije bila sigurna u sebe. Kada se mora što prije udati. Prije bi ubila Rossa nego se udala za njega. A možda će ga i ubiti iz osvete. Pomislila je da je krajnje sebično od nje da pomisli da će je novorođenče spasiti tereta. Da li je ostao itko od starijih? Sigurno su neki od njih pobjegli, i mogli bi se pobrinuti pitanjima klana i trenirati dijete dok ne mogne to sam. Myra se namršti i zaustavi Coney da odredi pravac u kome će krenuti. O čemu je razmišljala? Nije bila toliko grozna žena da očekuje od nevinog djeteta da preuzme obaveze od starijih. Morat će biti nekako uključena u to. Iako to nije željela. Byron je bio mrtav. Bila je to njena dužnost. Dosta vremena je provela iza zidova gledajući Byrona kako obavlja dužnosti, rukuje sporovima. Myra je to mogla raditi. Vjerovatno dobro. Ali nije mogla razmišljati sada o tome. Morala je krenuti na jugozapad ka Eilean Donanu. U dvorac u kome nikad nije bila ali je čula o njegovoj ljepoti, mističnosti i odbrani. Smješten na sred jezera o kome je čula. Okruženog maglom gotovo cijeli dan koga su štitile vile. Bruce je bio tamo. Pružao je utočište neprijatelju u vlastitom kampu a nije imao pojma o tome. Molila se da stigne na vrijeme prije nego izbije još jedna tragedija. A ionako, trebala je i pojačanje da se vrati u Foulis da povrati svoj dvorac. Nakon što je ubio svakog tamo, Ross će zemlju zadržati za sebe. A kada otkriju da su Myra i Rose nestale, počet će ih tražiti. Rose je bila sigurna. Smještena u Dunrobinu sa jednim od najžešćih ratnika za koje je Myra ikada čula. Magnus Sutherland. Byron mu je vjerovao pa će i ona. Myra, međutim, nije bila tako sigurna. Sama u šumi, zima svuda oko nje sa improviziranim kopljem i bodežom da je zaštiti. Božijih joj rana! Dat joj je nemoguć zadatak. Zadržavajući jauk frustracije, stisnula je 21

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

zube i gurnula je konja naprijed. Morala je požuriti. Trebat će joj skoro sedmica da stigne do Eilean Donana, a uspjeh vjerovatno nije bio na njenoj strani.

Daniel je pogledao gore kada je iscrpljena, žena u poodmakloj trudnoći dovedena u Dunrobinovu veliku dvoranu. Daniel je sjedio sa Magnusom i Blaineom pričajući o strategiji. Njegov rođak Ronan se već pridružio Valesu i njegovim ljudima gdje je Daniel želio da bude. -

Moj Bože. – Magnus je promrmljao u bradu dok je ustajao da pozdravi ženu. Njena

vatrena kosa bila je puštena a haljina joj je bila blatnjava i poderana. Lice joj je bilo umrljano prljavštinom, suze su joj lile niz obraze. Žena je izgledala kao da će se srušiti. -

Jeste li vi gospodar Sutherland? – pitala je Magnusa, njene umorne oči su bile

strelovito obazrive, a donja usna joj je drhtala. -

Da.

Bacila je nelagodan pogled na ostale ljude. -

Sigurna si. Kako se zoveš? – rekao je Magnus koračajući prema njoj.

Lejdi Rose iz Foulisa.

To je privuklo Danielovu pažnju pa je i on ustao. -

Znam lorda Munroa.

Munro mu je bio saveznik. Prokleto dobar igrač karata. I imao je prelijepu, pametnu, fascinantnu, mlađu sestru koja..... ga je potpuno prezirala. Rose je briznula u plač, rukama je stezala nabrekli stomak i zaljuljala se na nogama. -

Šta se dogodilo? - Magnusova žena, Arabella je uletjela u dvoranu ka ženi, uzimajući

je za lakat. Lejdi Munro se srušila u podjedanako trudne ruke lejdi Sutherland. -

Moj muž... došlo je do napada. Svi su mrtvi.

Danielova krv se sledila. -

Svi?

Rose je klimnula kroz jecaje. -

Svi osim Myre.

Myra?

Daniel je pitao, poznato ime mu je poslalo iskre kroz vene. -

Da. Byronova sestra. Ona me je dovela ovdje.

Znao je dobro ko je bila Myra, od prije nekoliko godina, kada je posjetio Foulis. Plesala je do iznemoglosti, smijala se dok joj se suze nisu pojavile u očima, a onda jednostavno 22

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

nestala. Daniel ju je smatrao krajnje šarmantnom, ali očigledno osjećaj nije bio obostran. Rekla mu je da će se vratiti za trenutak, i on je čekao i čekao..... Daniel je odmahnuo glavom. Sada nije bilo vrijeme da se sažaljeva ili da pokuša da shvati zašto je jedina žena koja ga je zainteresovala tako odbacila jer da nije vratila bi mu se. -

Gdje je ona? – bacio je pogled iza lejdi Munro, a na vratima nije bilo nikoga. Rose je

domahnula glavom. -

Ona je otišla.

Otišla? – Magnus je oštro pogledao u Daniela.

Da. Mora dostaviti poruku od moga muža.

Kome?

Rose je odmahnula glavom. -

Ne znam. Nije mi rekla. Samo da je pitanje života ili smrti. A smrti ako ne uspije.

To nije zvučalo uredu. Myra je mogla biti u opasnosti. Dok ju je držao u rukama prije nekoliko godina, nije joj znao misli, osim da ga je lagala. Nije poznavao mnogo žena koje bi se mogle braniti, ili da prežive u divljini pogotovo razmaženih nasljednica. Lejdi Arabella i lejdi Aliah su bile jedine žene koje je upoznao a koje bi se mogle snaći same. Uprkos povređenom egu, nije mogao dozvoliti da lejdi Myra pođe sama u divljinu Visije. Stomak mu se zgrčio na pomisao šta joj se do sada moglo desiti. Pogotovo s neprijateljima koji ju su joj za leđima. -

Ja ću poći i pronaći je. – Daniel je rekao iznenađen svojim čvrstim tonom u glasu.

Ne! – Rose je viknula, njene široke oči su se srele s njegovim. Izgledala je kao divlja

životinja, spremna da se baci na njega, ali nesigurna na svojim nogama. - Ne možete. Byron

je umro dajući joj poruku. Morate joj dozvoliti da je dostavi. -

Je li ijedan muškarac s njom? – pitao je Magnus.

Da. Dvadesetak. – rekla je Rose brzo prije nego je opet počela plakati.

Pa, makar je žena bila zaštićena. Da nije, insistirao bi, poruka ili ne. U svakom slučaju, pripazit će na nju. Uskoro će krenuti ka Eilean Donan i ko zna gdje se ona zaputila. -

Dođite, dozvolite mi da se pobrinem za vas. – rekla je Arabella Rose.

Ne, ženo. Moram razgovarati s njom o napadu. – Magnus se umiješao.

Daniel i Blane su klimnuli. Napad na saveznika značio je da bi mogao izbiti još jedan i na njih. Arabella je frknula na Magnusa onako kako Daniel nije samo jednom vidio, a značio je da će istjerati po svom. Nije htio biti uhvaćen u sredini toga. Krenuo je ka glavnim vratima. -

Dopustit ću ti da pričaš s njom nakon što je očistim i dam joj nešto da jede. Ne bih se

nadala ničemu manjem da sam u njenim cipelama. Trudna je.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Daniel se zaustavio, bolestan osjećaj radoznalosti ga je tjerao da se okrene da vidi Magnusovu reakciju. Uživat će zadirkujući rođaka kasnije zbog ovoga. Posljednja izjava je ona zbog koje se Magnus složio. Zapravo, ta bi izjava slomila svakog čovjeka, jer nijedan muškarac nije htio pritiskati ženu zbog svojih ciljeva koja je bila slomljena toliko da zaplače ili dobije provalu bijesa, da bi natjerao bilo kojeg ratnika da se povuče. Daniel nije imao mnogo iskustva sa trudnicama osim nekoliko sluškinja koje su se trudile da ostanu bezosjećajne. Arabella je bila drugačija, a sudeći po suzama i prkosu koji je i Rose pokazivala, bio se spreman kladiti da je većina žena bila pomalo luda kada su bile trudne. Blane je sjedio za stolom, sa pomalo blijedim licem. -

Šta je? – Daniel je upitao.

Blane je odmahnuo glavom. Daniel je zastenjao, ne mogavši napustiti rođaka kada izgleda tako loše. -

Hajde, reci mi.

Daniel je sjeo i gledao kako Arabella odvodi Rose. Magnus im se pridružio za stolom. -

Samo sačekaj, brate. – rekao je Magnus.

Ah, zato si ti zabrinut. – rekao je Daniel, skontavši slagalicu.

Aliah je trudna.

Da. – Blane je izgledao kao da će povratiti zadnji obrok.

Daniel se nasmijao. Obojica rođaka su ga gledala. Daniel je slegnuo ramenima. -

Suosjećam sa vama. To je nešto s čime se neću morati suočiti još neko vrijeme.

A onda ćeš dobiti nestaška u ruke.

Ne ako ja mogu pomoći, - rekao je Daniel, - moja žena će biti sofisticirana i poslušna.

Blane i Magnus su se zakikotali i pogledali se od čega je Danielova krv počela da ključa. Daniel ih je pogledao. -

Samo čekajte i vidjet ćete. Bit ćete ljubomorni na moju mladu.

To ih je samo još više nasmijalo i Magnus je lupio svojom velikom šakom od polirani drveni stol. -

Do đavola obojica. Idem za Eilean Donan. Moram upozoriti Brucea za napad na

Foulis. Pošalji mi poruku tamo ako saznaš nešto više. Daniel je izašao iz dvorane sa zvukom smijeha svojih rođaka koji mu je palio put duž kralježnice. Pretpostavio je da je zaslužio da mu se smiju. Dosta im se smijao kada su se oženili. Samo su mu vraćali milo za drago. Njegovi ljudi su se okupili vani, a kada im je prišao blago su se razmakli, kao da su krili nešto od njega. Daniel je bio umoran zbog njihove odanosti mrtvacu iako mu je taj bio otac. Muškarci su žestoko bili odani pokojnom lordu, i nisu stvorili vezu s Danielom još iako su se već borili s njim u bitci, čuvali mu leđa i 24

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

tako to. Znali su da im je on sada vođa, ali su se držali uspomene na njegovog oca i crnih riječi koje je ispljuvao. Mršteći se, Daniel je prišao Leu, koncentrišući se na njegovo lice. Kada je progovorio glas mu je bio nizak, smrtno ozbiljan. -

Umoran sam od vašeg ponašanja.

Ne znam na šta mislite. – rekao je Leo uz osmjeh.

Daniel je odgovorio onako kako je najbolje znao—propeo se i udario Lea u vilicu. Leova glava se okrenula u lijevo i pao je s nogu, pravo na guzicu. Daniel se okrenuo drugom čovjeku koji je stajao, očima širom otvorenim. Otresao je ruku. Koža ga je pekla kao đavo, ali čisto zadovoljstvo koje mu je teklo venama učinilo je vrijednim toga. -

Mnogi od vas mi ne iskazuju poštovanje koje zaslužujem. Ja sam vam gospodar, vaš

vođa. Ako mi se ne naklonite sada ovdje onda nestanite. Neću tolerisati više ovakvo ponašanje. Muškarci su gledala Lea pa Daniela, što mu je samo povećalo bijes. Leo je još sjedio na tlu, bijesno gledajući oko sebe. -

Ne gledajte u njega za odgovorom. Ako ne možete odgovoriti sami za sebe dok me

gledate, onda niste dovoljno dobri muškarci da pripadate mojoj straži . Murraysi nisu mlohave kite. Kleknite ili trčite. Jedan po jedan muškarac su kleknuli pred njim, izvučenih mačeva i zabijenih u zemlju, s rukama preko srca.

Čak je i Leo, šupak, kleknuo i dao mu svoju lojalnost. Daniela je

stegnulo u prsima. Ponos. Snaga. Mišići Danielove vilice su se smirili, disanje mu je bilo duboko i sporo. -

Bolje. Sada ustanite. Moramo požuriti do Valasovog kampa prije prvog snijega.

Nekoliko sati kasnije, Myra je zaustavila Coney pored plitke vode. Voda je blistala oštro i čisto preko kamenja prekrivenog algama. Mišići su joj bili kruti kao stijena. Tako bolni da je mogla plakati. Uz jauk, sjahala je i istegnula se, osjećajući bol od glave do pete. Sudeći po svjetloj tački iza oblaka, sunce je bilo visoko na nebu, što znači da je bilo podne. Myra je kleknula pored vode, puneći svoju kištru, pa je skupila ruke u vodi namjeravajući da se napije. Hladno! Sveta nebesa! Trgnula se bez da se napije. Dubokim uzdahom hrabrosti, stavila je ruke u promrzlu vodu i uzela dugi gutljaj hladne vode. To je djelovalo umirujuće za njeno grlo, i napunilo joj prazan stomak, suzbijajući gladne bolove. Ali trebala joj je hrana. Prava hrana. Bila je dobra ideja da pronađe nešto za jelo dok je ovdje jer možda više neće 25

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

imati za to prilike. Bez novca, nije mogla kupiti ništa u konobi niti košaricu voća, i bila je sigurnija ne privlačeći pažnju na sebe. Sama žena bila je privlačnost za nevolje. Toliko je već naučila. Myri nije bilo u interesu biti žrtvom danas. Coney je spustio glavu u vodu, uzimajući dugačke gutljaje. Povukla je improvizirano koplje pored konja. Bacivši pogled u vodu, nije opazila nijednu ribu samo pokoji list kako pluta površinom. Čekala je još nekoliko minuta, moleći se da se pojavi makar mala riba. Ali nije bilo nijedne. Možda zec? Protresla je žbun, tresla je udovima, ali nijedna životinja nije izašla. Složila bi se da pojede miša trenutno. Noge su joj se počele tresti a bolovi u stomaku su je počeli probadati kao noževi. Ako nema zečeva ili miševa koji joj se nude, može iskoristiti koplje da kopa ili strese nekoliko kestenja sa drveća. Sudeći po drveću, jedini plod koji će vjerovatno pojesti je žir... prokletstvo. Myra je provjerila po zemlji, ali nije pronašla nijednu gljivu koju bi mogla pojesti. Slegnula je ramenima, razočarana ali ne i poražena, pa je pokupila nekoliko žireva i kamenica da ih može smrviti. Vratila se do Coney, teško sjela pa počela da razbija žir. Prvi zalogaj joj je bio gorak, pa se zgrčila, ali je nastavila žvakati. Nije imala vremena da zapali vatru da ispeče žireve, a da nije nešto pojela, nikada ne bi bila u stanju da dođe do ondje dokle je namjenila da postavi kamp prije nego padne noć. Poslije šest žireva, nije mogla više. Popila je još nekoliko gutljaja vode, nadajući se da će je hladna tekućina ispuniti. Čak je pomislila da jede alge, ali nije bila sigurna hoće li joj naškoditi. -

Najbolje je da krenemo, Coney.

Konj ju je pogledao dok je grickao travu i klimnuo. Ili je barem, izgledalo tako. Je li klimnuo? Protrljala je oči i trepnula. Ili je upala u delirijum? Ovo nije moglo biti dobro, morala je krenuti dok je još mogla. Myra je stavila ostatke žireva u vrećicu koja joj je visila kraj sedla. Ako dođe do toga, mogla je grickati još nekoliko večeras. Stavljajući koplje na mjesto, namjestila se i gurnula Coney da krene uz vodu. Pratila ju je da ostane u pravcu. Myra je imala samo malu ideju o tome gdje ide. Ali nije mogla oklijevati. Da izgubi živce nije nešto s čim se mogla sada brinuti. Coney je imao više snage od nje—bio je u mogućnosti da slobodno mljacka po travi i djetelini. I Myra bi, ali je čula da se prvo moraju prokuhati, inače bi se razboljela. Paleći vatru privukla bi pažnju, pa je ostavila travu za svog konja. Hvala nebesima za Coney. Nikada ne bi bila u stanju hodati čak do Eilean Donan—ne zbog gladi. Jednostavno nije bilo načina da stigne živa do tamo hodajući. Bila bi osuđena da je neko presretne, ili bi neko želio da joj ukrade konja. Sa Coneyevom brzinom imala je šansu da pobjegne. Ako ju je brat uvjerio u jednu stvar za koju je znala, bila je ta da svijet nije bio siguran za ženu. Bila je ranjiva. Slabija. I muškarci su to stalno iskorištavali. Niko to nije znao bolje od Byrona i Myre. Njihov otac im je to ugnijezdio u glavu prije nego je umro, pa je onda Byron to uzeo kao litaniju. Njihova majka, bog joj blagoslovio dušu, je bila napadnuta. 26

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Preživjela je, ali nikada više nije bila ista. Myra se jedva sjećala svoje majke, jer kada je sebi oduzela život, Myra je bila stara samo sedam ljeta. Tada joj je otac pokazao tajne prolaze, i nikada je više nije pustio van zidova dvorca. Nije joj bilo dozvoljeno čak ni da pozdravi goste. Postala je poput duha. A sada, bila je tu, potpuno sama, sa jedva nekim sredstvom da se zaštiti, poslata na izdajničko putovanje. Široki otvoreni put ju je postavio na sami rub. Čeznula je za sigurnošću Foulisa. Englezi su bili skupljeni u grupe oko Valasovog kampa, čekajući priliku da napadnu. Bila bi sretna da uspije u svojoj namjeri. Byron joj je zadao nemoguć zadatak. Morala je to govoriti sebi iznova i iznova. On je vjerovao da ona to može. Dobro ju je naučio da se brani—iako joj je nedostajalo oružje. Ako je on vjerovao u nju— onda je i ona morala vjerovati u sebe također. Myra je zatvorila oči i poslala molitvu nebesima, Bogu, njenom bratu, da je prate da sigurno stigne do Eilean Donana. Obećala je da će govoriti i misliti više kao dama—nema više psovki. Konjske noge su propadale u zemlju, povlačeći vlati trave gdje je zemlja bila vlažna od vode. Koliko god da je željela ostati kraj vode, Myra je znala da će njeni osamljeni otisci privući pažnju napadača pravo na nju. Osamljeni jahač je bio zrelo voće za ubrati—žensko još više. Skrenula je od rijeke i zastala. Sotoninih jaja! Grupa iscrpljenih konjanika izašla je iza drveća i usmjerila pogled pravo na nju. Zli osmjesi im se razviše na usnama, pokazujući truhle zube i nekoliko vulgarnih jezika u njenom pravcu. Myra ih je pogledala samo na trenutak prije nego je potjerala Coney u galop. Ne danas. Neće biti žrtva. Jedva da je jedan dan prošao otkako je odvela Rose na sigurno i već je bila u opasnosti. Ne, neće im dozvoliti da je uzmu. -

Hajde. – vikala je svom konju, naginjala se nisko na njegovu grivu, i borila se za dragi

život. Coney je jurio uz rijeku, kopitima kopajući duboko u vlažnu zemlju i nezgodno kamenje, zajedno s travom i blatom. Muškarci su je pratili, vičući nerazumljive prijetnje. Myra nije imala pojma gdje je niti gdje bi trebala ići. Sigurno je bilo selo ili neka koliba u blizini rijeke. Gdje je bilo vode, moralo je biti nekoga u blizini. -

Upomoć! – vikala je iz sve snage pluća- Pomozite mi!

Nije bilo odgovora osim barbara iza nje. Niko nije jurio da joj pomogne, čak ni Bog nije srušio one koji su je namjeravali spriječiti da spasi Roberta Brucea. Sranje! Sranje! Sranje! Dosta dobrog joj je učinilo obećanje da će koristiti više damskih riječi u zamjenu za zaštitu. Nije bilo nikoga da joj pomogne, bila je sigurna u to, i samo je privlačila pažnju još skitnica koji bi je željeli za večeru. Ako dođe do toga, borit će se s tim ljudima sa posljednjim dahom kojeg bude imala. Ako će je uzeti, barem će jedan poći sa njom. Myra se okrenula samo na sekund da vidi jesu li je stigli. Ta sekunda je bila dovoljna. Bol joj je rascijepio glavom i osjetila je kako pada unatrag, dalje od svog konja. Pala je na zemlju—dah joj je bolno izlazio iz pluća. Kroz ošamućene, zamagljene oči izašla je kroz niske grane stabla. 27

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Božijih mi rana... – promrmljala je. Myra je zgrabila bodež kod kuka, tjerajući oči da

se fokusiraju. Prisiljavajući bol u glavi da nestane. Stisnula je zatvarajući oči. - Oh.. Glava ju je bolila kao đavo. Uhvatila ju je mučnina. Otkotrljala se u stranu na vrijeme da vidi koliko su joj blizu bili. Muškarci su zauzdali svoje zaprege i životinje su se pobunile na tako naglo zaustavljanje. Coney se vrzmao negdje okolo, nadala se. -

Opa, opa, opa. Jeste li vidjeli to?

Jedan od muškaraca se zakikotao dok je sjahao. Njegovi koraci, spori i odmjereni, uplašili su je. Vidjela mu je čizme, i prisilila se podignuti pogled ka njemu dok se on naginjao prema njoj.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ČETVRTO POGLAVLJE

rška Myrinog bodeža joj se ukopala duboko u dlan. Vilica ju je boljela od tolikog stiskanja. Gledala je kako joj se muškarac polahko približavao. Kao da je cijelu situaciju gledala izdaleka dok se ona dešava nekome drugom.

Koljena su mu pala na zemlju pored nje, prskajući prljavštinu na njeno lice, ali srećom ne u oči. -

Ne! – njeno uho je zazvonilo od krika koji je ispustila, i nije bila svjesna snage koju je

upotrijebila u njega dok nije izašao. Čovjek, gladak od znoja, zaustavio se na trenutak, ispruživši ruke. U tom trenutku oklijevanja, Myra se bacila u akciju. Otrgnula je bodež sa remena, podignula ga iznad glave i bez primisli na nesigurnost, zabola ga je. Ruka joj je vibrirala dok ga je zabadala u meso. Myra je otvorila oči ne shvaćajući da ih je zatvorila, i u istom trenu povukla bodež da bi da ponovo zabola. Jedini zvuk koji je čovjek proizveo bilo je grgoljenje, i mogla je da vidi zašto jer su crvene linije tečnosti tekle jezivom elegancijom iz njegovog vrata. Ruke su mu se stegle oko rane, očiju izbuljenih u njenom pravcu, iako su bile zamagljene, nije vjerovala da je stvarno vidi. Myra se odgurnula od njega, podigla se na koljena, njen bodež i dalje spreman za sljedeću žrtvu ako se jedan od ostalih muškaraca usudi krenuti na nju. -

Dalje od mene!

Muškarci su s užasom pogledali u nju pa u svog vođu koji je pao na zemlju, mrtav. Myra je ustala u čučanj, na noge, ispunjena tenzijom, bila je spremna ustati i trčati miljama ako je morala. -

Željeli smo samo malo zabave – jedan od njih je gunđao – a ti si ga ubila.

Myra je uzela u obzir njihove praljeve, potrgane pledove, svi različitih boja. Da li su bili odmetnici, iz istog ili različitog klana, bilo je malo važno. -

Nije mi na pameti da imam bilo kakvu zabavu s vama.

Glas joj je bio turoban, napet. Krv joj je bujala nekom snagom, što je čula od brata da se to ponekad dešava tokom bitke. On je to zvao žurba bitke, i ona se definitivno tako osjećala. Muškarci su se pogledali, mrmljajući. Myra se molila da razmišljaju o odlasku. Trojica ju je mogla lahko savladati ako tako odluče. I oni su to znali. Ako su imalo voljeli svog palog vođu onda će tražiti osvetu. Borit će se sa zadnjim dahom koji ima. Ako će umrijeti, neće to učiniti sama. Molim vas...idite. Myrine noge su je peckale, a koljena su joj se počela tresti. Olabavila je stisak na bodežu da istegne prste, premjestila položaj i isturila laktove, spremna za napad. 29

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Gubi se odavdje, curo.

Onaj koji je prije govorio rekao joj je. Bacio je pogled na njegove ljude, pa na nju, sa željom ubijanja u njegovim očima. Ali bar se premišljao da je oslobodi. Myra je ustuknula, jedan strašan korak za korakom. Krajičkom oka je vidjela Coney kako gricka travu. Prokleti konj! Zar nije znao da mu je gospodarica u nevolji? Uopšte nije bio ratni konj, ali, srećom po nju, bio je brz kao munja. -

Nećemo ti nauditi, imaš moju riječ. I nadamo se da ti nećeš nauditi nama. – rekao je.

Lagali su. Čekali su da pobjegne da bi je lovili. Ovi ljudi su voljeli loviti, to je mogla reći. Myra nije odgovorila, samo je držala pogled na njima dok je slobodnom rukom pronašla Coneyevo uže. Podigla je nogu, slijepo tražeći uzengiju—nije se usuđivala skinuti oči s grupe. Mogla je to biti smicalica, trik da bi je mogli uhvatiti u usjeku. Myra neće biti prevarena danas. Neće biti žrtva. Ubila je čovjeka. Činjenica koje je bila svjesna, ali tada ju je shvatanje pogodilo i stomak joj se zgrčio, palio i prijetio da će izbaciti sve one žireve na zemlju. Napokon joj je čizma pronašla uzengiju i gurnula je nogu kroz nju, brzo se popevši i prebacivši drugu nogu preko konja. Konj je bio miran, njegova toplina je tonula u njene drhtave udove. -

Nemojte me pratiti. – viknula je.

Muškarci su je ignorisali dok su se brinuli oko mrtvaca. Myra nije gubila vrijeme tjerajući Coney u galop—ovaj put dalje od ruba vode. Krenula je u pustaru, u šumu na lijevo, očajnički želeći ući u tamu, ali znajući da će morati usporiti tempo, a sada joj je trebala brzina. Potrebno joj je bilo da bude daleko od onih koji su joj ugrožavali život. Miljama kasnije, shvatila je da još stišće bodež u rukama, krv joj se usirila u rukama i na oružju. Zauzdala je konja i potrčala u šumu. Čim je bila pokrivena sjenkama šume, gurnula je bodež na mjesto, namještajući ga dok konačno nije bio na mjestu. Čula je zvuk kako lebdi u zraku i okrenula se po šumi dok nije shvatila da su joj zubi cvokotali. U stvari, cijelo tijelo joj je drhtalo. -

Oh, Bože.... nisam znala da bih to mogla učiniti.

Sama samo jedan dan i već je golim rukama morala ubiti čovjeka. Zašto nije mogla vratiti stvari kakve su bile ranije? Kada je bila u svojoj kući, sjedila pored vatre, pitajući se kako da nagovori brata da napravi veliku zabavu, samo da bi se ušunjala da pleše. Odrekla bi se slobode zauvijek, osudila bi se na tajne prolaze ostatak života samo da se stvari vrate u normalu. Zapuhao je vjetar, mrseći joj kosu u lice, kovitlajući joj suknju oko članaka. Myra je zadrhtala. Nikada neće vratiti to bezbrižno vrijeme. Život joj se zauvijek promijenio. Sišla je s konja jer je definitivno bila sama. Koljena su joj klecala i kleknula je na čvrsto tlo, ruke su joj tonule u lišće. Usne su je peckale, a grlo joj je gorjelo. Oči su joj se ispunile suzama i padale 30

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

su u velikim kapima na zemlju. Ramena su joj se tresla dok je jecala. Sjedajući na pete, zatvorila je oči, i podigla lice ka nebu. -

Pomozi mi. – prošaptala je.

Bilo je iznenađujuće koliko udarac u lice može promijeniti čovjeka. Daniel je bio ispunjen strahopoštovanjem prema svojim ljudima koji su se potpuno promijenili. Pratili su njegov pravac, bez prigovora. Bavili su se svojim dužnostima—niko nije izvrdavao sa njima. Čak su ga i gledali drugačije. Možda je najveća promjenna i bila ta, poštovanje koje su mu sada ukazivali. Isto onakvo kakvo su ukazivali njegovom ocu. Daniel se davno pokazao kao čovjek u borbi. Mnogi od njih ovdje su bili na obuci s njim dok je bio dječak. Mnoge od njih je pobijedio više puta. Mnoge je spasio u bitci. Nije bilo sumnje da je Daniel bio najbolji među očevim ljudima. U areni, već je stekao da mu ratnici klimaju glavom. Ono s čim se Daniel borio protekle godine je bilo da stekne njihovo poštovanje kao vođa. Istini za volju, nije učinio ništa u vezi s tim. Vikanje nije učinilo nikakvo dobro. Samo je pogoršalo stvari. Samo su ga još manje poštovali, a to je bila samo njegova krivica. Samo to nije shvatao do sada. Kakav je idot bio. Bilo je tako jednostavno. Ključ za mir među njegovim ljudima. Nikada nije utvrdio svoju moć. Jednom kada je načinio taj korak, zgrabio uzde, udario Lea u lice, dokazao je da neće podnositi njihovo nepoštovanje. Niko nije mislio da ima to u sebi. Daniel ih nije okrivljavao. Nije se dokazao. Sve do sad. Tamna, blago otečena sjena na Leovoj bradi i crveni, otečeni zglobovi na Danielovoj desnoj ruci su to dokazivali. I također su služili kao podsjetnik. Dok je sticao njihovo poštovanje—na isti način kao njegov otac, fizičkom silom, borbom—još uvijek je bio dovoljno oprezan da im ne vjeruje u potpunosti. Jasno im je dao do znanja da mu se moraju dokazati, da više neće tolerisati njihovo ismijavanje. Već su bili na putu nekoliko mirnih sati, prolazeći kraj pašnjaka ovaca i malih farmi sa kolibama slamnatih krovova. Dim se kovitlao kroz improvizirane dimnjake i poželio je biti unutra samo trenutak, da zagrije ruke pored vatre. Bilo je hladno vani. Sudeći po poziciji sunca, samo je još nekoliko sati ostalo dnevnog svjetla, rana zima je skratila dane. Daniel je žudio za Valaseovim kampom. Napustio je Blair prije sedmicu, i bilo je vrijeme da već stigne na svoje odredište. Imali su još nekoliko dana putovanja pred sobom ako budu naporno jahali. Nije samo bio nestrpljiv da stigne da počne s treningom ljudi, već da sazna novosti o Englezima. Povik se čuo s njegove desne strane. Negdje u šumi? Daniel je podigao ruku, zaustavivši

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

svoje ljude u mjestu. Izvukli su svoje oružje, okrenuvši se u krug prema šumi da čuju zvukove. Opet—vrisak ovaj puta. Ženski. -

Napadnuta obitelj? – Leo je upitao, podigavši pogled sa šume na Daniela.

Može biti. – slušao je još jedan trenutak, čuvši još jedan ženski vrisak.

Hajdemo istražiti.

U dugom nizu, jahali su mirno kroz šumu. Jahali su naslijepo. Niko nije imao ideje šta se dešavalo. Mogla je biti banda lopova, ili osamljeni čovjek, pa je imalo smisla ići polahko da vide na što će naići. Sve što su znali, ko god je vrisnuo bio je gonjen od divlje mačke ili svinje. Ili je možda pao loveći....nešto. Odmahnuo je glavom. To nije imalo smisla. Nekoliko ptica je poletjelo cik-cak, kao da su htjele pobjeći od vriska žene koja je bila u nevolji. Daniel je slušao zvukove šume, čuo je cvrkut ptica, povremeno režanje male životinje, osjećajući blagi povjetarac na licu. Šuma je bila rijetka, samo nekoliko metara udaljena od puta kojim su išli, prema rijeci koju je uočio. Šuma je bila tamna od naoblačenog neba, i debela debla jele miješala su se sa hrastovim. Kretanje mu je prošlo kroz vidokrug između drveća. -

Šta dođavola?- promrmljao je. Izgledalo je kao konj i jahač , s ogrtačem koji je letio

za njima. Napadač? - Ja ću ga juriti, a vi provjerite ženu? – Daniel je naredio. Jurnuo je Demona naprijed, odvajajući se od svojih ljudi. Oči su mu se suzile na crnu priliku koja se stisnula uz vrat svoga konja. Dok se provlačio kroz drveće, jureći naprijed, bio je iznenađen kako je jahač uspio jahati tako brzo. Pakao. Duga, divlja masa crne kose vijugala se kroz zrak. Jahač je definitivno izgledao kao žena.... bila je nagnuta nad konjem—vrlo spretnim konjem. Jednim koji je navikao na brzo trčanje, tanjim u tijelu i dužim nogama nego njegov masivni konj. Demon će se jako umoriti loveći je, ali Daniel je bio odlučan. Podstakao je Demona, vikajući jahaču da stane, ali riječi su mu se samo vraćale, jer ih vjetar nije nosio. Jahač je bio dobrih četvrt milja dalje i svakim trenutkom dalje. Odjednom, zaustavila se i krenula lijevo ka drveću. Da li ga je vidjela iza sebe? Nije se trudila okrenuti—ali nije to mogao vidjeti. Ali koji drugi razlog bi imala da krene u šumu? Možda je unutra imala sklonište. Ili još gore. Ovo je bila zasjeda. Prokletstvo. Ta mu misao nije pala na pamet do sada. Đavo ih je primamio u šumu, pa pobjegao, nadajući se da će ga pratiti. A sada je bio kilometar ili dva udaljen od svojih ljudi. Nadao se da su već shvatili da je u pitanju zamka i da su krenuli za njim. Povukao je uzde, usporavši Demonov tempo i krenuo u šumu. Daniel je bio dobar u tihom hodanju kroz šumu i trenirao je svog ratnog konja da isto radi. To je bila važna vještina otkako je postao muškarac—englezi su uvijek bili u pokretu. Daniel je želio glasno uzdahnuti, ali je ostao tiho. Šta ako ga je djevojka vodila pravo u engleski kamp? Sasvim je zaustavio Demona. Pratiti je nije bilo vrijedno rizika. Imao je misiju. Plan. Išao je u Valasov kamp. Nije bilo vremena za zasjede. Dok je bio raspoložen za bitku, i koristilo bi mu 32

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

malo sporta, ali to vjerovatno nije bilo najbolje. Nerado, okrenuo je svog konja, namjeravajući se vratiti svojim ljudima, kada ga je glasan jecaj zaustavio. Bio je slab, ali je bio jecaj. Srceparajući jecaji. I to ženski. Bacio je umoran pogled prema zvuku jecaja želeći se vratiti svojim ljudima. Da li je moguće da je sve pogrešno shvatio i da nije bilo zasjede? Sranje! Jaja su mu bila smještena između kamena i planine. Šta bi dođavola trebao da uradi? Ako je osoba koja je plakala—žena—trebala pomoć, da li ju je mogao napustiti da se sama brani? A ako je ovo bila zamka, sigurno bi ih mogao zadržavati dok ne stignu njegovi ljudi. Odlučio je, izrekao je molitvu kroz bradu i krenuo naprijed, sa sabljom u jednoj ruci i crnim nožem u drugoj. Sa spremnim oružjem, napeo se dok je prolazio kroz drveće, vodeći računa da upravlja Demonom koljenima i starajući se da i on ide tiho. Scena koju je zatekao stegnula mu je srce. Stisnuo je vilicu, škrgućući zubima dok je gledao kroz drveće kako žena kleči i plače dušu u nebesa. Nije bilo znakova opasnosti ili zamke. Pregledao je okolinu tražeći znakove, makar odsjaj mača na suncu. Ništa. Bila je sasvim sama. Daniel je vratio oružje u korice i sjahao, čizme su mu polahko klizile po lišću. Žena je bila u šoku, a on je čuo krckanje grana i lišća dok je ustajala na noge. Ruke i prednja strana haljine su joj bile zamrljane krvlju, bodež je bio uperen u njegovom pravcu. Mora da je povrijeđena. Morao joj je pomoći. Njene smeđe oči su bile širom otvorene, divlje, kao životinja koja je bila probodena pa je htjela pronaći mirno mjesto da oliže svoje rane. Ispod krvi, haljina joj je bila blatnjava čineći boju neprepoznatljivom. Odjeća joj je trebala popravku. Lice joj je bilo umrljano prljavštinom prošarano suzama. Poput Roseinog. Lišće i drugi otpaci su joj visjeli s ogrtača koji joj je bio prebačen preko delikatnih ramena. Bilo mu je nešto poznato u vezi nje, ali Danielu nije moglo pasti na pamet gdje ju je već sreo. Možda u jednoj od gostionica dok je putovao. Sudeći po haljini i ogrtaču, nije bila plemićkog porijekla, što je značilo da je možda spavao s njom ili mu je služila pivo. -

Curo. - Ispružio je ruke, pokazujući da nije nosio oružje. - Nisam došao da te

ozlijedim. Ovdje sam da ti pomognem. Čuo sam kako vrištiš i krenuo za tobom. Grlo joj je poskakivalo a oči su joj pretraživale okolo, procjenjivale, oprezne. Nastavio je, tiho govoreći. -

Sada sam sam, iako imam desetak ljudi koji me sada prate. Nemoj se bojati, nećemo

ti nauditi. -

To su i ostali rekli.

Ostali?

Daniel je pogledao oko sebe. Je li ih promašio? Žena je klimnula glavom, kosa joj se zamrsila za trepavice. 33

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Pokušali su....

Riječi su joj bile bez daha, završavale su tako da su zvučale kao gušenje. Odjednom je zamahnula rukama, zurila je u njega, očima punim straha. -

Ubila sam ga.

Na njene riječi, shvatio je. Krvave ruke su imale smisla sada. Bilo mu je drago da nije bila fizički ozlijeđena. -

Koga, curo?

Slegnula je ramenima, istovremeno izgledajući bespomoćno i krajnje opasno. -

Ne znam.

Ubila si čovjeka kojeg ne poznaješ?

Da. Htio me je povrijediti.

Daniel ju je htio privući u zagrljaj, da je utješi, ali imao je osjećaj da će samo dobiti bodež koji će mu viriti iz grudi. -

Uredu je. Učinila si to u samoodbrani. Bog će ti oprostiti.

Klimnula je, pa se zagledala u krvave ruke, lice joj je izgubilo ono malo boje što joj je ostalo. -

Ubila sam ga. Ali još uvijek sam živa.

Riječi su joj bile mekane, nisu bile namjenjene njemu. -

Kako se zoveš, curo?

Ponovo ga je pogledala, kao da ga je tek sada primjetila. Daniel je mislio da je možda u šoku. -

Myra.

Čudna slučajnost? Ova djevojka sigurno nije bila Munrova sestra. Myra koju je znao bila je elegantna. Ova žena je bila očajna. Ali te oči.... -

Ja sam Daniel.

Nije ju htio uplašiti govoreći joj svoju titulu, i umjesto toga nadajući se da će rekavši joj svoje krsno ime, osjećat će se udobno s njim—i možda će skloniti bodež. -

Mogu li ti pomoći, curo? Mogu ti čuvati stražu dok se opereš u rijeci.

Oči su joj srele njegove, i opet ga je udarilo prepoznavanje, ali i dalje je bio zbunjen, jer nije mogla biti ista Myra koju je znao. Mora da ju je upoznao negdje drugo. Myra je bilo često ime, zar ne? Proklet bio što je bio tako sretna budala. -

Da. - Rekla je jednostavno. Myra se okrenula i krenula ka vodi, saplićući se od haljinu

više nego jednom, ali svaki puta ostajući na nogama. Primjetio je da je zastala da skloni bodež. Daniel se morao potruditi da se ne nasmije na pomisao koliko je bila uplašena da bi 34

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

se mogla ubosti kada bi pala. Sklanjajući ga nije bilo za njegovu sigurnost, nego za njenu. Daniel ju je pratio do rijeke na sigurnoj udaljenosti, sa uzdama oba konja. Gledao je kako drhtavim udovima, delikatno pada na koljena i pere ruke i šake od krvi i blata. Nakon što je isprskala i isprala lice, uzela je dug gutljaj. Tamo gdje je stajao, nije joj mogao vidjeti lice, ali ju je jasno mogao čuti kada je progovorila. -

Imate li nešto za jelo?

Sirota žena je sigurno ispustila svoje zalihe kada je ubila čovjeka. -

Da. I viski također.

Nije znao zašto se nije toga sjetio prije. Viski uvijek pomaže da smiri čovjekove živce. Potezanjem u svoju torbicu izvukao je ovseni kolač, debeo komad dimljenog mesa i malu plosku u kojoj je bila dragocjena tečnost. Daniel je ispustio uzde i okreno se da joj da namirnice i ostao zapanjen. Zaista je bila Munrova sestra. Myra. Trebao je znati, ali izgledala je kao kafanska djevojka, ili žena sa farme. Prljavo, neuredno. Ne kao sestra lorda Munroa. Ona je bila dama. Rođena i odrasla kao takva. I nije se predstavila kao lejdi. Nije propustio taj dio. Myra Munro je prošla kroz pakao i nazad, mogao je zanemariti to što izgleda neuredno. Na čelu je imala čudnu masnicu. Jesu li je udarili? Bio je iznenađen što je vidi da stoji. I gdje su joj bili čuvari o kojima je Rose pričala? Je li moguće da je Rose lagala, ili joj je straža ubijena kada je ubila čovjeka? Zašto mu nije rekla ko je? Možda je mislila da mora sakriti svoj identitet? Daniel je neće pritiskati s tim—iz mnogo više razloga. Vjerovatno ga se uopće ne sjeća. Plesali su, smijali se, ali onda je nestala kada je otišao po još krigli piva. Nije ju vidio ostatak svoje posjete. Vjerovatno joj je smrtno dosađivao pa je osjetila potrebu da mu pobjegne—možda joj se zato nije svidio, bio joj je dosadan. Pakao, bio je još tri dana tamo nakon što su se upoznali. Nije izgledala kao da ga je prepoznala, i Daniel ju nije htio podsjetiti ko je bio. Nikada ga prije žena nije prezirala i nije htio ponovo proći kroz to. -

Lejdi, šta vam se desilo?

Bio je užasnut onim što je vidio. Bijes joj se pojavio u očima. -

Rekla sam vam da sam bila napadnuta.

Zgrabila je namirnice iz njegovih ruku. Do jaja, bio je glup. Lejdi Munro im je rekla o napadu na Foulis, ali nije obraćao mnogo pažnje. Umjesto toga, razmišljao je o Myri—i sada je stajala pred njim. Bio je svjestan da nije pričala o napadu na dvorac , naprotiv, govorila je o čovjeku kojeg je morala ubiti jer ju je htio napasti. -

Žao mi je zbog vaših problema, moja lejdi. Myra je klimnula, zagrizla ovseni kolač, očima zakolutavši od užitka. Dragi Bože....

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Šta radite u sred šume? - Bacila je pogled svojim vatrenim očima. - Osim ubijanja

muškaraca? Zašto je stekao utisak da je željela da on bude slijedeći?

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

PETO POGLAVLJE

ašto je Daniel morao biti tako prokleto zgodan? Jest da je bio žestok, ogroman, beskrajno zastrašujuć, ali ipak.... bilo je nešto tako ludo privlačno u sjeni čekinja njegove vilice, blago nesavršenim nosem, inteligentnim

kestenjastim očima. Imao je dugu tamnu kosu i divlju, i imala je iznenadni poriv da provuče prste kroz nju, da je osjeti i ukroti je. -

Planirate li me ubiti? – upitao je.

Bez obzira na situaciju, s čitavim stresom danas i pošto je bila prilično sigurna da je u šoku, Myra se nasmijala. -

Ne, neću vas ubiti, Daniel.

I on se namješio, ističući svoje lijepo lice. Osmjeh mu je bio iskrivljen, lopovski, i pokazao je svoja široka puna usta i onaj zub koji je preklapao jedan drugi. Dragi Bože, zašto je iznenada pomislila da poljubi ta usta? Nikada prije nije poljubila muškarca. Možda je to do šoka.... Myra je pogledala dalje, praveći se da suši ruke od haljinu, prekasno shvativši, da je razmazala prljavštinu ponovo na dlanove. -

Možete mi vjerovati. Pomoći ću vam ako dozvolite.

Myra je mogla pokušati završiti ovo putovanje sama, ali nije bila glupa da ne misli da će preživjeti još nekoliko dana a da ne naleti na još zvijeri. Njena najbolja šansa da uspije isporučiti poruku za Brucea je bila da iskoristi Danielovu ponudu. Klimnula je i susrela njegov pogled. Oduzeo joj je dah i trebao je trenutak da ga povrati. Nikada nije bila plitka djevojka, ali onako kako je čeznula da ga gleda u lice, kako je htjela da upije svaku liniju, osjećala se.... ukusno i čudno. Nosit će ovu haljinu još mjesecima. Šta se to dođavola događa s njom? -

Mislim da trebam vašu pomoć. – uspjela je da kaže bez da ga pogleda.

Imate je.

Putujem na Eilean Donan.

I ja. Rado ću vas pratiti.

Zašto je morao biti tako prijatan? I tako brzo odgovorio. Nije joj se to sviđalo. -

Vjerovatno me neprijatelji slijede. – upozorila ga je.

Daniel je prekrstio ruke na širokim grudima i pogledao okolo. Myra se još više namršti i obrati pozornost na njegove čizme. Meke kožne čizme su ukazivale na velika stopala. Čovjek je bio div. Da li je on shvatao to? Noge su mu bile dvostruko veće nego njene. -

Ja ću vas čuvati. Mogu li znati zašto putujete u Valasov kamp?

Myra je odmahnula, podižući pogled na njegovo lice. 37

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Ne.

Što je manje znao to bolje. Daniel je podigao tamnu obrvu. -

Ne?

Ne mogu vam reći. Ako navalite da saznate onda ću nastaviti put bez vaše pomoći.

Myra se okrenula, spremna da se popne na Coney, pripremajući se na divljinu Visija sasvim sama ponovo. Ako je bila u stanju stići do ovdje, može steći snage da nastavi i dalje. Može pokušati da preživi. Nekoliko sati. Barem više nije bila gladna. Hrana koju joj je dao Daniel napunila joj je stomak a viski joj je ugodno zagrijao grlo, da je čak toplinu osjetila i u promrzlim prstima. Nije imala vremena da zgrabi svoje rukavice prije nego je pobjegla, a nije pronašla nijedne ni u štali. -

Ne mogu vas pustiti da sami nastavite. Oboje putujemo istim putem. Ako je vaš cilj

privatan, neću vas odvraćati od toga. Danielov glas je bio čvrst, stabilan. Myra je zastala, rukama na Coneyinim leđima. Može li mu vjerovati? -

Onda ćete me ispratiti?

Da.

I zaštitit ćete me, bez obzira na sve?

Pogladila je Coneyevu grivu, još uvijek se ne okrenuvši. -

Da.

Bio je previše složan. Morala mu je ponuditi pravi izazov. -

Šta ako budem napadnuta od jednog od vaših ljudi?

Ja ću vas zaštititi. Imate moju riječ.

Šta ako se Buceu ne svidi moj....razlog dolaska u Eilean Donan, hoćete li me štititi

kada zaprijeti da će me baciti u tamnicu? Daniel se zakikotao. -

Je li ti namjera tako opaka, curo?

Myra se nasmijala njegovoj tako laganoj prirodi. Zadirkivao je i nudio joj utjehu u isto vrijeme. -

Ne, ali svejedno se morate zakleti.

Sada se okrenula, pogledavši ga u oči. Bile su zelene, intenzivne. -

Kunem se.

Šta je sa vama? Kako ćete me zaštititi od vas?

Daniel se na to nasmijao, šireći ruke prema vani. -

Imajte malo povjerenja, lejdi Myra, neću vam nauditi. Posjedujem određenu dozu

samokontrole. 38

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Myra je posmatrala svoju pratnju nekoliko trenutaka, gledajući njegovu visinu, širinu njegovih ramena, snagu njegovih nogu. Bio je čovjek izgrađen za sukobljavanje. Uprkos njegovoj težini, kretao se lahkoćom i milosti, kontolirajući svoje tijelo—ali misli su mu bile druga stvar. -

Oprostit ćete mi što sam skeptična. Nije u muškoj tendeciji da se suzdrži kada je sam

sa ženskom. -

Zaista? Mislite da su svi muškarci zvijeri?

Prišao joj je bliže i zamišljala je kako toplina zrači iz njega u valovima. -

Oni koje sam upoznala.

Ah...

Je li to bilo trunke boli u njegovim riječima? Da li ga je uvrijedila? -

Bez uvrede, Daniel. Govorim samo iz svog iskustva.

Nisam se uvrijedio, lejdi Myra. Prošli ste kroz traumu danas.

Pogledao je u nebo, procjenjivajući bijelo-sive oblake, pa je pogledala i ona, pitajući se o čemu misli. -

Ispratit ću vas sigurnu do Eilean Donana, pa se možete pobrinuti o svom poslu.

Zastao je, posmatrajući je. Osjećala se izloženom više nego ikad prije u životu, a nije mogla da shvati zašto. Bila je potpuno obučena. Nije imao pojma ko je ona bila. -

Pod jednim uvjetom.

Myra je progutala, osjećajući kako joj živci igraju. Zaista je bio muškarac. -

Koja je vaša cijena?

Daniel je klimnuo bradom u njenom pravcu, a izazovan sjaj mu je zasjao u očima. -

Morate pristati da se udate za mene.

Izdahnula je, odmakla se, zinula je užasnuta. Stisnula je šake u nabore haljine i ogrtača. -

Udati se za vas?

Odmahvala je glavom žestoko, pokušavajući da joj se grlo ne stegne od panike. -

Da.

Nije zvučao ni četvrtinu nervozno kao ona. Kao da je od djevojaka redovno tražio da se udaju za njega. Da li mu je pojam da se zauvijek veže za nekog bio tako običan? Tako malo vrijedan? Kakav je to on čovjek bio? Čudno, mogla je povratiti svoj glas i bila je zadovoljna kada je joj je odgovor izašao mirnim, stabilnim tonom. -

Zašto bih to uradila?

Zato što želite stići do Brucea u jednom komadu. Zato što je vaš razlog odlaska tamo

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

toliko važan da mi ga ne želite reći. Zato što ću vas zaštititi i jer ste imali nesreću da sretnete jednog od mnogih skitnica na putu. Idući puta možda nećete biti tako sretni—iako imate brzu ruku. Bio je u pravu... Myra nije željela umrijeti. Nije željela otići s ovog svijeta bez da nije uspjela u svojoj misiji. Dala je Byronu riječ. Dostavit će Bruceu vijest o neprijatelju. Molila se da to Bruce već nije shvatio na teži način. Onda će se morati vratiti u svoj klan. Njen klan. Bili su njena odgovornost sada. Uzdahnuvši duboko, Myra je upitala. -

Ako pristanem, kada će se održati ceremonija?

Proljeće.

Daniel je posegnuo za viskijem, dotaknuvši joj prste kada je uzeo. Ona je spustila pogled, ne shvaćajući da je još uvijek držala njegovo piće. Blagi drhtaj je prošao kroz nju. Prsti su mu bili grubi na njenoj mehkoj koži, strugali su. Ugrizla se za usnu, i gledala ga kako uzima extra veliki gutljaj viskija. Možda nije samo ona bila nervozna. On je samo bio bolji u skrivanju osjećaja. Topeći se u viskiju. Ideja je bila dobra. Kada je završio uzela je bočicu nazad i uzela još jedan dug gutljaj. Postojala je jedna stvar koju nije znala prije nego je upoznala Daniela—sviđao joj se viski. I po svemu sudeći, sviđala se i ona viskiju. Osjetila je toplinu, gotovo vrtoglavicu. Sretno. Hmmm... možda bi trebala vratiti mu... Udati se na proljeće. To bi bilo za nekoliko mjeseci. Mogla bi se danas složiti s tim a kasnije samo nestati. Dok je ne pronađe, pridružila bi se crkvi, ili zamoliti Brucea da sama sebi ugovori brak, jer je u suštini bila vođa klana Munro. Teoretski, mogla je o tome odlučiti sama. Myra je ponovo pogledala Daniela. Oči su mu bile tople, ali oprezne. Imala je osjećaj da je krio nešto od nje. Nešto što je znao, a nije želio podijeliti. Pa, zašto je to bilo bitno? Svi su oni imali tajne, ona je svakako imala svoje. Imajući ovog čovjeka u blizini da sigurno stigne do Eilean Donana bilo je bolje nego da ide sama. Tu je bio i... Ne. Nije to trebala razmatrati. Ili bi? Udati se za njega ili barem se pretvarati u potpunosti bi je spasilo udaje za Rossa. Nije da kopile koje je napalo Foulis ne bi otkazalo njihove zaruke, već da bude sigurna da je njihov ugovor o braku poništen. Da bude sigurna. Ross ne bi bio prvi čovjek koji bi prislio mladu u doživotnu patnju. Udajom za nekog drugog bi bio dubok udarac na njegov ponos—tako dobar da će biti sretna da mu ga nanese. Ali to je značilo da će morati ući u brak s Danielom i.... u njegovu postelju. Uz to, Daniel će postati vođa njenog klana ako Rose ne rodi muško dijete. To je bio siguran udarac na Rossov ponos. Sudeći po njegovoj odjeći, konju i oružju, Daniel je bio bogat. Nije joj rekao prezime niti ime klana. Trenutno, s muškarcima koji su joj bili za petama, nije se htjela udubiti u razmišljanje. Na kraju, da li je to bilo važno? Ako je planirala da se vrati svom klanu, čovjek za kojeg se pretvarala da će se udati je bio beznačajan. Ipak, udati se za Daniela, iako je znala tako malo o njemu, i dalje bi bilo bolje od 40

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

udaje za čovjeka koji joj je masakrirao cijeli klan. Ako bi došlo do stvarne svadbe, razgovarat će o njegovom klanu tada. To će biti dio njene osvete Rossu. Udahnuvši duboko, rekla je, -

U redu.

Daniel je podigao obrve, kao da je očekivao da će reći ne. Posegnuo je ponovo za viskijem. Myra se trudila da se ne nasmije glasno, umjesto toga se ujela za unutrašnjost obraza. Jako. Da, bio je dobar u skrivanju emocija, i svakako je koristio viski da mu pomogne u tome. Ona ga je šokirala. Bilo je to čudno. Ali je taj osjećaj brzo nestao sa spoznajom da će, uda li se za njega u suštini odustati od svoje slobode. -

Onda ste sada pod mojom zaštitom. - Danielov glas nije bio tako siguran kao ranije.

Nadali ste se da ću reći ne?

Riječi su joj izletjele prije nego ih je mogla povući, i osjećala je kako joj obrazi gore. Onako zatvorena u Foulisu često je govorila ono što joj je bilo na umu, iako ju je zbog toga otac ili dadilja grdili, a kako je rasla, pokajanje od sveštenika. Daniel se zakikotao, iako mu je osmjeh jedva stigao do očiju. -

Naprotiv, drago mi je što ste rekli da.

Myra je suzila oči, gledala je kako mu se kapljice znoja skupljaju na čelu i padaju mu niz sljepoočnice. Njegova reakcija nije samo bila neprocjenjiva jer je on bacio karte na sto, već joj je olakšao osjećaj malaksalosti. Daniel je bio ljudsko biće prije svega, plemenit. -

Obećavam da vas neću ubiti prve bračne noći. – ponudila je s pola humora, usne su

joj se blago izvile. Prekasno je shvatila šta je njena izjava izazvala jer su Danielove oči potamnile i pogledom je prelazio po njoj. On je progunđao, kao da ju je uzeo za riječ, ali mu je um bio trenutno daleko. Ne, bio je tamo gdje je ona bila—neprekidno razmišljajući o... bračnoj noći. Postelji. O onoj o kojoj se ne protivi u potpunosti. Kako bi bilo da osjeti njegove duge, snažne i grube ruke na sebi? Da usnama prelazi preko njenih, pali joj meso dok je uzima? Myrino srce je tuklo a znoj joj se slijevao niz kičmu. Nebesa, odjednom joj je bilo vruće. Myra je u potpunosti i krajnje znala šta se dešava između muškarca i žene. Ne samo zato što su joj rekli i ne zato što su joj rekli da je to neugodno za ženu, ali jedna od njenih omiljenih zabava je bilo skrivanje u tajnim prolazima , vidjela je više od jednom kako izgleda vođenje ljubavi. I nije izgledalo neugodno uopšte. Sasvim suprotno. Božijih joj rana! Zašto je uopšte razmišljala o vođenju ljubavi s Danielom? Neće se stvarno udati za njega. Ona će se s tim nositi dok ne održi obećanu riječ bratu, onda će se vratiti u Foulis i preuzeti odgovornosti kao vođa. Obnoviti svoj dvorac, ojačati njen klan. Do dana kada će njen nećak to nastaviti sam...molim se, neka bude nećak! Daniel je zakoračio prema njoj, a ona se zagledala u njegove čizme, još jednom uočivši koliko su bile veće od njenih. Šta je ono ona čula da su vulgarni ratnici rekli u više prilika? Što su veća muškarčeva stopala, veći mu je.... 41

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Bila je šokirana. Polahko, dozvolila je da joj se pogled polahko diže uz njegove dobro oblikovane, mišićne noge, plišani vuneni pled, lanenu košulju koja mu je prekrivala široke grudi, debele ruke, a onda je konačno pogledala njegovo prikladno zgodno, isklesano lice. Myra je progutala na ono što je vidjela na njemu. Želju. Samo joj je pojačalo njenu. Odjednom su joj usta bila suha, i bojala se da ako progovori samo će zvuk gušenja da izađe iz nje. -

Kako ćemo osigurati da je postignut dogovor između nas?

Glas mu je bio niži nego ranije, i izazvao joj je drhtavicu. -

Kako to mislite?

Ne mogu dozvoliti da se povučete iz ovoga?

Zašto je odjednom izgledao tako joj blizu? -

Zašto vam treba žena?

Jer nije bilo drugog razloga za ove uvjete. Čovjek je bio u nevolji. Morala je znati zašto da bi nastavila dalje s ovim. Nasmijao se, oči su mu plesale po njoj jer ga je provalila. -

Pronicljivi ste, moja mala djevojko.

A vi mi ne odgovarate na pitanje.

Iscerio se još više. -

Zbog obećanja koje sam dao svom klanu. Još se nisam oženio i proganjaju me

svakog svjesnog trenutka. Klimnula je, potpuno ga razumjevši. I njen klan je nju proganjao, i hvala bogu da se njen brak tek trebao dogoditi. Danielova potreba za ženidbom samo joj je još više potvrdila njegov značaj za klan. Je li moguće da je moćan vođa stajao pred njom? Myra je nakrivila glavu, jer joj je više pitanja punilo glavu. -

Zašto idete Bruceu?

Daniel je slegnuo ramenima. -

Volim se boriti.

Myra se nasmijala. -

Barem ste iskreni. Bit ću udovica prije vremena.

Iscerio se i namignuo, uzbuđujući je do stopala. Kako je to mogao učiniti samo zatvaranjem jednog oka? Myra nije znala, ali joj sigurno ne bi smetalo da to ponovo učini. -

Sada vi izbjegavate odgovor.

Koje je bilo pitanje? – upitala je, nadajući se da neće tražiti neku pagansku krvnu

zakletvu. -

Kako mogu biti siguran da nećete pobjeći onog trenutka kada vas sigurno dovedem

do Brucea? 42

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Nije imala pojma... jer je planirala da se vrati u Foulis kada preda svoju poruku. Myra je slegnula ramenima. -

Povjerenje?

Gorštak nikome ne vjeruje u potpunosti.

Onda nemate puno prijatelja.

Daniel se namrštio. -

Dosta je igranja igrica. Moram imati garanciju da ćete se udati za mene na proljeće.

Inače ćete proći kroz pakao od svog klana.

Ne. Moja majka i stric će se pobrinuti da se oženim nekom drugom.

Pa zašto ne učinite tako?

Želim da oženim vas.

Njegovo priznanje joj je oduzelo dah. Koraknula je unazad, nesigurna u sebe i u povjerenje koje joj je dao. -

Zašto?

Daniel je slegnuo ramenima. -

Stvarno ste lijepi, curo. Hrabri ste i volim da su mi žene snažne u glavi kao i u tijelu.

Bila je polaskana što je te stvari primjetio kod nje i da su mu se svidjele. Mnoge su bile isključene jer nije bila simpatična. Myra nije bila Rose. Ona ne bi radila ono što bi joj suprug rekao, i sigurno bi s naletom vjetra upadala u nevolje. -

Hvala vam.

Nije potrebno da se zahvaljujete. Nisam vam to rekao da bih vam laskao,

jednostavno sam naveo činjenice. Kako je lijepe stvari koje je rekao mogao učiniti da zvuče tako grozno? Myra se namrštila, jer se sva toplota od njegovih riječi raspršila. Poslije svega bio je muškarac. Nije da je mogla očekivati mnogo. Zašto je pokušavala da ga učini boljim od ostalih koje je upoznala i sretne ga na svom putu? Bio je bolji od skitnica, ali da li je bio kao neki od plemića koji su posjetili Foulis? Njeno mrštenje se produbilo pa se odsutno igrala prstima sa nitima njene nekad lijepe haljine. Nije mogla razumjeti zašto, ali ga je smatrala boljim. Ali upropaštavao je to mršteći se. Odbijajući da joj pokvari raspoloženje, Myra je odlučila da će se zauzeti za sebe. -

Bez obzira, zahvaljujem vam se. Šta ste imali na umu? Nemam pergamentnog

papira, a vi? Možda kada stignemo u Eilean Donan, ili u neku krčmu u putu, možemo napisati bračni ugovor. Daniel je odmahnuo glavom. -

Ne. Mora biti sada.

Sada? 43

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Pogledala je oko sebe. Nisu mogli naći pergament u blizini. -

Dakle, imaš nešto uz sebe ili u torbi na tom ratnom konju?

Daniel je promumljao, a Myra je suzila oči. -

Imao sam na umu zavjet, djevojko.

Koraknula je unazad. -

Zavjet?

Sada je ona odmahivala glavom. To nije bilo dobro. Zavjet nije bio pisani dokumenat, ali je isto tako bio važeći. Ako bi legao s njom, i ostala trudna... -

Onda ste planirali pobjeći.

Glas mu je očvrsnuo poslavši joj jezu kroz tijelo.

Ne!

Myra je žestoko odmahnula glavom, svjesna toga da je bila sama s ovim čovjekom. -

Zašto biste odbili zavjetovanje onda? To je najbolje rješenje naše dileme.

Myra to nije vidjela na taj način. Ne, zavjetovanje je u njenim očima bilo isto kao ceremonija vjenčanja. Bit će joj se teže izvući. -

Ko ste vi?

Rekao sam vam, ja sam Daniel.

Da, ali iz kojeg klana?

Daniel joj je prišao bliže, a vazduh oko nje je postao topliji. Imala je poriv da se privije uz njega, da ono malo toplote prebaci i na sebe. Ometao ju je u tome šta je trebalo da zna. Još jednom je koraknula unazad. Daniel ju je pratio, stopala su mu dodirivala njena. -

U rodu sam s Andrew Morayem—vođom Viliama Valasa dok nije umro. Da li to

zadovoljava vašu radoznalost? Klimnula je, iako ju je to samo malo smirilo. -

Onda ćemo se zavjetovati.

Lice joj je gorjelo, mogla se zakleti da će se pretvoriti u plamen. Ne bi prihvatio ne kao odgovor, a njoj je ponestajalo opcija. Zgrabio joj je ruke, oni veliki žuljeviti prsti su je pritiskali. Myra je prisilila prste da se ne tresu što je samo izazvalo da joj koljena klecaju. Namjera u njegovim očima ju je više uplašila nego kada su ona i Rose stigle na kraj tunela pa je morala poći u pronalazak konja. Ovo je bilo zastrašujuće u sasvim drugačijem konteksu, jer je izgledalo kao da će je poljubiti a niko je nikada prije nije poljubio. Što je još gore, željela je da je poljubi. Ne, ne, nije! Myra je progutala, pokušavajući uhvatiti dah dok su joj njegove čizme gazile noge. -

Zavjetovat ću se s vama, Myra, ako ćete mi postati supruga na proljeće.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Našla se kako mu klima glavom kao odgovor. Oh, svojeglavi vrat! Onda se sagnuo, oči blago zatvorio, njegova crna kosa je muževno padala preko njegovih čekinjastih obraza. Myra nije htjela zatvoriti oči. Gledat će svaki trenutak ovoga. Osjetiti svaki dodir, dah. Danielove usne su pronašle njene. Bile su vruće, meke i grube u isto vrijeme. Polahko su se kretale kao da je htio osjetiti svaku liniju njenih usana. Trepavice su mu bile tamne, duge, guste i pritisnute na obraze. Male plave vene su mu se vidjele na kapcima, a obrve su mu bile nakrivljene, pune. Mali ožiljak je krasio prostor između njegovih obrva. Kada su mu usne nježno dotaknule njene, što joj je ubrzalo srce, dlanovi su joj se znojili a noge su joj drhtale, Myra je shvatila da se više ne može koncentrisati na njegove karakteristike. Zatvorila je oči.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ŠESTO POGLAVLJE Sveta Marijo Majko Božija....

yrine usne su bile najslađi grijeh. Mehke, plišane, tople, vlažne tamo gdje je jezikom prešla preko njih. Daniel se nije mogao zasititi njenog slatkog poljupca. Nije se mogao zasititi nje. Bila je primamljiva,

zavodljiva. Obraz joj je bio topao kada ga je njegov nos dotakao. Daniel ju je želio čvrsto stisnuti uz sebe, da osjeti cijelu dužinu njenog tijela uz sebe. Ali nije mogao. Ne još. Bila je tako nevina. Nije ju htio preplašiti. zavjetovanje je bilo važno. Mora se učiniti, i to sada. Lagano, odmakao se od nje, vidjevši ošamućenost u njenim očima. Zagledala se u njega čudno, iznenađeno, a bilo je i malo straha koji je u njima plesao. Zgrabio joj je ruke u njegove, osjećajući da blago drhti od njegovog dodira. -

Zašto ste to uradili?- upitala je.

Poljubio vas?

Da.

Držala je usne stisnute, pa ih malo pomjerila, kao da je htjela da osjeti njegov poljubac još malo. Daniel se jako trudio da se ne nasmije. Poljubit će je ponovo ako ne prestane s tim. -

Nisam si mogao pomoći.

Rekla sam vam, imate malo kontrole.- namrštila se na najdivniji način.

Daniel se iscerio. -

Doveli ste me u iskušenje. Zar niste uživali?

Myrino lice je dobilo priličnu nijansu crvene boje, i spustila je pogled na tlo. -

Ne.- ujela se za usnu.

Interesantno.

Glava joj se naglo podigla. -

Zašto to kažete?

Pa, zbog načina kako ste mi uzvratili poljubac, i po vašem ubrzanom dahu na mom

obrazu rekao bih da jeste. Niste se ni povukli također. Ja sam prekinuo poljubac. Na ovo je susrela njegov pogled, a vatra je plesala u njihovim dubinama. -

Hoćete da kažete da vi niste uživali?

Oh sveci, pravi je užitak zadirkivati ovu ženu. -

Pa, mogao bih reći da vam je ovo bio prvi poljubac, ili ste se prije ljubili s lošim 46

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

kandidatima. Bila je u šoku, još više se zarumenila, šireći joj se niz vrat, i poželio joj je rastvoriti ogrtač da provjeri da li se to crvenilo proširilo i na njene grudi. Podigla je prste k njemu i prekasno je shvatila gdje je buljio. A ona ga je uhvatila. -

Šta ste ono govorili o samokontroli? Da je nemate?

Myra mu se podrugljivo nasmješila i zakolutala očima. Daniel se morao podsjetiti da je bila dama. Djevica. Nevina. Nije bila jedna od žena koju bi pokupio u krčmi ili neka od promiskuitetnih udovica s kojim bi uživao noćima. Myra vjerovatno nije ni znala šta se dešava između muškarca i žene. Iznenada se skršio. -

Izvinjavam se, moja damo. Izgleda da sam se zaboravio.

Promrmljala je nešto vrlo prosto. -

I ja bih rekla. Hoćemo li nastaviti?

S čim?

Na ovo je još jednom prevrnula očima. Šta se dođavola dešavalo? Daniel je uvijek imao kontrolu nad situacijom. Kako je zbog ovog parčeta djevojke mogao tako da izgubi svoj um? Kako je mogla preuzeti kontrolu nad njim tako lahko i jednostavno? Bio je to samo poljubac, koji nije bio čak ni dobar. Nije bio uključen ni jezik. Daniel se mrštio na nju, došla mu je muka kada je vidio prirodno crvene pramenove u njenoj inače crnoj kosi. Zašto je primjetio tako fin detalj? -

Zavjetovanjem, zvijeri. Neće proći dugo prije nego ljudi onog čovjeka dođu , nadajući

se da će me uhvatiti nespremnu. Nisu ljubazno prihvatili to što sam im ubila vođu. -

Moji ljudi su ih vjerovatno sreli i poslali ih njihovim putem.

Pomolimo se, jer izgleda da ste izgubili razum. Da li poljubac uvijek utiče tako na

vas? Mala zafrkantica.... Daniel joj je jače zgrabio ruke, zurio je u nju s iznenadnom ozbiljnošću i gledao u njene raširene oči. -

Ne, ne utiče, a vi ćete morati da se prema svom mužu odnosite sa malo više

poštovanja. Sada je shvatao zašto ju je brat držao skrivenu. Razumio je zašto kada je upitao za nju, Byron tvrdio da je bila neposlušna. Ona je bila žena sa duhom vatrene naravi, a on ju je namjeravao ukrotiti. Na proljeće, bit će uzorna supruga, onakva kakvu će s ponosom predstaviti svojoj majci i rođacima. Ali najviše od svega, ako ne smiri svoju smjelost, vjerovatno će upasti u nevolje. Što je već učinila. Bila je prisiljena da ubije čovjeka, i naizgled se sasvim oporavila od početnog šoka. Daniel je bio zbunjen. Ova žena nije mu imala smisla. Možda joj nije odao dovoljno priznanja. Myra je povukla ruke. 47

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Neću se zvjetovati sa zvijeri. Došla sam do ovdje, mogu nastaviti svojim putem sa

vama ili bez vas. Bez obzira ne njene riječi mogao joj je vidjeti strah u očima, vidjeti kako joj usne drhte. Bila je uplašena. Možda je većina njenog razmetanja bila od straha. Daniel nije imao sestre, i iako je proveo mnogo vremena sa rođakinjama, žene su ga i dalje zbunjivale. Morat će biti nježniji s njom. Posebno ako je htio njen pristanak. Danielu je trebala žena, a Myra mu je ponudila savršenu priliku. Spasit će ga od sigurne propasti. Braka s potpunim strancem. -

Žao mi je , curo. Nisam vas želio uplašiti. Obećavam vam, nisam zvijer.

Namrštila se. -

Obećali ste se da ćete se kontrolisati a ipak ste me poljubili.

Daniel je posegnuo još jednom za njenim rukama, gladeći palcem po njenim zglobovima. -

Da. Ako je to vaša želja, onda vas više neću ljubiti. Do postelje.....

Na način kako je oklijevala dao mu je do znanja da je željela da je opet poljubi, da joj nije bio odbojan onako kako se pravila. Daniel se nasmješio, pokušavajući slatkim osmjehom da je smiri i uspio je. Myra mu je uzvratila, najljepšim osmjehom koji je ikada vidio. -

Prelijepi ste, curo.

Hvala vam.

Otkinuvši mali komad platna s njegovog pleda zavezao ga je oko njene ruke. -

Uzet ću vas za ženu. Neka mi Bog i njegova bujna zemlja budu svjedoci, vjenčat ću

se s vama. Myra je progutala i oblizala usne nekoliko puta prije nego je ponovila njegove riječi. -

Na proljeće ćemo to ozvaničiti.

Čestitam, moj gospodaru.

Leo i njegovi ljudi su dojahali u tom trenutku, svjedočeći njihovoj razmjeni. -

I sada imamo svjedoke.

Daniel je rekao Myri prije nego se okrenuo ka Leu. -

Dozvolite da vam predstavim lejdi Myru—zavjetovali smo se do proljeća.

Moja damo.

Leo i ostali su rekli dok su silazili sa konja i kleknuli pred njom. Myra je izgledala šokirano kao što je i Daniel. Uzela je komad njegovog pleda i stavila ga u svoju čizmu. Njegovi ljudi su joj brzo iskazali lojalnost. Nisu znali ko je ona bila, samo da je sada pripadala njemu. To je bio dobar znak da su njegovi ljudi dobri i zaista na putu da vide njegovu pravu prirodu, bez vela prezira njegovog oca koji je visio među njima. -

Leo, samo jednu riječ – rekao je Daniel.

Okrećući se ka Myri dao joj je znak da ostane tamo gdje jeste. 48

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Vraćam se za trenutak.

Myra je podigla obrvu, kao da je htjela odgovoriti, ali na njegovo iznenađenje zadržala ga je za sebe. Daniel se nasmijao. Napravio je dobar izbor. Nekoliko metara dalje se zaustavio i pogledao Lea u oči. -

Šta ste pronašli?

Ponašli smo nekoliko ljudi koji su sahranjivali mrtvaca. Pitali smo ih ko je bio a oni su

odgovorili da je bio njihov vođa, da ga je žena ubila. Daniel je kimnuo. -

Myra.

Da, shvatili smo to kada smo došli ovdje. Krv joj je pokrila haljinu.

Daniel je zaboravio na to. Moraju joj pronaći nešto drugo za obući uskoro. Krvava haljina će samo privući pažnju. Osim toga, želio je da mu žena nosi nešto dostojno dame. Što priliči lejdi Murray. Njegovoj ženi. Taj izraz mu je pokrenuo bolestan grč u stomaku, i na trenutak je Daniel pomislio da će izbaciti svoj oskudni doručak. -

Jeste li dobro, gospodaru?

Jesam.- procijedio je.

Izgledate blijedo. Jeste li znali da je ubila čovjeka?

Da.

Leo je klimnuo. -

Pobrinuli smo se da ljudi odu u suprotnom pravcu i zaprijetili da ih zadržimo podalje.

Daniel je klimnuo. -

Ona je veoma hrabra. – rekao je Leo, zureći ka Myri.

Da.

Bit će vam dobra žena.

Da.

Pa, dobra je stvar što smo vam se pridružili da vam osiguramo svjedoke.

Da.

Izgledalo je kao da je bez teksta, sposoban da odgovori samo jednim slogom. Nije očekivao da će biti toliko pogođen uzimajući ženu. -

Ko je ona?

Ona je sestra pokojnog lorda Munroa.

Lejdi Munro je stigla u Blair ono jutro kada smo otišli, ne?

Da. Navodno je njegova sestra dovela je do tamo i nastavila put sama.

Zašto?

Daniel je obećao da će Myrina misija ostati samo njemu poznata. Slegnuo je ramenima. 49

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Nigdje posebno, vjerovatno je bila u šoku. Rekao sam joj da ću je zaštititi.

Ženeći je? – Leo je izgledao skeptičan.

Da. I ona ne zna da ja znam ko je ona. Neka to ostane među nama.

Još jedan način da testira lojalnost svog čovjeka. Njegov drugi u komandi je slegnuo ramenima, pa je promijenio temu, očigledno prihvaćajući ono što je Daniel rekao. Daniel nije mogao biti više zadovoljan. -

Vidio sam dim na nekoliko mjesta u šumi. Mali dim. Najvjerovatnije vatra u kampu.

Nismo sami ovdje. Najbolje bi bilo da krenemo svojim putem, da bismo izašli iz ove šume koja je puna grubih muškaraca. Posebno sa damom sa nama. Daniel je klimnuo. -

Ako mogu slobodno govoriti... – Leov izraz je izgledao napeto.

Slobodni ste da izrazite svoje mišljenje Leo, ali mudro odaberite riječi.

Šta ćete raditi sa damom u Eilean Donanu? To je kamp za trening muškaraca.

Također je i dvorac, a dvorci često imaju žena unutra koje vode brigu o stvarima.

Siguran sam da će pronaći dovoljno posla tamo. Koliko god je njegov odgovor zvučao glatko, Danielu nije propustila činjenica da je zapravo bio zabrinut oko toga šta će ona raditi tamo. Myra je još uvijek trebala podijeliti svoju poruku s njim. Šta ako se Bruceu ne svidi ono što čuje? Šta ako je poslana nekim drugim poslom? Lahko je ubila čovjeka iako u samoodbrani. Da li je moguće da je poslata da ubije Brucea? Ako jeste, ko ju je poslao? Koji je bio bolji način da pošalju ubojicu? Niko nikada ne bi posumnjao u ženu, najmanje od svega prekrasnu ženu, sestru lorda koji je upravo bio ubijen. Daniel je pogledao preko u Myru, gledao je kako stoji, dignutih ramena, očiju uprtih ravno naprijed, ne gledajući nikoga i ništa. Zbunjivala ga je, intrigirala. Morao je biti na oprezu. A kada pođe da dostavi poruku insistirat će da pođe s njom. Čak iako bude ljuta. Ostalo je još nekoliko dana prije nego stignu u kamp, dovoljno vremena da sazna još neke njene tajne. -

Ljudi i ja smo zadovoljni što ste pronašli ženu koju ćete oženiti, moj gospodaru.

Gledali smo kako vaša majka i stric dovode mnoge kandidatkinje iz okoline Visije. Nijeda nije bila tako lijepa, niti hrabra kao djevojka s kojom ste se vezali. Daniel se lijeno nasmiješio. Bio je u pravu. -

Hvala vam Leo.

Otpuštajući svog čovjeka, odšetao je do Myre. -

Najbolje je da krenemo. Šuma je puna muškaraca poput onog kojeg ste ubili. Nekih

dovoljno očajnih da pokušaju napasti nekoliko gorštaka. Myra je klimnula. 50

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Moj konj....

Jahat ćete sa mnom.

Namrštila se na njega, boja oči joj je potamnila. -

Sposobna sam sama jahati. Nisam pala s konja više godina.

Sklonila je pogled i dotakla modricu na glavi. Sastavljajući dva i dva , Daniel je shvatio da je stvarno pala s konja nakon što je pogođena s nečim, ili je neletjela na granu. -

Bez obzira, jahat ćete sa mnom.

Zašto?

Daniel je skupio obrve mršteći se. Nije mu se svidio način kako ga je gledala kao da je pribjegao trikovima. Nije navikao na ispitivanja. Posebno ne od žene....osim njegove majke. -

Ne dovodite u pitanje moje naredbe.

Eto vas opet, ponašate se poput grubijana. Jahat ću svog konja; on je brz.

To je bio dio problema. Kako je mogao biti siguran da cura neće pobjeći prvom prilikom koju dobije? -

Jahat ćete sa mnom, kraj rasprave.

Myra je buljila u njega, s izrazom na licu zbog kojeg je Daniel poželio da je čitač misli. Mora da ga je proklinjala do pakla i nazad iza tih smeđih očiju. -

Vidim da ste u raspoloženju da šefujete. Pretpostavljam to što ste gospodar da ste

navikli izdavati naredbe i da se one ispunjavaju. Ovaj put ću je poslušati, ali u budućnosti, nastavit ću vas ispitivati. Krajičkom oka je vidio da se njegovi ljudi penju na konje i da se prave da ne slušaju, iako se nekoliko zakikotalo. Prokleta da je. Zgrabio joj je ruke, i privukao je sebi tako da su njegove usne dotakle njeno uho. -

Da me nikada niste propitivali pred mojim ljudima. Ikada.

Glas mu je bio nizak, preteći. Myra je jednostavno klimnula, ali je držala usne čvrsto zatvorene. Kada ga je pogledala bilo je bijesa u njenim očima, ali je uradila kako je rekao i otišla do njegovog konja, spuštene glave. Zašto se osjećao kao monstrum? Mrzio je što je izgledala tako krotka i utučena. Jedan od razloga zašto ju je pitao da se uda za njega je bila njena vatrena priroda. Daniel ju nije htio ugušiti. A ipak, nije htio da izgleda kao budala pred svojim ljudima. Kako neko može uspostaviti ravnotežu među time? Da nije bio na tako novom, nesigurnom terenu s ljudima onda mu možda ne bi bilo stalo. Sada joj je pokazao da može biti grub, kao što ga je i optužila. Vjerovatno je izgubio njeno povjerenje. Sranje! Htio je lupiti glavom od drvo. Krenuo je na ovo putovanje da uživa još nekoliko mjeseci kao neženja, a sada se našao povezan sa ženom koju je jedva znao, čiji je duh upravo slomljen, i još uvijek nije bio siguran jesu li ga ljudi vidjeli kao vođu. Gutljaj viskija bi sad dobro došao. 51

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Prišao je konju i popeo se iza krutog tijela svoje mlade. Nagnuo se naprijed i šapnuo joj u uho, -

Žao mi je.

Ako je moguće vrat joj je postao još krući. Pa, pustit će je da bijesni na njega neko vrijeme. Ali bolje da s tim prekine do vremena kada dođu u kamp. Neće spavati pored žene koja ima prirodni nagon za ubijanje, koja je dobila želju da mu skine glavu sa ramena. Gurnuo je Demona u kas, jedan od njegovih ljudi je uzeo uzde njenog konja dok su se probijali kroz šumu i izašli na put. Nerednim selom kojim budu prolazili pokušat će joj nabaviti novu haljinu. I kupku—kao ispriku. Vjerovatno će uživati da sapere sa sebe miris smrti. Nije da ga je mogao namirisati, već je primjetio da je stalno gledala u svoje ruke, kao da nije bila sigurna je li isprala svu krv sa njih. Kupka bi bila to. Neće je zadovoljiti ničim nego tim. Neće joj priuštiti više izvinjenja. Ne, žena mora naučiti gdje joj je mjesto. Daniel će poželjeti dobrodošlicu njenoj vatri iza zatvorenih vrata, i ako je željela da ga odvede u njihove odaje da mu ispere uši to će učiniti drage volje. Uživat će u vremenu pomirenja, gdje će biti u mogućnosti da okusi slatko meso njenih usana ponovo. Da u potpunosti uroni svoj jezik u njena usta i pređe preko njenog baršunastog malog ružičastog jezika. Sranje. Kurac mu se zategao. Hvala bogu na njegovoj torbici, inače bi osjetila njegovu krutu dužinu na svojoj stražnjici. Duplo sranje. Sada nije mogao izbiti iz glave njenu stražnjicu. Mogla bi biti boje kreme i ruže. Glatka, svilenkasta, okrugla. Uzeo bi obline u obje ruke, osjećajući njeno podatno meso u svojim dlanovima. Masirati ih.... oh, Bože. Sad mu se kurac trzao. Put do Eilean Donana će biti dug—a on će biti dignut. Možda će biti najbolje da legne s njom negdje usput. Ne. Pokušat će sačekati do proljeća. Nije spomenuo spavanje u pregovorima, i dok ju je jedva poznavao, bio je svjestan jedne stvari—nije bila spremna za postelju s njim. Daniel bi se probudio bez kurca i jaja ako bi pokušao. Odmakao se nekoliko centimetara, pokušavajući otići od njene vreline. Koncentrišući se na nešto drugo moglo bi pomoći. Mislio je na obuku muškaraca. Da, to je bilo najbolje. Kojim oružjem će trenirati prvi dan. Učit će ih kombinovanoj borbi, prsa od prsa. Bio je dobar u tome. Jedan od najboljih. Sav fizički napor će ga izmoriti pa neće stići razmišljati o odlasku u krevet s njom. Bože, kako će se izvući s tim? Kako će trenirati ljude i držati je na oku u isto vrijeme? Daniel je stisnuo zube. Šta je bila njena poruka? Hitnost njenog putovanja? Čim prije prestane biti ljuta na njega, sjest će s njom i imat će dug razgovor. Vidjeti da li će se složiti da mu bar kaže nešto malo. Bilo mu je potrebno da zna da zapravo ne ide da bi ubila Brucea. Lord je znao da ih je bilo mnogi koji bi. Zar ne bi bilo ironično da njegova žena završi kao ubica čovjeka kojem se on zakleo na vjernost? Oh, njegova majka i stric mu nikad ne bi dozvolili da to preživi. Njegovi rođaci će

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ga živog spaliti. Njegovi ljudi ga nikada ne bi poštovali ako to bude slučaj. Pa, do jaja, bolje da ona to nije. Ili će pakleno platiti.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

SEDMO POGLAVLJE

yru je kičma bolila kao đavo. Nikada nije sjedila tako pravo. Ček ni u crkvi. Čak ni kada je na koljenma bila u pokori. Lopatice ramena su joj bile tako zategnute da su se gotovo dodirivale. Vrat joj je čvrsto stajao.

Mišići i leđa su joj vapili da ih savije, da ih protegne, ali ako to uradi samo će se približiti Danielu, i tako je mogla osjetiti kako je njegova toplina obavija, da se osjeća.....vruće. Oh, dragi Bože, zašto joj je bilo tako vruće? Nije imalo smisla jer je temperatura bila na zamrzavanju. Koža joj je bila zapaljena, i svaki puta kada je ispustio dah osjetila ga je čak do stopala. Svaki put kada se pomjerio, morala je ukrutiti tijelo još više. Morala je iskoristiti svu snagu volje da ostane tako napeta. Da ne dopusti svom tijelu da ga dodirne, da se opusti. Ako brzo ne stignu do kampa, naslonit će se na njega i protegnut će se kao lijena mačka. Osjetit će svaki centimetar njegovog tijela koji joj dođe pod dodir. Kičma će joj se izvijati oko njegovih mišića. Takve misli su joj prizvale mnoge čudne slike. Još poljubaca. Nije očekivala da će njegove usne doći u kontakt s njenim. Nije očekivala onaj vreli osjećaj koji ju je preplavio kada se to dogodilo. Myrino cijelo biće se osjećalo kao da pluta po oblaku, osjetila je vrtoglavicu, vrtilo joj se s nekim neobjašnjivim osjećajem. I onda je morao da uništi čudo i radost njenog prvog poljupca ukazujući joj kako je bila užasna. Poniženje je nikad nije tako duboko pogodilo. Šta je zapravo učinila pogrešno? Za nju, činilo se da je Daniel učinio sve kako treba...tako dobro. Možda je trebalo da napući usne još više. Da ih jače pritisne uz njegove? Oh, čemu bi to koristilo? Nije imala pojma šta da radi, i vjerovatno nikada neće naučiti jer se zaklela da od ovog trenutka pa nadalje nikada neće poljubiti muškarca. S Danielom će joj biti prvi i posljednji poljubac. Myra je stisnula zube u frustraciji. Jednog trenutka bio je sladak, osjećajan, potpuno je opčinivši, a sljedećeg tup, grub i zvijer. Myra se nikada nije osjećala tako izvan elementa. Nikad se nije osjećala tako suprotno svojim emocijama, uvjerenjima. Zaklinjući se na jednu stvar u glavi, njeno tijelo je to mijenjalo sa jednom riječu koju bi joj rekao ili uradio, potpuno uništavajući zakletve koje je sebi rekla. Daniel se ponovo pomjerio iza nje, psujući nisko u bradu, kao da je pokušao sakriti svoju iznerviranost. Bilo je očigledno da mu je neudobno kao i njoj. Nije se mogao prestati pomjerati iza, i svaki drugi trenutak neka kletva ili psovka mu je izašla na usta. Nekoliko puta Myra se morala ugristi za obraz da se ne nasmije. Njegova usta su očito voljela bezobrazne riječi kao i njena. Barem će, u ovom kratkom periodu njihovih zavjeta, moći uživati u tome, jer nije imala u planu uživati ni u čemu drugom s njim. Sudeći po njegovom neprestanom pomjeranju i psovanju, ljubljenje nije bila jedina stvar u kojoj je bila užasna. Očigledno, Myra 54

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

je bila i grozan saputnik u jahanju. Ako zastenje još jednom, možda će mu zabiti lakat u rebra, ili će ga zbaciti s konja da ga oslobodi bijede. Koliko god joj bilo neudobno, Myra je priznala jednu stvar—osjećala se sigurno. Prvi puta u sedmici, mogla se malo opustiti. Neće morati biti na stalnom oprezu. Mogla je gledati oko sebe, kako se vjeverice penju po ogoljenom zimskom drveću, i lete kroz vazduh da bi se zakačile na savijenu jelu. Gledala ih je kako svojim malim ustima skupljaju žireve i strelovito pogledavaju okolo da im neko ne bi ukrao žireve. Ugh... žirevi. Drugi razlog zbog čega je bila zadovoljna jer je srela Daniela. Nikada nije htjela ponovo jesti sirove žireve. Iz onog što je čula, nisu bili loši kada su bili skuhani kao varivo ili hljeb, ali zar joj neko nije rekao da su sirovi žirevi opasni za konje? Da li je bilo moguće da su opasni i za nju? Pretpostavljala je da ako će umrijeti sljedećeg dana od bolova u stomaku, znat će. Myra je odvratila pažnju sa vjeverica na horizont. Vjerovala je da je gorje najljepše u zimu. Planine su krasile pejzaž u nazubljenim lukovima, vrhovi su im bili vidljivi odavdje. Snijeg je već pao na visinama. Neće proći još dugo prije nego padne i na zemlju. Molila se da stignu na svoje odredište prije nego padne. Da je Bruce neće prisilno kazniti za prenošenje riječi kojim se neće obradovati. Ako budu uhvaćeni u snježnoj oluji, mogli bi biti zaglavljeni nekoliko dana—ili gore, smrznuti se od hladnoće. Molila se da pređu preko planine prije oluje—lavine nisu bile svakodnevna pojava, ali tokom oluje nisu bile nemoguće. Pošli su putem izvan šume koja je skrivala one koji su joj htjeli nauditi kao što je Daniel i rekao, i jahali su kroz dolinu i preko močvare—tlo nije bilo mehko zbog hladnoće. Dok nisu stigli do malog sela okruženog kamenom i mračnom šumom. Sunce se jedva povuklo, postavljajući roza tonove da miluju oblake. Kada se Daniel zaustavio ispred konobe, Myra je zastenjala. Što je sigurno, on i njegovi ljudi će tražiti pivo i društvo žena dok je ona...šta? Smještena dolje s konjima? Pridruži im se u razvratu? -

Kopile.

Promrmljala je dok je sjahala da ga prati unutra. Koliko god da je htjela ostati s konjima, nije bilo sigurno. Nije znala gdje je, i sasvim iskreno, njen izgled će privući nekoliko radoznalih očiju. Možda će se ovdje snaći za novu haljinu. Iako nije imala ništa da bi je platila. Kantu tople vode i lužine da sapere mrlje smrti njenog napadača. -

Nemojte ništa govoriti.

Rekao je Daniel ispod brade. -

I povucite ogrtač čvrsto da sakrijetu tu krv.

Myra je klimnula. Nije joj se nimalo svidjelo njegovo preuzimanje kontrole, njegova potreba da dominira svim, ali nije željela praviti scene i da on odluči da je više neće pratiti. Iznutra je dopirala razuzdana, grubijanska buka. Vika, smijeh, ženski vrisci, nazdravljanje, i zveket čaša. U konobi je zvučalo kao da su nešto slavili. Pogledavši po selu, nije mogla 55

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

shvatiti šta. Mjesto je bilo malo, mirno, prilično neimpresivno. Možda su jednostavno slavili što su živi. Myra bi popila u to ime. Daniel je otvorio vrata s Myrom blizu iza njegovih leđa, a njegovi ljudi iza nje. Osjećala se sigurno, čak i na ovom mjestu, okružena velikim, moćnim ratnicima. -

Mogu li vam pomoći?

Myra je provirila iza Danielovih širokih leđa u malog čovjeka koji ih je pozdravio na vratima. Bio je stariji, crvenokosi sa nekoliko sijedih i sa istom bradom čija je dužina bila do pola prsa. Oči su mu bile male, ali samo zato što je koža oko njih bila naborana. Izgledao je pomalo kao stari patuljak ili barem onako kako je Myra zamišljala da oni izgledaju. -

Moja žena i ja tražimo sobu za večeras, novu haljinu, topao obrok i kupku. Moji ljudi

također zahtjevaju hranu i smještaj za konje. Danielov glas je bio zahtjevajući, ali i ljubazan. Mali starac je nagnuo glavu da pogleda u nju. Nasmješio se pokazujući smeđe, krive zube. Nije bilo ničeg zlobnog u njegovom osmjehu, bio je čak veseo. -

Imamo sobu doista, zapravo, prilično veliku. Dolazi s velikom cijenom.

Mišići u Danielovim leđima su se zategnuli pa se odmah i ona zategla. -

Koja je vaša cijena? – pitao je vlasnika konobe.

Čovjek mu je rekao broj od koga se Myra povila. Tri puta viša od cijene normalne sobe. -

Uredu. Samo se pobrinite da cijena uključuje sve što sam zahtijevao, i to brzo.

Myra je otvorila usta. Bio je spreman da toliko plati zbog nje? Koliko bogat je bio Daniel? Vlasnik konobe je isto tako izgledao šokiran, oči su mu se toliko raširile da se vidjelo da su nebesko plave boje. -

Moje ime je Miles, gospodine. – pružio je ruku. – Drago mi je poslovati s vama.

Ja sam lord.

Myrine oči su se raširile. On je zaista bio lord. Miles je koraknuo unazad. -

Izvinjavam se, moj lorde, moja gospo.

Nisko se naklonio. -

Molim vas, ako sačekate ovdje, poslat ću jednu od sluškinja da vas odvede do sobe i

dadne vam lijep obrok, toplu kupku i haljinu. -

A moji ljudi?

Taverna je ovim putem, momci, dobro ćemo se pobrinuti za vaše konje i da niko od

vas ne bude gladan niti žedan dok je ove noći. Myra je zakolutala očima na Milesa dok je prolazio dalje, s namjerom da ispuni svaku njihovu želju. Pretpostavila je da nije puno lordova prošlo kroz njegovu konobu—niti onih koji su tako jednostavno platili preveliku cijenu koju je zacijenio. Nekoliko trenutaka kasnije, 56

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

istrošena žena im je poželjela dobrodošlicu sa blagim osmjehom i obratila se direktno Danielu. -

Moje ime je Sara, pomoći ću vam sa svim vašim potrebama—dokle god da ostanete.

Ovuda, moj lorde. Šta je mislila s tim sa svim vašim potrebama? Myri se nije dopao taj gladni pogled u Sarinim očima. Bit će prokleta ako dozvoli da se ona pobrine oko ijedne Danielove potrebe. Prošli su kroz uski hodnik, drveni pod u rustikalnom stilu je škripao pod njihovim nogama, sve dok nisu stigli do uskih, krivih stepenica. Sara se popela uz stepenice, i Myra se umorila samo gledajući je. Bilo je očigledno da je radila cijeli dan—ako ne i cijeli svoj život. Kada su došli na drugi sprat, vidjela se taverna, koju je dijelila od nje samo klimava ograda. Ako bi se samo nagnula na nju bila je prilično sigurna da bi pala pravo u muška pića i na karte koje su bile razbacane po stolovima ispod. Nekoliko njih je pogledalo gore, podigli šalice prema njoj i Danielu i rekli nešto što nije razaznala. Što god da su stranci rekli nije se svidjelo Danielu. Zategao se još više i poslao prijeteći pogled ljudima ispod, svima onima koji su se nasmijali. Oh, dragi Bože.... Danielovi ljudi su čuli one koji su vikali. Krenuli su pretećim koracima ka mještanima. Izvući će se oružje, bit će prolivena krv... i imala je osjećaj da je sve to bila njena krivica. Plašljivo je stavila ruku na Danielovu i rekla -

Opozovite svoje ljude, inače ćemo večeras spavati vani.

Vidjela je kako mu se vilica stisla, a mišići ispod mesa su zaigrali. Ali ju je poslušao. -

Leo. - pozvao ga je odmahujući rukom. To je bilo sve što je trebalo. Njegovi ljudi su

se povukli, pozivajući da im se šolje natoče. Sara je otvorila vrata sobe. -

Tu ste. Poslat ću vam kadu i hranu.

I haljinu. – Daniel ju je podsjetio.

Da, haljinu, moj lorde.

Myra je bila sve više iritirana tim da se sluškinja obraćala samo Danielu i ponašala se kao da ona nije bila tu. Da li je muškarac morao imati toliku moć nad svima? Sara se povukla, ostavljajući Myru samu sa čovjekom prema kojem je imala mješovite osjećaje. Soba je bila velika—barem Miles nije lagao o tome. Pristojan krevet je zauzimao većinu sobe u kutu. Sto i dvije stolice bile su smještene pored malog prozora kroz koji je ulazilo malo zalazećeg svjetla a pored njih malo žarište. Mali kvadratni stolići su stajali sa strana kreveta, na jednom svijeća i kremen, a na drugom čaša i bokal. Bila je ugodna, staromodna, i očigledno napravljena za dvoje. Vrućina joj je oblila obraze. -

Ne možete ostati unutra sa mnom. - Rekla je Myra gledajući u krevet. Odbijala je da 57

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ga ikad više poljubi, a kamoli da djeli s njim krevet. -

Nemate izbora.

Na njegove riječi se okrenula, osjećaj vreline zbog ljutnje joj je popunio obraze. Stisnutih ruku, stisnula je i zube, pokušavajući da ne pobijesni, i ne ispljune nekoliko odabranih riječi. -

Imam izbor. Svi imaju izbor.

Barem, ako je osoba bila spremna da se nosi s posljedicama, onda jesu. Danile nije ni trepnuo na njenu izjavu, ali ju je proučavao s izrazom koji do sada nije vidjela. Bio je opasan, mračan. Mišići vilice su mu se stisnuli, ali mu se oči nisu stisnule, umjesto toga hladan pogled mu se odmarao na njoj, šaljući joj jezu niz kičmu. -

Izbor? Ne, ne slažem se.

Myra je stavila ruke na kukove. -

Da li sve konce držite u svojim rukama?

Naprotiv, to nije moguće.

Oh, sveti mali Isuse, da li je ovaj čovjek uopšte imao osjećaje? Myra je pokušala da zine u njega, ali je zaključila da je taj zadatak težak. -

Jeste li vi glupi?

Na to je brzo reagovao, koraknuo je jedan korak prema njoj, ali je distanca bila veoma mala. Lice mu je bilo blizu njenom, dovoljno da ako bi se pomjerila samo centimetar usne bi mu bile na njenim. -

Kako se usuđujete tako razgovarati sa mnom? – zarežao je. Zatim su mu usne bile

na njenim. Nije imala vremena ni da uhvati dah. Ovaj poljubac je bio drugačiji od onog kraj rijeke. Ovaj put su njegove usne zapovijedno pritisnule njene, preuzele kontrolu, vlasništvo. I nije se odmakla. Ne, Myra je pritisnila jače, prstima je povlačila po njegovim debelim mišićima ramena, nokte je zakopala kroz njegovu lanenu košulju. Danielove ruke su joj prelazile preko leđa, što je izazvalo šok njenim osjetilima. Ona je uzdahnula, njena usta su se dovoljno otvorila za njegovu invaziju. Vruć, klizak, baršunast jezik ušao joj je u usta. Oh, svi sveci....bila je u delirijumu od zadovoljstva, potrebom, bezobzirnim mislima. Myra je zakovitlala vlastiti jezik oko njegovog, svidio joj se način kako joj je to poslalo potrese požara kroz njeno tijelo, zbog čega je njeno tijelo postalo slabo s potrebom da je ljubi zauvijek. Nije bila stidljiva, nije se obeshrabrila kada joj je gricnuo usnu ili kada joj je rukama uhvatio stražnjicu i privukao je bliže, tvrdoća njegovog uzbuđenja se opako naslonila na vrh njene butine. Oh, bila je loša djevojka, vrlo, vrlo loša djevojka. Ali odbijala je da požali zbog svojih postupaka, zbog očigledno opasne želje njenog tijela, bio je njen muž ovog trenutka a ona je bila njegova žena. Ovo je bilo dozvoljeno.... i ona je uživala što joj je dozvoljeno da ga dodiruje na ovaj način, da uzme zadovoljstvo koje joj je dao ovaj put. Osim... ima jedan mali 58

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

problem. Myra je bila ljuta na njega. Bila je umorna da joj šefuje okolo. Ako je htjela da ga poljubi, da mu dozvoli da je uhvati za dupe, bit će to pod njenim uslovima. Odgurnula mu se od grudi i ošamarila ga u obraz—ne toliko jako kao što je željela, ali dovoljno jako da dokaže svoj stav. Myra je odbijala da neko uzme prednost nad njom. Čak i ako je njegov poljubac uzdrmao njeno tijelo u prijatan ponor. Daniel je izgledao šokiran, koraknuo je korak unazad, očiju ispunjenih ljutnjom i strašću. -

Da li to ne iskazujete poštovanje prema vašem gospodaru?

To ju je gurnulo preko ruba kada se sjetila Byronovih drhtavih uzdaha, njegove tople ljepljive krvi. -

Vi niste moj lord! Moj gospodar je mrtav!

Spustila je ruke na usta, nije htjela otkriti toliko. Čovjek nije imao pojma ko je ona bila i ona je to htjela zadržati tako namjerno. U Danielovim očima se pojavila tuga. Njegova ruka se nakratko ispružila, prstima joj dodirujući zglobove prije nego ju je povukao. Čak i u tom suptilnom dodiru osjetila je udobnost. -

Jeste li udovica?

Myra je zagrizla svoju donju usnu dok je razmišljala da li da ga slaže. Ali šta bi dobro dobila od toga? Ako bi mislio da je udovica, ne bi je tretirao tako nježno i insistirao bi da spavaju skupa pošto ne bi bilo himena da ga probije. Ako bi ikada saznao istinu ne bi joj vjerovao, i ako je nije bilo briga šta će osjećati za nju u budućnosti, sada joj je trebala njegova zaštita. Trebala joj je njegova potpora makar dok ne razgovara sa Robertom Bruceom—i ako Bruce zahvalno prihvati vijesti. -

Ne.

Na Danielovom licu se obasjalo olakšanje. Zašto? -

Žao mi je zbog vašeg gubitka. Vaš otac?

Da.

Djelomična istina. Njen otac jeste umro prije par godina. Danielove usne su se malo rastvorile i klimnuo je glavom. Prije nego su mogli nastaviti svoj razgovor čulo se kucanje od čega je Myra skočila, napetost u njenom tijelu je bila bolna. Daniel je provirio kroz vrata da vidi ko je bio pa je pustio nekoliko radnika iz konobe koji su nosili klimavu drvenu kadu, laneni peškir i nekoliko kanti vode. -

Postavite je pored žarišta. – Daniel je naredio.

Kada su otišli napuniti kadu, Daniel je upalio vatru u žarištu, odmah stvarajući toplinu u sobi. Iznenadna jeza je prošla kroz Myru. Nije shvatala koliko joj je hladno do sada. Voda koju su sipali u kadu nije stvarala paru, i molila se da je makar mlaka, inače će umrijeti od zime dok se bude kupala. -

Moj lorde. - Sara je ušla u sobu, potpuno zaobilazeći Myru predavši hrpu odjeće 59

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Danielu. - Haljina, i uspjela sam pronaći čistu potkošulju. Daniel je pokazao rukom na Myru, s iritirajućim izrazom na licu. -

To je za moju ženu, ne za mene.

Ali ja sam pomislila....

Daniel ju je prekinuo. -

Dajte ih njoj.

Myra je pokušala da sakrije osmijeh kad je pokušala da mu ih doda, glupa žena, pa je na kraju rečenice izgledala ljuto jer je upošte nije gledao. Sara se nadurila kada je dodala haljinu i potkošulju njoj i zatim napustila sobu. Myra je rastvorila haljinu, zadovoljna vidjevši crvenu boju jesenskog lišća i da je bila čista. I meka. Nekako je izgledala manje nego njena vlastita, ali će se snaći. Nakon što su sluge izašle, Daniel se ispružio u jednoj od stolica i gledao u nju. Vrelina njegovog poljupca vratila joj je sjećanje na njegov strastveni poljubac. Ako ne bude oprezna zapalit će u njoj kuglu plamtećih požara. Bradavice su joj otvrdnile, podsjećajući je koliko je zapravo željela da je dodirne. -

Ako se uskoro ne okupate, voda će postati hladnija nego što jeste.

Daniel nije izgledao kao da se žuri otići. Myra je podigla obrvu. -

Onda je najbolje da izađete iz sobe pa da mogu početi.

Daniel se iscerio, buljeći u dužinu njenog tijela. Myra je morala da prizna da joj je bilo drago da se bijes između njih rasuo, iako ga je zamijenila želja. -

Nikad nisam vidio damu kako se kupa.

I nećete je vidjeti ni danas.

On je uzdahnuo duboko,malo pretjerano. -

Onda ću vidjeti hoće li mi ijedna druga dama u taverni to dozvoliti.

Nećete imati puno sreće u pronalasku druge dame ovdje, ali ako ipak nađete, i

dopusti vam, to će vam donijeti više snage. Daniel se zakikotao dok je odlazio, vrata su se tiho zatvorila za njim. Sama u maloj komori, Myra je konačno opustila ramena, osjećajući zatezanje sve od početka kralježnice pa sve do vrata. Skinula je ogrtač, haljinu i potkošulju, svukla čizme i čarape, poželjevši ognjište da bi spalila zaprljane haljine. Žarište jednostavno nije bilo dovoljno veliko. Traka pleda kojom su povezali ruke ležala je pored njenih čizama. Podigla ju je, trljajući palcem preko nje, iznenađena njenom mekoćom. Morala je biti Sutherlandova vuna. Žmarci su joj prošli tijelom i odjednom je bila svjesna koliko gola i ranjiva je bila. Bacila je traku u žarište. Nije to bio stvaran brak. Iako je bila sama, prekrstila je ruke na grudima i ušla u kadu, ne svidjevši joj se ledena temperatura poda pod njenim stopalima. -

Božijih mi rana! 60

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Zaškripala je kad ju je dotakla hladna voda. Nije bila nimalo topla. Myra je čvrsto stegnula vilicu. Sjedenje nije bilo opcija. Stajat će, da što prije završi s kupanjem. Brzo se trljala, zagnjurila kosu i brzo je isprala. Do vremena kada je završila—možda pet minuta kasnije— zubi su joj cvokotali, nokti su joj bili plavi, i bila je tako smrznuta od hladnoće da je izgledala kao pokisla kokoš. Myra je iskočila iz kade, zgrabila laneni ručnik koji je srećom bio ostavljen kraj toplog žarišta. Umotala se u toplu tkaninu, osjećajući kako joj vrućina ulazi u kosti. Ali brzo je nestala kada joj je kosa postala nešto poput ledenica. Prosušila je kosu peškirom koliko je mogla, pa je navukla potkošulju. Tkanina joj je bila uska na grudima i kukovima. Pokušala ju je rastegnuti, ali sasvim malo je uspjela. Morat će se zadovoljiti onim što ima— bar za sada. Što se prije vrati u Foulis njen zavjet će biti ništavan. Danielovi primamljivi poljupci će biti daleka uspomena.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

OSMO POGLAVLJE

ledajući druge muškarce kako piju dok im riječi ne postanu nerazgovjetne nije bilo toliko zabavno da bi im se priključio. Daniel je gledao preko razuzdane konobe. Čak su se i njegovi ljudi zapili više nego obično. Igrali su karte, kockali se s

mještanima i flertovali sa konobaricama. Mjesto je zaudaralo prljavim seksom—doslovno prljavim—ustajalim pivom, povraćkom i izgorenim mesom. Ali to što je ovdje u kutu, ispruženih nogu pred sobom, ruku spojenih od mrštenja, je bilo bolje nego gore gdje se Myra kupala. Potpuno gola. Kako bilo, nije mogao prestati zamišljati kako njene bujne obline izgledaju. Kada ju je poljubio ranije danas, vidio je samo malu naznaku pliša, živahnih grudi, i kukova koji su bili savršeni za hvatanje u trenutku strasti. Prokletstvo. Nije želio razmišljati o tome. Njegov kurac se digao u trostrukoj veličini. Hvala svecima da niko nije mogao vidjeti koliko je napaljen na svoju ženu. Do jaja, žena! Nije želio ženu bar do proljeća... ovo je trebalo biti njegovo vrijeme da uživa kao neženja. Posljednji hura prije nego stegne konce—i već je zavezao svoj pled oko njenih tankih ruku. Ruku koje nije mogao prestati zamišljati na svojim golim grudima, stežući mu... Nema sumnje, njegovi ljudi su se pitali šta je radio ovdje dole u taverni radije nego gore u iznajmljenoj sobi i pustoši svoju ženu. On se pitao istu stvar. Ali nije bilo tako jednostavno. Myra nije shvatala ko je on bio. Kada ga nije prepoznala prešutio joj je svoje ime. Kada bi znala da je bio čovjek kojeg je odbacila prije nekoliko godina, nikada ne bi pristala na zavjet. Pitanje je bilo, da li bi on popustio? Ne. Nikad. Onog trenutka kada su je njegove oči vidjele u Foulisu prije nekoliko godina, vrtio je u naručju, znao je. Možda ne svjesno, ali negdje duboko u sebi je donio odluku. Bilo je čudno što nije pomislio na nju onda kada mu je majka predstavljala lovce na lorda jednu za drugom. Njeno tijelo je oblikovano prema njegovom, ritam joj je bio isti kao njegov, kao da su bili stvoreni da plešu zajedno. I opet se vratio na spavanje. Ako su plesali tako dobro, njihovo vođenje ljubavi će biti još bolje. Ispod tjelesne želje, shvatio je da mu se sviđa. Istinski. A to mu se nije često dešavalo. Prema većini žena koje bi pronalazio ponašao se plitko i nezainteresovano. A s Myrom je bilo suprotno. Ona ga je očarala. Daniel je donio dobru odluku ne rekavši joj da su se već upoznali. Isto tako ne rakavši da je znao da lord kojeg je izgubila nije bio samo njen otac nego i njen brat. Dio njega htio ju je natjerati da mu kaže taj dio istine, ali želio je da.....Nije znao. Vjeruje mu? Da li ga je bilo stid? Nije mu se bilo lahko posramiti, ali ništa nije išlo normalno kada je bio u njenoj blizini. Kao da je iz njega izvukla stranu koju nije ni znao da postoji. Da, puštajući je 62

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

malo nasamo bila je dobra odluka za oboje. Bio je siguran u to. Sada, morao joj je dokazati da je udaja za njega vrijedna. Da bi to postigao, morao je ostati dolje. Gdje je ona željela da bude. Kada dođu do Brucea, lično će s njim porazgovarati o Foulisu. Ljudi su tamo najvjerovatnije bili bez zaštite. Daniel im je mogao dati zaštitu koja im je potrebna. Njegov klan je bio ogroman, bogat i imao je snagu. -

Još piva? Mesa?- jedna od konobarica mu usu još pive u šolju, a onda je spustila

veliku nogu mesa na staru trošnu dasku. Daniel je klimnuo, nadajući se da će ga ostaviti, ali tada je je primjetio da je to bila Sara i da su ga njene oči požudno proždirale, bio je siguran da neće tako jednostavno odšetati. -

Trebaš pravu ženu večeras, ljubavi?

Daniel baci pogled na njeno lice, primjetivši starosne pjege i masnu smeđu kosu. -

Ne danas, curo.

Nije joj htio povrijediti osjećaje govoreći više. Sara ga je gledala. Vjerovatno odbijajući pomisliti da mu nije bila dovoljno dobra. -

Kako hoćeš.

Kukom je okrznula čašu piva dok se okretala od stola i prolila ga pravo njemu u krilo. Daniel je zarežao i naglo ustao. Žena se nije ni okrenula da vidi šta se desilo dok je odšetala dalje. Daniel je stisnuo zube, odgurnuo je poriv da je zgrabi i natjera je da počisti. Umjesto toga je stajao, kontao šta bi mogao učiniti i krenuo uz stepenice. Srećom, pled mu se nije natopio pivom, ali bilo mu je dosta gledanja kako ljudi lumpuju i definitivno nije htio ostati dolje i čekati da ga još neka od djevojaka pospe pivom. Srećom, Myra je bila izašla iz kade, a da nije morala bi se pomiriti s tim da je on u sobi. Neće više ni trenutak provesti u društvu nekog drugog. Oštro je pokucao na vrata čekajući da ga Myra pozove unutra. Nije joj trebalo dugo, otvorila je vrata sa mrštenjem kao dobrodošlicom. Ali njeno mrštenje ga se nije ticalo. Bio je previše zauzet proučavajući visoke jagodice, izvijene obrve, plišane, roza usne. Kosa joj je blistala čistoćom. Iznenađujuće šta malo sapuna učini. Gotovo se trostruko proljepšala. Daniel je morao priznati da mu je njeno mrgođenje šarmantno. Navikao se na njen gnjev. I uživao je u igri emocija koje su joj plesale po licu. -

Vratili ste se strašno brzo.

Progunđala je pa se okrenula i krenula ka centru sobe. Daniel je pokušao da se ne nasmije. Većina njene priče je bila baš to—priča. Imala je mekšu stranu koju je vidio ispod te teške vanjštine. Kako će uživati odmotavajući te slojeve. 63

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Posuli su me pivom.

To joj je privuklo pažnju. Myra se okrenula, obrva joj se upitno podigla kada ga je pogledala. -

Da li ste...

Imao je osjećaj šta ga je htjela pitati—da li je privukao pažnju druge žene—iako su joj riječi izašle malo zadavljeno. Ljubomora joj je bljesnula u očima. Dobro. Da, bilo je to stvarno dobro. -

Nisam učinio ništa. Djevojka koja vam je donijela haljinu nije bila nimalo zadovoljna

kada sam odbio njen poziv. Myrine oči su se raširile, usta su joj formirale senzualno O zbog čega ju je poželio jako poljubiti, baciti je na krevet i uzeti je jednom i zauvijek. -

Šokrani što sam rekao ne?

Zapravo, da. – rekla je, glasom ispunjenim čudom.

Daniel je zakolutao očima. -

Nisam neka zvijer kao što mislite. Da li bih legao s drugom ženom na dan kada sam

se zavjetovao? Ne. Nikada. Ne planiram leći s drugom ženom sve dok sam živ. -

Zašto?

Njen zatečeni izraz je Daniela iznenadio, jer nije shvatio da je govorio glasno sve dok nije bilo kasno. -

Oženjen muškarac nikada ne bi trebao staviti svoj kurac u drugu. Da li je vaš otac

radio to? Zašto mislite da sam takva svinja? Prekrstio je ruke na grudima i zabuljio se u nju. Nije uradio ništa da misli tako loše o njemu, a ipak je to radila. Koraknula je naprijed, malim prstima je lagano dotakla njegovu ruku. Miris sapuna i žene lebdila mu je do nosa. Raširio je nosnice, udišući miris. Daniel se morao suzdržati da ne zatvori oči u potpunoj ekstazi. -

Nisam vas mislila uvrijediti. Žao mi je. Samo...

Njene riječi su zastale kada je zagrizla donju usnu i spustila pogled. -

Da?

Ponovo ga je pogledala i Daniel je gotovo koraknuo unazad. -

Odgojena sam u uvjerenju da nisu svi muškarci časni.

Bol joj je prešao licem, ali ga je uklonila s nekoliko treptaja. Šta joj se desilo? Da li ju je neko povrijedio? -

Napravit ćete me grješnikom prije nego me istinski upoznate? 64

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Myra je ustuknula. -

Pokušat ću da vam ne sudim u budućnosti.

Rekla je u budućnosti. Da li je to da ga je već jednom osudila? Da, zavjetovali su se, obećala mu je da će se udati za njega na proljeće, ali imao je sumnje. -

Hvala vam.

Stvarno je ostalo toliko toga neodgovorenog među njima. To ga je izluđivalo. Myra je odmahnula glavom i okrenula se, krenula ka stolu i stolicama i sjela u jednu. Tek tada je primjetio kako joj je haljina stajala. Svaka pomisao na njene obline je bila istinita. Bila je obdarena gipkim, bujnim tijelom koje je jedva čekao okusiti. Daniel je oblizao usne, a zatim zagrizao jezik. Kontrola. Trebao je kontrolu, inače će je opustošiti na mjestu. Okrenuo se, otvorio vrata i naručio viski. Jako piće će joj opustiti jezik, ugrijati je, i nadao se da će pomoći da smiri trzanje u njegovim preponama. Nekoliko trenutaka kasnije vrata je otvorila Sara. Obrazi su joj bili crveni a oči su joj bijesno sijale. Nosila je pladanj za oboje. Daniel je bio zadovoljan vidjevši meso i hljeb, zajedno s viskijem i dvjema malim čašama. Hvala svecima, Sara nije rekla ništa dok je grubo stavila pladanj na stol i okrenula se i izašla. Daniel je izbjegavao pogledati je. Nije znao šta je učinio da izazove sobaricu da mu uputi poziv, ali je bilo jasno da nije bila zadovoljna što je izabrao da ostane s Myrom. Odmahnuo je glavom. Zar niko nije poštovao bračnu svetinju? Nije da su se službeno vjenčali, ali niko ovdje to nije znao. Čim su se vrata zatvorila, Daniel je prekopao po svojoj torbi koja mu je donijeta gore nakon što su se konji smjestili. Pronašao je čist pled. Grabeći kraj svog pojasa, mali kašalj mu je zaustavio prste na što je podigao glavu. -

Šta radite?- Myra je upitala tihim glasom.

Rekao sam vam da je djevojka prolila pivo po meni. Radije ne bih ostao u njemu. Već

je upola suho, ali bih ga radije osušio kraj žarišta. -

Ali...

Da?

Ništa.

Lice joj je bilo crveno kao jabuka i ustala je iz stolice , i okrenula se ka zidu. Mahnula je rukom preko glave. -

Onda učinite tako.

Daniel se iscerio. Bila je tako prgava. Sviđalo mu se to. Svidio mu se taj izazov da njeno mrštenje pretvori u osmjeh. Brzo je skinuo pled, odvio novi, namjestio ga, postavio na vrh, 65

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

svezao ga na sredini. Kada je stao, prebacio je ostatak tkanine preko ramena. Standardna veličina pleda je bila devet metara—Danielu je trebalo deset. Bio je toliko visok. -

Gotov sam, curo.

Daniel je morao da uguši smijeh kada se polahko okrenula, očiju gotovo zatvorenih kao da se bojala da će biti go. -

Uvjeravam vas, potpuno sam obučen.

Lice joj je još uvijek bilo crveno, a način na koji je progutala, i povlačila prstima preko haljine koja joj je bila premala tjeralo ga je da se pita o čemu je razmišljala. -

Da li ste već jeli? – upitao je.

Myra je odmahnula glavom. -

Hajde onda, meso će vas napuniti.

Žustro je sjela za sto i uzela komad mesa koji je bio crn kao katran. Ko god da je bio zadužen za kuhanje u konobi uradio je užasan posao. -

Sačekajte. – rekao je.

Daniel je posegao za njenim mesom, pa uzeo bodež koji mu je stajao kraj kuka i ostrugao izgorene dijelove, bacajući ih u žarište. -

Niste željeli pojesti taj dio.

Hvala vam.

Daniel je klimnuo i uzeo vrč viskija, njegov miris mu je tjerao vodu na usta. Nasuo im je prilično veliku količinu—iako je njegova bila dvostruko veća od njene. Myra je spustila komad mesa koji je grickala i podigla čašu ka usnama, klizavim od ulja. Daniel je sklonio pogled, ne mogavši da zaustavi misli o tome šta bi njene sjajne usne mogle da mu rade. Ispraznio je čašu koju je nasuo sebi u dva gutljaja, a zatim je napunio. Viski je imao okus guzice. Ovo će biti duga noć.

Komad mesa...Myra nije bila sigurna koje vrste imao je okus zagrijanog izmeta. Ali je to nije spriječilo da stavlja u usta komad za komadom. Živci su joj to radili. Žvakala je brzo, davila se u grlu ali je stavljala sve više i više. Nasuprot nje, Daniel je pio viski za viskijem. Možda je jednostavno mogla preći na viski i izbjeći raspravu. Definitivno je izgledao opušteniji nego kada je tek došao. Nabor na čelu mu se povukao, i umjesto da zuri u nju kao 66

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

da je imala rogove na glavi, činilo se da je pronašao nešto interesantno u žarištu. Myra je posegnula za vrčem viskija. Prekasno, jer je i Daniel posegao za njim isto. Njegova ruka je preklopila njenu kada je uhvatila rub vrča. Velike, tople ruke. Povukao je natrag kao da ga je spalila, njegove zapanjene oči su srele njene. -

Izvinjavam se, nisam shvatio da ste žedni.

Rekao je tihim glasom. Myra se namješila, pokušavajući da skrene pažnju iz nezgodne situacije u kojoj se našla. Bilo joj je poznato nešto u vezi Daniela, činjenica da je mogla biti onakva kakva je kraj njega, bila je čudna. Pretpostavila je da je to zbog toga što joj je vjerovao da ga neće ubiti, njegova lahka procjena i prihvatanje nje. Nije mogla smjestiti da ga je nekad negdje upoznala, odlučna da sigurno nije. Bio je nezaboravan. Odakle joj je došla ta pomisao? Nasula je sebi malo viskija, shvativši u posljednjem trenu da ga je već bilo u njenoj čaši. Oh dobro. Cijela čaša viskija joj neće nauditi, zar ne? Myra je slegnula ramenima i uzela dug gutljaj. -

Bože! – viknula je. Daniel je otvorio oči. - Oh, moj... Žao mi je, Daniel. Viski. Peče!

Lupila je čašu dole, prstima pritisnila usne, s duplim razlogom. Spaljivanje nije prestalo, i vjerovatno je bila Božija kazna što ga proziva uzalud. -

Nemate se potrebe izvinjavati, curo. Iznenadili ste se.

Myra je samo klimnula, zahvalna što je pustio da je malo popusti peckanje, ali je bila zbunjena. Kada joj je prije ponudio viski nije palio ovoliko, a i onih nekoliko gutljaja koje je probala u Foulisu također nisu. -

Ovaj viski nije dobar kao moj. – rekao je.

Nije dovoljno star, pretpostavljam. Ili destiler nije dovoljno dobar u svom poslu.

Daniel je slegnuo ramenima i uzeo još jedan gutljaj, dajući dojam da mu nije toliko bitan okus. Njegove riječi su nekao objasnile stvari. Myra je osjetila kako joj se tijelo zagrijava. Toplina ju je peckala u trbuhu i širila se dalje. Nekako joj se to sviđalo. -

I meni, također. – rekao je Daniel.

Zar je stvarno rekla ove riječi naglas? -

Da, jeste, curo.

Zatvorila je usta, Myra je posegnula za čašom ponovo. Uzela je još jedan dug gutljaj. Još uvijek ju je peklo, ali ovaj put, bila je spremna, uživala je u njemu. Povjerenje je došlo s vrućinom. Osjećala se.... Myra nije znala. Nije to mogla opisati. Snažno? Bilo je to dio toga, ali osjećala je nešto drugo. Gledajući čovjeka kome se zavjetovala danas, osjećala je nešto

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

potpuno drugačije. Bezobrazno. Cijelo tijelo ju je sada peckalo, ruke i noge su joj imale sopstvene misli i jako su se željele omotati oko tog mišićavog tijela koje sjedi preko puta nje. -

Oh – uzdahnula je, dok su joj bradavice očvrsnule. Senzacija koja ju nikada prije nije

obuzela, od koje se osjećala opojno, gladna za Danielovim usnama. Ovo neće ići. Odgurnula je čašu viskija. Ne više. Od pića je postajala bezobzirna. Žena s malo morala. Da li zaista pogrešno željeti dodirnuti Daniela? Poslije svega, obećala mu je postati supruga. Bit će zajedno ostatak života. Zakleli su se na to u šumi, a na proljeće su to obećali učiniti pred Bogom. Gurnula je čašu još dalje. Ne. Plan nije bio biti s njim zauvijek. Myra je morala stići živa na Eilean Donan. Netaknuta. I dalje kao sluškinja. Reći će Bruceu šta ima i vratiti se u Foulis gdje će preuzeti ulogu vođe dok Rose ne rodi Byronovog nasljednika. Onda će odlučiti o njenoj sudbini. Daniel je bio samo sredstvo da dođe do Brucea. On će je zaštititi. Bit će joj vodič. To je bilo sve. Stisnula je butine, jer nije bila sasvim zadovoljna vrelinom i peckanjem koja je rasla među njima. Stisnula ih je čvršće nadajući se da će popustiti, ali je to samo pojačalo vrelinu još jače. Kakav je to on uticaj imao nad njom? Je li viski bio otrovan? Je li je mislio zavesti? Magični ljubavni napitak? Pogledala je Daniela krajičkom oka. Nehajno je srknuo viski i ponovo gledao u žarište. O čemu je razmišljao? -

Daniel. - počela je, ali zaustavila se kada je podigao pogled na nju. Oči su mu bile

tamne, intenzivne. Osjećala je kao da joj može vidjeti u dušu. -

Plešete li? – pitao je.

Polahko je klimnula. -

Da.

Da li biste zaplesali sa mnom?

Ali nema muzike.

Ima. Slušajte.

Myra je zatvorila oči i mogla je čuti kako neko svira frulu. -

Mogu li? – pitao je, iznenada blizu. Otvorila je oči i pronašla ga kako stoji pred njom.

Mogla ga je namirisati—zemaljski, sav muževan. Myra je stavila ruku u njegovu prije nego je mogla reći ne, opet ju je zatekla njegova veličina. Daniel je morao biti džin. Gorštaci su uglavnom bili visoki, ali Daniel je bio sigurno šest centimetara viši od svih visokih muškaraca koje je vidjela. Blago ju je povukao da ustane, privukao je blizu k sebi tako da se toplina njegovog tijela obavila oko nje kao topli, senzualni pokrivač. Morala se potruditi da ne zadrhti. Nije uspjela. Koža joj se naježila, i Myra je zagrizla usnu da ne ispusti uzdah dok je njeno tijelo savršeno prijanjalo uz njegovo. Danielova ruka joj se omotala oko struka, a druga 68

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

je držala njenu. Počeo je plesne korake koje je samo jednom prije plesala. U Foulisu. Senzualan, izazovan ples. Sa.....

Božijih joj rana! Myra je upravo sada znala zašto joj je Daniel bio tako poznat.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DEVETO POGLAVLJE

yra se ukočila Danielovim rukama. Mogla je reći da je to primjetio kada je koraknuo unazad, ali Myra mu se ponovo približila. Nije htjela da je pita zašto se odmakla. Onda bi

morala priznati. A priznanje je jedna od stvari koje nikada nije željela uraditi, zajedno sa skakanjem s litice. Myra nikada nije bila mažena ni u čemu, ali kada nije htjela nešto uraditi, uvijek se uspjevala izvući iz toga. Osim toga, zar joj nije dozvoljeno imati tajne? Nekako je posljednjih godina uspjela gurnuti ovog čovjeka iz svojih misli. Kako je moguće da ga odmah nije prepoznala? Sada je bio veći. Širi, njegovi mišići su bili deblji. Čak se dogodilo da je bio i zgodniji—možda što je obrijao bradu koju je prije nosio. Crna kosa mu je sada bila duža i većinu vremena mu je bila na licu, prekrivajući ga u sjenkama i izluđivala je da je odgurne. Godine su mu učinile dobro, tijelo mu je bilo isklesano, više muževno. Nema sumnje da su mu žene padale pod noge, moleći ga da ih uništi. Myra se namrštila uz njegovo rame. Nije se promijenio tako puno, iako joj je bilo teško prepoznati ga sve dok ju nije uzeo u svoje ruke i dok nije utonula u prošlost. Njihao se s njom u istom savršenom ritmu koji ju je mjesecima držao budnu noću. Oči su mu bile iste. Oštre, strastvene, tamnozelene oči. Ne plitke ili hladne. Oči su mu bile prozori duše, iako je pokušao da ih zasjeni. Myra je bila u stanju da vidi čovjeka ispod vanjštine ratnika. Vidjela je to i prije mnogo godina, također. Myra je pretpostavila da se jednostavno nije htjela sjetiti. Slomio joj je srce. Te oči su joj potrgale snove. Kako je izgledalo nije ni on nju prepoznao. Ta činjenica joj je olakšala. Nije ostavila neki utisak na njega tada kada su se prvi put upoznali u Foulisu. Bila je sigurna u to. Saznala je to kratko nakon upoznavanja. Plesali su, baš kao sada, njihova tijela su se njihala, njegova vrelina ju je ispunjavala. Smijali su se. Ali kada je otišla u garderobu da se presvuče, zaustavila se u sobi, skinula posteljinu sa svog kreveta na kome su bili izvezeni njeni inicijali. Namjeravala mu je to pokloniti kao znak, nadajući se da će je pozvati u budućnosti, možda razgovarati

s njenim bratom o zajedničkoj budućnosti. Myra je bila

glupa. Kada se vratila u veliku dvoranu, Daniel je bio okružen ženama. Gledao ih je, smijao se, dodirivao ih, baš kao je to činio i njoj. Nije mu bila ništa posebno. Prema svakoj se isto ponašao. Ako to nije bio udarac na njenu dušu onda ona ne zna šta bi drugo moglo. Do trenutka kada ga je upoznala, Myra nikada nije poželjela da se uda. Nikada nije željela biti s muškarcem. Ne nakon onog što se desilo njenoj majci. Byron i njen otac su se postarali da sazna kako muškarci mogu biti grozni. Ali je mislila da je Daniel drugačiji. Nije bio. Čak i ako joj je i dalje uznemiravao srce. Nije se prestavio kao Daniel tada, zvali su ga Murray, i nikada 70

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

mu nije saznala ime sve do danas u šumi. Byron ju je pronašao na stepeništu kako plače i poslao je nazad u sobu. Murraya su smatrali ženskarošem baš kao i svakog muškarca koji bi ju zainteresovao. Ono što ju je najviše boljelo bilo je što je s Danielom osjećala više od fizičke

privlačnosti.

Nasmijavao

svojom

duhovitosti.

Pokazao

instinsku

zainteresovanost za nju. A opet, činilo se da je istu zainteresovanost pokazao prema svakoj ženi. Myra se namrštila, čelo joj se mrštilo toliko da ju je počela boljeti glava. Ili je to bilo od viskija? Zar je bilo bitno? Sada kada se sjetila ko je on, ne može nastaviti s ovom farsom. Čim stignu na Eilean Donan oslobodit će ga se. Prekinut će zavjet, obećanje koje su dali za zajedničku budućnost. Nije bilo bitno koliko je Daniel bio sladak. I kako je rado prihvatio zadatak da je zaštiti. I da se i dalje osjećala isto ali snažnije. I što se zbog njegove ruke oko struka osjećala kao u raju. Ali jeste bilo. Sve to. Suze su joj se skupile u očima. Ne plači. Ne

plači. Sranje. Suza joj je skliznula iz kuta oka, i Myra je spustila pogled ka podu da Daniel ne bi vidio. Nastavila se njihati u njegovom naručju, pretvarajući se da ništa nije bilo naopako. Nije bilo potrebe da zna da su se upoznali ranije. Ili da joj je slomio srce. Kako je glupa i naivna bila. Pa,nije više! Ne, sada je Myra potpuno odrasla žena. Lord ustvari. I bolje da se počne tako ponašati. Od sad. Odmakla se od Daniela i koraknula unazad. Uspravnih ramena se prisilila na smješak. -

Lord Murray, mislim da je vrijeme za spavanje.

Daniel je suzio oči na nju, ali nije ništa rekao. Najvjerovatnije je razmišljao da će ove noći završiti u postelji. Oh kako je uživala razočaravši ga. Uzeo joj je ruku u svoju i morala je potisnuti drhtaj, iako su joj koljena bila veoma slaba. Daniel je podigao njenu ruku do usana i Myra je zagrizla jezik. Htjela je povikati da je pusti, ne da….

Oh, dragi Bože na nebu. Njegove usne su joj očešale zglobove. Vrelina. Senzualnost se razbudila i sve njene misli ograničavanja, od nadraživanja su se raspršile. Myra je mogla osjetiti kako joj se mišići opuštaju, samo joj se stomak zgrčio. Butine su joj drhtale kada se njegov dah zadržao na njenoj koži, i samo je jedan tako jednostavan dodir njegovih usana na njenoj koži poslao vrelinu kroz ruku do grudi. Zadržala je dah, ali se nije mogla odmaknuti. Daniel je uzeo njenu drugu ruku. Oh, ne! Nije mogla podnijeti da to isto ponovi i s drugom rukom, ali je bila bespomoćna da ga zaustavi. Jedan dio nje želio je da joj poljubi ruku. Da osjeti dodir njegovih usana, čak iako je to bio jednostavan, nevin potez. Ha! Nevinost nije imala nikakve veze s tim. Poljubio joj je drugu ruku, njegove usne su nježno prešle preko njenih zglobova sve dok Myra nije osjetila nesvjesticu. Izvukla je ruku tako snažno da je izgubila ravnotežu. Brzo kao munja, Daniel ju je uhvatio i uzeo oko struka da je smiri. Myra se suzdržala od stenjanja dok ju je čvrsto držao, njegov čvrsti stomak se naslonio na njen i još nešto tvrdo, 71

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

dugo i... Oh, moj...... Pritisnuo ga je uz njen kuk. Bilo je impresivno. Zastrašujuće. Tačno je znala šta je to bilo. Slušajući iza zidova Foulisa mnogo je naučila. Pa, zašto je sada bila radoznala? Brzo je trepnula pokušavajući dobiti viziju kako njegov muški dio izgleda a da ga ne zamišlja. Vrelina joj je obuhvatila lice i bila je sigurna da je bilo crveno kao bobice. -

Jeste li dobro, curo?

Sa…..- Nakašljala se. - Savršeno.

Myra se odgurnula od njega, stojeći visoko. -

Sada, molim vas da me ostavite, da se mogu odmoriti.

Ne idem nikuda.

Šta? – posrnula je. – Morate.

Zavjetovali smo se, curo. Svi ovdje misle da smo stvarno vjenčani. Ne odlazim iz

sobe do jutra. Bit će zarobljena u sobi s njim cijelu noć? Uhvatila ju je vrtoglavica. Myra je zateturala natrag i teško sjela na stolicu. Bilo joj je svega preko glave. Previše se toga dogodilo. Imala je jedva prilike da žali za bratom, za onim koji su ubijeni iz njenog klana. Čak se nije navikla na činjenicu da je ona postala gospodarica i da je sada odgovorna za sve Munroe. I Rose. Samo ju je ostavila kod Sutherlanda, čak nije bila ni sigurna je li sigurna iza tih zidova, iako je Byron rekao da će biti. Byron je nekad mislio i da je Ross čovjek od povjerenja. Sada je mrtav. Srce joj je bolno potonulo, i osjetila je da joj se sva krv iz glave sliva u noge. Myra se nagnula na drvenu stolicu, topla pa hladna, pa opet vrela. Prsti su joj drhtali a usne utrnule. Vid joj se zamutio. Hoće li se onesvjestiti? Nikada se prije nije onesvjestila. -

Curo? Izgledate pomalo blijedo.

Danielov glas je zvučao tako daleko. Myra ga je pogledala, pokušavajući procjeniti gdje je stojao. Hodao je prema njoj, izgledajući klimavo. Ili je to bilo do njenih očiju? Kleknuo je pred nju. Dodirivao joj je koljena, ruke. -

Daniel. – uspjela je reći. – Umorna sam.

Iznenada je bila očajnički umorna. Toliko umorna da je mislila da bi mogla spavati cijelu sedmicu. Kroz zamagljen vid mogla je vidjeti kako je klimnuo. Ali tada su joj se oči zatvorile. Još uvijek je mogla čuti. Čula je kako nešto mrmlja ali nije mogla razgonetnuti šta. Tijelo joj se podiglo u zrak, pritisnuto od čvrsti oblik. Umirujući oblik. Privila se bliže. Bilo je lijepo, ovo tijelo koje ju je držalo. Spustio ju je na krevet, koji nije bilo tako umirujuć. Mirisao je na znoj i mast. Myra je zijevnula, usta su joj se široko otvorila i promumljala je nešto iz grla. -

Spavaj, draga. Bit ću ovdje.

U redu. – odgovorila je.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Sviđao joj se njegov glas. Sviđalo joj se što je zove draga. Zvučalo je kao da je stvarno i istinski njegova. Šta dođavola? Daniel je ustao s kreveta gledajući u Myru. Prešla je iz plamene, osramoćene sluškinje u onesvještenu, ugroženu djevojku. Bila je zagonetka. Ali nije mogao prestati zuriti u nju. Ili prestati je željeti. Plesala je dobro kao i prije nekoliko godina, tijelo joj se uklapalo u njegovo. Njen miris mu je punio nosnice, preuzimajući mu čula. Grudi su joj bile otresite, meke uz njegove grudi, a kada mu se kurac pritisnuo uz njen kuk.... Izdahnuo je duboko. Bio je sjeban. Nije bilo drugog objašnjenja. Bio je dobro i istinski prodrman i svakog trenutka bi mogao biti gurnut preko ruba. Myra je bila opasna. Kada mu je bila blizu nije mogao razmišljati ni o čemu osim o njoj. Kako biti s njom. Kako je ljubiti, dodirivati, plesati s njom. Bila je smetnja. Kako će biti od ikakve koristi Bruceu i Valasu ako bude zauzet jureći za njom? Možda nakon što stignu i prenese svoju poruku s njim pokraj sebe…možda je može poslati u dvorac Blair, dok on nastavi trenirati muškarce za predstojeću bitku. Protivit će se tome. Znao je to. Myra se protivila svemu. A morao ju je uvjeriti da je najsigurnije i najbolje mjesto za nju njegov dvorac. Mogla bi upoznati njegovu majku, klan, njen novi dom a on bi se vratio na proljeće na njihovu svadbu. Jedini problem je bio, kako će biti siguran da će ona biti tamo kada se vrati? Nije mogao istinski.... Osim ako sada ne spava s njom. I kad god bi mogao, sve dok ne ode. Nadao se da bi tada zasadio svoje sjeme i ne bi ga mogla ostaviti ako bi bila trudna. Kiseo okus mu je ispunio usta. Daniel nije bio takav. On nije pribjegavao trikovima. Odmahujući glavom obišao je krevet i teško legao na drugu stranu. Krevet je zaškripao i zastenjao pod njegovom težinom. Očigledno nije bio napravljen za ratnika. Nije se zamarao skidajući odjeću i čizme. On i Myra su bili sigurniji ovako. Prekrstio je noge u gležnjevima i stavio ruke pod glavu i gledao je u drveni rustikalni strop. Koliko pouzdan je bio krov? Soba je mirisala na ustajalost i plijesan. Shvatio je kada je padala kiša da je u sobi prokišnjavalo jer je bilo nekoliko kanti okolo koje su skupljale kišnicu. Myra je proizvela zvuk u snu pa se okrenuo da je pogleda. Bila je tako mirna, tiha u snu. Drugačija nego kada je bila budna. Gotovo da je zaboravio kako živahna je bila. Gotovo. Koža joj je bila glatka i kremasta, ružičasta na obrazima. Tamne trepavice su joj prekrile obraze a ispod kapaka oči su joj se pomjerale. Bila je u dubokom snu. U grudima ga je na trenutak steglo. Myra mu je vjerovala. Iako mu nije to rekla kada je bila budna, pristala je da radi sve što je rekao, vjerovala mu je. Da je drugačije,ne bi mogla tako mirno da spava pored njega. Daniel nije bio očajan muškarac. Ispustio je dah i okrenuo se ponovo ka plafonu. Bio je prokleto odlučan da je ne sili. Njegova žena će ostati jer to želi. A bio je prilično uvjeren da je može navesti da želi da ostane. Ako Myra odluči da pobjegne, jednostavno će je pratiti i uvjeriti je 73

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

šta je ispravno. Njih dvoje su bili dobri jedno za drugo. Neće posegnuti za trikovima da je zalijepi za sebe. I istinu govoreći, ako toliko jako želi pobjeći, onda nije bila prava za njega. Nije mogao pogriješiti. Daniel nije bio arogantan da misli da je uvijek u pravu iako je bio većinu puta. Myra se privila blizu njega, glava joj je nekako uspjela pasti na njegovo rame. Njena toplina mu se širila tijelom kao sunce a njen dah mu se tiho razbuktao preko vrata. Daniel se izvijeno nasmiješio. Barem je kada je spavala htjela biti s njim. Bio je to početak. -

Ne...Byron...- promrmljala je u snu pa zadrhtala.

Očaj se osjetio u njenom glasu, puštajući na svjetlo sve ono što joj se desilo. Myra je bila jaka, nema sumnje u to. Prolazila je kroz jedan stravičan događaj za drugim. Bio je iznenađen da se nije ranije srušila. Daniel joj je prebacio ruku preko leđa. -

Ne. Nemoj umrijeti...

Njene riječi su mu slamale srce i htio ju je utješiti. Dah joj se ubrzao i počela se tresti u njegovom naručju. Pogledao je u njene oči koje su se još uvijek mrdale ispod zatvorenih kapaka,pokazivale su da je još uvijek u dubokom snu. Namrštio se, želeći joj odagnati bol ali je znao da ne može učiniti ništa povodom toga. Djevojka je sigurno imala noćnu moru. Sjećala se smrti svoga brata. Daniel ju je privukao bliže, lagano joj gladeći kosu, vrteći pramen oko prsta. Tako mehka. Nije u htio probuditi. Morala je to proći u mislima. Možda su joj snovi htjeli nešto reći. Ili je to možda bio proces liječenja. Danielove su se oči raširile kada mu je zamisao pala na pamet. Djevojka je mrmljala o stvarima. Proživljavala ono što se desilo. Čuo je ranije da kada osoba priča u snu, bilo joj je moguće postaviti pitanja i dobit ćeš odgovore. Usuđuje li se? Je li bilo vrijedno rizika da je probudi i razbukta joj gnjev? Da. Potpuno se isplati. Daniel ju je nježno privukao još bliže, čuvši mali uzdah u snu. Prebacila je nogu preko njegovog bedra i nešto promrmljala. Stisnuo je zube. Težina njene butine je bila vatreni podsjetnik koliko ju je želio. Njegov kurac je odmah bio u stanju pripravnosti, čekajući da krene u napad. Ne. Neće je uzeti na silu. Morao je ispuniti zadatak. Trebala mu je informacija i Bog zna da ju nije htjela podijeliti dok je bila budna. -

Ko je učinio to, curo? – pitao je nježno, moleći se da je u pravu što se tiče noćne

more, i onog što se tiče osoba koje pričaju u snu. Zbrbljala je nešto nerazumljivo, provukla je svoju ruku oko njegovog struka, a onda prošaptala. -

Ross.

Daniel je stisnuo zube. Ross. Čovjek je bio prokletstvo za njegovog rođaka Sutherlanda. Magnusa Sutherlanda su nagovarali da pristane na brak sa Rossovom kćerkom. Djevojka bi ga odvela preko ruba. Hvala nebesima da je njegov rođak ukrao svoj englesku mladu Arabellu, inače bi se bacio pred prvu englesku vojsku koju bi vidio i čekao svoju smrt. Kako 74

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

je ispalo, od engleza kojem je ukrao Arabellu, oženio je Inu Ross—natjeralo je čitav klan na borbu. Iako se engleski gad zakleo da je pobjegao i da vjeruje u škotski razlog, Daniel je imao svoje sumnje, kao i Magnus. Ono na što nisu računali je da je lord Ross stajao iza izdaje. Prokletstvo. -

Lord Ross je ubio Byrona? – pitao je tiho, trebao je čuti to još jednom.

Da...Sviju.

Sviju. Zvučalo je tako zlokobno. Kakvo je bilo stanje u Foulisu sada? Obuzeo ga je bijes. Kada neko bespotrebno i nasilno napadne nekog od njegovih saveznika... on bi se pobrinuo da krivac bude strogo kažnjen, a zatim bi ga poslao pravo u pakao. Molitvo... Myrino putovanje ka Bruce je odjednom dobilo na značenju. Ona će upozoriti Brucea na neprijatelja u grupi njegovih pouzdanih savjetnika. Ross je vjerovatno bio na putu za Eilean Donan, ako već nije bio tamo. Ross je bio glavni igrač u Bruceovoj vojsci. Bio je kopile, pijanica i sirov, ali znao je kako isplanirati napad, kako trenirati muškarce. Valas i Bruce su mu vjerovali. A bio je neprijatelj.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DESETO POGLAVLJE

yru je ispunila toplina. To je zaista bio najdivniji način da se probudi. Dublje se uvukla u čahuru pokrivača. Čekaj... Držeći zatvorene oči, polahko je ispružila prste i dodirnula čvrstu, vruću barijeru iza sebe. Oh,

moj... Puni, muški mišići osjetili su se pod prstima. Tada su joj se oči brzo otvorile. Daniel je čvrsto spavao pored nje i ona čahura za koju je mislila da je napravljena od pokrivača i jastuka zapravo je bilo Danielovo rame. Svjetlo je prodiralo iza poklopca koji je pokrivao prozor. Jutro. Je li spavala pokraj njega cijele noći? Odmaknula je pled koji ih je oboje prekrivao da vidi jesu li oboje potpuno obučeni. Nisu mogli konzumirati zavjete obučeni, zar ne? Osjetila bi to, ne? Myra je grizla usnu, pokušavajući se sjetiti svih različitih tijela koje je vidjela iza zidova. Bilo je zaista nekoliko slučajeva gdje su ljubavnici u žurbi ostavljali većinu odjeće na sebi. Ali je čula da ženu boli prvi puta. Myra je stisnula bedra. Nema boli. Samo tupo pulsiranje koje se povećavalo na pomisao na ljubavnike i vođenje ljubavi. Daniel je ispustio nježan šum pa je Myra vratila pled nazad. Pogledala je u njega da vidi da li se budi, ali nije izgledalo da jest. U stvari, zakotrljao se prema njoj, prebacio tešku ruku preko nje tako da joj je izbio dah iz pluća. Dio nje se svidio kontakt, svidio joj se osjećaj njegove teške ruke na njoj, ali drugi dio se uspaničio. Bila je u zamci. Bijeg je bio nemoguć. Pogledala je u njegovu debelu ruku, veličine grane. Lanena košulja mu je bila dobro napravljena i kremaste boje. Dobro mu je stajala, ali na način na koji je bio priljepljen uz nju ona se zategnula tako da je isticala oblik njegove cijele ruke. Myra je dobila poriv da mu dotakne ruku. Da prati njene krivine i linije. Krajičkom oka je ponovo pogledala da vidi je li budan. Oči su mu napola bile skrivene tamnom kosom koja mu je padala preko lica, ali je vidjela da su mu oči i dalje bile zatvorene. Pa, ako je spavao ne bi mogao znati da mu je istraživala ruku, zar ne? Ne. A ako bi se probudio mogla bi mu reći da je htjela skoloniti gigantsku ruku sa sebe. Oholost bi skrenula pažnju s onoga što je zapravo radila. Myra nikada nije bila ovako blizu muškarcu. Nije mogla propustiti priliku. Zbog srama. Niko je ne bi vidio da se ponaša bezobzirno, čak i ako je dala zavjet. Žena nikada ne bi trebala biti radoznala zbog muškarčevog tijela. Pa, poseri se na to, dodirnut će ga. S obzirom da joj je desna ruka bila prikovana uz njegove čvrste grudi, nježno je izvukla lijevu ispod pokrivača, osjećajući odmah hladnoću sobe. Žmarci su joj prošli udovima i počeli su joj cvokotati zubi—stisnusla je vilicu čvrsto da ih umiri. Myra je bila sigurna da zrake zime koje su ulazile u sobu nisu imale nikakve veze s 76

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

njenim iznenadnim drhtanjem. Ono što je namjeravala da uradi imalo je veze s tim. Koristeći svoj kažiprst, dotakla mu je vrh ručnog zloba, dodirujući tanke crne dlake koje su mu prekrivale ruku. Klizila je prstom sve do lanene košulje koja ju je spriječila da ide dalje. Danielove dlačice na rukama su joj golicale kažiprst. Osjetila je njegove mišiće i žile. Bio je debeo. Gdje je mogla osjetiti kosti na ruci, pratila je prstom do njegovog lakta, mogla ga je osjetiti. Danielovo meso je bilo vruće. Da je bio vatra, mogao bi zagrijati sobu svojim tijelom. Ondje gdje ga je dodirnula i ispod pokrivača koji su dijelili, toplina ju je okružila. Daniel je uzdahnuo, dah joj je prošao kroz kosu i zagolicao joj obraz. Prestala se kretati. Čekala je. Jedan, dva, tri... Nije govorio ništa, nije se pomjerao. Još uvijek je spavao. Klimnula je, uvjerena, blago se okrenula i pogledala u njegove zatvorene oči. Na laktu, spustila je dlan na najdeblji dio njegove podlaktice. Masivan. Nije ga ni u pola mogla obuhvatiti prstima. Ruka mu je sva bila mišićava, debela, tvrda. Myra ju je poželjela stisnuti, samo da vidi koliko je bio jak, ali bi ga to sigurno probudilo. Željela mu je klizati gore dolje preko gomile mišića. Uzdahnula je. Sviđala joj se njegova ruka. Nije shvatala da dodirivanje muške ruke može da je.... zagrije. Da joj se zavrti u glavi. Senzacija joj je šibala tijelom, poigravala se s njenim umom, izazivajući joj čežnju. Želju, potrebu. Nikada to prije nije osjetila. Ne do sada. I bilo je napeto. Myra je odjednom htjela da je opet poljubi. Nije joj toliko smetala težina njegove ruke preko stomaka. U stvari, željela je da ovako ostane malo duže. Glasan zvuk njenog stomaka je prekinuo čaroliju. Hvala Bogu. Nije mogla ležati ovdje cijeli dan milujući čovjeka. Skinula je njegovu ruku u stranu i požurila iz kreveta, uzdahnuvši kada su joj gole noge dotakle smrznuti hladni pod. -

Dobro jutro – rekao je Daniel iza nje.

Myra je skakutala s jedne noge na drugu dok se okretala da ga pogleda. Kosa mu je bila raščupana, i dalje na pola lica dok ju je gledao. Izraz na njegovom licu je bio....zabavljen. Da li je to bilo zbog toga što se smrzavala ili što mu je dodirivala ruku? -

Jutro – rekla je, zadovoljna svojim mirnim tonom. Ako se probudio dok mu je ona

milovala ruku, onda nema potrebe da bude ponosan i da je dovodi u nezgodnu situaciju. Myra se okrenula od njega i sipala je vodu iz bokala u činiju, pa je zapljuskala da opere lice. Osjećala je kao da je zapljusnula ledenu jezersku vodu u lice. Nasilni drhtaj ju je obuzeo na trenutak. Stavila je ruke s obje strane stola, stajala je tako, napola sageta, zureći u činiju vode. Šta je u ovom čovjeku pa je čini napola ludom? Uopšte nije bila svoja. Je li to trebalo biti tako? Nije mogla dozvoliti da se zanese. Prepustiti se. Morala je ispuniti obećanje. Spasiti narod. Bruceov život i život svih ratnika koji su se borili uz njega bili su na kocki. Ross je bio izdajnik. Bio je na strani Engleza, i bilo je samo pitanje vremena kada će dovesti 77

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

svoje trupe u njihov kamp. U zasjedu, sigurno. To je bila engleska metoda, i baš onakva kako se i Ross borio. Kopile. Gnjev je prošao kroz nju. Bijes, kajanje, duševna bol. Čovjek joj je uzeo sve. Bez obzira koliko se Daniel zauzeo za nju, ili koliko je njena radoznalost željela ugasiti svoju žeđ, nije mogla dozvoliti da joj on postane smetnja. Bilo je previše toga na kocki. Myra je morala misliti kao vođa. Dođavola, nije čak ni znala koliko je njenih ljudi preživjelo. Da su barem znali da je ona živa. Da je povela Rose i pobjegla. Jedino za što se mogla moliti je da kada nisu pronašli njeno i Roseino tijelo, da su znali da je odvela Byronovu ženu i nasljednika na sigurno. -

Jeste li dobro, curo?

Daniel je dodirnuo njena mala leđa i ona je poskočila. Čak ga nije ni čula kada je ustao iz kreveta. Stisnula je oči zatvorivši ih na sekund da smiri srce, pa se okrenula da ga pogleda. -

Savršeno. Samo se pokušavam naviknuti na hladnoću. Krevet je bio malčice topliji.

Osmjehnula mu se, nadajući se da je neće dalje ispitivati. -

Da. Bio je topliji.

Oči koje su mu bile jasne kada se okrenula, sada su bile zamagljene. Krio je nešto od nje. Ili je pokušavao sakriti činjenicu da je znao da je lagala. Myra se namrštila na trenutak pa se okrenula ka malom prozoru. Povukla je zastor i pogledala vani. Nebo je bilo sivo i oblačno i oštar vjetar koji je ušao unutra mirisao je na snijeg. -

Uskoro će pasti snijeg. - rekao je Daniel, kao da joj je čitao misli. - Najbolje je da

okupimo ljude i krenemo. Neću provesti još jednu noć ovdje. Ovdje ili u njenom naručju? Myra je progutala pitanje. Nije je bilo briga—ili je to bilo ono što je rekla sebi. Nema više igara. Neće više pokušavati otkriti zašto je ovaj muškarac jedne minute želi a druge ne. Jednom kada sigurna prenese Bruceu poruku, zatražit će pratnju i vratiti se u Foulis. Gdje je pripadala. -

Ni ja. – odgovorila je tiho.

Čula je zapljuskivanje vode kada je Daniel oprao lice, ali se odbila okrenuti. Gledajući ga tako, čak i nešto tako svakodnevno, bilo je intimno, nije željela to u svojim mislima. Nije htjela zapamtiti ništa intimno o njemu. Nije bilo potrebe da pamti ništa što bi ličilo na zajednički život. Čula je šuštanje na što je pretpostavila da je Daniel pokupio svoje oružje i torbu. -

Idem u štalu. Kada završite ovdje, nađemo se dolje.

Myra je klimnula i čekala je zvuk zatvaranja vrata pa se tek onda okrenula od prozora. Ugledala je svoje čizme i obukla ih. Zatim je našla ogrtač, koji na sreću nije bio toliko oštećen kao njena haljina. Nije ponijela ništa više sa sobom. Gorak podsjetnik na sve što je izgubila. Napustivši sobu, Myra je sišla stepenicama u prilično tihu konobu. Na stolu je bio 78

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

tanjir peciva ustajalog izgleda. Zgrabila je jedan i zagrizla. Ustajao. Blago pljesniv. Ali ko je bila ona da se žali? Nije bilo ničeg drugog da se jede sada. I nije se usuđivala da pita Daniela za nešto drugo. Murrayevi su se okupili u dvorištu, spremnih konja, i izgledalo je kao da samo čekaju nju. Daniel ju je umorno gledao i nije mogla da se ne zapita šta mu je prolazilo mislima. Bilo je očito da je krio u sebi više nego što je želio, i sumnjala je da mu je bilo teško. Nije bio stidljiv čovjek, ali nije bio sklon dijeljenju svojih misli. Zašto se ponašao tako čudno? -

Moja damo. – promumljao je i ponudio joj ruku.

Myra je stavila posljednji komad hljeba u usta i stavila ruku u njegovu. Podigao ju je na konja, a zatim se popeo iza nje. Oh, radosti... Zaboravila je kako je neugodno jahati s njim. Myra se ukočila tako da je sjedila pravo kao strijela. -

Koliko dugo ćemo danas jahati? – pitala je.

Koliko god nam vrijeme dozvoli. – rekao je nabusito i čvrsto.

Myra je uzdahnula rezignirano duboko. Daniel je sigurno prebacivao i psovao cijelo vrijeme. Ona se,međutim, molila da budu u mogućnosti da jašu do mraka sve dok ne nađu utočište i da ne padne snijeg. Putovanje zimi je bilo podmuklo. Pogotovo u ovo doba godine. Zimka prekretnica je bila pred njima. Snijeg je bio neizbježan. Tako je i bilo, trava je bila prekrivena mrazom a dah joj je izlazio u bijelim oblačićima ispred lica. Myra je mrdnula nožnim prstima. Barem se neće još neko vrijeme smrznuti. Daniel je potjerao konja u kas i Myra nije mogla spriječiti nagli pad unazad. Njena leđa su udarila u čvrsti zid njegovih mišićavih grudi, oduzimajući joj dah. Brzo se ispravila, ali to nije bilo važno. Taj iznenadni kontakt, neromantičan i nenamjeran i dalje je u njoj nešto izazvao. Božijih joj rana! Bez obzira koliko jako pokušavala... Tijelo bi je uvijek izdalo kada joj je Daniel bio blizu. Hvala svecima da nije bio neprijatelj, barem doslovno. Uskoro su Daniel i njegovi ljudi galopirali pustim makadamskim putem. Myra je bila izgubljena u mislima. Pokušavajući se sjetiti dana kada je dvorac bio napadnut. Da li je bilo ikakvog upozorenja? Osim posjete lorda Sutherlanda? Zašto njen brat nije pazio? U svojim posljednjim riječima je rekao da je bio upozoren na Rossov napad. Je li zato što se Myra tebala udati za starog grofa, Byron se nadao da to nije istina? Bilo je previše neodgovorenih pitanja od kojih Myra nikad neće odustati. Byron je mrtav a sa njim i dio nje i odgovora na njena pitanja. Srce ju je boljelo za bratom. Molila se da se oni koji su preživjeli sjete pogledati u zamračene hodnike iza zidova i pronađu njenog brata. Ali ako nije bilo nikog ko je preživio, mogao je još uvijek biti tamo, njegova duša osuđena hodati u čistilištu sve dok mu svećenik ne da blagoslov i sahrani njegove ostatke. Suze su joj pekle oči, a ona je uzdahnula kada joj se grlo steglo. -

Curo? – rekao je Daniel iza nje stisnuvši je čvrsto. Nagnuo se bliže, dah mu je 79

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

golicao njeno uho. – Šta nije u redu? Myra je pročistila grlo, nije bila sigurna može li pričati. Bol ju je duboko sijecala, i dobila je iznenadnu želju da se baci s konja i plače, ali nije mogla. Morala je biti jaka. Sada je ona bila vođa. Progutala je kroz čvor u grlu i rekla -

Mušica. Izgleda da sam progutala dosadnog insekta.

Osjetila je da je Daniel klimnuo, brada mu se sudarila sa njenom glavom. Prihvatio je njenu laž, iako nije bilo nikakvih insekata koji su letjeli oko njih. Bila je zima. Kako ljubazno od njega. Samo zbog toga je imala još više mišljenje o njemu. To nije bilo dobro. Myra je ukočila leđa, naginjući se malo naprijed, pretvarala se da tapše konja po vratu. Ono na što nije računala bio je nepovoljan položaj u kojem je bila dok su galopirali. Zamah konja i njenog savijanja prema naprijed izbacili su je iz ravnoteže. Uhvatila je njegovu grivu čvrsto da se zadrži od pada. -

Božijih mi rana! – viknula je.

Daniel ju je povukao natrag prema njemu, sudar s njegovim tijelom još jednom ju je prodrmao i oduzeo joj dah. -

Kog vraga radite? – zarežao je.

Myra nije znala je li ogorčena što viče ili joj je laknulo što je spasio od sigurne smrti. Posegnula je za ogorčenosti. -

Mazim vašeg prokletog konja!

Daniel je opet zarežao. -

Ne govorite o mom konju tako.

Ili šta?

Stisnuo je ruke oko nje, usnama je okrznuo njeno uho. Drhataj je prošao kroz nju. -

Ili ću vas svezati kao svinju, i ostatak puta do Eilean Donana ćete jahati preko mog

krila. Myra je progutala. Nije sumnjala u njegove riječi. Ne zato što je Daniel bio nasilan, ali bilo je nešto u tonu njegovog glasa zbog čega je povjerovala da će učiniti baš to. -

Ne biste. – rekla je, pod izgovorom kao da nije povjerovala u istinost njegovih riječi.

Da, bih.

Opet je progutala. -

Onda je najbolje da sakrijete moj bodež noću.

Myra se pobrinula da joj ton bude težak i oštar. Prijetila je njegovom životu, da, i nije bilo potrebe da zna da ona nije sposobna da to zaista i učini. Već je oduzela život ove sedmice. Znao je to. Čovjek koji ju je napao u šumi je jedina osoba koju je ikad ubila. Samo pomisao na to okrenula joj je stomak. Previše nasilja se desilo u protekle dvije sedmice. Život je bio 80

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

težak. I nije očekivala da će biti lagan, iako je bila rođena s privilegijama. Nikad nije bila jedna od onih koja sjedi dok je drugi služe. Ali zar joj nije dozvoljeno malo predaha? Šta joj je ono otac Holden rekao? Život je izazov za sve, i to samo oni koji prihvataju te izazove,

uzmu vepra za kljove, uspiju. Rekao joj je to nakon što je cijelo jutro provela ribajući podove kapele kao pokoru. Što je bilo smiješno, nije se mogla sjetiti zašto ju je ukorio, ali se sjećala njegovih riječi. Odzvanjale su u njoj. Majka nije bila u stanju da prođe kroz te izazove. Istina, bila je uzeta kao taoc i brutalno napadnuta od MacDonalda, kada je njen otac odbio sporazum u koji Myra nikad nije bila upućena. Ubrzo nakon što je vraćena u Foulis, samo školjka onog što je nekad bila, majka je sebi oduzela život. Onda je Myrin vlastiti život postao težak. Otac i Byron su postali strogi prema njoj. I bila je skrivena. Bilo je čudo da joj je dozvoljeno da provede onaj slavni sat na gozbi kada je upoznala Daniela. A opet, proklela je to što je puštena nakon što ga je vidjela s drugim damama. Ljubomora je svakako bila ružno čudovište. Očigledno, izazov je bio neizbježan za Myru. Do sada je bila u stanju da preživi, da se izbori na površinu. Koliko god se osjećala kukavicom iznutra, ona je definitivno uzela vepra za kljove svaki puta kada je išao prema njoj, sa smrću u očima. Poraz nije bio u njenom riječniku i nije htjela da ga bude ni sada. Myra je skupila ramena, vodeći računa da joj se lopatice u leđima dotaknu. Ako mora da sjedi kao kamen ostatak dana, onda će sjediti. Daniel se zakikotao. Tek onda je shvatila da joj nije odgovorio na pretnju. Pa, sada jeste, a praktički je mogla čuti podsmjeh u njegovom glasu. -

Držeći leđa uspravno i bockajući me tim riječima nećete me pokolebati, curo. Držao

sam vas vrelu i podatnu u mom naručju. Probao sam vaše usne. Osjetio sam vašu strast. Smatram…. Zastao je na trenutak. -

Smatram vaš gnjev okrepljujućim.

Kopile!

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

JEDANAERSTO POGLAVLJE

h kako ju je volio nervirati! Daniel je praktično mogao vidjeti vatru kako joj bukti iz ušiju kada joj je zaprijetio da će je vezati. Nije da zapravo bi, ali nije si mogao pomoći da je

zadirkuje. Tijelo joj je bilo tako kruto da je mogla biti napravljena od drveta. Jedan pogrešan pokret i slomila bi se. Morao je zadržati vilicu stegnutu, a zube stisnute da se ne bi nasmijao. Volio bi da može vidjeti njeno lice. Oči su joj sigurno bile veličine jajeta, a usne stisnute toliko da su bile bijele. On će ih napraviti podatno rozim ponovo. Agresivno ljubljenje. Sada je bilo nešto što ga je stvarno zanimalo. Lagano bi je poljubio, prelazio usnama preko njenih a zatim bi uronio jezik u njena usta kada bi ih otvorila u znak protesta. Ali ne bi uspjela ništa reći jer bi bio brz pustošeći joj čula, čineći da od toga drhti u njegovom naručju. Pretvorio bi sav bijes u strast. Myra... njen entuzijazam je bio tako moćan da je Daniel mislio da će imati ruke pune posla. I uživao je na tu pomisao. Oh! Šta dođavola? I evo ga opet. Potpuno ometen djevojkom. Ona će biti smrt za njega. Daniel je pogledao u nebo, moleći se za pomilovanje. Izgledao je kao da će ga i dobiti. Oblaci su postali tamno sivi. Zlokobni. Vjetar je bio brz, šaljući oštre bolove kroz prste iako je nosio rukavice. Pled mu se motao oko nogu i podigao na potiljku. Dolazila je oluja. -

Moramo pronaći sklonište. – pozvao je Lea.

Čovjek je klimnuo. Nije bilo gostionica na ovom putu za koje je Daniel znao. Moraju pronaći napuštenu kolibu ili u najmanju ruku pećinu. Čak bi pristao i na onu koja je u raspadu. Sve dok bi imali zid i djelomičan krov nad glavom izdržali bi dok oluja ne prođe. Samo jedan pogled po periferiji pokazalo je da nije bilo puno nade da pronađu utočište. Ni oronulih kuća. Ni koliba. Nalazili su se na zemlji koja je bila pusta i puna dolina. Morali su pronaći vodu. Prateći potok ili jezero mogli bi pronaći nekog ko bi ih ugostio dok oluja traje, ili mjesto da se sakriju. Jedini problem je bio, Daniel nije bio siguran da će išta pronaći prije nego oluja počne i ne budu u mogućnosti jahati dalje. Kao što je i bilo, vjetar je oštro duhao u jednom pa u drugom pravcu. Nije bio neki vjetar zapravo. Veliki naleti koji su Demonovu glavu tjerali prema dolje dok je hodao naprijed. Morali su usporiti ili će ih vjetar zanijeti. Hladna kap pala mu je na nos. Prokletstvo. Sada je bilo prekasno. Više hladnih kapi snijega palo mu je na obraze, nos i čelo, topeći se na dodir njegove kože a zatim se zamrznuvši na nalet vejtra. Na lijevo je bilo nešto visoko vineći se do neba. Možda su mogli pronaći pećinu ili nadstrešnicu da se sakriju. Povukao je uzde na lijevo, i klimnuo je Leu ka porastu. Leo je kratko klimnuo i viknuo nešto ljudima. U trenutku su krenuli u pravcu sa glavnog puta, preko 82

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

polja debelog visokom, mrtvom travom i žitaricama. Netaknuta zemlja. Snijeg je počeo padati jače, bijela jata ledenih zvijezda. Myra je ispružila ruku, ledena pahuljica joj je pala na prst, čitava prije nego se otopila. -

Prelijepo. – čuo je kako mrmlja čak i kroz šum vjetra.

Da. – složio se.

Vratila je ruke u ogrtač i na njegovo iznenađenje, zbila se bliže njemu. Pretpostavio je da je zbog zime bila više voljna uzeti toplinu njegovog tijela i ostaviti svoju tvrdoglavost po strani. -

Gospodaru. – pozvao je Leo.

Daniel je pogledao u svog drugog u komadi kada je pokazao naprijed. Izgledalo je kao planinski usjek, pukotina dovoljno široka da mogu unutra stati zajedno sa konjima. Nije bila pećina, ali je bilo najbolje što su mogli naći. Zbijajući se unutra sačuvali bi se od vjetra, i većina snijega ne bi pala na njih. Poslužit će. Nije bilo ničeg boljeg trenutno, a snijeg je počeo padati tako gusto da je jedva vidio pred sobom. Svijet je brzo postajao bijela, siva masa. Kada su stigli u rascjep, Daniel je bio zadovoljan kada je vido da je ulaz tanak—koji je i dalje odgovarao konjima—prostor unutra je bio širok. Sjahao je, pomažući i Myri isto tako. Zadrhtala mu je u naručju i pogledala u nebo. Nije bilo sumnje da se pitala hoće li preživjeti do jutra ili će se umrijeti u ledenoj grobnici. Njegovi ljudi su također sjahali. -

Idem pronaći drvo za vatru. – vikao je Leo preko naleta vjetra.

Daniel je klimnuo. Vatra im je bila bitna da bi preživjeli noć. Temperatura je odjednom postala frigidna. Bez topline, svi će se smrznuti preko noći. Idući naprijed, zaustavio se na ulazu, trepćući očima da se navikne na unutrašnju tamu. Ne bi li bila njegova sreća da uđu u leglo medvjeda ili divljih mačaka? Jednom je sreća bila na njegovoj strani—ali ga je napustila. Grabeći konjeve uzde u jednu ruku a Myru drugom, uveo ju je unutra, a zatim uveo Demona. Otišli su skroz do kraja. -

Hoće li svi konji moći stati, gospodaru? – zvao je Seamus.

Daniel je pogledao okolo. Prokletstvo. -

Samo još tri. Otiđi vidjeti ima li još neko mjesto uz uzvišenje da se sklone.

Životinje su imale dosta krzna i masti da zadrže toplinu, ali nije ih želio izlagati. Bili su ratni konji,ne divlje krave. Iznad glave planina je imala nešto nalik na krov pa je od snijega padalo samo nekoliko pahuljica unutra u usjek. Nekoliko ljudi je došlo sa pregršti drva, dovoljno suhih da mogu upaliti malu vatru da se zagriju. Daniel je smjestio svog konja pa se okrenuo ka Myri koja je bila naslonjena na kameni zid, gledajući svaki njegov pokret. -

Jeste li dobro? – pitao je, primjetivši da su joj usne plave. - Hajde dođite, sjedite 83

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

pored vatre. - Povukao je bliže, raširio pled na zemlju i kada je sjela, umotao je u njega. Viski? Klimnula je, ali i dalje ne progovorivši. Predajući joj kožu, gledao je kako uzima gutljaj. -

Sviđa mi se viski. – rekla je stidljivim osmjehom.

Da, i meni također. – Daniel je uzeo dugačak gutljaj.

Leo se vratio. -

Našao sam mjesto za konje nedaleko odavdje. Svi su smješteni i nadam se da do

jutra neće pobjeći. Daniel je klimnuo. Muškarci su šuštali po svojim torbama, vadeći dodatne pledove i hranu. Vadili su komade hljeba, sušenog mesa a Leo je Myri dao jabuku. Zagrizla je voće, uzdahnuvši. Daniel je sklonio pogled s njenih usta koje su sisale sok jabuke, pa pogledao preko visoke planine u nebo. Mogao je vidjeti samo komadić neba, ali bilo je tamno sivo i zlokobno. Molio se da oluja stane nekad tokom noći i da ne ostanu zarobljeni u ovoj šupljini. On i njegovi ljudi su bili dovoljno izdržljivi dok ne bi bili u mogućnosti jahati dalje, ali je li bila Myra? Sigurno, bila je hrabra, imala je snagu volje koju bi svaka žena voljela imati, ali je li bila dovoljno izdržljiva da preživi sniježnu oluju van udobnosti zidova dvorca, ognjišta i kuhara da joj spremi obroke? -

Hadno je, ali ću biti dobro. – promumljala je, kao da mu je čula misli.

Daniel je bio siguran da ovaj puta nije rekao ništa. Posmatrao ju je kako je pojela jabuku. -

Da, hoćete.

Vidim vam pitanja u očima kad god me pogledate.

To je prirodno.

Šta? Što mislite da je žena slaba?

Ne, zato što sam zabrinut za ženu kojoj sam obećao svoj život.

Naglo je skrenula pogled na njega, iznenađenje joj se moglo vidjeti na licu, gotovo kao da nije vjerovala da je stvarno mislio na nju. -

Dao sam vam svoju riječ Myra. Ovo možda nije ljubavni spoj, ali to ne znači da ste mi

vi potrošna roba. Mislim vas držati na sigurnom. Da dostavite svoju poruku i pobrinuti se da sigurno stignete kući sa mnom. Ona je progutala, grlo joj je poskakivalo dok ga je posmatrala. Mogao se zakleti da je nešto htjela reći, ali nije. Umjesto toga se uvukla u pled i žvakala hljeb. Daniel je skrenuo pažnju na vlastiti obrok, razmišljajući o budućnosti. Bilo je toliko toga na kocki. Myrina poruka, Bruceov život, Rossova izdaja, prokleti Englezi... njegov brak. -

Trebam privatnosti – rekla je Myra tiho i počela ustajati. Stegnula je pled čvrsto oko

sebe i ako je bilo blago, mogao je vidjeti kako drhti od hladnoće. Daniel je skočio pored nje. 84

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Otpratit ću vas.

Nije potrebno.

Odmahnula je glavom, a mogao je reći po stisnutoj vilici da će se svađati. Pa, neće je samu pustiti van u oluju. -

Da, jeste.

Myra ga je ponovo pogledala, tim ispitivačkim pogledom u očima, i shvatio je da je i ona shvatala koji su ulozi. I ona je bila sumnjičava oko toga šta će se desiti. Kako ju je mogao utješiti? Uz brzo klimanje glavom, okrenula se od njega i krenula ka ulazu planinskog usjeka. Daniel ju je pratio odmah iza. Čim su izašli, atmosfera se drastično promijenila. Snijeg se kovitlao zajedno s vjetrom i padao im na glavu. Sivi oblaci su postajali tamniji sa zalaskom sunca. Ostalo je još samo nekoliko minuta prije nego ih prekrije tama. Daniel je povukao pled preko glave i gledao je kako Myra radi isto sa kapuljačom svog ogrtača. -

Ovo je magično. – rekla je, radeći isto kao na konju ispruživši ruku da uhvati nekoliko

pahuljica. -

Da, jeste. Ali može biti smrtonosno.

Klimnula je, a onda je učinila nešto posve iznenađujuće. Nagnuvši glavu nazad uhvatila je nekoliko pahuljica na jezik, odmah ih topeći. Myra se smijala i učinila isto ponovo. Daniel je ostao zatečen. Čista radost u njenom osmjehu, nevina razigranost, pokazalo mu je kakva je bila osim izmučena duša koju je upoznao. Mogao je vidjeti ženu s kojom je plesao u Foulisu. Ne razmišljajući, Daniel je posegnuo, prstima gladeći njene hladne, crvene obraze. Myra se nagnula na njegov dodir, zatvarajući oči. Na trenutak je samo tako stajao ne vjerujući da ih je sudbina još jednom spojila. Odmakla se, lice joj je bilo prekriveno sjenkama. -

Zovite ako...

Bit ću u redu.

Klimnuo je i gledao, još uvijek pomalo ošamućen, dok je ona žurila ka drveću. Bilo je očigledno da se stvari među njima mijenjaju. Bilo je samo pitanje da ih oboje prihvate. Daniel je napregnuo čula spremna na opasnost. Posljednje što mu je trebalo je da mu mladu neko otme dok se olakšava. Vjetar je zavijao, što je činilo težim da čuje zvuk da li osoba ili životinja prilaze. Hodao je naprijed- nazad oko jele, spreman je zaobići kada se pojavila. Ozareno mu se osmjehnula. -

Izgledate kao da ćete se unerediti, Daniel. Je li nešto pogrešno?

Oh, znala je s riječima. Da nije znao da je lejdi, možda bi doveo u pitanje njen odgoj. Gledao ju je i opirao se porivu da je uzme u ruke i pokaže joj kako se osjećao. -

Sve je u redu. Hajdemo se zagrijati pored vatre.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Myra je klimnula i požurila ka ulazu. Muškarci su se zbili oko vatre, ostavljajući mjesta za Myru i Daniela. Sjeli su blizu, Myra je trljala ruke iznad vatre. -

Curo...

Pogledala ga je, s pitanjem u očima. Kako joj je ovo mogao reći a da joj ne da pogrešnu ideju? -

Zbog potrebne topline, trebali biste razmisliti da podijelimo pled?

Njena delikatna obrva se podigla i dobio je iznenadnu želju da joj poljubi njen luk. -

Podijeliti pled?

Da.

Klimnuo je prema ljudima. -

Ništa više. Nikad vas ne bih kompromitovao pred mojim ljudima.

Ali biste da nisu ovdje?

Daniel se zakikotao. -

Izvrćete moje riječi. Ne, ako se sjećate noći u konobi. Spavali ste u mojim rukama

cijelu noć i nijednom vas nisam neprimjereno dodirnuo. Zastao je, gledajući je kako nervozno liže usne. -

Vi ste, međutim, uzeli trenutak za sebe da ugasite svoju radoznalost.

Čak i od sjenki vatre mogao je vidjeti rumenilo na njenim obrazima. Usta su joj se otvorila od šoka i ogorčenja, i frknula je. -

Ne znate šta govorite. – rekla je odmahujući glavom.

Daniel se još više iscerio. -

Zar ne znam? Zar niste povlačili svoje male prste po mojoj cijeloj ruci? Kažem vam,

postoje dijelovi mog tijela ljubomorni zbog toga. Podigao je ruku o kojoj je pričao, osjećajući njene prste kao da su sada tamo. Bila je šokirana kada se probudio na njen dodir, istražujući mu mišiće, lakat, ali je nije zaustavio. Istini za volju, bio je fasciniran kao i ona, ali sumnjao je iz sasvim drugačijih razloga. Myra se još jače zarumenila. -

Vi ste prostak.

Možda jesam, ali vi ste mene dirali.

Da li biste radije da je bilo obrnuto?

Daniel nije mogao vjerovati svojim ušima. Približio joj se. -

Da.

Myrino lice je poblijedilo; vjerovatno ne pomišljajući da će potvrdno odgovoriti. -

Ali neću—osim ako to ne želite.

Žestoko je odmahnula glavom. 86

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Ne. Ali ću podijeliti s vama toplinu.

Dobro, onda ćemo biti sigurni da ćemo se probuditi ujutro, umjesto da se smrznemo

do smrti. – zadirkivao ju je. Primaknuvši joj se još bliže, Daniel je otvorio svoj pled kojim se omotao i pozvao je unutra. Myra se smjestila pored njega, ramenima uz njegova rebra. Osjetio je njeno rame, sviđao mu se pritisak njenog tijela uz njegovo, ne samo u seksualnom smislu. Bilo je umirujuće imati je kraj sebe, osjetiti njenu toplinu. -

Zar mi nećete reći šta se desilo? – upitao je.

Desilo?

Da. Šta se desilo pa ste završili u šumi sasvim sami?

Oh, to.

Šutila je dugo, da se Daniel zapitao je li zaspala. Ali onda je duboko uzdahnula i pogledala ga. Oči su joj blistale, iskrice vatre su plesale u njihovim dubinama. Svijet oko njih je nestao, ostavljajući samo njih dvoje. Bacio je pogled preko njenih usta, želeći je poljubiti, ali ne želeći prekinuti čaroliju. Izgledala je na rubu da mu nešto kaže. -

Rekla sam vam da moram dostaviti poruku.

Da.

Pitanje je života ili smrti.

Daniel je stavio ruku oko nje, nudeći joj svoju toplinu ali i udobnost. -

Smrti? Čije smrti?

Myra je stisnula usne, tražeći njegove oči. -

Mogu li vam vjerovati?

Da. Ja sam vaš muž, ne smijete se nikada bojati da ću vas izdati. Vaš sam zaštitnik.

To nije ista stvar.

Kako to mislite?

Možete biti moj zaštitnik pa opet izdati moje povjerenje.

Kako?

Ako vam se ono što vam kažem ne dopadne, možete se pobrinuti da ja ne isporučim

ono što imam, a i dalje vodeći računa da sam zaštićena. Poruka nije o meni. Radi se o cijeloj Škotskoj i Škotskom kralju. Ako me izdate, cijela zemlja i svi koji žive u njoj će osjetiti vašu dvoličnost. Daniel je klimnuo. Šta god da je čuvala u svojoj lijepoj glavi, bilo je teško. -

Neću vas izdati, curo. Nikad.

Čak i ako se ne složite s ovim što vam kažem?

Čak i tada. 87

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Uistinu? – pogledala ga je kao da je lud.

Moja riječ je moja čast, bez toga, nemam ništa. Dao sam vam riječ, možete mi vjerovati i nikad vas neću iznevjeriti.

Hvala vam.

Ali nije rekla ništa više, umjesto togo stavila je glavu na njegovo rame i utonula dublje u pled. Daniel se nagnuo na kamen, shvativši da će ostati bez informacija večeras. Ali začudo, nije bio uznemiren zbog toga. Ne, u stvari, osjećao je da su se zbližili. Shvatio je da je povjerenje temelj dobrog odnosa. Začudo, nije ni očekivao da će mu reći sve. Nije mu rekla mnogo, ali on je postigao mnogo. Približavao joj se, sticao njeno povjerenje i uskoro, kada bude spremna, reći će mu ono što je znala, i moći će je bolje zaštititi—i Škotsku. Daniel je zatvorio oči, nagnuvši glavu. Hladnoća planine je umanjila toplinu njegovog vunenog pleda. -

Sjećate li se Byrona Munroa? – upitala je tiho.

Da, curo. Bio je dobar čovjek.

Bio? – ukrutila se.

Prokletstvo. U polu snu je rekao pogrešnu riječ—bio, umjesto toga je trebao reći je. Brzo je odgovorio -

Bio sam kod rođaka kada je stigla njegova udovica.

Oh. – rekla je.

Čekao je da još nešto kaže, da prizna da je bila Byronova sestra, ali nije. Bilo mu je drago da se nije odmakla, ukočeni mišići su joj se opustili, i bio je oprezan dok joj se disanje nije ujednačilo. -

Sjećam se i vas također. – prošaputao je, znajući da ga nije čula.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DVANAESTO POGLAVLJE

yra se probudila u zoru, ublažena toplinom Danielovog jakog tijela, gdje je bila smještena na njegovoj savijenoj ruci. Težina njegove ruke na njenom kuku, ujednačen zvuk njegovog disanja bio je umirujući.

Trepnula je očima otvarajući ih, pronalazeći se kako ga ponovo posmatra dok spava, i osjećala se potpuno opušteno. Nije se usuđivala ponovo ga istraživati—ne zato što su tu bili i njegovi ljudi, nego zato što se prošli puta probudio i nije je zaustavio. Oh, poniženje kada je shvatila da je bio svjestan svakog dodira, kretanja, stiska. Lice joj se još jednom zapalilo u sjećanju na to i koliko je željela učiniti to ponovo. Polahko mu je podigla ruku i sklonila je, i koliko je bila u mogućnosti neopaženo je ustala iz pleda kojeg su dijelili. Myra je protegnula ruke iznad glave i pogledala kakvo je nebo kroz pukotinu planinskog vijenca. Oblaci su i dalje prekrivali plavo nebo, ali umjesto sivi, bili su bijeli. Snijeg nije više padao, ali vazduh je bio hladan. Ne želeći da probudi Daniela da je otprati do velike jele zbog privatnosti koja joj je trebala, Myra je pažljivo izašla do ulaza. Bio je prekriven debelim slojem snijega. Hvala nebesima da su pronašli mjesto za odmor. Kako bilo, snijeg je ušao i u njihovo sklonište, pretpostavila je oko šest centimetara debljine. Myra je razmišljala o povratku u toplinu Danielovog zagrljaja umjesto da zakorači u duboki snijeg. Istina, nosila je debele kožne čizme, ali nisu bile visoke, bile su duboke samo nekoliko centimetara iznad njenih članaka. Njena bešika, međutim, nije bila voljna da razmišlja o povratku u krevet. Uz težak uzdah i promrmljavši psovku, Myra je zaronila nogom u snijeg, odmah osjećajući hladnoću kroz čizme. Drhtala je pa je stavila ruke pod ogrtač, ali je gazila naprijed. Pola trčeći, pola hodajući stigla je do jele. Nakon što je završila zbog čega je došla, ustala je da se vrati, ali ju je zaustavio zvuk. Zvučalo je kao frktanje ili režanje. -

Oh....- rekla je ispod glasa, moleći se da nije vuk ili divlja mačka. Nije bilo ničeg na

vidiku, ali frktavi zvuk je bio zlokoban i odjekivao je od svaku površinu. Polahko je krenula nazad očima uprtim na usjek, moleći se da stigne do tamo prije nego koja god ju je životinja upozorila na napad uradi tako. Onda je čula posebno cvilenje koje joj je srce podiglo u grlo a panika ju je potresla do dubina. Vepar. Vepri su bili brzi kao đavoli i ludi kao demoni. U trenu bi je uhvatio i ne bi mogla pobjeći, rastrgao bi je svojim smrtonosnim kljovama. Obuzeo ju je strah kao nikad do sada. Myra je podigla suknju, vrisnula i potrčala. Iza, glasno, ljuto frktanje ju je pratilo. Krv joj je jurnula u uši a disanje joj se ubrzalo tako da je osjećala kao da će se udaviti. Dok je trčala, stopalima gazeći duboki snijeg, stopalo joj je zapelo za nešto zbog čega je posrnula. Myra je 89

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

teško pala na ruke i koljena, potonuvši u snijeg, ali ju to nije spriječilo od kretanja. Zaustavljanje je značilo sigurnu smrt. Oslonila se na sve četiri, ruke su joj trnule od hladnoće ali je pokušala da ustane. Muškarci su izašli iz planinskog vijenca, izvučenih oružja. Urlik koji je izašao iz Danielovih usta bio je jeziviji od onog koji je ispustio vepar, koji ju je lovio. -

Daniele, pomozi mi. – zaskvičala je, stisnutog grla.

Izvukavši mač, Daniel je pregledao područje. Oči su mu odmah susrele njene, a zatim je pogledao iza nje. -

Myra!

Daniel je potrčao prema njoj, njegove duge noge su prešle razdaljinu onako kako njene nikad ne bi mogle. Podigao ju je u zrak, s rukama oko struka, i otrčao nazad u usjek, gurnuvši je unutra. Nije rekao ništa, nije ju ponovo pogledao, ali se okrenuo nazad da se bori sa razjarenom životinjom koja je napala njegovog jednog čovjeka, sada već i drugog. Myra se naslonila na hladni kamen, pritisnuvši obraz na čvrstu podlogu dopuštajući da je hladnoća nekako umiri. Ali nije upalilo. Srce joj je i dalje tuklo, disanje joj je bilo teško a strah je i dalje kolao njenim venama. Nije se više bojala samo za svoj život, nego i za Danielov i za njegove ljude. Ali najviše za Daniela. Ne dopuštajući sebi da trepne, gledala je širom otvorenih očiju kako su ljudi vikali pokušavajući odvratiti pažnju i zbuniti vepra. Mahali su rukama, a kada se vepar okrenuo, zamahnuli su mačevima, neki razajući a neki promašivši. Myra je stisnula ruku na srce, strahujući da bi se mogla onesvjestiti. Daniel je također izvukao mač i zamahnuo, odskočivši od zemlje u napadu. Vrijeme je stalo kada se okrenuo ka dolje a vepar poletio u zrak, njegove oštre, duge kljove ciljale su pravo u Danielove grudi. -

Daniel! – vrisnula je, zvuk je sjekao zrak.

Ne! Nije ga mogla izgubiti. Danielov mač je pogodio, prerezavši veprov vrat, a životinjine kljove su okrznule njegove grudi. Daniel i vepar su oboje pali na zemlju s teškim uzdahom. Myra je potrčala prema njemu. Nije ga mogla izgubiti sada. Ne kada ga je upravo pronašla...Ne kada je počela da osjeća.... Iako joj je slomio srce prije, još uvijek je— -

Daniel. – jecala je, spustivši se kraj njega u snijeg.

Myra mu je zgrabila debele ruke, prevrnuvši ga na leđa. Dvije crvene pruge su mu bojile prednju stranu lanene košulje. -

Oh, Bože... Povrijeđeni ste.

Pogledao ju je, oči su mu bile ispunjene nekom neobjašnjivom emocijom, ali je odmahnuo glavom. -

Ne, ne puno.

Krvarite. 90

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Krvario sam više puta.

Leo i nekoliko muškaraca su uzeli vepra za noge i odvukli ga. -

Izgleda da ćemo imati slasno jelo da prekinemo naš post. – rekao je Daniel.

Zašto je bio tako opušten? Myra ga je poželjela udariti. Uplašio ju je do smrti. Bila se uplašila da će ga izgubiti, čak je došla licem u lice s osjećajem s kojim nije htjela da se suoči. Intenzivnim osjećajem za njega koji joj je obuzeo i stisnuo srce. Myra je odmahnula glavom. Ne. Ne smije to čak ni razmatrati. Bila je zbunjena. Sav stres od napada na Foulis, ubijanje čovjeka u šumi, gotovo nabijena veprovim kljovama, postala je emotivna. Takav stres često stavlja čudne misli u glavu, čak je i približavao ljude. Myra je odbijala da povjeruje da osjeća nešto više od prijateljskih osjećaja za čovjeka koji je ležao pred njom. Nešto više bi bilo samo od stanja u kojem su se trenutno našli. Ništa više. -

Curo, sve je u redu.

Daniel joj je prešao prstima preko obraza, a ona se nagnula na njegov dodir. -

Pomislila sam.. - Myrin glas se slomio i uzela je trenutak da se pribere. – Uplašila

sam se. Myra je gledala kako je Daniel stisnuo zube, a mišići vilice mu se grče. Srela je njegov pogled i gledala kako mu se oči mijenjaju iz nonšalantnih u intenzivne. Potamnile su, kao i njegovo lice. -

I ja, također.

Oči su joj se raširile od njegovog priznanja. -

Zaista jeste?

Da. Gledajući kako trčite za svoj život... vrijeme kao da je bilo stalo.

Tako sam se i ja osjećala. – prošaputala je.

Tišina je ispunila prazninu među njima zbog riječi koje su izgovorili, i stvari koje su ostale neizrečene. Ti osjećaji su se vratili, neželjeni. Drhtvica joj je vijugala gore-dolje kroz ruke. Bez razmišljanja, Myra se nagnula, grudima se naslanjajći na njegova prsa, usnama dotaknuvši njegove. Koža mu je bila hladna, a dah topao. Zadrhtala je, zgrabila ga za ramena, ne želeči ga nikada pustiti. Daniel je spustio jednu ruku oko njenog struka, čvrsto je držeći, a drugu je stavio u njenu kosu, povlačeći joj usne još bliže. Kao jedno, jezici su im se dotakli, zapalivši iskru vreline zbog koje su oboje izgubili kontrolu. Očajnički su se ljubili, znajući da je prije par trenutaka jedno od njh moglo biti ubijeno. Tim poljupcem, rekli su koliko su trebali jedno drugom, ali ipak, Myra je znala da ne bi trebalo biti tako, a to je Daniel tek trebao da shvati. Odjednom, on je prekinuo poljubac. Myra je osjetila bolan gubitak, ali je 91

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

znala šta on znači. Odmaknula se, i ustala. Ponudila mu je ruku, ali je nije uzeo. Umjesto toga, lagano je ustao čak se ni ne oslanjajući na ruku koja mu je bila u snijegu. Još jedan dokaz njegove snage i spretnosti. Myrini obrazi su se zapalili od neukroćenosti i frustracije. Bilo joj je drago zbog hladnoće jer je svačija koža bila prošarana crvenilom. -

Oboje smo sigurni sada. Nemojte ponovo izlaziti sami.

Danielov ton je bio mješavina straha i ljutnje. Uzeo ju je za lakat i poveo je unutra u planinski usjek. Krivica ju je ispunila. Pomislila ga je probuditi, ali nije. Da jeste, možda bi on uočio vepra odmah. Ne bi bio povrijeđen kao sada. Pogledala je okolo u muškarce, vidjevši da su još neki povrijeđeni. Činilo se da niko nije bio pretjerano povrijeđen. Barem je to bilo na njenoj strani, neće je okriviti za nečiju smrt ili sablasnu ozljedu. Oni koji su odvukli vepra da ga pripreme za pečenje, napravili su improvizovani ražanj. Myra se molila da miris pečene životinje ne privuče gladne životinje—ili kad je kod toga, ljude. Mora da je i Daniel imao iste misli jer je zapovijedio da neko čuva stražu. Myra se naslonila na kameni zid i ponovo se umotala u pled, nastojeći vratiti osjećaj u prste. Bili su crveni i smrznuti od hlanoće i snijega. Zatvorila je oči na trenutak, poslavši molitve zahvaljujući Bogu što je spasio i nju i Daniela. Srce joj se konačno umirilo, ne boleći je više zbog ubrzanih otkucaja. Navrle su joj suze na oči ali ih je rastjerala. Sada nije bilo vrijeme za suze. Sada je bilo vrijeme za razmišljanje. Zašto je poljubila Daniela? Šta ju je natjeralo? Ali više od jednostavnog poljupca, žudila je za njegovim dodirom. Gurnula mu je jezik u usta, stisnula mu ramena kao da se bojala da će je neko otrgnuti. Samo je trebala stići do Eilean Donana. Jednom kada bude tamo, moći će se rasteretiti zbog vijesti koje je nosila Bruceu i vratit će se kući. Distancirati se od Daniela. Vratiti se tamo gdje se osjećala sigurnom... samo, osjećala se sigurnom i sa njim. Zbog njega se nije željela vratiti među zidove Foulisa. Željela je istražiti svijet, uživati u ovoj novootkrivenoj slobodi, čak i ako doživotno ne bi otkrila šta da očekuje. -

Koliko ste namjeravali da ostanemo ovdje? – upitala ga je.

Daniel se okrenuo od vatre da je pogleda. Neka neobjašnjiva emocija prešla mu je licem kada se okrenuo da okrene vepra. -

Ostat ćemo da jedemo. Nadam se da će poslijepodnevno sunce otopiti malo snijega

da možemo krenuti. Ako ne bude tako, krećemo ujutro. -

Moram stići u Eilean Donan. Hitno je. Koliko smo daleko od njega?

Izgubila je pojam o vremenu, danima i osjećala se beznadežno nemajući pojma ni gdje se nalazi. -

Samo smo nekoliko dana udaljeni, curo. Odvest ću vas tamo. 92

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Ustao je sa svog mjesta pored vatre i došetao do nje, njegove jake noge su bile ogoljene na koljenima. Mišići su treperili, a tamne dlake sjajile. Myra je trgnula oči s njih i pogledala mu u lice. Bila je iskra smijeha u njegovim očima pa ga je proklela još više. Daniel je sjeo pored nje, njegov muški miris je popunio prostor među njima, opio je toliko da joj se nije svidjelo koliko joj se zapravo sviđao. -

Imate li više viskija? – upitala je.

Daniel se iscerio zločesto izvijajući usnu od čega joj je tijelo trnilo. -

Da. - Nagnuo se i izvadio viski odnekle sa njegove lijeve strane. - Izvolite, moja

damo. Myra je uzela dug gutljaj, uživajući u vrelini koja joj je klizila grlom. Stvar je bila opasna zasigurno. Vratila mu je kožu i gledala ga krajičkom oka dok je i on uzimao dug gutljaj. -

Želite li plesati? – upitao je Daniel, potpuno je iznenadivši.

Žmirkala je očima proučavajući ga. Kako bi neprimjereno bilo plesati dok su njegovi ljudi tu. Način na koji je Daniel plesao nije bio...propisan. Rastapao je i peckao. -

Ne. – rekla mu je samo u inat.

Danielov osmjeh se smanjio na što je Myra bila zadovoljna. Ako je mislio da će vrijeme proći... plesajući...krajnje je pogriješio. Srećom po nju što je bila pokrivena debelim pledom, inače bi vidio šta joj pomisao na ples izaziva. Žmarci su joj prolazili rukama, a bradavice su joj očvrsnule, sigurno vidljive kroz haljinu i ogrtač. -

Ne? – rugao se.

Ni malo. Zašto pitate? Nadali ste se plesu ovdje u pećini? Nisam uživala plesajući s

vama. Daniel se nagnuo naprijed, laktovima naslonjen na koljena, okrenuvši se da je pročita. Izraz mu je bio prodoran, kao da je mogao vidjeti kroz nju, znajući da je bila neiskrena. -

Mislio sam da prođe vrijeme. I lažete.

Myrine usne su se trzale, ali je zadržala osmjeh. -

Zašto biste rekli nešto takvo? Nikad ne lažem.

Pritisla je ruku na srce, pretvarajući se da je povrijeđena. -

Mogu vam reći.

Imao je previše samopouzdanja. -

Kako?

Kada lažete lijevo oko vam malčice zatreperi.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Pritisnuo je palac i kažiprst a blagi osmjeh mu se pojavio na usnama. Njegove riječi su je šokirale. Myra je ostala bez teksta. Tako dobro ju je proučio? Daniel je slegnuo ramenima i uzeo još jedan gutljaj viskija. Kada joj je dodao kožu odmahnula je glavom, ali nije ju gledao. -

Ne, hvala vam.

Volim plesati, - rekao je, naslanjajući se na stijenu još jednom, - s vama.

Ramenom se okrznuo od nju, ali nijedno se nije micalo. Pokušala je ignorirati njegove riječi i ono što je zbog njih osjećala. Imajući njegov čvrsti oblik kraj sebe osjećala se udobno, uprkos njenim pokušajima da se ne osjeća tako. Muškarci koji nisu bili na straži su ih ignorisali, razgovarali su među sobom. Neki su igrali igru sa oblutkom, neki spavali a neki su okretali ražanj. Miris prženog mesa natjerao je vodu na Myrina usta. Nije se mogla sjetiti kada je zadnji puta imala pristojan obrok. Moralo je biti prije napada na Foulis—zapravo, par dana prije, jer joj je bilo naređeno za kaznu da posti. Stomak joj je glasno zakvrčao pa se Daniel nasmijao. -

Gladni ste.

Da, tako je očigledno?

Daniel je klimnuo. -

Vaš tutnjajući stomak bi mogao probuditi vojsku.

Zahvaljujem. –rekla je sarkastično.

Daniel je stavio ruku na njeno koljeno i stisnuo ga dok se smijao. Gest nije bio planiran da bude senzualan, znala je to. Ali njeno tijelo je prihvatilo taj dodir mnogo jače nego što je htjela. Vrelina njegovih prstiju se širila preko njenih butina do trbuha gdje se smjestila u pulsirajuću bol. Stisak je bio čvrst, i samo ju je podsjetio kako ju je uhvatio iza i poljubio je u konobi. Myra se željela odmaknuti, gurnuti mu ruku s koljena, samo da smiri misli. Zašto se onda nije mogla pomaknuti? Dah i um su joj ratovali šta da radi, a u međuvremenu je Daniel sklonio ruku i provukao je kroz neposlušnu kosu. -

Da li ikada vežete kosu? – pitala ga je Myra znajući da jeste kada je bio u posjeti u

Foulisu. Daniel ju je pogledao, proučavajući je nekoliko trenutaka prije nego je odgovorio. -

Ponekad.

Myra je klimnula. -

Kao naprimjer?

Uglavnom u formalnim prilikama.

Ona se nasmijala. -

Sklonite zvijer i pokažete svijetu da se možete ukrotiti? 94

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Danile je namignuo. -

Ne mogu biti ukroćen.

Oh, zašto joj je namignuo? Utroba joj je se pretvorila u kašu, i sve što je htjela je puzati mu u krilo i preklinjati ga za još jedan poljubac. Myra je pogledala u svoje ruke. Koža joj je povratila normalnu boju, ali je sada bila izuzetno suha, ispucana. Zglobovi su je pekli. Daniel joj je uzeo ruku i nježno pomilovao ispucale dijelove zglobova, po prstima, namrštenog lica. Prsti su mu bili grubi, ali pažljivi, poslavši joj drhtaje kroz tijelo, i svim silama se trudila ne prepustiti se tom osjećaju. -

Trebaju vam rukavice. – tiho je rekao.

Nije bilo vremena.

Pogledao je u oči. -

Još uvijek mi imate ispričati šta se desilo. Kunem se da neću reći nikome.

Ozbiljni izraz na njegovom licu odavao je istinu. I vjerovala mu je. Nakon svega, rizikovao je svoj život zbog nje. Skoro je ubijen. Myra je klimnula. -

Znam. Teško mi je pričati.

Progutala je, jer je znala da ako podijeli priču o Rossovoj izdaji mora proći kroz svaki detalj. Ne razmišljajući o tome je bila jedina stvar koja ju je držala od nervnog sloma. Daniel joj je stavio ruku među svoje, stisnuvši je lagano umirujući. -

Mogu pomoći.

Nije mogao shvatiti dubinu svoje ponude, ili koliko joj je trebala pomoć. Znajući da je neko na njenoj strani, da podijeli teret, podrži je, bio je izvanredan osjećaj za koji je mislila da ga nikad neće imati. Daniel je nekako napukao zid koji je izgradila oko sebe. Ako će ostati u braku—a bila je sigurna da neće—imat će još jedan klan o kome se treba brinuti. Daniel joj je jasno dao do znanja da je zanemario svoj klan u zamjenu za bitku. Zašto bi rekla da to ne bi učinio ponovo? Obećao je klanu, sigurno, ali ako dođe do još neke bitke, hoće li ponovo odložiti dužnosti svog naroda? Ako bi imao dva klana koja računaju na njega, šta onda? Myra je vjerovala da ima najbolje namjere, da je Daniel vjerovao u stvari koje je rekao. Nije bilo ničeg lažnog i zlokobnog u tome. Myra mu je vjerovala svojim životom, ali mu nije vjerovala naslijeđem svog oca i brata. Munro klan je bila njena odgovornost. Daniel će joj se morati dokazati. Ali kako? Daniel joj je pustio ruku i nageo se prema svojoj torbi. Izvukao je dvije velike kožne rukavice. -

Evo. Uzmite moje. Ne mogu dozvoliti da ostanete bez prstiju na putu da obavite

svoju dužnost. -

Ali trebate ih i vi. – pokušala je sakriti šok u svom glasu. 95

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Osmjehnuo joj se onim svojim zapanjujućim osmjehom. -

Ja sam gorštak, curo. Sve što trebam je moj konj, viski i moja žena.

Njegova žena.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

TRINAESTO POGLAVLJE

aniela je zabolila glava kao da ga je neko teško udario sjekirom. U stvari, i grudi su ga isto tako zabolile. On se zavjetovao. Predao joj se za cijeli život. I sada, izgovorivši riječi, njegova žena, naglas...učinilo mu je nešto.

Izazvalo mu je strah u srcu. Bojao se da mu njegova obećanja neće biti uzvraćena. Strah za njen život i nametnutu odgovornost. On nije bio kukavica. Neće odustati, i neće povući ono što je rekao. Daniel je bio spreman za svoje odgovornosti. Spreman da ih održi, bude čovjek kojem je suđeno da bude takav. A uostalom, nikada nije želio biti oženjen do sada. Nikad nije poželio biti vezan vječno za ženu sve dok nije upoznao Myru. Po prvi puta. Ali njeno odbijanje potpuno mu je osujetilo ideje, i nikada nije poželio više iskusiti tako nešto. Nije mogao razumiti zašto je to učinila. Sve to mu se dešavalo i s očevim nadzorom. Bilo je nečega u njemu zbog čega ga drugi nisu voljeli. Šta je to bilo, Daniel nije uspio dokučiti. Čak i sada, nije osjetio da joj se ne sviđa. Upravo suprotno. Čak ga je i poljubila, nepozvana, u snijegu. Strah joj se pojavio u očima i poljubila ga je. Njegove emocije su letjele, uzbuđenje mu je teklo venama. Htio ju je baciti na leđa i voditi ludu strastvenu ljubav s njom. Naravno, vjerovatno bi ga odbila i ponovo bi se osjećao kao onda u Foulisu. Možda ga je prepoznala i zadirkivala kada je rekla da joj se nije svidjelo plesati s njim, ili... Nije znao. Praktično je priznala da je lagala. Onda, šta joj je bila namjera? Daniel ju je pogledao. Obukla je njegove rukavice, i nasmijao se kako su velike bile na njenim malim rukama. Kao da čudovište guta bebu. Myra je također gledala svoje ruke. Obrazi su joj bili kremasti sa crvenim krugovima u sredini. Njene usne, hvala bogu ne više plave, bujne i zrele, mamile su za poljubac. Trepavice, duge i tamne, naglašavale su njene bogate smeđe oči. Daniel ju je mogao gledati cijeli dan, zapamtiti svaki detalj, svaku oblinu. Uživao je u krivini njene obrve, i kako je kada bi ga pogledala podigla se do polovine čela. Bila je tako izražajna. Nikada nije upoznao očaravajuće stvorenje. -

Zahvaljujem, Daniel.

Glas joj je bio gladak, senzualno milovanje. -

Nema na čemu. Molim se da vas ugriju.

Već mogu osjetiti razliku.

Nasmješila mu se i protrljala ruke, preplićući prste. -

Sve, samo da vam bude udobnije.

Nakrivila je glavu u stranu. -

Daniel.... 97

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Da?

Zašto ste tako dobri prema meni?

Napućila je usne, gladajući vrlo zamišljeno. -

Zar muškarac ne bi trebao biti takav prema svojoj ženi?

Sa koliko se muškaraca srela? Zapiljio se u vepra na ražnju, želeći da udari svakog ko se nije lijepo odnosio prema njoj. -

Pa...pretpostavljam.

Pretpostavljate?

Oči su mu se raširile, gledajući njene. Myra je zagrizla usnu, a on je požalio što je povisio ton. Slegnula je ramenima. -

Nikad prije nisam se zavjetovala.... samo zaručena. I, pa, on je bio seronja.

Ko je bio on?

Nije bitno.

Da, jeste. Jeste li još uvijek zaručeni?

Myra je posrnula pa odmahnula glavom. I zatvorila je oči. Prokletstvo. Stvari su jednostavno postale komplikovane. -

Za koga ste bili zaručeni? I da bude jasno da je to prošlo vrijeme, jer se nećete udati

za drugog. Myrine su se oči suzile na njega, ali nije rekla ni riječi. Daniel nije znao je li to dobro ili loše, ali je naginjao ka lošem. -

Odgovori mi, ženo. Znat ću ko dolazi za mnom.

On nema pravo na mene.

Da, to je činjenica—ti si moja. Neću dozvoliti nikom da uzme ono što je moje.

Myra je stisnula zube, jer su razdvojene usne pokazivale kako su bili stisnuti zajedno. Naljutio ju je, vjerovatno je pomislila kakva je zvijer, ali ga to nije brinulo. Treba računati na prezirno odbijenog čovjeka. Daniel nije bio zabrinut da neće biti u mogućnosti da zaštiti sebe ili nju od čovjeka ko god on bio, samo se molio da nije jedan od njegovih saveznika, jer bi time stvorio još jednog neprijatelja. Ako bi bio iskren, htio je da čuje koga je prihvatila za brak nakon što je odbila njegovo prisustvo. Racionalni dio njega mu je rekao da nije imala izbora. Bila je lejdi. Sestra moćnog lorda. Njene zaruke su mogle biti sklopljene s nekim saveznikom da dobiju zemlju, novac, prošire granice ili da stvore vezu među dva klana koja su prije ratovala. I nije je ni pitao. Ali opet, želio je znati ko je zamijenio mjesto za kojim je on čeznuo. Na koga bi pomislila kada on utone među njena bedra. -

Bruce neće dozvoliti naš brak.

To je bio udar na njegov ego i srce. Povrijedila ga je još jednom. 98

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Pa, madam, vidjet ćemo. – rekao je kroz stisnute zube, a zatim ustao da provjeri

vepra. Daniel je nije mogao gledati. Njeno zadirkivanje je bilo šarmantno prije, ali tako napadno da kaže da Bruce neće odobriti njihov brak je bilo surovo. Pa jeb.... -

Daniel. - Oprezno mu je dotakla ruku prstima i ustala kraj njega. - Nisam mislila na

vas i mene. Sada se osjećao kao budala. I dalje je nije mogao gledati. Reagirao je kao razmaženo derište pa je sva smirena i slatka došla da mu kaže da je pogriješio. Daniel je otpuhnuo i provukao rukama kroz kosu. Nije mu se nikako sviđalo kako ga je promijenila. Bio je otvrdnuti ratnik, a kraj nje je bio pretjerano svjestan njenih osjećaja prema njemu i svojih prema njoj. To ga je ljutilo. -

Znam to. – rekao je.

Myra je sklonila ruku s njegove i krajičkom oka je gledao kako ga je trenutak proučavala, pa je sklonila pogled na vepra. -

Izgleda da je skoro gotovo.

Da.

Ali mali razgovor nije ono što je želio. Daniel je trebao više. A ako je želio dobiti više, morao je podijeliti dio sebe. Duboko uzdahnuvši, okrenuo se da se suoči s njom. Stavljajući ruke nježno na njena ramena, pogledao ju je u oči, pomaknuo ih na njihovo mjesto kraj zida, gdje su imali više privatnosti od ušiju njegovih ljudi. -

Myra... – odakle da počne?

Moj otac je umro prije godinu dana, ostavljajući klan u mojim rukama.

Klimnula je, gledajući ga pravo u oči. Bilo mu je drago što je bila zainteresovana za ono što joj je imao reći. -

Bio sam glup. Neodgovoran. Nisam želio zauzeti mjesto kao lord. Moj otac...

Sada je dolazio teži dio. Pogledao je u svoja stopala, pa je progutao ponos. -

Moj otac je često jadikovao zbog mojih sposobnosti vođenja klana. Smatrao me

nesposobnim. Myrina usta su se malo rastvorila, oči su joj sjale u nevjerici. -

Nikada nisam saznao zašto, osim što sam se radovao životu, interesovao se za...

zabavne aktivnosti prije nego da prisustvujem sastanku klana. -

Daniel...

Ne, dopustite da završim prije nego izgubim živce. Vraški sam dobar ratnik. Mogu

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

lahko ugušiti ustanak. Nikada nisam izgubio poštovanje u tom području. Ali nisam mogao učiniti da moj otac vjeruje u mene. Kada je umro... Sumnjao sam u sebe. Sumnjao sam u svoje mjesto na svijetu. Onda sam upoznao vas. -

Mene?

Da, Myra Munro.

Ona je uzdahnula, pokušavajući se odmaknuti korak unazad, ali ju je držao za ramena. -

Nemojte se plašiti. Znao sam od početka.

Njen izraz lica bio je pred kolapsom a on je više od svega želio da ostane pribrana. -

Znam da me onda niste željeli, da me ne želite ni sada, ali znajte ovo, štitit ću vas

svakim svojim dahom. Drugačiji sam čovjek. Odrastao sam. Ja sam lord Murray i sada znam gdje pripadam. Myra je progutala nekoliko puta, gledajući oko sebe kao da pokušava pronaći riječi da bi odgovorila. -

Ne morate ništa reći, znam da ste htjeli sakriti svoj identitet od mene. Da se niste

htjeli udati za mene i da sam vas prisilio na obećanje u zamjenu za zaštitu. Myra je odmahnula glavom. -

Ne, ne, i ja sam znala tko ste, čak i ako sada izgledate divlje nego prije. Ali nisam

razumjela... -

Da? Recite mi. Želim vam razjasniti.

Danielu je laknulo što nije pobjegla. -

Nisam razumjela šta ste mislili da vas nisam htjela.

Danielove ruke su skliznule s njenih ramena na laktove. -

Šta niste razumjeli? Plesao sam s vama u Foulisu, čekao sam vas danima, a vi ste

nestali. -

Danima? – ponovo je odmahnula glavom, lica puna zbunjenosti. - Ne, niste čekali ni

nekoliko trenutaka. -

Myra, jesam. – rekao je uzbuđeno.

Ne. Kada sam se vratila u dvoranu, bili ste okruženi drugim djevojkama... Smijali ste

se, namigivali, dodirivali ih... Nebesa... ono što je nekoć smatrao blagoslovom—njegova tobožnja sposobnost da privuče žene poput pčela na nektar—sada je bilo njegovo prokletstvo. -

Curo, nisam im uzvraćao na njihovo zanimanje za mene. Samo sam flertovao.

Ali to ste radili i sa mnom.

Daniel je odmahnuo glavom. -

Ne, sa vama je bilo mnogo dublje. Flertovao sam, želio, sanjao. 100

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Sanjao?

Daniel se počeo osjećati poput glupavog dječaka. Ali uhvatio je njenu pozornost, i to je bilo sve što je htio. Nadao se da ako ispovijedi neke od svojih unutrašnjih demona, ona će se osjećati udobno da učini isto. Daniel nikada prije nije podijelio svoje unutrašnje bitke. Čak ni svojim prijateljima prije očeve smrti. Bilo je to nešto novo za njega, i dok je bio smrtno uplašen priznavajući svoje osjećaje prema njoj, sada kada ih je skinuo s grudi, osjećao se lakše, slobodnije. Bilo je pakleno strašno ali u isto vrijeme i uzbudljivo. -

Da. – zagledao joj se duboko u oči.

I bilo mi je žao kada sam čuo da vam je brat umro. Bio mi je dobar prijatelj.

A imate ih toliko malo. – Myra je zadirkivala.

Dobro me znate.

Myra je bacila pogled na stopala, pa je i ona podigla ruke na njegove laktove i pogledala ga. Promjena joj se nazirala u očima. I ona je bila na korak od otkrivanja. Da li da mu kaže ono što je želio da zna? Čak i ako ne kaže, i dalje je ovo bio napredak. -

Priznajem da sam i ja vas prepoznala. – odmahnula je glavom. - Ne odmah. Ali kada

smo plesali u konobi—osjetila sam. Navrla su sjećanja na vaše ruke. Način na koji sam se osjećala kraj vas... i onda kada sam vas vidjela okruženog ženama. Kada sam to vidjela, nisam pomislila da ste mislili više o meni nego o njima. Osjećala sam se naivnom, potrošnom robom. Oh! Kako je mogao biti tako glup? Bila je nevina, i trebao je otjerati sve one žene. Nije ju trebao pustiti da ode onda. -

Vi ste sve samo ne to. - rekao je tiho.

Kažete to, i znam da mislite tako, ali...

Ali šta?

Myra je zagrizla usnu i Daniel je morao odoljeti porivu da pređe palcem preko pune, zavodljive usne. Umjesto toga, uzeo je njene ruke koje su bile u rukavicama, prinjeo ih usnama i poljubio. -

Rekao sam vam nešto što nisam nikome živom. Povjerio sam vam tajnu—o mom

ocu koji me nije volio. Hoćete li mi reći nešto o sebi? Myra je klimnula, stisnuvši mu ruke. -

Kada sam bila mala, imala sa viziju svoje majke. Hodala je po pustinji, daleko od

dvorca. Haljina joj je bila bijela, njišući se divlje na vjetru, a kosa, crna kao moja, ju je okruživala. Sjećam se kako sam razmišljala da je nebo ljubičasto i lijepo poput čička, ali je onda zabljesnula munja. Nije pala kiša. Ali se spremala zla oluja.

101

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Myra se zagledala u daljinu kao da priziva tu viziju. Daniel je također mogao zamisliti to, osjetiti tu sablasnost. Osjetiti kako će se to trajno utisnuti u sjećanje malog djeteta. -

Bila je zora i rano sam ustala. Moja dadilja je spavala na paleti pored ognjišta i ja

sam pogledala kroz prozor da vidim mogu li uočiti jelene na livadi ispod. Uvijek su voljeli doći do dvorca rano ujutro i željela sam uhvatiti jednog za kućnog ljubimca. - Zastala je na trenutak, ližući usne. - Nije bilo nijednog jelena, samo moja majka. - Ona baci pogled na njega i stidljivo mu se osmjehnu. - Mogu li dobiti gutljaj viskija? Daniel je klimnuo i dodao joj kožu. Nije želio ništa reći. Nije želio prekinuti njenu spremnost da podijeli dio svoje prošlosti. Htio je da zna kuda je ova priča vodila. Čuo je da joj je majka umrla kada je bila mala, barem mu je Byron tako rekao, ali Daniel nikada nije shvatio kako. Bio je mlada kada je njena smrt nastupila, i nije bio blizak s njenim ocem ali zato jest njegov otac. Myra je uzela dugačak gutljaj viskija, zatvarajući oči dok je gutala. Velikim rukavicama je uhvatila kap koja joj je kliznula niz bradu, brišući ostatak od haljinu. -

Gledala sam je kako hoda dok mi se nije izgubila iz vida. Samo je nestala. Kada se

moja dadilja probudila, rekla sam joj šta sam vidjela i rekla mi je da je to vjerovatno bio san. Ali kada sam sišla dolje da prekinem post jer mi je bilo dozvoljeno da to radim svako jutro u dvorani, moje majke nije bilo tamo. Otac je bio pomahnitao i vikao je na svoje ljude. Bojao se da je opet oteta. -

Opet? – Daniel nije mogao izdržati da ne pita, iako mu je glas bio tih.

Da. – Myra je klimnula, petljala je oko kožice, ali nije uzela gutljaj.

Oteo ju je neprijatelj našeg klana. Nikad nisam saznala šta se zapravo desilo, ali

naslutila sam strahotu koja se desila. Bila je zlostavljana. Gledali su na muškarce kao zlo. Moj otac više nije dopustio da budem viđena, bojao se da ću i ja biti oteta. Više nismo lovili. Nije mi bilo dopušteno napustiti zidove dvorca i jedini način na koji sam mogla sudjelovati kada bi nam neko došao u goste bilo je kroz zidove. -

Kroz zidove?

Myra je klimnula, i u tenutku joj se pojavila panika u očima. -

Možete mi vjerovati, curo.

Skriveni hodnici.

To znači da ste skriveni gledali svečanosti a niste u njima sudjelovali?

Klimnula je, a oči su joj bile ispunjene tugom. -

Da. Našla sam udobnost u njima. Postoji hodnik iza skoro svake sobe, kao da je

dvorac unutar dvorca. Moj otac mi je pokazao svaka vrata i hodnik unutar Foulisa. -

Fascinantno.

102

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

I bilo je, ali nije mogao zamisliti kakav je život bio nekom uvijek skrivenog iza zidova, uvijek uplašenog. Iako se to dogodilo zbog napada, bilo mu je drago da nije više bila zakopana u toj kamenoj grobnici. Nasmijala se. -

Da, jeste.

Uzela mu je ruke u svoje pa se pitao je li to bilo namjerno, ili nije znala šta radi. Nije znao. -

Nikad je više nisam vidjela, Daniel. Napustila nas je.

Jesu li je ikada pronašli?

Da. Nedjeljama kasnije.

Myra je zatvorila oči i ovaj put je Daniel reagovao. Privukao je blizu, prislonivši joj glavu na njegovo rame dok joj je milovao leđa. -

Šta se desilo?

Udavila se. – Myrin glas je postao monoton.

Žao mi je, curo.

Ona je klimnula. -

Bilo je tragično. Ali, iako je grijeh oduzeti sam sebi život, mislim da je bila sretnija

učinivši to. Bila je u paklu. Majka nikada nije bila ista kada se vratila. Ne znam kakve nezamislive stvari su joj radili, ali su je promijenile. Oči su joj bile zasjenjene. Nije pjevala niti se igrala više sa mnom. Bila je tiha. Izgledala je kao lovina. Ništa što je otac činio nije ju vratilo. Što god bi ko uradio nije pomagalo. -

Kako se vaš otac nosio sa gubitkom?

Bio je ljut. Razmišljao je danima. Otišao je u rat s onima koji su je povrijedili. Ali ništa

ju nije moglo vratiti i mislim da je to shvatio. Na kraju je prestao. Nije više pričao o njoj. Samo je radio s Byronom da postane najbolji lord. Pobrinuo se da budem sigurno sakrivena. Pobrinuo se da budem kažnjena kada se nisam dobro ponašala. Otac Holden i ja smo postali prilično bliski jer sam često bila na ispovjesti. Daniel se slabašno zakikotao. -

S vašom prirodom jedva da mogu povjerovati u to.

Zašto mislim da sada lažete? – rekla je uz blago kikotanje.

Daniel ju je privukao bliže, svidjevši mu se osjećaj kako se mazi uz njega. Vrelina njenog tijela, njena mekoća. Bilo mu je drago što je bila spokojnija nakon što je otkrila tako tešku istinu svoje prošlosti. S dva prsta na njenoj bradi okrenuo joj je lice prema sebi. -

Nikada vas neću lagati, Myra.

Zatim je spustio usne.

103

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ČETRNAESTO POGLAVLJE

ao da je prošlo milion godina dok Danielove usne nisu stigle do njenih. Myrine su se oči zatvorile dok joj je njegov dah milovao lice a usne dodirivale njene. Uzdahnula je u njegov poljubac, nesposobna da se

odupre njegovom dodiru. Bilo je nečeg tako opojnog u Danielovim poljupcima—više nego u viskiju. Intenzitet iza svake intimnosti izazivala je u njoj osjećaj kao da nema kosti u sebi. Koliko god htjela da ga odgurne, da se prisili da ostane ravnodušna, jednostavno nije mogla. Myra mu se u potpunosti okrenula, grudima pritisnuvši njegova prsa od čega joj je želja kolala cijelim bićem. Vijugala je rukama po njegovoj sredini, osjećajući čvrstinu njegove građe pod svojim prstima. Svaki put kada su se poljubili bilo je drugačije—uvijek divno—ali ovaj put je bilo potpuno jedinstveno. Ovaj poljubac nije bio plašljiv kao prvi. Niti puten kao onaj u taverni. Niti je bio ispunjen panikom ili strahom od gubitka jedno drugog. Ovaj poljubac je bio sladak. Spor. Opojan. Myra je drhtala u njegovom naručju. Poželjela je da su na nekom mjestu gdje bi mu slobodnije istraživala tijelo. Ali, držala je ruke striktno na njegovim leđima iako ju je svrbilo da mu pređe duž kičme, preko grudi. Njene bradavice su otvrdnile očešavši se od njegove grudi što joj je izazvalo bolno pulsiranje iz grudi do centra. Daniel joj je lagano dotakao struk, ne sramežljivo kao ona. Milovao joj je rebra, kičmu. Svaki mali dodir ju je škakljio izazivajući potrebu. Bilo je suviše brzo. Ovaj put se Myra odmakla. Bila je svjesna gdje su bili i ko bi ih mogao gledati i kako će stalno ljubljenje s Danielom bespovratno promijeniti stvari među njima. Već je bila previše duboko u tome. Već je željela više nego što je smjela. Bilo je previše toga među njima—pored zavjeta. Više nego što je uzala u obzir. Prije nekoliko godina imala je kratku fantaziju o tome. Vjerovala je da bi moglo biti nešto poput prave ljubavi. Zašto ju je naveo da se ponovo tako osjeća? Daniel joj je pokazao da mu se može vjerovati, da je uložio u nju i njen klan. Promijenio se, i vjerovala je da može računati na njega. Myra ga je očajnički htjela privući sebi kao i mahnito ga odgurnuti. -

Myra - šapnuo je, tihog glasa. Prešao je prstima po njenom obrazu., natjeravši je da

mu pogleda u dubinu očiju. Myra je zagrizla usnu, uma punog zbunjujućih misli. Svjedočio je njenoj najgoroj tajni i opet ju je prihvatio. Otvorio joj je svoje srce ne znajući kako će ona reagovati. Mogla ga je otresti, ostati ravnodušna ili učiniti ono što upravo jest. Pustiti ga unutra. Nikada nikome nije pričala o svojoj majci, smatrajući da je tu temu najbolje ostaviti iza. Kada je pokušala pričati sa Byronom on bi promijenio temu ili bi galamio na nju, čak ni njena dadilja nije pokušala da 104

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

izusti ni riječ o tome. Žena bi samo briznula u plač nazivajući je sirotom, sirotom djevojkom dok ju je tapšala po glavi. Čak ni otac Holden, onako blizak kako su to postali tijekom godina, nije bio voljan pričati s njom o tome. Naredbe, kako je pretpostavila, date od njenog oca. Kada ih je njena majka napustila, počinivši najgori grijeh, postala im je svima duh, samo plod mašte Foulisa. Najviše plod njene mašte. Jedva se sjećala kako joj je majka izgledala. Jedino čega se Myra jasno sjećala bila je njena duga kosa. Njena mekoća. Mirisa ružmarina i lavande kojim je mirisala. I pjesme. Sjećala se stihova, mogla ih je čuti u mislima.

Male ptičice pjevaju, divlje cvijeće niče... Dok na suncu voda spava... Ali slomljeno srce zna, da proljeće doći neće... Prestati tužan može biti kada se ponovo sretnu... -

Daniel, ja...

Myra je stavila ruku na njegova prsa, osjetivši udare njegovog srca kroz majcu. -

Jeste li ikad osjetili kao da ste upali u bunar i da će vam trebati vječnost da izađete

van? Polahko je klimnuo. -

Osjećam se kao da se penjem dugo vremena.

I ja. Kada pogledam prema svjetlu ono samo biva dalje.

Stavio je nježno ruke s obje strane njenog lica. -

Sada imamo jedno drugo. Iako to nije ono što ste željeli, ali zajedno možemo pronaći

put prema vrhu. Myra je stisnula usne, pokušavajući vjerovati u ono što je Daniel rekao. -

Meso je gotovo, moj gospodaru. – rekao je jedan od ljudi koji je okretao ražanj.

Čarolija je bila prekinuta, a Myrin stomak je glasno zagunđao, usta joj se ispunila pljuvačkom od mirisa pečenog mesa. Daniel je ustao i pošao prema ražnju. Ljudi koji nisu bili na dužnosti su se skupili, rezali su komade mesa i otpuhivali vrelinu, stvarajući oblak pare oko lica. Daniel je odrazao komad, puhnuo u njega i dodao ga Myri. -

Dame imaju prednost.

Kakav džentlmen.

Nikad. Gorštaci nisu nježni. – rekao je namignuvši.

Myra je skinila rukavice i uzela meso prstima, skidajući ga s njegovog bodeža. Sokovi su skliznuli niz njene prste, stvarajući topao, mastan put. Zarila je zube u meso i pokušala da ne zastenje od okusa i teksture. Nije bilo ničeg ukusnijeg od mesa isprženog na ražnju. Oh, kako je bila gladna. Myra je pokušala jesti pažljivo, ali nije mogla. Gurnula je komad mesa u usta i izvadila svoj bodež, spremna odrezati još. 105

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Ovo je zadivljujuće. – rekla je između zalogaja.

Daniel se nasmijao. -

Zaista je dobro. Drago mi je da jedete. Zbog zvuka vašeg stomaka mogu reći da

niste imali dobar obrok neko vrijeme. -

Ne mogu se sjetiti kad.

Zar niste jeli u Foulisu? – pitao je Daniel režući još jedan komad za sebe.

Myra je gledala kako njegovi ljudi sjeku još jednu porciju i napuštaju pećinu, mjenjajući se s ljudima koji su bili na straži. -

Kad god nisam postila.

Postili?

Da. Ja....sklona sam činiti mnogo pokore.

Daniel je podigao obrvu. -

Zašto?

Myra je odmahnula glavom i nasmijala se. -

Rekla sam vam da sam provela mnogo vremena sa ocem Holdenom—ispovjedajući

Pričajte mi o svojoj zadnjoj indiskreciji?

se. Myrin osmjeh je popustio. -

Prisluškivala sam sastanak mog brata s drugim lordom.

Kako su vas uhvatili?

Myra je slegnula ramenima, zagrizla još jedan zalogaj uzimajući vremena dok žvače. -

Byron je imao šesto čulo kada sam ga ja špijunirala. Ali šta sam mogla? Uglavnom

sam bila ograničena kako ne bih postala žrtvom kao moja majka. Dosadno je šivati i učiti po cijele dane. -

Pretpostavljam da ste često špijunirali.

Da.

Koliko često ste služili pokoru?

Češće nego nisam.

Daniel se nasmijao. -

Sviđa mi se vaš duh, Myra.

Myra je osjetila kako joj obrazi rumene od njegovog komplimenta. -

Hvala vam. Vi ste jedini.

Tako i treba, jer sam ja jedini kome i treba da je stalo.

Njegove riječi su bile laskave na jedan način—da muž treba uvažavati ženu onakva kakva je, ali su bile i gorak podsjetnik da je izgubila sve. 106

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Puna sam. – Myra vrati bodež na kuk. - I pomalo pospana. Mislim da ću malo

odspavati prije nego krenemo. To će biti uskoro, ne? Daniel ju je proučavao na trenutak prije nego je odgovorio. -

Da, uskoro. Šta sam rekao?

Šta? – njegovo pitanje ju je iznenadilo.

Povukli ste se, Myra. Ne poznajemo se dugo, ali u tom kratkom periodu sam vas

malo upoznao. To ju je uznemirilo. Prije današnjeg dana bila je sigurna da može ostati skrivena iza svoje fasade. Sada je znao ko je ona i podijelili su neke intimne dijelove sebe. -

Vaše riječi... Bile su samo podsjetnik šta sam izgubila.

Daniel se namrštio. -

Nisam mislio tako.

Znam da niste, ali su tako zvučale. Tako stvari stoje. Kažemo nešto, a u kontekstu

zvuče sasvim drugačije. -

Jeste li stvarno puni? Ne želim da budete gladni zbog neke gluposti što sam rekao.

Myra je bila dirnuta njegovom zabrinutošću. Nakratko mu je dodirnula lakat, prije nego je shvatila šta je uradila. Bilo ga je sve lakše dodirnuti bez razmišljanja. Morala je prestati... inače ga neće moći napustiti jednom kada prenese svoju poruku Bruceu. -

Stvarno jesam. Zahvaljujem na brizi.

Daniel je klimnuo. -

Hoće li vam smetati da nastavim jesti, ili me trebate da se naslonite na mene?

Mislim da se mogu sama snaći. – zabljesnula ga je osmjehom.

Daniel se nasmijao, tako šarmantno, da je osjetila da joj se utroba topi a tuga popušta. -

Dobro, više za mene. Umirem od gladi.

Myra se malo nasmijala prije nego se okrenula u udobnost pleda i ogrtača. Bila je iscrpljena i malo odmora ne bi bilo na odmet prije nego se hrabro suoče sa vremenom vani. Zatvorivši oči, Myru je pogodila žestoka nervoza. Prošla je sedmica od kad je Ross napao Foulis. Nije bilo priče da je stigao do Eilean Donana i da je i tamo napravio pustoš. Na putu to nisu saznali. Taverna u kojoj su odsjeli nije bila kao mjesto gdje bi se takve vijesti čule. Myrino srce je sve teže kucalo i osjetila je kako joj prsti trnu. Pokušala je umiriti disanje, govoreći sebi da ako je to bio slučaj, nije bilo ničega što bi ona mogla učiniti. Rose je bila na prvom mjestu. Byronov nasljednik je bio na prvom mjestu. Odvela ih je na sigurno pa krenula svojim putem. Vrijeme nije mogla kontrolisati. Bila je zima. Snijeg je bio neizbježan, i čak i da nisu zaglavili u njemu, samo bi bili nekoliko sati dalje. Čak i dalje, znajući ovo, nije se mogla smiriti. Toliko toga je ovisilo o njenoj poruci. Cijeli rat za nezavisnost. Škotska sloboda. 107

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Toliko života. Sva njihova budućnost. Ako padne u svojoj misiji, ili prekasno stigne, ništa neće ostati škotskim nasljednicima. Myra se pomjerila, ne osjećajući se udobno više. Bila je rastrzana pa nije mogla zaspati. Kada stignu na Eilean Donan—ako Ross već nije tamo— insistirat će na neposrednom sastanku sa Bruceom. Neće im dozvoliti da je puste da čeka, čak i ako bude morala upasti u njegove privatne odaje. U pitanju je život ili smrt. Razumjet će. Mora. Natjerat će ga da shvati. Bruce je bio razuman čovjek, ili je ona tako vjerovala. Ako ga je cijela Škotska željela za kralja, onda je morao biti dobar. Ako se Valase borio za njega—Daniel se borio za njega—mora da je ostavio dobar utisak na njih. Myra je morala sebi priznati da kada se radilo o politici i sigurnosti, potpuno je vjerovala Danielu. Njen otac i brat su potpuno podržavali Brucea. Byron se čak borio uz njega na Stirlingu. Da, Robert Bruce mora da je razuman. I nije bilo razloga da je odbije vidjeti. Nije bilo razloga da rizikuje svoju glavu. Rado će čuti njene vijesti i hiljadu puta će je blagosloviti jer mu je spasila život. Ponudit će joj pratnju i vojsku do Foulisa da povrati svoj dvorac. A zatim će joj dozvoliti da gleda kada Ross bude pogubljen—polahko. Nešto kasnije, Daniel joj je potresao rame. -

Curo? Vrijeme je da krenemo.

Myra je trepćući otvorila oči, ne sjećajući se kad je zaspala. Glava joj je bila teška, tijelo je bolilo. Protegnula se koliko je mogla pa je prihvatila Danielovu ponudu da ustane. Malo više ju je povukao pa se zaletila u njega, čime ju je toplina odmah ispunila. Odmaknuti se od njega je bilo teško. Zaokupila se time što je pokupila dodatni pled koji joj je dao. -

Zadržite to. Vjerovatno će biti hladno na putu.

Myra je klimnula, i navukla rukavice koje joj je dao. Muškarci su ugasili vatru i umotali preostalo meso u tkaninu. Hvala bogu da je ostalo dovoljno za večeru. Leo i nekoliko ostalih doveli su konje, već odsedlane. U trenutku se našla na konju ispred Daniela, s dodatnim pledom omotanim čvrsto oko nje, srećom praveći još jednu barijeru među njima. Ovaj put nije bila toliko ukočena dok su jahali. Dopustila je sebi da se opusti, čak je naletila nekoliko puta na njega ne paničeći. Posljednja stvar koja joj je trebala su bolovi. Ovo putovanje se već pokazalo teškim. Uostalom, daniel je bio topao a Myra se smrzavala. Snijeg nije više padao, a s neba su nestali bijeli oblaci i bilo je plavo. Sunce je visoko sijalo, topeći snijeg. Drveće je sijalo od leda koji se sada topio. Konji nisu mogli brzo ići jer je zemlja još uvijek bila prekrivena mokim snijegom. Oštar vjetar je često zapuhao, svlačeeći Myri kapuljaču pa joj je kosa ispadala iz pletenice, udarajući i nju i Daniela po licu. Uočila je da je i on svezao svoju kosu, vjerovatno iz istog razloga. -

Nisam siguran da li ću umrijeti od izloženosti ili šibanja vaše kose. – Daniel ju je

zadirkivao. Myra se nasmijala. 108

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Bojim se da je i meni isto. Možda ćete biti ljubazni pa je odsjeći svojim bodežom.

Oh, ne. Nikad. Vaša kosa je suviše lijepa da trpi takvo barbarstvo.

Kako hoćete.

Myra se okrenula u sjedalu da ga pogleda. -

Lice vam je već prekriveno masnicama, šta će vam biti od još nekoliko njih?

Zaista? – namrštio se i dotakao svoj obraz.

Myra se glasno nasmijala. -

Šalim se!

Daniel je odmahnuo glavom. -

Nažalost, nadao sam se da je to istina. Vaša kosa može biti oružje.

Kada bih je bar mogla tako kontrolirati.

Daniel se zakikotao. -

Žene bi definitivno imale impresivnu snagu kada bi mogle upotrijebiti svoju kosu da

nas muškarce učine njome bespomoćnima. -

Šta ako to već ne činimo? – Myra je namignula.

Nikada prije nije namignula muškarcu, ali uočila je da je to sasvim prirodna reakcija. Na njeno iznenađenje, Daniel je počeo, očima prikovanih na njene. -

A vaše oči... jesu li i one oružje? – upitao je.

Nikada neću otkriti tajne ženskog oružja. – Myra je zadirkivala.

Šta se dešavalo? Odjenom je postala hrabra žena. Namigivala je i zadirkivala muškarca o ženskim lukavštinama. Daniel je izvukao ovu stranu nje i nije bila nedobrodošla. Uživala je zadirkivati ga, igrati se riječima. Sviđao joj se način na koji ju je gledao, mješavina čuda i želje. Osjećala se posebnom—a taj izraz nikada nije vidjela da je upotrijebio na drugoj. Nije da je bila s njim cijelo vrijeme, ali zasigurno nije tako gledao žene u Foulisu, niti sluškinju u konobi koja mu je ponudila svoje usluge. Skoro je izgledalo da je taj izraz bio samo za nju. Oh, Božijih joj rana! Što se tako zanosila? Samo su flertovali. Podijelili su nekoliko poljubaca; to nije značilo ništa. To je bilo ono što rade oni koji se obećaju vjenčati. Morali su se nekako složiti a u stvari su imali nekoliko zajedničkih stvari osim što su uživali u duštvu jedno drugog. Daniel nije mogao o njoj misliti kao da je posebna. Bila je jednostavno sredstvo za postizanje cilja. Njegov klan mu više neće dosađivati zbog ženidbe, a njemu je išlo na ruku i to što je bio blizak s njenom porodicom. To je bilo sve. Pa zašto je razmišljane o tome tako boljelo? Zašto je željela da to bude stvarno, da mu se sviđa? Da bude posebna? Muško oružje, pretpostavila je. Tjeraju žene da im padaju pod noge i mole za ljubav i naklonost. Ne sjeća se odnosa između majke i oca. Bila je previše mlada da se sjeća. Myra je pomislila na Rose i Byrona. Oni su izgledali odano. Byron bi stavio ruku na Roseino rame ili ona na 109

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

njegovo ako bi jedno sjedilo a drugo ne. Njihove ruke bi s dodirivale svako malo tokom jela, ali kada malo bolje razmisli, Myra se nije mogla sjetiti nikakve naklonosti. To nije značilo da je nije bilo iza zatvorenih vrata. Rose se činila veoma srećnom kao i Byron. Oh, konjskih joj govana. Odnosi između žena i muškaraca su veoma komplikovani. -

Zašto ste sada namršteni? – upitao je Daniel.

Myrine oči su vratile fokus i shvatila je da je buljila u njega. Zagrizla je vrh jezika i pokušala smisliti razlog. -

Samo sam radoznala koliko još vremena moramo provesti u putovanju.

Daniel je podigao obrvu. Myra je zakolutala očima. -

Oko mi se nije zatrzalo.

Tako vi kažete. Nemamo još puno. Možda još nekoliko dana. U stvari....

Okrenuo se ka svom čovjeku Leu. -

Pošalji tri čovjeka na Eilean Donan da ih obaijeste o našem dolasku. Obavijestite ih

da lejdi—moja žena—stiže sa mnom i da zahtjevam hitni sastanak sa Bruceom. Myrin stomak je zadrhtao. Za samo nekoliko dana bit će predstavljena budućem kralju Škotske kao lejdi Murray—žena gospodara Daniela Murraya.

110

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

PETNAESTO POGLAVLJE

aniel je gledao u daljinu. Vazduh je bio frigidan na mjestu gdje ga je udarao u gola koljena. Omotao je pled oko oboje tako da su mu noge ostale djelomično izložene. Sunce je sijalo kao svijetlo zlatna kugla, veće

nego obično zbog odsjaja na snijegu. Zima je oduvijek bila Danielovo najdraže godišnje doba. Volio je Božićne svečanosti, ljepotu snijega i leda. Sjedenje pred vatrom sa sobaricom ili tri. Sada si je mogao zamisliti sjedenje sa Myrom u krilu. Držao bi šolju toplog, začinjenog vina pored njenih usana, a zatim bi poljubio kapi koje bi se prosule. Zatim bi vodili ljubav na medvjeđoj koži u njegovoj komori. Tijelo mu je domah reagovalo na tu pomisao. Krv mu je vrila od intenzivne gladi, potrebom za Myrom. Sva ta strast slila mu se u kurac, čineći ga čvrstim. Ako bi se pomjerila samo centimetar nazad, znala bi,a on bi zastenjao zbog bolnog neispunjenja. Bit će bolno teško čekati dok se vrate u Blair, službeno je uzeti i i napokon voditi ljubav s Myrom sa svim što je imao i više. Htio je čuti njene uzdahe zadovoljstva, plača iz strasti. Znajući da je bio jedini čovjek koji ju je poljubio je bio snažan osjećaj, ali naučiti je voditi ljubav, da mu pruži zadovoljstvo... to bi bilo nešto sasvim moćnije. Međutim, put do Blaira nije bio neminovan. Daniel nije bio siguran kada će moći krenuti njegovoj kući. Planirao je ostati na Eilean Donanu do proljeća. To je bilo najmanje tri mjeseca. Do tad, kako će se zadovoljiti pitomim poljupcima i dodirima? Želio je sve. Možda će Bruce željeti da se vjenčaju pred njim, a ne da čekaju proljeće. Danielova majka bi bila ljuta jer nije prisustvovala, ali s obzirom na alternativu—da se nikako ne oženi—neće biti zapanjena previše. Šta ako Bruce ne predloži tako? Danielove usne su se izvile kada mu je pametna, ali lukava ideja pala na pamet. Možda bi djevojka bila otvorena za vježbanje drugih podviga bez ispunjavanja završnog čina. Bilo je tako mnogo drugih stvari koje ljubavnici mogu raditi za zadovoljstvo... i samo tako, njegov kurac je pulsirao više, očvrsnuo kao kamen i nije bilo šanse da se smiri neko vrijeme. Daniel je pokušao da misli na nešto drugo, osim na pomisao kako hvata Myru na njegovom konju, u travnatoj livadi, naslonjenu na drvo... zastenjao je sebi u bradu i pomjerio se u sjedalu. -

Nešto nije u redu? – pitala je Myra, dok su joj zubi cvokotali.

Daniel je stisnuo zube i još čvršće je umotao u svoj pled. Bila je hladna, i nije dozvolio da ga požudne misli ometaju dok je zagrijava. -

Da. Stvarno je hladno.

Ona je klimnula i dozvolila sebi da mu se još više približi. Ovo jahanje je toliko bilo drugačije od ostalih. Nije bilo krutosti,osim njegovog kurca,prešli su taj most uzdržanosti. 111

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Daniel je nastavio da posmatra pejzaž, s namjerom da ne misli na tu bujnu guzu koja mu se trlja od butine. Na putu nije bilo drugih jahača. Kada bi povremeno prošli pored nekog ko putuje putem, Myra bi se ukočila sve dok se ne bi pokazalo da jahači nisu prijetnja. Većina onih koji bi prošli bavili bi se svojim poslom, i Daniel je bio zahvalan na tome. Bilo je prokleto hladno. Napustili su svoje utočisšte u planini u podne pa neće moći putovati više od nekoliko sati prije nego sunce zađe, pa je bilo važno da se ustreme na put. Ne samo da Daniel nije htio da ih uhvati još jedna sniježna oluja, pa bi im to još više odgodilo putovanje, već je želio i da Myra dostavi svoju poruku. Za nekoliko dana će stići na Eilean Donan i još uvijek nije znao detalje o Rossovom ubistvu i kakvu je Myra poruku nosila. Ali je bio svjestan činjenice da što god da je u pitanju da je bilo presudno. Život i smrt. To su bile Roseine riječi. I Myra je vjerovala da je tako. Samo je želio da mu se otvori što se tiče toga. Uspostavili su neku vrstu povjerenja—njeno podatno tijelo uz njegovo, poljupci, istinu koju su podijelili je bila dokaz za to. Šta više, Daniel je sumnjao da će Myra otvoriti tu temu. Bila je tvrdoglava djevojka, i mogao je reći da neće progovoriti ako je ne bude pitao. Ta činjenica je bila veliki dokaz o njenoj lojalnosti. Ona će mu biti zaista dobra supruga. Naginjući se naprijed tako da su mu usta blizu njenog uha—uvjerio je sebe da to radi zbog vjetra, kada je u stvari, povjetarac bio prilično pitom—rekao je: -

Myra, želim vas nešto pitati?

Ona se naglo okrenula, gotovo mu se zabivši u lice. -

Da?

Skupila je obrve i nesigurno ga gledala. Njeni nagli pokreti bi mogli biti loši. Mogao je završiti sa slomljenim nosem kao i masnicama od kose. Odmakao se sa širokim osmjehom. -

Mislim da imate nešto protiv mene.

Myra se nasmijala, taj gest joj je razvedrio lice. -

Možda. Šta ste me htjeli pitati?

Radi se o Foulisu.

Odmah je zatvorila oči, lice joj je postalo bezizražajno i okrenula se ka cesti. -

Šta želite znati?

Želim da mi vjerujete. – rekao joj je Daniel tiho u uho.

Vjerujem vam.

Klimnula je glavom, kao da je to govorila sebi kao i njemu. -

Onda, molim vas, Myra, recite mi šta se desilo. Želim vam pomoći. Zaštititi vas. Vaš

narod je sada i moj—iako se nismo službeno vjenčali, smatram vas mojom ženom. -

Daniel.. 112

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Myra je duboko udahnula i mogao je osjetiti njeno oklijevanje. Hoće li ga ponovo odbiti? Daniel nije bio siguran hoće li moći to prihvatiti. Morali su krenuti naprijed, a ne nazad. -

Nemojte me ponovo odbiti.

Glas mu je bio oštriji nego je htio i Myra se ukočila, uspravila se što ju je udaljilo od njega nekoliko centimetara. Vjetar je zviždao kroz prostor između njih, podsjećajući Daniela koliko je hladno. -

Myra...

Odmahnula je glavom, prekinuvši ga. -

Bili ste veoma strpljivi sa mnom, Daniele. Znam da je bilo..teško, ponuditi mi zaštitu,

brak a ne znajući u šta se uvaljujete. On je klimnuo, a onda je shvatio da ga ne može vidjeti. -

Da. Ali me to nije pokolebalo. Samo želim da znam da bih vas mogao bolje zaštititi.

Dobar ste čovjek.

Glas joj je bio mekan, pun nekih neizgovorenih emocija. Niko mu to prije nije rekao. Bio je zapanjen koliko mu je značilo čuti te riječi. Nije shvatao koliko mu je bilo potrebno da čuje da je dobra osoba. -

Hvala vam, djevojko.

Nekoliko trenutaka nije rekla ništa više, što je nagnalo Daniela da progovori. -

Da li to znači da mi nećete reći ništa više?

Ona se zakikotala. -

Ne, pokušavam smisliti način kako da vam kažem. Ali ne postoji način da to objasnim

a da mi ne bude bolno. Čuvši njen uplašen ton u glasu stisnulo je Danielu srce, zaželio je povrijediti onog ko god je nju povrijedio. Da je mogao, Daniel bi uzeo svu njenu bol. On bi je upio od nje. -

Uzmi si vremena. Dug je put.

Myra je klimnula. Daniel se smjestio, misleći da će proći neko vrijeme prije nego progovori, i nije mu nimalo smetalo. Morao je napraviti planove o treningu ljudi, kako će pristupiti Bruceu, o različitim načima kojima će zavesti Myru.... Ali nije morao čekati toliko dugo kao što je mislio. -

Bila sam u kapeli,bila je u sklopu galerije iznad velike dvorane kada sam čula glasan

tresak i povike. Myrine ruke u rukavicama su se spustile na njegove koje su je držale oko struka. Daniel je pokušao da zamisli Foulis i sjetio se velike galerije iznad koje je Byron smjestio muzičare tokom gozbe. Mora da je kapela bila dobro skrivena jer nije primjetio nikakava vrata. Dobra stvar jer joj je najvjerovatnije to i spasilo život. 113

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Zvala sam svoju sobaricu ali je nije bilo. Kada sam otvorila vrata čula sam najstrašniji

zvuk. Bojni poklič. Jeza je prošla kroz Danielovu kičmu. Mogao je samo zamisliti njen strah. Myra je zadrhtala pa ju je povukao ponovo sebi na grudi. Ponudio bi joj svoju snagu, i molio bi se da joj to pomogne da se smiri, da joj da hrabrost da nastavi sa svojom pričom. Ali opet, Myra je bila puna hrabrosti, nije bio siguran da joj je može dati više. Bila je najsnažnija žena koju je ikad upoznao. Prošla je kroz puno toga nego bilo ko i opet se uspela na vrh. Bio je ponosan na nju. -

Ušla sam u skrivene hodnike one o kojima sam vam pričala. Pretražila sam dvorac

dok nisam našla Rose, Byronovu ženu. Rekla mi je da je Foulis napadnut, i da je Byron mrtav. Da su svi mrtvi. Počela se daviti od riječi mrtvi, glas joj je bio napet. Daniel ju je utješno poljubio u vrh glave, uzeo je trenutak da udahne njen opojni miris. -

Pogriješila je. Pronašla sam Byrona skrivenog iza zidova. Još uvijek nije bio mrtav.

Rekao mi je o izdaji svog saveznika, da moram spasiti Rose i da moram prenijeti Bruceu poruku. Duboko je uzdahnula. -

Učinila sam većinu onog što je tražio. Rose i njena beba su sigurni iza zidova

Dunrobina. I sada samo trebam da dostavim poruku. Molite se da Eilean Donan još uvijek stoji. -

Zašto ne bi, djevojko? – Daniel je zadržao glas niskim, neprijetećim. Čekao je,

napetih pluća, na njen odgovor. Njene riječi su bile zlokobne i poslale su mu upozorenje. -

Zato što je grof Ross napao Foulis. Ross je Bruceov najpouzdaniji saveznik, ali nije

lojalan Škotskoj. On je u savezu sa Engleskom. Prokletstvo... Daniel je stisnuo zube, potiljak mu je počeo pulsirati. Čuo je u njenom snu da je Ross odigrao ulogu u masakru, ali nije ni sanjao da je bio u savezu sa Englezima. Svi su demoni, potrčke Dugonogog, samog đavola. Demon u jeku se može pokazati fatalnim. Myrino putovanje ka budućem Škotskom kralju je bilo važnije nego je prvobitno mislio. Ross je možda već stigao do logora i napao—doveo je armiju Engleza. Nakon što je uništio Foulis mora da misli da je svemoćan. Saveznik koji ti je zapravo neprijatelj je najgora noćna mora. Postojala je jedna stvar, zapravo, koja mu nije imala smisla. -

Zašto bi on napao Foulis?- Upitao je Daniel, odjednom zbunjen. Myra je isputila još

jedan dubok uzdah, kao da je očekivala da će je ovo pitati, ali se nadala da neće. -

Zato što je moj brat znao o njegovoj promjeni lojalnosti. Bio je upozoren. To je bio

114

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

razgovor koji sam prisluškivala. Byron ne bi dozvolio da se vjenčamo. Ross je ponosan čovjek, i gladan moći i novca. Što više, to bolje. Znajući da će Byron otkazati naš brak ga je navelo da uzme Foulis silom. Hvala Bogu da sam pobjegla, inače bih bila... Daniel se stresao da bi razmislio. -

Da li mi govorite da ste bili zaručeni za Rossa?

Da. I radije bih hodala majkinim stopalima nego se udala za tog čovjeka.

Strah mu se povuče iz utrobe. Da je bio na njenom mjestu i on bi prije izabrao život u čistilištu nego brak sa tim čudovištem. I on se zahvalio Bogu što je uspjela pobjeći. I što ju je pronašao na putu. Povukao ju je još bliže sebi. -

Neću vam dopustiti ni to da učinite.

Myra mu je zagrlila ruke. -

Vjerujem vam. Hvala vam, Daniel.

Ne trebaš mi zahvaljivati.

Težina onog što ih čeka je duboko potonula. Daniel nije očekivao ovo. Znao je da ne bi moglo biti dobro, ali nije mislio da bi mogli pronaći Eilean Donan okupiran Englezima i čitav ustanak u punoj snazi, budućnost Škotske uništenu. Potjerao je Demona u brži kas. Što prije stignu tamo, tim bolje. Prokleti snijeg. Da je put čist bio bi u stanju stići do dvorca mnogo ranije. Daniel je često mislio kako se stvari dešavaju s razlogom. Nešto pozitivno mora izaći iz toga, čak i da samo nauči neku lekciju.

Myra je osjetila kako joj je težina spala sa ramena. Teret koji je nosila bio je težak i sada kada je Daniel znao šta je bilo u pitanju, šta joj se desilo, osjećala se kao da nije potpuno sama na svijetu. Bilo je nečega u njemu što ju je privuklo. Osim što ju je fizički privukao— prokleto njeno bezobzirno tijelo! – bila je inspirisana njime. Željela je podijeliti s njim svoje najdublje misli, snove, strahove. Myra ni za koga nije tako osjećala. To ju je i nerviralo i oslobađalo. Nije znala kako se to dogodilo. Možda je to bilo pored potoka kada je vidio krv na njenim rukama i jednostavno joj ponudio zaštitu dok pere ruke u vodi. Možda je to bilo i kada joj je ponudio brak bez da je znao ko je bila i koje su joj namjere. Ili je to možda bilo i u Foulisu kada ju je vidio kako vreba u mraku, špijunira, pa ju je povukao u svoje naručje i plesao s njom, učinivši da se osjeća čarobno. Kada su joj se osjećanja promjenila je pitanje na koje nikad neće znati odgovor, ali najvažnija činjenica je bila, da jest. To će joj učiniti puno težim kada ga bude ostavila kada stignu na Eilean Donan. Oh, rekao je da je Munro 115

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

klan njegova odgovornost i da tu dužnost neće shvatiti olako, i Myra mu je vjerovala. Problem je bio, imao je svoj klan o kome je trebalo voditi računa, imao je svoje dužnosti koje je morao obavljati i ona nije imala pravo opterećavati ga svojim odgovornostima i opterećenjima. On nije znao u šta se upušta kada joj je ponudio brak. Ne bi se osjećala uredu kada bi mu samo tako ubacila u ruke katastrofu glavnog problema u Foulisu. To ne bi bilo fer prema njemu. Zapuhao je oštar vjetar, od koga je duboko udahnula. Šta bi dala za toplo ognjište, mekanu gustu deku i začinjeno vino. Danielova ruka na njenom struku je bila topla, dobrodošla težina. Pritisnula je svoju preko njegove, vječno mu zahvalna na rukavicama. Neće joj otpasti prsti—upoznala je čovjeka kome je otpao mali prst jer se smrznuo—i to je bila nemjerljiva udobnost. Tokom iduća dva dana, snijeg se topio kao nikad zimi u međugorju kojoj je Myra svjedočila, možda je to bio dar nebesa da bi što prije stigli na svoje odredište. Uz ostatke vepra, kolačićima i sušenim mesom, hranili su se dobro tih dana. Kada je noć pala, Daniel i Myra su spavali kao u pećini, oslanjajući se jedno od drugo radi topline. Više nije bilo poljubaca, ali u intezitetu njihovih pogleda bilo je jasno da pate od čežnje, koja se uskoro pretvorila u želju. Nakon zaustavljanja radi kratkog predaha, u kasnim popodnevnim satima, mala grupa je napokon sa vrha vidjela Eilean Donan. Bila je magla oko dvorca, čineći da izgleda kao da pluta na vodi. Zalazeće sunce je bilo prošarano narandžastom i rozom bojom preko neba koje se reflektovalo u vodi. Došli su na vrijeme, jer se u daljini nebo uzburkalo jezivim sivim oblacima. Još jedna oluja se spremala iznad njih. -

Eilean Donan. – rekao je Daniel. – Prošlo je dosta vremena od kad sam je zadnji puta

vidio. Zastali su dovoljno daleko da ih straža sa vrha ne vidi. -

Magična je. – rekla je Myra.

Da.

Možete li reći ko je....

Daniel progunđa. -

Ne. Dok se ne približim neću vidjeti koju uniformu ljudi na straži nose. Ili će biti

odjeveni kako treba u svoje pledove ili će nositi đavolju odjeću. Glas mu je bio toliko žestok na spomen Engleza da se Myra stresla. Svako ko bi stao na Danielov put bi patio zbog toga. Bilo joj je drago što je na njegovoj dobroj strani. -

Dođite, drveće ispod će nas sakriti i dati nam bolji pogled.

Konji su tiho kaskali niz planinski greben. Daniel je bio oprezan da se zaustavi na bilo koji zvuk koji ona ponekad nije ni čula. -

Postoje izviđači u ovim šumama, zasigurno. Englezi ili ne, ali se molim da nisu. 116

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Myra je klimnula, pokušavajući da drži oči širom otvorene na bilo šta neobično. Došli su u podnožje grebena, ostajući skriveni u sjenci drveća. Sunce je malo zašlo pa je Myra mogla vidjeti da su stražari na vrhu počeli paliti baklje. Zimsko sunce je zalazilo brže nego u bilo koje drugo godišnje doba. Ne bi stigli do vrata prije nego bi pao mrak. -

Ne vidim dovoljno dobro. – promrmljao je Daniel.

Moj gospodaru, ako mi dozvolite, prići ću krišom bliže i pogledati. – ponudio je Leo.

Daniel je klimnuo. -

Da. Povedi još nekog sa sobom.

Da, moj gospodaru.

Dva muškarca su otišla u trenutku. Myra je bila potresena kako su lahko nestali kao da su imali magične moći nevidljivosti. -

Često sam se ponosila svojom sposobnosti da nestanem, ali sam imala zidove iza

kojih sam se krila. Vaši ih ljudi nemaju. Daniel se zakikotao. -

Da, moji ljudi su dobri. Murrayi su poznati po tome. Brzo će se vratiti sa vijestima.

Myra se molila da vijesti budu dobre.

117

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ŠESNAESTO POGLAVLJE -

Škoti na zidinama, moj gospodaru.

To su dobre vijesti. – rekao je Daniel.

Myra je ispustila dah koji je zadržala sat ranije, kada su ljudi otišli da izvide područje. -

Postoje i loše vijesti, moj gospodaru.

Ne suzdržavaj se, Leo. Želim sve znati.

Da, lorde. Primjetili smo istočno odavdje grupu ratnika koji kampuju. Bili su naoružani

do zuba. Donald je prilično siguran da su to Rossovi ljudi. -

Donald?

Daniel se obratio ratniku koji je klimnuo glavom. -

Zašto mislite da su to Rossovi ljudi?

Moja majka je odgajana kao Ross. Posjećivali smo klan često. Prepoznao sam

najmanje dva ratnika s kojima sam trenirao. Koji god osjećaj olakšanja da je Myra osjetila momenat ranije, nestao je. Bili su ovdje. Njena misija će uskoro biti okončana i morat će donijeti odluku da li da ostane ili ode. Jeza joj je prošla kroz ruke i zadrhtala je. Daniel je pojačao stisak oko njenog struka. -

Šta su radili? – pitao je Daniel.

Ovaj put je odgovorio Leo. -

Izgledalo je kao da su postavili kamp samo za jednu noć, ili su bili tamo dan-dva. Ne

bi me iznenadilo da su tu već duže, da čuvaju stražu. Postoji li razlog zašto bi Rossovi ljudi čuvali stražu izvan Eilean Donana? Mislio sam da su saveznici sa Bruceom? Daniel je odmahnuo glavom. -

Ne bih znao. Ali to nije dobar znak. Ne smijemo čekati. Moramo odmah ići u dvorac.

– rekao je Daniel. Myra je bila iznenađena i zadovoljna jer je Daniel čuvao informaciju koju mu je ona u tajnosti rekla. Zbog opasnosti, grupe ratnika koji su bili naoružani nedaleko od njih, bila je uvjerena da će reći svojim ljudima kako bi bili spremni. Njegovi ljudi su klimnuli glavom u znak slaganja. -

Moramo se razdvojiti. – uputio im je Daniel. –Ako budemo putovali kao grupa, uočit

će nas. Dao je upute koji će muškarac ići s kim i kojim putem. Myra i Daniel će ići sami. Navukao je pled još više na njih. Za vanjsko oko, nisu se razlikovali. -

Ne želim da vas Rossovi ratnici vide, curo. 118

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Znam, ni ja.

Ako nas vide trebali bi pomisliti da smo par koji traži utočište, ali se nadam da ćemo proći a da nas ne primjete.

Myra je klimnula, utonuvši još dublje uz njega. -

Nemojte se bojati. – rekao je Daniel tiho, njegov glas joj je umirivao živce.

Nisam.

Dobro, curo.

Myra se nasmijala. Daniel je zaista bio brižna duša, čak i ako je nekad izgledao kao zvijer. Njegova snaga je dala i njoj snagu, hrabrost. Kretali su se naprijed kao puževi. Bolno sporo, da je Myra bila sigurna da će ih uočiti. Demon je šutio, bez frktanja niti pogrešnog koraka. Mogli su proći kroz sami centar kampa a da ih ne čuju. Krv joj je urlala u ušima a nos ju je golicao samo da joj napakosti. Ali nije kihnula, hvala svecima. Bila je kruta kao strijela. Jedina stvar koja ju je zadržala na konju je Daniel. On je bio spokojna sila u stotinu trenutaka nemira. Gledajući unatrag, bila je sigurna da ne bi stigla ovako daleko bez njega. -

Hvala vam.- prošaputala je.

Hmm? – šapnuo je i on.

Hvala vam, Daniel. – opet je prošaputala.

Daniel nije rekao ništa, ali umjesto toga je pronašao njene prste, isprepleo ih sa svojim i jako ih stisnuo. Poželjela je skinuti rukavice da osjeti stisak na golim rukama. Kada bi napokon stigli do dvorca—zato jer hoće, jer se molila—i kada bi imali trenutak nasamo, da li bi ga dirnula golim rukama? Zamolila ga za još jedan poljubac? Ili za još nešto više? Myra ne bi konzumirala njihovo ujedinjenje, to bi ga samo učvrstilo, ali je bila radoznala da vidi koliko daleko njihova strast može doseći a da ne pređu tu granicu. Imati tako blizu Rossove ratnike joj je izbilo te misli iz glavi. Nije željela da Bruce ostane bez ijednog čovjeka ako bi došlo do napada, ili dok je vode kući. Myra bi morala čekati da prođe određena bitka. Bili su bliže dvorcu, kameni most je bio samo na kratak galop uz liniju drveća iza kojeg su stajali. -

Djevojko, morat ću se probiti kroz drveće. Demon neće moći trčati punom brzinom,

inače ćemo privući pažnju na sebe. Ostanite ušuškani uz mene. -

Razumijem.

Onda su bili izvan drveća. Nebo je bilo ljubičasto, sunce je skoro zašlo. Nekoliko zvijezda je sijalo na nebu, dok su oblaci počeli da prekrivaju nebesa. Srećom, oblaci nisu bili tako sivi kao onda kada ih je zahvatila oluja. Muškarci na straži su skrenuli pažnju na Myru i Daniela. Gledala je kako ih je par usmjerilo lukove u njih a ona se molila da ne puste strijele tako lahko. Daniel mora da se osjećao isto. Još više je postavio ruku oko nje, stavio joj glavu

119

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ispod svoje brade, kao da je štiti. Konjska kopita su glasno odjekivala preko mosta, a sve ostalo oko njih je bio prigušen šapat. Daniel se zaustavio pred vratima i provirio gore. -

Lord Murray da vidi Brucea.

Da, očekivali smo vas. Gdje je ostatak vaših ljudi? – povikao je čuvar dolje.

Stižu...pustite me unuta. Imam vijesti.

Čuvar je pozvao one koji su stražarili iza vrata i ubrzo su ih otvorili. Daniel je uveo Demona u dvorište, gdje ih je dočekao veliki, impozantan muškarac. Izgledao je grubo, s dugom neurednom bradom. Ali oči su mu bile duševne, i bio je čak pomalo zgodan. -

Murray, dobro te je vidjeti.

Valase, dobro je biti među prijateljima.

Ovo je bio Viliam Valas. Izgledao je moćno. Čula je svakakve priče o žestokom ratniku. Bio je visok kao Daniel, i širok kao i on. Daniel je zamahnuo nogom oko konja, pa je pomogao Myri da siđe. Stavio joj je ruke oko struka i podigao je bez napora. Spustivši je preblizu, Myra je odmah bila svjesna njegove blizine. Tijelo joj je odmah reagovalo, bradavice su joj se zategle a stomak joj se zgrčio. Zurila mu je u prsa, ne želeći podignuti pogled, jer je bila sigurna da će joj vidjeti želju u očima. Kao i svi ostali. Dok je gledala iza zidova, mogla je očitati strast na licima ljubavnika. Ako je ona, nevina, mogla vidjeti, onda će i iskusni, ozloglašeni ratnici oko nje znati to u trenu. Ali najviše je bila zabrinuta da to Daniel vidi. -

Da li je ovo tvoja žena? – pitao je Valas, razbijajući čaroliju koja je Myru prikovala u

mjestu. Okrenula se i susrela ratnikov pogled, podižući bradu. -

Da, ovo je lejdi Myra. – rekao je Daniel, s ponosom u glasu.

Stavio je ruku na donji dio njenih leđa, poslavši joj drhtaj želje kroz kičmu. -

Zadovoljstvo mi je, lejdi.

Valas ju je zgrabio za ruku, i zaustavio se na pola puta do usana kada je uočio njene prevelike rukavice. Pogledao je u Daniela. -

Tvoja žena nema sopstvene rukavice?

Duga priča—i hitna stvar. Mi bismo govorili s tobom i Bruceom.

Valas je ispustio njenu ruku i Myra je iskoristila taj trenutak da svuče rukavice ne želeći privlačiti daljnju pažnju. -

Da, vaši ljudi su rekli da ste molili za sastanak. Mislio sam da će biti riječ o planu

treniranja muškaraca. Ronan je nestrpljiv da te vidi povodom toga. - Valas im pokaza da ga prate unutar dvorca. -

Da, dobro. I ja sam nestrpljiv da vidim njega.

Ko je Ronan? – upitala je Myra. 120

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

On je moj rođak. Brat lorda Magnusa Sutherlanda.

Myrine oči su se raširile. Podsjetila se da je rekao da je bio kod rođaka kada je Rose stigla; potpuno je zaboravila tu činjenicu. -

Vi ste zastrašujuća porodica. – komentarisala je.

Viliam Valase se toliko glasno nasmijao da je sve zatutnjalo. -

Da, jesu! Niko me prije nije mogao poraziti dok nisam upoznao Sutherlandse i ovog seronju Murraya. Oprostite mom jeziku, lejdi.

Myra je pokušala sakriti osmjeh. -

Nije to ništa što nije čula ili rekla prije. – rekao je Daniel uz kikot.

Valase se nasmijao još više, dok je Myrino lice buknulo kao vatreni plamen. Umalo je zakrvarila koliko je jako zagrizla jezik. Kada se nađe nasamo sa Danielom pokazat će mu grublju stranu svoga jezika—možda će mu dobaciti i par riječi koje do sad nije ni čuo. Myra je naučila dosta psovki dok je lutala zamračenim, tajnim prolazima i koristila ih je dok je bila sama. Psovala je naglas ili ih mrmljala nekom iza leđa od čega se uvijek osjećala bolje. To joj je davalo osjećaj moći u svijetu u kome nije imala puno izbora. Daniel ju je uzeo za ruku i stisnuo. Pokušala ju je izvući, ali ju je stisnuo samo jače. Tek tada je shvatila da im se koža dodiruje. Dlanovi su im bili spljošteni zajedno, prsti isprepleteni. Ruka mu je bila velika, topla, i poslala joj je žubor osjećaja kroz ruku sve do grudi. Njen bijes se raspao a umjesto njega ju je obuzela vrelina. Daniel joj se nagnuo bliže dok su išli za Valaseom. -

Moram vas upozoriti, curo, ovo je ratni kamp, ne dvorac na kakav ste navikli.

Kako to mislite?

Ovo mjesto je puno divljih svinja.

Myra je bila u šoku, zamišljajući bijesne divlje životinje okolo koje ruše sve pred sobom. -

Zaista? Je li tako trenirate? Zar to nije opasno?

To je natjeralo Daniela da se nasmije jače nego Valase. Myra se namrštila. -

Zašto se smijete kao klipan? – upitala je.

Da, curo. Nisam mislio na prave svinje.

Ušli su u veliku dvoranu i Myra je odmah znala na šta je Daniel mislio. Soba je bila prepuna ljudi koji su vikali sirove šale, muškaraca koji se hrvaju, jedu masnu hranu i dobacuju kosti psima, podriguju, prde i svakojakog odvratnog ponašanja. Krv joj se povukla iz lica i morala se podsjetiti da nije došla u društvenu posjetu već da spasi život budućem Škotskom kralju. Da spasi Škotsku tiranije. Myra je ispravila ramena i pogledala nekoliko muškaraca u oči, s mrštenjem na licu, nadajući se da izgleda strašno kao njena dadilja dok je odrastala. Oni koji su susreli njen pogled su stali s onim što su radili, stojeći mirno dok su je gledali. 121

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Ljudi! Imamo prisutnu damu. Ponašajte se. – zaurla Valase.

Soba je odjednom postala tiha kao grob. Daniel ju je povukao za ruku, vukući je dublje u sobu. Bilo bi joj savršeno dobro i tu gdje je bila. Mjesto je mirisalo na truhlu hranu, oznojena tijela, i... sranje. Myra je nabrala nos i prisilila stomak da se ne zgrči. Ljudi su polahko počeli formirati neorganizovan red u sred dvorane. -

To je bolje. Sada se raščistite. – naredio je Valase.

Muškarci su gunđali, ali su uradili onako kako im je naređeno, klimajući joj dok su prolazili. Myra je pokušala da bude prijatna, ali neki od njih su bili jezivi da je bila sigurna da će imati noćne more sjećajući se njihovih izgleda. -

Hoćete li sjesti, lejdi? – pitao je Valase, pokazujući u pracu prevelike stolice koja je

bila pokraj ognjišta prekrivena toplim peperjastim pokrivačem. -

Da, hvala vam.

Pokušala je pustiti Danielovu ruku, ali on nije bio voljan da joj dopusti. Hodao je s njom ka stolici. Tek na nekoliko koraka od stolice pokrivač koji je vidjela je ustao i skočio sa stolice. Myra je zadrhtala. Mogla je vidjeti buhe kako skaču po zvijeri s mjesta na kome je stajala. Koža ju je automatski zasvrbila, i osjećala je kao da joj hiljade buba puže po tijelu. Znajući da je to plod njene mašte odbila se počešati. Ali Gospode, poriv je bio ogroman. -

Mislim da ću stajati.

122

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

alase je slegnuo ramenima pa sjeo za dugi sto u sredini sobe. Daniel ga je slijedio pa je Myra osjećala da mora učiniti isto. Obrisala je neke mrvice s klupe i sjela, laknulo joj je što nije skliznula od tolike masti. Mjestu bi moglo

koristiti temeljno ribanje. Nešto joj je skočilo na nogu od čega je poskočila, i mogla se zakleti da joj je čudovište pregazilo nogu. Pokušala je ne pokazati zgražanje slušajući šta je Valase govorio Danielu. To joj je nekako smirilo živce. Nelagoda i nije riječ kojom bi opisala kako ovako otvoreno sjedi s ljudima tako čudnog izgleda. Našla se kako traži pukotine u zidovima, čudno postavljen namještaj ili bilo šta što bi ukazivalo na skrivena vrata. Nije da je trebala da se sakrije. Daniel će je zaštititi. -

Bruce trenutno nije prisutan. Ali trebao bi se uskoro vratiti. Mogu li vam ja nekako

pomoći? Toliko si nestrpljiv započeti trening? Ratnikov veliki osmjeh je bio zarazan i Myra se našla kako mu uzvraća osmjeh. Ali osmjeh joj je odmah nestao s lica kada je shvatila da se Bruce ne nalazi unutar zidina Eilean Donana. Sva borba kroz koju je prošla je bila ni za šta. -

Gdje je otišao? – Daniel se nagnuo naprijed, naboranog čela.

Myra ga je oponašala. I Valase se nagnuo, osjetivši da se nešto zbiva. -

Šta nije u redu, Murray?

Došli smo s hitnom vijesti. Moja žena mora odmah razgovarati s Bruceom.

Valase je odmahnuo glavom. -

Nemoguće. On nije ovdje.

Kada će se vratiti? – Danielov ton je bio nestrpljiv, i Myra je osjetila da će joj živci

popucati. Morala se suzdržati da se ne umješa. -

Pretpostavljam za nekoliko dana.

Danielova ruka se stisnula u šaku na površini stola i nije rekao ni riječ. Myra je posmatrala kako mu zglobovi postaju bijeli. -

O čemu se radi? – pitao je Valase gledajući u Myru. – Možete mi vjerovati.

Myra je dodirnula Danielovu ruku. On se trgnuo, kao da je sada shvatio njenu prisutnost, i pogledao ju. Neizgovorene riječi su prošle između njih. Klimnula je i on joj je isto uzvratio prije nego je vratio pažnju na Valasea. -

Dom moje žene je napadnut prije više od sedmicu dana. Njen brat lord Munro je

ubijen. Valaseovo lice se ispunilo saosjećanjem. 123

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Moje molitve su s vama, djevojko. Munro je bio dobar čovjek.

Myra je progutala suze, neprimjetno klimnuvši glavom. Trenutno je željela nestati. Željela je napustiti ovaj dvorac koji je iz vana izgledao kao školjka a unutra je smrdio. Osjećala je kao da joj koža klizi pa je stisnula ruke u šake da se spriječi od vrpoljenja i češanja. -

Ko je napao Foulis? – upitao je Valase.

Daniel se ponovo okrenuo ka Myri i ona mu je klimnula. -

Grof Ross stoji iza napada. Munro je otkrio neke informacije o prokletniku i Ross ga

je ušutkao i htio je uzeti nešto što je mislio da mu pripada—moju ženu. Valaseovo lice je pobijelilo na mjestima gdje nije bilo prekriveno bradom, a oči su mu bljesnule od bijesa i straha. -

Bruce je otišao da se sastane sa Rossom. Čovjek je bio... veliki saveznik u našem

cilju. Ne! Myra je odmahnula glavom, ne vjerujući u ono što čuje. Daniel je ispustio dubok izdah. -

Da. Ali vijesti postaju još gore.

Mislim da znam šta ćete reći. – Valaseov glas je bio šupalj i Myra je mogla praktički

pročitati shvatanje na njegovom licu. -

Ross je u dosluhu s Englezima. Ako se Bruce ide sastati s njim, to je zamka. Gdje će

se sastati? Moji ljudi su vidjeli grupu Rossovih ratnika kako kampiraju unutar šuma. -

Sastat će se u obližnjem svratištu. Ross je poslao poruku kako ima vijest o mogućoj

zasjedi... Valaseove riječi su utihnule. Myrin stomak je potonuo. Budućnost Škotske je išla u zamku. -

Da li je poveo ljude sa sobom? – upitao je Daniel.

Da, ali samo desetak. Osjeća se sigurno ovdje. Svaki Škot želi da uspije. Pa, barem

je to ono što je mislio. -

Mislim da će ratnici vani čekati na Rossov znak prije nego napadnu. Ja bih utvrdio

zidove. – Daniel je stajao. – Moram razgovarati s Ronanom. -

Čekajte! – Myra je rekla glasnije nego je planirala. – Šta je s Bruceom? Zar ne bi

trebao neko poći za njim i vratiti ga? -

Da, ja ću se pobrinuti za to. – Valase je ustao i izjurio, s bijesom u svakom koraku.

Daniel je uzeo Myru za ruke i povukao je da ustane s mjesta. -

Bit će sve u redu, curo. Prenijela si svoju poruku i sada svi možemo raditi na tome da

srušimo Rossa.

124

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Zašto je onda osjećala ovakav strah? Zašto joj se čini da se sve raspada? Myra je klimnula. -

Mislim da se trebam odmoriti. Tako sam umorna.

Bilo je to djelimično tačno. Bila je potpuno iscrpljena. Um joj je otupio u posljednje dvije sedmice jer je stalno morala biti na oprezu, zbog svih patnji i gubitaka kroz koje je prošla. Tijelo ju je boljelo od putovanja, borbe s napadačima i fizičke žurbe jer je bila u opasnosti. Emocionalna iscrpljenost je uzimala svoj danak. Ali zapravo, osjetila je potrebu da bude sama. Da potone u udobnost zaborava. Danielovo lice je bilo napregnuto. I on je bio premoren, bilo je očigledno. -

Hajdemo vam pronaći sluškinju... – pogledao je okolo, podignute obrve.

Nisam siguran da će to biti moguće.

Kao na znak, starija sluškinja je izašla iz sjene. -

Mogu vam oboma pokazati vaše sobe. Ja sam Marta, domaćica u Eilean Donanu

proteklih dvadeset godina. Myra se nasmješila staroj ženi koja je ponosno stajala ispred njih. -

Bila bih zahvalna za sobu.

Marta je klimnula i pokazala im da je slijede gore zavojitim stubama. -

Ove sobe su namjenjene počasnim gostima i sigurna sam da će biti dovoljne za vas i

vašeg muža, moja lejdi. Myrin umor se malo povukao. Morat će dijeliti sobu? Uh. Nije imala snage da se prepire oko toga. Osim toga, hladnoća koja joj je ušla u kosti povukla bi se samo kada je bila u Danielovim rukama. Snaći će se. Nakon svega, spavali su jedno pored drugog proteklih nekoliko noći. Samo će se postarati da spavaju potpuno obučeni—sa čizmama i svim ostalim. Ipak, alternativa je bila primamljiva... Došli su do sobe, pristojne veličine, ali manje od njene sobe u Foulisu. Tu je bio bračni krevet uz zid u lijevom ćošku, malo ognjište na desnom zidu, drveni kovčeg na kraju kreveta i sto pokraj kreveta sa umivaonikom. Dva uska prozora su bila ukrašena malim vazama u koje je neko stavio sasušeno cvijeće da bi dao utisak doma. -

Hoćete li trebati još nešto, lejdi? Lorde? Mogu vam pripremiti kupku.

To bi bilo sjajno. – rekla je Myra, uočivši izmorenost u sopstvenom glasu.

Marta je klimnula i povukla se iz sobe. Myra je otišla do uskog prozora i pogledala van. Tamni oblaci su se približili i bila je sretna što su stigli. Ali bilo je nečeg zlosutnog u nadolazećoj oluji, kao da će kulminirati sve ono od čega je bježala. -

Da li si dobro, curo? – Daniel je došao iza nje, stavio joj je dlan na dno leđa. – Znam

da ovo nisu vijesti kojima ste se nadali. 125

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Myra je odmahnula glavom, pogledavši ga na trenutak prije nego se okrenula ka oluji. -

Ne. Nije dobro, pogotovo kad znam da ratnici čekaju iza onih stabala. Kao da sam

pala i na ovom ispitu. Priča mog života. – gorko se nasmijala. -

Myra, ništa od toga nije tvoja krivica. Nisi mogla predvidjeti da će Ross izdati svoj

narod, svoju zemlju. Niti da će zadobiti povjerenje našeg cijenjenog kralja i izvući ga nasamo. Ove stvari niko nije mogao predvidjeti. Čak ni Byron. Myra je pogledala dolje u čizme, u prljavštinu na vrhu. Rub njene haljine je također bio prljav i dobro bi joj došlo pranje. U stvari, rado bi uzela novu i to onu u koju stane. -

Znam, ali to ne znači da se osjećam bolje zbog toga.

Daniel ju je nježno uzeo za lakat i povukao je u zagrljaj, i dopustila mu je, jer je željela osjetiti njegove snažne ruke oko sebe, i da joj oduzme malo tereta kojeg je nosila. Milovao ju je po leđima, masirajući napregnute mišiće. -

Šta mogu učiniti da biste se osjećali bolje? – nježno ju je upitao.

Poljubiti me? Učiniti da zaboravim.

Myra je bila šokirana svojim riječima isto kao i Daniel. On se, međutim, oporavio brže od nje. Usne su mu se spustile na njene u još jedan poljubac koji je bio drugačiji i magičniji u svakom pogledu. Iskre su pucale iz njihovih spojenih usana od čega je buknula vatra u svakom djeliću njenog tijela. Stopila se s njim, utonuvši na njegova mišićava prsa, trbuh, bedra. Myra je zadrhtala, nepripremljena na navalu osjeta koje je izazvalo ovo snažno tijelo. Daniel je produbio poljubac, jezikom izazivajući njen. Myra mu se nagnula još bliže, želeći i trebajući još više. Sve što se prije desilo, dovelo je do ovog, intenzivnog trenutka ispunjenog čežnjom, i nije željela da se završi. Uhvatila ga je za ramena, stisnula mišiće, privukla bokove njegovim, frustrirana kada joj se njegova torbica našla na putu. Instiktivno, posegla je dole, otkopčala kopču koja ju je držala na mjestu, čuvši kada je pala na pod. Daniel se na trenutak povukao, očiju širom otvorenih, gledajući njene, ali Myra nije znala šta je radila. Razmišljanje bi je samo zaustavilo, a to nije željela. Sada joj je trebala da se osjeća voljeno, njegovano i kad god ju je Daniel poljubio, tako se i osjećala. Htjela je zaboraviti prethodne dvije sedmice i samo osjećati. Podigla se na prste i pritisnula usne na njegove, stisnuvši grudi od njegova prsa. -

Myra. - zarežao je, nisko i senzualno. – Šta to radite, curo?

Možda ju je upitao, ali je nije zaustavljao. Njegove usne su je ljubile, žestoke i zahtjevne. Spustio je ruku i uhvatio je za stražnjicu, povlačeći joj zdjelicu blizu svoje. Dahnula je kada je osjetila tvrdoću prislonjenu na njenu osjetljivu tačku. Torbice više nije bilo. Ne, kruta dužina koja ju je sada dodirivala, pritiskala je bila njegov... 126

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Myra je zadrhtala, sviđao joj se taj novi osjećaj senzacije koju je izazvalo njegovo uzbuđenje. Nesigurno mu je istraživala ruke, leđa, prsti su joj klizili niz rebra i tetive. Bio je tako mišićav, građen poput stijene. Kakav bi bio osjećaj kada bi ta sva čvrstoća bila na njoj, u njoj? Noge su joj drhtale i osjećala se kao bez kostiju. Daniel ju je podigao u zrak, usnama je okrznuvši preko brade, uha, gdje joj je lagano zagrizao resicu, zatim preko vrata gdje ju je zadirkivao vrhom jezika, poljubivši je pa sisajući. -

Oh. – zastenjala je, potpuno van sebe, potpuno uživajući u ukusnom i izazivačkom

kretanju njegovog jezika. -

Želim vas, curo... – glas mu je bio promukao, vibrirajući uz njen vrat, a bradavice su

joj isto tako bile bolno željne dodira. - Ali vas neću uzeti. O čemu je pričao, neće je uzeti? Klimnula je, ne razumjevši ga u potpunosti, dok joj tijelo nije udarilo o krevet. Utonula je u mekoću kreveta, i prozračnost jastuka. -

Čekajte. – rekla je, pomalo ljuta. – kako to mislite?

Daniel se spustio na nju, a osjećaj njegove težine je bio još bolji, pritiskajući je od madrac. Poželjela je raširiti noge i obmotati ih oko njega, kao što je vidjela da ljubavnici čine dok je posmatrala iza zidova. Imala je toliko pitanja tada dok je to sve gledala, a na koje je sada imala odgovore. Daniel se nagnuo na laktove, sisao joj donju usnu gledajući je. Ona je zadrhtala, izvila leđa ne želeći da joj odgovori, nego da se baci u akciju. -

Neću vam uzeti nevinost.

Bilo joj je drago zbog toga, ali je morala znati... -

Zašto?

Danielove oči su se raširile, možda što nije očekivao ovakvo pitanje. -

Želite li da to učinim?

Odmahnula je glavom. -

Ne, ne još. Ne dok ne stignemo u vaš dom.

Sad je on klimnuo. -

Tako sam i ja mislio. Zašto ste me onda upitali?

Myra je slegnula ramenima, od čega su joj grudi primamljivo okrznule njegova prsa. -

Bila sam radoznala znati vaše razloge. Ja znam svoje.

On se mazio uz njen vrat. -

Žestoko vas želim. Možete li to osjetiti?

Daniel ju je pritisnuo bokovima, njegov ud je bio tako krut od čega je samo mogla ispustiti vrisak. -

Da! 127

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Želim vas, djevojko, u to nema sumnje, ali vas isto tako želim u svom krevetu.

Nije znala zašto, ali kako je to rekao, sa posesivnošću, zamišljajući kako bi izgledao njegov krevet samo joj je izazvalo još veću želju. Onda je došla logika... ne bi željela to. Pogotovo što se još uvijek željela vratiti u svoj dvorac. Svom narodu. Imala je odgovornosti, koje nisu uključivale Daniela ni vođenje ljubavi. Odmah je postala skrušena. Ovdje se ponašala bezobzirno i sebično dok njen narod pati, a Bruce je možda napadnut. -

Šta je? – upitao je Daniel. Kao da je primjetio promjenu u njoj, pa ju je prestao ljubiti i

odmakao se. Poželjela je vratiti trenutak. Jednom je mogla imati nešto za sebe, zar ne? Mora se moliti ujutro. Ili postiti dan ili čitavu sedmicu. Prije nego je mogla nastaviti s razmišljanjem, čulo se kucanje na vratima. Daniel je brzo sišao s nje, krevet se zatresao kada je skočio s njega. Myra je sjela, spustila noge s kreveta i istegla se. Kada je otvorio vrata, Marta ih je pogledala kao da je znala šta se upravo unutra dešavalo. Myrino lice se zacrvenilo. Zar se na njoj vidjelo? A na Danielu? Pogledala je u njega, osim nedostatka njegove torbice izgledao je sasvim normalno, uobičajeno zastrašujuće. Pa šta je onda domaćica vidjela? Myra je zastenjala u sebi. Nikada nije bila dobra u skrivanju osjećaja. Zbog nateknutih usana i peckanja na vratu gdje ju je Danielova brada grebala, moguće je da nije ni trebala odavati ništa. Jedan pogled na nju bio je dovoljan da žena shvati šta se tu dešvalo. -

Vaša kupka, lejdi. – rekla je domaćica, držeći oči na zidu iznad Myre. Nekoliko sluga

je unijelo drvenu kadu, posteljinu, sapune i kante vode. Myra je strpljivo čekala dok su joj pripremali vodu pa su se tiho povukli kada su završili. -

Vaša kupka, moja lejdi. – rekao je Daniel s opakim sjajem u očima.

Zar ne bi trebali izaći? – Myra je podigla obrvu izazivajući ga.

Daniel je polahko odmahnuo glavom. Samo ta jednostavna gesta i ono što je implicirala poslala joj je žmarce kroz butine. -

Nisam namjeravao nigdje ići. Zapravo, namjeravam vam se pridružiti.

Šta? – zurila je u njega.

Da.

Otišao je k njoj, smjelošću u svakom pokretu. Koljenima je dotakao njena, prstima prelazeći preko njene ogoljene ključne kosti dok ih nije zakačio unutar haljine na ramenu. -

Namjeravam se...pobrinuti za vas.

Oh kako su mu riječi imale tako puno drugačijih značenja. A Myra nije ni trepnula. I ona je njega željela. Ustala je, osjećajući se hrabro kao i prije. 128

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Onda je najbolje da izađem iz ove haljine.

Daniel je otvorio usta, zjenice su mu se raširile—opet ga je iznenadila. Zar je mislio da nije ozbiljna? Ovo je ono što je očajnički željela. Bijeg. Da osjeti kako je biti s muškarcem koji je želi. Ko zna šta nosi budućnost? Ona nije znala. I kao što je Daniel već rekao, nije ju mogla ni predvidjeti.

129

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

OSAMNAESTO POGLAVLJE

ta se dođavola ovdje dešavalo? Danielove ruke su drhtale kao da nikada prije nije bio sa ženom. Istinu govoreći, nikad i nije bio sa ženom kao što je Myra. U jednom je trenutku bila plašljiva a u drugom vatrena divlja mačka. Njena

divlja priroda ga je u jednom trenutku privlačila dok ga je u drugom odbijala. Ali neće dopustiti da ga išta spriječi da je zadovolji. Umirujući ruke, zakoračio je prema njoj, pustio je da mu pogled klizi gore-dolje po njenom tijelu dok joj lice nije dobilo boju zagrijanog ognjišta. Primjetio je kao se i njoj tresu ruke. Nije bila hrabra kako je željela da izgleda. Dobro. Daniel je posegnuo za njom, gladeći je rukom preko boka, pa je spustio na njena leđa. Soba je bila tiha osim njenog ubrzanog disanja i povremenog pucketanja vatre u ognjištu. Krv mu je šištala u ušima dok se pumpala dolje u njegov kurac. Privukao je k sebi. Kapci su joj igrali, a iz usta joj je izlazilo tiho stenjanje. I on se osjećao isto kao i ona. Vrelina njenog tijela uz njegovo, njena bedra uz njegovu uzbuđenost. Iako je bila rumena u licu, nije skidala pogled s njega. Hrabra zavodnica. -

Želite me? – upitao je.

Ona je klimnula. -

Želim vas čuti kako to kažete.

Da. – prošaputala je, a zatim glasnije. – Da.

Polizao joj je usnu, želeći joj uvući jezik u usta. -

Ali prvo želim kupku...pa stići do vašeg dvorca.

Daniel joj se nasmješio pa joj namignuo. -

Da. Dobit ćete kupku, i naučit ću vas nešto o vođenju ljubavi, ali ću vam sačuvati nevinost—iako ne čistu.

Oh. – rekla je u dahu.

Želja je kolala u Danielu, spremna da prsne, spremna da je baci na krevet i opustoši je. -

Skini se. – rekao je niskim, promuklim glasom.

Myra je klimnula, odmakla se korak i polahko skinila pozlaćeni pojas na bokovima. Gledao je kako joj prsti prlaze preko haljine i kako je skida preko glave. Bacila ju je u stranu, zvuk njenog lepršanja kroz zrak se pomiješao s njihovim teškim disanjem. Potkošulja koju je nosila i dalje joj je bila uska, bradavice su joj bile čvrsto pripijene uz tkaninu. Prije nego je promislio, Daniel je ispružio ruku i prešao njom preko njene desne dojke, gledajući kako joj se prsa dižu i spuštaju od erotskog uzbuđenja. Dragi Bože, nikad nije bio sa savršenijom ženom. 130

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Daniel. – rekla je zadihano.

Oči su mu se susrele s njenim. Bile su zamagljene od želje, kapci su joj djelimično bili spušteni. Primakla se bliže tako da joj je dojka ispunila njegovu ruku, tvrdi pupoljak mu je žario dlan. -

Nikad nisam...osjetila nešto ovakvo. – rekla je.

Ni ja. – priznao je. Imao je puno žena, puno sisa, ali nijedne nisu bile bez mana kao

Myrine. Nijedna nije tako iskreno reagovala na njegov dodir. Gurnuo je prste u rub njene potkošulje, osjetivši mekoću njene kože pod prstima. Kliznuo je prema dolje do vrpci između njenih grudi, polahko ih povlačeći. Tkanina se otvorila, otkrivajući kremaste grudi. Daniel ju je povukao, pustivši da padne skroz na pod. Myra je ispustila uzdah, žmarci su joj prošli tijelom, pokušavajući da zaštiti svoju golotinju. -

Hladno vam je. Bolje da uđete u kadu dok se voda nije skroz ohladila. – rekao je

Daniel, pokušavajući svom snagom da se suzdrži da mu oči ne padnu niže njenih. Myra je klimnula, okrenula se i pojurila ka kadi. Oči su mu tada prešle po okrugloj, punoj guzi. Savršenoj za stiskanje, milovanje... Morao se suzdržati od dodirivanja. Podigla je savršenu, dugu nogu u kadu, zatim drugu, potonuvši u vodu, sakrivajući grudi od njegovog pogleda. Daniel je ispustio dugačag dah ne shvaćajući da ga je zadržavao. Ovo će biti najduža i najbonija kupka koju je imao u životu. Pročistio je grlo. -

Mogu li vam oprati kosu?

Klimnula je pa potonula u vodu, izronila i objema rukama obrisla vodu s lica. -

Nije sasvim hladna. – rekla je.

Daniel je povukao stolicu iza nje, prstima prelazeći kroz njenu kosu i masirajući joj tjeme. Mogao bi provesti ostatak zime sjedeći ovako, dodirivajući je, istražujući joj tijelo. Myra je pomirisala jedan od sapuna prije nego mu je dodala. -

Od limuna je.

Divno miriše. – rekao je. – Jeste li iznenađeni?

Nasmijala se nervozno. -

Malo. Priznajem da kada smo tek stigli, da sam posmilila da nemaju čiste vode

kamoli mirisne sapune. -

Mora da je ovo domaćicino djelo. Bruce nije isti od kako mu je žena umrla.

Myra je klimnula. -

Bilo je tako i s mojim ocem. Pretpostavljam da je gubitak onog koga voliš

poražavajuće za dušu. Daniel je sumnjao da je u pravu. Čak i kad je gledao kako ju juri divlja svinja osjećao je bijes. Da ju je ubila ne zna kako bi se osjećao—a nije ju volio. Zar ne? Čak i pomisao na tu 131

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

riječ mu je izazvalo drhtenje ruku. Prsa su mu se stegla. Mora da je do nečega što je pojeo. Brzo jo je oprao kosu, nadajući se da će se opustiti radeći nešto. Ljubav nije emocija na koju je imao privilegiju. Ne sada, niti ikada. Bio je ratnik. Odvest će svoju ženu kući i vratiti se u rat nadajući se da će ostati trudna ako se on iz njega ne vrati. Ali te su mu misli smračile um. Odgurnuo ih je u stranu i koncentrisao se na mekoću njene kose, miris sapuna i uzdahe koje je ispuštala dok ju je masirao. -

Bolje mi perete kosu od moje sluškinje. – komentarisala je Myra.

Daniel se nasmijao. -

Mislim da je zbog toga što ja više uživam u tome.

Vjerovatno se u pravu. – reče, s osmejhom u glasu. Oči su joj bile zatvorene, glava

nagnuta. Mjehurići sapnuna su prekrili površinu vode i jedino što je mogao vidjeti su bila njena koljena koja su izvirivala. -

Moram vam isprati kosu. – rekao je Daniel žalosno. Uživao je dodirujući je... A opet,

još uvijek joj nije počeo prati tijelo, a znao je da će to biti još izazovnije od pranja kose. Myra je zaronila a on je brzo isprao sapunicu, pa je nježno izvukao na površinu. Nagnuo se bliže, pritisnuvši nos na njeno tjeme udišući njen miris. -

Dobro miriše. – promrmljao je.

Myra je uzdahnula. -

Da, nisam se propisno okupala već neko vrijeme.

Daniel je nagnuo glavu tako da ga je mogla vidjeti, i zlobno se nasmješio. -

Ovo smatrate propisnim? Pitam se šta mislite da je opako?

Milovao ju je rukama po ramenima, i vlažnim grudima. Dah mu je bio drhtav. Koža joj je bila savršena svila. Daniel je spustio usne na njene, nježno se igrajući s njenim osjetljivim mesom. Masirao joj je grudi, prelazio palčevima po bradavicama, osjećajući njene oštre izdisaje na licu. -

Ne, nije uopće. – Myra je zastenjala, izvijajući leđa.

Daniel je morao usporiti, ili će završiti u kadi s njom... što je, zapravo i želio, ali oduzeo bi joj nevonsot a obećao je da to neće učiniti. Nažalost, odmakeo je ruke od nje i povukao stolicu od kade. -

Moram vam oprati tijelo.

Riječi i njihovo značenje su bile praktične, ali rečene u lice žene koja je bila ispunjena željom, usana otvorenih na najsenzualniji način, koje su značile rizik. Pale su mu razne stvari na pamet koje je želio raditi s njom. Myra je klimnula i dodala mu lanenu krpu koju je sluškinja donijela. Daniel je uzeo komad sapuna koji je koristio za njenu kosu i utrljao ga u materijal. Ispružio je ruku, zahvalan kad mu je jednostavno dodala svoju. Prelazeći krpom po 132

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

njenoj ruci, gledao je mjehuriće sapunice. Trljao joj je ramena, niz drugu ruku pa nazad. Dugo vremena je izbjegavao grudi, trljajući joj vrat, prsa i ruke. -

Mislim da su mi ruke temeljito čiste, vi ne? – mali zadirkujući osmjeh se pojavio na Myrinim usnama.

Daniel se nasmijao. -

Pretpostavljam da jesu.

Šta je s mojim nogama? – podigne jednu nogu na vrh kade, kože skliske od vode.

Oči su joj bile raširene jer je i sebe iznenadila tim hrabrim pokretom. Oh, kako ga je iskušavala... i mora da je to znala. Odupreo se porivu da je golim rukama dodirne pa je još više nasapunao krpu. -

Sretan sam što vam mogu izaći u susret. – promrmljao je.

Uzeo je krpu i polahko joj prešao preko prstiju, stopala, smijuljeći se jer se grči, a zatim se glasno nasmijao. -

To golica.

Šta, ovo? – ponovio je radnju.

Još jednom se trznula i nasmijala. -

Prestanite!

Veseli zvuk njezinog smijeha je nasmijao i Daniela i shvatio je da u životu postoje stvari za koje je vrijedno živjeti. Prestao joj je golicati stopalo. Ali je masirao njenu potkoljenicu, mišiće, diveći se njenom vitkom tijelu, a zatim je obrisao ispod koljena, od čega se trznula. -

Zar vas i to golica? – Daniel se vragolasto nasmijao.

Myra se ugrizla za usnu. -

Ne...

Nasmijao se još šire, i umjesto da koristi krpu, ponovo je prešao preko osjerljivog mesa vlastitim prstima. Myra je dahnula i izvukla nogu još više, savijajući koljeno bliže prsima. Potez koji je trebao spriječiti njegovo daljnje golicanje je učinio nešto sasvim drugo. Mjehurići sapuna su se razišli... potpuno otkrivajući njenu pičku. Tamne uvojci su se razdvojili i otkrili ružičaste latice mesa. Daniel je stisnuo zube, oči uprte u to mjesto. Kako je želio zaroniti u vodu i poljubiti joj pičku. Udahnuti miris njene ženstvenosti, okusiti njenu vrelinu, osjetiti kako joj bedra drhte uz njegovo lice. Vidjevši gdje mu je pogled usmjeren, Myra se brzo pokrila rukama. Znao je da se mislila sakriti, ali to mu je samo povećalo želju. -

Oh, curo... – započeo je.

Daniel je provukao mokre ruke kroz kosu, okrenuvši pogled ka njenom licu. Nije više mogao. Nagnuo se naprijed, provukao prste kroz njenu mokru kosu i poljubio je. Zarobio joj je usne u dug, zahtjevan poljubac, uvlačeći jezik unutra. Uzeo je kontrolu nad njenim 133

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

usnama, tvrdeći je kao svoju. Myra se nije povukla, zapravo, susrela je njegov jezik svom silom. Zgrabila mu je ramena i privukla ga bliže. Gdje su joj mokre ruke dodirnule njegovu košulju ostale su hladne mokre mrlje. Daniel je skliznuo usnama niz njen vrat, grickajući mjesto gdje joj je vibrirao puls. Skliznuo je još niže, ne stajući dok nije uzeo bradavicu u usta. Myra je glasno zastenjala, zvuk ga je uzbudio, od čega mu je korac postao tvrđi od kamena. Nema povlačenja sada. Preći će most—bez trčanja. Zasisao je malo jače, stežući joj grudi, masirao ih dok se gostio jednom pa drugom bradavicom. Ali to nije bilo sve što je želio. Nakon što je vidio ružičastu boju njene pičke, želio je i to. Želio ju je kušati žestinom izgladnjelog čovjeka. Zavukao je ruke oko njenog stuka i podigao je u zrak. -

Daniel, šta to radite? – upitala je šokirano, nateknutih usana.

Daniel je odgovorio poljupcem. Posegnuo je za peškirom kojeg je uočio pokraj kade i obrisao je. Cijelo tijelo mu je bilo u plamenu, čak i od trljanja običnog peškira preko njenih udova, ravnog stomaka, okruglih grudi i guze, bilo mu je sve erotično. Bila je sve što je želio i više. Strah da je ponovno izgubi zastao mu je na rubu svjesti. Da je barem i ona isto osjećala. Zadrhtala je, zagrizla usnu i gledala ga, čekajući odgovor. -

Sušim vas.

Ali nisam završila s kupanjem.

Vratit ću vas uskoro unutra.

Šta ćete učiniti sada?

Zadovoljiti vas.

Usta su joj se otvorila, tiho pitanje još uvijek na njenim usnama. Otpor da je ljubi bio je uzaludan. Sisao joj j usne, jezikom prelazeći preko njenih zubi. Bacajući mokri ručnik negdje iza sebe, ponovo ju je podigao. Pripila se uz njega, drhteći—nadao se zbog uzbuđenja a ne od hladnoće u sobi. Daniel ju je nježno polegao na krevet, spuštajući se na nju, želeći je zagrijati. Gledala je njegov svaki pokret, s radoznalošću i gladi u očima. -

Kako ćete me zadovoljiti? – upitala je.

Niste sramežljivi kao što sam očekivao. - promrmljao je. - A opet, iznenađujete me na

svalom koraku. Myra se zločesto nasmješila, iako je pocrvenjela kao luda. -

Vidjelao sam mnoge stvari iza zidova Foulisa. Stvari koje su me činile ...

znatiželjnom. Nikad ne bih pomislila da ću biti u poziciji da ih iskusim. Podigao je obrvu. -

Ah, da? Kao naprimjer?

Myrine su se oči raširile, usne formirale šokirano malo O. -

Zar ste mislili da vas neću pitati? – zadirkivao je, štipnuvši je za bradu. 134

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Pa ... ne.

Daniel se duboko smijuljio dok je skliznuo usnama preko njezina vrata, a onda do njezina uha šapućajući. -

Želim da znam sve što vidjeli. Jeste li vidjeli ljubavnike da se ljube kao mi?

Da...

A ovo?

Skliznuo je jeziko do njenih grudi sve do bradavica pa ih uzeo u usta i zadirkivao ih dok ponovo nisu postale napeti vrhovi. -

Mmm... – zastenjala je, zgrabivši ga za ramena.

A šta je s ovim? – spustio se niže, uzimajući si vrijeme da joj ljubi stomak, kuk, ližući i

zadirkujući osjetljivo mjesto. Stomak joj je zadrhtao, prsti su joj se zabili dublje u njegova ramena, zatim je rukama prošla kroz njegovu kosu. Sviđalo mu se kako ga dodiruje, od čega mu je želja kolala tijelom. Pogledao je gore i vidio da i ona njega gleda, posmatra svaki njegov pokret. Daniel je skliznuo još niže, raširivši joj bedra. Vrelo je disao nad njenom pičkom. Na Myrinim usnama se pojavio životinjski jauk, ali ga je i dalje gledala. -

A ovo, curo? Jeste li vidjeli da ljubavnici čine ovo?

Teško je progutala, uzdisaji su joj postajali sve kraći. Pa je samo klimnula. Oči su joj gorjele, obrazi rumeni, pa mu je pustila glavu, kao da ga je molila da čini šta ga je volja. Neće više čekati da okusi gladke ružičaste nabore koje mu nudi. Daniel joj je raširio noge i tamne kovrdže. Palčevima je raširio pičku i zaronio unutra. Kušao ju je polahko, lijeno, uživajući u svakom njenom udisaju i jauku. Oči su im ostale prikovane jedno na drugom. Pržile. Uzbudljive. Daniel je ubrzao tempo, prelazeći jezikom preko klitorisa. Gledao je kako ga gleda. Myra je vrisnula, napokon zatvorivši oči dok joj je glava pala unazad. Bedra su joj se tresla dok su mu stiskala lice a rukama mu je povukla kosu. Daniel je bio nemilosrdan u potrazi za njenim užitkom. Uvlačio je prst u njenu pičku, oponašajući ono što je želio činiti svojim kurcem. Vlastita želja mu je bjesnila i pulsirala, ali nije htio prestati. Ne dok.... Izvijajući leđa, stisnuvši noge, Myra je ispustila krik dok ju je orgazam tresao. Pička joj je drhtala, skliska i vruća. Myra je pala nazad na jastuke, tijelo joj se treslo, sva iscrpljena. Nasmijala se, otvorila maglovite oči i pogledala ga. -

To je bilo... – oblizala je usne, grčevito stežući posteljinu.

Da?

Nevjerovatno.

Sve što ste mislili? – poljubio joj je unutrašnjost bedra, klizeći uz tijelo.

I više.

135

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Povlačila je ruku uz njegovu, dodirnula mu vrat i povukla ga bliže za poljubac. Daniel je dopustio sebi da se spusti na nju, pri čemu mu je kurac došao do centra njene vreline. Zaronio je jezik u njena usta, ljubeći je sa svom strašću koju je imao. Ali se morao odmaknuti, ineče će obući pled i krenuti kući. -

Da li je uvijek ovako? – upitala je.

Tako, i bolje.

Sa...svim? – obrazi su joj postali crveniji nego što su bili.

Mislite na vođenje ljubavi?

Klimnula je. -

Da. U početku bi moglo boljeti, jer ste djevica, ali kasnije će biti samo užitak, to vam mogu obećati.

Nasmijala se. -

Hvala vam, Daniel.

Za što?

Što ste se pobrinuli za moj užitak.

Da, curo. Ne bih oženio ženu koju ne bih volio zadovoljiti.

Postoje muškarci koji to ne bi učinili. – rekla je zamišljeno, gledajući daleko.

Kako to mislite?

Slegnula je ramenima. -

Sumnjam da bi Ross natojao da me zadovolji.

Daniel je odmahnuo glavom. -

Ne mogu zamisliti da bi. Taj čovjek je zao, sebičan i misli samo na sebe.

Myra je klimnula. -

On je utjelovljenje samog vraga.

Glas joj je bio ispunjen gorčinom. Trenutak očaravajućeg savršenstva je nestao. Daniel je ponovo bio ispunjen bijesom. Ross će platiti za ono što je učinio Myri, i njihovoj zemlji. Molio se da je Bruce siguran i da će Valase i njegovi ljudi brzo stići do njega. Glasno, brzo kucanje se začulo na vratima. -

Daniel, moram s vama razgovarati.

Daniel je duboko uzdahnuo, pogledavši Myru. -

To je moj rođak Ronan. Bolje da vidim šta mu treba.

Doviknuo je rođaku. -

Eto me za minut.

Myra je klimnula. -

Da. Molim vas... 136

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Daniel je ustao s kreveta i zgrabio njenu potkošulju, dodajući joj je pa je pokupio svoju torbicu. Pogledao je u nju, primjetivši iznenadnu sramežljivost na njenom licu dok se oblačila. -

Hoćete li mi reći šta se dešava?

Daniel se približio, pritisnuvši dlan na njeno lice. -

Odmarajte se uvjereni, da kao moja žena, uvijek ćete biti obavješteni.

137

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DEVETNAESTO POGLAVLJE

im su se vrata zatvorila, Myra je utonula u krevet i ispustila dah koji je zadržavala. Šta se u ime svijeta upravo desilo? Kako je dopustila to? Tijelo je zaposjelo um, to se desilo. Želja ju je drogirala, opila je i nije bila u stanju činiti ništa osim uživati u

užitku koji joj je Daniel priuštio. A uživanje je bilo nepotpuno. Željela je da se vrati u sobu i učini to ponovo. Željela je da mu istraži tijelo, poljubi mu—kako je čula da ga žene zovu? Kurac? Da mu poljubi kurac i da vidi da li će i njemu to priuštiti zadovoljstvo onako kao njoj. Vidjevši žene kako to čine, znala je da bi. Oštro kucanje ju je trgnulo iz misli. Myra je požurila navući običnu haljinu preko glave i otvorila vrata. Marta ju je dočekala diskretnim klimanjem. -

Lejdi, mi bismo očistili kadu. Donijela sam vam novu haljinu i donji veš. To su stvari

pokojne gazdarice, pa sam pomislila da bi vam mogle koristiti. Marta je ispružila mekanu vunenu haljinu, tamno zelene boje sa zlatnim porubima na rukavima i rubovima. -

Hvala vam.

Zadovoljstvo mi je, lejdi. Sve te stvari bi trebale biti upotrebljene a sramota je da

hodate u toj očajnoj haljini, oprostite mi na iskrenosti. Myra se nasmijala. -

Grozna je, slažem se.

Myra je brzo skinula svoju staru haljinu i obukla novu. Nije imala namjeru ostati u sobi. Ako će Daniel dopustiti da mu žena uvijek bude informirana, onda mu neće smetati da siđe dole i pronađe njega i Ronana. A ako mu ipak bude smetalo, pronaći će način da ih sluša. Poslije svega, bila je dobra u prikradanju. -

Vaš muž je zatražio da večerate ovdje. Naredio mi je da vam kažem da će se vratiti

čim bude mogao, i da ga ne čekate s večerom. Myra se namrštila. Rekao joj je da će biti obavještena, ali se postarao da ne siđe dole za njim? Stavljajući ruke na kukove, lupkala je prstima dok je razmišljala o domaćicinim riječima. Klimnula je, umjesto dogovora. Nije bilo govora da ostane zatvorena, ali to domaćica nije morala da zna. -

Već sam obavijestila kuhinju da vam pošalju pladanj. Trebao bi biti ovdje—još jedno

kucanje ju je prekinulo. – Sada, vidim. Marta je otvorila vrata i unutra su ušle tri sluge noseći pladnjeve hrane i pića. Postavili su ih na mali sto na kojem su bili sapuni. Izašli su i Myra je mirno čekala dok i Marta nije raščistila sobu i sama izašla. Napokon. Pomislila je da Marta nikad neće otići. Hrana je 138

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

nebeski mirisala. Myra je uzela tijesto punjeno mesom, od čega je prvim zalogajem spržila jezik. Puhnula je, pokušavajući ohladiti jezik a zatim ponovo zagrizla. Ukusno. Pojela je komad ali ostalo će čekati. Morala je saznati o čemu je Ronan morao razgovarati s Danielom. Moglo je biti o Bruceu, Rossu, nije znala, ali je namjeravala sada saznati, ne kada se Danielu prohtje. Prije nego je pokušala s vratima koja vode u hodnik, Myra je istražila svaki zid, kutak, ćošak i pukotinu pokušavajući odgonetnuti da li postoji skriveni ulaz. Nažalost, nije ga bilo. Pa, lahko je mogla naći put u prizemlje kao i svako drugi—stvarnim stubištem. Izašla je na glavna vrata, zadovoljna što nije bilo nikoga u hodniku. Hodnik je bio mračan i sjene su iskakale svakih nekoliko koraka. Myra je uzela trenutak da se pribere i navikne oči na tamu da bi se sjetila kojim putem je došla. Na lijevo, mislila je. Oh, zašto nije obraćala više pažnje? Krećući se na lijevo, hodala je u tišini dok nije stigla na kraj hodnika. Nema stubišta. Uh. Mora da su na desno. Okrenula se i krenula drugim putem. Zaustavila se i priljubila uz zid kada je neko prslonio uho na vrata sobe za koju je vjerovala da je njena i prisluškivao. Ko bi ju mogao prisluškivati? Zagrizla je usnu da bi se spriječila da ne izgovori glasno pitanje, i gledala kako osoba nestaje u suprotnom smjeru. Pa, ovo je bila zagonetka. Hoće li pratiti prisluškivača ili će potražiti Daniela? Uvijek je postojala mogućnost da od Daniela sazna detalje kasnije. Myra se odmakla od zida, i pratila osobu koja ju je prisluškivala i nestala iza ugla prema velikoj dvorani. Došli su na svjetlost samo da bi shvatila da je tajna osoba bila žensko. Nitko koga je prepoznala. Myra je nastavila slijediti ženu, pokušavajući se sjetiti svakog lica koje je vidjela od kako je stigla. Tmuran, plemenit profil osobe koju je slijedila nije odgovarao nijednoj sluzi s kojom je do sad došla u kontakt. Odjednom, žena se zaustavila, kao da je slušala. Myra se skrila u nišu baš kada se služavka okrenula. Da li je napravila buku a da nije to shvatila? Myra je odmahnula glavom. Ne. Bila je sigurna da je bila tiha. Žena je vjerovatno bila nervozna zbog špijuniranja. Myrini živci su igrali. Čula je korake izvan niše. Zadržala je dah. Očekujući da sluga izađe iz niše, žena se uplašila i pobjegla. Prokletstvo! Myra je izašla i pokušala ju pratiti, ali joj je izgubila trag jer je zamakla u hodnik. Myra je stala kad je došla do kuhinje, kuharica i brojne sluge su je pogledali. -

Možemo li vam pomoći? Zar niste zadovoljni hranom? - upitala je kuharica,

namrštivši se. -

Ne. Bila je ukusna. Samo tražim nekoga.

Jedan od pomoćnika je potajno pogledao ka stražnjem ulazu u kuhinju. Njen špijun je već odavno nestao.... -

Nema nikoga ovdje. – kuharicine usne su se stisnule dok se ogledavala oko sebe.

139

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Myra je puknula. Znali su ko ju je špijunirao, koga je tražila, ali su šutili. To ju je učinilo nervoznom. Zar su u dosluhu sa Rossom? Jesu li svi ukućani u opasnosti? Potisnula je drhtanje i krenula natrag u sobu. Čekanje Daniela u sobi je sigurnije jer su možda upravo uletjeli u brlog podlaca. Čim je zatvorila vrata za sobom, Myra je podigla tešku ploču na vratima i zaključala ih. Pogledala je pod krevet i iza tapiserije da se uvjeri da se niko nije skrio unutra. Sve je bilo prazno. Sada samo jednostavno mora čekati Daniela. Sjela je na jednu od stolica i zurila u gomilu hrane ispred nje. Stopalo joj je nervozno igralo na podu a ruke je prekrižila na prsima. Osjećala se kao laka meta, a jedino oružje koje je imala, je bio bodež na kuku. Znala je kako ga koristiti, to je zasigurno; molila se da niko osim Daniela neće ući na ta vrata. I Marta joj je bila sumnjiva. Ženi je trebalo puno vremena da napusti sobu kada su joj donijeli hranu. Myra je nagnula glavu na stolicu. Mislila je da kada stigne u Eilean Donan da će biti sigurna—pa relativno sigurna, s obzirom da su Rossa smatrali saveznikom budućeg Škotskog kralja. Ručka vrata se zatresla od čega je Myra poskočila. Uhvatila je bodež i plahko krenula ka vratima, spremna da napadne. -

Myra, Daniel je. Otvorite vrata.

Ispunilo ju je olakšanje. Vratila je bodež u korice i podigla ploču. Kada je ušao, bila je iznenađena koliko joj je bilo drago što ga vidi. Bila je iznenađena i zamahom želje koju je odmah osjetila. Okrenuvši se od njega, krenula je ka prozoru i pravila se kao da je zauzeta posmatranjem dvorišta—osim što, zapravo i jeste bila. Tamo je bila žena, trčala preko polja ka štalama. -

Daniel, ko je to? – pitala je ljutitim glasom.

Daniel je pojurio ka prozoru i pogledao, ali je žena već nestala unutar štale. -

Ko?

Žena. Pričekajmo. Možda izađe.

Zašto?

Myra mu je rekla kako je vidjela osobu kako je špijunira i prati, i kako ju je izgubila u kuhinji. -

Zašto ste bili u hodniku?

Zaboravila je taj dio... -

Tražila sam zahod.

Daniel je izgledao kao da joj je vjerovao na riječ. -

Jeste li sigurni da vas je špijunirala a ne došla da vam provjeri jelo?

Myra je odmahnula glavom. -

Ne, definitivno je špijunirala.

Daniel je klimnuo. 140

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Imam osjećaj da je ovo mjesto puno neprijatelja.

Kako to mislite?

Ronan misli da nije samo Ross u savezu sa Englezima. Moramo biti na oprezu.

Myrino srce je zastalo. Kada je progovorila, glas joj je bio kreštav. -

Zaista? Ovdje?

Daniel je klimnuo, pa pokazao ispod. -

Je li to ona?

Myra je pogledala dolje, i vidjela ženu kako se iskrada iz štale nazad u kuhinju. Šta je mogla raditi? Dostaviti poruku? Poslati je? Mogla je samo kimnuti, jer joj je grlo odjednom nateklo. Bili su u opasnosti. -

Vratit ću se.

Ne, čekajte! Ne ostavljajte me ovdje. Povedite me sa sobom.

Daniel se namrštio i odmahnuo glavom. -

Ne, ne mogu. Preopasno je. Morate ostati ovdje. Zaključajte vrata.

Ako me ostavite ovdje, pratit ću vas. – zaprijetila je.

Myra—zgrabio ju je za ramena, tjerajući je da ga pogleda—nemojte biti ludi. Upravo

sam vam rekao da su neprijatelji svuda i da ne znamo ko je ko. Moram otići popričati sa sluškinjom i saznati šta je ona. Vi ćete biti samo smetnja. Myra je pokušala biti uvrijeđena, ali nije mogla. Bio je u pravu. Daniel će brzo doći do informacija bez da brine što je ona u blizini. Nije da bi dokazala da je smetnja kao što je rekao, ali to mu ne bi promjenilo mišljenje. Čak i kada bi bila tiha kao grob, nevidljiva, i dalje bi brinuo. Tada ne bi dobio informaciju. -

Hoćete li se osjećati bolje ako vam dam oružje?

Samo je klimnula. -

Onda uzmite moj mač. – izvukao ga je i dodao joj. Ručka je bila otpočena velikim

smaragdom. I bio je teži od drveta. Nije to očekivala. Myra je iskoristila svu snagu samo da ga drži. -

Požurite natrag.

Da, moja damo.

Nisko joj se naklonio, kao znak viteštva, što joj je izazvalo osmjeh. -

Možete se šaliti, lorde Murray, ali znam da ste duboko u sebi pravi džentlmen.

Samo za vas.

Poželjela ga je poljubiti, da se pretvara da se nijedan problem ne skuplja poput oblaka nad njima. Ali to nije bilo moguće i to je bila stvarnost. Gurnula ga je prema vratima. -

Idite, pa da se možete brzo vratiti i reći mi šta je hulja radila. 141

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Daniel se smijao dok je išao. Brzo je podigla ploču i sjela da čeka, držeći mač na krilu. Jedan pogrešan potez i mogla bi se porezati. Sad bi joj dobro došao viski. Pogledala je u vrč vina i nasula sebi lijepu količinu. I vino će pomoći.

Daniel se šunjao stražnjim stepeništima do kuhinje. Prigušeni glasovi su se čuli kroz odškrinuta vrata. Provirio je unutra i gledao šta rade. Posmatrao je kako je žena koja je špijunirala Myru okačila plašt na kuku i krenula da mijesi tijesto. Njena crvenkasto-plava kosa bila je zavezana u punđu. Nije imala izgled služavke, već dame. To je bilo čudno. Veoma čudno. Glavna kuharica je krenula k njoj, gurnula joj rame i nešto joj šapnula. Razmjenile su nekoliko riječi i klimanja, pa ju je kuharica ostavila da nastavi s pravljenjem hljeba. Daniel je otvorio vrata, i uživao u zapanjenom izrazu lica one dvije koje su bile krive za neki oblik obmane. -

Šta radite? – upitao je ženu koja je ličila na damu.

Njen zapanjen izraz je brzo prešao u spokojan, čak dosadan. -

Mijesim tijesto.

Znate šta sam vas pitao. – Daniel je prekrižio ruke preko prsa.

Sigurna sam da ne zna, moj lorde. – kuharic je započela, ali ju je Daniel prekinuo.

Van. Izađite.

Pokušavamo nahraniti vojsku! – uzviknula je.

Onda recite vašoj mjesiteljici da me prati van na trenutak.

Dama je izgledala uplašeno, odmahujući glavom. Ali kuharica joj je dotakla leđa i rekla. -

Idi, djevojko.

Kao da je razumjela da iz ovog nema izlaza, slegnula je ramena, i uzela plašt sa kuke i ogrnula ga. Pomalo ga je posjetila na Myru u svojoj odlučnosti. Pratio ju je van, svjestan da može povući bodež na njega. Brzo se okrenula k njemu, kada su izašli van. -

Šta želite?

Je li to način da razgovarate s lordom?

Zavisi. Ne znate ko sam ja.

Tu ga je imala. Je li moguće da je na većoj poziciji od njega? Daniel je odlučio promijeniti temu. -

Zašto ste špijunirali moju ženu?

Žena je otpuhnula i pogledala oko sebe kao da traži put za bijeg. 142

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Ne možete pobjeći. Samo ću vas tjerati.

Nisam špijunirala.

Pa šta ste onda radili?

Ja sam... provjeravala.

Provjeravali? Šta dođavola to znači?

Daniel je osjećao kako će buknuti. -

Ne mogu vam reći. – prekrižila je ruke.

Onda ću morati obavijestiti Brucea I Valasea da postoji izdajica među njima.

Na to je gotovo zarežala na njega. -

Nećete učiniti takvu stvar.

Gledajte me. – Daniel je zarežao natrag. Ko je dođavola mislila da je?

Jedina stvar koju ću gledati je kako se sramotite.

To nije bio odgovor koji je očekivao. On se namrštio još više, ne mogavši oblikovati riječi za odgovor. -

Brinite se za sebe i vašu ženu, a meni se sklanjajte s puta.

Pokušala se provući kraj njega, ali Daniel ju je uhvatio za lakat, i to ne previše ljubazno. -

Sigurnost moje žene, i sigurnost Škotske je razlog zašto stojim ovdje s vama,

djevojko. Zadržao je glas niskim, dozvolivši da mu ton oda smrtnu prijetnju. -

I ja također brinem za sigurnost Škotske.

Pa zašto onda lažete?

Zakolutala je očima i istrgla ruku. -

Nisam lagala, vi veliki tikvane. Ja sam na vašoj strani. Samo sam provjeravala vašu

ženu da vidim da li je dobro. Postoji puno izdajnika unutar logora. -

Kako vam mogu vjerovati?

Slegnula je ramenima. -

Ne mogu vas natjerati na to. Ali vas mogu uvjeriti da ako nastavite s pritiskom, samo

ćete patiti. -

Od čijih ruku?

Čekao je na još jednu laž da izađe iz njenih usta, ali ga je sasvim iznenadila svojim odgovorom. -

Bruceovih. Vašeg rođaka Ronana.

Recite mi svoje ime.

Julianna. – Ronan je izašao iza ugla, s posesivnim pogledom na licu. Žena koju je

nazvao Julianna je pocrvenila u licu i sagnula glavu. 143

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Vas dvoje se poznajete? – Daniel je upitao svog rođaka.

Da, a vi? – Ronan se namrštio, njegova svjetla kosa mu je pala preko očiju od čega

je izgledao zastrašujuće. Izgledao je kao svoj stariji brat, Magnus, to je bilo nevjerovatno. -

Upravo smo se upoznali. Ona je... provjeravala Myru.

Ronan je polahko klimnuo. -

Riječ, rođače?

Sprječivši se da zareži prijeteće, pratio je rođaka. -

Šta je? – pitao je Daniel, gledajući preko Ronanovog ramena kako djevojka odlazi.

Ne pritiskajte ju.

Zašto? – posmatrao je rođaka, uočivši frustraciju i divljenje ispisano na njegovom

licu. -

Još uvijek nisam otkrio, ali znam da Bruce i Valase imaju visoko mišljenje o njoj.

Je li ona lejdi pod krinkom?

Ronan je slegnuo ramenima. -

Ne bih znao.

Jesi li ti s njom? – Daniel nije mogao vjerovati. Veliki i moćni Ronan sa ženom—

bitanga! Ronan se naljutio i prekrižio ruke. -

Mogu te izazvati zbog toga.

Samo naprijed. Dobro bi mi došla dobra borba.

Ronan se nasmješio. -

Idemo onda.

144

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DVADESETO POGLAVLJE

od ispod Myrinih čizama se zasigurno izlizao od njenog nervoznog šetkanja. Gdje je dođavola bio Daniel? Rekao je da će se brzo vratiti. Da ga nije žena namamila u ostavu i ubila ga? Ponudila mu čašu otrovanog vina? Svakojaki

scenariji su joj bljeskali pred očima. Svi od njih su bili loši. Svi završavajući Danielovom smrću. Ovo neće ići. Morala je izaći van i otkriti šta se dešava. Ali samo što je došla do vrata, čula je povike iz vana. Otišla je do prozora da vidi šta se dešava. Na livadi izvan zidova, vidjela je muškarce—ratnike—vidjela je kako jure ka zidovima. Oh, Bože! Molila se da su prijatelji, a ne neprijatelji! Prijatelji ne bi jurili ka dvorcu, s ratnim povicima. Morali su biti Rossovi ratnici. To je značilo da su dobili signal. Valas nije bio uspješan u pronalaženju budućeg kralja. -

Prokletstvo!

Myra je lupila nogom, predviđajući da će svi Škoti pasti pod njima. Okrećući se u krug, pretraživala je sobu u nadi da će pronaći oružje koje bi joj moglo koristiti. Mač je jednostavno bio prevelik. Svijećnjaci... uh, nije bilo ničeg u ovoj prokletoj sobi. Morala se snaći s onim što je imala. Mogla je samo nekog udariti do besvijesti. Zgrabila je svoj bodež i svijećnjak ispod ruke i otvorila vrata svoje sobe. S rukom na kvaki, držala je svijećnjak u odbrambenom stavu. Hodnik je ponovo bio prazan. Ovog puta je pozdravila sablasnu tišinu. Myra je išla hodnikom u suprotnom smjeru od glavnih stepenica. Tu je morao biti izlaz za sluge. Našla ga je na kraju hodnika, skrivenog u okviru onog što se činilo kao ostava. Pametno. Prošli put ga je promašila. Stepenište je bilo mračno. Zašto niko nije upalio baklje? Pa, pretpostavljala je da je znala odgovor na to. Danas je bio taj dan—bit će napadnuti! Polahko je silazila niz stepenice do kraja. Nije čula buku odozdol. Ne kao onu koju je čula u Foulisu. Zvukovi kod kuće su odjekivali cijelim dvorcem, kao u noćnoj mori. Ovdje, činilo joj se kao da je sama na svijetu. Myra je stala da pažljivo osluhne. Više nije čula povike iz vana. Je li to ikako bilo moguće? Jesu li zidovi bili tako debeli pa se nisu čuli ratni povici? To nije dobar znak za stanare dvorca. Je li moguće da je pogrešno shvatila i da nisu bili napadnuti? Samo je jedan način da sazna. Nastavila je i otvorila vrata kuhinje. Unutra je primjetila da je kuhinjsko osoblje izgledalo uplašeno, žlice i noževe su premještali tako jako da su im ruke bile bijele. -

Šta se dešava? – upitala ih je, nadajući se da je neće izbjegavati kao ranije.

Žena crvenkasto-bijele kose se okrenula. Onaj isti orlovski nos. To je bila žena koja ju je špijunirala. Myra se ukočila. -

Vi.. 145

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Žena je kimnula. -

Nisam neprijatelj, moja lejdi. To vam mogu obećati.

Jesmo li pod napadom?

Odmahnula je glavom, oklijevajući, pa kimnula. -

Na neki način, jesmo.

Myra je spustila ruke, ne više u odbrambenom položaju i namrštila se na čudnu ženu. -

Šta za ime svijeta to znači?

Ja sam Julianna.

I? Zar mi nećete reći o čemu pričate? – rekla je Myra kroz stisnute zube.

Julianna je pogledala u ostale sluge, pa pustivši dug, ljutit uzdah rekla. -

Da. Rossovi ratnici kampuju već nekoliko dana izvan zidina dvorca. Svako malo tako

navale na naše zidove, pokušavajući nas uplašiti. Znaju da Bruce nije ovdje i nadaju se da ćemo napustiti dvorac. -

Kako znate da su to Rossovi ljudi?

Myra je odmah bila na oprezu sjećajući se da joj je Daniel rekao da je dvorac pun izdajnika. Julianna ju je ipak špijunirala. -

Znam.

Myra je čekala daljnje objašnjenje, ali je postalo očigledno da žena više neće reći ni riječ. -

Onda neće preći zid?

Ne. Nećemo im dozvoliti.

Myra je nagnula glavu, proučavajući Juliannu. Bila je čudna. Gotovo je pričala u zagonetkama. -

Gdje je Daniel?

Bori se s rođakom.

Bori?

Bili su pod napadom! Julianna je odugovlačila! -

Vidim vam u izrazu šta mislite, lejdi. Uvjeravam vas da nismo napadnuti i da se oni

bore jedan s drugim. To je ratnička stvar. - Julianna je odmahnula rukom kao znak završetka teme. - Želite li probati kolač od jabuke? Bilo je očigledno da neće dobiti odgovore od Julianne, a nije bila ni gladna kolača. Okrenula se na peti i krenula ka vratima koja su vodila u veliku dvoranu. -

Gdje idete? – iza sebe je čula Juliannin glas koja ju je pokušala sustići. Još više se

iziritirala. Myra je stala i suočila se sa zapanjenom Juliannom. -

Vaša priča nema smisla, pa želim biti daleko od vas. – podigla je bradu, pokušavajući

spustiti slugu na njeno mjesto. 146

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Bojim se da to nije moguće.

Zašto?

Zadužena sam... da pazim na vas.

Ko vam je naredio? – Myra je prekrstila ruke na grudima.

Moj brat.

Ko je on i zašto želi da pazite na mene?

Nije vaša briga ko je on, osim da znate da je moćan. Želi da pazim na vas, zato što je

čuo glasine o vama. Myrin posnos je bio povrijeđen, i ljutito je posmatrala ženu. -

Dakle, vaš misteriozni brat misli da sam prijetnja?

Julianna je žestoko odmahnula glavom. -

Hajdemo u vašu sobu da vam objasnim.

Na to se Myra nasmijala od srca. -

Ne bih rekla. Znajte da se znam braniti, i neću vas svojevoljno pozvati unutra da biste

me ubili. Ovaj put se Julianna nasmijala. -

Ne bih vas ozlijedila, tu sam da vas zaštitim.

Pa, ne trebam vašu zaštitu. Imam sebe i Daniela za to.

Mahnula je svijećnjakom ka ženi. Julianna je kimnula, pa se nagnula bliže. -

Kunem vam se, neću vam nauditi. Ne mogu vam sve reći ovdje. Zidovi imaju uši. –

prošaputala je. Myra je pogledala ka zamračenim i zasjenjenim uglovima i nišama. -

Zar ovdje niko ne voli upaljene baklje?

Julianna se još jednom nasmijala. -

Ima dosta svjetla s prozora.

Postojala su tri prozora u hodniku, što je teško pridonosilo svjetlosti. -

Dobro. Možete poći u moju sobu, ali vas upozoravam, povrijedit ću vas ako me

pokušate napasti. Myra se nadala da nije pogriješila. Julianna je kimnula, prošla pokraj nje i pošla prema stubištu. Myra nije imala izbora nego poći za njom. Julianna bi na svaki par koraka zastala da osluhne pa nastavila. I Myra je činila isto, osjećajući nelagodu. Žudila za mirom unutar zidova. Kada su stigle do sobe, Julianna je požurila da ih zaključa ali je Myra ispružila ruku da je zaustavi. -

Ne, ostavite ih otljučana.

Kako hoćete. – odgovorila je Julianna, namrštivši se. – ali ako se vrata sruše, budite 147

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

spremni. Myra je stajala, prekriženih ruku i gledala kako Julianna pretražuje njenu sobu tražeći bilo šta sumnjivo, slično onome što je ona prije učinila. Dopustila joj je da čini kako hoće, ali čim je završila, Myra više nije mogla čekati nego je upitati ono što je željela znati. -

Ko ste vi? Šta se dešava?

Julianna se nasmijala. Bio je to prijateljski osmjeh. Uopće nije bilo ono što je očekivala. Bilo je to obeshrabrujuće i spustilo joj gard. -

Ne morate me se plašiti. Možemo biti prijateljice.

Ne ako izbjegavate svako moje pitanje.

U redu. Nisam ja ona o kome morate brinuti. Sada kada smo u vašoj sobi i nema

nikog da nas čuje, reći ću vam. Dobili smo obavijest da se Ross priključio Engleskoj, i da će to zadržati tajnom, a zauzvrat će ubiti Brucea. To je misija Dugonogog. -

I? Gdje je Bruce?

On je daleko, na sigurnom.

Kako to znate? Čak ni Valas to nije znao.

Robert je morao čuvati neke stvari tajnim, čak i od vlastitih ljudi.

Ali ne od vas? Jeste li mu ljubavnica?

Julianna se nasmijala. -

Nemojte biti smiješni. Mi smo porodica, ništa više. Krv je gušća od vode, i Robert mi

vjeruje. -

Još uvijek ne razumijem. Ako ste znali da je Ross izdajnik, zašto Bruce nije učinio

ništa da ga spriječi da uništi moj klan? Ona je bijesnila, zbog onog što joj se desilo, zbog bratove smrti, bola i gubitka njenog naroda. Julianna je sada izgledala tužno, ali to je bio bljesak prije nego joj je lice vratilo gladak izraz. Izgledala je tako kraljevski, tako dobro upoznata sa vlastitim osjećajima. Myra je zadrhtala. -

Nije bilo dovoljno vremena. – rekla je tiho. – Robert je bio tužan kada je čuo vijest,

zbog čega je odmah otišao, pretvarajući se da se slaže s Rossovim zahtjevom za sastankom. Znao je da je to zamka. Znao je da ćete doći ovdje. I meni je žao zbog onog kroz šta ste prošli, i zbog gubitka vašeg brata. Kada bih ja izgubila svog, ne znam šta bih radila sa sobom. Myrino srce se stisnulo, i sva bol koju je potiskival ponovo ju je sustigla. Progutala je suze, podigla glavu, ispravila se kao Julianna, i shvatila da to nije teško kao što je mislila. -

Zašto Valas nije znao šta se desilo u Foulisu?

Pretpostavljam da Robert nije imao vremena da mu kaže. 148

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Da, doista, Valas je odjurio kada je shvatio da bi Bruce mogao biti u opasnosti. Zašto

mu nije rekao? To mi nema smisla. Ovo je bilo stvarno previše. Previše igara. Previše ljudi je čuvalo stvari skrivenima a otkrivanje bi im svima samo olakšalo živote. -

Ne znam Robertove misli ni smicalice. Samo ga slušam i izvršavam njegove

naredbe. Myra je zarežala, i okrenula se s frustracijom u svakoj kosti. Gdje je bio Daniel? Morala je ovo riješiti s njim, ne s Juliannom. -

Myra...- Julianna joj se približila, dodirnula joj ruku u nadi da će je smiriti, ali je naglo

pustila. – Ne postoje riječi da opišete ono kroz što ste prošli. Niti za ono što se dešava.

Samo sam mislila da trebate znati da niste sami. Da ste učinili pravu stvar što ste došli ovdje. Bruce će vas sigurno nagraditi. To je bila posljednja kap za Myru. -

Nije mi stalo za nagradu! Došla sam ovdje samo zato što je to bila želja mog

umirućeg brata. Da nije toga, bila bih doma, u Foulisu, sastavljajući moj dvorac. Pomagajući mom klanu da poprave svoje domove. Brinula bih o udovici mog brata i njihovom nerođenom djetetu. Ne ovdje! Nemojte pogriješiti o mojoj odanosti Bruceu, ima je, ali nemojte misliti da nemam i drugih odgovornosti. Julianna se vidno iznenadila. -

Onda se moramo pobrinuti da se uskoro vratite nazad.

Myra je otpuhnula. Žena nije imala pojma šta je bilo na kocki, i da njen povratak kući nije tako jednostavna stvar. U tom trenu, vrata su se otvorila. Myra se okrenula da napadne onog ko se usudio uletiti u njenu sobu kada je spazila Daniela. On se naslonio na okvir, ispunivši vrata svojim tijelom. Bio je veličanstven i nedavno okupan. Čak mu je kosa bila svezana kao što je i pamtila. Oči su mu bile oštre i prelazile preko nje do Juliannne, pitanjem u pogledu. -

Ispričavam se zbog prekida. Nisam znao da imate društvo.

Julianna je upravo odlazila. – rekla je Myra oštro.

Julianna je podigla obrvu. -

Naći ću vas... uskoro.

Myra je htjela viknuti da se ne zamara, da se vrati u kuhinju i pravi hljeb, ali znala je da je to ne samo nepristojno, već i nepotrebno. Julianna je nije htjela osujetiti. Pokušavala joj je pomoći. Julianna joj se nije morala povjeriti, pa ipak jeste. -

Hvala vam.- rekla je Myra.

Julianna se okrenula i nasmješila, klimnuvši glavom kao znak prihvaćanja neizgovorenog izvinjenja. Tiho je zatvorila vrata. 149

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Šta je to bilo? – Danielov glas je bio grub. Myra se pokušala ne nasmijati njegovom

izrazu- jer je bilo očito da se trudi zadržati miran izraz jer su mu oči stalno bježale na njene grudi od čega ju je ponovo uhvatila vrelina. Na trenutak je razmišljala da li da mu kaže šta se desilo. Reći će mu. Vjerovala mu je. Potpuno. Bio je jedina osoba kojoj vjeruje nakon bratove smrti. Kad god je bila s njim, osjećala se sigurnom. On će je zaštititi, u to nije imala sumnje. -

Bruce je znao za Rossovu izdaju prije nego smo došli.

Crni oblaci su mu se nadvili nad licem, i bilo joj je drago da nije ljut na nju. -

Šta? Kako je to moguće?

Myra je slegnula ramenima. -

Julianna tvrdi da je Bruce znao da se Ross priključio Englezima. Nije rekla kako.

I umjesto da upozore sve, informacije su zadržali za sebe.

Danielove oči su bljesnule od bijesa. Myra je požurila k njemu, uzela mu hladne ruke u svoje i stisnula ih. -

Daniel, ne ljutite se zbog mene. Nije bilo dovoljno vremena da sviju upozore. Barem

je Bruce znao kada je prihvatio Rossov poziv i nije uletio u zamku. -

Kako Valas nije znao za to? On bi trebao biti Bruceova desna ruka.

Ni Myra nije shvatila taj dio. -

Jedini razlog koji mogu shvatiti je da je obavijestio svoju lijevu ruku, a nije mislio da

desna to treba da zna. -

Ko mu je lijeva ruka?

Odmahnula je glavom, proučavajući Danielove velike ruke. Imao je ogrebotine duž šake i koža mu je bila gruba. -

Ne bih znala. Pretpostavljam Julianna.

Julianna? – Daniel je izgledao zbunjeno. – Djevojka iz kuhinje?

Ona je više od toga. Ona je porodica.

U kojoj mjeri? Bruce ne bi dozvolio da mu porodica radi u kuhinji.

Zar nismo svi porodica na neki način? Možda je usvojena. Ne znam. Jedva sam je

šta upitala. Govori u zagonetkama. -

U tome se slažemo.

Mogu li vam donijeti malo vina? – upitala je Myra, nadajući se da će se malo smiriti.

Kimnuo je, pa se spustio na stolicu. -

S Valasom koji juri za Bruceom i Bruceom koji nije u stvarnoj opasnosti, šta ćemo

učiniti s Rossovim ratnicima? Rekao je mi... 150

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Jeste li pričali s Ronanom o tome?

Daniel se cerekao. -

Na neki način.

Šta mislite pod tim?

Imali smo malu borbu.

Tad je primjetila crvenilo ispod jednog oka. Myra se nasmijala. -

Ko je pobijedio?

Ja, naravno.

Naravno. – nasula mu je vino. Vani je sunce zalazilo, a mjesec je srebrenkasto

zasjao iza oblaka. -

Šta mislite o podhvatu Rossovih ratnika?

Mislim da je... djetinjasto. Iritirajuće. Mislili smo da nas napadaju, ali su prokletnici

bacili smeće preko zidova, pa pobjegli. Myra je naborala nos, sjela nasuprot njega i dodala mu čašu. -

Zar vi nećete uzeti malo?- upitao je.

Zaboravila sam. Cijela ova zbrka me je zbunila.

Protrljala je oči, u nadi da će ublažiti napetost koja se skupljala iza njih. -

Ja ću vam nasuti. – ustao je i nasuo, pa sjeo pred nju i dodao joj.

Za nas.

Nekako će proći kroz sve ovo neozlijeđeni. I nekako će pronaći mir i sreću.... Nadala se.

151

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DVADESET PRVO POGLAVLJE -

Moram vam nešto priznati.

Myra je podigla pogled s čaše i pogledala u Danielove oči. -

Priznati?

Klimnuo je, ozbiljnog izraza. -

Da, curo.

Nije rekao više ništa. Kada se soba ispunila teškim neizgovorenim riječima, punih sumnje, pitanja i straha, Myra je razbila tišinu. -

Pa, recite mi o čemu je riječ, Daniel.

Nagnula se naprijed, pripremajući se na ono što je imao reći. -

Znam da planirate pobjeći. Da nikad niste ni planirali ostati u braku sa mnom. To ne

mogu dozvoliti. To uopšte nije bilo ono što je očekivala. Uzevši svoju čašu, potegnula je dugačak gutljaj vina. S obzirom da je pokušavala ostati mirna na te riječi, srce joj je snažno udaralo o rebra a stomak joj se zavrnuo u čvrst čvor. Znao je. To je značilo da se neće tako lahko izvući do Foulisa. Samo će je pratiti do tamo. To je značilo da nije bilo bijega iz ovog braka. Sviđalo joj se ili ne, bit će lejdi Murray. Lejdi njegovih dvoraca. A šta je s njenim narodom? Myra je polahko sjela na stolicu, ukočivši se od čega ju je kičma zaboljela. Vino joj je ostavilo kiseo okus u ustima. Kako je dođavola to skontao, i zašto je tako jako želio ? Nije da dio nje također nije želio....Bila je tako naivna da pomisli da je neće skontati, da joj se neće suprostaviti. U koliko je još stvari bila naivna? O svojoj sposobnosti da vodi Foulis dok se dijete ne rodi? Da bude žena? Možda bi se trebala povući u mjesto gdje je pripadala, iza zidova dvorca i reći Danielu da bi mu bilo bolje sa ženom koju bi mu pronašla njegova majka. -

Curo?

Myra je pogledala gore u njegove oči. Daniel ju je zabrinuto i sa žaljenjem pogledao. Nije joj htio reći da je znao da će otići, pa zašto je? -

Zar nećete ništa reći?

Myra je teško progutala. -

Zašto mislite da ću pobjeći?

Danielove usne su se izvile u osmjeh. -

Mislite da se šalim?

Čovjek ne može uvijek biti sto posto siguran. – izazivala ga je. 152

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Iskrenije riječi nisu nikad rečene. – pljesnuo je rukama po koljenima, nagnuo se

naprijed, pri čemu mu je dah golicao njen nos. -

Ako to moram izreći na glas, oči vam igraju kad god razgovaramo o našem braku.

Sretni ste što mi u ruci trenutno nije bodež.

Daniel se zakikotao. -

Lijepo je vidjeti da niste izgubil svoj smisao za humor. Znate li da je jedina stvar koja

me privukla vama prije toliko godina bila vaša rezonantna osobnost? Zašto ste me odbili,Myra? Zbunila se. -

Odbila?

Zašto se niste vratili?

O čemu pričate?

U Foulisu. Plesali smo, smijali se, otišao sam vam donijeti još piva i rekli ste da vam

treba momenat i više se niste vratili. Myri su prošle slike Daniela kako je bio zauzet drugim damama. -

To nije tačno. I o ovome smo razgovarali.

Daniel je odmahnuo glavom. -

Nismo detaljno raspravili. Recite mi svaki detalj, jer sam tri dana čekao da izađete iz

skrovišta. Skrivanje. To je upravo ono što je radila nakon što je vidjela ono. I da, tri dana je čekao, ali nije mislila da je čekao nju. Mislila je da se zabavlja s drugim damama. -

Niste me čekali, Daniel. Nemojmo se pretvarati da sam vam značila nešto tada, kao

što se ni ja neću pretvarati da vam sada nešto značim. Danielove nosnice su se raširile i skočio je na noge. -

Naivniji ste nego što sam mislio, ili samo znate način kako da čovjeka iznervirate.

I Myra je skočila na noge. Kako se usuđuje vrijeđati je? Koraknula je naprijed. Trgla je glavom nazad i pogledala tog diva čije su oči bljeskale ljutnjom. Bilo ju je strah ali nije se htjela povući. -

Ako imate tako nisko mišljenje o meni, zašto me želite oženiti? Da li me sažaljevate?

Žao vam je jer je Byron mrtav pa želite pomoći njegovoj poniznoj, neuzbudljivoj sestri? Ili je čak gore? Ili se želite osvetiti Rossu jer znate da sam se trebala udati za njega, pa me želite ukrasti od njega? -

Jeste li vi ludi, glupi, ili oboje? – Daniel je zarežao, približivši lice njenom.

Kako se usuđujete!

Kako se usuđujem? Klevećete moju muškost i čast svojim uvredama. Trebao bih vas 153

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

prebaciti preko koljena i malo vas urazumiti. Srećni ste što sam vas ja pronašao prekrivenu krvlju u šumi. Neko drugi ne bi bio tako ljubazan s vašim tvrdoglavim, zloćudnim ustima. Myra je uzdahnula i nije imala komentara. Ali ne zadugo. -

Pa, žao mi je što ste morali naići na mene tada. Žao mi je jer sam vam pristala biti

žena. Ali mi nije žao ko sam. To je nešto za šta mi nikad neće biti žao. Daniel se povukao korak unazad, okrenuo se ka ognjištu i krenuo k njemu, ostavljajući Myri osjećaj hladnoće. Gdje je nestala njegova borbenost? Šta je rekla? Možda je jednostavno shvatio pogrešku što ju je odabrao da mu bude žena. Iako je isto mislila... sada je sumnjala. Zapravo je žalila što je ispljunula te riječi. -

U Foulisu... – počela je, pa stala. Myra je ispustila dah pa se okrenula ka prozoru

kroz koji je ulazila hladnoća, pa je povukla ogrtač oko sebe. Nebo je bilo čisto, hiljade malih zvijezda je sijalo na njemu, iako nije bilo oblaka mogla je namirisati snijeg. -

U Foulisu? – rekao je Daniel iza nje.

Nije ga čula kad je prišao. Nije se okrenula. Šutila je nekoliko trenutaka, duboko uzdahnula i pripremila se da kaže ono što je htjela prije nekoliko sekundi. To će joj povrijediti ponos, sigurno je osramotiti, ali će ako mu sada ne kaže ostati toliko toga neizrečenog među njima. -

U Foulisu, mislila sam da sam pronašla nešto posebno u vama. – uspjela je reći. –

Istrčala sam van misleći da kada se vratim da ćete me obožavati, izjavljivajući mi ljubav. U pravu ste. Bila sam naivna, i od tog trena, promjenila sam se. Odrasla sam. Daniel je stavio ruke na njena ramena, nježno i umirujuće ih stegnuvši. -

Da ste mi se vratili, to bih učinio.

Vidite, to je stvar koju ne razumijete, Daniel. Ja se jesam vratila.

Kada?

Rekla sam vam prije, nakon nekoliko trenutaka. Bili ste okruženi ženama. Smijali ste

se, dodirivali im ruke, kao što ste radili i meni, i znala sam da nisam posebna. Njegov dah joj je milovao uho kada joj je rekao. -

Vi jeste bili posebni. Da ste sačekali samo trenutak duže, vidjeli biste da sam ih sve

otjerao. Moje su oči tražile samo vas. Čekao sam danima da mi se vratite. Ali bilo je kao da ste nestali. Iščezli. Kada sam upitao za vas, vaš brat... -

Nemojte to reći. Imam ideju šta je rekao.

Imate?

Da. Vjerujem da su već razmatrali pregovore s Rossom, iako nisu realizirani do

154

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

nedavno. Moj otac je vjerovao da je to najbolje za naš klan, i mislim da vas je moj brat odgurnuo od mene. U svakom slučaju, Byron je bio previše zaštitnički nastrojen. Brinuo je o meni više od dadilje. -

Zašto?

To je duga priča.

Nemamo kamo ići.

Myra je zatvorila prozor, odmah osjetivši toplotu. Bila je iznenađena koliko joj je Daniel stajao blizu kada se okrenula. Nije željela nastaviti razgovor jer je znala koliko će joj biti teško pa je bez razmišljanja posegnula za njegovim licem i s dva prsta mu pomilovala bradu. Daniel je momentalno zatvorio oči. Kada ih je otvorio zjenice su mu bile raširene. -

Mislite mi odvratiti pozornost. – promrmljao je.

Myra se slabašno osmjehnula. -

Možda odvlačim pozornost sama sebi.

Trebate li to? Je li toliko teško razgovarati o tome šta se desilo u prošlosti?

Da, jeste.

Daniel je uhvati njenu ruku, povukao je s lica i stavio je na svoje usne, lagano je poljubivši. -

Myra, nikada neću tražiti da činite nešto što ne želite. Toga morate biti svjesni. Nisam

vas natjerao da mi kažete svoju poruku koju ste imali za Brucea, jer ste je podijelili sa mnom kada ste bili spremni. Ako niste spremni podijeliti bol svoje prošlosti sa mnom, onda nemojte. Kako joj to može činiti? Da mu se divi... usuđuje li se pomsiliti—da ga voli? Prokletstvo... željela se odmaknuti, isto kao što je željela da mu se približi, da osjeti njegove usne. Njegove ruke oko sebe. Myra je zagrizla donju usnu, bojeći se da će joj vidjeti osjećaje na licu. Da li bi to mogao? Vidjeti kako utiče na nju? -

Hvala vam na razumjevanju.

Myra je progutala, čekajući da Daniel nešto kaže. Šta, nije bila sigurna. Mogla je ovdje stajati cijeli dan i gledati ga u oči, maštati o njegovim poljupcima. Kada su joj bedra počela drhtati i bradavice krutiti, rekla je. -

Zašto mi ranije niste rekli...

O vašoj namjeri da pobjegnete?

Da.

Činilo se kao da to želite sakriti od mene. Nisam vas želio pritiskati. Nisam čudovište,

curo. Pomislio sam da ćete s vremenom promijeniti mišljenje. Ali vrijeme je prolazilo, pa sam pomislio da nije pošteno da farsa ide dublje. Nisam želio čekati dok ne nestanete. Brinem se za... vas. Ne želim da odete. 155

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Brine za nju. Teško da su to bila duboka osjećanja koja je ona počela osjećati za njega. Smučila se sama sebi. Kako je dopustila da se tako zaljubi u Daniela? A njega je samo briga. Ona brine za služavku. Za konja, za nekoliko lovačkih pasa koje je posjedovao njen otac. Nije se brinula za Daniela. Ne, bilo je očito da je jednostavno nije briga zbog ove zvijeri. Ljubav je nekako pronašla put do njenog srca. Proklet bio. Smrknuta, obišla je oko Daniela i krenula ka ognjištu tražeći utjehu. Kako se našla u ovom neredu? Kada je napuštala Foulis,imala je tri zadatka—odvesti Rose na sigurno, dostaviti Bruceu poruku i vratiti se u Foulis utvrditi štetu i baciti se na popravku svega što je uništeno. I sve je to nestalo u vjetru u trenutku kada je Daniel stavio usne na njene. Ovo je bila njegova krivica. Njeni osjećaji, i ljubav i poniženje, bili su njegovo djelo. Ali šta je mogla učiniti povodom toga? Bilo joj je prevruće. Bila je frustrirana i morala se smiriti inače bi u suprotnom vrišteći pobjegla s Eilean Donana. Pitanje je bilo, šta je ona željela? Šta je željela od Daniela, života i od same sebe? -

Myra ...- Danielov glas je zvučao napeto, kao da je i on želio toliko toga reći, ali nije.

Bilo je dobro znati da nije sama, iako nije znala o čemu je on razmišljao. Polahko se okrenula i poželjela se vratiti u vrijeme kada se nije osjećala tako izloženo. -

Myra, šta sam sada rekao? - Kako mu je mogla reći da je problem u tome šta nije

rekao? Nije mogla. - Slušajte, curo, izgleda da smo se vrtili u krug. Kada smo se

upoznali...bilo je to, ne znam kako da objasnim, ali savršenstvo je ono što mi jedino pada na pamet. Vi ste najnevjerovatnija žena koju sam upoznao. Ona koju sam ponosan zvati ženom, ako me još uvijek želite. -

Daniel...

Podigao je ruku da je zaustavi. -

Dopustite da završim, molim vas.

Ona je klimnula, radoznala šta će joj reći. -

Znam da sam bio težak, da sam govorio stvari koje su vam povrijedile osjećaje, ali

želim da znate, nikad ne bih promjenio tko ste. Vaš duh, vatra, to su samo neki od razloga da kada sam vas upoznao odmah znao da ćete biti dobra žena. Ali ne samo žena, već i saputnik. Želim ženu s kojom ću ostariti, koja uživa u mom društvu, a ne u novcima u mojim koferima. Mislio sam da vi možete biti ta žena, i još uvijek se nadam da možete. Od njegovih riječi je letjela iznutra. Iako nije pričao o dubljim osjećajima Myra je shvatila da ih ima. Čovjek kao što je Daniel je skrivao osjećaje, držao ih u sebi. Gledala je kako bijesni, oluju u njegovim očima ali uvijek je misli zadržavao za sebe. Imao je nevjerovatnu kontrolu. Bio je majstor u održavanju sebe mirnim—a jedino ju je gubio kada je bio s njom.

156

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Zašto? Zato jer je utjecala na njega. Shvatila je da i ona želi da on bude njen saputnik, ljubavnik. -

Želim to.

Eto, rekla je. Teška težina koju je osjetila na ramenima nestala je, ali ono što ju je stvarno razveselilo bila je briljantna svjetlost koja je bljesnula u Danielovim očima. -

Želite?

Nasmijala ju je nesigurnost u njegovom glasu. -

Da, Daniel. Bit će mi čast.

Ne, curo. Čast će biti moja.

Daniel joj se približio u jednom koraku. Njegov miris ju je opio više od bilo kojeg vina ili viskija. Mogla je postati pijana samo od tog mirisa. Na trenutak je pomislila da će je poljubiti. Oči su mu bile tako blizu. Svaki djelić njenog tijela se nagnuo k njemu, moleći ga da je dodirne. Ali nije. Daniel je držao tu malu razdaljinu, mučeći je. -

Želite biti moja žena?

Već sam pristala na to kraj onog potoka.

Ali tada me niste znali?

Ne. Ali je li to važno?

Da. Ja sam vam otkrio šta mi je u srcu, recite mi sad šta je u vašem.

Zašto joj je bilo teško otkriti svoje osjećaje nego ih čuti od njega. -

Nisam vas prepoznala, Daniel, ali to ne ne znači da me niste privlačili. Znam da ste

imali dojam da sam vas onda ostavila, da me niste interesovali, ali to je bilo daleko od istine. Otišla sam donijeti svoj rupčić za vas. Znak moje ljubavi, u nadi da ćete mi uzvratiti poštovanjem. Ali kada sam se vratila i kada ste bili okruženi damama... pomislila sam da sam budala. Gledala sam vas. Stajala sam iza zidova, provirivala iza pukotina i gledala kako se zabavljate. Kako igrate karti i kako se veselite. Vidjela sam odsutni pogled u vašim očima dok to radite. Da sam bila iskrena prema sebi, prepoznala bih da ste... me čekali. Da ste patili jer sam vas napustila. I priznajem, jesam. Pobjegla sam. Krila sam se. Jer su mi bili povrijeđeni osjećaji. Nikad se nisam osjećala tako... -

Privučenom?

Da, bila sam, od trenutka kada sam spustila oči na vas, potpuno privučena, a kada

smo plesali... Tada sam znala. Ista magija se desila i u vašim rukama. -

Želim činiti magiju s vama.

Ne tjerajte me da čekam Daniel. Poljubite me sada.

157

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

yrina usta su bila vrela, zahtjevna i imala su okus vina i želje. Bilo je očaja u njenom glasu, kao i u njegovom. Bio je ispunjen očajnom potrebom. Glad, vatra. Igrali su jedno oko drugog gotovo sedmicu

dana. Dođavola, već nekoliko godina ako uključi i svoje snove. Želio ju je. I ovaj put neće ostati samo na poljupcu. Morao je pokazati šta je osjećao za nju. Neće je razočarati sada. Ako ništa, da bi dokazao svoju vrijednost. Provukao je prste kroz njenu kosu, masirajući joj tjeme. Mirisala je na limun. Myra. Bila je njegova i nikad je neće pustiti. Toplina njenog tijela bila je melem za njegove hladne udove, više nego vatra u ognjištu, jer je imala moć da ga izliječi. Stavio je jezik u njena usta, uživajući u njenom okusu. Jedno je bilo sigurno, sada se bolje ljubila nego u šumi. Dovraga, ljubila se bolje od svih žena na koje je položio svoje usne. Bila je strastvena, znatiželjna i senzualna. Žena je znala kako napaliti čovjeka. Čak su mu se i prsti na nogama ukrutili. Myra ga je zagrlila oko struka, zabijajući prste u mišiće njegovih leđa. Odupirao se porivu da zavija kao divlja životinja spremna da se pari sa svojom izabranicom. -

Oh, Myra. – promrmljao je kraj njenih vlažnih, mekih usana. - Oduzimate mi dah.

Nemojte prestati, Daniel. Neću podnijeti ako to učinite.

Neću. Niti sad niti ikad.

Obujmio ju je rukama, milujući je duž kralježnice. Volio je kako je bila mekana, tako ženstvena. Zgrabio ju je pozadi, osjećajući mišiće njene zadnjice. Tako ju je želio gledati kako hoda, da dodirne svaku oblinu, da masira i poljubi mekano meso. Bio je spreman da joj svuče haljinu, ali morao se smiriti. Da se podsjeti da je ovo bio prvi put da vodi ljubav, čak iako ju je upoznao s nekim stvarima kada je stavio usta na meke nabore njene pičke. Mirno. Morao se smiriti. Morao je misliti na njeno zadovoljstvo. S tim na umu, dublje ju je poljubio, rukama istražujući njena leđa, trbuh, i grudi. Myra je uzdahnula, zacvilila, izvila leđa tako da je grudi prilijepila na njegova prsa. Daniel je zarežao i protrljao palčevima po njenim otvrdnulim bradavicama. Dahnula mu je u usta, zagrizuvši mu donju usnu. -

Oh, curo, moramo usporiti...

Na to se malo nagnula, očima ispunjenim željom. -

Zašto , Daniel?

Zašto? To je bilo dobro pitanje. -

Zato što će vam biti prvi puta.

Da... Ali ne mogu dugo čekati... Ja... Ja... 158

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Zagrizla je usnu, lice joj je poprimilo lijepu ružičastu boju i na trenutak je sakrila pogled. Daniel je bio siguran da je htjela reći da ako ne požuri da će se pokajati ili promijeniti mišljenje. Ali onda ga je ponovo pogledala, s plamenom u očima. -

Ne želim čekati. Želim da vodite ljubav sa mnom. Večeras.

Oh, sveti Bože na nebu. Daniel je mislio da te riječi nikad neće čuti iz njenih usta—pa, možda se molio da to nekad učini, ali zasigurno nije očekivao da će to biti tako brzo. Sada. Venama mu je pumpala krv, kroz udove pa u kurac. Bio je krut prije, ali sada je bio čvrst od želje za svojom ženom. Daniel je kimnuo. -

Da, curo. Želim voditi ljubav s vama...cijelu noć.

Myra je zadrhtala, s osmjehom na licu. -

Onda nemojmo čekati.

Hipnotiziran, Daniel je gledao kako povlači pozlaćeni pojas na haljini i skida je. -

Lijepo.- promrmljao je. Milovao joj je grudi, uhvativši ih u ruke.

Oh, curo... stvari koje ću vam raditi večeras...

Myrino srce nikad jače nije kucalo. Izdisaji joj nisu nikad bili teži nego sada. Zapravo, nikada se nije osjaćala kao sad. Čak ni kada je Daniel stavio glavu među njena bedra i lizao je. To je bilo potpuno drugačije. Ponašala se kao iskusna zavonica. Pozivajući Daniela da vodi ljubav s njom, da je dira. A njegovo obećanje.. stvari koje će joj raditi... joj je samo pojačalo želju. Posegnula je za petljma potkošulje. Polahko ih je povukla otkrivši grudi do sredine stomaka. Ruke su mu bile tople dok je preko potkošulje dirao njene sise. Ta toplina je bila ništa u usporedbi s njegovim prstima koji su se provukli kroz otvor njene potkošulje, pomičući tkaninu gdje su joj grudi bile potpuno izložene. Zadrhtala je. Željela je da joj uzme bradavice u usta. Nije morala dugo čekati. Daniel se sagnuo i kosom joj je škakljao prsa i grudi. I on je mirisao na čistoću, na sapun i na muškarca. Od njegovog jedinstvenog mirisa je poludjela. Vrući dah joj je milovao osjetljivo meso a kada je jezikom prešao preko bradavice, vrisnula je. Myra je stavila ruke u njegovu neposlušnu kosu, i privukla ga bliže. Nokte je zarila u njegovu kožu dok joj je sisao bradavicu. Iskre su pucale i slale joj pulsirajuću vrelinu među bedra. -

Daniel... to je tako dobro.

Mmm, curo, samo vas želim zadovoljiti.

159

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Ali ona nije željela biti jedina koja će doživjeti zadovoljstvo. Sjećajući se trenutaka kada je posmatrala ljubavnike u Foulisu, prisjetila se da je vidjela žene kako čine svojim ljubavnicima isto ovo što je Daniel činio njoj. Myra je povukla Danielovu košulju. -

Skinite je.

On je zagunđao. Povukao je vrpcu svog pleda bez skidanja usana sa njenih grudi. Nije mogla čekati da završi. Myra je povukla njegovu košulju gdje je bila zataknuta s pledom, i provukla prste da mu dodirne stomak. Skliznula je rukama, diveći se teksturi njegove kože. Bio je sav mišićav, napet, oštre dlake su joj škakljale prste. Potpuna suprotnost njenoj nježnoj, podatnoj koži. Nastavila je svoje istraživanje sve dok nije stigla do njegovih grudi, do čvrstih bradavica. Daniel je uzdahnuo. Svidjelo joj se kako uzdiše, jer je znala da je to zbog toga šta mu ona radi. Znajući da mu pruža zadovoljstvo. Ali diranje nije bilo jedino što je htjela činiti. Htjela ga je lizati. Povukla mu je košulju gore, sve dok se nije odmakao od njenih grudi. Hladan zrak joj je udario kožu ali nije marila. Njezina misija je bila da svuče košulju ovom mišićavom gorštaku. Daniel joj se opako nasmješio. -

U žurbi ste, vidim.

Da. – rekla je s osmjehom.

Daniel je svukao košulju, bacivši je na pod. Myra nije znala gdje je pala. Nije bilo ni važno. Bila je potpuno hipnotizirana vizijom ispred sebe. Bronzanim prsima, tamnom kosom, mišićima koji su bili djelo sati i sati treninga svakog dana. Bio je čista snaga. Myra je oblizala usne, gladna da ga dodirne. Ispružila je ruke, povlačeći ih niz njegova ramena do stomaka. Ostala je bez daha. Prišla mu je bliže. On ju je posmatrao, intenzitet u njegovom pogledu joj je davao snagu da ide naprijed. Nagnuvši se, udisala je njegov muževni miris, zatim je kliznula prema gore, prelazeći usnama po prsima dok nije dosegla otvrdnjelu bradavicu. Daniel je ispustio dah. Milovao ju je lagano po zatiljku. -

Curo... – hrapavo je izdahnuo.

Da, Daniel? – rekla je glasom koji nije čula ranije. Bio je promukao, zagušljiv i

potpuno senzualan i bilo joj je teško zamisliti da je bio njen. Myra je prešla jezikom preko njegove bradavice prije nego je mogao odgovoriti. -

Sviđa li vam se kada činim ovo? – upitala je.

Ah, da.

Myra se nasmijala uz njegovu kožu, lijeno prelazeći jezikom po njegovoj bradavici prije nego ju je nježno zasisala. On se trgnuo. -

Oh, curo. Dosta toga ili će se ovo završiti prije—

Ššš... – rekla je, prekinuvši ga. Bila je daleko od završetka. Oh, odakle li je dolazila

160

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ova smjelost? Kao da je godinama bila uspavana, čekajući ovaj trenutak s Danielom da se probudi i potpuno ga opustoši. Nije imala nimalo srama. Zapravo je potpuno uživala u ovoj ulozi. -

Stvari koje ću ja vama učiniti, moj gospodaru. – rekla je sa smješkom, iako su joj

obrazi gorjeli. Još uvijek je bilo nevinosti u njoj, ali nije dozvolila da je to zaustavi. Myra je uhvatila Danielov pojas, i skinula mu pled. Tada je ugledala njegove mišićave listove, koljena, izrazita bedra i... pa, vulgarni muškarci u Foulisu nisu pogriješili o veličini stopala. Danielova muškost je bila duga, debela i uspravna, istaknuta prema njoj, kao da ju je čekala. Lice joj je još jače pocrvenilo. Nije joj bilo neugodno, ali se gotovo osjećala kao da je zagrizla više nego je mogla sažvakati. Ta stvar sigurno neće moći stati u nju. Nijedan od ljubavnika koje je posmatrala nije imao njegovu dužinu niti debljinu. Daniel je bio div u svakom pogledu. Pogledala je u njega, s namjerom da ga pita hoće li stati. -

Izgledate uplašeno, curo.

Uhvatio ju je za ruku i privukao bliže, od čega je zadrhtala. -

Nemojte se plašiti. Obećavam da ću biti nježan.

Oblizala je usne, i odmahnula glavom. -

Nije to u pitanju. Bojim se da... nećete stati.

Daniel se zakikotao. -

Obećavam da će biti sasvim uredu.

Zaista?

Da.

Pomakao joj je ruku na njegovu debljinu, pritisnuvši joj prste oko njega. Njegova svilenkasta tvrdoća je pulsirala u njenom stisku. Daniel joj je vodio ruku gore-dolje od baze do vrha. Počeo je brzo disati. Sviđalo mu se ovo milovanje. Malo ga je čvršće stisla, ohrabrivši se, prstima je istražila njegov mekani vrh. Kada je stavio usta među njena bedra, pitala se bi li i on u tome uživao. Sudeći po tome kako je reagovao na njenu ruku, bila je sigurna da bi. Bez pitanja, kleknula je pred njega. Danielova ruka je još uvijek prekrivala njenu, ali je ona zaustavila svoje pokrete. -

Šta radite?- zakriještio je.

Ovo. – nagnula se naprijed, liznuvši mu vrh.

Daniel je glasno zastenjao, mameći je da ga ponovo lizne. Lizala je oko vrha, zatim goredolje po njegovoj dužini, ljubeći mu osovinu cijelim putem. -

Curo...

Da?

Pogledala ga je, vidjevši da su mu vene na vratu nabubrile kao da se suzdržava. 161

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

To je dobro.

Myra se nasmijala, liznuvši vrh ponovo. -

Možete li...- pitao je kroz stenjanje.

Da?

Čeljust mu se zategnula kao da je pokušavao pronaći prave riječi da objasni. -

Želim da stavite moj kurac u usta.

Oči su joj se raširile. Eh, ovo nije vidjela... ljubljenje je bilo opseg. Ali morala je priznati da bi stavljanje njegove dužine u usta bilo pravo uzbudljivo. Ne želeći čekati da je živci obuzmu, Myra je obmotala usne oko njega i zasisala. Daniel je divlje zarežao od čega su joj trnci zaigrali cijelim tijelom. Sviđalo mu se ovo. I njoj se sviđalo. Instiktivno, micala je usnama duž njegovog kurca, osjećajući njegov miris i okus. Nekoliko poteza kasnije, Daniel se povukao natrag, zgrabio je oko struka i podigao je u zrak. -

Šta…..

Previše mi je, curo... zamalo sam svršio u vašim slatkim malim ustima.

Od njegovih riječi je zadrhtala. Obavila je ruke oko njegovog vrata i noge oko bokova dok ju je nosio do kreveta. Nježno ju je spustio, pokrivajući je svojim tijelom. Zurili su jedno u drugo nekoliko trenutaka, zagrijanih pogleda, čelom od čelo, nosem od nos. -

Jeste li sigurni?

Da. – rekla je.

Znam da sam rekla da želim čekati dok ne dođemo vašoj kući, ali...

Myra se nasmijala kroz izmaglicu želje. -

Previše me dobro znate.

Daniel se nasmijao, pa uozbiljio. -

A sada? Rekli ste da ćete mi biti žena.

Bez sumnje. Ostajem uz vas.

Danielova ramena su se opustila, kao da je očekivao da će ga odbiti. Željela mu je reći koliko joj je značio. No, dok je bila spremna podijeliti intimnost svog tijela s njim, nije bila spremna u potpunosti podijeliti i svoje osjećaje. -

Vodite ljubav sa mnom, Daniel.

Ovo je drugi puta da mi to tražite večeras. Nisam vam dobar muž.

Myra mu je pomilovala obraz, poljubila ga, sisala mu usnu i zarila mu jezik u usta izazivajući ga. -

Vi ste najbolji od svih.

Daniel se nasmijao. -

A imali ste ih puno. 162

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Mazio joj je vrat, štipajući joj kožu gdje joj je srce tuklo. -

Vidjela sam ih puno. – prošaptala je, nagnuvši glavu u stranu kako bi mu dala bolji

pristup. -

Ah, zaboravio sam, moj mali tajni posmatraču.

Ja... – glas joj je zadrhtao i sram joj je zacrvenio obraze.

Daniel se nasmijao, mazeći joj grudi. -

Nemojte se sramiti. Kažem, idemo u Foulis da špijuniramo sami sebe... vodit ćemo

ljubav iza zidova. -

Držat ću vas za to obećanje.

Daniel se smjestio među njena bedra, svojom muškosti isprobavajući njenu vlažnost. Ali nije ga gurnuo naprijed kako je mislila. Zavukao je prste među njene nabore, od čega su joj noge zadrhtale. Vrisnula je kada je stavio prst u nju i izvukao ga. Ponovio je pokret s dva prsta, cijelo vrijeme milujući joj klitoris. Myra je dahtala, osjećala je kako joj tijelo vibrira, osjetila je istu onu želju kao prije. Izvila je leđa prema gore, opustivši kukove. Daniel je nastavo raditi prstima sve dok se užitak nije rasprsnuo i odnio je u vjetar. Prije nego je imala priliku da siđe sa vrhunca, Daniel se gurnuo naprijed. Njegova dužina je bila debela, bolna invazija kada je probio barijeru i potpuno je ispunio. Myra je vrisnula više od šoka njegovog poniranja nego od bola. Ušao je skroz u nju, zdjelica mu je bila priljubljena uz njenu. Njena utroba je drhtala, pulsirala i dok je željela da se izvuče iz njenog tijela istodobno je željela da uđe još dublje. Myra se pomaknula pod njim, želeći ga upitati bi li mogao prestati sada kada ju je ostavio bez daha od zadovoljstva. -

Je li sve u redu, ljubavi? – upitao je Daniel.

Myra je iskoristila prliku da mu pogleda lice, ne znajući da je čvrsto stisnula oči. Pogled mu je bio zategnut, oči pune zadovoljstva i brige. -

Da.

A sada? – polahko se izvukao, a zatim lagano skliznuo natrag.

Oh, da. – Myra je uzdahnula.

Daniel je ponavljao pokrete, ubrzavajući tempo. -

Oh, Daniel...

Myra je dahtala, jedva u stanju uhvatiti dah. Držala ga je čvrsto za ramena, stavljajući noge oko njegovih bokova što je još više povećalo užitak. Više nije mogla razmišljati, disati. Mogla je samo osjećati, reagovati. Tijelo joj se treslo, željno dokučiti onu tačku kada je vidjela zvijezde. -

Myra, curo. Bože, ja...

163

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Daniel je zadrhtao iznad nje, znoj mu je curio niz sljepoočnicu. Ali Myra se nije mogla koncentrisati na njegove riječi. Krv joj je šumila u ušima, glasno kao kada se voda slijeva s visokog vodopada u jezero. Još njegova dva odmjerena poteza i vrištala mu je ime, držeći se čvrsto jer se bojala da se ne onesvijesti zbog čiste magije. Daniel je glasno stenjao, njegov debeli kurac je pulsirao u njoj. Ležali su nepomično. Myra nije bila svjesna da je zaspala sve dok je nije probudilo snažno kucanje na vratima. Daniel je promrmljao iza nje, dok ju je držao. Ignorisao je kucanje, ljubeći je po zatiljku, rukom je mazeći po rebrima. -

Jutro, ljubavi. – šapnuo joj je u uho.

Daniele! Izlazi! Bruce se vratio i želi razgovarati s tobom u velikoj dvorani.

Glas njegovog rođaka Ronana bio je gorko-slatki podsjetnik gdje su bili i da su se sada morali vratiti u stvarnost—u svijet pun nemira i gdje je sudbina cijele zemlje visila o koncu.

164

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DVADESET TREĆE POGLAVLJE

ako Daniel nije žurio izaći iz svoje sobe, pazeći da poljubi Myru ležerno i temeljito, iznutra je gorio od želje da siđe dolje u veliku dvoranu. Ronan ga ne bi probudio osim ako je Bruceova potreba bila hitna. Ogrnuvši se pledom

napustio je udobnost svoje sobe. U velikoj dvorani,Bruce je sjedio u pročelju, sa Valasom kraj sebe. Njihov vođa je izgledao premoreno. Kraj očiju mu je bilo više bora i više sijedih u kosi od posljednji puta kada ga je Daniel vidio. Oko stola je bio Ronan i još nekoliko ključnih osoba kojima je Bruce vjerovao. Daniel je gledao grofove, poglavare, i ratnike pitajući se da li će iko od njih izdati njihovog vođu kao Ross. Daniel se smjestio na klupu gdje mu je Ronan ostavio mjesto. Julianna je ušla u dvoranu noseći pladanj hrane spuštajući ga pred Brucea. Šapnula mu je nešto u uho na što je on kimnuo. U sobi nije bilo drugih sluga—očita Bruceova potreba za privatnosti. Julianna je stajala nekoliko koraka dalje, mogavši čuti svaku riječ koja bude izrečena. Myra i Ronan su joj vjerovali, ali Daniel nije bio siguran može li. Bilo je nečeg čudnog u vezi nje. -

Murray. – Bruceov glas je zagrmio. - Čujem da ste došli s djevojkom da mi dostavite

poruku. Daniel je kimnuo. -

Da, ali to nije poruka koju ja moram prenijeti.

Tvoje žene? – upitao je Bruce.

Daniel je ponovo kimnuo. -

Ko je ona? – upitao je.

Ja sam Myra Munro, predstavnica klana Munro.

Muškarci su utihnuli, gurnuvši klupe da ustanu. Daniel je morao držati usta zatvorenim da ne bi pao. Polahko se okrenuo da bi vidio kako Myra stoji na vratima, visoko uzdignute glave. Izgledala je kao gospodarica svakim djelićem svog krutog stava, tvrgodlavog stiska svoje vilice, i s vatrom u očima. Čekao je da uhvati njegov pogled, ali nije. Žena je zurila pravo u Brucea, tišina u sobi se mogla sjeći sikirom. -

Predstavnica Munro? – naposljetku reče Robert Bruce.

Da. Moj brat je ubijen prije dvije sedmice. Njegov nasljednik se treba roditi i do tada,

ja sam gospodarica. Daniel do sada nije ni pomislio o njoj kao vođi, ali kako je ponosno stajala i objašnjavala svijetu svoj položaj, postalo mu je jasno da je upravo to. Savršena žena za njega. Žena koja 165

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

je mogla stajati uz njega. Bio je ponosan na snagu u njenom glasu. To je bila njegova žena. Nasmješio se, svjestan da to neće ostati nezapaženo kod drugih. -

Žao mi je zbog vašeg gubitka. Pretpostavljam da poruka koju ste donijeli nije samo o

tome. Zapravo, svjestan sam ko vam je ubio brata i koja je vaša poruka. Kimnuo je glavom ka Valasu. -

Kada me Vil pronašao, obavijestio me o vašoj hitnoj potrebi da me vidite.

Myra je nagnula glavu poput kraljice. -

Zahvaljujem, sir Valas, što ste se pobrinuli za moj slučaj.

Ne morate se zahvaljivati, moja lejdi. Mi smo ti koji trebamo zahvaliti vama. – Valas

se naklonio kao i ostatak muškaraca za stolom. -

Ne razumijem.

Myra je istinski izgledala zbunjeno i Daniel je želio otići k njoj. Bruce je ustao i obišao sto, i došao pred Myru. -

Moja lejdi, znam da je Ross promijenio strane. Mislio sam mu pokazati određenu

vrstu poštovanja—možda više nego je pokažete običnom psu—otišavši do njega, ponudivši mu nešto više da bih ga zadržao na našoj strani. Ali tom hirovitom grofu, stalo je samo do novca. Nema sumnje da ga Dugonogi ima više od mene. Nisam sklon oporezivanju ljudi više nego što su sada. Cijela zemlja se utapa zbog rata i borbe s Englezima. Ja sam njihov zaštitinik, njihov budući kralj. Myra je klimnula dok ga je posmatrala. Daniel je bio iznenađen jer joj je izraz bio nečitljiv. Kad god su bili zajedno mogao je pogoditi sve što je mislila. A sada, sa strancima, s Robertom Bruceom, Valasom, bila je u mogućnosti sakriti sve što joj se vrzmalo po glavi. Nije sumnjao da je to bilo zato što kada je bila s njim spustila bi svoj gard—što nije bilo tako s ovim ljudima. Drugi izvor ponosa za Daniela. -

Nisam sigurna da razumijem kakve to veze ima sa mnom. – reče ona mirno.

Bruce se nasmijao. -

Dopustite mi da vam objasnim. Valas me stigao prije nego sam se uspio sastati s

Rossom. Bit ću vam vječno zahvalan što ste prenijeli svoju poruku. Ross je daleko izvan pregovora. Myra se blago nasmješila i poklonila. -

Bila mi je čast.

Bruce je ispružio ruku i pomogao joj da ustane. -

Zauvijek ste dobro došli u moj dvorac. I također ste dobro došli među lidere škotske.

Zahvaljujem, ali se nadam da ću vladati pored svog muža, lorda Murraya.

Bruce se okrenuo da pogleda Daniela. 166

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Da... ova mi vijest nije prenešena—da ćete se vjenčati.

Daniel je ustao, i kleknuo pred Brucea. -

Ispričavam se, moj gospodaru. Bilo je neophodno za sigurnost lejdi Myre da se

zavjetujemo. Bruce ih je oboje pogledao. -

Čuo sam za zaruke s Rossom. Je li to razlog? Ne bih dopustio da se taj brak sklopi.

Plemenita misao, ali Ross bi je prisilio u svakom slučaju.

Ne, moj gospodaru. Djevojka je bila u opasnosti kada smo se susreli na putu. Bila je

sama na putu do vašeg posjeda. Ponudio sam joj svoju zaštitu i svoje ime. -

Vrlo otmjeno od vas, Murray.

Daniel je nagnuo glavu, okrznuvši Myru čije su oči bljesnule zahvalnošću. Pretpostavio je da je bila zahvalna jer nije spomenuo da je ubila čovjeka u šumi. Nije se trebala sramiti toga, ali se vjerovatno nije htjela podsjećati tog trenutka. -

Moj gospodaru. – poče Myra, skrećući Bruceovu pozornost. - Ako mogu...

Naravno, lejdi.

Upoznala sam lorda Murraya prije nekoliko godina u Foulisu. Nadala sam se da će

tada da zatraži moju ruku, ali već je bio sklopljen dogovor s Rossom. Više sam nego zadovoljna našim nedavnim povezivanjem. Razgovor o povezivanju podsjetio je Daniela kako su se dobro povezali prošle noći. Pomakao se na mjestu, nadajući se da reakcija njegovog tijela neće privući pažnju ostalih. No sjaj u Myrinim očima je govorio da je ona primjetila, i uzvraćala mu je istom mjerom. -

Pa, neću stajati na putu sjedinjenja ljubavi a i politike. Spajanje vaših klanova će biti

snažno savezništvo. Ima li kakvih vijesti o stanju tamo? Myra je odmahnula glavom. -

Ne, moj gospodaru. Otišla sam u žurbi i dim se vijugao za mnom. Nadala sam se da

ću se vratiti tamo čim vam kažem poruku. Bruce je kimnuo. -

Da, bit će još oluja kao ona koju smo upravo preživjeli.

Koja je mogla biti bilo koji dan. Daniel nije mogao dozvoliti da Myra zaglavi u još jednoj oluji. Rizik je bio prevelik. -

Ja ću ići. Ostanite ovdje gdje ćete biti sigurni. – ponudio je.

Vatra joj je bljesnula u očima, koju je ubrzo potisnula. Kada je progovorila bila je tiha. -

Foulis je moja odgovornost, moj lorde. Ne želim vas opterećavati s tim.

Foulis je postao i moja odgovornost od trenutka kada smo spojili ruke. Neću vas

izlagati ovom vremenu. 167

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Myra je stisnula usne i mogao je vidjeti kako ga u mislima proklinje. -

Raspravit ćemo ko će ići i kada kasnije.

Daniel se nije htio raspravljati s njom pred svima. -

Dobro.

Moja lejdi, dobro došli ste nam se pridružiti za stolom, ali nije neophodno. Želim

raspraviti o treningu muškaraca i ono što znam o engleskom napadu koji planiraju na proljeće. Myra je klimnula. -

Ja bih da vas slušam.

Bruce je kimnuo i okrenuo se ka stolu da sjedne na stolicu. Jedva da je sjeo kada se glasan tresak prolomio zrakom. Svi za stolom su skočili kao i Myra koja se pripremala sjesti kraj Daniela. Pogledao ju je, očiju širom otvorenih, izgledala je preplašeno, i samo je mogao zamisliti šta joj je prošlo mislima. -

Rossov klan. – promrmljao je neko.

Daniel je gledao kako je Julianna izletjela iz dvorane. Otvorio je usta da je pozove, ali je drugi glasan zvuk potresao dvoranu. -

Dolaze sada. – rekao je Bruce.

Kako mislite, sada? – upitao je Daniel.

Sve ostalo su bile samo prijetnje. Ovo je prava stvar. Ross je primjetio da mu se

nisam pridružio. Prokletnik misli da je moćniji od svih nas, jer je stao na stranu Dugonogog. Nije ponosan na svoje ljude ili zemlju. Na svoja mjesta! – uzviknuo je Bruce. Muškarci su se razbježali, ispraznivši dvoranu. Daniel je stajao na mjestu par trenutaka, pa se okrenuo ka Myri. -

Morate otići u našu sobu. Zaključajte vrata.

Odmahnula je glavom žestoko. -

Ne, Daniel. Ne ostavljajte me.

Ne ostavljam vas, curo, ali moram pomoći. Dođite. Otpratit ću vas u sobu.

Podigao je u naručje, moleći se da ovo nije posljednji put da je drži ovako blizu. Preskočivši po dvije stepenice i niz hodnik, došao je do njihove sobe. Myra se prilijepila za njega, rukama oko njegovog vrata, lica zakopanog u njegovo rame. -

Daniel... Ross je nemilosrdan.

Znam, ljubavi. – rekao je tiho. – Obećavam, vratit ću se po tebe.

Myra je klimnula, grizući usnu. Daniel je pritisnuo usne u njene, nježno je ljubeći. Ponijet će njen meki poljubac i strastvenu prirodu sa sobom dok se bude borio s prokletnicima. -

Daniel, ja…..stisnula je usne. 168

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Bit će sve u redu, ljubavi. Kunem se.

Ne mogavši je više gledati iz straha da će je zgrabiti i nikada pustiti—a to nije bilo dobro s obzirom da je bila potrebna njegova pomoć u borbi protiv neprijatelja—Daniel je požurio iz sobe. Na pola puta niz hodnik čuo je kako je zaključala vrata. Dobro. Barem je mogao uletiti u sukob znajući da je Myra na sigurnom.

Myra je zurila u zaključana vrata. Brojala je linije u drvu. Odbijala je dopustiti mislima da se vrate u onaj dan prije dvije sedmice, kada je čula uzvike pada koji su joj promijenili cijeli život. Stavila je ruke na vrata, osjećajući ispod tvrdo drvo, nekoliko krhotina joj se zabilo u meso. Nagnuvši čelo na ploču, prisilila se na duboke, ravnomjerne udisaje. Današnja bitka neće završiti kao ona u Foulisu. Danas će biti drugačije. Mora biti. Gutajući suze straha, pomolila se. Nešto što nije dugo učinila, jer je molitva bilo nešto što je svakog sata činila kod kuće. -

Molim te Bože, molim te ne dozvoli da Ross pobjedi. Ne dozvoli da Daniel bude

povrijeđen. Ponavljala je svaku molitvu koju je naučila od oca Holdena. Obećavala je svakakve stvari, čak i da će se dati crkvi ako se Daniel izvuče siguran. Izvan prozora, čuli su se povici koji su se probijali kroz krzneno platno. Myra je željela povući platno, da vidi šta se dešavalo, ali ako bi to učinila... mogla je vidjeti nešto što ne želi. Oh, Bože... srce joj je tako brzo kucalo da je mislila da će stati. Ruke su joj drhtale. Pobrinula se da pristojno izgleda kada se zaputila u veliku dvoranu da vidi Brucea. To je sve bilo nebitno sada kada su bili pod napadom. Nije se mogla oteti dojmu da je ova bitka jednim dijelom njena krivica. Da je bar stigla prije, ili da je uvjerila brata da utvrdi Foulis, mogli su zadržati Rossa tamo. Ali sada nije bilo izlaza iz situacije u kojoj se našla. Morala je upozoriti Brucea o Rossu. Da nije, ušetao bi u smrt. Manje od dva zla bila je bitka—ovdje je Bruce imao prednost. Koračajući kroz sobu, razmišljala je šta bi ona mogla učiniti da pomogne. Nije samo mogla čekati vijesti. Moralo je biti nešto što je mogla učiniti. Bez zidova u kojima bi se mogla sakriti, morat će iskoristiti svoju vještinu da bude nevidljiva i na otvorenom. Donijete odluke, Myra je odmjerenim koracima krenila ka vratima. Otključala ih je i otvorila—samo da bi se suočila s dva krupna ratnika. Odmah ih je prepoznala iz velike dvorane. Problem je bio u tome da se nimalo nije osjećala sigurnom. Dlake na vratu su joj se nakostriješile a u ušima su joj zvonila zvona za uzbunu. Još neprijatelja u Bruceovom kampu. 169

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Pa, djevojko. Vidim da si nas očekivala. Nismo čak ni morali kucati.

Myra je zalupila vratima, ali je prokletnik stavio nogu u zadnji tren, i vrata su je pukla u lice. Posrnula je natrag, bol od udarca i vrtoglavica su joj zamračili um. -

Ostanite...ostanite natrag. – promrmljala je. Krv joj je iz nosa kapala na usta.

Smijali su se, ali nije dopustila da je obeshrabre. Ona neće biti žrtva. Nikad. Niko je neće načiniti takvom. Neće živjeti životom svoje majke. Izvadila je bodež i pripremila se na odbranu. Povijest se počela ponavljati u svom punom sjaju. Grlo joj se steglo od straha. Noge nisu htjele surađivati iako se očajnički trudila pokrenuti. Hodanje unatrag s bodežom u ruci nije bio dobar balans. Zašto nije poslušala Daniela i ostala unutar sigurnosti njihove sobe? Nije bilo ni važno, jer bi ovi muškarci pronašli put unutra. Rekli bi joj da je Daniel povrijeđen, bilo šta samo da je. Jedan je kren namame da otvori. Jedan je krenuo na nju. Zamagljenog vida, mahala je bodežom nadajući se da će ga preplašiti. Ali oni su imali čvrstu namjeru i nisu je ni pokušavali lišiti oružja. Prije nego je shvatila šta se dešava—bila je vezana. Uže koje su koristili bilo je tanko ali joj je usijecalo bol u zapešća i gležnjeve. Niži muškarac joj je stavio krpu u usta, vezujući je za potiljak da bi ostala na mjestu. Drugi ju je prebacio preko ramena. -

Laku noć, princezo. – rekao je Niski.

Myra je očajno odmahnula glavom, ali Niski je podigao ruku i težak predmet ju je udario u glavu.

Myra se probudila s dojmom da je neko miluje hladnom krpom po čelu. Trepnula je otvorivši oči i vidjela Juliannu i da se nalazi u nepoznatoj sobi. -

Izdajice!

Myra je uzviknula, gurnuvši krpu pokušavajući se odmaknuti, ali bezuspješno. -

Pssst... nemojte ih upozoravati da ste budni. – Julianna je stavila dva prsta na Myrina

usta. -

Šta? - Julianna je odmahnula glavom. - Nisam izdajica. Ponudila sam se u zamjenu

za vas. Nisu se složili i uzeli su nas obje. Da, Ross vaš želi mrtvu, a ja s druge strane, imam puno više za ponuditi mu. Myra je progutala slinu, suhog grla. -

Pokušali ste me spasiti?

Da. Spasili ste Roberta. Jedina stvar koja dolikuje je da vas spasim jer ste vi spasili 170

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

njega. Myra je bila tako zbunjena. -

Vi niste izdajica?

Julianna se gorko nasmijala. -

Ja sam Bruceova najveća podrška.

Žao mi je.

Julianna je odmahnula glavom. -

Nemojte se izvinjavati. U stvari, ne govorite ništa. Što duže misle da spavate, to

bolje. Myra je učinila kako joj je Julianna rekla iako je očajnički htjela govoriti. Njezine ozljede su je još jednom bacile u nesvjesno stanje. Probudila se nekad kasnije, stomak joj je krčao a bol u glavi je bila toliko jaka. -

Dobro je, budni ste...

Julianna je ustala i provirila van. -

Gdje smo?

U Rossovom kampu. Nisu mi oduzeli klin.

Izvukla je nešto što je ličilo na bodež iz kose i široko se nasmješila. -

Izrezala sam šator. Morate pobjeći. Možete li ustati?

Myra je polahko odmahnula glavom, pa pokušala ustati. Ruke i noge su je izdale, pa je pala licem u blato. Nakon nekoliko pokušaja, napokon je mogla stajati. Svijet oko nje se okretao, pa je pala na koljena prije nego je licem ponovo završila na tlu. -

Pa, ovo neće ići. – rekla je Julianna ozbiljno.

Morate ustati. Morate pobjeći i otići k Robertu. Mora znati da su Alisdair i Colin u

Rossovom kampu. Mora znati i da sam ja ovdje. -

Vi ne idete sa mnom? – Myra je ponovo pokušala ustati, ovaj put zatvorenih očiju, da

se odbrani od vrtoglavice. -

Ne, ne mogu. Poći će za nama. Ako budete sami, mogu ih uvjeriri da im ništa ne

vrijedite. A ako samo ja pobjegnem, jednostavno će vas ubiti i poći za mnom. - Julianna je slegnula ramenima, i vratila klin u kosu. - Osim toga, mogla bih ubiti divljake izvan šatora. Myra je širom otvorila oči. Nekoliko puta trepnula. Nos joj nije bio slomljen iako je krvario. I hvala nebesima, više joj se nije nesvjestilo. Julianna joj je gurnula oštar predmet u ruke. -

Razbila sam šalicu pive koju su nam dali. Iskoristite ovo u slučaju da se trebate

odbraniti. Myra je klimnula. -

Zašto ovo činite? 171

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Rekla sam vam. Moram spasiti onog ko je spasio Roberta, budućeg kralja Škotske.

Neću vam se moći odužiti.

Ne, moja lejdi. Već jeste.

Da, spasila sam Brucea, ali….

Da, tu je to, ali postoji i spašavanje.

Myri nije imalo smisla šta priča ali ionako je imala osjećaj da žena priča u zagonetkama da bi je shvatila. -

Pošaljite Ronanu moje pozdrave. – Julianna je uhvatila Myru za ramena i izvela je

kroz otvor u šatoru. -

S Božijom pomoći!

Myra je utihnula, napetog tijela dok je osluškivala korake. Njihov šator je bio na rubu šume. Nije bilo nikog na vidiku. Bila je u stanju pobjeći iz Foulisa. I ovo će biti lahko. Suzbijajući drhtaj, natjerala je udove u pokret u namjeri da se iz ovog izvuče živa. Jednom nogom ispred druge, okrećući se svaki drugi korak da rukom izbriše tragove u snijegu da je ne bi mogli pratiti. Svaki korak je bio bolan. Brojala je udisaje, otkucaje srca, jedino na šta se mogla koncentrisati da ne bi poludjela od straha. Čim je ušla u šumu, počela je trčati, očekujući da će začuti upozorenje da je pobjegla. Čekala je strijele od izviđača koji su je vidjeli da bježi. Ali nije bilo ničeg takvog. Samo dugi, podmukli put do slobode.

172

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

itka je bila teška, krvlju gladna borba koja je Daniela ostavila željnog Myre. Samo je topao dodir mogao da mu smiri dušu. Rossovi ljudi su ubijali svakog ko ime se našao na putu. Ali pobijeđeni su i Eilean Donan i

njeni stanovnici su zavladali. Ranjenici su odnešeni u dvorac kako bi iscjelitelji počeli s liječenjem, a oni koji su bili malo povrijeđeni otišli su vidjeti mrtve. Sam Daniel je iskopao nekoliko grobova. Ronan, Valas, Bruce i sam Daniel su se izvukli sa nekoliko posjekotina, kao podsjetnik njihove borbene vještine. Grof Ross, kukavica, nije pokazao svoje lice. Danielu je bilo čudno što je organizovao napad, a nije u njemu učestvovao. Ross je možda bio dvoličan, ali nije se bojao borbe. Ne, nešto drugo je bilo u pitanju. Daniel se penjao stepenicama, u namjeri da se zaključa u sobu s Myrom i ne izađu iz nje dok ne budu natjerani, a nadao se da do toga neće doći do jutra. Vrata sobe su bila odškrinuta. Kroz Daniela je prozujalo upozorenje. Myra ne bi napustila sigurnost zaključanih vrata... Ne, kada je vani bila bitka. Ne, kada joj je naredio da ostane unutra. Prokletstvo... naredio joj je. To je značilo da će mu direktno prkositi. Daniel je gurnuo vrata, samo da se uvjeri da nije unutra, ali ono što je uočio samo ga je sledilo. Soba je bila u neredu. Stolica prevrnuta, voda iz umivaonika prosuta, tepih zamršen. Ovdje se dogodila borba. Sada je sve imalo smisla. Zbog ovoga se Ross nije pojavio u bitci. Imao je drugačiju namjeru. Borba je bila samo distrakcija. Možda je pobjegla... možda je bila negdje drugo u dvorcu. Daniel je istrčao iz sobe, u nadi da će je pronaći. Pretražio je svaku sobu. Na vrhu stepeništa ispustio je urlik od čega su i psi zavijali. U tom trenutku boli, Daniel je shvatio zašto se osjeća kao da mu je srce iščupano iz grudi—volio ju je. Osjećaj koji je mislio da nikada neće osjetiti. Bila je sve što je želio od žene, ali nije mislio da će osjećati nešto više nego je osjećao prije. Ali, jest. Volio je toliko jako da je to osjećao u svakoj ćeliji svog tijela. Myra je bila njegova druga polovica, upotpunjenje njegove duše. Ipak... nestala je.

Bolan krik je ispunio zrak dolazeći iz pravca dvorca. Taj zvuk je Myru učinio nervoznijom nego je bila. Znala je da je to bio Daniel. Mora da je tek sada shvatio da je nestala. Ali nije! Bila je ovdje, unutar šume, stisnuta u grmu koji joj je derao kožu. Bilo joj je hladno, bez ogrtača, smrzavala se. Okrećući Munro prsten koji joj je bio obješen oko vrata, molila se da 173

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

on ima kakvu povezanost s bratom, ocem, majkom i da je oni sada paze. Napuštanje ovog mjesta nije bila opcija. Previše Rossovih ljudi je prošlo pored nje. Od prekrivanja njenih tragova, bolili su je dlanovi, prsti su joj već odavno otupili od hladnoće. Da je samo imala Danielove rukavice. Morat će čekati do mraka da se pomjeri. Nadala se da se do tada neće smrznuti. Tek je morala reći Danielu koliko ga voli. Čak i ako nije shvatio svoje osjećaje prema njoj, natjerat će ga da shvati. Nitko ne bi zaurlao tako bolno, ako nije izgubio onoga koga voli. Duša joj je bila ispunjena.

Daniel nije slušao razum. Odsedlao je Demona i izašao s Eilean Donana. Nije izašao ni dvadeset metara kada je zagrmilo iza njega. Njegovi ljudi. Leo se zaustavio pokraj njega. Gad će ga pokušati vratiti. Bijes ga je ispunio i bio je spreman napasti Lea. -

Niste pošli pronaći svoju lejdi bez nas, zar ne? Previše Rossovih ljudi je ostalo

netaknuto od naših mačeva. Trebamo našeg gospodara i lejdi žive. Ostatak muškaraca se složilo, sa šakama u zraku i riječima koje su odjeknule: Da! Danielova prsa su se nadimala. Nisu bili ovdje da ga odgovore od njegove namjere? Ovo je sve vrijeme čekao. Njegovi ljudi, napokon na njegovoj strani. -

Onda nemojmo gubiti ni trenutka više.

Daniel se okrenuo ka šumi i krenuo naprijed. Imao je osjećaj da je krenuo u pravom smjeru. Prokleti Rossov klan je kampovao u šumi i sigurno su još uvijek tamo. Negdje u ovoj hladnoći bila je njegova žena, i imao je namjeru pronaći i ubiti svakog ko mu se nađe na putu. Njegovi ljudi su jahali tako brzo da je izgledalo kao da lete. Na samom ulazu u šumu, Daniel je podigao ruku u znak zaustavljanja. Zimi se nije čuo nijedan zvuk osim sove, nije bilo insekata niti ptica. Konji su ispuhivali zrak, čekajući gospodare da ih gurnu naprijed. -

Oformite liniju. Na taj način ćemo ući u šumu.

Daniel je skenirao tamu, ali sjena je bilo na sve strane. Uskoro će sumrak i bit će mu teže tražiti Myru, ali nije htio odustati. Polahko su ušli u šumu, zastajkujući svakih par metara da osluhnu. Šutnja je vladala ovdje. -

Rossov kamp je bio na lijevo. – rekao je Daniel, pokušavajući se sjetiti tačnog mjesta

gdje su ih njegovi ljudi prije uočili. Leo je kimnuo. -

Možda su se premjestili do sada, ako su oteli lejdi Myru.

174

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Zvuk koji se začuo s desna je digao dlake na Danielovim rukama. Podigao je ruku da se zaustave. Čuo se opet. Jauk... i psovka. -

Myra?

Pozvao je Daniel. Tišina. Sjahao je s Demona i dodao ga Leu. -

Ostanite ovdje. Mogu se zakleti da sam nešto čuo.

Leo je kimnuo razumjevajući. Daniel je oprezno krenuo u smjeru iz kojeg je bio siguran da je čuo psovku njegove male lijepe supruge. -

Prokleto trnje.

Definitivno ženski glas, poznat i utješan. Bila je to Myra. -

Myra! – povikao je ponovo, a ovaj put je kao odgovor dobio uzdah.

Daniel?

Promašio bi ju da nije pogledao dolje. Myra je ispuzala iz grma, namrštenog lica. -

Oh, hvala Bogu! – kleknuo je u snijeg i povukao je u zagrljaj.

Myra ga je zagrlila oko vrata i prilijepila se za njega. -

Smrzavaš se. – rekao joj je Daniel u kosu, osjećajući poznati miris.

Da.

Dođi, ugrijat ću te.

Podigao je u naručje i potrčao ka svom konju, odbijajući da je spusti. -

Mislio sam da sam te izgubio.

Ne, nikad, pronašla bih put natrag. Upravo sam bila na putu k tebi.

Nisi ni smjela biti oteta. Trebao sam ostati uz tebe, zaštititi te. Nisam uspio.

Stavio ju je na konja, spreman da se i on popne, ali ga je Myra zaustavila stavljajući mu nogu na grudi. Nekontrolisano je drhtala, plavih usana. -

Ne, Daniele nisi zakazao. Imaš dužnost prema Škotskoj. To je moja krivica.

Skrenula je pogled, stisnutih zuba. -

Htjela sam ti pomoći. Otvorila sam vrata i na njima su stajali oni.

Ko?

Uzdahnula je, rukama prekrivši usta. -

Skoro sam zaboravila. Dvojica muškaraca koja su bila odana Bruceu—ili je tako

mislio. Daniel se popeo iza nje i omotao je svojim pledom. Uzeo joj je ruke u svoje i trljao ih s namjerom da ih ugrije. -

Koji muškarci? – upitao je.

Colin i Alisdair.

Prokletstvo. 175

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Okrenuo je konja prema Eilen Donanu, a njegovi ljudi su ih pratili. -

Već su se vratili u naš kamp.

Onda je Bruce ponovo u opasnosti.

Nakon nekoliko minuta došli su u Eilean Donan i vidjeli Colina i Alisdaira u dvorištu, na stomacima i razvučeni poput svinja. Valas se nasmješio, nogom na Colinovim leđima dok je lagani snijeg padao na njihove glave. -

Kako si ju izbavio iz kampa? – zarežao je Colin.

Nisam ni bila u kampu, magarče. Pobjegla sam.

Daniel se široko nacerio na ženin jezik. Mnogi su se muškarci smijali. Jahao je do ulaza pa je spustio Myru u naručje. -

Čini se da je ovdje sve u redu Valas. – vikao je.

Za sada. Izviđači su u potrazi za Rossom. Ronan je otišao s njima.

Daniel je kimnuo. -

Oh! – povikala je Myra.

Zaboravila sam! Imaju Juliannu! - Valasovo lice je postalo blijedo, a Danielu se

uvrnuo stomak. - Ona me je spasila. Nikad ne bi u to povjerovao da nije čuo od Myre. -

Prokletstvo! – opsovao je Valas i udario Colina u rebra.

Ronan će ubiti Rossa kada sazna... Bruce će biti veoma nezadovoljan.

Daniel je smrknuto kimnuo. Imao je isti osjećaj. -

Ronan će je pronaći. – rekao je uvjereno.

Mislim da je... zaljubljen u nju.

Valas se nasmješio. -

Da, u to nema sumnje.

Myra je klimnula. -

To onda ima smisla.

Šta?

Kada me je izgurala iz šatora rekla je: 'Pošaljite Ronanu moje pozdave.'

Daniel nije sumnjao da će njegov rođak pronaći svoju dragu, ali nije želio više da razmišlja o tome. Sada je htio požuriti u svoju sobu i voditi laganu, strastvenu ljubav s Myrom, najbolji način koji je znao da će je zagrijati, i najbolji da joj kaže koliko je voli. -

Topla kupka! – povikao je Myri dok je jurio u dvorac.

Oh, nije mi potrebna. – Myra je prosvjedovala.

Drhtiš, ljubavi, i neću dozvoliti da mi se smrzneš.

Stegnuo ju je čvršće, pokušavajući je što više obuhvatiti svojom toplinom. 176

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Pretpostavljam da će topla kupka pomoći.

Da, ljubavi.

Ušli su u sobu, i on ju je polahko smjestio u stolicu i okrenuo se ka vatri da ubaci još jedno drvo. Kada se okrenuo, još uvijek je nekontrolisano drhtala. -

Osjećam se kao da mi je tijelo napravljeno od snijega. – mrmljala je.

Daniel ju je smjestio u svoje krilo. Privukao joj je ruke na usne, i puhao topao zrak u smrznute prste. -

To je tako dobro i škaklja me poput perca.

Da, topim te.

Ona je kimnula a on je nastavio puhati i ljubiti joj smrznutu kožu. Soba je postala topla od rasplamsale vatre i pare od kupke koju su sluge pripremile za Myru. Daniel ih je sve ispratio i zaključao vrata. -

Šta radiš? Planiram se okupati u toj kupki. – rekla je Myra tvrdoglavo podižući obrvu.

Ne mogu to učiniti dok si u sobi. Podigni tu ploču i fino izađi.

Daniel se vraški nasmješio. -

A ja ti se planiram pridružiti.

Otvorila je usta, ali iznenađujuće nije progovarala ni riječi. -

To će pomoći da se zagriješ.

I ona se zlobno nasmješila. -

Između ostalog.

Jesi li vidjela da se ljubavnici kupaju zajedno dok si ih špijunirala?

Odmahnula je glavom i ustala. Iako je željela da izgleda jako, još uvijek je bio zabrinut za nju pa je pojurio k njoj. Modrice koje su joj prekrivale tijelo su bile dovoljne da poželi ubiti Rossa i sve njegove ljude. -

Nisam dijete, Daniele.

Znam. Ali se mogu brinuti za tebe.

Podigao joj je bradu i pogledao je u oči. -

Drago mi je da te još uvijek imam i da to mogu činiti.

Myra se naslonila na njega, njena hladna brada je počivala na njegovim prsima. -

Bila sam toliko uplašena. Ali znala sam da moram doći ovamo. Ne samo da

upozorim Brucea, nego zato... zato što ti imam nešto reći. Daniel ju je zagrlio, nježno joj masirajući leđa. -

Možeš mi reći bilo šta.

Nagnula je glavu da ga ponovo pogleda u oči. Imala je najljepše smeđe oči. Onakve kakve je zamišljao da vile imaju. 177

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Volim te.

Srce mu je prestalo kucati. Je li je dobro čuo? Voli ga? Mogao je iskreno reći da mu to nikad niko prije nije rekao. Možda njegova majka dok je bio dječak, ali se nije mogao sjetiti. Daniel je progutao. Nije bio siguran može li progovoriti. -

Jesi li čuo šta sam rekla? – Myra se namrštila, bocnuvši ga u leđa.

To je bila njegova žena. Vatrena do samog kraja. -

Da, curo. – glas mu je zvučao kao da se guši i nije vjerovao sebi da može dalje nastaviti.

I... – potaknula ga je.

Daniel se široko nasmješio, spreman zadirkivati svoju živahnu ženu. -

I hvala ti.

Myra se odgurnula i ispustila izdah gađenja. -

Ljigavče! Izlazi. Hoću se okupati.

Krenula je ka kupki, skidajući odjeću u hodu. Daniel je bio uhvaćen u zamku da bude opčinjen tijelom koje je otkrivala ili da se smije njenom gnjevu. U dva koraka, bio je na njoj. Leđa joj je pritisnuo na svoje grudi. Smijao se i ugrizao je za uho. -

Ti mala zafrkantice. – prošaputao je. - Napravila si od mene čovjeka kakvog mi je

suđeno biti. I ja tebe volim. Myra se okrenula. -

Znala sam to.

Arogantna djevojka.

Samouvjerena zvijer.

Daniel ju je zgrabio za zadnjicu i pritisnuo je još bliže. Usne su mu pale na njene u zahtjevan, brutalan poljubac. Ispunjen strašću, strahom, ljubavlju, i svakom emocijom koju je danas osjetio. Odmakla se i počela mu svlačiti odjeću. -

Trebam te u sebi. Odmah.

Daniel je zarežao i skinuo pojas. Pled mu je spao u gomilu na podu, a košulju mu je skinula Myra. Podigao ju je u zrak, njezine noge su bile omotane oko njega, dok je njegov kurac bio na samom ulazu u njenu mokru pičku. Jedino mjesto koje je bilo vruće na njoj. Odnio ju je u kadu, bez napora ušavši unutra s njom omotanom oko sebe. -

Daniel... – zastenjala je, ljubeći mu obraz i vrat.

Ne kupka... želim voditi ljubav.

Vodit ćemo...

Zavukao je ruku među njihova tijela, pronalazeći njen klitoris, slušajući njene uzvike. Kliznuvši s dva prsta unutra , rekao je: 178

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Vodimo.

Voda je bila topla i okruživala ih je topla para. -

Ja... oh!

Myra mu je pronašla usne, nježno ih grickajući pa je zavukla jezik unutra izazvajući njegov. Postala je majstor u ljubljenju. I majstor u drugim stvarima... zahvatila je njegov kurac rukama i počela ga obrađivati. Željela ga je u sebi, očajnički. Ako je nije htio slušati, onda će ga mučiti kao što i on muči nju. Ali Daniel je samo povećao ritam, lizajući joj grudi i bradavice, sisajući jednu pa drugu. Obuhvatila ju je vrelina. -

Oh, curo, ne mogu čekati.

Nasmješila se i pritisnila čelo na njegovo. Kada je progovorila glas joj je bio promukao i senzualan. -

Nadala sam se da ćeš to reći.

Daniel je uzeo njenu donju usnu u svoja usta, nježno gurajući u njen otvor. Myra je već vidjela ljubavnike u ovom položaju, ali nikad nije zamišljala kakav bi to osjećaj bio. Izvila je leđa, zabacila glavu dok je Daniel nabijao, potpuno je ispunivši. Uhvatio ju je za bokove, nježno je gurajući naprijed. Voda se izljevala iz kade, ali nije ih bilo briga. Samo su marili jedno za drugo, i na zadovoljstvo koje su dobijali i davali. Myra je pratila njegov ritam, gurajući se naprijed-nazad, gore-dolje, uživajući u ovom eteričnom doživljaju. Htjela je ići sve brže i brže, jureći k vrhuncu. Bila je blizu... Daniel ju je pokušao umiriti, ali ga nije slušala. Uzela mu je ruke i stavila ih iza njegove glave i preuzela vodstvo. -

Ljubavi... – zastenjao je.

Da, ljubavi, ovo je ono što imamo.

Soba je odjekivala njihovim jaucima i zapljuskivanjem vode koja se izljevala iz kade. Sada nije bilo zaustavljanja, niti usporavanja. Izabrali su jedno drugo prije nekoliko godina, oboje tvrdoglavi da to shvate sve dok nisu bačeni u pakao. Ali popeli su se na vrh, i penjat će se i dalje. Zajedno im je samo nebo bilo granica. Napokon ju je vrhunac prodrmao jačinom olujnog vjetra. Plakala je, vikala Danielovo ime dok joj se tijelo treslo. Daniel je stisnuo bokove dok je još gurao unutra. -

Myra! – zarežao je posljednjim udarom.

Srušila se na njega, spustivši glavu na njegovo rame, s usnama na vratu. Prstima je uvijala njegovu kosu, i osjećala je da je i on činio isto njoj. -

Volim te. – prošaputala je.

Volim i ja tebe.

Ostali su tako dok im se koža nije nabubrila a voda postala mlaka. Daniel ju je iznio, obrisao, stavio golu u krevet, dodao joj komad ovčetine i čašu vina. 179

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Sada jedi i pij.

U krevetu?

Zašto ne?

Popeo se pored nje. -

Imam na umu lizati vino s tvojih grudi...

Opako, mužu.

Daniel joj je namignuo. -

Samo za tebe.

Nakon što su jedno drugo nahranili, Myra i Daniel su se ugnijezdili u pokrivače. Myra je odmarala glavu na njegovim grudima dok mu je prstima prelazila po rebrima. -

Nije me briga šta moji rođaci kažu, zaista si odgovarajuća žena za mene.

Nagnuvši se na lakat, podignutih obrva, upitala je. -

Šta podrazumijevaš pod tim?

Daniel se nasmijao. -

Duga priča, ali će me koštati puno zadirkivanja kada posjetimo Dunrobin. Dopusti

samo da kažem, rekao sam rođacima da ću se oženiti ženom koja će me slušati i pokoravati mi se. Myra se glasno nasmijala i popela se na svog muža. -

Dok god je sve po mom.

180

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

EPILOG

RANO PROLJEĆE

vorac Blair je izronio naprijed. Myra je bila preplašena i fascinirana njime. Daniel ju je upozorio o majčinoj drskoj prirodi, i pošto je Myra odrasla bez majke, nadala se da će postati bliska s Fionom. Čim su ušli kroz vrata, članovi

klana su klicali a djeca su bacala svježe cvijeće pod kopita njihovog konja. Myra je mahnula, nasmijala se i zahvalila na toploj dobrodošlici. Ovo će biti njen novi dom. I začudo, osjećala se kao kod kuće. Daniel je obavijestio Magnusa, kada su se Rossovi ljudi povukli—premda niko nije znao gdje i Ronan im je još uvijek bio na tragu—da je pronašao Myru i da su se vjenčali. Još jedna obavijest poslata je njegovoj majci s viješću da se oženio. Nisu mogli čekati proljeće iako je Bruce insistirao na tome. Pismo sa suzama je stiglo od Fione jer nije prisustvovala svadbi. Odgovor od Magnusa je sadržio da je Rose rodila sina—Byrona Munroa II—savršenog Božićnog poklona. Ali još nešto, Rose se složila da vlada Foulisom sa starijima dok njeno dijete ne mogne to činiti samo. Ono što je Myri učinilo olakšanje je da je većina članova klana preživjela jer su se skrivala iza zidova dvorca—to je bila Byronova posljednja naredba prije nego je povukao mač na neprijatelja. Očito jedina njegova žena nije pratila naredbe ali bila je prestravljena. Klan će se obnoviti. Myra i Daniel su namjeravali posjetiti Foulis na ljeto. Nije mogla čekati da poljubi nećaka u glavu i da mu preda prsten njegove ostavštine. Imala je potrebu posjetiti i bratov grob. Klan ga je pronašao i položio njegovo tijelo u obiteljskoj grobnici. Bit će bolno kleknuti pored obitelji koja je umrla prije nje. Ali barem će linija ići dalje. Mali Byron i sada... spustila je ruku na trbuh koji je još uvijek bio ravan, samo malo nadut. Jedina promjena u novootkrivenoj situaciji su njene nabujale grudi koje su se udvostručile i koje je s ponosom nosila—u kojima je i Daniel radosno uživao. Sreća ju je obuzela. Doslovno je uhvatila vepra za kljove i pobijedila ga—pa Daniel je. Ali preživjela je! Život joj je zauvijek promijenjen, da, ali na bolje. Bila je jača. S Danielom, mogla se suočiti s bilo kojim neprijateljem. S bilo kojom situacijom.

181

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

U međuvremenu, imala je namjeru voditi ljubav sa svojim mužem ratnikom. Čovjek kome se obećala bio je njen prvi i posljednji poljubac. Kako su te riječi bile istinite. I naravno, željela je plesati svaki dan.

KRAJ 182