Krešimir Belošević Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” - doprinos teorijskom razvoju vegetarijanstva u Hrvatskoj

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

Krešimir Belošević, ing. preh. teh. UDK: 929 Lobmayer, A. KBC Zagreb 613.261(497.5)(091) Zagreb Izvorni znanstveni rad Primljeno: 30.09.2010. Prihvaćeno: 01.10.2010.

Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” - doprinos teorijskom razvoju vegetarijanstva u Hrvatskoj

Autor se u radu bavi likom i djelom prof. dr. Antuna Lobmayera, poznatog liječnika, pripadnika njemačke narodnosti koji je veći dio svog života proveo radeći u Hrvatskoj. Djelovao je i kao zastupnik u gradskim zastupstvima gradova Zagreba i Senja te je bio i saborski zastupnik. Osim praktičnim liječničkim radom, Lobmayer se bavio i objavljivanjem popularnih higijenskih crtica medicinskog i sličnog karaktera, a da je i značajan doprinos teorijskom pristupu temi vegetarijanstva u Hrvatskoj.

Ključne riječi: Antun Lobmayer, “Vegetarijanci”, vegetarijanstvo, Hrvatska˝, 19. stoljeće

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

Ovaj rad obrađuje neka od područja djelovanja prof. dr. Antuna Lobmayera s naglaskom na njegov doprinos teorijskom pristupu vegetarijanstvu u drugoj polovici 19. stoljeća, a nastao je kao rezultat višegodišnjeg istraživanja, pregledavanja i uspoređivanja podataka pronađenih u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Državnom arhivu u Zagrebu, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te raznim drugim institucijama koje djeluju u Hrvatskoj, pa i šire.

Autorice Mira Kolar-Dimitrijević i Elizabeta Wagner u radu posvećenom Lobmayeru, objavljenom prije nekoliko godina u Godišnjaku Njemačke narodnosne zajednice1 svoje razmišljanje počinju konstatacijom da “o Antunu Lobmayeru nije napisano ništa” dok se o nekim drugim ličnostima vezanim uz medicinu i popularizaciju socijalne medicine pisalo puno.2 Ova konstatacija djelomično je točna, jer do danas ne postoji temeljiti sveobuhvatni prikaz Lobmayerovog života i rada, iako su ga se mnogi autori povremeno dotaknuli u svojim radovima,3 a njegovu biografiju dao je i Milan Grlović u knjizi Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća. 4 Cjelokupno istraživanje o Lobmayerovom životu i radu tek treba provesti i zbog važnosti koju je on imao kao djelatni sudionik zbivanja u medicini, kulturi i politici druge polovine 19. i početkom 20. stoljeća primjenjujući u Hrvatskoj iskustva stečena u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i Francuskoj.5

Prof. dr. Antun Lobmayer bio je poznat široj javnosti kao liječnik, profesor primaljstva, vijećnik grada Zagreba, narodni zastupnik izbornog kotara Senj, saborski

1 Mira Kolar-Dimitrijević - Elizabeta Wagner, “Antun Lobmayer, liječnik i medicinski pisac, širitelj zdravstvene kulture u Hrvatskoj”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice - VDG Jahrbuch 14/2006, str. 33-44. 2 Autorice misle na Frana Gundruma-Oriovčanina, o kome je izdana “velika i skupa monografija”. Vidi:

Franjo Husinec, Dr. Fran Gundrum Oriovčanin. Gradski fizik u Križevcima, Križevci, 2001. 3 Darja Radović-Mahečić, “Prilog poznavanju opusa Kune Waidmanna”, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 23/1999 , str. 163–176; I. Mance, “Glasnik Društva za umjetnost i umjetni obrt – pitanja stila i popularizacija umjetnosti”, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 28/2004, str. 324–335. Oba rada govore o arhitekturi grada Zagreba te spominju vilu prof. dr. Antuna Lobmayera na Josipovcu broj 9. Vidi i: Jovan Maksimović, “Dr Antun Lobmayer i počeci naše akušerske udžbeničke literature”,

Medicinski pregled 39/1986, br. 9-10, str. 495-501. 4 Milan Grlović, “Antun Lobmayer”, Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća. Sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih podpisa, Zagreb 1898-1900, s. p. 5 Grlović, “Antun Lobmayer”, s. p. Istraživanje koje bi trebalo provesti može polaziti i od teze kolega prof. dr. Antuna Lobmayera koji su na mjesečnoj skupštini Sbora liječnika kraljevina Hrvatske i Slavonije održanoj samo 9 dana nakon njegove smrti, izrazili žaljenje što prof. dr. Lobmayer nije “svojoj užoj struci posvećivao neprestano istu pažnju, već je posegnuo literarno i inače sad na ovu sad na onu struku” (“Mjesečna skupština sbora liječnika kraljevina Hrvatske i Slavonije dne 30. ožujka 1906.”, Liečnički viestnik 28/1906, br. 4, str. 145-149).

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

zastupnik u Ugarsko-hrvatskom saboru u Budimpešti, pisac zdravstvenih djela, te kao član raznih društava onoga doba.6

Rođen je u Rumi 12. kolovoza 1844., a umro je u Zagrebu 21. ožujka 1906. godine. Otac mu je bio poreznik, a majka bijaše iz stare turopoljske obitelji Pukanić.7 Rođen je u obitelji koja je imala puno djece, vjerojatno sedmero.8 Budući da mu otac nije mogao osigurati naobrazbu zbog slabijeg imovinskog stanja, Antun je završio gimnaziju u Vinkovcima kao “štipendist Marija Terezijanske vacovske zaklade”. Obzirom da je bio izvrstan učenik dobio je i “štipendij od tadašnje dvorske kancelarije, da u Beču uči medicinu”, a studij medicine i kirurgije završio je sa vrlo dobrim uspjehom 1869. godine. Po završetku studija usavršavao se kao sekundarni liječnik u “c. kr. obćoj bolnici u Beču” i kod profesora Billrotha u čijoj je kirurškoj klinici proveo dvije godine. Tijekom školovanja pokazivao je literarne sklonosti, pa njegove radove iz toga Slika Antuna Lobmayera - preuzeto iz: Grlović Milan, Album zaslužnih Hrvata XIX.stoljeća, Zagreb, 18981900. (portret nacrtao Stjepan doba možemo naći u časopisima Dragoljub, Naše Kovačević) gore list, Slavonac i Vienac s kojima je surađivao već kao gimnazijalac.9

Prof. dr. Antun Lobmayer nosi njemačko prezime i pripada korpusu Podunavskih Nijemaca i nije se odricao svojeg podrijetla ni u teškim vremenima.10 Sredini u kojoj se nalazio, a u njegovom je to slučaju bilo i područje Hrvatske, davao je velik doprinos kao i narodu s kojim je živio i radio. Po povratku sa studija u Beču 1872. godine, radio je kao privatni, željeznički i uznički (zatvorski) liječnik u Osijeku. Ovdje je 1873. oženio

6 Mnoštvo informacija o Lobmayerovu životu pružaju mnogobrojni nekrolozi. Vidi npr.: Agramer Zeitung 81/1906, br. 70, str. 4; Agramer Tagblatt 21/1906, br. 67; Sriemske novine 19/1906, br. 24; Liečnički viestnik 28/1906, br. 4, str. 142-143; Narodne novine 72/1906, br. 66; br. 67; br. 69; Obzor 47/1906, br.79, str. 2. 7 Grlović, “Antun Lobmayer”, s. p. Prema nepotpisanom članku “Prof. dr. Antun Lobmayer” prezime majke bilo je Puzanić, što je vjerojatno tiskarska greška (Dom i sviet 4/1891, br. 4, str. 70). 8 Grlović, “Antun Lobmayer”, s. p. Jedan brat bio je svećenik August Lobmayer, koji je 1873. bio privremeni upravitelj župe u Erdeviku. Vidi: August Lobmayer, “ Crtice sa hodočasnog puta”, Glasnik

Biskupije Bosanske i Sriemske XXX/1902, br. 1, str. 6-8; br. 3, str. 21-23; br. 6, str. 46-48; br. 7, str. 54-56; br. 8, str. 61-63. Vidi i Antun Jarm: Dijecezanski svećenici koji su djelovali na sadašnjem području Biskupije

Đakovačke i Srijemske od 1701. do 2003. godine, Đakovo, 2003, str. 141. 9 Grlović, “Antun Lobmayer”, s. p. 10 Kolar-Dimitrijević – Wagner, “Antun Lobmayer”, str. 33.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

Antoniju Mayer “skojom je u sretnom braku sproveo 25 godina, dok mu je ne ote nagla smrt 1898. godine”.11 Imali su dva sina Bogdana i Ivana.12 Godine 1906. u trenutku Lobmayerove smrti Bogdan je bio “cand. ingeniearstva”, a Ivan “gimnazijalac VII razreda”.13 O njima je brigu tada preuzela druga Lobmayerova supruga Amélie r. Schanta, a za skrbnika im je određen dr. Ivan Kosirnik, Slika bolnice u Osijeku – preuzeto iz časopisa primarijus i upravitelj bolnice Hrvatska lipa 1 (1875), br. 46 od 14. studenog, str. 379 u Zagrebu.14

Lobmayer ostaje raditi u gradu na Dravi sve do 1877. kad se seli u Zagreb. Osječka faza njegova života vezana je i uz bolnicu iz zaklade Huttler-KohlhofferMonspergove.15 Gradnja bolnice počela je 1873. godine, a Lobmayer je nadzirao gradnju koja je dovršena 1874. godine.16 Gradonačelnik Osijeka Živanović uputio je tada Kr. zem. vladi prijedlog da dr. Antuna Lobmayera postave za drugog primarnog liječnika bolnice navodeći da je “dr Ante Lobmayer također poznat kao vješt liječnik”.17 Stjepan Sršan u knjizi o povijesti zdravstva u Osijeku uočava sličnost organizacije rada u osječkoj bolnici i one koju je Lobmayer primijenio 1877. godine kod ustrojstva prvog Kraljevskog primaljskog učilišta i zemaljskog rodilišta u Zagrebu.18 O bolnici

11 Grlović, “Antun Lobmayer”, s. p. 12 Podatke o djeci nalazimo u oporuci prof. dr. Antuna Lobmayera, koja se čuva u Državnom arhivu u

Zagrebu u fondu Sudbeni stol, Ostavine, sig. Os/19-1906-Lobmayer, kut. 1283. Dokumenti koji su ovdje sakupljeni radi izvršenja oporuke donose podatke o starosti njegovih sinova. Tako u trenutku

Lobmayerove smrti sin Bogdan ima 22, a sin Ivan 17 godina. 13 N. N., “+ Antun Lobmayer”, Narodne novine 72/ 1906, br. 66, str. 2-3. 14 Oporuka prof. dr. Antuna Lobmayera, Državni arhiv u Zagrebu, fond Sudbeni stol, Ostavine, sig.

Os/19-1906-Lobmayer, kut. 1283. 15 Zlata Živaković-Kerže, “Uloga Johanna Kohlhofera, Josefa Huttlera i Cristianna Monspergera u stvaranju bolničke infrastrukture u Osijeku”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice - VDG Jahrbuch 11/ 2004, str. 25-30. 16 Grlović, “Antun Lobmayer”, s. p. 17 Dopis br. 5761-1874. Kamilo Firinger - Vladimir Utvić, Povijest Huttler-Kohlhofer-Monspergerove bolnice u Osijeku. Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1739-1930., Osijek, 1970, str. 58-59. 18 Stjepan Sršan, Izvori za povijest zdravstva Osijeka i Hrvatske 1874-1923., Osijek, 1997, str. 9.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

u Osijeku Lobmayer piše knjižicu od jedanaest stranica pod naslovom Das neue Landesspital in Essek. 19

Zagrebačka faza Lobmayerovog života počinje preseljenjem u Zagreb, gdje je imenovan kr. profesorom primaljstva u Kr. zem. primaljskom učilištu. Ondje je djelovao kao docent sudbene medicine i “zdravnoga zakonarstva” na Zagrebačkom sveučilištu te kao Slika vile prof. dr. Antuna Lobmayera na profesor Škole za primalje.20 Imao Josipovcu u Zagrebu - preuzeto iz . Allgemeine je i privatnu ordinaciju, dok je u vili Bauzeitung, 55 (1889), sl. 82 koju je izgradio na predjelu grada zvanom Josipovac, 1892. otvorio lječilište vodom prema metodi župnika Kneippa.21

Lobmayer je napisao više od 50 tekstova, bilo u obliku knjige ili članka u novinama, a uz originalne tekstove objavljivao je i prijevode.22 Njegovi radovi najčešće su težili popularizaciji medicinskih tema, te su pisani na jednostavan način kako bi bili dostupni što širem čitateljstvu. Osim pisanjem popularnih članaka bavio se i uređivanjem dva časopisa medicinskog karaktera, i to u Osijeku od 1874. do

19 Knjižica je 1874. izdana na gotici u Osijeku. 20 Grlović, “Antun Lobmayer”, s. p. 21 Ovu vilu dao je sagraditi prema arhitektonskom rješenju poznatog arhitekta Kune Waidmanna 1887. godine. Specifična je po tome što je građena u takozvanom narodnom stilu i o njoj postoje razne studije iz vremena gradnje. Studija koju je arhitekt K. Waidmann objavio u uglednom austrijskom časopisu Allgemeine Bauzeitung 55/1889, str. 96 pod nazivom “Villa des Herrn Prof. Dr. Lobmayer in Agram”, sadrži i planove te crtež cijele vile. Osim vile na Josipovcu br. 9, gdje je bio kućevlasnik,

Lobmayer je imao i ordinaciju u Mesničkoj ulici br. 1 od 3. 11. 1890. O adresama stanovanja i rada vidi: • Zagrebački adresar. Obći stanbeni obaviestnik svih oblastih, uredah, družtvah, zavodah, tvornicčarah, trgovacah, obrnikah, kućevlastnikah i inih stanovnikah slob. i kr. glav. grada Zagreba.

Po uredovnih vrelih u vlastitoj nakladi izdao Franjo Teodorović, gradski tajnik u trgovačkoobrtničkom odsjeku gradskoga poglavarstva zagrebačkoga. Zagreb 1889. Stranice: 57, 91, 137, 289 • Hartmanov Sveobći popis stanova sa podpunim adresarom oblasti, ureda, obrtnika i trgovaca kralj. slobodnoga i glavnoga grada Zagreba 1902. Prvi tečaj sa slikom gradonačelnika i tlorisom gradskim.

Stranice: 6, 63, 113, 142, 143, 22 Po nekim autorima napisao je preko 100 radova. Ta brojka nije konačna, jer svakim danom dolazimo do novih saznanja. Pregledavanjem raznih izvora došao sam do slijedećih podataka: • U katalogu Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža Lobmayer je naveden kao autor 76 bibliografskih jedinica, a o njemu i njegovim pisanim djelima postoji 49 bibliografskih jedinica. • U katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu ima 56 bibliografskih jedinica. • U knjizi Građa za Hrvatsku retrospektivnu bibliografiju knjiga 1835-1940, ur. Petar Rogulja, knj. 12, Krp-Lj, str. 159-162 spominje se brojka od 53 bibliografske jedinice. • Podatke o njegovim radovima nalazimo i u: Mirko Dražen Grmek (prir.), Hrvatska medicinska bibliografija, 3 sv., Zagreb, 1955-1984, sv. 1, str. 101; sv. 2, str. 155-160; sv. 3, str. 213.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

1877. Glasnika društva slavonskih liječnika te u Zagrebu od 1885. do 1897. Liečničkog viestnika. Udomaćivanjem u novom gradu nije zaboravio ni Osijek te je sudjelovao u pisanju prve “hrvatske enciklopedije” autora dr. Ivana Zocha i Josipa Mencina, koja je izašla u Osijeku.23 Obrađujući razne teme vezane uz zdravlje, Lobmayer se pozabavio i vegetarijanstvom.24 Iako su se vegetarijanskom prehranom ljudi hranili oduvijek, do većeg interesa za vegetarijanstvo došlo je u prvoj polovici 19. stoljeća. Sredinom tog stoljeća nastaju i prva vegetarijanska društva, a iz toga doba je poznat i veći broj knjiga i drugih tekstova na temu vegetarijanstva.25 Uz našim krajevima uz dr. Ivana Dežmana, koji 1870. piše članak pod naslovom “Vegetalci”, što je prvi tekst Naslovnica knjižice Vegetarijanci izdane u Zagrebu 1886. godine isključivo posvećen vegetarijanstvu na ovim prostorima26, tijekom 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća mnogi autori daju spektar članaka, knjiga, fotografija i karikatura na temu vegetarijanstva. Pisci ga prikazuju na razne načine, tako da nalazimo i tekstove strogo znanstvenog pristupa, kao i šaljive i negativne osvrte. Tako, na primjer, Mijat Stojanović 1866. piše u svojoj zbirci narodnih poslovica “šaljivci pjevaju: Kuharice! Prokleta nebila, nekuhaj nam kupusa bez mesa, nit nam pravi gologuzu čorbu”.27 Biskup đakovački Josip Juraj Strossmayer u svom pismu Franji Račkom od 23. srpnja 1886., pak, piše da nikad ne objeduje sa

23 Ivan Zoch - Josip Mencin (ur.), Hrvatska enciklopedija. Priručni rječnik sveobćega znanja, Osijek, 1887. 24 Godine 2004. kada sam počeo istraživati povijest vegetarijanstva na našim područjima smatrao sam da je tekst “Vegetarijanci” Antuna Lobmayera prvo štivo napisano na naši područjima na ovu temu. Vidi:

Krešimir Belošević, “75. obljetnica osnutka Hrvatskoga vegetarskog društva”, Hrvatska revija 4/2004, br. 2, str. 83-88. No, daljnja istraživanja dala su neka nova saznanja. Prvo spominjanje termina vezanih uz vegetarijanstvo nalazimo u: Ivan Filipović (ur.), Narodna knjiga: Kolendar za godinu 1858. (na str. 167 spominje bilinsku hranu). 25 Prvo vegetarijansko društvo na svijetu osnovano je 1847. u Ramsgateu, Kent, Velika Britanija. O povijesti vegetarijanstva u Velikoj Britaniji vidi više u: Julia Twigg, The Vegetarian Movement in

England 1847-1981: A Study in the Structure of Its Ideology [Vegetarijanski pokret u Engleskoj 1847-1981: Studija strukture i ideologije], doktorska disertacija, London School of Economics,

University of London, 1981. (kompletan tekst doktorske disertacije nalazi se na internetskoj stranici

Međunarodne vegetarijanske unije www.ivu.org). 26 Ivan Dežman, “Vegetalci”, Vienac 2/1870, br. 21 od 21. svibnja 1870, str. 332-333. Isti tekst objavljen je u: Napredak XI/1870, br. 7, str. 55-56; br. 10, str. 78-79, br. 17, str. 129. 27 Mijat Stojanović, Sbirka narodnih poslovicah riečih i izrazah, Zagreb, 1866, str. 49.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

Solovljevim jer je on “siroma vegetarijanac”.28 Ksaver Šandor Gjalski u romanu U noći piše da je lik Bolić “postao u najnovije vrijeme vegetarijanac”.29

Lobmayer je svoju znanstvenopopularnim načinom napisanu higijensku crticu Vegetarijanci u obliku knjižice od 21 stranice objavio Slika reklame za ordinaciju prof. dr. Antuna u Zagrebu na Uskrs 25. travnja Lobmayera u Mesničkoj ulici br. 1 - preuzeto iz: 1886. godine. Isti tekst objavljen je Obzor od 7. studenog 1902., br.256, str. 4 dva puta i kao članak u novinama. Prvi puta u Narodnim novinama na Veliku subotu 1886., znači gotovo istovremeno s knjižicom, a drugi put u Sriemskom Hrvatu, u kojem počinje izlaziti u nastavcima 19. svibnja iste godine. Tako je ustvari navedena crtica objavljena tijekom nepuna dva mjeseca tri puta, te je time postalo, prema dosadašnjem istraživanju povijesti vegetarijanstva na našim područjima, djelo koje je najviše puta Natpis ulice Lobmayerove stube koja se nalazi pored rodilišta u Petrovoj ulici u Zagrebusvojim izlaskom zaintrigiralo javnost. Interes za Lobmayerovu crticu vidi se i iz činjenice da je prikaz rasprave Vegetarijanci objavljen u listovima Stražilovo i Vienac. 30

Lobmayer je ovu higijensku crticu napisao kao odgovor na pismo koje je dobio od “jednog jubilarnog župnika u Slavoniji”.31 Ovaj se župnik, kojem nažalost ne znamo ime, u pismu osvrće na higijensku crticu prof. dr. Lobmayera, objavljenu na 16 stranica pod nazivom Nešto o hrani o Božiću prethodne 1885. godine.32 U ovoj crtici Lobmayer između ostalog iznosi tvrdnju: “Meso je najvažnija hrana čovjeku, pa zato nije ni čudo, da je i najskuplja”.33 Osim ove tvrdnje u knjižici donosi i opis kako se kuha meso, te daje svojevrsni prikaz ostale hrane.

28 Ferdo Šišić (ur.), Korespodencija od Franjo Rački i Josip Juraj Strossmayer, sv. 3, Zagreb, 1931, str. 215-216. 29 Ksaver Šandor Gjalski, “U noći”, Vijenac, 18/1886, str. 642. 30 N. N., “Književne novosti”, Stražilovo 2/1886, br. 21, str. 704-705; N. N., “Bibliografija”, Vienac 18/1886, br. 21, str. 336. U prikazu u Stražilovu nepoznati pisac daje kratke izvatke iz higijenske crtice

Vegetarijanci te pruža informaciju o cijeni pojedinog primjerka, koja je bila 20 novčića. 31 Antun Lobmayer, Vegetarijanci, Zagreb, 1886, str. 5. 32 Antun Lobmayer, Nešto o hrani, Zagreb, 1885. 33 Lobmayer, Nešto o hrani, str. 9.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

Pismo, čiji izvadak prof. Lobmayer donosi u crtici Vegetarijanci, govori između ostalog i to da dotični župnik ima 81 godinu, a od sedamnaeste godine “bez mesa i alkoholnih pićah s jednim jelom pravilno na dan zdravo, kriepko, snažno i okretno” živi.34 Ovaj župnik nabraja vegetarijance starog vijeka,35 donosi podatak da u vrijeme pisanja pisma u svijetu već postoje vegetarijanska društva, od kojih je prvo osnovano 1847. u Ramsgateu u Velikoj Britaniji, te kaže da je i sam član jednog takvog društva iz Njemačke.36

Kao što možemo vidjeti iz činjenice da je u svom ranijem tekstu zagovarao prehranu mesom, Lobmayer očigledno nije bio vegetarijanac, ali ga je ovo pismo potaklo da se ovim pitanjem pozabavi i da se ogleda po literaturi onoga doba. U djelu Vegetarijanci Lobmayer pokušava sažeti razlike između mesne i, kako kaže, bilinske (vegetarijanske) prehrane, te dolazi do zaključka da prehrana čovjeka treba biti raznovrsna. Iz vegetarijanske literature koju je pregledao osvrće se na Weislhäuserovu vegetarijansku kuharicu, koja ima 542 recepta, te navodi da većina recepata sadrži: mlijeko, jaja, maslac, vrhnje, odnosno neke proizvode

Slika iz časopisa Stražilovo 2(1886), br. 21 od 22. svibnja 1886, str. 704-705 u kojemu je izašao prikaz knjige Vegetarijanci

34 Lobmayer, Vegetarijanci, str. 5. 35 Imena vegetarijanaca koje nabraja Lobmayer u svojoj crtici prema pismu “jubilarnoga župnika” su:

“Pythagoras, Sokrates, Seneka, Porfir Virgil, Justus Lipsus, Bernardo, Dominik, Benedikt, Franjo

Asiški, Karlo Boromeo, Ivan Chrysostom , Klement Aleksandrijski, Tertulian, Origines, Laktancijo,

Basilijo, Jerolim i Augustin” (Lobmayer, Vegetarijanci, str. 5). 36 Prema podacima na www.ivu.org Deutsche Verein für Natürliche Lebenswise (Njemačko društvo za prirodno življenje), prvo društvo u Njemačkoj koje je promicalo vegetarijanstvo, osnovao je Eduard

Baltzer 1867. godine. Obzirom da, nažalost, ne znamo ime dotičnoga župnika, ne možemo ni provjeriti kojega je društva u Njemačkoj bio članom. U Hrvatskoj se prvo organizirano vegetarijansko društvo javlja 1928., dakle 81 godinu poslije prvog vegetarijanskog društva u svijetu, kada se u Zagrebu osniva Vegetarsko društvo. O povijesti organiziranja vegetarijanstva u Hrvatskoj vidi: Belošević, “75. obljetnica”; Isti, “Dr. Ivo Pilar – prvi predsjednik Vegetarskog društva”, Pilar 1/2006, br.1, str.109-116;

Isti, “Dr. Ivo Hengster – predsjednik Hrvatskog vegetarskog društva u Zagrebu i razvoj vegetarijanstva u Hrvatskoj”, Godišnjak Njemačke zajednice - DG Jahrbuch 16/2009, str. 101-114.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

životinjskog podrijetla iako je propagiralo vegetarijanstvo.37 U današnje doba Lobmayer to vjerojatno ne bi istaknuo kao nelogičnost, budući da prema današnjim shvaćanjima postoje različite vrste vegetarijanaca ovisno o proizvodima koje jedu, te neke grupe vegetarijanaca koriste i određene proizvode životinjskog porijekla.38

U svom tekstu Vegetarijanci Lobmayer iznosi i težnje vegetarijanaca s kraja 19. stoljeća na čelu s Eduardom Baltzerom, jednim od pionira organiziranog vegetarijanstva u Njemačkoj. Lobmayer ističe da vegetarijanci žele da se način hranjenja sasvim preokrene, budući da su oni “neprijatelji svega onoga, što dolazi od ‘mrtvih životinjah’ (kao da čovjek može jesti meso od životinje prije, nego što zakolje)”, zabranjuju žestoka pića, zaziru od duhana, narkotika, mirodija. Karikatura preuzeta iz Dom i sviet 4 (1891), br. 1 Vegetarijanci piju samo vodu, od 1. siječnja 1891. a hrane se umjereno biljem i drugim “vegetabilijami (gljivami, korjenjem, gomoljnicami, lišćem, cviećem itd).” No, Lobmayer smatra da oni u praksi ne provode dosljedno svoje ideje već, kako je navedeno u spomenutoj kuharici, koriste i proizvode koje deklarativno ne konzumiraju.39

Vegetarijanci prema Lobmayeru “nisu zato zdravi i uztrajni, što ne mrse, nego što su umjereni u svem, što redovito žive, što su mnogo u svježem zraku i što piju

37 Lobmayer, Vegetarijanci, str. 17 38 Zvonimir Šatalić, Vegetarijanska prehrana, nutritivni status vitamina B skupine i razina homocisteina kao čimbenici rizika za pojavu osteoporoze, disertacija, Zagreb, 2009, str. 3. Prema tablici 1.“Podvrste vegetarijanske prehrane” vegetarijanci se danas dijele na sljedeće grupe: • Tradicionalni vegetarijanci - obitelji koje su generacijski vegetarijanci • Novi vegetarijanci - osobe koje su u djetinjstvu bile omnivori, a odnedavno su vegetarijanci • Semi vegetarijanci - osobe koje povremeno konzumiraju ribe ili perad, ali rjeđe od jedanput tjedno • Polo vegetarijanci - osobe koje u svoju prehranu uključuju meso peradi • Pesko vegetarijanci - u prehrani se nalaze i ribe, rakovi i školjke • Lakto vegetarijanci - u prehrani uključuju mliječne proizvode • Ovo vegetarijanci - osobe koje u prehrani koriste jaja • Lakto-ovo vegetarijanci - u prehrani koriste mliječne proizvode i jaja • Makrobiotičari – ovisno o vrsti mogu u prehranu uključivati i ribu • Frutarijanci – osobe koje u prehrani koriste namirnice biljnog podrijetla koje nisu zahtijevale ubijanje biljaka • Sirova prehrana- osobe koje u svojoj prehrani koriste voće, orašasto voće, sjemenke i klice 39 Lobmayer, Vegetarijanci, str. 16

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

samo vode.” Svjestan je da ponekad treba kao liječnik pacijentu preporučiti hranu bez mesa, a ponekad sa mesom. Lobmayer smatra da u jelu i u piću treba biti umjeren te da tako čovjek može djelotvorno i korisno živjeti.40 Na kraju higijenske crtice Vegetarijanci Lobmayer čestita od srca “vriednomu starini…. što mu je tielo toli zdravo i snažno, a duh bistar”, pa mu želi “da ovako čil i zdrav doživi barem Karikatura preuzeta iz Dom i sviet 4 (1891), br. 4, str. 69 Solonovu starost.”41

Higijenska crtica Vegetarijanci i Lobmayerov prilog upoznavanju hrvatske javnosti s ovim načinom prehrane predstavlja, kao što se vidi i iz prije navedenih podataka, samo malen dio njegova doprinosa društvu.

Njegov se značaj vidi i iz činjenice da je, prema izvješćima koja su u danima nakon njegove smrti izlazili u raznim tiskovinama, a najviše u Narodnim novinama, na sabornici povodom Lobmayerove smrti bila izvješena crna zastava. Na Lobmayerovoj su sahrani uz mnoštvo općinstva, liječnika i prijatelja bili prisutni i uglednici: “Levin pl. Chavrak, odjelni predstojnik, Iso dr. Kršnjavi, umir. odjelni predstojnik i sveuč. prof., Franjo dr. Spevec, potpredsjednik Sabora, Nikodem Jakšić i Adolfo pl. Mošinsky, banski savjetnici, Antun Rotter, viećnik stola sedmorice, Bude pl. Budisavljević, nar. zastupnik, dr. Kosirnik, predsjednik zem. zdrastvenog vieća, dr. Krišković, izaslanik obćine grada Senja.”42 Stoga još više čudi činjenica da ga se na prvoj sjednici zagrebačke Gradske skupštine, čiji je bio zastupnik, nisu niti sjetili.43

Ipak, s posebnim je zadovoljstvom potrebno napomenuti da je 22 godine kasnije Skupština grada Zagreba na neki način ispravila svoj postupak nadjenuvši ulici pokraj rodilišta u Petrovoj njegovo ime. Ovaj Lobmayerov put, danas Lobmayerove stube, povezujući Petrovu i Voćarsku ulicu imenovan je 1928., kada je imenovan i Prolaz

40 Lobmayer, Vegetarijanci, str. 17 41 Lobmayer, Vegetarijanci, str. 21. Solon je prema izvorima doživio 100 godina. 42 Narodne novine, 72/1906, br. 69, str. 3; br. 67, str. 3; br. 66, str. 2-3. Tih dana pojavljuje se i obavijest da je umjesto vijenaca na grob Zem. zdrastveno vieće darovalo 50 kruna u humanitarne svrhe. 43 Državni arhiv u Zagrebu, Zapisnici skupština zastupstva slob. i kralj. glavnoga grada Zagreba držanih u godini 1906. Skupština od 5. 4. 1906.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

Ivana Dežmana, koji spaja Ilicu i Tuškanac.44 Osim činjenicom da su iste godine po njima nazvane ulice, koje su time postale podsjetnik na ljude koji su maksimalno doprinosili narodu u kojem su živjeli i radili,45 Lobmayer i Dežman su povezani i činjenicom da su autori prvih pisanih radova o vegetarijanstvu na našim područjima. Zanimljivo je da je iste godine kada su ulice imenovane po njima, u Zagrebu osnovano Vegetarsko društvo s prvim predsjednikom dr. Ivom Pilarom.

Iz podataka koji su nam o prof. dr. Antunu Lobmayeru dostupni, a ovdje su obrađeni, može se iščitati njegov doprinos na različitim poljima na kojima je djelovao. Ovom sam prilikom posebno istaknuo Lobmayerove zasluge za razvoj teorijskog pristupa vegetarijanstvu, dok sam druga područja ostavio budućim istraživanjima. No, bez obzira što Lobmayerov rad još nije dovoljno poznat, jasno je da mu za njegov doprinos temi vegetarijanstva te drugim temama, koje je obradio, pripada vječna hvala.

Prilog 1: Bibliografija prof. dr. Antuna Lobmayera:46

Kolera, Zagreb, s.a. Naši zubi, Zagreb, 1864. Das neue Landesspital in Essek, Osijek, 1874. Poviest kirurgije, Zagreb, 1874. (pretiskano iz „Vienca“ 6/1874, br. 24, 25, 28-31, sadrži bibliografiju). Petition de „Vereines der Aerzte Slavoniens“ zu Essek an die hohe kőnigl. Kroatisch- slavonischdalmatische Landesregierung wegen Regelung und Verbesserung der gerichtsärztlichen Gebűhren [Peticija osječkog liječničkog društva radi uređenja i povišenja naplate za forenzičko vještačenje], Osijek, 1875. Učevna knjiga za učenice primaljstva, Zagreb, 1877. Tko radi djeci o glavi?, Osijek, 1881. (p. o. iz Godišnjeg izvješća Društva slavonskih liečnika) Domaća dvorba bolesnika, Zagreb, 1882. Dvorba bolesnika: predmet nastave, Zagreb, 1882. Pabirci iz higijene, Zagreb, 1882. (?)

44 Državni arhiv u Zagrebu, Zapisnici o skupštinama zastupstva slob. i kralj. Glavnog grada Zagreba godine 1928. Prilog zapisniku skupštine zastupstva slob. i kr. Glavnog grada Zagreba od 14. 5.1928.:

Popis svih novoimenovanih ulica, cesta trgova itd.: • Pod A br. 23. Prolaz iz Ilice u Tuškanac = Ulica Ivana Dežmana ( Dežmanova ulica) • Pod C br. 12. spoj Petrove ulice i Voćarske ceste uz rodilište = Put Antuna Lobmayera (Lobmayerov put) 45 Grlović smatra Lobmayera “dostojnim nasljednikom pokojnog svog druga dr. Dežmana” (Grlović,

“Antun Lobmayer”, s. p.). 46 Izrađeno prema: Petar Rogulja (ur.), Građa za hrvatsku retrospektivnu bibliografiju knjiga 1835-1940, knj. 12 (Krp-Lj), Zagreb, 1988, str. 159-162; Mirko Dražen Grmek (prir.), Hrvatska medicinska bibliografija, 3 sv., Zagreb, 1955-1984, sv. 1, str.101; sv. 2, str. 155-160; sv. 3, str. 213.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

Moda i zdravlje, Zagreb, 1883. Prva pomoć kada tko nastrada, Zagreb, 1883. Tko je jači, onaj i stariji, Zagreb, 1883. Kako valja njegovati malu djecu, Zagreb, 1883. (?) (p. o. iz Dragoljub ili Upisnik, kalendar za javne urede za god. 1883.) Koliko može čovjek živjeti?, Zagreb, 1884. Što nam sladi život?, Zagreb, 1884. Naši zubi, Zagreb, 1884. Rad i odmor, Zagreb, 1885. Radnja i odmor, Zagreb, 1885. Čim se kvari zrak oko nas?, Zagreb, 1885. Nešto o hrani, Zagreb, 1885. Crtice iz javnog zdrastva, s.l., 1886. Vegetarijanci, Zagreb, 1886. Debljanje - bolest, Zagreb, 1886. O zraku, Zagreb, 1886. (predavanje koje je Lobmayer održao 26. 3. 1886. godine u Hrvatskom naravoslovnom družtvu u Zagrebu) Kosa i nokti, Zagreb, 1887. Koža našeg tiela, Zagreb, 1887. Putovanje u zdravlju, Zagreb, 1887. Naša kuća, kakova jest, a kakova treba da bude, Zagreb, 1888. Pogibelji od žive prirode, Zagreb, 1888. Zdravlje u gradu i na selu, Zagreb, 1888. Izvješće o radu VI. medjunarodnoga kongresa za higijenu i demografiju u Beču 1887., Zagreb, 1889. Kako valja pušiti?, Zagreb, 1889. Podneblje prema zdravlju, Zagreb, 1889. Primaljstvo. Učevna knjiga za primalje, Zagreb, 1889. (2. sasvim prer. izd.) Najbolja zamjena materinog mlieka, Zagreb, 1889. O sušici, Zagreb,1890. Dječje bolesti, Zagreb, 1890. Škola i zdravlje djece, Zagreb, 1890. Gimnastika plućah, Zagreb, 1891. Izvještaj o svom izaslanstvu u Berlinu, Zagreb, 1891. Kochov liek, Zagreb, 1891. Majka nad bolestnim djetetom, Zagreb, 1892.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

Naši nevidljivi neprijatelji, Zagreb, 1892. Lječilište mrzlom vodom na Josipovcu nad Zagrebom, Zagreb, 1892. Kolera, Zagreb, 1892. Nešto o snu, Zagreb, 1893. O nervoznosti, Zagreb, 1894. Higijena glasa, Zagreb, 1895. Kr. Primaljsko učilište i Zemaljsko rodilište u Zagrebu od god. 1877. do god. 1896., Zagreb, 1896. Njega i odgoj djece prvih godina života, Zagreb, 1897. (drugo izdanje) Primaljstvo. Učevna knjiga za primalje, Zagreb, 1898. (3. sasvim prer. izd.) Čovjek i njegovo zdravlje, Zagreb, 1898. Kućni liečnik, Zagreb, 1900. (postoji i primjerak bez slike u boji, tiskano već krajem 1899. godine) Primaljstvo. Učevna knjiga za primalje, Zagreb, 1906. (4. nepromjenj. izd.) Čovjek i njegovo zdravlje, Zagreb, 1912. (2 izd.) Kućni liečnik, Zagreb, 1913. Primaljstvo. Učevna knjiga za primalje, Zagreb, 1913. (5. izd. prir. prof. dr. Franjo Durst, predstojnik Kr. zemalj. primaljskog učilišta u Zagrebu) Primaljstvo. Učevna knjiga za primalje, Zagreb, 1923. (6. popravlj. izd. prir. prof. dr. Franjo Durst, predstojnik Kr. Sveučilišne klinike za ginekologiju i primaljstvo, predstojnik Kr. primaljskog učilišta u Zagrebu)

Osim što je napisao izvorne radove, koji su većina izdani kao knjige, a neki objavljeni u listovima: Naše gore list, Glasonoša, Slavonac, Dragoljub, Pester med. chir. Presse, prof. dr. Antun Lobmayer preveo je knjigu za mladež Valentin Duval 1863.godine.

Prilog 2: Transkripcija i prijevod oporuke prof. dr. Antuna Lobmayera:47

Mein letzter Wille

In Anbetracht meines zweiten Verehelichung mit meiner nunmehrigen Gemalin Amélie Lobmayer erachete ich es für meine Pflicht das Verhältnis dieser meiner Frau mit meinen Kindern aus erster Ehe: Bogdan und Ivan Lobmayer in Betreff meines Vermögens in gerechter und billiger Weise zu ordnen. Geleitet von der Erwägung, dass meine Gemalin Amélie Lobmayer die schwierige Pflicht übernommen hat, Mutterstelle an meinen beiden Kindern zu vertreten, für welchen Liebesdienst die möglichste Sicherstellung ihrer materiellen Existenz gewiss nur eine geringe Entlohnung sein kann, erwägend ferner, dass

47 Državni arhiv u Zagrebu, fond Sudbeni stol, Ostavine sig. Os/ 19-1906- Lobmayer , kut. 1283. Oporuka je datirana s 30. 5. 1903., a dopuna oporuke s 15. 11. 1904. Sačuvane su u ovjerenom prijepisu, što može objasniti određeni broj pogrešaka koji u tekstu nalazimo. Transkripciju je izradila dr. sc. Marija

Karbić, a prijevod dr. sc. Ivana Horbec.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

meine beiden Kinder Bogdan und Ivan ihr mütterliches, resp. grossmütterliches Erbtheil bezitzen und dass es mit mit (!) Gottes Hilfe vergönst sein wird ihnen aus meinen eigenen Erwerbe eine derartige Erziehung zu geben, dass ihre materielle Existenz, auch abgesehen von dem ohnehin unzureichenden Vermögen in ihrer Erwerbsfähigkeit gegründet und gesichert sein wird, halte ich es für recht und billig und erkläre zugleich als meinen ernstlichen und wolbedachten

letzten Willen

dass mein unbewegliches Habe, welches ich zur Zeit meines Ablebens bezitzen werde, zur Hälfte meiner Frau Amélie Lobmayer als freies Erbe und Eigenthum, zur andern Hälfte aber ebenso meinen beiden Kindern Bogdan u. Ivan zu gleichen Theilen zufallen soll. Da mein unbewegliches Vermögen aus dem Miteigenthum zur Hälfte aus dem Villenbesitze am Josipovac No. 9. Grundbuchseinlage No. 896. der obern Stadt Agram bestelt – dieser Besitz in natura nicht theilbar ist, so soll eine Veräusserung dieses Besitzes zum Zwecke der Erbtheilung während der Minderjährigkeit meiner beiden Kinder Bogdan und Ivan nur im Falle ausserordentich günstiger Umstände mit Einstimmung des Vormundes und der Vormundschaftsbehörde stattfinden. Während der Minderjährigkeit meiner Kinder Bogdan und Ivan steht meiner Frau die vollständige Nutzniessung meines unbeweglichen Gutes zu und hat sie für die weitere Ausbildung meiner beiden Kinder bis zu ihrer Volljährigkeit zu sorgen und die Kosten hiefür auch von dem grossmütterlichen resp. mütterlichen Erbtheile meiner beiden Kinder zu bestreiten. Mein sämtliches bewegliches Vermögen habe ich bei meinen Lebzeiten verschenkt. Bis zur Volljährigkeit meiner beiden Kinder Bogdan u. Ivan hat meine Gemalin Amélie Lobmayer ihr Erbtheil und Vermögen in Bewahrung. Im Übrigen bane ich auf die gegenseitige Liebe und Achtung zwischen meinen hier eingesetzten Erben durch deren dauernde Eintracht meinem Willen in jeder Weise am besten entsprochen sein wird. Urkund dessen meine eigene Schrift und Unterschrift.

Agram am 30. Mai 1903. Prof. Dr. Anton Lobmayer m. p.

P. S. Zum Vormund meiner beiden Kinder Bogdan und Ivan habe ich meinen alten Freund und Collegen H. Dr. Ivan Kosirnik, Primarius u. Spitalsdirector in Agram bestellt, was er mir auch gütigst zusagte.

Agram am 15. November 1904. Prof. Dr. Anton Lobmayer m. p.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

Moja posljednja želja

S obzirom na moj drugi brak sa sadašnjom suprugom Amélie Lobmayer, smatram svojom obavezom pravedno i razumno urediti odnos te moje supruge i moje djece iz prvoga braka - Bogdana i Ivana Lobmayera – prema mojoj imovini.

Vođen prosudbom da je moja supruga Amélie Lobmeyer preuzela tešku obavezu nadomjeska majčinstva mojoj djeci i da je osiguranje njezine materijalne egzistencije sigurno tek mala nadoknada za njezinu ljubav, kao i s obzirom da oba moja djeteta Bogdan i Ivan posjeduju udio u nasljedstvu svoje majke, odnosno bake i da će im s Božjom pomoći iz mojeg vlastitog imetka biti omogućeno takvo obrazovanje koje će im osigurati materijalnu egzistenciju, neovisno o ipak nedostatnom imetku po nasljedstvu, smatram pravednim i razumnim te ujedno proglašavam svojom iskrenom i dobronamjernom

posljednjom željom

da polovica nepokretne imovine koju budem posjedovao u trenutku svoje smrti pripadne mojoj ženi Amélie kao slobodno nasljedstvo i imovina, a druga polovica u jednakim dijelovima mojoj djeci Bogdanu i Ivanu.

S obzirom da polovicu moje nepokretne imovine čini suvlasnički udio u posjedu vile na Josipovcu br. 9., uknjižen u gruntovnicu pod br. 896 Gornjega grada u Zagrebu i da se taj posjed ne može dijeliti, tijekom maloljetnosti moje djece Bogdana i Ivana taj se posjed može prodati isključivo pod iznimno povoljnim uvjetima i uz suglasnost skrbnika i skrbničkog ureda. ( tj. Sirotinjsko povjerenstvo slobodnog i kr. glavnog grada Zagreba)

Tijekom maloljetnosti moje djece Bogdana i Ivana mojoj supruzi stoji na raspolaganju neograničeno uživanje moje nepokretne imovine. Ona se mora brinuti za daljnje školovanje moje djece do njihove punoljetnosti te pokrivati troškove školovanja i iz njihovog udjela u bakinom, odnosno majčinom nasljedstvu.

Cjelokupnu moju pokretnu imovinu poklonio sam tijekom života.

Do punoljetnosti moje djece Bogdana i Ivana moja supruga Amélie Lobmayer čuva njihov dio nasljedstva i imovinu.

U ostalome, međusobnu ljubav i poštovanje mojih ovdje navedenih nasljednika temeljim na trajnom slaganju s mojom željom u svakom pogledu, za valjanost koje potpisujem vlastoručnim pismom i potpisom

Zagreb, 30. svibnja 1903. Prof. dr. Anton Lobmayer, m.p.

P.S.

Za skrbnika mojoj djeci Bogdanu i Ivanu odredio sam svojeg starog prijatelja i kolegu gdna Dr. Ivana Kosirnika, primariusa i direktora bolnice u Zagrebu, što mi je i on obećao. Zagreb, 15. studeni 1904. Prof. dr. Anton Lobmayer, m.p.

[prijepis] Krešimir Belošević

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 81-98 Krešimir Belošević: Prof. dr. Antun Lobmayer i “Vegetarijanci” ...

Sažetak

Prof. dr. Antun Lobmayer poznati je liječnik, pripadnik njemačke narodnosti koji je veći dio svog života proveo radeći u Hrvatskoj. Djelovao je i kao zastupnik u gradskim zastupstvima gradova Zagreba i Senja te je bio i saborski zastupnik. Osim praktičnim liječničkim radom bavio se je i objavljivanjem popularnih higijenskih crtica medicinskog i sličnog karaktera. Jedna od ovakvih crtica je njegovo djelo pod nazivom “Vegetarijanci” iz 1886. godine, u kojoj na jednostavan način pruža širem čitateljstvu osnovne informacije o ovoj temi. Tekst je tijekom jedne godine tiskan tri puta, a i više je puta referiran u onodobnim časopisima te je time Lobmayer dao značajan doprinos teorijskom pristupu temi vegetarijanstva u Hrvatskoj.

Prof. Dr. Antun Lobmayer und die „Vegetarier“ – sein Beitrag der Theorieentwicklung des Vegetarismus in Kroatien

Zusammenfassung

Prof. Dr. Antun Lobmayer war ein bekannter Arzt, Angehöriger der deutschen Nationalität, der den größten Teil seines Lebens in Kroatien arbeitete und verbrachte. Er war Vertreter in Stadtverwaltungen der Städte Zagreb und Senj und Abgeordneter im Parlament. Neben der praktischen Arztarbeit befasste er sich auch mit der Veröffentlichung der populären Notizen aus der Medizin und ähnlichen Fächern. Eine von diesen Notizen ist auch sein Werk unter dem Titel „Die Vegetarianer“ aus dem Jahre 1886, in dem er auf eine einfache Weise die Grundinformationen über dieses Thema dem breiteren Publikum darstellte. Der Text wurde in einem Jahr drei Mal veröffentlicht und mehrmals in damaligen Zeitschriften referiert. Auf diese Weise gab Lobmayer der Theorie des Vegetarismus in Kroatien einen bedeutenden Beitrag.

Schlüsselwörter: Antun Lobmayer, die „Vegetarier“, Vegetarismus, Kroatien, 19. Jahrhundert

98