Snježana Paušek-Baždar i Renata Trischler Gustav Pexidr i hrvatsko kemijsko nazivlje

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 109-116 Snježana Paušek-Baždar i Renata Trischler: Gustav Pexidr i hrvatsko kemijsko nazivlje

prof. dr. sc. Snježana Paušek-Baždar UDK: 54-05 Pexidr, G. HAZU – Zavod za povijest 54(497.5)”18/19” i filozofiju znanosti Izvorni znanstveni rad Zagreb Primljeno: 20.09.2010. Prihvaćeno: 26.09.2010.

mr. sc. Renata Trischler

Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj Osijek

Gustav Pexidr i hrvatsko kemijsko nazivlje

Autorice u radu prikazuju rad i djelovanje Gustava Pexidra (1859.-1931.), rođenog Osječanina koji je osamnaest godina djelovao kao profesor opće, agrikulturne i analitičke kemije i kao voditelj laboratorija Kraljevskog gospodarskog i šumarskog učilišta u Križevcima, potom sedam godina kao profesor kemije i ravnatelj Kraljevske realne gimnazije u Osijeku, a zatim, sve do umirovljenja, dvadeset godina u istom svojstvu na Kraljevskoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Istražen je i istaknut Pexidrov doprinos u stvaranju hrvatskog kemijskog nazivlja.

Ključne riječi: Gustav Pexidr, kemija, Križevci, Osijek, hrvatsko kemijsko nazivlje.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 109-116 Snježana Paušek-Baždar i Renata Trischler: Gustav Pexidr i hrvatsko kemijsko nazivlje

I. O životu i radu Gustava Pexidra

Gustav Pexidr je rođen od oca Joannesa i majke Paulise Pexidr (rodom Eisenbach) 18. veljače 1859. u osječkoj Tvrđi, gdje je i kršten imenom Gustavus Franciscus Xaverus Pexidr. Umro je 12. travnja 1931. u Novom Vinodolskom1 . Po nalogu ministra školstva Austrijske carevine Lea Tuna, dokinuta je Kraljevska zagrebačka akademija znanosti i njen Filozofski fakultet (1850.) na kojem se predavala i fizika, u smislu physis

Gustav Pexidr (Osijek, 1859.- Novi Vinodolski 1931.) (nauk o prirodi). Tako u Hrvatskoj gotovo četvrt stoljeća nije bilo visokoškolske nastave iz prirodnih znanosti. Naime, Sveučilište je obnovljeno tek 1874. godine, odnosno njegove prirodoslovne katedre su utemeljene 1876. Nakon dokinuća Kraljevske zagrebačke akademije znanosti, nastava fizike i prirodnih znanosti je premještena u treći i četvrti razred hrvatskih realnih (prirodoslovnih) gimnazija2 . Malo je poznato da je i Gustavov otac, Ivan Pexidr bio jedan od prvih profesora fizike na Realnoj gimnaziji u Osijeku, gradu u kojem je rođen Gustav3 .

Gustav Pexidr je završio srednjoškolsko obrazovanje u Beču, a studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Pragu, gdje je i diplomirao već u dvadesetoj godini života te stekao naslov profesora kemije (1879.). Iste godine imenovan je profesorom opće, agrikulturne i analitičke kemije te voditeljem Kemijskog laboratorija na Kraljevskom gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcima. Austrijska vlada je, u cilju razvitka gospodarstva i blagostanja Hrvatske, odobrila utemeljenje tog Učilišta, pa je ono započelo s djelovanjem već godine 1860., prije Akademije znanosti i umjetnosti (1861.), i prije modernog Sveučilišta u Zagrebu (1874.). Križevačko učilište je bilo prvo u Hrvatskoj na kojem je započeta eksperimentalna nastava iz kemije. U to doba kemija se nazivala imenom ludžba (lučba), a kemijski laboratorij Ludžbarnica, odnosno Lučbarnica. Stoga je Križevačko učilište u drugoj polovici 19. stoljeća postalo rasadnik kemičara, koji će kasnije djelovati kao profesori na hrvatskim realnim gimnazijama, a još kasnije na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu4 .

1 Državni arhiv u Osijeku, Knjiga rođenih 1855-1874, Osijek II, Knjiga 532, str. 60. Zahvaljujem dr. sc.

Zlati Živaković-Kerže iz Osijeka, koja mi je provjerila i dostavila ove podatke. 2 Drago Grdenić, «Sveučilišna kemijska nastava u devetnaestom stoljeću», Croatica Chemica Acta,

Supplementum 50, 1977., 19. 3 Antun Cuvaj, Građa za povijest školstva kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, knjiga V, Zagreb 1910., 216-217; 252-254. 4 Snježana Paušek-Baždar, «Kemičari na Kraljevskom gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcima», pomenica o devedesetoj obljetnici postojanja Agrikulturno-kemijskog zavoda u Križevcima, Križevci 1993, 21-29.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 109-116 Snježana Paušek-Baždar i Renata Trischler: Gustav Pexidr i hrvatsko kemijsko nazivlje

Gustav Pexidr dolazi na mjesto profesora Križevačkog učilišta u doba nakon njegova preustrojstva, kada se uvode suvremena kemijska područja: opća, agrikulturna i analitička kemija, pa on predaje sva tri predmeta. Ujedno je uspio proširiti Kemijski laboratorij, tako što je dobio četiri nove prostorije u novoizgrađenoj zgradi. Neko vrijeme je djelovao i kao ravnatelj Učilišta (1890.-1897.). Nakon osamnaest godina što ih je proveo u Križevcima, Gustav Pexidr 1897. odlazi na mjesto profesora i ravnatelja Kraljevske realne gimnazije u Osijeku, gdje je proveo Pexidrova knjižica o zagrebačkom potresu (iz 1880. godine) sedam godina. Godine 1904. je premješten u svojstvu profesora i ravnatelja na Kraljevsku realnu gimnaziju u Zagreb, gdje je djelovao sve do svog umirovljenja (1924.). Godine 1913. razdvojila se Prva od Druge Kraljevske zagrebačke realne gimnazije. Ravnatelj Prve je ostao Pexidr, a za ravnatelja Druge je imenovan Milan Žepić5 .

Gustav Pexidr je bio i član Upravnog odbora Gospodarskog društva, pa je u tom svojstvu djelovao kao porotnik na više gospodarskih izložaba (Zagreb - 1891., Beč - 1894. i Budimpešta - 1896.). Bio je i kulturni vijećnik, dopisni član Zagrebačke trgovačko obrtničke komore i gradski odbornik u Križevcima. Objavio je više radova u Vjesniku za gospodarstvo i šumarstvo Križevačkog učilišta, u Šumarskom listu, u Gospodarskom listu i u Glasniku Hrvatskog prirodoslovnoga društva. Objavio je i jednu knjižicu na njemačkom jeziku o zagrebačkom potresu iz 1880. godine6. No, osobito je poznat kao pisac i prevoditelj udžbenika iz kemije i fizike na hrvatski jezik, čime je znatno pridonio poznavanju, uvođenju i utemeljenju hrvatskih kemijskih naziva.

Pexidr je zajedno s Ivanom Potočnjakom, profesorom fizike Križevačkog učilišta, objavio udžbenik Fizika i kemija za ratarnice i druge niže škole (Zagreb, 1884.). No, Pexidr je sam objavio udžbenik Kemija za niže razrede srednjih učilišta po sedmom

5 Snježana Paušek-Baždar i Nenad Trinajstić, «Hrvatska kemija u 19. stoljeću», Kemija u industriji, god. 55, br. 7-8, Zagreb 2006., 333-339. 6 Gustav Pexidr, Beitrag zur Kenntniss der durch das Erdbeben vom 9. November 1880 hervorgebrachten

Erscheinungen der «Sandschlamm-Auswürfe» auf den Erdspalten bei Resnik und Drenje in der Nähe von Agram, Agram 1880., 12 str.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 109-116 Snježana Paušek-Baždar i Renata Trischler: Gustav Pexidr i hrvatsko kemijsko nazivlje

izdanju Antuna Kauera (Zagreb, 1887.). Radi se zapravo o nedoslovnom prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik udžbenika iz kemije, autora Antuna Kauera7. Naime, Pexidr je prijevod tog udžbenika nadopunio i preinačio, što je bila česta praksa u to doba. Udžbenici i knjige iz prirodnih znanosti se nisu prevodili doslovno, stoga što su se u razdoblju od objavljivanja izvornika do njegova prijevoda, dogodila nova otkrića i postavile nove teorije, pa su se one uvrštavale u određeni prijevod. To se osobito odnosilo na područje kemije, koja se naglo razvijala u drugoj polovici 19. stoljeća. Tako i Pexidr u Predgovoru svog udžbenika navodi da je više toga «ispravio, promijenio i popunio», jer «Ono što valja za prevođenje pjesama, ne valja i za strukovne sastavke i knjige». On također navodi koje sadržaje je ispravio i što je novo dodao, pa je tako po «Kauerovoj knjizi samo izradio hrvatsku knjigu», a za što je bio ovlašten od Visoke vlade. Stoga, u prijevodu Kauerove knjige ima mnogo onoga što pripada Pexidru.

Rasprava Gustava Pexidra i Moje Medića o hrvatskim kemijskim nazivima

Tekst Pexidrove Kemije za niže razrede srednjih učilišta po sedmom izdanju Antuna Kauera (Zagreb, 1887.) bio je predmet rasprave o kemijskom nazivlju s profesorom zoologije Zemunske realne gimnazije Mojom Medićem (Dobroselo, Lika, 1855.- Zemun, 1939.). Naime, iste godine po objavljivanju Pexidrovog prijevoda s dodacima Kauerovog djela, tiskan je u Vjesniku za gospodarstvo i šumarstvo Križevačkog učilišta prikaz tog prijevoda. Autor tog prikaza, potpisan samo inicijalima P.K. je pohvalio prijevod i istaknuo ga kao primjer korektnosti i stručnosti: «Preporučujemo stoga tu knjižicu svakomu da se u slučaju potrebe posluže kemijskom terminologijom, kako je u nazočnom djelu izvedena u sporazumku s odličnim poznavalci našeg jezika na temelju obćenite znanstvene terminologije» i dalje: «U nazočnoj knjižici lako će svatko naći za svaki važniji kemijski spoj i sa jezikoslovnog i stručnog gledišta korektan naziv». Također je naveo da je, pored anorganske, zastupljena i organska kemija: «za koju uopće u hrvatskom jeziku nema druge knjige, gdje bi ona sistematično, na donekle bar znanstvenom temelju bila izrađena». Poznato je da je prvi udžbenik organske kemije na hrvatskom jeziku Organska kemija ili kemija ugljikovih spojeva za više razrede realnih gimnazija i realka (Zagreb, 1893.), autora Julija Domca (1853.- 1928.), objavljen tek šest godina nakon Pexidrova prijevoda. Na kraju je prikazatelj citirao i jednog od recenzenata prijevoda, tadašnjeg profesora kemije na Osječkoj realnoj gimnaziji Jovana Jovanovića: «Rukopis napisan je veoma lijepim i lako razumljivim jezikom što je za svaku školsku knjigu od velike važnosti»8 .

Vjerojatno su tolike pohvale upućene Pexidru zasmetale Moji Mediću, profesoru biologije (zoologu, preciznije ihtiologu) na Zemunskoj realnoj gimnaziji. Stoga je

7 Anton Kauer (1831-1914) je bio austrijski kemičar, profesor na općim i realnim gimnazijama u

Leobenu i Beču. Njegov udžbenik Elemente der Chemie für die unteren Klassen der Mittelschulen je u razdoblju od 1869. do 1895. doživio čak osam izdanja. Vidi: Konstantin Wurzbach, Oestereische

Biographysche Lexicon, sv. 3, Wien 1993., 268. 8 «Dra. Antuna Kauera kemija», Viestnik za gospodarstvo i šumarstvo, sv. I-IV, Križevci 1888., 54-55.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 109-116 Snježana Paušek-Baždar i Renata Trischler: Gustav Pexidr i hrvatsko kemijsko nazivlje

on napisao opširnu (u dva nastavka) kritiku o Pexidrovu kemijskom nazivlju i objavio je, već slijedeće 1888. godine u časopisu Javor9. No, iste godine Pexidr je u opsežnom članku u Vjesniku za gospodarstvo i šumarstvo Križevačkog učilišta opovrgao sve Medićeve navode. Tako je Pexidr pokazao da Medić ističe prvenstvo turskog i srpskog nazivlja nauštrb hrvatskog, ali je pokazao i Medićevo nepoznavanje kemije i novijih kemijskih dostignuća.

Primjerice, Medić je spočitavao Pexidru što piše kositar umjesto kositer , a argument mu je bio taj što ličke domaćice kažu kositrena žlica, pa stoga mora biti kositer. Potom, zašto piše kapa, a ne kapak Pexidrov prijevod udžbenika iz kemije Antuna na destilacijskom aparatu, zašto Kauera, s preinakama i dodatcima. kožica, a ne kožurica ili ljuska, zašto olovov, a ne olovan ili olovski, zašto prorez (olovo je na prorezu modrosive boje), a ne zarezotina, zašto Speichel prevodi sa slina, a ne pljuvačka itd.

Pexidr je u svom odgovoru nastupio prilično pomirljivo. Tako, na primjer, kada mu Medić prigovara da se kaže surutka, a ne sirutka, Pexidr navodi: «Sirutka govori se po svoj županiji varaždinskoj, zagrebačkoj i križevačkoj, a također u Slavoniji, pa ako se po Srijemu i drugdje veli surutka, nije baš to dokazom da sirutka ne valja, već mislim da je dobro i jedno i drugo. I Mijat Stojanović spominje u nekih poslovicah riječ sirutka, a rabe je i strukovni pisci, kao n. pr. Jagić i Dežman». Osvrćući se pak na znanstveno nazivlje Pexidr kaže: «Ne može se u znanosti uvijek onako pisati, kako narod govori. Ako narod n.pr. veli, da se krv «usiri» kada iz žile izteče, ne možemo tako pisati u kemiji. To je u znanosti sličan pojav onomu, kada se iz mlijeka izluči sirnina (casein), dakle grušanje (coagulacija, Gerinnen), a ono što se izluči jest gruševina (coagulum). Ti se izrazi imadu u znanosti rabiti za sve slične pojave»10 .

9 Javor, list za zabavu pouku i književnost, za godinu 1888., Novi Sad 1888., 188-191; 202-206. O Moji

Mediću vidi nekrolog: Priroda, god. XXX, br. 2, 61-63. 10 Gustav Pexidr: «Gospodinu profesoru Moji Mediću u Zemunu», Viestnik za gospodarstvo i šumarstvo, sv. I.-IV, Križevci 1888., 94-117. Mijat Stojanović (1818.-1881.) je bio sakupljač narodnih naziva i običaja, narodni zastupnik i miljenik biskupa J.J. Strossmayera. Vatroslav Jagić (1838.-1923.) i Ivan

Dežman (1841.-1873.) su bili poznati hrvatski jezikoslovci.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 109-116 Snježana Paušek-Baždar i Renata Trischler: Gustav Pexidr i hrvatsko kemijsko nazivlje

Medić također prigovara Pexidru što koristi riječ maslac, jer bi trebao koristiti netopljeno maslo. Pexidr mu odgovara da su ga tome vjerojatno naučile «ličke babe», jer netopljeno maslo zvuči poput onoga kad bi, na primjer, umjesto šljive rekli nekuhani pekmez. Isto tako, voda nije izmlačena, kako tvrdi Medić, nego je mlaka ili mlačna, a Hopfen je hmelj, a ne po Mediću hmeljka ili hmeljevina. Stoga Pexidr kaže: «Ono što u pivarstvu se njemački zove Hopfen imamo nazvati bez dvojbe «hmeljem», kao što kažemo n. pr. jabuka. šljiva itd. za stablo i plod, a ne treba nam ni «hmeljka» ni «hmeljevine» kako tvrdi g. Medić». Na Medićev pak prigovor da se kaže tvrdina, a ne tvrdoća,

Naslovnica časopisa u kojem je Mojo Medić tiskao kritiku Pexidrova prijevoda. Pexidr također odgovara: «Tvrdoća ne valja g. Mediću za «Hearte» kod ruda, jer to znači «Geitz», a tvrdi da je pak Živko Vukasović pisao «tvrdina». Nu u Vukosovićevih bilješkah, što ih je nakon njegove smrti izdao naš dični prof. Đuro Pilar čitam na više mjesta «tvrdoća», a ne «tvrdina»11 .

Kako je Medić prebacio Pexidru da ne zna razlikovati kristalnu od konstitucione vode, Pexidr je ukazao na Medićevo nepoznavanje kemije. Naime, Medić nije bio kemičar, pa nije shvaćao da je i kristalna voda također kemijski vezana u određenom spoju i da se zapravo ne razlikuje od konstitucione, što je Pexidr obrazložio u svom odgovoru na primjeru silikata. Isto tako, kada mu je Medić prebacio njegovu kemijsku podjelu na kisele, osnovne i indiferentne okside, Pexidr mu odgovara da je za tu podjelu imao «temeljita razloga» te se poziva na kemijska djela tada relevantnih autora: Roscoa, Büchnera, Gorup Besaneza i Lothar-Mayera.

Pexidr također navodi da Medić radije rabi turske, negoli hrvatske riječi, pa kaže: «I turske riječi za nas su tuđe, pa im ne smijemo odviše mjesta ustupiti u našem jeziku, a osobito ne u strukovnoj literaturi. To valja navlastito za one rieči, koje su poznate samo jednomu dielu našega naroda. Ako pak moramo primiti njeke turske rieči u našu knjigu za to, jer su već odavna u narodu ukorijenjene, onda isto valja i za slične rieči, koje potiču iz drugih jezika». Tako Pexidr navodi primjer za riječ emajl (franc.

11 Hrvatski prirodoslovac Živko Vukasović (1829.-1874.), pisac više djela, bio je među prvim članovima

Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Dao je doprinos kemijskom nazivlju svojom knjigom

Rudoslovlje i zemljoznanstvo za više gimnazije, Zagreb 1864. Đuro Pilar (1846.-1893.) je bio prvi sveučilišni profesor mineralogije i gologije na obnovljenom, modernom Sveučilištu u Zagrebu (1874.).

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 109-116 Snježana Paušek-Baždar i Renata Trischler: Gustav Pexidr i hrvatsko kemijsko nazivlje

émail, gleđ, caklina), za koju Medić koristi izraz savat: «Ne uviđam zašto u strukovnih knjigah ne bi pisali n. pr. «email», mjesto «savat», pošto je prva rieč francuska, a druga turska, ali je zato ona prva poznata na daleko i na široko».

Premda se protivio uvođenju turcizama i srbizama u hrvatski jezik, Pexidr se protivio i pohrvaćivanju «strogo kemijskog nazivlja», što se pokazalo razumnim i povijesno opravdanim. Tako on u istom broju Viestnika za gospodarstvo i šumarstvo Križevačkog učilišta navodi: «Onaj bo, koji nezna, što je to n. pr. kalij, natrij, magnezij, chlor, brom, vapnikov sulfat, i.t.d., taj neće stvar ni za dlaku bolje pojmiti, ako mu napišete pepelik, sodik, gorčik, solik, smrdik, vapnikov sumporan i.t.d.». Na kraju, Pexidr završava svoj članak s jednom lijepom misli i porukom, koja i danas treba vrijediti za sve pisce, a koju je preuzeo iz Predgovora V. Vezića Ifgenija, u izdanju Matice hrvatske (Zagreb, 1887.). U toj poruci on kaže da učen čovjek ne smije pisati po staroj pučkoj izreci «Piši kako narod govori», već po onoj «Piši po ustima naroda i po knjizi, kao što izobražen čovjek ima misliti i pisati».

Nije čudno što je Gustav Pexidr imao tako primjeran i napredan stav prema hrvatskom kemijskom nazivlju kada se zna da je njegov otac fizičar Ivan, zajedno s nekim drugim gimnazijskim profesorima djelovao u Školskom odboru, odnosno u njegovu pododboru za sastavljanje terminološkog rječnika. Naime, nakon pada apsolutizma 1862. započeo je u Hrvatskoj djelovati Školski odbor, savjetodavno tijelo Kraljevskoga dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoga namjesničkog vijeća. Na sjednici koja je održana dvije godine kasnije (26. rujna 1864.) u Zagrebu, pod predsjedanjem Franje Račkoga donesena je odluka o sastavljanju «terminologičkoga rječnika», a u cilju potrebe «izjednačenije porabe nazivlja». Tada su osnovani odbori i pododbori za rad u pojedinim strukama. U pododboru za fiziku, matematiku, strojoslovlje, opisno mjerstvo, crtanje i graditeljstvo, uz Bakotića, Baltića, Čačića, Jelovšeka, Kiseljaka, Kostića, Magdića, Stožira, Tušeka i Utješenovića, djelovao je i Gustavov otac Ivan Pexidr. Prilozi tih profesora su bili temelj za kasnije sastavljanje Hrvatsko-njemačkotalijanskog rječnika znanstvenog nazivlja (Zagreb, I dio 1875., II dio 1876.) Bogoslava Šuleka (1816.-1895.). U pismenoj ponudi Šuleku navedeno je mišljenje odbora i pododbora po kojem bi se u sastavljanju Rječnika trebalo čuvati od dviju krajnosti: «od pretjerana purizma i bespotrebna klasicizma. Stoga imali bi se u taj riečnik uzeti za znanstveno nazivlje oni izrazi hèrvatski, koji ili su (kano u starijih znanostih) od vajkada unišli u porabu, ili pako dadu se sastaviti bez povriede duha toga jezika. Gdie neima ni jednoga ni drugoga, ondie bi se imao pridéržati tehnički izraz znanstveno prilagođen hèrvatskomu jeziku»12. Očev rad na stvaranju hrvatskog prirodoslovnog i fizikalnog nazivlja potaknuo je i utjecao na Gustava Pexidra da se bavi istim pitanjima na području kemije.

12 Ivan Martinčić, «Pogovor ili zaglavak pretisku Hrvatsko-njemačko- talijanskoga rječnika znanstvenoga nazivlja», u: Bogoslav Šulek, Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenog nazivlja, II svezak,

O-Ž, Zagreb, 1990., 1373-1375.

DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 109-116 Snježana Paušek-Baždar i Renata Trischler: Gustav Pexidr i hrvatsko kemijsko nazivlje

Doprinos Gustava Pexidra smatramo nezaobilaznim doprinosom u stvaranju hrvatskog kemijskog nazivlja. Premda je temelje tom nazivlju postavio već Pavao Žulić (1831.- 1922.), profesor na Zagrebačkoj realnoj gimnaziji i autor prvog udžbenika iz kemije na hrvatskom jeziku Obća kemija za male realke (Zagreb, 1866.) i premda je već bio objavljen Šulekov Rječnik, trebala su proći brojna desetljeća da se potpuno oblikuje hrvatsko kemijsko nazivlje. Tim više, što se u doba kada je Pexidr prevodio Kauerov udžbenik sa svojim dodacima, kemija osobito organska, obogatila novim spoznajama, pa je trebalo pronaći i nove nazive na hrvatskom jeziku, koje Žulić i Šulek još nisu predložili.

Sažetak

Gustav Pexidr (1859.-1931.) je osamnaest godina djelovao kao profesor opće, agrikulturne i analitičke kemije i kao voditelj laboratorija Kraljevskog gospodarskog i šumarskog učilišta u Križevcima, potom sedam godina kao profesor kemije i ravnatelj Kraljevske realne gimnazije u Osijeku, a zatim, sve do umirovljenja, dvadeset godina u istom svojstvu na Kraljevskoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Istražen je i istaknut Pexidrov doprinos u stvaranju hrvatskog kemijskog nazivlja, a u svezi s tim osobito je istražena njegova rasprava s Mojom Medićem, profesorom zemunske realne gimnazije. Također je istaknut Pexidrov rad na prevođenju sedmog izdanja kemijskog udžbenika Antuna Kauera, kao i Pexidrovo suautorstvo s Ivanom Potočnjakom, profesorom fizike Križevačkog učilišta u pisanju i objavljivanju udžbenika fizike s kemijom

Gustav Pexidr und kroatische Chemieterminologie

Zusammenfassung

Gustav Pexidr (1859-1931) war achtzehn Jahre als Professor der allgemeinen, landwirtschaftlichen und analytischen Chemie, als Leiter des Labors der Königlichen Wirtschafts- und Forstschule in Križevci, und danach sieben Jahre als Chemieprofessor und als Leiter des Königlichen Realgymnasiums in Osijek tätig. Bis zur Pensionierung war er zwanzig Jahre Leiter des Königlichen Realgymnasiums in Zagreb. Man erforschte seinen großen Beitrag in der Verwirklichung der kroatischen Chemieterminologie und in diesem Rahmen auch seine Diskussion mit Mojo Medić, der als Professor am Realgymnasium in Zemun tätig war. Man betont auch sein Engagement an der Übersetzung der siebten Ausgabe des Chemielehrbuches von Antun Kauer und seine Mitarbeit mit dem Physikprofessor Ivan Potočnjak an der Schule in Križevci mit dem er ein Chemie- und Physiklehrbuch schrieb und herausgab.

Schlüsselwörter: Gustav Pexidr, Chemie, Osijek, kroatische Chemieterminologie