Ivan Ćosić Bukvin Andreas Lutz

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 321-330 Ivan Ćosić Bukvin: Andreas Lutz

Ivan Ćosić Bukvin

Vrbanja UDK: 929 Lutz,’A.

Andreas Lutz

Autor u članku prikazuje život i rad Andreasa Lutza, vinkovačkog učenika i zagrebačkog i bečkog studenta, profesora i doktora povijesti, ali ponajviše brižnoga sakupljača arhivske povijesne građe o Slavoniji i Srijemu koja je danas, zahvaljujući njegovoj ostavštini, pohranjena u tzv. "Lucovoj zbirki" koja se čuva u Steiermärkisches Landesarchiv-u u Grazu.

Ključne riječi: Andreas Lutz, Vinkovci, povijesna građa, "Lucova zbirka", Graz

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 321-330 Ivan Ćosić Bukvin: Andreas Lutz

Tijekom proteklog vremena mnoga povijesna događanja i pojedine osobe koje su utjecale na takova događanja ili u njima uzela učešća u Slavoniji i Srijemu, bivala su zabilježena od raznih osoba koje su bile neposredni učesnici u nekome događanju ili su isti bili posredno zabilježeni u opisu nečega drugoga, na što je autor zapisa stavio svoj naglasak. Takovi izvorni tekstovi ili kronike, zatim dokumenti o pojedinim događajima i ljudima često su završavali u prijašnjim vremenima u pismohranama svojih autora ili u državnim institucijama onodobnih vladarskih kuća ili su bili od strane pojedinaca zbog raznih povijesnih okolnosti otpremani na neko određeno mjesto. Tako danas postoji mnogo izvorne povijesne građe o Slavoniji i Srijemu razasuto po brojnim arhivima u europskim gradovima. Jedan dio takove građe o Slavoniji i Srijemu, tj. izvornih listina, zatim i tiskovina, u velikoj većini rijetkih izdanja, pohranjen je danas u "Steiermärkisches Landesarchiv" u tzv. "Lucovoj zbirki" u austrijskome Grazu.

Kao što i sam naziv zbirke kaže istu je svojevremeno sakupio Lutz Andreas i poklonio gore naslovljenom arhivu u Grazu. Tko je bio Andreas Lutz da jedna zbirka u priznatome i poznatome arhivu nosi njegovo ime? Nešto o sakupljaču i posjedniku te zbirke saznajemo iz dva broja Vinkovačkog lista "Svjetlost" izašlih uoči Prvog svjetskog rata.

Ne možemo ne posvetiti nešto više pažnje članku naslovom "Jedan pangermanski agitator u Vinkovcima" objavljenome u Svjetlosti broj 4. iz 1914. godine s podnaslovom "Lucov znanstveni rad"1 i potom članku naslovom "Pangermanstvo u Vinkovačkim školama" objavljenom u broju 14. iste godine, koji nadopunjava ovdje prije spomenuti.2 Nepotpisani autor prvog, a i drugog članaka počinje isti s nekoliko rečenica, koje su u biti i srž teksta, dok su sve ostalo autorovi proizvoljni zaključci. "Ovdje je, u Vinkovcima, dulje vremena boravio neki Luc, koji je gimnazijski profesor negdje na njemačkoj gimnaziji, čini nam se u Landskronu. Njega poznamo jer je Vinkovčanin, barem je svršio vinkovačku gimnaziju. ………………………………………………………….Ali je Luc otišao u Beč i postao veliki pangerman. On je stao organizirati slavonske đake njemačkih roditelja koji su boravili na visokim školama u Beču, šireći među njima pangermanski pokret. ………………………. ..došao je opet u Vinkovce dobivši dopust da znanstveno radi. On je došao da pregleda stare knjige i akte u arhivu našeg kotara, jer će bajage napisati povijest Nijemstva u Vinkovcima.

Dakle što je radio g. Luc ovdje? njegov se rad sastojao u tome da ovdašnje Nijemce pridobije za pangermansku ideju." u tome tonu autor članka nastavlja do samoga kraja.

Sljedeći članak "Pangermanstvo u vinkovačkim školama" nastavak je prijašnjeg teksta u kojemu se po iznesenim tvrdnjama autora prof. Lutz zadržao godinu dana u Vinkovcima o čemu autor piše "Luc je svoje polje rada odabrao među gimnazijskom mladeži šireći među njima pangermansku ideju. I to mu je uspjelo." Iz daljnjeg dijela

1 Svjetlost, 25. 1. 1914. br.4. str. 1-2. 2 Svjetlost, 5. 4. 1914. br. 14. str. 1-2.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 321-330 Ivan Ćosić Bukvin: Andreas Lutz

članka vidljivo je da je došlo tijekom vremena i do sukobljavanja na vinkovačkoj gimnaziji pa i istrage o tom slučaju.

Kako je vidljivo u dva navedena članka, nepoznati autor (najvjerojatnije urednik lista Svijetlost, Antun Rot, op. autora) piše o prof. Lutzu kao sakupljaču i istraživaču građe za pisanje povijesti Nijemaca u Vinkovcima, te ujedno i jednom agilnom "pangermanu" koji je ujedno vinkovčanin i polaznik vinkovačke gimnazije, za kojega se u ne tako davnom istraživanju pokazalo da je još uvijek zanimljiv i aktualan za Slavoniju i Srijem.

Istražujući izvornu građu koja se odnosi na Andreasa Lutza i njegovu obitelj u Vinkovcima došlo se do ovih spoznaja: Zavičajnik grada Vinkovaca iz godine 19 ? ne navodi na svojim stranicama Andreasa Luca, već stoji u istome da je kućevlasnik na kbr. 554 Lutz Nikola, posjednik rođ. 1837. umro 1922, zatim Margareta žena mu, rođ. 1837. umrla 1918. potom Luiza kći, rođ. 1867. za koju nije upisan datum smrti, te Georg sin rođ. 1868. umro u Osijeku 1942. i Ludmila kći, rođ. 1871. umrla 1919. u Stenjevcu. Ispod popisa članova obitelji stoji primjedba "Na osnovu & 1 zak. odredbe o preuzimanju zavičajnosti Hrvata a odlukom od 19-II.1942. broj 2483-1942" Iz istoga je vidljivo da su u Zavičajnik onodobni živući članovi upisani kao Hrvati.3

Pouzdane podatke o Andreasu Lutzu saznajemo tek iz evidencije Vinkovačke gimnazije gdje stoji da je upisao I. razred školske godine 1887./88., zatim da je ponavljao II. razred, te je VIII. razred završio školske godine 1895./96. Iz pregleda upisanih ocjena vidljivo je da iz niza predmeta ima ocijene dovoljan i dobar s kojima je i prolazio sve razrede. U osobnim podacima stoji zapisano: Luc Andro, rođen 17. rujna 1876. u sv. Martin, Ugarska, vjeroispovijest, rim. katolik. Podaci koji se odnose na oca glase da je isti Nikola, glazbenik i da živi u Vinkovcima. Pod stavkom "Kako je primljen" stoji " Na osnovu propusnice ? pučke učione u Vinkovcima" 4

Daljnji životni put Andreasa Lutza i njegov rad na polju očuvanja i promicanja nasljeđa kulture Podunavskih Švaba, zabilježen je u katalogu njegovih prikupljenih dijela, s naslovljenom s "Lucova zbirka". U predgovoru kataloga posvećenog njegovoj zbirci stoji otprilike sljedeće: Profesor Dr. Andreas Lutz, preminuo 4. travnja 1950. u Grazu, je u svojem neumornom i veoma opširnom 50-godišnjem sakupljanju materijala povijesti prostora jugoistočne Europe i povijesti Nijemstva (njemačke osebujnosti) tih prostora, ostavio oporukom sav taj njegov sakupljeni materijal Štajerskom zemaljskom arhivu u naslijeđe.

Prilikom preuzimanja i pregleda neuredno složenih zaliha, utvrđeno je da je novo katalogiziranje materijala prijeko nužno jer su napomene profesora Lutza za

3 HR- Državni Arhiv Vukovar - Zavičajnik grada Vinkovaca 1909.-1945. 4 HR-Državni Arhiv Vukovar -Gimnazija "M. A. Reljković", Carsko-kraljevska velika gimnazija u

Vinkovcima, knjiga 88.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 321-330 Ivan Ćosić Bukvin: Andreas Lutz

korištenje materijala ispisane nečitkim rukopisom i nepotpune, te time nekorisne za praktično korištenje.

Sačinjeno je novo činjenično stanje - kartoteka po autorima i temama - a u korist lakšeg razumijevanja istog, navedeno je nekoliko uvodnih riječi.

Kompletna Lutzova ostavština raščlanjena je u 8 sljedećih odjeljenjā: 1. Knjige i časopisi, 2. Karte/Zemljovidi i planovi, 3. Slike, 4. Arhivalije, 5. Privatna korespondencija i nedovršene zabilješke, 6. Fotonegativi (filmovi i ploče) i klišeji (preuzete predodžbe), 7. Cehovne potvrde/pisma, 8. Pečati

Materijal naveden pod točkama 1-6 je pohranjen na odjelu Štajerskog zemaljskog arhiva u Bürgergasse 2a, a materijal od 7-8 u Hammerlinggasse 3. Ovaj potonji materijal nije uređen i zaključen, te trenutačno i privremeno nije uveden na popis.

Iz razumljivih razloga od profesora Lutza načinjeni redoslijed materijala, od njega osobno sprovedeno kodiranje i njegov vlastoručni popis sakupljenog nije mijenjan, nego je uglavnom i načelno preuzet. To je uvjetovalo nepromijenjenost nekih izrađenih karata na odjelu knjigā, ali je s druge strane došlo do promjene nekih kodiranja, do spajanja pojedinih brojki i većeg broja pododjela. Preuzeti vlastoručni Lutzov popis obuhvaća brojeve od 1-2742 na odjelu knjiga, svi ostali brojevi su navedeni pod istim, dok je u ostalim odjeljenjima nekodirani materijal je novokodiran.

Prilikom preuzimanja zbirke, godine 1950., je ustanovljeno da je nekoliko stotina djela, navedenih u popisu prof. Lutza, nestalo iz zbirke. Okolnost da je predviđeno da se dio nasljedstva prof. Lutza dobije od njegovih nasljednika, koji bi se poslije uručio Štajerskom zemaljskom arhivu, ali neizvjesnost da li će se i u kojoj količini to i ostvariti je navedeno u priloženom popisu pod navodom "Vidi u ovitku/dodatku". Taj navod, poslije prispijeća dokumenata od nasljednika prof. Lutza, je za čitatelja uočljiv na stranicama od 363-381. Tu je naveden sav naknadno uvršteni materijal s uputama i objašnjenjima o promjenama kodiranja, u suglasnosti s nasljednicima prof. Lutza te zaključno navodi o materijalu koji nedostaje u potpunosti ili koji nije uručen zemaljskom arhivu.

Zapisnik tog popisa kao i kartoteka katalogā morali su se naknadno strojno upisivati, ali se reprodukcija ortografskih znakova, uglavnom mađarskog i srpskohrvatskog jezika, nije mogla provesti. Nađeno je privremeno rješenje:

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 321-330 Ivan Ćosić Bukvin: Andreas Lutz

ćirilično pismo je transkribirano u latinično, i to u svim slučajevima jednako, sve je preneseno u južnoslavensku (hrvatskim) latinicu, jer je veći dio te literature pripadao južnoslavenskoj literaturi. Svi naslovi, uglavnom skraćivani po smislu, prevođeni su i na njemački jezik, a pisani su u tekstu "izdignuti" od ostalih slova kurzivnim pismom. Isto tako su korištene zagrade za objašnjenja i slično tome.

O pojedinačnim djelima je sljedeće navedeno: Autor/pisac, naslov, u slučaju da postoji njemački prijevod, mjesto tiskanja i godina, izdavačka kuća i tisak, broj tomova.

Graz, an 31. Juli 1953.

Daljnja saznanja o prof. Lutzu i njegovom radu nalazimo u listu “Der Donauschwabe” od 7.11. 1976. godine, odakle je članak priložen uz postojeći katalog. Naslov istoga glasi: "PRIJE 100 GODINA JE ROĐEN ANDREAS LUTZ " s podnaslovom : "JEDAN ZNANSTVENIK I KULTURNI DJELATNIK, ČIJI SE UTJECAJ

I DANAS OSJEĆA"

Članak napisao: Univ.-Lektor prof. Dr. Anton Scherer, Graz

Podrijetlo, izobrazba, životna zadaća

Andreas Lutz je rođen 16.09.1876. u Bailand (njemački naziv mjesta)/HerczegSzent-Marton (madžarski), kao peto i najmlađe dijete, župa deutsch-marok, u „švapskoj turskoj“. Dvije godine kasnije njegov otac –Nikolaus Lutz, učitelj i glazbenik, seli u Vinkovce (u Slavoniju).

Ovdje, u vojnoj krajini, njemački jezik tada još nije bio tako prisilno potiskivan, kao što je to bio slučaj u Mađarskoj poslije Austrijsko-ugarske nagodbe godine 1867. Ali kada je dječak došao u gimnaziju, njemački jezik je i tamo bio potisnut, ne od mađarskog već od hrvatskog (jezika).

I u Hrvatskoj se nacionalizam bio visoko uzburkao. Od 1896.-1898. boravi Lutz u Zagrebu gdje završava studij/Muzičku(glazbenu) akademiju i trgovačku školu s uspjehom, te se na sveučilištu odvažno izjašnjava kao uvjereni Nijemac/zauzima se bez straha za njemštinu.

No, mržnja prema Beču i Austriji među akademskom omladinom hrvatskog glavnog grada –u kome se sanjalo o velikom carstvu od Karavanki do Crnog mora - (inače je to bila duhovna ideja đakovačkog biskupa njemačkog podrijetla Josipa Jur(a) ja [Josef Georg]).

Taj nacionalizam je bio jako velik, i svaka rasprava je bila veoma vatrena i žestoka, tako da je jednom završila i fizičkim obračunom nakon kojeg je zaušeni/ošamareni Lutz napustio studij u Zagrebu te ga nastavio u Beču.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 321-330 Ivan Ćosić Bukvin: Andreas Lutz

Od 1898.-1902. on je, doslovce rečeno, gladujući posjećivao nastavu/studij prirodnih znanosti. (Još kao starac znao je s gorčinom pričati o tome kako nije dobio mjesto/smještaj u azilu –na adresi Porzellangasse - jer je bio rođen u mađarskoj strani monarhije, a ne u austrijskom dijelu). Na sveučilištu je položio završni ispit za učitelja. Poslije je, već kao zaposlen, doktorirao.

Slijedi podnaslov,Kulturni djelatnik:

Lutz je 1919., na zamolbu “Njemačko-austrijske državne službe za vanjske poslove”, bio oslobođen službe u prosvjeti/školstvu. Izradio je kartu njemačkozapadnomađarskog narodnog obilježja, koja je bila tiskana i njome se služilo kao podlogom u svrhu mirovnih pregovora u St. Germain-u. Rabio je novi, precizan i točan način prikaza višenarodnog naseljavanja “Četiri Burgenlanda/Gradišća”. Ta je karta doprinijela da se Njemačka-Zapadnamađarska, makar samo i djelomično, kao najmlađa pokrajina pod imenom Gradišće (Burgenland) priključi u konačnici Austriji. Podrazumijevalo se samo po sebi da upravo Lutz bude u St. Germanu suradnikom Univ.-Prof. Dr. Siegera – inače izumitelja naziva “Donauschwaben (Podunavske Švabe)” i savjetnikom austrijskog izaslanstva za pregovore. Lutz je po pitanju “Njemačko-Zapadnomađarske” zastupao ideju pripajanja Austriji, a u suprotnosti sa stavom tadašnjeg mađaronskog vođe/predsjednika “Velikonijemstva” Univ.-Prof. Dr. Jakob Bleyera, koji se opet zauzimao za ostanak tih područja u Mađarskoj kako ne bi ugrozio cjelokupnu Mađarsku-Njemačku. Ali je bio (Lutz) istomišljenik s Adamom Müller-Guttenbrunnom, zastupnikom nacionalnog vijeća i višim referentom parlamenta koji se godine 1920. strastveno zauzeo protiv toga da Gradišće (Burgenland) bude “po mađarskim predodžbama" zamišljenom planu od saveznog kancelara Karla Rennera udaljio da dozvoli u zapadnoj Mađarskoj plebiscit/ referendum.

Dalje u članku ispod slike prof. Lutza stoji:

…. Uslijedile su dvije rasprave o školskom pitanju “Iskorjenjivanje/Zatiranje njemačkih osnovnih školā u kraljevskom slobodnom gradu Osijeku (Esseg) i u Virovitičkoj županiji u zadnjih 30 godina” (Objavljeno u “Deutsche Erde ”, Gotha, 1913. H. 8 S. 207-10); “Mađarska školska politika u Heinzenland-u” (Objavljeno u “Neues Grazer Tagblatt” 22. veljače 1920.)

Načelno značenje povijesti naseljavanja Podunavskih Švaba je kritična znanstvena rasprava “Poziv njemačkih doseljenika od strane cara Josipa II u Mađarsku, jedan problem”. Graz 1929. 63. stranica.

Četvrti pasus članka donosi :

…on (Dr. Lutz) je upitan što će biti s njegovom zbirkom nakon njegove smrti. Pošto sam imao loše iskustvo s takvim neurednim, zakrčenim, napuštenim i pljesnivim bibliotekarskim podrumima jugoistoka Europe preporučio sam mu da sve spise preda u nasljedstvo sveučilištu u Grazu. Iz tehničkih razloga ta sveučilišna knjižnica/

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 321-330 Ivan Ćosić Bukvin: Andreas Lutz

biblioteka nije pristala na njegov uvjet da po njegovoj želji svu njegovu dokumentaciju vodi pod jednim zajedničkim naslovom “Lutzova zbirka”, a isto tako ga je Štajerska zemaljska knjižnica, jedna isto tako veoma poznata ustanova, odbila iz razloga što je bila blokirana cjelokupna književnost folksdojčera bez obzira čija ona bila, kao recimo cijela i potpuno apolitička književnost Felixa Millekersa. Sve to je navelo Lutza da sve svoje ostavi u nasljedstvo Štajerskom zemaljskom arhivu (u Grazu, Bürgegasse 2a).

Lutz je preminuo 5. ožujka 1950. od iznenadnog srčanog infarkta (Zbilo se to nakon okupljanja Sudetendeutschen [Sudetski Nijemci(Šlezijski, Moravski Nijemci], čiji je bio simpatizer i s kojima je bio povezan preko njegove supruge i koje je upoznavao po mjestima za vrijeme njegovih službovanja. Smrt ga je stigla noću na ulici, pred “željeznim vratima/kapijom” Graza, u samoj blizini kipa Marije Terezije, na kojem je visila ploča s natpisom, ploča salivena od turskih topova osvojenih u bitci kod Osijeka, dakle podrijetlom iz njegove domovine. Štajerski zemaljski arhiv nije imao niti prostorija niti stručnog osoblja koje je dobro vladalo srpskohrvatskim ili mađarskim jezikom ili su vrlo oskudno poznavali povijest tih krajeva. Lutzova zbirka se neko vrijeme nije mogla koristiti. Bilo je posve jasno da se katalogizacija treba provesti.

Zadnji pasus članka, sasvim desno:

……(Početak rečenice nedostaje)…knjižnica s jugoistočnim njemačkim djelima, koja se u svaka doba može posjetiti i u kojoj se pod posebnim uvjetima mogu iznajmiti djela za naučnike u svrhu daljnjih istraživanja. Katalogizacija je sprovedena vrlo skromno i s malo troškova, a za zbirku nije potreban knjižničar jer je brigu o njoj vodila štajerska zemaljska arhiva. Tako za istraživanjā o podunavskim Nijemcima već 23 godine stoji jedan izvrstan instrument na raspolaganju.

Činjenica da se njegova cjelokupna zbirka nalazi u jednoj vrlo skučenoj prostoriji, ne umanjuje njenu vrijednost, jer to blago –knjige velike i rijetke vrijednosti- ne gubi na kvaliteti zamjenom prostorije. Nažalost, u prošla dva desetljeća biblioteka nije upotpunjivana novim djelima.

Na kraju novinskog članka stoji podnaslov Humanitarno djelovanje :

Kada je 1917. oskudica hrane u Beču i ostalim untaraustrijskim mjestima postajala sve veća , 40.000 bečke djece oporavljalo se kod podunavskih njemačkih seljaka, iznad svega u Banatu i Bačkoj, ali i na drugim podunavsko njemačkim prostorima. 1917. i 1918. su, uz Lutzovu pomoć, došli učenici srednjih školā iz Graza (obilaznim putem preko Beča, a od tamo vodenim tokom dalje brodom) u Zemun (Semlin), a od tamo u razna sela Franztal (jedan od tri kvarta u Zemunu naseljen podunavskim Njemcima), Surtschin (Surčin), India (Inđija), Neu-Pasua (Nova Pazova), Kula-Josefsfeld (Kula), Poretsch (Poreč), Beschka (Beška) i druga mjesta u Srijemu.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 321-330 Ivan Ćosić Bukvin: Andreas Lutz

Dvije brošure, koje je objavio Lutz svjedoče još uvijek o tome, koji su današnjim sudionicima još uvijek u sjećanju (Naslov brošurā (prve): "Der Ferienaufenthalt Grazer Mittelschüler in Semlin-Franzenstal im Jahre 1917., Graz 1918., 40 stranica."/Boravak učenika-srednjoškolaca za vrijeme školskih praznika u ZemunuFrancenstalu godine 1917. i druga brošura: "Boravak učenika i učenica iz Graza u Franzenstalu-Inđiji, i Kuli u Slavoniji, kao i putovanje učenika Dunavom za vrijeme velikih školskih praznika 1918", Graz, 1919., 71 stranica.

U prvom izdanju, između ostalog, piše jedan od učenika 8. razreda, imenom Erich Reisinger, u svom izvještaju pod naslovom "Životinje Zemuna i okolice". 5

Zbirka prof. Lutza kako se da vidjeti iz kataloga sadrži oko 4.000 bibliografskih jedinica i to velikom većinom vezanih za povijest Slavonije i Srijema pisanih na njemačkom i hrvatskom jeziku. Jedan znatan dio zbirke su originalna djela i rukopisi s područja vinkovačko-županjskoga kraja. Zbirka sadrži po osobnoj procijeni autora I. Ćosić Bukvina 106 bibliografskih jedinica vezanih za Srijem i Slavoniju, od toga i originalnih rukopisa koje bi svaka knjižnica trebala imati, a poglavito osječka koja je gradska i sveučilišna, a potom i Državni arhiv u Osijeku, gdje sam pažljivim odabirom izdvojio 56 djela koja su od povijesne važnosti za naš kraj. U tome se vidi važnost sakupljene građe u godini 1913.-1914. od strane Andreasa Lutza, koji je istu proslijedio u Graz gdje se i danas nalazi. 6

O djelovanju prof. Lutz-a na polju kartografije i povijesne uprave poglavito u Slavoniji pisali su godine 2001. prof. Dražen Kušen i mr. Miljenko Pandžić koji su u svojemu radu uz uvodna pojašnjenja predočili pored 15 karata i opis o istima. Spomenuti rad nosi naziv "Karte povijesti uprave nekadašnje Slavonije (1684.1936.)" koji je nastao na osnovu uvida u mapu karata izdanu 1937. godine od strane samoga prof. Lutza a naslovljenu s "Karten zur Verwaltungsgeschichte des einstigen Slawonien (1684.-1936.)" koja je zaista uz povijesna pojašnjenja vrijedan i raritetan primjerak za povijest uprave u Slavoniji. Mapa je zaista hvale vrijedan povijesni izvor jer počinje s prikazom osvajanja dotadašnje Turske Slavonije od strane "Carevaca" i to u vremenu od 1684.do 1917. godine, uz pojedine prikaze i crkvenog razgraničenja na tom prostoru te završava s godinom 1936. kada se Slavonija i Srijem nalaze u sastavu Savske i Dunavske banovine.7

Podatke o životu i djelovanju Andreasa Lutza donosi i Anton Bayer u knjizi "Heimatbucher der aus Vinkovci und Umgebumg" tiskanoj 1975. godine, a koju nisam imao prilike imati u rukama. Zanimljivo je da datum rođenja Andreasa Lutza pojedini izvori smještaju u 15., zatim 16. i na kraju 17. rujan 1876. godine.

5 Steiermarkasches Landesarchiv, Inventar der Lutzschen Sudostsamelung. 6 Isto 7 Dražen Kušen prof.-Mr. sc. Miljenko Pandžić, Karte povijesti uprave nekadašnje Slavonije (1684.1936.) Andreas (Andrija) Lutz, Graz 1937. Glasnik arhiva Slavonije i Baranje br. 6. Osijek 2001.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 321-330 Ivan Ćosić Bukvin: Andreas Lutz

Sažetak

U članku je prikazan život i rad Andreasa Lutza, vinkovačkog učenika i zagrebačkog i bečkog studenta, profesora i doktora povijesti, ali ponajviše brižnoga sakupljača arhivske povijesne građe o Slavoniji i Srijemu koja je danas, zahvaljujući njegovoj ostavštini, pohranjena u tzv. "Lucovoj zbirki" koja se čuva u Steiermärkisches Landesarchiv-u u Grazu.

Životni put Andreasa Lutza i njegov rad na polju očuvanja i promicanja nasljeđa kulture Podunavskih Švaba, zabilježen je u katalogu njegovih prikupljenih dijela, naslovljenom s "Lucova zbirka". U predgovoru kataloga posvećenog njegovoj zbirci stoji sljedeće: Profesor Dr. Andreas Lutz, preminuo 4. travnja 1950. u Grazu, je u svojem neumornom i veoma opširnom 50-godišnjem sakupljanju materijala povijesti prostora jugoistočne Europe i povijesti Nijemstva (njemačke osebujnosti) tih prostora, ostavio oporukom sav taj njegov sakupljeni materijal Štajerskom zemaljskom arhivu u naslijeđe." "Lucova zbirka" sadrži oko 4.000 bibliografskih jedinica i to velikom većinom vezanih za povijest Slavonije i Srijema pisanih na njemačkom i hrvatskom jeziku. Jedan znatan dio zbirke su originalna djela i rukopisi s područja vinkovačko-županjskoga kraja. Zbirka sadrži (po osobnoj procijeni autora I. Ćosić Bukvina) 106 bibliografskih jedinica vezanih za Srijem i Slavoniju, od toga i originalnih rukopisa, izdvojeno je 56 djela koja su od povijesne važnosti za naš kraj.

Andreas Lutz

Zusammenfassung

Im Artikel wird das Leben und Werk von Andreas Lutz dargestellt, eines Schülers aus Vinkovci und zagreber und wiener Studenten, Professoren und Geschichtedoktors, doch am meisten eines sorgfältigen Sammlers des geschichtlichen Archivstoffes über Slawonien und Syrmium, der heute, dank seinem Erbe, in der sogenannten "Die Lutzsammlung", die im Steiermärkisches Landesarchiv in Graz aufbewahrt ist, erhalten ist.

Der Lebensweg von Andreas Lutz und seine Tätigkeit auf dem Gebiete der Erhaltung und Promotion des Kulturerbens der Donauschwaben, wurden im Katalog seiner versammelten Werke unter dem Titel "Die Lutzsammlung" verzeichnet. Im Vorwort des Kataloges, das seiner Sammlung gewidmet wurde, steht folgendes: Professor Dr. Andreas Lutz, verstorben am 4. April 1950 in Graz, hinterließ in einem Testament all seinen gesammelten Stoff, den er in seinem unermüdlichen und sehr umfangreichen 50-jährigen Sammeln des Stoffes über die Geschichte von Südosteuropa und des Deutschtums (deutscher Eigenheit) dieser Gebiete sammelte, dem Steiermärkisches Landesarchiv zur Erbschaft." "Die Lutzsammlung" umfasst ungefähr 4.000 bibliografischer Einheiten und zwar größtenteils bezüglich der Geschichte Slawoniens und Syrmiums in deutscher und kroatischer Sprache geschrieben. Ein bedeutender Teil der Sammlung sind Originalwerke und Manuskripte aus dem Gebiete von Vinkovci und Županja. Die Sammlung beinhaltet (nach persönlicher Schätzung des Autoren I. Ćosić Bukvin) 106 bibliografische Einheiten bezüglich Syrmium und Slawonien, davon auch Originalmanuskripte, 56 Werke, die für unser Gebiet von historischer Wichtigkeit sind, wurden ausgesondert.

Schlüsselwörter: Andreas Lutz, Vinkovci, Geschichtsstoff, "Die Lutzsammlung", Graz

330