Željko Gašić Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih crtača stripova

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 377-390 Željko Gašić: Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih...

Željko Gašić

Udruga "StripOS" Osijek UDK: 74-05 Lechner, S.

Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih crtača stripova

Autor u članku iznosi važne činjenice o jednom od najpoznatijih hrvatskih crtača stripova – Sebastijanu Lechneru, Osječaninu čija je sudbina nakon 1945. godine potpuno nepoznata. Čak se ni danas ne zna pouzdano je li stradao zbog svoga njemačkog podrijetla, no sigurno je da mu se nakon proljeća 1945. godine gubi svaki trag.

Ključne riječi: Sebastijan Lechner, Osijek, Beograd, strip.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 377-390 Željko Gašić: Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih...

Prije više od sedam desetljeća, pozornost ljubitelja stripa privukla je naslovnica prvog broja zabavnika u stripu - Paja Patak, koja je prikazivala mišićavog mladića na propetom konju ispred razjapljenih čeljusti strašnog pretpovijesnog čudovišta. U novom zabavniku, između ostalih, otpočeo je i strip pod naslovom Džarto, junak pretpovijesnog doba. Pažljiviji čitatelji mogli su lako uočiti da je Džarto istovremeno i junak s naslovnice, i da je njihov crtač, kako se potpisao na svojim crtežima, do tada nepoznati Lechner S. Bilo je jasno da je uredništvo Paje Patka polagalo velike nade u Lechnerov strip, ne samo zbog toga što se motiv iz ovog stripa našao na naslovnici, Sebastijan Lechner već i zbog toga što je zauzimao i prve dvije stranice novopokrenutog zabavnika. Džarto, junak pretpovijesnog doba, zajedno sa svojim ocem Gurtonom, pao je u ruke divova u čijem se zarobljeništvu već nalazila lijepa Nahita, djevojka iz njihova plemena. Međutim, oni ubrzo stječu naklonost divova, pošto su, stjecajem okolnosti, uspjeli osloboditi njihovog poglavicu iz zatočeništva neprijateljski raspoloženog plemena, i tako izbjeći sigurnu smrt. Divovi ih, zajedno s Nahitom, puštaju na slobodu, ali povratkom u svoje pleme mali trojac očekuju nove pustolovine.

Pored Džarta, Lechnerov potpis mogao se zapaziti u još dva stripa: "Tajanstveni otok u Tihom oceanu" i "Žitelji planeta Monip". Radnja stripa "Tajanstveni otok u Tihom oceanu" bila je smještena u daleku prošlost, prije šest tisuća godina, na iščezlom otoku Galkata. Otok je bio naseljen lličanima, kojima je vladao Lindžer, a protiv njegove vladavine borili su se Metzal i Zdarg. Za svoju treću priču, "Žitelji planeta Monip", barem za njezin uvodni dio, Lechner se inspirirao čuvenim stripom Alexa Raymonda, "Flash Gordon". Naime, junak njegove znanstveno - fantastične priče, Dik Elinfort, mladić koji je napravio teleskop, sa svojom djevojkom Meri i slavnim izumiteljem Alenom Džensom, u njegovoj raketi odlazi na planet Monip koji se približava Zemlji velikom brzinom. Na planetu nastanjenom čovjekolikim bićima i neobičnim životinjama, mala družba doživljava brojne pustolovine. Za razliku od drugih crtača, koji su se zajedno s njim u Paji Patku pojavili s jednim ostvarenjem, Lechner je startao s čak tri stripa crtana u realističnoj maniri, hrabro preuzimajući obvezu pripreme u početku četiri, a kasnije tri nova nastavka svaki tjedan. To je, međutim, unatoč činjenici da su njegove table bile rađene u tri pasice, bio prevelik izazov za ambicioznog sedamnaestogodišnjaka bez dovoljno rutine i iskustva. Stoga su njegovi crteži vrvjeli brojnim nedostacima, iako se vidjelo da je mladić obdaren rijetkim crtačkim talentom. U trenutku kada se mladenačkim žarom upustio u crtanje

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 377-390 Željko Gašić: Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih...

Preuzeto iz knjige Ispitni izvještaj iz Državne škole Svete Ane, Osijek 1928./29. priča u slikama, Sebastijan Lechner, koliko je poznato, osim urođenog talenta nije imao formalno likovno obrazovanje.

Rođen je u Osijeku 10. siječnja 1921. godine, od oca Sebastijana i majke Eve, rođene Urban. Odrastao je u brojnoj obitelji. Bio je najmlađe dijete. Uz četiri sestre imao je i dva brata, Stjepana i Alfreda. Prije točno tri desetljeća, preko Alfreda Lechnera, odnosno njegove supruge, stupio sam u kontakt s njihovom sestrom Agicom Lechner Glavan, koja je u to vrijeme živjela u Slavonskom Brodu, i zahvaljujući njenoj ljubaznosti došao do šturih biografskih podataka i jedne požutjele fotografije Sebastijana Lechnera. Bilješku o njemu i njegovom radu, kao i o serijalu Džarto, objavio sam u YUstripu krajem 1982., odnosno početkom 1983. godine. Bili su to prvi, i do tada jedini redci o ovom zaboravljenom crtaču stripa.

Rano djetinjstvo Sebastijan provodi u rodnom gradu, a s navršenih jedanaest godina, u siječnju 1932. godine seli s roditeljima u Beograd, grad u kojem su već boravili njegovi braća i sestre. Otac, zanimanjem parketar i tapetar, se u Beogradu zadržao sljedećih šest godina. Tu je mali Sebastijan nastavio školovanje i stekao zvanje firmopisca. Po svemu sudeći u Osijek se, zajedno s roditeljima, vratio krajem 1938. ili početkom 1939. godine. To znači da je u vrijeme kada je uspostavio suradnju s uredništvom Paje Patka, a možda i tijekom same suradnje, još uvijek boravio u Beogradu.

Od tri spomenuta stripa u Paji Patku, Lechner je uspio privesti kraju samo "Tajanstveni otok u Tihom oceanu", jer je nakon 24 izdana broja, 18. siječnja 1939. godine, ovaj tjednik prestao s izlaženjem. Umjesto njega, na kioscima su se ubrzo pojavili novi listovi sa stripovima. Jedan od njih nosio je naziv Mikijevo carstvo, a njegovi vlasnici su istovremeno i urednici i suradnici Milutin Ignjačević i Branko

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 377-390 Željko Gašić: Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih...

Vidić, alijas Brandon Vid. I već u drugom broju Mikijevog carstva objavljen je prvi nastavak Lechnerovog stripa "Gospodar svijeta", rađen po romanu Julesa Vernea. Strip je izlazio u nastavcima sve do 16. travnja 1939., kad je u šesnaestom broju okončan petnaestom tablom. Prvih jedanaest nastavaka Lechner je crtao u četiri pasice, s naslovom unutar table, a posljednje četiri table u tri pasice i naslovom smještenim povrh table. Na prvi pogled vidjelo se da je Lechner s mnogo više pažnje i truda pristupio izradi "Gospodara svijeta" te da je u međuvremenu napredovao kao crtač. U vrijeme kad se Gospodar svijeta bližio kraju, počeo je pripremati novi strip, u kojem će se kao središnji lik pojaviti njegov poznati junak Džarto.

Iz sačuvane prepiske s urednicima Mikijevog carstva, dobivene na uvid ljubaznošću Željka Gašića, odnosno iz nedatiranog koncepta pisma namijenjenog Sebastijanu Lechneru, vidimo da im je on upravo tih dana ponudio svog Džarta. A u pismu od 24. travnja 1939. godine urednici mu javljaju da im je njegov stariji brat Alfred dostavio stranicu i pol ovog stripa. Sebastijan je dobio odobrenje za nastavak s radom, ali je od njega zatraženo da pošalje siže i ne kopira "Flasha Gordona". Iz istog pisma može se također zaključiti kako je zahtijevao veći honorar za ovaj strip, kao i to da je odgovor trenutno bio negativan. Umjesto toga obećan mu je veći postotak od prodaje na inozemnim tržištima. Sebastijan je odgovorio vrlo brzo. U pismu datiranom 3. svibnja 1939. godine ostao je pri svom zahtjevu, istovremeno obećavši da će sve druge stripove crtati po staroj cijeni. Napomenuvši kako mu je neugodno što sam diže cijenu, kao razlog je naveo želju za polaganim i preciznim pristupom izradi stripa. Koliko je Ignjačeviću i Vidiću stalo do Džarta i suradnje s Lechnerom, možemo zaključiti ne samo na osnovu datuma, nego i sadržaja i tona kojim je napisano njihovo pismo od 9. svibnja. Prihvaćen je Lechnerov zahtjev da mu se povisi honorar na 100 dinara po tabli. Također mu je priopćeno da je ugovorena prodaja na inozemnim tržištima i da će kad se ona realizira moći računati s iznosom „...u najmanju ruku još tolikim koliki vam mi isplaćujemo.

Obitelj Lechner: sestra Agica, mama Eva, tata Na taj način Vi ćete biti najbolje Sebastijan, sestra Marija i brat˝Alfred. Dečko koji sjedi plaćeni crtač u Jugoslaviji, osim je crtač Sebastijan Lechner. (Izvor: Mirjana Lehner). gospodina Navojeva. Od svih

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 377-390 Željko Gašić: Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih...

ostalih crtača, Vi ste jedini kome smo dali 40% od plasmana u inozemstvo". Uz opasku da će Džarto biti presudan za njegovu daljnju crtačku karijeru, zamolili su Lechnera da se potrudi oko crteža, ali da pri tom ne zanemaruje ni tekstualni dio. Ponovno mu je savjetovano da bude što samostalniji i izbjegava kopiranje Alexa Raymonda, kao i pretjeranu upotrebu rastera. Sebastijan Lechner uzvratio je desetak dana kasnije pismom u kome izražava zadovoljstvo što je prihvaćena njegova cijena i obećanjem da će crtati sve bolje i življe. Istovremeno je poslao i dvije table stripa, jer, kako kaže „...nisam mogao nacrtati više od utorka". Iz njegova preostala dva sačuvana pisma može se naslutiti da je imao problema s rokovima. U nedatiranom pismu upućenom urednicima, on ih obavještava da šalje samo dvije stranice, opravdavajući to okončavanjem nekih drugih započetih poslova te dodaje da će se svom snagom baciti na crtanje Džarta i Siegfrieda. U pismu Milutinu Ignjačeviću, od 7. ožujka 1940. godine izgovarao se zbog zakašnjenja besparicom u kojoj se nalazio: „Mogao sam izraditi već dvije stranice, ali nisam imao ni za papir. Danas sam kupio materijal i tek sam okvire iscrtao - znači: zakašnjenje".

Džarto je startao 1. lipnja 1939. godine na dvije srednje stranice Mikijevog carstva s podnaslovom "Sin Sunca", umjesto ranijeg "Junak pretpovijesnog doba". Od starog djela ostalo je vrlo malo. Lechnerova priča počinje u kameno doba, negdje na području današnje Indije, gdje je živjelo hrabro pleme Mirona. Njihov poglavica Singagon imao je sina Džarta, velikog junaka, čiji su podvizi opjevani od suvremenika i uklesani u stijene. Jednog dana, dok su Singagon i Džarto lovili ribu u močvari, njihovo pleme napadaju žuti ljudi. U neravnopravnoj borbi malobrojniji Mironi podliježu nadmoćnijem neprijatelju, a preživjeli padaju u ropstvo. Uz Džarta i Singagona, napad su nekim čudom preživjele i njegova djevojka Nahita i njezina majka Moza. Oni kreću osloboditi svoje sunarodnjake.

Prva epizoda rađena je u četiri pasice, s tim što je Lechner koristio kadrove nepravilnih oblika, a na prvoj i nekoliko posljednjih stranica, i kadrove kružnog Na fotografiji iz 1940. g. je Sebastijan Lechner, oblika. Završena je sa 16. tablom u 44. negdje na području Osijeka. broju od 23. srpnja iste godine. Istina, (izvor fotografije: Mirjana Lehner).

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 377-390 Željko Gašić: Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih...

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 377-390 Željko Gašić: Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih...

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 377-390 Željko Gašić: Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih...

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 377-390 Željko Gašić: Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih...

Džarto je izostao u 42. broju, što na neki način potvrđuje da je autor crtao prilično sporo. Ali ni teme koje je birao nisu mu išli na ruku. Nije volio crtati priče suvremene tematike; u svojim stripovima obrađuje prizore iščezlih ili dalekih civilizacija. Bio je pristalica akademskog realizma, čiji su predstavnici bili Alex Raymond i Harold Foster. Raymondov i Fosterov utjecaj osjetio se kod mnogih crtača toga doba, a pogotovo kod mladih i još neformiranih autora, kao što je to bio slučaj i sa Sebastijanom Lechnerom.

A tada Lechner neočekivano na neko vrijeme prekida svoj tek započeti serijal, kako bi se u međuvremenu posvetio drugom: zamamnoj sagi o nibelunškom princu Siegfriedu. Danas je teško utvrditi pravi razlog zbog kojeg je odlučio ovaj herojski njemački ep prebaciti u strip. Možda je presudnu ulogu odigrala svečana trodnevna kazališna plesna predstava s predigrom i tri drame - Prsten Nibelunga, Richarda Wagnera, održana nešto ranije u Beogradu. Riječ je bila o velikoj balkanskoj turneji Frankfurtske opere u svibnju 1938., pod vodstvom ravnatelja i prvog dirigenta, Franca Konvičnija, koja je obuhvatila gostovanja u Bukureštu, Sofiji, Zagrebu i Beogradu te polučila izvanredni i oduševljeni prijem publike i kritike. Iako je i Lechnerova priča o Siegfriedu podijeljena u tri dijela, znatno se razlikuje od Wagnerova glazbeno - dramskog djela. Princ Siegfried, sin kralja Siegmunda, kojeg je odgojio patuljak, kovač Mime, iskovao je mač koji će mu prokrčiti put do blaga Nibelunga. Blago koje je nagomilao kralj Alberich skriveno je u jednoj pećini, a čuva ga div Fafner preobražen u zmaja. Siegfried ga uspijeva pobijediti i prisvaja čarobni prsten i kacigu. Međutim, tom prilikom dobri Mime tragično gubi život. Okupavši se u zmajevoj krvi, Siegfried postaje neranjiv, osim na jednom dijelu njegova tijela, prekrivenoga listom prilikom kupanja, koji je tako postao njegova Ahilova peta. Svladavši sve prepreke koje mu je putem postavljao Fafner, čija je krv ušla u Mimeov grob i uskrsnula ga prenijevši u njega strašnu moć zmaja, Siegfried uspijeva osloboditi uspavanu Brunhildu te joj predaje čarobni prsten kao zalog ljubavi, porazi kralja Albericha i preotme mu čarobni plašt koji ga je činio nevidljivim. Potom, u potrazi za novim junačkim djelima, odlazi na dvor kralja Gunthera boriti se za zlatne mamuze njegove kćeri Kriemhilde. Pobjednik Siegfried postaje žrtvom podlog Hagena, koji mu pomoću čarobnog napitka oduzima sjećanje. On se zaljubljuje u Kriemhildu, a Brunhilda stiže prekasno da to spriječi. Vraća se slomljena srca i zaklinje na osvetu. Kako bi osvojio srce princeze Kriemhilde, Siegfried pomaže njezinom bratu Guntheru da zaprosi ruku princeze Brunhilde. To im, uz pomoć prevare, polazi za rukom, što će kasnije prouzročiti niz tragičnih događaja.

Lechner je sagu o Siegfriedu obradio na ukupno 44 stranice. Prva epizoda sadržavala je 14 tabla, a sljedeće dvije po 15. Siegfried je izlazio od 3. kolovoza 1939. do 17. siječnja 1940. godine. U Mikijevom carstvu predstavljen je kao „holandski princ", a reklamiran je kao „remek-djelo" i „vrhunac zanimljivosti".

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 377-390 Željko Gašić: Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih...

Sebastijan Lechner je od samog početka bio istovremeno i scenarist svojih stripova i u tome ostao dosljedan do kraja. Na takvo njegovo opredjeljenje značajno je utjecao iskusni urednik Milutin Ignjačević, koji ga je u konceptu prvog sačuvanog pisma na to potaknuo sljedećim riječima: „No vidimo da Vama najbolje uspijevaju stvari koje radite po svojoj zamisli pa smo odlučili uzimati ono što sami nacrtate".

Lechnerovo djelo nije savršeno: radnja njegovih stripova je katkad razvučena i usporena, dijalozi banalni, a glavni junaci jednostavno i površno portretirani, što je, u kombinaciji, odbijalo čitatelje. U drugoj anketi Mikijevog carstva, kojom je ispitana popularnost pojedinih stripova, Siegfried se našao na sedmom mjestu. Džarto je prošao još slabije. Prema rezultatima treće ankete, ovaj serijal je za-uzeo deveto mjesto, u četvrtoj deseto, a u petoj uopće nije niti bio rangiran.

Lechner je težak pripovjedač. Praćenje priča dodatno je otežavalo i nebrižljivo unošenje teksta u kadrove i oblačiće. Tako je Nahitina majka Moza u jednom trenutku postala Liza, Noana - Naona, Gogn -Gong, mrki ljudi - žuti ljudi, Mironi su u posljednjem nastavku četvrte epizode nazvani Momoni, a nešto kasnije i Mormani. Slične primjere nalazimo i u drugim njegovim stripovima. U stripu Siegfried, pleme kojim je vladao Siegfriedov otac, kralj Siegmund, malo su Volsunzi, malo Visunzi. Nema sumnje da su i ovi razlozi utjecali na slabiji plasman njegovih stripova.

To, međutim, nije predstavljalo prepreku prilikom njihove prodaje na inozemnom tržištu. Prema dosadašnjim saznanjima, serijal o Džartu tiskan je u Bugarskoj {'Chuden Sviaf) i Francuskoj {'Gavroche'). U Francuskoj je u spomenutom listu izlazio krajem 1941. i početkom 1942. godine pod naslovom 'Sartor'. Svojevremeno je francuski povjesničar i kritičar stripa Claude Guillot u listu Collectionneur de Bandes Dessinees vrlo pohvalno pisao o ovom Lechnerovom stripu: „Vitez pretpovijesnog doba, sin poglavice, život Džartov je bio nacrtan suvremeno, da bi služio budućim generacijama. Tako je bio predstavljen ovaj jugoslavenski strip, crtača Sebastijana Lechnera, koji nam dobro prikazanim dekorom prašume opisuje opasne uvjete svakodnevnog života u doba kada nije bilo sigurno hoće li se dočekati sutrašnji dan. Ovaj interesantan strip je, nažalost, bio stisnut na polutablu koja mu je bila određena i na taj način je 'Sartor' bio žrtva te cijele situacije."

Pod "cijelom situacijom" Guillot je podrazumijevao gašenje lista, jer je 'Gavroche' sa 66. brojem prestao izlaziti. Jedan nastavak ovog stripa, dobivenog nedavno od Claudea Guillota posredstvom Jovana Stojanovića (alias John Radley), ispostavilo se da je riječ o tabli, a ne o polutabli kako se njemu učinilo, jer je Džarto u ovom francuskom magazinu izlazio premontiran u horizontalni oblik.

Džarto je Lechnerov najduži serijal. Do 15. siječnja 1941. objavljeno je ukupno šest epizoda. Sve su imale petnaestak tabla, da bi kao kompleti mogle biti ponovno tiskane u Plavom zabavniku, posebnom izdanju Mikijevog carstva. Vratimo se priči o Džartu. Džarto sa svojim ocem, djevojkom Nahitom i njezinom majkom, pada u

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 377-390 Željko Gašić: Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih...

zarobljeništvo mrkih ljudi, ali poslije niza uzbudljivih događaja oni postaju prijatelji njihove prelijepe kraljice Taite i njenog brata Benga. Kraljica Taita zaljubljuje se u Džarta, izazivajući tako Nahitinu ljubomoru. Lechner tada u priču uvodi još jedan ljubavni zaplet; privlačna Gordina je zaljubljena u Benga, koji simpatizira njezinu suparnicu Noanu. Međutim, Noanu i Bengova i Taitinoga mlađeg brata Gogna ubija divovski majmun. Lechner je i drugi ljubavni trokut riješio slično kao i prvi. Naime, pošto su ustanovili da potječu iz istog plemena, Taita i Bengo organiziraju grupu dragovoljaca i s Džartom i njegovim suplemenicima oslobađaju zarobljene Mirone i brata Tarča. Slavlje priređeno tom prilikom pomutio je podli Cinga usmrtivši kraljicu Taitu.

U trenutku kada Lechner privodi kraju Džarta, u njemu je već prisutna priča o neustrašivom princu Bialču. On ulaže u taj strip svo svoje znanje i talent. Najavljivan kao "najljepše umjetničko remek-djelo od postanka stripa" i "Div s Karpata", Princ Bialčo se pojavio 27. studenog 1940. godine u 179. broju Mikijevog carstva. Za tu priliku, kao što je bilo uobičajeno, Lechner je nacrtao i naslovnicu. Zanimljivo je, međutim, da će dvije naslovnice s Bialčom kasnije nacrtati i Ivan Šenšin. Radnja stripa odvija se u XII. stoljeću, a smještena je na obroncima Karpata. Na slavensko pleme kralja Mirguta obrušio se zloglasni Miamurčo sa svojim pljačkaškim hordama. U posljednjem trenutku Mirgut uspijeva predati svog sina jedinca vjernom Lundžuletu. On mladog princa odvodi siromašnom kovaču Almiju. Tu Bialčo provodi sretno djetinjstvo zajedno s njegovom posvojenom kćeri, vršnjakinjom Jarginom, koja je na sličan način dospjela u Almijev dom. Prolaze godine. Bialčo, koji je izrastao u lijepog i kršnog mladića, sasvim slučajno sreće Lundžuleta i tom prilikom saznaje tajnu svojeg podrijetla. U isto vrijeme vitez Đurdani, Jarginin otac, pada u Miamurčovo ropstvo. Neustrašivi Bialčo iz tamnice izbavlja Đurdanija i jednog suludog starca, u kojem će Lundžulet prepoznati Bialčova oca, kralja Mirguta. Radost Bialčova je ogromna, ali i kratkotrajna. Izmučen tamnovanjem, Mirgut ubrzo umire. Na samrti zavjetuje sina da oslobodi kraljevinu i sačuva njihovo blago pohranjeno u Zelenom klancu. Bialčo ispunjava očevu želju; zbacuje Miamurčov jaram, a potom odlazi u Zeleni klanac u kojem ga očekuju nova iskušenja. U Mikijevom carstvu je do rata objavljena prva epizoda ovog stripa, a nastavci druge su započeli s izlaženjem. Lechner je, međutim, nacrtao cjelokupnu drugu i započeo treću epizodu, koje su ostale sačuvane u arhivima redakcije.

Iako je svoje prve stripove za Paju Patka radio četkicom, Lechner će se vremenom sve više priklanjati peru. "Gospodar svijeta" nastao je kombinacijom pera i četkice, dok su Siegfried i Princ Bialčo istuširani perom uz minimalno korištenje četkice. Čak su i manje crne površine dekovane perom. Lechner je crtao u sličnom formatu kao i drugi crtači koji su objavljivali u Mikijevom carstvu, a površine na koje je u cinkografiji nanošen raster lavirao je plavom vodenom bojom. Table stripa "Gospodar svijeta" rađene su na formatu 33x47 cm, a Siegfrieda na 33x40 cm, jer njegov naslov

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 377-390 Željko Gašić: Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih...

nije bio smješten unutar, već iznad table. Prve dvije table Princa Bialča započete su na istom formatu, ali su treća i četvrta premontirane na format položenog pravokutnika (48x35 cm), budući da je uredništvo ovom stripu namijenilo dvije srednje stranice, pa je Lechner nastavio crtati ih na formatu 48x31 cm. Lechner, čiji je obiteljski nadimak bio Vaso, u stripovima se potpisivao s Lechner S. ili Lechner Seb., a u Princu Bialču s Lechner Vastl.

Za samo dvije i pol godine, koliko je trajala njegova profesionalna karijera crtača stripa, Sebastijan Lechner uspio je vinuti se u sam vrh domaćeg stripa. Zajedno s ostalim autorima okupljenima oko Mikijevog carstva i drugih međuratnih revija, uzdigao je predratni jugoslavenski strip na europski nivo, a njihovi su radovi preplavili strip-magazine u Francuskoj i Bugarskoj.

***

Nekoliko ljudi je već pisalo o Lechneru, ali nitko nije točno znao njegov životni kraj, pa čak ni njegova rodbina. Zdravko Zupan je svojedobno pričao o crtačevoj sudbini s Alfredom Lechnerom, Sebastijanovim bratom, inače priznatim crtačem kino-plakata i slikarom, ali ni on nije znao što se točno dogodilo s njegovim bratom, osim da je nestao krajem Drugoga svjetskog rata. Tek je jedan-jedini trag zabilježen u jednom od razgovora sa čuvenim crtačem stripa Borivojem Dovnikovićem – Bordom koji je jednom prilikom rekao: "Razumljivo, po povratku u Osijek u rano ljeto 1945., prvo je bilo da se raspitam za Lechnera i Ebnera, ali sam neslužbeno saznao da su obojica poginuli u ratu.“

Literatura:

"Sebastijan Lechner – život i djelo", Udruga ljubitelja stripa Osijek, knjiga I, nakladnik: Željko

Gašić, Osijek, 2011. Autor teksta: Zdravko Zupan

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 377-390 Željko Gašić: Sebastijan Lechner (1921.-1945.) .- jedan od najpoznatijih hrvatskih...

Sažetak

U članku se iznose važne činjenice o životu i radu jednog od najpoznatijih hrvatskih crtača stripova – Sebastijanu Lechneru, Osječaninu čija je sudbina nakon 1945. godine potpuno nepoznata. Čak se ni danas ne zna pouzdano je li stradao zbog svoga njemačkog podrijetla, no sigurno je da mu se nakon proljeća 1945. godine gubi svaki trag. Karijeru strip-crtača, bez formalne naobrazbe, ali s očiglednim fantastičnim talentom, Lechner započinje već kao 17-godišnjak 1938. godine suradnjom u zabavniku-stripu "Paja Patak" koji je počeo izlaziti 1938. godine.

Rođen je u Osijeku 10. siječnja 1921. godine, od oca Sebastijana i majke Eve, rođene Urban. Odrastao je u brojnoj obitelji. Bio je najmlađe dijete. Uz četiri sestre imao je i dva brata, Stjepana i Alfreda. Rano djetinjstvo Sebastijan provodi u rodnom gradu, a s navršenih jedanaest godina, u siječnju 1932. godine seli s roditeljima u Beograd, grad u kojem su već boravili njegovi braća i sestre. Otac, zanimanjem parketar i tapetar, se u Beogradu zadržao sljedećih šest godina. Tu je mali Sebastijan nastavio školovanje i stekao zvanje firmopisca. Po svemu sudeći u Osijek se, zajedno s roditeljima, vratio krajem 1938. ili početkom 1939. godine.

Autor je brojnih stripova objavljivanih u to vrijeme u najprestižnijim strip-magazinima na ovim prostorima, a nije ostao nezapažen niti u inozemstvu gdje je objavljivao u Francuskoj i Bugarskoj.

Sebastian Lechner (1921-1945) – einer der bekanntesten kroatischen Comiczeichnern

Zusammenfassung

Im Artikel werden wichtige Tatsachen über das Leben und die Arbeit eines der bekanntesten kroatischen Comiczeichner – Sebastianu Lechner, eines Essekers, dessen Schicksal nach 1945 vollkommen unbekannt ist. Man weiß sogar bis heute nicht mit Sicherheit, ob er wegen seiner deutschen Abstammung umkam, doch sicher ist, dass nach Frühling 1945 jede Spur von ihm verschwand. Seine Laufbahn eines Comiczeichners, ohne formelle Bildung aber mit einer sichtlich fantastischen Begabung, begann Lechner schon als 17-jähriger im Jahre 1938 mit einer Mitarbeit an dem Unterhaltungsblatt -Comic "Paja Patak", das 1938 erschien.

Geboren wurde er in Osijek, am 10. Januar 1921, vom Vater Sebastian und der Mutter Eva, geborenen Urban. Aufgewachsen ist er in einer zahlreichen Familie. Er war das jüngste Kind. Außer vier Schwestern hatte er auch zwei Brüder, Stefan und Alfred. Seine frühe Kindheit verbringt Sebastian in seiner Geburtsstadt, mit elf Jahren, im Januar 1932, zieht er mit seinen Eltern nach Beograd um, in eine Stadt wo seine Brüder und Schwestern schon lebten. Der Vater, Parkett- und Tapetenmeister von Beruf, hielt sich die kommenden sechs Jahren in Beograd auf. Hier setzte der kleine Sebastian seine Bildung fort und wurde Firmenzeichner. Allen Anzeichen nach kehrte er, zusammen mit den Eltern, Ende 1938 oder Anfang 1939 nach Osijek zurück.

Er ist Autor zahlreicher Comics, die in den zu jener Zeit angesehensten ComicMagazinen in diesem Gebiet veröffentlicht wurden, auch im Ausland blieb er nicht unbemerkt, wo er in Frankreich und Bulgarien veröffentlichte.

Schlüsselwörter: Sebastian Lechner, Osijek, Beograd, Comic

390