Tomislav Wittenberg Anton Nino Scherzer - Ante Šercer, Požega 21. travnja 1869. – Zagreb 25. lipnja 1968. Liječnik, otorinolaringolog, kirurg, profesor, akademik i gospar

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 331-338 Tomislav Wittenberg: Anton Nino Scherzer - Ante Šercer

Tomislav Wittenberg

Požega UDK: 61-05 Scherzer,A.

Anton Nino Scherzer - Ante Šercer

Požega 21. travnja 1869. – Zagreb 25. lipnja 1968. Liječnik, otorinolaringolog, kirurg, profesor, akademik i gospar

Autor u članku opisuje život i djelo poznatog dr. Antona Scherzera (Ante Šercera), rođenog Požežanina, liječnika, otorinolaringologa, kirurga, profesora i akademika čiji se veliki doprinos i danas vidi u razvoju i statusu odjela za otorinolaringologiju većine zagrebačkih bolnica.

Ključne riječi: Anton Scherzer, Ante Šercer, Požega, Zagreb, otorinolaringologija

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 331-338 Tomislav Wittenberg: Anton Nino Scherzer - Ante Šercer

Rođen je u Požegi 12. 04. 1886. godine. Otac dr. Ivan Scherzer rođen je u Vinkovcima, a završio je 20. srpnja 1888. godine Filozofski fakultet u Grazu i to studij klasične filologije i njemačkog jezika i došao u Požegu za suplenta na Gimnaziju. U Požegi upoznaje Ljubicu (Malčiku), kćerku ravnatelja gimnazije prof. Antuna Mazek s kojom se vjenčao tri godine poslije. Školske godine 1891./92. premješten je na Veliku c. kr. Realnu gimnaziju u Rakovcu (danas dio Karlovca).

Anton se rodio kod roditelja u Požegi. Dr. Ivan Scherzer 1900. godine stupa u austrijsku državnu službu, imenovan je profesorom na c. k. Nautičkoj školi u Dubrovniku. Tu je Anton polazio pučku školu i klasičnu gimnaziju gdje se isticao svojom marljivošću i širinom interesa. Redovito preko Anton Scherzer – tridesetih školskih praznika obitelj bi dolazila u Požegu kod svog djeda i bake Mazek, ali isto tako i kod Scherzerovih i provodili divne dane dječje igre na "Gradu". Prema pismima iz tog doba obitelj Scherzer je školske praznike najradije provodila u idiličnoj Požegi. Ali, najsvjetlije i najtrajnije uspomene iz mladosti bile su mu otac i grad Dubrovnik. Kao dijete obožavao je oca, kao zreo mladić volio, ali i poštovao. Kad je Anton iskusio radosti, ali i žalosti života bio mu je uzorom. Sam će reći, da je od njega naučio kako treba znanstveno raditi, ali isto tako kako se treba ponašati. Otac mu je rano umro, ali on se sjeća da mu je govorio: "Sinko u svakoj prilici i neprilici, u sreći i nesreći – uvijek budi gospar – gentleman". To Anton nije nikad zaboravio, ali je shvatio i iskusio u životu – kada su mu pojedinci činili teške nepravde, da je taj očev savjet teško slijediti. Studirao je medicinu u Grazu i Pragu, gdje je promovirao 25. listopada 1919. godine na Češkom sveučilištu u Pragu. Kao medicinar školske praznike provodio je u raznim odjelima bolnice "Sestre milosrdnice" u Zagrebu. Tu je upoznao i svog prvog šefa dr. Mašeka, koji je u njemu pobudio interes i ljubav za otorinolaringologiju. Nakon promocije proveo je godinu dana na klinikama profesora Kukule i Kutvirta u Pragu i profesora Neumanna i Hajeka u Beču. Vraća se u Zagreb i 1. kolovoza 1920. godine imenovan asistentom Otorinolaringološke

Obitelj Ivana Scherzer u Požegi klinike u Zagrebu pa time započinje njegova

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 331-338 Tomislav Wittenberg: Anton Nino Scherzer - Ante Šercer

akademska karijera na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Okruženje na toj klinici bilo je povoljno i susretljivo te mu omogućuju svake godine odlazak po dva mjeseca na studijama u inozemstvu odnosno svim važnijim središtima Europe. Tako je 1922. godine proveo dva mjeseca kod na klinikama profesora Thosta i Passowa u Berlinu pa je u pruskoj državnoj biblioteci skupio veliku bibliografsku građu o skleromu. U Jeni je apsolvirao postdiplomski studij za znanstvenu mikroskopiju kod prof. Siedentopfa i Szigmondia. Znanstveno usavršavanje završio je 1924. godine kod profesora Mourea u Bordeauxu i tečaj plastične kirurgije glave i vrata u Parizu kod Ivan Scherzer u Dubrovniku profesora P. Sebileaua i L. Dufourmentela. Naredne 1925. godine proveo je dva mjeseca na klinikama prof. Ferreia u Rimu i Gradeniga u Napulju. Tom prilikom izveo je u biološkoj stanici prof. Dohrna eksperimente o važnosti labirinta za vertikalni položaj hipokampusa brevirostisa. Iduće godine provodi opet dva mjeseca u klinici prof. Holmgrena u Stockholmu i nobelovca prof. Baranya u Uppsali. U Stockholmu je kod prof. Holmgrena proučavao njihovu terapiju malignih tumora glave i vrata s pomoću elektrokoagulacije (dijatermije) koju je, vrativši se u Zagreb, odmah uveo na Otorinolaringološkoj klinici.

Ante Šercer s osobljem

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 331-338 Tomislav Wittenberg: Anton Nino Scherzer - Ante Šercer

Isto je tako i fenestraciju labirinta kod ostoskleroze počeo primjenjivati u Zagrebu uz upotrebu prvoga operacijskog mikroskopa, koji je kupio skromnim vlastitim sredstvima. U Uppsali u fiziološkom laboratoriju zajedno s dr. R. Lorentom de Noom bavio se problemima vestibularnog aparata. U svojstvu kliničkog asistenta surađivao je od početka vrlo intenzivno i znalački na uređenju zagrebačke Otorinolaringološke klinike. Tih godina i kroatizira svoje ime i prezime u Ante Šercer. Stječe veniam legendi 1925. godine kao prvi privatni docent iz otorinolaringologije. Godine 1927. izabran je za sveučilišnog docenta, Ante Šercer – pedesetih a godine 1929. za izvanrednog profesora. Te 1929. godine 30. travnja povjereno mu je vodstvo zagrebačke Otorinolaringološke klinike. U 36. godini života 1932. godine izabran je za redovnog profesora. Prigodom pete godišnjice opstanka Otorinolaringološke klinike organizirao je i uredio kliničku spomenicu, a za desetogodišnjicu Klinike organizirao je I. jugoslavenski otorinolaringološki kongres, koji se zbog sudjelovanja predstavnika svih slavenskih ORL-klinika pretvorio u prvi sveslavenski ORL kongres.

Ante Šercer kod kardinala Stepinca

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 331-338 Tomislav Wittenberg: Anton Nino Scherzer - Ante Šercer

Potrebno je malo bolje pojasniti ta putovanja po Europi. On tu upoznaje rad najeminentnijih otorinolaringologa i ne samo upoznaje nego ostaje u trajnoj vezi kao s E. J. Moureom i G. Portmannom u Bordeauxu, P. Sebileauom i F. Lemaitreom u Parizu, Thompsonom i Negusom u Londonu, Holmgrenom u Stockhomu, Baranyem u Uppsali, Gradeningom i Ferreiem u Napulju i Rimu, kao i sa svim istaknutim predstavnicima njemačke otorinolaringologije, posebno s Zangeom fon Eikenom, Vossom, s predstavnicima austrijske škole: Hajek, Neumann, Rutin, Fremel, Habermann. Tu su i predstavnici svih slavenskih otorinolaringoloških škola: Belinov (Sofija), Kutvirt, Piecechtel (Prag), Erbrich, Wasowskij, Szmurlo (Poljska), Vojaček (Lenjngrad), Ivan Scherzer u vojsci 1914. Maljutin (Moskva) i Zitović (Kijev).

U tijeku svog stručnog i znanstvenog rada organizirao je u Zagrebu Kliniku za bolesti uha, nosa i grla, koja je prema priznanju domaćih i stranih stručnjaka mogla služiti uzorom. Na toj klinici na Šalati, kao i u Vinogradskoj bolnici specijalizirali su mnogi liječnici iz bivše države, ali i iz inozemstva kao Česi, Bugari, Švicarci, Austrijanci i dr. Dva su njegova učenika istaknula se u Južnoj Americi. Tako je Ante Šercer rano postao članom europske i svjetske medicinske elite. Iskazao se ne samo kao znanstvenik i izvrsni kirurg glave i vrata, nego i čuvar i branitelj građanskog morala i vrlina.

Prve dvije godine za NDH-e vodio je Otorinolaringološku kliniku na Šalati kao i prije rata. Nakon toga povjerena mu je dužnost dekana Medicinskog fakulteta na temelju tajnog izbora na Fakultetskom vijeću. Na položaju dekana trudio se da očuva tu našu najvišu medicinsku ustanovu netaknutom. Bio je i osobni liječnik poglavnika Ante Pavelića. Tadašnjom zakonskom odredbom od 27. ožujka 1944. godine imenovan je u povjerenstvo za osnivanje medicinskog fakulteta u Sarajevu i Splitu i za provedbu tog ustrojstva. Kao pročelnik povjerenstva odlazi u Sarajevo radi odabira najprikladnije zgrade za smještaj budućeg fakulteta fakulteta, kao i potrebne predradnje za ustroj. Predavanja na tom fakultetu počela su 20. 11. 1944. godine, a upisalo se preko 160 studenata. Komunisti mu to nikad nisu oprostili što je bio osobni liječnik poglavnika. Po slomu NDH-e Šercer doživljava najteže dane u svom životu. Mjeseca svibnja 1945. godine na temelju denuncijacije dospio u Zagrebu u tamnicu. U tim teškim danima za njega, neki kolege asistenti i nastavnici, članovi Dekanata Medicinskog fakulteta postupali su prema prof. Šerceru – do tada legalno izabranom dekanu – ne samo nepravedno i nedostojno nego i vrlo ružno. Možda je toga bilo negdje drugdje, ali tako što nikad se nije dešavalo na zagrebačkom fakultetu.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 331-338 Tomislav Wittenberg: Anton Nino Scherzer - Ante Šercer

Nakon dva mjeseca tamnice, suđenja, presude 1945. i abolicije 1946. godine, prof. Šercer je bio na slobodi i bijedno, bez prihoda, živio u svojoj kući u Zagrebu. Navodno, kao uvjet za slobodu natjerali su ga da prihvati educiranje dvoje mladih partizanskih liječnika, od kojih je jedan bio Ivo Padovan. Tako je 28. rujna 1946. godine postavljen za šefa odjela za bolesti uha, nosa i grla u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu. Taj odjel je Šercer reformirao i modernizirao. I uz pomoć prof. Kadrnke i Sučića osnovao Otorinolaringološku kliniku Medicinskog fakulteta Ante Šercer, portret u Zagrebu, koja djeluje i danas. Zahvaljujući njegovom vodstvu i ustrajnim radom Sveučilišna klinika postaje svjetski poznata. Uz nju otvara i Institut za proučavanje i zaštitu uha i dišnih organa.

Prvi je od hrvatskih kliničara stekao međunarodno priznanje otkrićem nazotorakalnih refleksa tumačenjem nastalih deformacija nosne pregrade i otoskleroze, plastičnim i rekonstruktivnim zahvatima. Jedan je od osnivača Europskog komiteta za studij otoskleroze.

Radovi prof. Ante Šercera citirani su u mnogobrojnim inozemnim stručnim časopisima, udžbenicima i priručnicima. Od 170 objavljenih radova 109 je objavljeno u najuglednijim svjetskim časopisima i djelima, među kojima: Contribution a l etude du selerome, Acta otolaringologica (Stockholm, 1925.); Nos i dihanje (Rad JAZU, 1935.); Postanak fizioloških deformiteta nosnog septuma (Rad JAZU, 1936.); Tonzilarni problem (Zagreb 1950.); Povijest traheotemije i trahealne kanile (Beograd i Zagreb 1950.); Otolaringologija, propedeutika (Beograd i Zagreb 1951.); Otolaringologija II (Klinika Zagreb 1965.); Plastische Operatione an der Nase und an der Ohrmuschel (Stuttgart 1962.).

Godine 1930. u 34. godini života postaje članom JAZU u Zagrebu, kao prvi liječnik koji je izabran u redovno članstvo te Akademije.

Počasnim članom Zbora liječnika izabran je 1967. godine. Šercer je bio predložen i za Nagradu za životno djelo, ali tada 1967. godine netko na savjetu za naučni rad SRH netko omeo.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 331-338 Tomislav Wittenberg: Anton Nino Scherzer - Ante Šercer

Od 1954. godine do smrti 25. 6. 1968. godine bio je glavni urednik Medicinske enciklopedije JLZ. U Crikvenici je osnovao Institut za talasoterapiju. Umro je u Zagrebu 25. 06. 1968. godine. Nakon smrti ipak je dobio i Diplomu grada Zagreba. Akademik Ivo Padovan priredio je monografiju :"Život i djelo Ante Šercera" koja je tiskana u Nakladnom zavodu Globus Zagreb 1997. godine. Bogati Šercerov rad Padovan je podijelio u deset poglavlja:

Prvo poglavlje – In memoriam akademiku Anti Šerceru; Bibliografija radova akademika Ante Šercera.

Drugo poglavlje – Početci razvoja Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Ante Šercer u JAZU i u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Šercer i Akademija u toku Drugog svjetskog rata.

Treće poglavlje – Težnje u izgradnji Klinika i Zavoda Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Četvrto poglavlje – Medicinski fakultet u Zagrebu za vrijeme Drugog svjetskog rata, Osnutak Medicinskog fakulteta u Sarajevu, Šercer u posljednjim danima NDH i tadašnje stanje na Hrvatskom sveučilištu.

Peto poglavlje – Najteži dani u životu Antuna Šercera, Ante Šercer nakon sudske presude i amnestije, povijesne epizode i slobodna razmišljanja, Tko su bili Šercerovi prijatelji u najtežim danima njegova života.

Šesto poglavlje – Ponovni uspon, Ante Šercer i četvrta etapa razvoja. otorinolaringologije u Hrvatskoj, Snaga Šercerova duha na poslovima općedruštvenog karaktera, Osnivanje Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Sedmo poglavlje – Šercer kao medijator u socijalizaciji medicine i tzv. Kurativne i preventivne medicine. Lik Ante Šercera u nekim njegovim djelima. Posljednje predavanje Ante Šercera.

Osmo poglavlje – Rasplamsale strasti na Črnomercu 1986. godine.

Deveto poglavlje – Ante Šercer danas.

Deseto poglavlje – ispisali su Jelena Krmpotić – Nemanić, Marijan Balogh, Vladimir Dugački, Nada Čileš, Marija Šercer.

Urednici knjige su Stanko Lasić i Tomislav Pušek, a recenzenti Biserka Beliza i Milan Moguš.

Na kući gdje je živio u Zagrebu otkrivena mu je spomen ploča, a tom prigodom govorio je i Ivo Padovan.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 331-338 Tomislav Wittenberg: Anton Nino Scherzer - Ante Šercer

Sažetak

Iznimna osoba, izvrstan stručnjak, pasionirani istraživač, velike radne sposobnosti, susretljiv i pomalo samozatajan, ali uvijek brižan za bolesnika i potrebnu pažnju za suradnike. Uz sav rad i zalaganje našao je uvijek vremena da shvati probleme kako pacijenata, tako i suradnika. I što je još važnije, svoje ogromno znanje i iskustvo prenosio je na druge.

Akademik Padovan reći će za njega: "U profesoru Šerceru njegovi suradnici imali su imali su šefa koji se nije plašio odgovornosti; šefa koji je znao što hoće, i koji je to, ako je ustrebalo, i nametnuo; koji je znao biti očinski strog i očinski dobrostiv, koji svojim učenicima nije bio samo učitelj nego i dragi prijatelj, štoviše uzor. Svojom nepokolebljivošću duha zaslužio je besmrtno ime za buduća pokoljenja".

ANTON Nino SCHERZER - ANTE ŠERCER

Zusammenfassung

Eine außergewöhnliche Person, ein vorzüglicher Fachmann, passionierter Forscher von großer Arbeitsfähigkeit, entgegenkommend und ein wenig bescheiden, aber immer besorgt um den Kranken und genügend Aufmerksamkeit für die Mitarbeiter. Bei aller Arbeit und Einsatz fand er immer Zeit, die Probleme seiner Patienten und Mitarbeiter zu verstehen. Und was noch wichtiger ist, er übertrug sein riesiges Wissen und seine Erfahrung auf andere.

Der Akademiker Padovan sagt über ihn: "In Professor Scherzer hatten seine Mitarbeiter einen Vorgesetzten, der keine Verantwortung scheute; der wusste was er wollte und der dies, wenn es nötig war, auch durchführte; der väterlich streng und väterlich gütig sein konnte, der seinen Schülern nicht nur Lehrer sondern auch ein lieber Freund, vielmehr ein Vorbild , war. Für seinen unbeirrbaren Geist verdiente er einen unsterblichen Namen für kommende Generationen".

Schlüsselwörter: Anton Scherzer, Ante Šercer, Požega, Zagreb, Otorhinolaryngologie