200 godišnjica rođenja velikog bikulturalnog umjetnika Franza Liszta

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 359-366 mr. art. Edmund Andler-Borić: 200 godišnjica rođenja velikog bikulturalnog umjetnika...

mr. art. Edmund Andler-Borić UDK: 929 Liszt, F. Glazbena škola Frana Lhotke Sisak

200 godišnjica rođenja velikog bikulturalnog umjetnika Franza Liszta

Autor se u članku osvrće na život i rad jednog od najvećih glazbenih umjetnika 19. stoljeća – Franza Liszta, a u povodu 200. obljetnice njegova rođenja (1811.-2011.). Ono što je cijeli život odlikovalo život i stvaralaštvo ovog velikog umjetnika njegova je bikulturalnost – odgoj građen na temeljima dviju nacionalnih kultura – oca Mađara i majke Austrijanke.

Ključne riječi: Franz Liszt, bikulturalnost, umjetnost, 19. stoljeće

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 359-366 mr. art. Edmund Andler-Borić: 200 godišnjica rođenja velikog bikulturalnog umjetnika...

Franz Liszt (1811-1886)

Franz Liszt zasigurno jedan je od najvećih umjetnika 19. stoljeća. Možemo se zapitati čiji je on zapravo skladatelj? Rođen od majke Njemice ili Austrijanke i oca Mađara, primjer je bikulturalnog umjetnika, a možda i šire. Rođen u vremenu Austrijske Monarhije koja je obuhvaćala čitavu paletu raznih naroda, tako da bismo mogli reći da je on skladatelj svih onih koji su baštinili Monarhiju. Danas se često susrećemo u našem krugu oko svojatanja kome koji umjetnik, glazbenik, pisac, književnik pripada…Stoljeća i stoljeća postojanja Habsburške monarhije neizostavno nameću pitanje ne bi li mogli reći za mnoge umjetnike da su zapravo austrijski umjetnici, a na taj način i umjetnici Habsburške monarhije, kasnije austrougarski umjetnici ili umjetnici Srednje Europe?

Franz Liszt je za života dočekao nagodbu Austrije i Mađarske i stvaranje jedne dualne monarhije. Fantastično je to što je sam Liszt primjer čovjeka koji pripada i jednoj i drugoj kulturnoj i nacionalnoj sferi.

No, ipak Liszt je prvenstveno bio umjetnik kojega je najviše zanimala glazba, kvalitetna i nova glazba. Bio je aktivan u svim sferama glazbene umjetnosti. Kao skladatelj, dirigent, pedagog, organizator, glazbeni pisac, kritičar, te je na svim sferama djelovanja ostavio neizbrisiv trag. Najviše je zaslužan na polju pijanizma. Klavirsku tehniku diže do tad neslućenih visina. Jedini koji mu može konkurirati je Frederic Chopin. Obogatio je koncertnu klavirsku literaturu koja je danas neizostavni dio svakog aktivnog pijaniste, izvršio je i preobražaj unutar crkvene glazbe. Bio je sjajan interpret i svojih i tuđih djela, ne samo starijih skladatelja već i djela svojih još ne priznatih umjetnika kolega. Posjedovao je golemo znanje o klavirskoj tehnici, davao je poduku, rado pomagao mlađim kolegama. Pokretač je festivala i smatra se utemeljiteljem novonjemačke škole koja je isticala programnost i naprednost , a uski akademizam smatrala konzervativnim i nazadnim. Ostavio je čitav niz zapisa o glazbenom životu te razvoju glazbe njegova doba što nama daje izvrstan uvid u pravo stanje glazbene umjetnosti tog perioda. Liszt je bio topao i susretljiv čovjek. Možda je to i dolazilo iz ambijenta naše srednje Europe, ambijenta u kojem su se miješale razne kulture, nacije te običaji.

Rođen je u mjestu Raiding u Burgenlandu (Gradišću) 22. listopada 1811. na teritoriju Mađarske, od oca Mađara i majke Njemice (Austrijanke). Pri tomu treba imati na umu da je to razdoblje u kojemu još ipak ne možemo govoriti o austrijskoj naciji. Razdoblje je to tek buđenja nekih nacija u Europi, nacija i država koje svaka na svoj način shvaćaju pojam nacije. Početak je to 19. stoljeća kad još ni Mađari nisu pravo formirani kao suvremena nacija stoga je i jezik monarhije bio u većini slučajeva, a poglavito još u tim graničnim područjima - njemački. Tako se i u kući obitelji Liszt govorio njemački, mađarski vrlo slabo te ga Franz Liszt nikada za svog života i nije u potpunosti svladao. Obitelj je živjela na imanju obitelji Esterhazy koja je

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 359-366 mr. art. Edmund Andler-Borić: 200 godišnjica rođenja velikog bikulturalnog umjetnika...

bila poznata po njegovanju glazbene umjetnosti i imala je svoj orkestar. I znameniti Joseph Haydn službovao je u toj obitelji. Vjerojatno su to sve i bile sretne okolnosti da je mali Ferenc odrastao na takvom imanju i od svog oca dobio kvalitetnu glazbenu naobrazbu, talent je odmah uočen te je Ferenc poslan u Beč na dalju poduku kod tada znamenitog klavirskog pedagoga koji je ostavio ogroman opus tehničkih etida za klavir, Carla Czernyja. Liszt je ubrzo počeo davati koncerte te prvo pred bečkom publikom ostvario velike uspjehe. Odlazi u Pariz 1823. te je iako stranac i tamo ubrzo stječe popularnost i naklonost vrlo izbirljive pariške publike.

Vječite turneje, histerija kod obožavateljica i buran privatni život: Franz Liszt je bio prototip pop-zvijezde 19. stoljeća. No 200. godina nakon njegovog rođenja najviše se ipak pamti njegova glazba.

Prve ideje kojima se Franz Liszt zanosi nisu nacionalne nego revolucionarne

odnosno republikanske. Liszt nije samo skladatelj kojega se ne tiču društvena kretanja. On čita i Chateaubrianda, Hugoa, Lamennaisa, Montaignea i Kanta. On piše programsku glazbu. Glazbu tj. djela obilježena naslovima, tematskim naslovima… Tako i posvećuje skladbu Lyon ustanku lyonskih tkalaca. Uzore Franz Liszt vidi u svojim suvremenicima, ali ipak najveći njegovi uzori u glazbi su Johannn Sebastian Bach i Ludwig van Beethoven. Oduševljava ga Bachova orguljaška glazba, Bachov Contrapunct, Beethovenove simfonije, klavirska djela. Imajmo na umu da je do tad ispisano na stotine i stotine tisuća stranica glazbe, ali nema tehnologije koja je u stanju tu glazbu prezentirati ako nema reproduktivnog umjetnika. Nema cd-a, gramofonskih ploča, radija, i sl, nema brzih cesta, brzog prijevoza da bi se umjetnik ili umjetnici ili čitavi orkestri s lakoćom selili iz grada u grad i publici predstavljali najvrjednija ostvarenja europske glazbe. Upravo Liszt potiče razvoj onog što mi danas znamo kao reproduktivna umjetnost u glazbi. Liszt prerađuje orkestralne skladbe samo za klavir kako bi barem donekle publika po Europi upoznala neke od najljepših melodija, u svojim salonima. Još uvijek ne postoje velike koncertne dvorane, još uvijek se glazba odigrava u salonima bogatih plemićkih obitelji i sve prisutnijim salonima sve imućnije građanske klase. Koncertne dvorane kakve mi danas znamo javljaju se ipak kasnije i to u Francuskoj. Smatra se da je upravo Liszt najveće uzore za svoje stvaralaštvo vidio u njemačkoj glazbi. Zahvaljujući Lisztovim obradama publika se upoznala s velikim skladbama za orkestre koje inače nikad ne bi čula. Liszt se za života upoznao s velikim suvremenikom Fredericom Chopinom. Chopin je bio nešto sasvim drukčije od Liszta. Chopin je umro mlad, stalno boležljiv. I jedan i drugi pripadaju periodu europskog romantizma, ali i jedan i drugi su zaista osebujne pojave i unutar tog romantizma zauzimaju zasebna mjesta. Chopin je od početka svog života suosjećao s patnjama poljskog naroda, skladao ogroman opus koristeći nazive skladbi iz poljske tradicije, koristeći poljski melos i folklor u svojim skladbama itd, dok je kod Liszta priča bila drugačija.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 359-366 mr. art. Edmund Andler-Borić: 200 godišnjica rođenja velikog bikulturalnog umjetnika...

Liszt je imao i prilično buran privatni život. Skandali ga nisu zaobilazili. Prva njegova žena, grofica d´Agoult, nadarena i obrazovana žena osjetila je Lisztovu moć i superiornost kao umjetnika te napustila muža i djecu i započela novi život. Naravno, da je atmosfera i po nju i po njega bila osuđujuća. Bavila se književnošću i pisala, ali pod pseudonimom jer Europa tog vremena nije željela samosvjesne žene, a poglavito da se žene plemenitog podrijetla bave bilo kakvom umjetnošću smatralo se pogrdnim i vulgarnim. Žena mu je bila podrška u svemu, ali ogromne turneje Liszta su vodile po čitavoj Europi te mu pružale trijumfalan status unutar i aristokratskih i građanskih slojeva. Njegovi koncerti poprimali su fantastične dimenzije ono što danas znamo kod pop ikona 20. i 21. stoljeća. Točno je da su Lisztu svi ti koncerti i gostovanja donosili i veliku slavu i veliki novac, ali fantastično je to što je on čitavo vrijeme uspio ostati čovjek. Čovjek koji je uvijek u svakom trenutku odreagirao kad je nekom trebala pomoć u bilo kom aspektu. Grad Bonn kao rodni grad velikog Ludwiga van Beethovena nije mogao skupiti novce za podizanje spomenika svom skladatelju. Liszt je čuo za to i odmah održao dobrotvorne koncerte skupio novce i Bonn je dobio spomenik Ludwigu van Beethovenu.

Franz Liszt je nakon uspjeha i uspjeha u svojoj karijeri došao u krizu glede unutarnje borbe- sebe kao produktivnog i reproduktivnog umjetnika. Kao reproduktivnog umjetnika čekala ga je još i dalje slava i slava, no to nije bila njegova ni želja ni cilj. Ipak on je u sebi gajio stvaralački rad s kojim je pokušao i imao želju i zadatak pomaknuti granice dotadašnjeg glazbenog izričaja. Napustio je pijanističku karijeru, upoznao novu ljubav - poljsku kneginju Karolinu Wittgenstein, doselio se u Weimar i tamo napravio glazbenu revoluciju. Nijemci i njemačka glazbena scena mu i dan danas mogu zahvaliti što je od jednog ne baš popularnog glazbenog središta, Weimar postao centar glazbenih zbivanja ondašnjeg svijeta. U Weimaru sklada, ne samo klavirske stvari već tu je niz simfonijskih pjesama i Granska misa. Prvi put on piše nešto u čemu se dotiče svog podrijetla. Misa je nazvana po mađarskom gradu Grani. U Weimaru organizira značajne festivale, postaje kako ga nazivaju, dušom weimarske tj. novonjemačke škole. U Weimar hrle umjetnici ne samo iz njemačkih zemalja nego doslovno iz cijelog svijeta. Liszt propagira modernu glazbu tog vremena. Pomaže Richardu Wagneru da se probije, opet Liszt pokazuje svoju nesebičnost u pomaganju drugima, ali ju ne dobiva nazad. Liszt je mađarski skladatelj, ali nadilazi nacionalne granice i ipak, bavi se opće univerzalnom glazbom, nadnacionalnom. Period je to u kom nastaju tzv. Nacionalne škole.

Liszt u Weimaru stječe sve više zavidnih i ljubomornih protivnika te pod pritiskom odlazi iz Weimara. Pohvalno je da je ipak onaj kvalitetni dio njemačke glazbene scene vrednovao Lisztove zasluge djelovanja u Weimaru: utemeljenje novonjemačke škole te Muzičku akademiju u Weimaru nazvao po Franzu Lisztu. Iako je Liszt kroz svoje koncerte možda ostavljao dojam nekog svjetovnjaka željnog slave, u svojoj je osnovi Liszt bio upravo suprotno: vrlo pobožan, sklon mistici, religiozan te je 1865. primio

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 359-366 mr. art. Edmund Andler-Borić: 200 godišnjica rođenja velikog bikulturalnog umjetnika...

niži duhovni red . Iz tog perioda potječu mnoga duhovna djela na koja ću se kasnije osvrnuti.

Liszt se još uvijek nije u potpunosti priključio tzv. nacionalnim školama koje sudjeluju u nacionalnim buđenjima kroz glazbu. Opera je upravo izvrstan glazbeni oblik koji svi koriste za nacionalna buđenja. Liszt nije volio operu i komorno muziciranje. Ali taj Mađar pronalazio je cijelog svog života nova sredstva umjetničkog izražavanja i time iznimno obogatio klavirsku tehniku, klavir se usavršava kao instrument, to više nije klavir iz Beethovenovog vremena, novom klaviru daje snagu i sjaj orkestra, ali i rafiniranu produhovljenost tona. Liszt je kao reproduktivni umjetnik definitivno utemeljio novu granu unutar glazbene umjetnosti: da skladatelj ne mora biti i reproduktivac već to može biti osoba koja se samo bavi izvođenjem tuđih djela, ponekad, a možda i najčešće puno kvalitetnije od samog skladatelja. Poticao je umjetnike da izvode i tuđa djela i sam je izvodio skladbe i Bacha, Mozarta i drugih uz svoja. Liszt je također zaslužan što je klavir postavio kao nezaobilazni instrument u promicanju cjelokupne glazbe, namijenio mu je novu ulogu. Orkestralne skladbe priređuje samo za klavir na taj način one postaju pristupačnije publici, o tom sam već govorio, te postaju pomagačem u glazbenoj nastavi i izobrazbi.

Ovdje bih se osvrnuo na Lisztovo buđenje kao Mađara i u svom opusu simfonijskih pjesama tu je simfonijska pjesma Hungaria (1854.) u kojoj Liszt veliča domovinu, oživljava povijest Mađarske, borbu za zemlju i pobjedu naroda. Simfonijska pjesma Bitka s Hunima (1856./57.) nastala je na temelju istoimene slike W. Kaulbacha. U ovoj simfonijskoj pjesmi očituje se dualističko načelo u kom se sukobljava svjetlo i tama, duh i materija kršćanstvo i poganstvo. Dakle, pokrštavanje Mađara.

Već je u članku spomenuta reformatorska djelatnost Liszta na području crkvene glazbe: njegova velika misa Granska misa (1855.) napisana za otvorenje katedrale u Granu (Esztergomu) i Mađarska krunidbena misa (1867.) nose tragove gregorijanskih napjeva, mađarskih narodnih napjeva. Najočitiji tragovi korištenja mađarskih narodnih napjeva u kombinaciji s gregorijanikom su upravo u oratorijima Sv.Elizabeta i Krist. 27. kolovoza 1846. Franz Liszt nastupio je u Zagrebu s pijanističkim recitalom u tadašnjem kazalištu. Bio je to navodni protuudarac uspjesima iliraca na glazbenom polju točnije opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog. Mađaroni su imali svoj klub u Zagrebu skupljali su se u jednom od zagrebačkih kasina. Budući da je u tom periodu u Pešti gostovao Liszt odlučili su ga pozvati u Zagreb. Koncert je bio sjajan, sjajno posjećen, izvrsno prihvaćen.

Franz Liszt umjetnik mađarskog podrijetla nezaobilazna je osoba u našoj njemačkoj glazbenoj umjetnosti. Mađar koji je zapravo ipak najviše traga ostavio u njemačkoj glazbenoj romantici 19. stoljeća.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 359-366 mr. art. Edmund Andler-Borić: 200 godišnjica rođenja velikog bikulturalnog umjetnika...

LITERATURA:

Andreis, Josip: Povijest glazbe, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1989. Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb 1977. Kobal, Batilda: Liszt i Chopin, Sv. Cecilija, Zagreb, 1918. Wikipedia

Sažetak

Članak se osvrće na život i rad jednog od najvećih glazbenih umjetnika 19. stoljeća – Franza Liszta (1811.-1886), a u povodu 200. obljetnice njegova rođenja (1811.-2011.). Ono što je cijeli život odlikovalo život i stvaralaštvo ovog velikog umjetnika njegova je bikulturalnost – odgoj građen na temeljima dviju nacionalnih kultura – oca Mađara i majke Austrijanke te život u turbulentnim vremenima 19. stoljeća nastajanja i nestajanja nacionalnih država, stvaranja i izgradnje velikih carstava.

Ipak Liszt je prvenstveno bio umjetnik kojega je najviše zanimala glazba i to nova i kvalitetna glazba. Bio je aktivan u svim sferama glazbene umjetnosti, kao skladatelj, dirigent, pedagog, organizator, glazbeni pisac, kritičar, te je na svim sferama djelovanja ostavio neizbrisiv trag. Najviše je zaslužan na polju pijanizma, a klavirsku tehniku diže do tad neslućenih visina. Obogatio je koncertnu klavirsku literaturu koja je danas neizostavni dio svakog aktivnog pijaniste, izvršio je i preobražaj unutar crkvene glazbe. Bio je sjajan interpret i svojih i tuđih djela, ne samo starijih skladatelja već i djela svojih još ne priznatih umjetnika kolega. Posjedovao je golemo znanje o klavirskoj tehnici, davao je poduku, rado pomagao mlađim kolegama. Pokretač je festivala i smatra se utemeljiteljem novonjemačke škole koja je isticala programnost i naprednost , a uski akademizam smatrala konzervativnim i nazadnim. Ostavio je čitav niz zapisa o glazbenom životu te razvoju glazbe njegova doba što nama daje izvrstan uvid u pravo stanje glazbene umjetnosti tog perioda.

Svoju nacionalnu svijest, iako materinskog njemačkog jezika, po rođenju Gradišćanin (u to vrijeme mađarski teritorij), ipak iskazuje simfonijskim pjesmama "Hungaria" (1854.) i "Bitka s Hunima" (1856./57.), potom velika "Granska misa" napisana 1855. za prigodu otvorenja katedrale u Granu (Esztergomu) te Mađarska krunidbena misa koja objedinjava tragove gregorijanskih napjeva i mađarskih narodnih napjeva koje isto obilato koristi u oratorijioma "Sveta Elizabeta" i "Krist".

Franz Liszt bio je umjetnik mađarskog podrijetla, ali nezaobilazna osoba u njemačkoj glazbenoj umjetnosti. Mađar koji je zapravo ipak najviše traga ostavio u njemačkoj glazbenoj romantici 19. stoljeća.

DG Jahrbuch, Vol. 19, 2012. str. 359-366 mr. art. Edmund Andler-Borić: 200 godišnjica rođenja velikog bikulturalnog umjetnika...

200. Jahrestag der Geburt des großen bikulturallen Künstlers Franz Liszt

Zusammenfassung

Der Artikel blickt auf das Leben und Werk eines der größten Musiker des 19. Jahrhunderts – Franz Liszt (1811-1886), anlässlich des 200. Jahrestages seiner Geburt (18112011) zurück. Was das ganze Leben und Wirken dieses großen Künstlers auszeichnete war seine Bikulturalität – seine Erziehung beruhte auf zwei nationalen Kulturen – des ungarischen Vaters und der österreichischen Mutter - sowie das Leben in den turbulenten Zeiten des 19. Jahrhundertes in dem nationale Staaten entstanden und verschwanden, große Imperien geschaffen und ausgebaut wurden.

Trotzdem ist Liszt in erster Reihe ein Künstler, den die Musik am meisten interessierte, und zwar eine neuartige und gute Musik. Er war auf allen Gebieten der Musikkunst tätig, als Komponist, Dirigent, Pädagoge, Veranstalter, Musikschriftsteller, Kritiker, und hinterließ in allen seinen Wirkungskreisen eine nichtlöschbare Spur. Größten Verdienst hat er auf dem Gebiete des Pianismus, die Klaviertechnik erhebt er in bisher ungeahnte Höhen. Er bereicherte die Konzertklavierliteratur, die bis heute ein unumgänglicher Teil des Programmes jedes aktiven Pianisten bildet, er führte auch eine Umwandlung innerhalb der Kirchenmusik durch. Er war ein blendender Interpret seiner und fremder Werken, nicht nur der älteren Komponisten sondern auch von Werken seiner noch nicht anerkannten Künstlerkollegen. Er besaß ein riesiges Wissen über die Klaviertechnik, er erteilte Unterricht, gerne half er jüngeren Kollegen. Er ist Anreger von Festivals und gilt als Gründer der Neudeutschen Schule, welche die Programmatik und den Fortschritt betonte und den engstirnigen Akademismus für konservativ und rückständig hielt. Er hinterließ eine Reihe von Notizen über das Musikleben und die Entwicklung der Musik seiner Zeit, was uns einen hervorragenden Einblick in den richtigen Zustand der Musikkunst jener Zeit bietet.

Sein Nationalbewusstsein, obwohl seine Muttersprache Deutsch war, der Geburt nach Burgenländler (zu jener Zeit war das ungarisches Gebiet), zeigt er doch in den Symphonieliedern "Hungaria" (1854) und "Die Schlacht mit den Hunnen" (1856/57), danach die große "Graner Messe" 1855 geschrieben anlässlich der Eröffnung der Kathedrale in Gran (Esztergom) sowie die Ungarische Krönungsmesse, welche Spuren gregorianischer Gesänge und ungarischer Volkslieder vereint und diese nutzte er auch in den Oratorien "Heilige Elisabeth" und "Christus" reichlich.

Franz Liszt war ein Künstler ungarischen Stammes, aber auch eine unumgängliche Person in der deutschen Musikkunst. Ein Ungare, der eigentlich die meisten Spuren in der deutschen Musikromantik des 19. Jahrhundertes hinterließ.

Schlüsselworte: Franz Liszt, Bikulturalität, Kunst, 19. Jahrhundert

366