21 minute read
Vedran Klaužer Plemićka obitelj Lausinger od Kapele Podravske u Hrvatsko-ugarskom kraljevstvu u 15. i početkom 16. stoljeća
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 23-34 Vedran Klaužer: Plemićka obitelj Lausinger od Kapele Podravske u Hrvatsko-ugarskom...
Vedran Klaužer UDK: 929.7(497.5=112.2)”14/15” Hrvatski institut za povijest Izvorni znanstveni rad Zagreb Primljeno: 1.10.2013. Prihvaćeno: 2.10.2013.
Advertisement
Rad govori o njemačkoj plemićkoj obitelji Lausinger koja je preko vršenja raznih službi za grofove Celjske došla u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo tijekom druge polovice 15. stoljeća. Nakon ostvarenja posjedovnih dobiti u Križevačkoj županiji gdje ostvaruju jezgru svojih posjeda oko Kapele Podravske, Lausingeri narednih godina, ulazeći u službe raznih utjecajnih velikaša i plemića, nastoje te posjede očuvati i proširiti. Obitelj Lausinger od Kapele Podravske je prisutna u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu do izumiranja muške grane sredinom 16. stoljeća.
Ključne riječi: njemačka plemićka obitelj Lausinger, Križevačka županija, posjed Kapela Podravska, grofovi Celjski
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 23-34 Vedran Klaužer: Plemićka obitelj Lausinger od Kapele Podravske u Hrvatsko-ugarskom...
Uvod
Poput mnogih plemićkih obitelji kasnog 15. stoljeća koje su u HrvatskoUgarskom Kraljevstvu potrajale jednu ili dvije generacije te nisu spadale u staro plemstvo Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva za koje se prema brojnim sačuvanim ispravama i poveljama može svjedočiti o njihovom dolasku, boravku te grananju na istom prostoru, podrijetlo njemačke plemićke obitelji Lausinger nije lako pratiti prije dolaska u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo negdje u drugoj polovici 15. stoljeća. Plemićku obitelj s prezimenom Lausinger doduše nalazimo među austrijskim plemstvom ranog 17. stoljeća.1 Međutim, ako uzmemo u obzir da se radi o plemićkoj obitelji tog prezimena koja je plemstvo dobila tek u 17. stoljeću, nećemo ju ovdje smatrati ničim drugim nego eventualnim geografskim pokazateljem lokacije prezimena. Shodno tome nisu nam sačuvani niti relevantni podaci iz izvora i literature koji bi nam govorili ili opisivali grb obitelji Lausinger u austrijskim zemljama u proučavanom razdoblju čime bi barem mogli donekle smatrati da su se istim grbom koristili i ovdje proučavani Lausingeri od Kapele Podravske. S druge strane, u prilog teze da je ova plemićka obitelj spadala u one plemićke obitelji koje svoje podrijetlo vuku iz Habsburške Monarhije i Svetog Rimskog Carstva 15. i 16. stoljeća govori činjenica da su Lausingeri od Kapele Podravske vršili službu familijara grofova Celjskih u drugoj polovici 15. stoljeća zbog čega je Ivan Lausinger dobio posjed Kapelu Podravsku (Kapolna) u Križevačkoj županiji nedaleko Ludbrega.2 Ovim darovanjem su udareni temelji plemićkog posjeda obitelji Lausinger u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu za narednih stotinjak godina. Nakon smrti Ulrika Celjskog 1456. godine, Lausingeri su morali tražiti nove saveznike kako bi zaštitili svoje stečene posjede. Njihov su položaj u to vrijeme otežavali i sukobi s obitelji Frodnacher s kojom su dijelili vlastelinstvo Bednja.3 Naime, navedene posjede je 1457. godine i jednoj i drugoj obitelji potvrdio kralj Ladislav V. Posmrče, 4 ali ova podjela i potvrda posjeda očito nije zadovoljavala niti jednu stranu što će uroditi višegodišnjim sukobima narednih godina, o čemu će biti više riječi u drugom dijelu ovoga rada.
1 Stanoviti Georg Lausinger (Lauinger), građanin i gradski sudac grada Innsbrucka je 1623. godine dobio plemstvo i grb. Vidi: Hugo von Goldegg, “Die Tiroler Wappenbücher im Adelsarchiv des k.k.
Ministerium des Inneren zu Wien, II. Theil“ Zeitschrift des Ferdinandeums für Tirol und Voralberg, god. 3., sv. 20., Innsbruck 1876., str. 157. 2 Mađarski državni arhiv (dalje u tekstu: MOL) Diplomatikai fényképgyűjtemény (dalje u tekstu: DF)
MOL DF 233110. 3 O obitelji Frodnacher od Bednje koja je imala u vlasništvu većinski dio vlastelinstva Bednja vidi:
Vedran Klaužer, „Plemićka obitelj Frodnacher – ogranak Bednjanski (de Bednya)“, Godišnjak njemačke zajendice – DG Jahrbuch 19 (2012), 31-43. 4 MOL DF 233110.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 23-34 Vedran Klaužer: Plemićka obitelj Lausinger od Kapele Podravske u Hrvatsko-ugarskom...
Posjedi
Kao što je prethodno rečeno, obitelj Lausinger se smjestila uz obitelj Frodnacher na posjedima istočno od Ludbrega, točnije na vlastelinstvu Bednja. Posjed po kojem je ogranak Lausingera o kojem je ovdje riječ dobio svoj imenski predikat bila je Kapela Podravska (Kapolna) koja se nalazila na rečenom vlastelinstvu Bednja nedaleko Ludbrega, iznad toka rijeke Bednje prema srednjovjekovnoj ugarskoj županiji Somogy.5 (vidi Prilog 1.) Na ovome vlastelinstvu su Lausingeri uz Kapelu Podravsku posjedovali još i Dubovicu,6 Klenovec (Kylyanowcz)7 i Remetinec (Remethyncz)8 koje su u kraćim ili dužim vremenskim intervalima gubili i ponovno vraćali u svoje vlasništvo. Naime, već nakon 1457. godine je vidljivo da je ovakva podjela jednog većeg vlastelinstva na dvije obitelji vjernih službenika prouzročila mnoge sukobe između navedenih obitelji. Izgleda da su Frodnacheri koji su dobili većinski dio vlastelinstva Bednja zajedno s istoimenim kaštelom pokušali tih godina prisvojiti i onaj dio vlastelinstva koji je pripadao Lausingerima, zbog čega je upravo Ivan Lausinger donio navedene isprave Ulrika Celjskog i kralja Ladislava V. Posmrčeta 1458. godine pred čazmanski kaptol na ovjerovljeni prijepis. Posjedovni spor oko potraživanja i prava na određene dijelove vlastelinstva Bednja između Frodnachera i Lausingera je izgleda naposljetku završio sporazumno. U razdoblju između 1458. i 1471. godine su Frodnacheri prepustili posjede Kapelu Podravsku, Dubovicu i Remetinec Lausingerima.9 Međutim, ovo relativno klimavo mirno posjedovanje je u predstojećim turbulentnim periodima konsolidacije vlasti kralja Matije Korvina trebalo mudrim potezima i savezima s utjecajnim velikašima Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva pokušati očuvati. Uz opće nesigurne prilike i u okruženju neprijateljski nastrojenih i nasrtljivih susjeda koji su pokušavali širiti svoje posjede na štetu Lausingera, odabir dobre političke i vojne zaštite sklapanjem saveza s utjecajnim velikašima je za Lausingere postao nužnost i imperativ. Međutim, za razliku od Frodnachera koji su nakon smrti svojeg bivšeg gospodara Ulrika Celjskog i kralja Ladislava V. Posmrčeta stekli naklonost mladog kralja Matije Korvina, Lausingeri nisu bili vješti u tome. Naime, za vrijeme kralja Matije Korvina i njegovih borbi s raznim neposlušnim velikašima tijekom konsolidacije njegove vlasti i autoriteta diljem Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, Ivan Lausinger je prema svemu sudeći ušao prije 1471. godine u službu Fridrika Lambergera, tadašnjeg vlasnika
5 Georg Heller, Comitatus Varasdiensis, München 1976., str. 74. Slično kao i kod analize i ubikacije posjeda obiteji Frodnacher, svi posjedi koje su baštinili Lausingeri se, suprotno očekivanom, nalaze u knjizi posjeda Varaždinske a ne Križevačke županije, opet s naznakom samog autora da se navedena mjesta nalaze u Križevačkoj županiji. 6 Heller, Comitatus Varasdiensis, str. 41. 7 Heller, Comitatus Varasdiensis, str. 94. 8 Heller, Comitatus Varasdiensis, str. 139. 9 MOL DF 231593.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 23-34 Vedran Klaužer: Plemićka obitelj Lausinger od Kapele Podravske u Hrvatsko-ugarskom...
utvrda Čakovec i Štrigova.10 Vršeći tih godina službu kaštelana utvrde Štrigove (Strigo) nakon smrti svojeg gospodara i tadašnjeg vlasnika navedene utvrde Fridrika Lambergera negdje oko 1471. godine Ivan Lausinger je počinio nevjeru prema kralju te su se za kaznu posjedi Kapela Podravska, Dubovica i Klenovec kraljevom naredbom vratili u posjed prijašnjim vlasnicima – Frodnacherima.11
Ivan je zajedno sa svojim sinovima Kristoforom i Vilimom uložio žalbu na ovu kraljevu odluku i uvođenje Frodnachera u navedene posjede te je zakazano sudsko ročište.12 Nije poznato kako je završio ovaj sudski spor, ali izgleda da su Lausingeri uspjeli od kralja Matije Korvina dobiti oprost i u svojem vlasništvu zadržati Kapelu Podravsku i Dubovicu dok su izgubili vlasništvo nad Klenovcem. Naime, 1482. godine prilikom reambulacije povodom podjele posjeda unutar dijela vlastelinstva Bednje koje su Frodnacheri posjedovali i odlučili podijeliti između članova svoje obitelji, Kristofor Lausinger se navodi kao susjed i svjedok navedene diobe s imenskim predikatom od Kapele (de Kapolna).13 Dodatni dokaz da su Lausingeri uspjeli povratiti Kapelu i Dubovicu jest to što se u popisu posjeda koje Frodnacheri među sobom dijele od bivših Lausingerovih posjeda spominje jedino Klenovec dok Kapela Podravska i Dubovica nisu bile predmet podjele.14 Tijekom idućeg desetljeća Lausingeri su uspjeli sačuvati svoju prisutnost na vlastelinstvu Bednja. Tako se 1495. godine Kristofor Lausinger u poreznom popisu navodi uz Frodnachere i druge kao vlasnik 15 poreznih dimova na vlastelinstvu Bednja bez dodatnog specificiranja naziva posjeda.15 Izgleda da nam ovakvi porezni zapisi govore i to da još uvijek vlastelinstvo Bednja nije u poreznom smislu podijeljeno na dva dijela, a što se izgleda konačno dogodilo oko 1507. godine.
10 Fridrik i Ivan Lamberger su bili kapetani i kaštelani Čakovca i Štrigove već 1462. godine. Izgleda da su kao bivši familijari i službenici grofova Celjskih pristali uz Matiju Korvina koji ih je na navedenim funkcijama i ostavio. Ispravu vidi u: Mađarski državni arhiv (dalje u tekstu MOL) Diplomatikai levéltár (dalje u tekstu: DL) 15794. Fridrik i Ivan Lamberger su vjerno vršili svoju službu za kralja Matiju te su mu čak prilikom njegove ratne kampanje u Bosni 1463. i 1464. godine iz prihoda navedenih utvrda izdali poveće svote novaca. Iz tog razloga im je kralj Matija dao u zalog navedene utvrde dok im ne isplati potraživane svote. Uz navedene Lambergere prava na uživanje prihoda s posjeda utvrda
Čakovec i Štrigova su iz istih razloga i potraživanja imali i varadinski biskup Ivan Vitez od Sredne i pečujski biskup Ivan od Česmice. Ispravu vidi u: MOL DL 15945. 11 MOL DF 231593. Iako u samoj optužnici i kraljevom nalogu za oduzimanje navedenih posjeda
Lausingerima nije precizno navedeno koji je član ove obitelji počinio prekršaj, nekoliko argumenata ide u prilog da je to bio Ivan Lausinger. Naime, u darovnici Ulrika Celjskog iz 1456. i potvrdi darovnice u ispravi kralja Ladislava V. Posmrčeta iz 1457. godine Ivan Lausinger se navodi kao jedini član obitelji koji ostvaruje pravo na te posjede. Prema tome, kralj Matija Korvin u svojem nalogu zapravo oduzima zbog počinjenih prekršaja navedene posjede Ivanu tadašnjem jedinom vlasniku navedenih posjeda i glavi obitelji Lausinger od Kapele Podravske. 12 MOL DF 231593. 13 MOL DF 286775. 14 MOL DF 286775. 15 Josip Adamček, Ivan Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976, str. 12., dok. 3.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 23-34 Vedran Klaužer: Plemićka obitelj Lausinger od Kapele Podravske u Hrvatsko-ugarskom...
Podjelom vlastelinstva Bednja na dva porezna dijela, čemu je u prilog išla i činjenica da rijeka Bednja zapravo čini prirodnu granicu dijeleći vlastelinstvo na dva dijela, završila je posjedovna situacija i zavrzlama između Lausingera i Frodnachera. Te 1507. godine je Kristofor Lausinger u poreznim popisima naveden isključivo kao vlasnik Kapele Podravske sa 21 poreznim dimom, dok se Frodnacheri otada isključivo navode kao vlasnici Bednje podrazumijevajući pod tim nazivom donji, veći dio vlastelinstva ispod toka rijeke Bednje s kaštelom istoga imena kao svojim centrom.16
Kako se je Klenovec nalazio najvjerojatnije na gornjem dijelu sada već podijeljenog vlastelinstva, Lausingeri su uspjeli taj posjed dobiti natrag u svoje vlasništvo jer se 1513. godine u poreznim popisima osim kao vlasnici Kapele Podravske navode i kao vlasnici tog posjeda.17 Ovakvo posjedovno stanje su Lausingeri održali i kroz drugo desetljeće 16. stoljeća jer se i u poreznom popisu od 1520. godine navode kao vlasnici tih posjeda.18 Narednih godina, najkasnije nakon 1554. godine Lausingeri više nisu vlasnici Kapele Podravske i Klenovca jer se tada kao vlasnici navode neki Ivan Peči, Ladislav Pezeri, Matija Sybrik i Mihael Đurđevački.19
Poznati članovi obitelji i njihove aktivnosti
Prvi poznati član obitelji Lausinger od Kapele Podravske je već spomenuti Ivan koji je u razdoblju prije 1457. godine bio u službi Ulrika Celjskog od kojega je i dobio navedeni posjed. Ivan je imao dva sina: Kristofora i Vilima (Wilhelm) koji se spominju 1471. godine.20 Kristofor je bio 1517. godine u braku s Martom, kćerkom slavonskog plemića Dioniza Adamića od Čanovca (Adamffy de Chanowcz).21 Drugi Ivanov sin, Vilim, prema svemu sudeći nije bio oženjen jer nema sačuvanih podataka o njegovoj supruzi ili sklapanju braka. Od ostalih članova obitelji Lausinger od Kapele Podravske poznat nam je Akac koji je 1511. godine bio familijar Benedikta Rattkaya.22 S obzirom da se Akac ne navodi u dokumentima uz Kristofora i Vilima kao još jedan Ivanov sin, izgleda da spada u sljedeću generaciju obitelji i to najvjerojatnije Kristoforovoj liniji. Tome u prilog, uz činjenicu da je za Kristofora poznato da je bio u braku, govore i podaci iz druge polovice 16. stoljeća kada se Akac, očito nakon smrti Kristofora Lausingera, navodi kao jedini vlasnik navedenih posjeda.23 (vidi Prilog 2.)
16 Adamček, Kampuš, Popisi i obračuni, str. 27., dok. 8 17 Adamček, Kampuš, Popisi i obračuni, str. 60., dok. 22 18 Adamček, Kampuš, Popisi i obračuni, str. 127., dok. 43. 19 Adamček, Kampuš, Popisi i obračuni, str. 161., dok. 50., i str. 181., dok. 58. 20 MOL DF 231593. 21 MOL DL 101513. 22 MOL DF 219193. 23 Ivan Bojničić, Kninski, Kraljevske darovnice, odnoseće se na Hrvatsku. Iz kraljevskih registraturnih knjiga „Libri Regii“ (nastavak), Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, ur.
Ivan pl. Bojničić Kninski, sv. 8, Zagreb 1899., dok. 156., str. 106-107, dok. 160., str. 110., dok. 168., str. 114-115.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 23-34 Vedran Klaužer: Plemićka obitelj Lausinger od Kapele Podravske u Hrvatsko-ugarskom...
Aktivnosti članova
Lausingeri od Kapele Podravske su vezali svoje aktivnosti ulaženjem u službe raznih utjecajnih velikaša kako bi na taj način stekli moćne zaštitnike za obranu svojih stečevina. Ivan Lausinger koji je bio familijar grofova Celjskih prije 1457. godine, nakon smrti Ulrika Celjskog i navedene potvrde darovnice posjeda Kapela od strane kralja Ladislava V. Posmrčeta 1458. godine, dolazi u kontakt s lokalnim velikašima za koje počinje vršiti službu. Ivan je tako ušao u službu Benedikta Turóczija, isto bivšeg familijara Ulrika Celjskog koji je u svojem vlasništvu imao Ludbreg već od prije 1454. godine.24 Ivan je tako stekao snažnog zaštitnika u blizini svojih posjeda, a za Benedikta je obnašao službu kaštelana utvrde Belec 1463. godine.25 Kao što je prethodno rečeno, Ivan je svakako prije 1471. godine bio u službi Fridrika Lambergera, tadašnjeg vlasnika Čakovca i Štrigove.26 Tijekom vršenja službe kaštelana Štrigove Ivan je nakon smrti Fridrika Lambergera oko 1471. godine počinio nevjeru prema kralju zato što je s pripadajućih posjeda utvrde Štrigove i od njenih podanika pokupio porez u iznosu od 2000 florena bez kraljeva znanja.27 Ovi događaji označili su za Lausingere početak turbulentnog razdoblja koje karakterizira neprestana borba za očuvanje posjeda sa susjednim plemićima.
Naime, nakon navedenih sporova oko posjeda s Frodnacherima, Lausingeri su imali i zaoštrene odnose sa slavonskim velikašem Ludovikom Pekrijem od Petrovine i njegovom ženom Elizabetom. Sukobi su kulminirali početkom 16. stoljeća, upadanjem ljudi i familijara Ludovika Pekrija na posjede Lausingera koji su se zatim ponavljali u više navrata tijekom prvog desetljeća 16. stoljeća. Izgleda da su loši odnosi potjecali upravo iz činjenice da su posjedi Lausingera graničili jednim dijelom s posjedima Pekrija od Petrovine, a povrh toga su izgleda i jedna i druga obitelj posjede koje su stekle preko svojih supruga nastojale očuvati za sebe. Kako se radilo o posjedima koje su baštinile obje strane polaganje prava na te posjede je na tim dodirnim točkama dovelo do osporavanja posjedovnih i jurisdikcijskih prava.28 Izgleda da je Kristoforova supruga Marta preko svojeg oca Dioniza baštinila pravo na dio posjeda u Brestovcu i
24 Pál Engel, Magyar középkori adattár. Magyarország világi archontológiája 1301–1457. (CD-ROM)
Budapest, 2001., (dalje Engel, KMA), sub voce Ludbreg. 25 MOL DL 35994. Benedikt Turóczi je od Ulrika Celjskog negdje prije 1454. godine dobio utvrdu
Belec. Vidi: Engel, KMA, sub voce Belec. 26 MOL DF 231593. 27 MOL DF 231593. 28 Ludovik Pekri od Petrovine se ženi za Elizabetu, kćerku Petra Bočkaja, negdje prije 1493. godine te je zajedno sa suprugom na posjedima oko Rasinje nastojao među ostalim vlasnicima i članovima šire obitelji uspostaviti svoju dominaciju. Tako su on i njegova supruga već prije 1515. godine posjedovali kaštel Rasinju (Raszinyakeresztur) na istoimenom posjedu, dok su njihovi rođaci Franjo Keczer i njegova supruga imali samo plemićku kuriju u Rasinji. Vidi: Tamás Pálosfalvi, The Noble Elite in the
County of Körös (Križevci) 1400-1526, disertacija, Budimpešta, 2012, str. 204. i 276.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 23-34 Vedran Klaužer: Plemićka obitelj Lausinger od Kapele Podravske u Hrvatsko-ugarskom...
pripadajućoj šumi, te je na ovom prostoru s obzirom da su i Pekrijevi posjedovali dio tog posjeda došlo do sukoba.29
Već 1508. godine su Ludovik Pekri i njegova supruga Elizabeta izdavali naloge svojim podanicima da upadaju i rade štete na posjedima Lausingera. Tako su te godine nakon blagdana Sv. Šimuna i Jude, Bartol Čulinec i Ivan Hunjad, jobagioni Pekrijevih s posjeda Gorice, ušli u šumu koja je bila dio Lausingerovog dijela posjeda Brestovec te su tamošnjem Kristoforovom jobagionu Klementu Uljaku (Wlyak) nakon verbalnog i fizičkog napada kamenjem oteli jednu svinju i 36 denara.30
Napadi Pekrijevih na Lausingere su se nastavili i sljedećih godina. Tako su i 1510. godine Ludovik Pekri od Petrovine i njegova supruga Elizabeta pred Martinje na prijedlog i nagovor svojeg familijara Andrije od Brestovca, poslali seoskog suca Grgura i druge naoružane ljude na posjede Lausingera.31 Napadači su upali u kuću Kristoforova jobagiona Matije Zelaka na posjedu Dubovica te, s obzirom da je Matija tada bio zbog nekih svojih ispada i prekršaja pritvoren u kuriji kod svojeg gospodara Kristofora Lausingera, odnijeli sve stvari i vrijednosti koje su kolima prevezli na onaj dio posjeda Antalovec koji je bio u vlasništvu obitelji Pekri od Petrovine.32 Već nekoliko dana kasnije, u nedjelju nakon Martinja iste godine, Ludovik i Elizabeta su poslali svoje navedene podložnike koji su naoružani i nasilno upali u kuriju Kristofora Lausingera u Kapeli Podravskoj, te su tamo zatočenog jobagiona Matiju Zelaka oteli i preveli na posjed Antalovec.33
Sukob oko posjedovnih prava između Lausingera i Pekrija od Petrovine se dodatno zaoštrio kada je 12. srpnja 1513. godine pred zagrebačkim kaptolom trebalo biti provedeno uvođenje Kristoforove žene Marte u posjed Rasinja Gorica negdje u blizini Đeletovca (Gorycza Razyna alio nomine Geletowcz).34 Pekriji od Petrovine, tada vlasnici utvrde i posjeda Rasinje, uložili su prilikom provođenja ovog uvođenja u posjed prosvjed preko svojeg zastupnika i podložnika, seoskog suca Gregora Čulajića iz Koledinca.35 U prosvjedu je navedeno da Gregor zastupa Ludovikovu suprugu Elizabetu koja istupa u svoje ime i ime svoje maloljetne djece (liberi), sinova Ludovika, Nikole, Ivana, Wolfganga, Žigmunda te kćerki Elene, Potencije i Kristine od Rasinje
29 Već 1469. godine se Martin otac Dioniz sporio s okolnim plemićima oko prava na posjede Brestovec te Gornji i Donji Otok. Kako posjed Brestovec nije ubiciran, smatram da se nalazio negdje u blizini navedenog posjeda Otok. Vidi: MOL DL 100785. 30 MOL DL 101513. 31 MOL DL 101513. 32 MOL DL 101513. 33 MOL DL 101513. 34 MOL DL 33401. 35 MOL DL 33401.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 23-34 Vedran Klaužer: Plemićka obitelj Lausinger od Kapele Podravske u Hrvatsko-ugarskom...
(de Razynakereztwr).36 Nije poznato kako je prošao sud u vezi ovog protivljenja uvođenju Kristoforove žene Marte u navedeni posjed, ali izgleda da su Lausingeri tijekom ovih sukoba s Pekrijima od Petrovine bili očito u nepovoljnijem položaju. Promijeni situacije nije u tom trenutku pomoglo niti to što je Kristoforov sin Akac postao familijar Benedikta i Ladislava Rattkaya 1511. godine.37
Međutim, godine 1517. situacija se promijenila u korist Lausingera. Kako je negdje oko te godine preminuo Ludovik Pekri od Petrovine, Kristofor Lausinger je pokrenuo tužbu protiv njegove supruge, udovice Elizabete, u kojoj ju je teretio da je zajedno sa svojim suprugom prošlih godina u više navrata poslala svoje podložnike na posjede Lausingera koji su tamo učinili prethodno spomenute štete. 38 Iako je za navedene prekršaje sazvano saslušanje i sudsko ročište, nije nažalost poznato kako su završili sukobi nakon podizanja ove optužnice. Međutim, izgleda da Lausingeri nisu uspjeli zadržati pravo na posjed Rasinja Gorica i dio posjeda Brestovec jer se u poreznim popisima narednih godina navode isključivo kao vlasnici Kapele Podravske i Klenovca, dok je vlasnik Brestovca navedeni Andrija, familijar Pekrijevih odnosno njegova udovica.39
S druge strane i Lausingeri su sudjelovali u raznim prekršajima u vezi s uznemiravanjem tuđih posjeda. Tako je 1513. godine Kristofor Lausinger bio optužen zajedno s udovicom Pavla Buzanića, zatim Blažom Čorbom, kaštelanom utvrde Okić, Benediktom Bekojićem od Trnovca i Ivanom Tompom od Hrsova da su posjedovno uznemiravali mnoge niže plemiće kraljevine Slavonije.40 Zanimljivo je napomenuti da se u ovoj ispravi Kristofor Lausinger navodi s imenskim predikatom de Bednja a ne Kapela Podravska. Kako u to vrijeme kaštel Bednju prema pouzdanim i postojećim dokumentima zasigurno drže Frodnacheri očito je da su pisci dokumenta i optužbe koristili ovaj imenski predikat opisno, podrazumijevajući zapravo naziv cjelokupnog posjeda unutar kojega su se, kao što je već rečeno, nalazili posjedi i Lausingera i Frodnachera. Iako iz same optužnice nije jasan povod ovog Kristoforovog prijestupa moguće je da su ove Kristoforove nasilne aktivnosti zapravo nuspojava Akacove službe kod Benedikta Rattkaya koji je tih godina kao upravitelj cistercitske opatije u Topuskom počinio mnoge pljačke nad podanicima samostanskih posjeda.41 Ne
36 MOL DL 33401. Navedeni maloljetni Elizabetin sin Ludovik će kasnije sredinom 16. stoljeća vršiti upade na posjede Frodnachera od Bednje. Vidi ispravu u: Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Diplomata latina, D-XXX-54. 37 MOL DF 219193. 38 MOL DL 101513. 39 Adamček, Kampuš, Popisi i obračuni, dok. 33., str. 94. 40 MOL DF 268170. 41 O Benediktu Rattkayu kao upravitelju cistercitske opatije u Topuskom i njegovim tamošnjim aktivnostima vidi: Emilij Laszowski, „Prilog za povijest opatije Topusko“, Starine JAZU , knj. 32,
Zagreb 1907, 92-130.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 23-34 Vedran Klaužer: Plemićka obitelj Lausinger od Kapele Podravske u Hrvatsko-ugarskom...
znamo kako su Lausingeri prošli prilikom ove optužbe i prekršaja, ali su posjed Kapelu Podravsku i ostala pripadajuća sela držali sve do sredine 16. stoljeća. Prema svemu sudeći Kristoforov sin Akac preuzima nakon 1520. godine upravu nad obiteljskim posjedima kao jedini preostali muški član obitelji. Negdje u ovome razdoblju Lausingere je stigla slična sudbina kao i Frodnachere od Bednje. Izgleda da je Akac umro bez nasljednika negdje prije 1553. godine jer otada kralj Ferdinand I. izdaje više isprava kojima zbog nepostojanja direktnog muškog potomka (defectum seminis) posjede pokojnoga Akaca Lausingera, zajedno s posjedima isto tako bez potomaka preminulog Wolfganga sina Žigmunda Frodnachera od Bednje dodjeljuje novim obiteljima.42
Zaključak
Plemićka obitelj Lausinger od Kapele Podravske još je jedan dokaz velike i značajne aktivnosti i prisutnosti plemićkih porodica njemačkog podrijetla i narodnosti u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu tijekom druge polovice 15. i prve polovice 16. stoljeća. Vidljivo je da su Lausingeri od Kapele Podravske svojim aktivnostima i zaštitničkim savezima koji su proizlazili iz vršenja službi za razne tada utjecajne velikaše i plemiće Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva prvenstveno težili očuvati posjede koje su dobili za svoju vjernu službu. Uz manje uspone i padove Lausingeri su u tom očuvanju bili uspješni sve do izumiranja direktne muške loze čime su završili svoj povijesni put u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu kao još jedna obitelj njemačkog porijekla vezana za ovaj povijesni prostor.
42 Bojničić Kninski, Kraljevske darovnice, (nastavak), dok. 156., str. 106-107, dok. 160., str. 110., dok. 168., str. 114-115. O novim vlasnicima vidi i Adamček, Kampuš, Popisi i obračuni, str. 161., dok. 50., str. 181., dok. 58.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 23-34 Vedran Klaužer: Plemićka obitelj Lausinger od Kapele Podravske u Hrvatsko-ugarskom...
Prilozi
Prilog 1. Karta posjeda obitelji Lausinger od Kapele Podravske
Prilog 2. Genealogija obitelji Lausinger od Kapele Podravske (Godine u zagradama označavaju prvi i zadnji spomen određenog člana obitelji u ispravama, znak † označava kada se pojedina osoba u dokumentima navodi kao pokojna ili kada se smatra da je osoba umrla, znak ∞ označava bračnu vezu.)
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 23-34 Vedran Klaužer: Plemićka obitelj Lausinger od Kapele Podravske u Hrvatsko-ugarskom...
Sažetak
U radu se donosi pregled povijesti plemićke obitelji Lausinger njemačkog podrijetla koja se smjestila na prostorima Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva u drugoj polovici 15. i prvoj polovici 16. stoljeća. Članovi ove obitelji su u imenskom predikatu nosili naziv Kapolna (de Kapolna) što svjedoči da su svoj temeljni posjed u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu imali u Križevačkoj županiji, točnije na posjedu Kapela Podravska. Članovi obitelji su vršili razne službe u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu uglavnom za razne velikaške obitelji čime su nastojali zadržati ili poboljšati svoj položaj te zaštititi svoje posjede. Tako je Ivan Lausinger bio prvotno u službi grofova Celjskih do 1457., zatim 1463. godine kaštelan utvrde Belec u službi Benedikta Turóczya, te kaštelan Štrigove oko 1471. godine u službi Fridrika Lambergera. Iz sljedeće generacije obitelji Lausinger od Kapele Podravske poznato je da je Akac Lausinger bio familijar Benedikta Rattkaya 1511. godine. U radu će naglasak biti na ubikaciji posjeda obitelji Lausinger, genealoškoj rekonstrukciji te pregledu aktivnosti poznatih članova te obitelji. Rezultat istraživanja će biti još jedan doprinos poznavanju obitelji njemačkog podrijetla u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu druge polovice 15. i prve polovice 16. stoljeća.
Die Adelsfamilie Lausinger von Kapela Podravska im KroatischUngarischen Königreich im 15. und anfang des 16. Jahrhunderts
Zusammenfassung
In der Arbeit wird eine Geschichtenübersicht der Adelsfamilie Lausinger deutschen Stammes dargestellt, die ihren Platz im Raum des Kroatisch-Ungarischen Königreiches in der zweiten Hälfte des 15. und in der ersten Hälfte des 16. Jahrhunderts einnimmt. Mitglieder dieser Familie trugen in ihrem Namensprädikat den Titel de Kapolna, was davon zeugt, dass sie ihren Grundbesitz im Kroatisch-Ungarischen Königreich in der Gespanschaft Križevci, genauer auf dem Besitz Kapela Podravska, hatten. Die Mitglieder dieser Familie tätigten verschiedene Dienste im Kroatisch-Ungarischen Königreich, meistens für verschiedene Adelsfamilien, wodurch sie sich bemühten, ihre Lage zu verbessern oder erhalten sowie ihre Besitze zu beschützen. So war Ivan Lausinger zuerst im Dienst der Grafen von Zilli von 1457, danach im Jahre 1463 Kastelan der Festung Belec im Dienste von Benedikt Turóczy, dann Kastelan von Štrigova um 1471 im Dienste von Fridrich Lamberger. Aus der nächsten Generation der Familie Lausinger de Kapolna Podravska ist bekannt, dass Akac Lausinger im Jahr 1511der Familiar von Benedikt Rattkay war. In der Arbeit wird die Ubikation des Besitzes der Familie Lausinger, die Stammbaumrekonstruktion sowie die Übersicht der Tätigkeiten bekannter Mitglieder dieser Familie betont. Die Ergebnisse der Forschungen sind noch ein Beitrag zu den Kenntnissen über die Familien deutschen Stammes in dem Kroatisch-Ungarischen Königreich in der zweiten Hälfte des 15. und der ersten Hälfte des 16. Jahrhunderts.
34
