Ludwig Bauer Rudolf G. Bunk – obrazac ili simbolika individualne sudbine u povijesnom kontekstu

DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 307-312 Ludwig Bauer: Rudolf G. Bunk – obrazac ili simbolika individualne sudbine...

Ludwig Bauer

Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj Zagreb UDK: 323.15(497.1=112.2)

Rudolf G. Bunk – obrazac ili simbolika individualne sudbine u povijesnom kontekstu

Autor u eseju želi pokazati kako (individualna) sudbina njemačkoga slikara, scenografa i redatelja Rudolfa Gerharta Bunka koji je najplodniji dio svoga života proveo u Hrvatskoj – slijedi obrazac kolektivne sudbine Podunavskih Švaba koji su se u određenim povijesnim okolnostima naselili na jugoistoku Europe, dali značajan doprinos svojoj novoj domovini, da bi u novim povijesnim okolnostima morali tu novu domovinu napustiti i vratiti se u matičnu zemlju.

Geometrija fraktala daje mnoge zanimljive i korisne spoznaje u području prirodnih znanosti, ali i u najširem spoznavanju svijeta. Konfiguracije određenog tipa oblaka pokazuju iste karakteristike u sasvim malim fragmentima kao i u širokim okvirima; karakteristike razvedene morske obale mogu se podjednako uočiti na zemljopisnoj karti velikog mjerila kao i na povećanju djelića neke morske hridi. Ipak, logikom fraktala koristimo se sasvim iznimno kada su u pitanju društvene znanosti ili teme. Pogled na sudbinu njemačkog, ali i jugoslavenskoga i hrvatskog slikara Rudolfa Gerharta Bunka koji iznosim u ovom eseju – ima namjeru pokazati kako odnos fragmenta i cjeline i u društvenim znanostima ili u odvijanju povijesti slijedi ponekad obrazac koji je sukladan i teoriji fraktala i srodnoj matematičkoj teoriji samosličnosti.

Prvenstveni je ipak zadatak upozoriti ili podsjetiti, barem na informativnoj razini, na život i djelo njemačkog umjetnika koji je dao značajan doprinos umjetnosti i kulturi naših prostora, odnosno hrvatskoga kulturnog kruga.

U prva dva desetljeća Bunkova života – rođen je 1908. godine u Berlinu – ne nalazimo markantnijih činjenica koje bi ukazivale na njegovu kasniju sudbinu. Pažnje je vrijedan s tog aspekta vjerojatno povijesni kontekst, dakle razdoblje Prvoga svjetskog rata i zatim poraća koje je nakon poraza Njemačke donijelo siromaštvo do tada najbogatijoj europskoj zemlji, pljačku bez presedana, posebno od strane francuskih porobljivača, poniženje i iz toga rast podivljalog nacionalizma koji će voditi prema novom svjetskom ratu. O širini Bunkovih interesa, ali i o njegovim spoznajnim vidicima puno govori činjenica da je za predmet svoga studija odabrao germanistiku, filozofiju i povijest umjetnosti, a istodobno pohađa i umjetničku akademiju. Iz toga se može zaključiti da je budući umjetnik već tada, od 1926. godine na dalje stvarao svoj kritički odnos prema stvarnosti i tražio na izazove svoga vremena daleko značajnije, esencijalnije odgovore od onih koji su, bijedom i dubioznim porukama političkih vođa, vodili iz opće krize prema nacizmu. Doima se prilično logičnim što je Rudolf Bunk kao slikar, slobodni umjetnik, koji godine 1933. i 1934. djeluje u Frankfurtu na Majni, sudjelovao ondje na izložbi "Darmstädter Sezession" koju je nacistička vlast zatvorila kao dekadentnu i boljševičku. Tu negdje započinje razdoblje Bunkove ekspatrijacije. Prvo odlazi u Švicarsku, gdje ne uspijeva dobiti radnu dozvolu, zatim se vraća u Berlin, mijenja zaposlenja, onda odlazi u Švedsku, surađuje s Matisseovim učenikom Isaacom Grünwaldom, izlaže u Švedskoj, ali i opet ne uspijeva dobiti radnu dozvolu, nego se mora vratiti u Njemačku. Poslije kraćeg boravka u Austriji i još jednog povratka u Berlin, tada već poznati portretist dobiva narudžbu njemačkog filozofa Rudolfa Pannwitza koji živi na Koločepu, što Bunku omogućava da se s obitelji skloni od nacizma. Tako godine 1938. započinje period dvadesetogodišnjeg Bunkova djelovanja u Hrvatskoj. Obitelj Bunk živi neko vrijeme na Koločepu, a godine 1939. preseljava se u Split da bi već 1940. godine u tom gradu priredio samostalnu izložbu.

Sljedeće godine njemačko poslanstvo u Beogradu traži od jugoslavenske policije da se obitelj Bunk konfinira u Lipiku gdje je Bunk morao biti ne samo pod policijskim

DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 307-312 Ludwig Bauer: Rudolf G. Bunk – obrazac ili simbolika individualne sudbine...

DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 307-312 Ludwig Bauer: Rudolf G. Bunk – obrazac ili simbolika individualne sudbine...

nadzorom nego mu je i zabranjen samostalni rad. Uskoro je došlo do napada njemačke vojske na Jugoslaviju, i Bunkovi odlaze natrag prema Dalmaciji, preko Banjaluke, Jajca, Sarajeva, Mostara, Nevesinja i Trebinja – uglavnom pješke. Iz Dubrovnika odlaze za Split i Trogir. Iako sada živi pod talijanskom okupacijom, Bunk je dovoljno odlučan da 1942. godine odbije poziv za sudjelovanje na izložbi koju organizira fašistička vlast u Splitu. Nedugo zatim talijanske vlasti, koje doduše nisu izašle ususret njemačkom zahtjevu za izručenjem Bunkovim, oduzimaju mu pasoš i tako ga lišavaju njemačkog državljanstva.

Kada je poslije kapitulacije Italije nastupila njemačka okupacija Dalmacije, Bunk se pridružio partizanima gdje je djelovao kao član kazališne skupine. Godine 1944. obitelj Bunk odlazi u zbjeg u El-Shatt, a ondje Rudolf Bunk sudjeluje u kulturnom i prosvjetnom radu, organizira izložbe, ilustrira publikacije. Sljedeće je godine Bunk odbio američku ponudu da emigrira u SAD jer se namjeravao preko Jugoslavije vratiti u Njemačku k svojoj rodbini. Umjesto odlaska u Ameriku prihvatio je dakle ponudu da djeluje u Splitskom narodnom kazalištu kao scenograf i redatelj.

U sljedećih dvanaestak godina Bunk se na sceni Splitskoga narodnog kazališta istakao kao vrlo uspješan, kreativan i inovativan scenograf i redatelj. Postavio je među prvima Bertolda Brechta na scenu i odredio na neki način putokaz kasnijim slavljenim inscenacijama Brechta na hrvatskim pozornicama. Njegova scenografska rješenja donijela su mu i velike uspjehe i nagrade. U tom je razdoblju Bunk bio autor scenografije više od 120 drama, opera i baleta, a pritom je realizirao i mnoge režije.

Godine 1953. Rudolfu Bunku vraćeno je njemačko državljanstvo, ali je pet godina kasnije upravo zbog toga morao napustiti Jugoslaviju; Jugoslavija je bila prekinula diplomatske odnose sa Zapadnom Njemačkom zbog priznavanja Istočne Njemačke. Ipak je Bunk i u kasnijem razdoblju kao gost realizirao niz scenografija za Splitsko narodno kazalište.

Za sve vrijeme svoga boravka u Hrvatskoj Bunk je slikao, sudjelovao u grupnim izložbama, priređivao samostalne. Neprekidno se potvrđivao kao majstor portreta pa su portreti s njegovim potpisom rasuti po cijeloj Hrvatskoj. Posebno su zanimljivi i njegovi pejzaži s izrazito mediteranskim ili jadranskim koloritom. U razdoblju umjetničkoga previranja Bunkov stilski razvoj koji se granao od temelja izraslih na njemačkom i europskom ekspresionizmu, kao i svih slikarskih škola koje su ga dodirnule u njegovu lutanju od Njemačke preko Švicarske i Švedske, prema njegovu vlastitu doživljaju Picassa, prema njegovoj vlastitoj reinterpretaciji racionalizma, konstruktivizma i kubizma – Bunk je mnogim našim slikarima mogao biti svojevrsni lučonoša, iako se nikada, u skladu sa svojom prirodom, nije kao takav nametao.

Umro je u Hamburgu 1974. godine, dvije godine nakon zapažene splitske izložbe "Splitski motivi", a uoči otvaranja nove izložbe svojih kolaža.

Ako apstrahiramo mnoge pojedinosti iz Bunkova života, usredotočujući se na njegovu sudbinu povezanu s Hrvatskom, možemo na taj način u toj sudbini koja predstavlja i glavninu njegova životnoga puta u cjelini vidjeti podudarnosti sa sudbinom, povijesnom sudbinom Podunavskih Švaba, s kojima, istini za volju, Bunk nije imao poznatih kontakata i veza. Kao što znamo Podunavski su Švabe unutar specifičnih povijesnih okolnosti, dijelom zadanih protjerivanjem Turaka iz Podunavlja, dospjeli na jugoistok Europe. Unutar određenih povijesnih okolnosti, dijelom zadanih usponom nacizma u Njemačkoj, Bunk je bio prisiljen napustiti domovinu i dospio je na jugoistok Europe, u Hrvatsku. Podunavski su Švabe svojim djelovanjem dali značajan doprinos razvitku civilizacije i kulture u svojoj novoj domovini. Bunkov doprinos novoj civilizaciji u novoj domovini, posebno doprinos kulturi i umjetnosti, nije nimalo upitan. Promjenom povijesnih okolnosti Podunavski su Nijemci bili političkim pritiskom istisnuti iz svoje nove domovine. Upravo to dogodilo se i Bunku. Imao je sreću što je njegov povratni put u izvornu, matičnu domovinu bio popraćen s manje stradanja nego što se to dogodilo pri istom takvom putu velikom dijelu Podunavskih Nijemaca, ali i u jednom i drugom slučaju, da još jednom naglasim, radilo se o političkom pritisku.

Danas smo svjesni da je doprinos Podunavskih Nijemaca hrvatskoj kulturi i civilizaciji uglavnom nepoznat. Svako podsjećanje na taj doprinos popraćeno je iznenađenjem. Slično je i s Bunkom. Iako jedna od najuglednijih kazališnih nagrada u Hrvatskoj nosi njegovo ime, u najširim slojevima stanovništva to je ime sasvim nepoznato; nepoznat je njegov izniman doprinos hrvatskom kazalištu, hrvatskoj kulturi, nepoznato je njegovo vrijedno i autentično umjetničko djelo.

Zbog svih tih razloga, Bunkova sudbina nije samo primjer kako fraktalni obrasci funkcioniraju i u društvenim područjima, ovdje konkretno u povijesti, nego je to nešto što nas poziva da uspomenu na Bunka stalno osvježavamo, da revaloriziramo i istaknem njegov esencijalni doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti – baš kao što neprekidno moramo podsjećati, moramo afirmirati doprinos Podunavskih Švaba ovoj svojoj privremenoj domovini, koja bi bez toga doprinosa sasvim sigurno bila znatno osiromašena, a i njezina bi povijest bila lišena svojih vrlo konstruktivnih elemenata. Izložba Bunkovih akvarela koja je održana u zagrebačkoj Gliptoteci 2012. godine, sasvim namjerno usporedo s proslavom 20. godišnjice simpozija "Nijemci i Austrijanci u Hrvatskom kulturnom krugu", jasno je pokazala kako čuvanje svijesti o nečemu što se olako zaboravlja predstavlja ne samo jačanje i obnavljanje temelja nego i jačanje i obogaćivanje sadašnjosti hrvatske kulture.

U okviru stalnih nastojanja kojima su prožeti ovi simpoziji – i Bunkova sudbina pomaže nam demaskirati petrificiranu tobožnju istinu o tome kako su svi Nijemci bili u vrijeme nacizma i Drugoga svjetskog rata fašisti i zločinci.

DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 307-312 Ludwig Bauer: Rudolf G. Bunk – obrazac ili simbolika individualne sudbine...

DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 307-312 Ludwig Bauer: Rudolf G. Bunk – obrazac ili simbolika individualne sudbine...

Rudolf G. Bunk – obrazac ili simbolika individualne sudbine u povijesnom kontekstu

Sažetak

Ovaj esej želi pokazati kako (individualna) sudbina njemačkoga slikara, scenografa i redatelja Rudolfa Gerharta Bunka koji je najplodniji dio svoga života proveo u Hrvatskoj – slijedi obrazac kolektivne sudbine Podunavskih Švaba koji su se u određenim povijesnim okolnostima naselili na jugoistoku Europe, dali značajan doprinos svojoj novoj domovini, da bi u novim povijesnim okolnostima morali tu novu domovinu napustiti i vratiti se u matičnu zemlju. Posredno se želi pokazati kako je princip fraktala primjenjiv i na povijest.

Rudolf G. Bunk – Modell oder Symbolik individuelle Schicksale in geschichtlichem Kotext

Zusammenfassung

Diese Abhandlung will zeigen wie das (individuelle) Schicksal des deutschen Malers, Szenografen und Regisseurs Rudolf Gerhart Bunk, der die produktivsten Jahre seines Lebens in Kroatien verbrachte – das Modell des kollektiven Schicksales der Donauschwaben verfolgt, welche in bestimmten geschichtlichen Umständen den Südosten Europas ansiedelten, ihrer neuen Heimat einen bedeutenden Beitrag leisteten, um in neuen geschichtlichen Umständen diese neue Heimat verlassen zu müssen und in die Urheimat zurückzukehren. Indirekt will man darauf hinweisen, wie das Prinzip der Fraktale auch auf die Geschichte anwendbar ist.

312