24 minute read
u Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji u kasnom srednjem vijeku (1385.-1456
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 11-22 Suzana Miljan: Grofovi Celjski i Nijemci, službenici njihovih utvrda u Zagrebačkoj...
Suzana Miljan UDK: 929.732 Celjski Odsjek za povijesne znanosti Izvorni znanstveni rad ZPDZ HAZU Primljeno: 15.10.2013. Zagreb Prihvaćeno: 16.10.2013.
Advertisement
U radu se govori o pripadnicima njemačke etničke skupine koji su djelovali kao službenici grofova Celjskih od 1385. do 1456. godine na području Zagrebačke i Križevačke županije. Rad je podijeljen na tri dijela, prvi dio rada govori o aktivnosti samih grofova Celjskih na tom području, dok je drugi dio rada posvećen ljudima koji su ondje bili zbog povezanosti s Celjskima te su obrađeni prozopografskom metodom. U prilogu se donosi njihov popis te funkcije koje su obnašali.
Ključne riječi: grofovi Celjski, Nijemci, utvrde, Zagrebačka županija, Križevačka županija, familijari, srednji vijek
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 11-22 Suzana Miljan: Grofovi Celjski i Nijemci, službenici njihovih utvrda u Zagrebačkoj...
Obitelj grofova Celjskih odigrala je jednu od značajnijih uloga u životu kraljevstva od kasnog 14. stoljeća kada su se probili na političku i društvenu scenu zahvaljujući službi i povezanosti s kraljem Žigmundom Luksemburškim.1 Središte njihovih posjeda nalazilo se na području Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda. Tako su, kada zadobivaju vlasništvo nad županijama, utvrdama i posjedima na području srednjovjekovne Slavonije, doveli sa sobom svoju pratnju, pripadnike njemačke etničke skupine. Osim što su djelovali na tom području kao banovi, djelovali su i kao veleposjednici koji su ukupno u svojim rukama imali 22 tvrda grada, s time da ih se većina nalazila na području Zagorskog kneštva i Varaždinske županije.2 U svojim prethodnim istraživanjima obradila sam njemačku pratnju grofova Celjskih na području Turopolja3 i Varaždinske županije, odnosno Zagorskog kneštva,4 pa će u ovom istraživanju predmet znanstvenog interesa biti Nijemci u službi Celjskih na području Zagrebačke i Križevačke županije. Na području Zagrebačke županije posjedovali su sedam tvrdih gradova, dok su na području susjedne, Križevačke, županije posjedovali samo njih četiri, iako je riječ o prostorno većoj površini (vidi kartu 1). Potrebno je također naglasiti da grofovi Celjski nisu sve utvrde posjedovali vremenski jednako dugo.
Prvi dio rada razmatrat će službenu aktivnost knezova Celjskih, ovdje u prvom redu Hermana i njegovog sina Fridrika koji su za vrijeme Žigmundove vladavine obnašali i službenu dužnost banova. Ovdje ću se osvrnuti na dvije stvari – njihovu aktivnost na području te dvije županije, te činjenicu da su dobivanjem banske časti dobili na upravljanje i tvrde gradove tada u kraljevskih rukama. I u tim stvarima oslanjali su se na pripadnike njemačke etničke skupine.
Prvi član obitelji Celjskih koji je počeo uspon na području srednjovjekovne Slavonije bio je već spomenuti Herman Celjski, otac kraljice Barbare Celjske te posljedično tast kralja i cara Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda, Žigmunda Luksemburškog. Obnašao je funkcije slavonskog te hrvatsko-dalmatinskog bana u nekoliko navrata. Tako se kao hrvatsko dalmatinski i slavonski ban spominje u razdoblju 1406.-1408., te samo slavonski ban u razdoblju 1423.-1435. godine. I
1 Još uvijek najpotpunija studija o obitelji Celjskih dolazi iz pera Nade Klaić (Zadnji knezi Celjski v deželah sv. krone, Celje 1991.). U svojim prethodnim radovima donijela sam presjek kasnije historigrafije, kao i izvora općenito, za plemstvo srednjovjekovne Slavonije, stoga ih sada neću ponavljati. 2 Za podatke o utvrdama i njihovom položaju usporedi: Pál Engel, Magyarország a középkor végén [Ugarska u kasnom srednjem vijeku], CD-ROM, Budapest 2001. Za pitanje službenika na tim posjedima u vlasništvu Celjskih, usp. Pál Engel, Magyarország világi archontológiája 1301-1457 [Svjetovna arhontologija srednjovjekovne Ugarske 1301.-1457.], 2 sv., Budapest 1996. 3 Suzana Miljan, Nijemci u Turopolju u kasnom srednjem vijeku, Godišnjak Njemačke zajednice. DG
Jahrbuch 18 (2011.), str. 29-50. 4 Suzana Miljan, Grofovi Celjski, njihovi službenici njemačkog porijekla i Zagorsko kneštvo (comitatus
Zagoriensis) krajem srednjeg vijeka (1397.-1456.), Godišnjak Njemačke zajednice. DG Jahrbuch 19 (2012.), str. 97-117.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 11-22 Suzana Miljan: Grofovi Celjski i Nijemci, službenici njihovih utvrda u Zagrebačkoj...
Fridrik i Ulrik Celjski obnašali su sredinom stoljeća funkcije slavonskog te hrvatskodalmatinskog bana. Tako se Fridrik spominje kao slavonski ban od 1447. do 1454., a kao hrvatski ban 1440. godine. Ulrik je pak, istovremeno s njime, bio slavonski ban od 1445. do 1456., a hrvatski 1452. godine.5
Spomena redovitog obavljanja banske dužnosti svih Celjskih ima mnogo, stoga bih ovdje spomenula samo po nekoliko slučajeva svakog od trojice banova iz te obitelji. Herman Celjski 14. veljače 1424. sa svog dvora u Krapini piše svom vicebanu da zaštiti plemiće Henrika od Holcza i literata Pavla od Ostrožina od ostalih plemića od Konjske zbog okupiranja istoimenog posjeda na teritoriju Križevačke županije.6 Osim toga, zanimljiv se slučaj spominje 1432. kada na zahtjev plemića moravečkog županata izdaje ispravu kojom pokreće istragu zbog sve većeg broja vještica u županiji, a što se obvezao iskorijeniti.7 Iz vremena bana Ulrika spomenula bih spor u kojem je ban morao presuditi jer su se sukobili niži plemići križevačkog županata s biskupom Benediktom oko pitanja plaćanja desetine.8
Za vrijeme Hermana Celjskog službu vicebana (ujedno i križevačkog župana) obnašala su i dvojica Nijemaca. Prvi od njih je Žigmund Hanchychar. On se spominje kao viceban i križevački župan u ispravi od 20. veljače 1424. kada pred njim i plemićkim sucima županije plemkinja Ilka i njezini sinovi za trideset maraka otkupljuju posjede od Budora iz Budrovca.9 Funkciju je obnašao čak do 1430. godine kada 3. svibnja 1430. izdaje ispravu zbog spora oko nekih predija i kmetova na njima na posjedu Kamarje.10 On nije bio jedini na tom položaju, već je istovremeno na tom položaju bilo još nekoliko pojedinaca. Navedeno ne začuđuje jer je ipak riječ o velikoj površini budući da je riječ o jednoj od najvećih županija na području UgarskoHrvatskog Kraljevstva. Između tih nekoliko pojedinaca, spominje se i jedan Nijemac – Wolfhard Kapfenstein. Za njega znamo da je funkciju vicebana i župana obnašao 10. kolovoza 1426. kada zajedno sa Žigmundom Hanchyharom izdaje u Križevcima ispravu o zalogu nekih selišta na posjedu Gorbonok (danas Kalinovac).11 Nadalje,
5 Vidi: Engel, Magyarország világi archontológiája, sub vocibus: Szlavón bán te Dalmát-horvát bán. 6 Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zbirka Diplomata latina (dalje: AHAZU, D-), fasc. IX, br. 7. Regeste isprava iz razdoblja srednjeg vijeka objavljene su u: Jakov Stipišić i Miljen Šamšalović,
Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije 2 (1959.), str. 359. 7 AHAZU, D-X-12; Stipišić – Šamšalović, Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije, str. 372. 8 AHAZU, D-XI-60; Jakov Stipišić – Miljen Šamšalović, Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije,
Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, sv. 3, Zagreb 1960., str. 575. 9 AHAZU, D-IX-65; Stipišić – Šamšalović, Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije, str. 361. 10 Mađarski državni arhiv [Magyar Országos Levéltár], Diplomatikai levéltár [Diplomatički arhiv] (dalje: MOL, DL), br. 43835. 11 MOL, DL 65866.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 11-22 Suzana Miljan: Grofovi Celjski i Nijemci, službenici njihovih utvrda u Zagrebačkoj...
potrebno je spomenuti da je Žigmund Hanchyhar nakon što je prestao biti križevački župan vršio službu župana varaždinske županije.
Što se tiče zagrebačkih župana, za vrijeme banovanja Hermana Celjskog imamo spomen Stjepana Kuhingera (dotadašnjeg varaždinskog župana Celjskih) koji se kao takav spominje prvi put 30. siječnja 1434. u banskoj ispravi o nekom nasilju na posjedu Blinje između ljudi Ladislava Tötösa te kaptolskih seljaka koji su ondje imali neki vinograd.12 Stjepan se kao zagrebački župan spominje posljednji put 10. lipnja 1435.13 Potrebno je ovdje kratko naglasiti da je Stjepan prije nego je postao zagrebački župan obnašao funkciju varaždinskog župana, dok je Žigmund Hanchyhar izvršavao iste funkcije samo suprotnim redoslijedom.
U razdoblju banovanja Fridrika i Ulrika Celjskog nemamo spomene da su funkcije vicebana i križevačkog župana obnašali pripadnici njemačke etničke skupine, već pripadnici lokalnog križevačkog plemstva. Situacija je pak drugačija za područje Zagrebačke županije jer ondje imamo spomen Jurja Glaynara koji se kao zagrebački župan spominje u razdoblju od 11. kolovoza 1447. do 20. kolovoza 1448. Zajedno s plemićkim sucima županije rješavao je svakakve vrste sporova, primjerice oko kaptolskih posjeda,14 te je njegovim pečatom ban Fridrik Celjski osnažio svoju ispravu iz 1448. godine.15 Na Jurja Glaynara vratit ću se ponovno u tekstu jer je istovremeno vršio i funkciju kaštelana utvrde Steničnjak. Čini se da takva situacija nije neobična niti u drugim županijama ili kneštvima u ovom specifičnom slučaju, što vidimo iz primjera Jurja Piersa koji je istovremeno obnašao funkciju varaždinskog župana i kaštelana utvrde Trakošćan.
Vratimo li se na trenutak na druge dužnosti koje je Herman Celjski obnašao na razini srednjovjekovne Slavonije, potrebno je kratko se osvrnuti na onu gubernatora Zagrebačke biskupije. Spominje se da je on tu funkciju obnašao od 1406. godine.16 Pitanje je kompleksnije jer uključuje borbe velikaša za moć na razini županija i biskupa Slavonije, kao i kraljevskog aparata i Kraljevstva općenito, posebice onu obitelji Alben i obitelji Celjski.17 Zanimljivo je za istaknuti da se čini kako su i Celjski i Albeni bili izrazito politički aktivni u Žigmundovom razdoblju, te da su
12 Ernő Kammerer et al., A zichi és vásonkeői gróf Zichy-család idősb ágának okmánytára. Codex diplomaticus domus senioris comitum Zichy de Zich et Vasonkeő (dalje: Zichy), sv. 8, Budapest 1895., dok. 360, str. 531-532. 13 MOL, DF 258090. 14 Nadbiskupski i kaptolski arhiv u Zagrebu, Archivum capituli Zagrabiensis, Acta antiqua, fasc. 24, br. 35. 15 Nadbiskupski i kaptolski arhiv u Zagrebu, Archivum capituli Zagrabiensis, Acta loci credibilis, Series
II, br. 81. 16 Klaić, Zadnji knezi Celjski, str. 36. 17 Više o povijesti obitelji Alben vidi u: Marija Karbić, Velikaška obitelj Alben i njezina uloga u hrvatskoj povijesti, Godišnjak Njemačke zajednice. DG Jahrbuch 19 (2012.), str. 11-29. O odnosu Albena i Celjskih usp. Klaić, Zadnji knezi Celjski, str. 36-38.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 11-22 Suzana Miljan: Grofovi Celjski i Nijemci, službenici njihovih utvrda u Zagrebačkoj...
posjedovali iste tvrde gradove u različitim trenucima, no priča bi ovom prilikom otišla predaleko kada bih u to detaljnije ulazila. Ipak, potrebno je istaknuti zanimljivu činjenicu da se Martin Katzendorf spominje 1406. kao vikar u svjetovnim dobrima Zagrebačkog biskupa Benedikta. Iz literature je poznato da je Benedikt bio kanditat Celjskih za biskupa, kada dužnost više nije obnašao biskup Eberhard. Katzendorf se pak spominje kada Pergošići prodaju neki predij na području Ivanića.18 Općenito je funkcija vikara (vicarius temporalis ecclesie Zagrebiensis) bila značajna jer je on u svojim rukama držao prihode kao upravitelj biskupskih posjeda. Kasnije, Fridrik II. i Ulrik II. se ne spominju kao gubernatori Zagrebačkog biskupa, niti su pokušavali dovesti svoje ljude na određene niže položaje, no možda je potrebno spomenuti da je kasnije Ulrik II. Celjski uzeo od Zagrebačkog biskupa u zalog inače biskupski tvrdi grad Gomnec. Sukladno tome, postavio je na mjesto gomnečkog kaštelana Jurja Piersa 1449. godine.19
Karta 1. Tvrdi gradovi u vlasništvu grofova Celjskih na području Zagrebačke i Križevačke županije.
Obitelj knezova Celjskih bila je veleposjednik na području srednjovjekovne Slavonije, kako je već na početku teksta istaknuto. Na karti 1 vidimo da su u Zagrebačkoj županiji grofovi Celjski posjedovali sedam tvrdih gradova (Medvedgrad, Samobor,
18 AHAZU, D-VIIb-91; Stipišić – Šamšalović, Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije, str. 337. 19 Engel, Magyarország világi archontológiája, sub voce: Gomnecz.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 11-22 Suzana Miljan: Grofovi Celjski i Nijemci, službenici njihovih utvrda u Zagrebačkoj...
Stupnik, Hrastovicu, Steničnjak, Bužim i Krupu). Sagledat ćemo ih od sjevera županije prema njezinom jugu. Potrebno je još jednom podcrtati da su neke utvrde držali i nekoliko desetljeća, međutim, to ujedno ne znači da izvori o tim područjima ili utvrdama rastu eksponencionalno u vezi s tom činjenicom. Najsjevernija od njihovih utvrda na području Zagrebačke županije bila je Medvedgrad. Potrebno je naglasiti da su tu utvrdu, uz kraljev pristanak, Celjski kupili od Albena tek 1436. godine.20 Slučaj Medvedgrada i Zagreba sam donekle obradila u svojem radu o Nijemcima u Turopolju, stoga ću ovdje samo još jednom spomenuti Sebolda Mayer-Fischera. Potrebno je naglasiti njegov postepeni uspon, jer je prvo je počeo od turopoljskog župana 1439., s time da vrlo brzo odlazi u grad Zagreb gdje kupuje raznu imovinu te obnaša funkciju dvorjanika kneginje Katarine Branković. Kao medvedgradski kapetan i kaštelan javlja se već 1449., a tu je funkciju obnašao sve do 1456./1457. godine. Čini se da tada prelazi u drugi tvrdi grad Celjskih – Rakovec gdje se zadržava sve do 1463. na funkciji kaštelana i kapetana, na što ću se vratiti kasnije u tekstu. Čini se da je ulazio u uži krug klijentele Celjskih budući da su ga nekoliko puta selili po svojim strateški važnim mjestima.21 Isto tako, nasilja i nevolje povezane uz kapetana Medvedgrada, Vilhelma Stamma, dobro su poznate u historiografiji, jer izvori iz razdoblja njegovog kapetovanja (1437.-1439.) obiluju sporovima koje je potonji imao sa stanovnicima Zagreba.22
Na drugoj strani rijeke Save grofovi Celjski posjedovali su preostalih šest tvrdih gradova – od Samobora do Krupe. Dakako da su u te tvrde gradove postavili svoje ljude. Radi se uglavnom o pripadnicima njemačke etničke skupine. Slučaj Samobora je prilično zanimljiv jer se u izvorima spominje tek jedan njegov kaštelan Celjskih, što posebice čudi jer su ga Celjski imali u svom vlasništvu još od 1385. godine. Čudno bi bilo da ondje nisu imali kaštelane, već je vjerojatnije da nam oni nisu ostali poznati zbog manjka izvora. Dakle, tvrdi grad Samobor Celjski su imali u svojem vlasništvu od 1385. kada ga kraljica Elizabeta daje u zalog Hermanu II., što je 1405. potvrdio kralj Žigmund.23 Tvrdi je grad ostao u vlasništvu Celjskih do njihovog izumiranja 1456. godine. Nakon smrti Ulrika II. njegove posjede preuzima njegova udovica Katarina Branković. Tako saznajemo za jednog Nijemca, službenika udovice Katarine. Riječ je o Hansu Appreharu, koji je preoteo 1459. Henningu Susedgradskom neke posjede
20 O tome vidi više, npr., u: Nada Klaić, Medvedgrad i njegovi gospodari, str. 121-152. 21 Klaić, Zadnji knezi Celjski, str. 68; Nada Klaić, Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1987., str. 126;
Josip Adamček, Medvedgradsko vlastelinstvo, Kaj, Zagreb, 1984., str. 39; Bruno Škreblin, Nijemci na
Gradecu sredinom i u drugoj polovini 15. stoljeća, Godišnjak Njemačke zajednice – DG Jahrbuch, sv. 17,
Osijek, 2010., str. 37-42; Miljan, Nijemci u Turopolju u kasnom srednjem vijeku, str. 34-35. 22 Za njegove raznolike aktivnosti vidi: Klaić, Zadnji knezi Celjski, str. 69-74; Klaić, Medvedgrad i njegovi gospodari, str. 128-139; Adamček, Medvedgradsko vlastelinstvo, str. 35-36; Engel, Magyarország világi archontológiája, str. 366. 23 Nadbiskupski i kaptolski arhiv u Zagrebu, Archivum capituli Zagrabiensis: Acta loci credibilis, Series
I, C 2 32.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 11-22 Suzana Miljan: Grofovi Celjski i Nijemci, službenici njihovih utvrda u Zagrebačkoj...
u blizini Samoborske utvrde – Orešje, Strmec, Novake i Rakitje.24 Prema pisanjima Kronesa grad je prešao u ruke Andrije Baumkirchnera.25 Zanimljivo je za spomenuti da vidimo sličnosti s tvrdim gradom Cesargradom u Zagorskom kneštvu, koji je nakon smrti Ulrika II. došao u ruke Baumkirchnera,26 a nemoguće da je Baumkirchner i u slučaju Samobora prvo bio kaštelan tog tvrdog grada, pa potom kasnije vlasnik. Potrebno je još jednom podcrtati da su kasnije Andrija i njegovi nasljednici postigli barunski položaj na razini Kraljevstva.
Jugoistočno od Samobora nalazi se kaštel Stupnik koji je u ruke grofova Celjskih došao 1437., zajedno s Medvedgradom.27 Zanimljivo je da, kao i u slučaju Samobora, taj kaštel Celjski posjeduju kroz sljedeće dvije generacije koje su bile aktivne na političkoj sceni Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva, međutim, o osobama koje su upravljale tim područjem nemamo praktički nikakvih spomena. Tek za vremena Fridrika II. i Ulrika II. ondje se kao kaštelan spominje Ivan Zmolyk 1454., koji je i u Turopolju obnašao i dužnost župana.28
Još južnije i istočnije, slijedeći tok rijeke Save, nalazi se utvrda Hrastovica. Ona je u ruke grofova Celjskih došla relativno kasno, tek oko 1445. kada je Fridrik i Ulrik uzimaju u zalog.29 No, unatoč tome, za Hrastovicu imamo spomene čak dvojice službenika grofova Celjskih, koji su pripadnici njemačke etničke skupine. Radi se o kapetanu Jurju Piersu, kaštelanu Ulrika II. Celjskog koji se spominje u lipnju 1445. godine u pismu kojim ga Ulrik Celjski obavještava da je uzeo pod svoju zaštitu Ladislava Tötösa i sve njegove posjede, posebice one u Blinju.30 Potrebno je naglasiti da je kasnije, 1448., Piers obnašao i dužnost župana Varaždinske županije i kaštelana Trakošćana.31 Budući da je obnašao čak tri različite funkcije u službi Celjskih, očito je da je ipak ulazio i u neki uži krug njihove družine. Drugi službenik Celjskih u Hrastovici, dosad nam je nepoznat. Radi se o Martinu Reuthcheru, koji je bio kaštelan Hrastovice za vrijeme Fridrika II. Celjskog u kolovozu 1448. godine. Bila je riječ o sporu zbog nasilja u koje su bili upleteni još neki službenici Celjskih, a Zagrebački je kaptol morao provesti istragu o događajima.32 Zanimljivo je za istaknuti da se prvi
24 AHAZU, D-XIII-45; Stipišić – Šamšalović, Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije, str. 591. 25 Franz von Krones, Die Baumkircher. Geschichtliche Untersuchungen, Archiv für österreichische
Geschichte, sv. 91, Graz 1902., str. 587. 26 Miljan, Grofovi Celjski, str. 11. 27 Engel, Magyarország világi archontológiája, sub voce: Sztupnik. 28 HDA, DMV, br. 348. 29 Engel, Magyarország világi archontológiája, sub voce: Hrasztovica. 30 MOL, DL 80833. 31 Miljan, Grofovi Celjski, str. 112. 32 Nadbiskupski i kaptolski arhiv u Zagrebu, Archivum capituli Zagrabiensis, Acta loci credibilis, Series
II, br. 81.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 11-22 Suzana Miljan: Grofovi Celjski i Nijemci, službenici njihovih utvrda u Zagrebačkoj...
službenik javlja u funkciji kapetana, dok je drugi kaštelan, čime je očito bila više naglašena vojna uloga prvog pojedinca.
Slučaj Steničnjaka nam je zanimljiv jer došao u ruke Celjskih ženidbom Fridrika Celjskog za Elizabetu Frankopan. Njihova je priča prilično poznata (i posljedično izromantizirana) u historiografiji. Možda upravo zbog tog razloga više podataka o tom tvrdom gradu imamo tek iz razdoblja Fridrika II. i Ulrika II. Celjskog. S druge strane, zanimljivo je da se u slučaju Steničnjaka spominju čak dvojica kaštelana. Radi se o Jurju Glaynaru i Andriji Kreigeru. Od navedenih familijara grofova Celjskih koji su pripadnici njemačke etničke skupine, prvi, već spomenuti Glaynar, bio je službenik Fridrika II. u razdoblju od 1446. do 1448. godine, a važno je napomenuti da se radi o istaknutom pojedincu koji je obnašao i dužnost župana Zagrebačke županije. Ipak, Andrija Kreiger je ovdje zanimljivija osoba jer je jedan od službenika koji su dugotrajnije obnašali neku od službi. Osim što je bio kaštelan Kostela 1456., bio je i kaštelan Steničnjaka, prvo u razdoblju od 1452. do 1454., te potom 1458. godine.33 Posebno bih navela ispravu koju je izdao 1452. u Steničnjaku jer se onda sam naziva capitaneus in Stenychnyak et spanus generacionum et ista parte fluvii Kwlpe, a u ispravi je riječ o uzimanju u adoptivni odnos nekog plemića.34 U svakom slučaju, čini se da su oko utvrde još uvijek bili organizirani niži plemići, a s takvim terminom za njihovog zapovjednika se dosad nisam susrela.
O Bužimu nemamo puno podataka, znamo da se nalazio u blizine Krupe na Uni te da ga je prema pisanju Kronesa u nekom trenu zadobio Ulrik II. Zanimljivo je za spomenuti da se ipak smatra da je jedan od plemića koji izvode svoje obiteljsko ime prema tom tvrdom gradu, Čavi (drugo ime za Bužim), Marko, bio jedan od službenika još za vrijeme banovanja Hermana Celjskog početkom 15. stoljeća.35
U slučaju tvrdog grada Krupe, na dobrom strateškom mjestu prema Donjoj Slavoniji (županijama ili županatima Vrbasu, Dubici i Sani), imamo samo spomen kaštelana Žigmunda Sibreichera, koji je bio službenik Ulrika II. Celjskog. Nakon njegove smrti, Sibreicher je nastavio služiti kao kapetan Krupe kralja Ladislava V. Tako ga kralj izvještava 1457. da je zbog vjerne službe darovao nekom plemiću neke posjede u pripadnostima tvrdog grada Krupe.36 Zanimljivo je za istaknuti da osim njega, nemamo spomen drugih službenika vezanih uz taj tvrdi grad, iako su Celjski Krupu uzeli u zalog u razdoblju između 1423.-1429. godine.37
33 Engel, Magyarország világi archontológiája, sub voce: Sztenicsnyák. 34 Lajos Thallóczy – Samu Barabás, A Blagay-család oklevéltára. Codex diplomaticus comitum de Blagay (dalje CB), Monumenta Hungariae Historica – Diplomataria, sv. 28, Budapest 1897., dok. 185, str. 345-346. 35 Klaić, Zadnji knezi Celjski, str. 47; Radoslav Lopašić, Oko Kupe i Korane. Mjestopisne i povjestne crtice,
Zagreb 1895., str. 119. 36 MOL, DF 83745. 37 Engel, Magyarország világi archontológiája, sub voce: Krupa.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 11-22 Suzana Miljan: Grofovi Celjski i Nijemci, službenici njihovih utvrda u Zagrebačkoj...
* * *
Za razliku od Zagrebačke županije, u Križevačkoj su grofovi Celjski posjedovali samo četiri tvrda grada – Rakovec, Veliki Kalnik, Stari grad kod Koprivnice i Đurđevac. Za sve te tvrde gradove imamo spomene službenika grofova Celjskih, a potrebno je istaknuti da se isključivo radilo o pripadnicima njemačke etničke skupine.
Rakovec se počinje spominjati kao kaštel Celjskih oko 1443. godine. Nažalost, ondje se kaštelani ne spominju pojedinačno sve do razdoblja Fridrika II. i Ulrika II. Celjskog.38 Tada imamo spomene čak dvojice – Petra Kasnara i Sebolda MayeraFischera. Kasnar se spominje kao kapetan Rakovca u ispravi iz 1452. kojom Ulrik II. Celjski potvrđuje posjed i nalaže kaptolu da ga uvede u vlasništvo dva kmetska selišta na posjedu u Velikoj i dva kmetska selišta na posjedu u Graberjanoviću.39 Navedeno darovanje uklapa se u već utvrđeni model gdje su se pripadnici njemačke etničke skupine, zahvaljujući službi kod grofova Celjskih, trajno naselili na hrvatsko povijesno područje, ovaj put na području Križevačke županije.40 Ipak, istaknutiji je već spominjani Seboldus Mayer koji je ulazio u uži krug klijentele grofova Celjskih. U kontekstu Rakovca spominje se i podatak da mu je prezimenu Mayer dodano Fischer. Kao kaštelan i kapetan Rakovca navodi se sve od 1457. do 1463. godine.
Uz Sebolda Mayera, od službenika grofova Celjskih njemačkog porijekla, ističe se i već spomenuti Juraj Piers. On je, osim već spomenutih funkcija, obnašao 1451. funkciju kaštelana Velikog Kalnika za vrijeme Ulrika II., posljednji se put spominje na nekog od funkcija u službi Celjskih 1456. godine.41 Čini se da je ulazio u uži krug njihove klijentele budući da su ga toliko selili po svojim strateški važnim mjestima. Iz iste obitelji dolazi i Gašpar Piers, kapetan Đurđevca, koji se na toj funkciji spominje 1449. godine za vrijeme Ulrika II. Celjskog. Već dvije godine kasnije, 1451., saznajemo i za kaštelana Đurđevca, Martina Zipstera, također službenika grofa Ulrika II. Celjskog.42
Posljednji tvrdi grad u vlasništvu grofova Celjskih koji se ovdje razmatra je Stari grad kod Koprivnice. Za vrijeme bana Hermana II. Celjskog spominje se 1423. Wolfhard Kapfenstein kao njegov kaštelan. Očito je da mu je ovo bila polazišna točka u karijeri, budući da je kasnije, kako smo vidjeli ranije u tekstu, obnašao službe i križevačkog župana te slavonskog vicebana. Osim njega, imamo iz razdoblja Ulrika Celjskog spomen Lukača Walpotha kao kaštelana u razdoblju od 1444. do 1448. godine.43
Osim muških članova obitelji, Barbara Celjska ili Crna kraljica, bila je jedna od poznatijih figura hrvatskog srednjovjekovlja. Ovdje ću ukratko donijeti i njezine
38 Engel, Magyarország világi archontológiája, sub voce: Rakonok. 39 MOL, DL 103627. 40 Vidi takve slučajeve, primjerice u Turopolju, u: Miljan, Nijemci u Turopolju, str. 30-40. 41 Engel, Magyarország világi archontológiája, sub voce: Nagykemlék. 42 Engel, Magyarország világi archontológiája, sub voce: Szentgyörgy. 43 Engel, Magyarország világi archontológiája, sub voce: Kővár (Kőkapronca).
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 11-22 Suzana Miljan: Grofovi Celjski i Nijemci, službenici njihovih utvrda u Zagrebačkoj...
službenike, koji su isključivo pripadnici njemačke etničke skupine. Prvi od njih, Gašpar Ratimpergar, povezan je uz Stari grad kod Koprivnice. Naime, taj je tvrdi grad bio u kraljičinim rukama od 1409. do 1419. godine, kada prelazi u ruke njezina supruga, kralja Žigmunda Luksemburškog. Gašpar Ratimpergar spominje se 1414. kao kraljičin kaštelan kada izdaje ispravu u kojoj se prodaje neki mlin na području ispod samog Starog grada.44 U razdoblju od 1409. do 1417. kao kapetan kraljice Barbare spominje se i Žigmund od Neuhausa koji je obnašao funkciju kapetana Velikog Kalnika.45
Osim navedenih, bilo je još pojedinaca njemačkog porijekla koji su došli na hrvatske prostore zahvaljujući službi kod grofova Celjskih. Tu se primjerice misli na Kristofora Paschingera koji je zajedno s Piersom posjedovao dijelove Sobočine i Garešnice, ili slučaj Matije Kustiera koji je imao veće posjede u Križevačkoj županiji i bio je tazbinski povezan s Kristoforom Paschingerom.46 * * *
Za vremena grofova Celjskih pripadnici njemačke etničke skupine obnašali su različite upravne funkcije (ponajprije povezane uz njihove tvrde gradove), te su činili samo djelić kompleksne strukture njihove klijentele, jer se vidi da su Celjski koristili i resurse lokalnog plemstva u upravljanju golemog područja koje su imali pod svojom vlasti. Tako je primjerice zanimljivo za istaknuti da Herman Celjski u jednom ispravi naglašava da je Mihovil Ravenski, križevački plemić i protonotar, isprosio ruku njegove kćeri Barbare Celjske za kralja Žigmunda. No, što se tiče pripadnika njemačke etničke skupine, potrebno je još jednom naglasiti neke uzorke koji su vidljivi iz dosadašnjih istraživanja – oni se određuju prema svojim posjedima na području Slavonije, a kada je moguće, posjede drže zajedno s drugim pripadnicima njemačke etničke skupine s kojima su tazbinski povezani. Istima često i prodaju svoje posjede. Također, Celjski uži krug klijentele rotiraju na funkcijama strateški važnih tvrdih gradova, a svoje su niže službenike crpili iz društvene grupe lokalnog hrvatskog plemstva.
Sagledamo li dosad prikupljen broj službenika, vidimo da ih se ipak može nekako piramidalno poredati. Najveći je broj dakako činila bazu, oni pojedinci njemačkog porijekla koji su jednom obnašali službu kaštelana ili kapetana neke od utvrda koje su Celjski imali u svojim rukama. Zbog opsega sačuvanih izvora najbolje je moguće rekonstruirati dvorski aparat grofova Celjskih na području Zagorskog kneštva, a upravo se zbog toga kancelari spominju isključivo u tom kontekstu. No, na funkcijama župana pojedinih županija i kneštva, pojednci njemačkog porijekla se spominju podjednako puta i na području Zagrebačke i Križevačke i Varaždinske županije. Oni su ujedno
44 HDA, Acta Paulinorum, Streza, fasc. 2, br. 9. 45 Engel, Magyarország világi archontológiája, sub voce: Nagykemlék. 46 Tamás Pálosfalvi, The Noble Elite in the County of Körös (Križevci) 1400-1526, neobjavljena doktorska radnja, CEU: Budapest 2012., str. 259.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 11-22 Suzana Miljan: Grofovi Celjski i Nijemci, službenici njihovih utvrda u Zagrebačkoj...
i pojedinci koji su društveno, najvjerojatnije, bili istaknutiji. U nekoliko kombinacija tako vidimo da je povremeno pojedinac obnašajući funkciju župana neke od županije mogao biti i kaštelan ili kapetan neke od utvrda u vlasništvu Celjskih. Funkcije je mogao izvršavati istovremeno ili konsekutivno. U potonjem slučaju, očito su prvo obnašali nižu pa višu funkciju. Što se tiče samog vrha piramide službenika njemačkog porijekla grofova Celjskih, ističu se trojica, Wolfhard Kapfenstein, Seboldus MayerFischer i Juraj Piers. Oni su vršili barem tri funkcije unutar službe familijara grofova Celjskih. Potrebno je ipak naglasiti da je Kapfenstein vršio dvije službe istovremeno. Sumarno gledano, na području srednjovjekovne Slavonije poznato je sada više od četrdeset službenika grofova Celjskih koji su bili njemačkog porijekla.
Prilog 1. Popis službenika njemačkog porijekla na području Zagrebačke i Križevačke županije za vrijeme grofova Celjskih
Ime službenika
Funkcija Žigmund Hanchyhar viceban // župan
Wolfhard Kapfenstein viceban // župan // kaštelan
Stjepan Kuhinger župan Mjesto Slavonija // Križevačka županija Slavonija // Križevačka županija // Stari grad kod Koprivnice Varaždinska županija Zagrebačka županija
Juraj Glaynar
Martin Katzendorf Vilhelm Stamm župan // kaštelan Zagrebačka županija // Steničnjak vikar Zagrebačka biskupija
kapetan Medvedgrad
Seboldus Mayer-Fischer župan // kapetan i kaštelan
Turopolje // Medvedgrad // Rakovec
Hans Apprehar Andrija Baumkirchner Ivan Zmolyk
Juraj Piers
kaštelan kaštelan kaštelan kapetan // kaštelan // kaštelan
Samobor Samobor Stupnik Hrastovica // Gomnec // Veliki Kalnik
Martin Reutcher kaštelan Hrastovica Godina
1424.-1430.
1426.
1423. 1425.-1434. 1434.-1435. 1447.-1448. 1446.-1448. 1406. 1437.-1439. 1439. 1449.-1457. 1457.-1463. 1459. nakon 1459. 1454. 1445. 1449. 1451.-1456. 1448.
Andrija Kreiger Žigmund Sibreicher Petar Kasnar Gašpar Piers Martin Zipser Lukač Walpoth Gašpar Ratimpergar Žigmund Neuhausi kaštelan
kapetan kapetan kapetan kaštelan kaštelan kaštelan kapetan Steničnjak 1452.-1454.; 1458.
Krupa Rakovec Đurđevec 1457. 1452. 1449.
Đurđevec
1451. Stari grad kod Koprivnice 1444.-1448. Stari grad kod Koprivnice 1414.
Veliki Kalnik 1409.-1417.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 11-22 Suzana Miljan: Grofovi Celjski i Nijemci, službenici njihovih utvrda u Zagrebačkoj...
Sažetak
Na području srednjovjekovne Slavonije grofovi Celjski došli su zahvaljujući službi kralju i caru Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda, Žigmundu Luksemburškom. Tako su zadobili vlasništvo nad velikim područjem Zagorskog kneštva te drugim brojnim utvrdama na području Zagrebačke i Križevačke županije. Kako su sva trojica istaknutijih Celjskih obnašala i bansku čast, pronašli su njihove zamjenika, vicebanove, njemačkog porijekla. Na području srednjovjekovne su Slavonije ukupno posjedovali 29 tvrda grada, te su njihovo vođenje prepuštali svojim kaštelanima ili kapetanima, gotovo isključivo njemačkog porijekla. U prilogu je donesen popis službenika njemačkog porijekla koji su vršili funkcije na području Zagrebačke i Križevačke županije.
Die Grafen von Zilli und die Deutschen, Beamten ihrer Festungen in der Zagreber und Križevacer Gespanschaft im Spätmittelalter (1385-1456)
Zusammenfassung
Auf das Gebiet des mittelalterlichen Slawoniens kamen die Grafen von Zilli dank des Amtes bei dem König und Kaiser der Heiligen Römischen Reiches Des Deutschen Volkes, Sigismund von Luxemburg. So erhielten sie den Besitz des großen Gebietes des Fürstentums von Zagorje sowie zahlreicher Festungen auf dem Gebiete der Zagreber und Križevacer Gespanschaft. Da alle drei hervorragender von ZIlli auch das Banusamt einnahmen, fanden sie ihre Stellvertreter, die Vizebanus, deutschen Stammes. Auf dem Gebiete des mittelalterlichen Slawoniens besaßen sie insgesamt 29 feste Städte, so überließen sie deren Leitung ihren Kastellanen oder Kapitänen, fast ausschließlich deutschen Stammes. Im Beitrag befindet sich auch das Verzeichnis der Beamten deutschen Stammes, die ihr Amt auf dem Gebiete der Zagreber und Križevacer Gespanschaft ausübten.
