19 minute read
Snježana Paušek-Baždar Doprinos Ivana K. Taubnera razvitku prirodoslovlja u Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 81-90 Snježana Paušek-Baždar: Doprinos Ivana K. Taubnera razvitku prirodoslovlja...
Snježana Paušek-Baždar UDK: 5/6(497.5)(091) Zavod za povijest i filozofiju znanosti Izvorni znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Primljeno: 30.9.2013. Zagreb Prihvaćeno: 1.10.2013.
Advertisement
Ključne riječi: Ivan K. Taubner, Hrvatskoslavonsko gospodarsko društvo, agrikulturna kemija, Justus von Liebig, prirodne znanosti, organizacija prirodoslovlja
Ivan Taubner je djelovao u Hrvatskoj od 1831. do 1848. godine. Prema podacima iz Bečkog arhiva on je bio sin činovnika opskrbe u austrijskoj vojsci. Rođen je 1801. godine u Milanu. S dvadesetak godina starosti započeo je služiti u austrijskoj vojsci. Najprije je služio kod Mornaričkog pješadijskog bataljuna (Marine Infanterie Bataillon), čije je sjedište štaba bilo u Veneciji. Tamo je kao redov i zatim kao kaplar proveo 10 godina 1 mjesec i 28 dana. Nakon toga, početkom 1831. godine premješten je u Bjelovar, gdje je u činu zastavnika služio 5 mjeseci i 15 dana kod Štaba Pete Varaždinsko-križevačke graničarske pukovnije. Početkom studenog iste godine Taubner je promaknut u čin potporučnika kod navedenog Štaba te je u ovom činu ostao narednih 10 godina (1831.-1841.).
U zapisima vojnih vlasti za Taubnera je 1839. godine navedeno da je izvrstan vojnik besprijekornih manira te da govori njemački i talijanski, a služi se francuskim i hrvatskim jezikom. Također je istaknuto da je jako dobar matematičar i osoba koja posjeduje temeljna znanja iz kemije, nautike i botanike te više znanje iz inženjerije i umijeća utvrđivanja (fortificiranja).
U sklopu vojnog služenja u Bjelovaru, Taubner je od 1836. godine bio upravitelj Vojnog instituta u Bjelovaru, na čijem čelu je ostao do 1846. Iste godine je premješten i pridružen Graničarskoj graditeljskoj Upravi točnije Bansko-Varaždinsko-Karlovačkoj vojno krajiškoj građevinskoj upravi (Banal-Varasdiner-Carlstädter Militär-GränzBau-Direction), gdje je služio kao prvi pomoćnik (Erster Bau-Adjunct) građevinskog direktora majora Antona Mallinaricha von Silbergrunda do 1848. godine.1
Protocollum Censurae Zagrabiensis navodi zahtjev varaždinskog knjigotiskara Stjepana Platzera od 15. rujna 1839., u kojem on traži dopuštenje za izdavanje knjige Die Catalydric kojoj je autor: "J. B. Taubner, k. u. k. österr. Lieutenant erster Classe, im 5ten National-Gränz-Infanterie-Regimente und Professor der Mathematik, Feldbefestigung und Waffenlehre an der mathematischen Schule in der Varazdiner Gränze; vormals im Dienste der k. U. K. Marine". Taubner je neko vrijeme radio kao profesor na matematičkoj školi blizu Varaždinske granice. No, nije poznato da li je navedena knjiga objavljena.
Ivan K. Taubner je od 1841. surađivao s časopisima Croatia, Luna, dodatak novinama Agramer politische Zeitung i s Listom mĕsečnim horvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva.
Kada je Carl Bornstein, onodobni urednik časopisa Croatia napustio Zagreb, uredništvo tog časopisa je povjereno I. Taubneru, pa ga je on uređivao od 27. broja, odnosno od 2. travnja 1841. U Uvodniku je naveo da će nastojati objavljenim člancima povezivati različite narode Slavenskoga juga. Pored toga, u doba njegova uredništva mijenja se zaglavlje časopisa, pa je u zaglavlju svakog broja izlazilo Izvješće o vremenu.
1 Österreichisches Staatsarchiv, WZ ÖSTA-2044024/0002-KA, Kriegs Archiv Wien, Conduitelisten.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 81-90 Snježana Paušek-Baždar: Doprinos Ivana K. Taubnera razvitku prirodoslovlja...
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 81-90 Snježana Paušek-Baždar: Doprinos Ivana K. Taubnera razvitku prirodoslovlja...
Taubner je uredio 24 broja časopisa (od 27 do 51 broja), a nakon toga je 29. lipnja iste godine uredništvo preuzeo A. F. Draxler, koji se proslavio kao beletristički pisac. On je uređivao časopis Croatia sve do njegova ukidanja (30. kolovoza 1842.).
Godine 1843. Taubner je postao član "Horvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva" u Zagrebu, pa od te godine objavljuje vrlo vrijedne radove u glasilu tog Društva.
Taubnerovi radovi s područja kemije, gospodarstva i astronomije
Čim je postao urednik časopisa Croatia, Taubner je nakon "Uvodnika" objavio članak na njemačkom jeziku, naslova "Mineralquelle in Agram", u kojem je izložio rezultate svoje kvalitativne analize mineralne vode u Zagrebu. Taj Taubnerov članak je prvi put vrlo kratko spomenuo Lujo Thaller 1927., riječima: "Interesantnije je Taubnerovo "otkriće" u "Croatii" izneseno. On je otac mineralnog vrela u Vlaškoj ulici. God. 1841. publicirao je, da je to vrelo doduše hladno, da voda nema teka, no da sjeda neki rđavi talog, koji je očito mineralnoga podrijetla itd., konačni rezultat svi možemo pogledati, jer je kupalište još živo". Dakle dvadesetih godina dvadesetog stoljeća taj je mineralni izvor još uvijek bio u uporabi, premda ga je Taubner "otkrio" već 184l. 2
U uvodnom dijelu članka Taubner navodi da je Hrvatska izuzetno bogata nalazištima minerala, metala, a osobito mineralnim izvorima: "Na prostoru između Drave i Save postoji izuzetno bogatstvo prirodnih proizvoda, osobito mineralnog podrijetla. To su: zlato, srebro, olovo, bakar, željezo, sumpor, sol, kameni ugljen, a prije svega mineralni izvori, različitih sastavnih tvari i temperatura u različite dane. Čini se gotovo nemogućim da na Zemljinoj površini ima mnogo takvih područja, gdje se na tako ograničenom prostoru nalaze tako brojni mineralni izvori kao u našoj Hrvatskoj". Nakon toga daje rezultat kvalitativne analize mineralnog vrela u Zagrebu, koji se nalazio u Vlaškoj ulici: "Istražujući ovu mineralnu vodu, otkrio sam prije svega njezinu naglašeno nisku temperaturu, koja je iznosila 6,6°C dok je vanjska temperatura bila 13°C. Nema ni okusa ni mirisa, a nakon ispijanja ostavlja gusti slatkasti trag, gotovo kao tinta. Nakon dužeg stajanja u staklenkama stvara, kao i ostale vode koje sadrže željezo, vlaknasti talog boje rđe (željezov oksid); zbog njega voda gubi okus po tinti. Sastav ove vode slijedeći je: a) natrijev klorid, b) magnezijev oksid i magnezijev sulfat (gorka sol) i c) željezo s ugljičnom kiselinom." Na kraju članka Taubner navodi da će nakon ovog kvalitativnog, izvršiti i kvantitativno istraživanje odnosa među sastavnim komponentama navedenog izvora te da će rezultat objaviti također u časopisu Croatia. No, u narednim brojevima Croatie, sve do njezina ukinuća (1842.) nije objavljena Taubnerova kvantitativna analiza, pa ju vjerojatno nije načinio.
2 Johann B. Taubner, «Mineralqualle in Agram», Croatia, Nr. 27, 2. April 1841., str. 106. Taubner navodi da je u «predgrađu» metropole otkriven ljekoviti izvor te navodi Vlašku ulicu (na okućnici gospodina
Barišeca). No, danas je Vlaška ulica centar Zagreba, a mineralni izvor je vjerojatno zatrpan.
Godinu dana kasnije, u srpnju 1842. Taubner je u Luni objavio članak "Die Sonnenfinsternis", dakle o pomrčini Sunca, koja se zbila U Zagrebu, 8. srpnja 1842. u 5 sati i 48 minuta i trajala do 7 sati i 51 minutu ujutro. Taubner navodi da do pomrčine Sunca dolazi otprilike svakih dvjesto godina, a da nastaje zbog toga što se Mjesec, koji baca sjenu na površinu Zemlje, nalazi nasuprot Suncu. Pri tome pada i temperatura zraka. Premda navodi da mu nije namjera da se bavi astronomskim problemima, Taubner navodi i brojčane iznose o zamračenim dijelovima i odsječcima.
Godine 1843. Taubner postaje član "Horvatsko-slavonskog gospodarskog družtva" te objavljuje u njegovu glasilu vrijedne članke o gospodarstvu, prirodnim znanostima te o njihovom promicanju u Hrvatskoj. Radi se uglavnom o radovima agrikulturno-kemijskog sadržaja. Prvi članak objavio je iste 1843. godine na hrvatskom jeziku, pod naslovom "O proizvođenju čivita (indiga) iz slaka mastiočkoga (polygonum tinctorium)". U njemu navodi da je na zamolbu tajnika Društva K. Klinggräffa izveo pokus i proizveo čivit (indigo) iz slaka mastiočkoga. Tu biljku je Društvo preporučilo za uzgoj u hrvatskim krajevima, no trebalo je načiniti kemijsku analizu pripravljenog indiga. Stoga je Taubner istražio njegova kemijska svojstva i stupanj čistoće: "Čivit ovaj neima ni teka ni mirisa, i nereagira niti kao kiselina niti kao sol; farbe je takove skuromodre, kakova je samo njemu vlastita, gotovo cèrno-zagašene; specifička težina laglja mu je nego ista težina vode; kad se prelomi, pokazuje tamnu boju i kad se tare s čimgod gladkim, npr. staklom, onda se lèpo svĕti kao bakar, i ta svĕtlina, kao što je poznato, zove se obično čivitna vatra. S dimećom se (Nordhauskom) sumpornom kiselinom smĕšan, daje lĕpu škuromodru substantiu (F), koja, ako joj se dolije malo vode, daje žitičnu od lĕpe modre boje." 3
U Taubnerovo doba najpoznatiji je bio Indijski indigo, jer je tkanini davao otvorenu modru boju, pa su ga mnoge države uvozile s dalekih plantaža. Početkom 20. stoljeća indigo dobiven iz biljke zamijenjen je sintetičkim indigom , što se tvornički proizvodio na temelju strukture i kemijske sinteze prirodnog indiga, koji je otkrio njemački kemičar Adolf von Baeyer (1835.-1917.) i objasnio postupak bojenja. Tako se od godine 1900. tvornička proizvodnja indiga izjednačila s proizvodnjom na oko 100 000 hektara plantaža, koje su postale nepotrebne, kao i uvoz indiga iz Indije. 4
Godine 1845. Taubner je u glasilu Društva objavio rad "O gojenju pamuka u dèržavah austrijskih". U njemu najprije opisao svoj put na povratku iz Napulja u Mletke (1823.), na kojem je razgledajući njive pamuka oko Bara i Barlette , došao na ideju da istraži sve vrste pamuka te da se raspita o načinu i umijeću njihova uzgoja.
3 Ivan Taubner, «O proizvodnji čivita (indiga) iz slaka mastiočkoga (polygonum tinctorium)», Liste mĕsečni horvatsko-slavonskoga Gospodarskoga Družtva, br. 10, Zagreb 1843., str. 208-212.., na str. 211. 4 Potraga za industrijskim postupkom proizvodnje indiga trajala je, uz znatna ulaganja kemijskih tvrtki, sve do 1897. Naime, postupak je bio veoma spor i bio bi napušten da nije slučajno otkrivena živa kao katalizator, kad je iz razbijena termometra iscurila u reakcijsku smjesu. Više o tome vidi: D. Grdenić,
Povijest kemije, Školska knjiga i Novi Liber, Zagreb 2001., str. 94, 614, 709.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 81-90 Snježana Paušek-Baždar: Doprinos Ivana K. Taubnera razvitku prirodoslovlja...
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 81-90 Snježana Paušek-Baždar: Doprinos Ivana K. Taubnera razvitku prirodoslovlja...
Nakon toga je predložio da se pamuk uzgaja na dalmatinskoj obali u Hrvatskoj, a u tome su ga podržali tajnik Društva Karlo Klinggräff i član Mijat Sabljar.5
Dva Taubnerova rada, koja je objavio 1846. godine u društvenom glasilu su od izuzetne važnosti za razvitak i promicanje agrikulturne kemije u Hrvatskoj te za razvitak hrvatske prirodoslovne sredine uopće. To su njegovi radovi pod naslovom: "Obćenita razmišljanja o gnoju i o tome kako valja š njime shodno postupati i njime se shodno služiti u gospodarstvu, polag sadašnjeg stanja organičke kemije" i "O utemeljenju odbora za znanosti i umĕtnosti u krilu Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva".
Ivan Taubner i odraz Liebigovih gledišta u Hrvatskoj
Premda se znanstvena sredina u Hrvatskoj organizira i institucionalizira tek u drugoj polovici 19. stoljeća, osobito nakon utemeljenja modernog Sveučilišta i njegovih prirodoslovnih katedri (1876.), ipak se u doba preporoda (1835.-1850) čine napori i stvaraju predradnje za njezino kasnije utemeljenje.
Kemija je bila prva prirodna znanost kojom se gospodarstvo u Hrvatskoj počelo koristiti. Malobrojni hrvatski prirodoslovci su se u doba preporoda počeli upoznavati sa suvremenim europskim prirodoslovnim djelima. Pri tome su shvatili da je za prihvaćanje suvremenih spoznaja iz naprednijih europskih znanstvenih središta neophodna prirodoslovna naobrazba, odnosno poznavanje temeljnih prirodnih zakonitosti. Tako je već 1844. kupljeno za potrebe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva drugo, prošireno izdanje djela glasovitog njemačkog kemičara i tvorca organske i agrikulturne kemije Justusa von Liebiga (1803.-1873.), pod naslovom Die Chemie in ihrer Anwendung auf Agricultur and Physiologie (1843.).6
Prvu recepciju Liebigovih gledišta nalazimo u radu Ivana K. Taubnera. Naime, Taubner je 24. kolovoza 1846. u Društvu najprije održao predavanje naslova: "Obćenita razmišljanja o gnoju i o tome kako valja š njime shodno postupati i njime se shodno služiti, polag sadašnjeg stanja organičke kemije". Iste godine to predavanje je objavljeno u društvenom glasilu na njemačkom jeziku: "Allgemeine Betrachtungen über den Dung so wie dessen zweckmässige Behandlung und Verwendung in der Landwirthschaft, nach dem gegenwärtigen Zustande der organischen Chemie". Taubner je očekivao da će njegov tekst biti preveden na hrvatski jezik, pa u uvodnom
5 Ivan K. Taubner, «O gojenju pamuka u deržavah austrijanskih», List mĕsečni horvatsko-slavonskoga
Gospodarskoga Družtva, br. 9, Zagreb 1845., str. 153-157. O K. Klinggräffu (1778.-1856.) vidi: Mira
Kolar-Dimitrijević, Skrivene biografije nekih Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj 19. i 20. stoljeća, VDG,
Osijek 2001., str. 59-79. O M. Sabljaru (1790.-1865.) vidi: Snježana Paušek-Baždar, «Mijat Sabljar, uz 200. obljetnicu rođenja hrvatskog preporoditelja i jednog od utemeljitelja Narodnog muzeja u
Zagrebu, Iseljenički kalendar, Matica iseljenika Hrvatske, Zagreb 1990., str. 39-45. 6 List mĕsečni horvatsko-slavonskoga Gospodarskoga Družtva, br. 10, Zagreb 1844., str. 159. Prvo izdanje navedenog Liebigovog djela objavljeno je 1840., a drugo, prošireno izdanje u posjedu Društva 1843. godine.
dijelu svog teksta navodi: "Biblioteka našeg društva već raspolaže najboljim i najsuvremenijim djelima na tom polju, ali na jeziku koji nije sasvim razumljiv, pa će biti bolje objelodaniti to u ovom časopisu, čiji su prilozi dijelom prevedeni i na slavenske jezike".7 Nije poznato zašto Taubnerov rad nije objavljen i na hrvatskom jeziku (mogao ga je on sam prevesti), ali se može pretpostaviti da je najvjerojatniji razlog tomu što još nije bio izrađen sustav prirodoslovnog nazivlja na hrvatskom jeziku.
Taubner je započeo svoj rad s opisom rezultata suvremenih organo-kemijskih istraživanja koji su pokazali da su elementarni sastojci svih biljaka: ugljik, vodik, dušik i kisik te u manjoj količini još neke anorganske tvari. Pokazujući da, u nedostatku bilo kojih od njih, biljka ne može uspjevati i da ne može doći do stvaranja niti najnižeg stupnja vegetacije, Taubner se poziva na Liebigova istraživanja. Tako navodi da je upravo Liebig otkrio da biljke glavninu ugljika crpe iz atmosfere, a ne iz humusne podloge, kako su mislili dotadašnji agrikulturni kemičari.8
Taubner navodi da procesi disanja, gnjilenja i raspadanja organskih tvari dovode do toga da ogromna masa kisika prelazi u ugljikov dioksid. No, svijet se ne može njime zagušiti upravo stoga što biljke apsorbiraju taj ugljikov dioksid tako da apsorbiraju ugljik, a oslobađaju kisik. Nakon toga Taubner određuje mjesto i ulogu gnojenja u ishrani bilja, pa navodi rezultate kvalitativnih i kvantitativnih istraživanja pepela određenih biljaka. Navodeći količine dobivenih kemijskih elemenata i spojeva, Taubner kaže da su oni putem ishrane izvučeni iz tla. Zato se tlo mora gnojiti da bi mu se vratili sastavni dijelovi, koji su mu ishranom, odnosno žetvom bili oduzeti. Polja i vrtove najbolje je gnojiti sastojcima pepela onih biljaka koje kanimo uzgajati. Tako na primjer, ako je glavni sastojak pepela biljnih kultura fosforno kiseli alkalij i zemlja ili drugi metaloidi, tada je apatit, ili u pamanjkanju istog, svaka fosforno kisela vrsta vapnenca pogodno gnojivo. Taubner svoj tekst završava riječima: "Prisiljen sam da prekinem, jer je stalno istraživanje u toku. Daljnji govor i pobliža objašnjenja sačuvat ću za drugi put da bi ih napisao u našim mjesečnicima. Ove misli i ideje novoga doba moraju prodrijeti u ove krajeve i ovdje dobiti nužno priznanje".9
Međutim, od Taubnerova prikaza trebalo je proći gotovo trideset godina da bi rezultati Liebigovih istraživanja s područja agrikulturne kemije bili prihvaćeni na našem tlu. Tek u kasno postpreporodno doba hrvatska znanstvena sredina bila je zrela da ih primi. I kad je naš poznati prirodoslovac, publicist i autor rječnika hrvatskog
7 List mĕsečni horvatsko-slavonskoga Gospodarskoga Družtva, br. 10, Zagreb 1846., 16 nepaginiranih stranica. 8 U razdoblju do Liebigovih istraživanja vladala je u agrikulturnoj kemiji tzv. humusna teorija, po kojoj se smatralo da biljka ugljik crpi iz humusne zemlje. Vidi: Snježana Paušek-Baždar, «Važnost utemeljenja
Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva za razvitak prirodnih znanosti u doba hrvatskoga narodnog preporoda», Naše teme, god. 33, br.7-8, Zagreb 1989., str. 2139-2147, na str. 2143. 9 I. Taubner, rad naveden u bilješci 11, str. 16.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 81-90 Snježana Paušek-Baždar: Doprinos Ivana K. Taubnera razvitku prirodoslovlja...
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 81-90 Snježana Paušek-Baždar: Doprinos Ivana K. Taubnera razvitku prirodoslovlja...
znanstvenog nazivlja Bogoslav Šulek (1816.-1895.) pisao 1874. o Liebigu i rekao: "A ime tako slavna i po cielo čovječanstvo zaslužna muža jedva da se spominje u našem narodu: to i jest uzrok, što sam ovu rasparvu uzeo pisati, nebi-li pošlo za rukom prokrčiti Liebigovu imenu put u našu domovinu, a pribaviti kod nas prijateljah istinam od njega pronađenim", moglo mu se odgovoriti da je taj put dvadeset i osam godina prije njega (1846.) započeo krčiti Ivan K. Taubner.10
Taubnerov pokušaj osnivanja Odbora za znanosti i umjetnosti u krilu Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva
U doba kada Taubner djeluje u Hrvatskoj, prirodne znanosti nisu bile gotovo uopće zastupljene u hrvatskom školstvu i u hrvatskom društvu. Premda je još uvijek djelovao Filozofski tečaj na Kraljevskoj zagrebačkoj akademiji znanosti, s vrlo skromnom obukom iz prirodoslovlja, nije mogao biti ostvaren nikakav napredak, a niti promicanje prirodnih znanosti. Po dokinuću Filozofskog fakulteta, odnosno tečaja Kraljevske zagrebačke akademije, u Hrvatskoj od 1853. djeluju realke i realne (prirodoslovne) gimnazije, od 1860. Kraljevsko i gospodarsko šumarsko učilište u Križevcima s prvim laboratorijem iz kemije (ludžbarnica), od 1861. Akademija znanosti i umjetnosti, a tek od 1874. moderno Sveučilište u Zagrebu, s prirodoslovnim katedrama (1876.).
Na temelju navedenog, Taubnerov prijedlog koji je on u pismenom obliku, pod naslovom O utemeljenju odbora za znanosti i umĕtnosti u krilu gospodarskoga družtva horvatsko-slavonskoga, uputio Društvu već 1846., bio je od velike važnosti u smislu ukazivanja na potrebu organiziranog i sustavnog gajenja, napretka i promicanja prirodnih znanosti u hrvatskom društvu.
Taubner je predložio da se od više članova sastavi Odbor koji će se baviti prirodoslovnim i gospodarskim pitanjima, ali "zasĕcajući u višji krug znanstvenosti, po načelih uređenog znanja stvari rĕšiti tako, kao što polag sadašnjega stanja znanostih dopušta predmet, o kom je govor".11 Pri tome je riječ umĕtnost u naslovu Odbor za znanost i umĕtnost Taubner shvaćao u smislu vještine, odnosno u smislu praktične primjene prirodnih znanosti.12 Prema Taubneru Odbor bi bio sastavljen od tri odsjeka: matematika, physika i historija naravska. Odsjek za matematiku bi bio zaseban, a odsjeci za physiku i historiju naravsku sadržavali bi po tri "odsječića":
10 Bogoslav Šulek, «Justus Liebig, Nacrt njegove znanstvene djelatnosti», Rad JAZU, knj. 27, Zagreb 1874., str.1-51, na str. 2 11 Ivan K. Taubner, «O utemeljenju Odbora za znanosti i umĕtnosti u krilu gospodarskoga družtva horvatsko-slavonskoga», List mĕsečni horvatsko-slavonskoga Gospodarskoga Družtva, br. 10, Zagreb 1846., str. 155-160, na str. 155, 156. 12 Snježana Paušek-Baždar, rad naveden u bilješci 8, str. 2145, 2146.
physika: Historia naravska: - meteorologia - zoologia - chemija - botanika - mechanika - mineralogia Taubner opširno navodi s čime bi se pojedini odsječić bavio. Tako bi se
Odsĕčić za meteorologiu, u uskom savezu s ostalim europskim državama, bavio meteorološkim promjenama, osobito atmosferskim (parokružnim) promjenama na temelju motrenja barometra (tegomĕra), termometra (toplomĕra), higrometra (vlagomĕra) i cijanometra (modrinomĕra) te magnetskim otklonima (sklanjanje igle gvozdotežne), kao i tumačenjem meteora, njihova pojavljivanja, pada i drugo. Odsĕčić za chemiu bavio bi se istraživanjem mineralnih voda, domaćih minerala i metala, načinima pravljenja vina, piva, octa, alkohola (žgane vode) istraživanjem kemijskog sastava svih vrsta žita, voća i drugih plodova, pripravom velike količine galice i bjelila za uporabu u poljoprivredi i drugo. Odsĕčić za mechaniku trebao bi se baviti težačkim alatima, oruđima, aparatima i strojevima te načinima građenja mlinova, vodenica, vjetrenjača, pilana i drugog.
Odsĕčić za zoologiu trebao bi najprije popisati hrvatsku faunu, a potom oplemeniti rogatu marvu, unaprijediti svilarstvo i pčelarstvo, ribarstvo i izgradnju umjetnih ribnjaka, a u taj odsječić bi trebala biti uključena i veterina
Odsĕčić za botaniku trebao bi najprije opisati cjelokupnu "horvatsku, slavonsku i dalmatinsku floru" i složiti herbarij za one koji sami žele učiti o botanici. Također bi trebalo popisati i opisati svojstva ljekovitog samoniklog bilja. Potom bi se trebao baviti oplemenjivanjem hrvatskih vinograda, gajenjem hmelja, voća, duda, javorike i drugog. U Dalmaciji bi se osobita pažnja trebala posvetiti oplemenjivanju uzgoja maslina, pamuka i plemenitih plodova. Taubner također predlaže da se u Hrvatskoj započne uzgajati biljka rabàrbara, koja ima dragocjena ljekovita svojstva. Odsĕčić za mineralogiu bavio bi se istraživanjem ruda koje se mogu iskapati u Hrvatskoj, pa Taubner spominje iskapanje bakra blizu Samobora, olova u Šestinama, sumpora u Radoboju i drugo. Taj odsječić bi se također bavio paleontološko-geološkim istraživanjima te nalazištima zapaljivih tvari, osobito kamenog ugljena, kojega navodno u Hrvatskoj ima u velikim količinama.
Središnji odbor Društva je podržao i prihvatio Taubnerov prijedlog, ali je izražena sumnju u svezi utemeljenja Odbora, stoga što nije bilo dovoljno članova Društva s prirodoslovnim obrazovanjem. Stoga je Odbor predložio Taubneru da sam pokuša okupiti prirodoslovce, koji bi se bavili rješavanjem pitanja s područja navedenih odsjeka i odsječića.13
13 List mĕsečni horvatsko-slavonskoga Gospodarskoga Družtva, br. 1, Zagreb 1847., str. 1, 2.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 81-90 Snježana Paušek-Baždar: Doprinos Ivana K. Taubnera razvitku prirodoslovlja...
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 81-90 Snježana Paušek-Baždar: Doprinos Ivana K. Taubnera razvitku prirodoslovlja...
Kako se moglo i očekivati, navedeni Odbor nije odmah osnovan. No, ipak je nešto načinjeno. Društvo nabavlja više knjiga prirodoslovnog sadržaja, a četiri godine nakon Taubnerova prijedloga pod okriljem Društva utemeljen je tzv. Naravoslovnni odsĕk.14 Za njegovo utemeljenje i razvitak najzaslužniji je bio prirodoslovac Ljudevit Vukotinović (1813.-1893.). Novoutemeljenom Odsjeku posvećen je poseban broj društvenog glasila, objavljen 1851., pod naslovom Trudovi odsĕka za prirodoslovje. U njemu su tiskana dva opsežna rada: "Geologija", nepoznatog autora, člana Društva i "Mineralogija i geognozija" Ljudevita Vukotinovića.15
Na temelju navedenog može se zaključiti da je Ivan K. Taubner u doba hrvatskog narodnog preporoda, a osobito u razdoblju od 1839. do 1846., dao važan doprinos utemeljenju, razvitku i promicanju prirodnih znanosti u hrvatskom društvu. To se prvenstveno odnosi na njegov rad ne samo kao urednika časopisa Croatia, nego kao izuzetno aktivnog člana Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva. Ta njegova aktivnost osobito je bila izražena kroz pokušaj organiziranja rada na području prirodnih znanosti u okviru Društva. Radilo se o važnom, pionirskom koraku ka kasnijem utemeljenju, razvitku, promicanju, a osobito o institucionaliziranju prirodnih znanosti u hrvatskom društvu.
Zahvala: Zahvaljujem se kolegi Vedranu Klaužeru iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu zato što mi je uspio transkribirati i prevesti podatke koje sam dobila iz Bečkog arhiva.
14 Naravoslovni odsĕk nije bio jedini odsjek koji je osnovan unutar Društva. Već 26. prosinca 1846. utemeljen je u mjestu Prečcu Šumarski odsĕk, kojemu je također 1851. posvećen poseban broj društvenog glasila Trudovi odsĕka šumarskog. 15 Ljudevit Vukotinović, «Nešto mineralogičkog iz naše domovine», List družtva gospodarskoga horvatskoslavonskoga, god. deveta, sv. 1, Zagreb, 1850., str. 38. Opširnije vidi: Snježana Paušek-Baždar,
«Prirodoznanstvo u doba hrvatskoga narodnog preporoda (1838-1850)», prvi dio, Priroda, god. 81, br. 2, Zagreb 1991., str. 13-16 i drugi dio, Priroda, god. 81, br. 3-4, Zagreb 1991., str. 9-11.
Sažetak
Ivan K. Taubner je djelovao u Hrvatskoj od 1839. do 1846. godine. Neko vrijeme je bio glavni urednik i autor članaka u časopisu Croatia. Od 1943. bio je aktivni član Hrvatskoslavonskoga gospodarskoga društva. Objavio je više važnih radova s područja prirodnih znanosti, a osobito s područja agrikulturne kemije na hrvatskom i njemačkom jeziku u glasniku tog Društva. Prenio je suvremene rezultate agrikulturno-kemijskih istraživanja njemačkog kemičara Justusa von Liebiga (1803.-1873.) u hrvatsku sredinu. Izuzetno je važan Taubnerov pokušaj organiziranja rada na području prirodnih znanosti u okviru Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva i to već 1846. godine. Značaj tog pokušaja je tim veći kada se zna da se rad na području prirodnih znanosti u Hrvatskoj organizira i institucionalizira mnogo kasnije, tek u postpreporodno doba. Stoga je Taubnerov pokušaj predstavljao pionirski korak ka utemeljenju, razvitku i promicanju prirodoslovlja u hrvatskom društvu u prvoj polovici 19. stoljeća.
Beitrag von Ivan K. Taubner zur Entwicklung der Naturkunde in Kroatien Mitte des 19.Jahrhundertes
Zusammenfassung
Ivan K. Taubner wirkte in Kroatien von 1839 bis 1846. Einige Zeit war er Hauptredakteur und Autor der Artikel in der Zeitschrift Croatia. Von 1943 war er aktives Mitglied der Kroatisch-Slawonischen Wirtschaftsgesellschaft. Er veröffentlichte mehrere wichtige Arbeiten vom Gebiete der Naturwissenschaften, besonders von dem Gebiete der agrikulturellen Chemie in kroatischer und deutscher Sprache im Blatt dieser Gesellschaft. Er übertrug den modernen Ergebnissen der agrikultur-chemischen Forschungen des deutschen Chemikers Justus von Liebig (1803-1873) in die kroatische Umwelt. Taubners Versuch der Arbeitsorganisation auf dem Gebiete der Naturwissenschaften im Rahmen der KroatischSlawonischen Wirtschaftsgesellschaft, und zwar schon ab dem Jahre 1846, ist sehr bedeutend. Die Bedeutung dieses Versuches ist desto größer, wenn man weiß, dass die Tätigkeit auf dem Gebiete der Naturwissenschaften in Kroatien viel später, erst in der Nacherneuerungszeit, organisiert und institutionalisiert wurde. Deshalb bedeutete Taubners Versuch einen Pionierenschritt zur Gründung, Entwicklung und Förderung der Naturwissenschaft in der kroatischen Gesellschaft in der ersten Hälfte des 19. Jahrhundertes.
Schlüsselworte: Ivan K. Taubner, Kroatisch-Slawonischen Wirtschaftsgesellschaft, agrikulturelle Chemie, Justus von Liebig, Naturwissenschaften, Organisation der
Naturwissenschaften DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 81-90
Snježana Paušek-Baždar: Doprinos Ivana K. Taubnera razvitku prirodoslovlja...
