14 minute read
Zlatko Virc Dragutin (Karl) Basler, arhitekt i kulturni djelatnik
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 281-288 Zlatko Virc: Dragutin (Karl) Basler, arhitekt i kulturni djelatnik
Zlatko Virc UDK: 72.071(497.5)”19” Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Pregledni rad Podunavskih Švaba u Hrvatskoj Primljeno: 2.10.2013. Vinkovci Prihvaćeno: 4.10.2013.
Advertisement
Autor prati životni put arhitekta Dragutina Baslera, njegovo uključivanje u društveni i politički život u Vinkovcima kao i uspjehe koje je polučio. Klasičan je primjer čovjeka koji nije zaboravio svoje korijene, ali je prigrlio grad u kojem je odrastao kao svoj zavičaj.
Ključne riječi: Dragutin (Karl) Bassler, Vinkovci, arhitekt
Obitelj Basler potječe iz Jarmine, sela nedaleko od Vinkovaca. Zanimljiva je povijest toga mjesta utoliko, što se to selo, nakon protjerivanja Turaka Osmanlija, nalazilo u sklopu nuštarskog vlastelinstva, a u njemu je živjelo pretežito vlaško stanovništvo (1715.). Slijedila su potom doseljavanja Hrvata, Čeha i Hrvata, a iza 1770. tu je 25 katoličkih obitelji Čeha i Nijemaca. U popisu stanovništva 1857. Jarmina je, po nacionalnoj strukturi, isključivo njemačka. (Nijemci su morali napustiti Jarminu 25. listopada 1944. godine.1) Svojim radom i trudom, kroz nekoliko generacija, stanovnici Jarmine uspjeli su se gospodarski uzdići i slovili su kao razvijenije selo.
Baslerovi su, vjerojatno, jedna obitelj jer u Heimatbuch, koji navodi obitelji pred kraj 1945. godine, nema spomena o Baslerovima u Jarmini.2
Otac Dragutina Baslera – Martin bio je tesar, a uskoro je unaprijedio poslovanje pa je preuzeo poslove cjelokupne gradnje.3 U Jarmini su rođena djeca: Matias (1881.), Ana (1888.), Karolina (1890.), Paulina (1892.), Dragutin (1893.) i Ivan (1896.) koji je nestao u Prvom svjetskom ratu.4 Početkom 20. stoljeća preselio se s obitelji u Vinkovce. Stanofvali su u strogom središtu Vinkovaca (Njemačka ulica br. 77) što samo potvrđuje da je ocu Martinu dobro išao obrt.
Dragutin Basler rodio se u Jarmini 4. studenoga 1893. Gimnaziju u Vinkovcima pohađao je od 1904. do 1913. godine. Bio je dobar učenik pa je čak bio oslobađan plaćanja školarine.5 Kao gimnazijalac uključio se u „Hrvatski sokol“ gdje je vježbajući napredovao pa je nastupao na javnim sokolskim nastupima. Čak je nastupio i na II. hrvatskom svesokolskom sletu u Zagrebu u nižem razredu. Kruna njegovoga bavljenjem gimnastikom bila je kad je, kao maturant, sudjelovao na I. sveslavenskom sletu u Pragu 1912. i to u višem razredu, gdje je čak bio 64.6
Njegovo vježbanje u „Hrvatskom sokolu“ utjecat će na njegovo trajno opredjeljenje, jer je kao Nijemac počeo prihvaćati hrvatski nacionalni osjećaj, budući su u „Hrvatskom sokolu“ odgajali mladi naraštaj u tom duhu.
Završivši gimnaziju, Basler kreće na studij u Njemačku, koji uspješno završava. Nije poznato koliko je na njegov studij utjecao Prvi svjetski rat, ali ga ponovno zatičemo u Vinkovcima iza 1918. godine.
1 Tomo Šalić, Vinkovački leksikon, Vinkovci, 2007., Jarmina, 202., 195 – 216.,77, 2 Heimatbuch der Deutschen aus Vinkovci un Umgebung, Biberach, 1975., 3 Državni arhiv Vukovar, Arhivsko spremište Vinkovci, Fond Gimnazije Matija Antun Relković. U glavnom imeniku gimnazije u nižim razredima u rubrici zanimanje otca navodi se da je otac Martin tesar, a u višim razredima da je građevinski poduzetnik. 4 Obitelj je primljena u zavičajnike Vinkovaca. Zavičajnici grada Vinkovaca 1909. – 1945.. Priredio
Stjepan Prutki, Vukovar, 2011., 47. 5 Vidi bilješku 4. 6 Zlatko Virc, Hrvatski sokol u sjeveroistočnoj Hrvatskoj, Vinkovci, 1998.; 49, 51.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 281-288 Zlatko Virc: Dragutin (Karl) Basler, arhitekt i kulturni djelatnik
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 281-288 Zlatko Virc: Dragutin (Karl) Basler, arhitekt i kulturni djelatnik
Za uspješnost u njegovom zanimanju pomoglo mu je zasigurno: njemačko porijeklo, uspješno završeno gimnazijsko školovanje i aktivnost u „Hrvatskom sokolu“. Sve te činjenice pomogle su mu da stvori potrebna poznanstva i prijateljske veze koje će mu omogućiti dobivanje poslova.
Jedan od prvih njegovih projekata, koji će ga materijalno osigurati za kasnije razdoblje, bila je u Vinkovcima izgradnja tvornice opeke i crijepa braće Bohn koja je i po veličini i po obimu proizvodnje bila jedna od najvećih u Kraljevini SHS, odnosno Jugoslaviji. Nakon toga slijedile su narudžbe projektiranja prve vinkovačke dvokatnice za Jakoba Schlesingera (danas ugao Ulice kralja Zvonimira i Ulice Jurja Dalmatinca). Budući da se kretao u hrvatskim krugovima dobio je narudžbu za projektiranje velike dvorane Hrvatskoga doma (građene od 1922. do 1923.) čiju je izgradnju i sam nadzirao. Potom su slijedile narudžbe poznatih vinkovačkih obitelji pa je projektirao vilu Martina Ballinga (1923.) i obiteljsku katnicu dr. Viktora Urbihe (1929.).
Kao nekadašnji izvršni član (vježbač), a sada, nakon izdvajanja i osamostaljivanja „Hrvatskoga sokola“, Basler je tijekom 1925. bio član odbora sve do njegovoga ukidanja (1929. godine). Bio je aktivan i kao predavač.7 Kad su sokoli dobrano ojačali i kad su ocijenili da su sazreli uvjeti za gradnju sokolane – doma, Basler je bio imenovan u Odbor za gradnju doma i naravno da je dobio zadatak za njegovo projektiranje (1927.). Dugogodišnjem predsjedniku nogometnoga kluba „Cibalia“, Martinu Ballingu, pomogao je tako što je njegove idejne zamisli o nogometnom stadionu pretočio u izvedbeni nacrt (1940.).8 Radilo se o sportskom objektu koji je dugi niz godina i poslije Drugoga svjetskog rata bio uzor.
Budući da nije sačuvana arhivska dokumentacija građevinskoga odjela grada Vinkovaca nije poznato što je još projektirao. U svakom slučaju njegov vrstan rad u projektiranju osigurao mu je materijalnu sigurnost te se posvetio društveno-kulturnoj djelatnosti. Prijateljevao je s rukovodećim osobama lokalne Hrvatske seljačke stranke (HSS) te je imao njihovu podršku. Bio je izuzetno skroman i obrazovan.
Slavko Janković, koji je odrastao u Vinkovcima i službovao kao sudac, te bio jedan od vodećih osoba u kulturnom životu Vinkovaca, ovako je opisao Baslera u svojoj neobjavljenoj Galeriji poznanika:
Karl je bio tako dobar, pametan, ljubezan čovjek, da sigurno nije imao uopće neprijatelja. . . . projektirao je . . . da je Karl na tom zaradio velike novce. To se na njemu nije moglo ni poćemu primjetiti. On je uvijek živio, odijevao se i trošio kao skromni činovničić. Hodao je u starom odijelu
Taj dragi i skromni čovjek je znao kod stola održati po cijelo predavanje iz svoje struke, ako ga je tko povukao za jezik, a to smo višeput hotimice radili. Neka od tih predavanja
7 Zlatko Virc, Hrvatski sokol u sjeveroistočnoj Hrvatskoj, Vinkovci, 1998., 106,109, 113. 8 Podatak dobio od mr. sc. Vlade Čilića koji piše monografiju „Cibalije“.
sam zapamtio na pr. o ogromnom pritisku vjetra na tvornički dimnjak, o vrelištu vode u času pretvaranja u paru, o federima na pulman vagonima itd. Gotovo da nije pio, a pušio je osrednje cigarete.
Bio je raspoložen i uvijek pripravan na sudjelovanje u šali, ali nikad nije u tom pokazivao ni malo zlobe, niti se on šalio. Ali je praskao od smijeha, kad su se drugi šalili.9
Basler je bio vrlo ugledna osoba u gradu. Značajno je njegovo članstvo u Ravnateljstvu Hrvatskog doma, koji je imao veliku dvoranu; sagradilo ga je dioničarsko društvo koje je osnovano za tu namjenu. Za razliku od klasičnih dioničarskih društava ovdje nije bilo primarno ostvarivanje dobiti, već je na prvom mjestu bilo omogućiti rad svim društvima i tek na drugom mjestu je bilo završiti poslovanje svake godine bez gubitaka. To baš nije bilo tako lako, jer npr. Hrvatski dom u Brodu na Savi (današnjem Slavonskom Brodu) je bankrotirao, a u Vukovaru je imao velikih financijskih teškoća. Prema tome članovi Ravnateljstva imali su odgovornu zadaću jer je Dom bio sjedište cjelokupnog društvenog, kulturnog i zabavnog života sredine u kojoj je postojao. Svoju opredijeljenost Basler je iskazao kupovinom 28 dionica prve emisije (1921. godine). Član Hrvatskog doma bio je do 1927. godine.10
Kad je kralj Aleksandar Karađorđević ukinuo „Hrvatski sokol“ njegovi članovi u Vinkovcima, da bi spriječili da sokolana dospije u vlasništvo „Srpskog sokola“, uspjeli su prije stupanja zakona na snagu prodati sokolanu istaknutim članovima. Među njima bio je Basler. Taj čin (bilo je to krajem 1929. godine) zasigurno mu je, kao Nijemcu, osigurao velik ugled u hrvatskoj sredini.
Stožerne kulturne ustanove u Vinkovcima između dva svjetska rata bila su Hrvatska čitaonica i Hrvatsko pjevačko i glazbeno društvo „Relković“ u kojem je Basler bio dugogodišnji član. Kada se Franjo Dučmelić zahvalio na mjestu predsjednika toga društva na njegovo mjesto izabran je Dragutin Basler (24. ožujka 1935.), koji je veoma brzo sanirao dugovanja. Druga mu je zasluga u „Relkoviću“ bila što je pod njegovim predsjedništvom u Vinkovcima organizirana proslava Stogodišnjice hrvatske himne, a treća zasluga što je „Relković“ među prvima učlanio u obnovljeni Hrvatski pjevački savez.11 Ovakvo uspješno vođenje „Relkovića“ osiguralo mu je, u novom mandatu, mjesto predsjednika (izabran je aklamacijom) na kojem je bio sve do 1940. kada je izabran u njegov nadzorni odbor.12
Velebna proslava hrvatskih kulturnih društava, održana 3. i 4. srpnja 1937., bila još jedno veliko priznanje Basleru jer je bio izabran za člana Međudruštvenog odbora za proslavu jubileja hrvatskih kulturnih i humanitarnih društava grada Vinkovaca.
9 Državni arhiv Vukovar, Arhivsko spremište Vinkovci, Fond Slavka Jankovića, Galerija poznanika. 10 Cibalae - Vinkovci spomen - spis hrvatskih kulturnih i humanitarnih društava grada Vinkovaca. Dalje samo Spomen spis, Vinkovci, 1938., 181. 11 Spomen spis, Vinkovci, 1938., 148. 12 Hrvatski branik, br. 9. 27. veljače 1938., 2; i br. 9, 2. ožujka 1940., 2.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 281-288 Zlatko Virc: Dragutin (Karl) Basler, arhitekt i kulturni djelatnik
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 281-288 Zlatko Virc: Dragutin (Karl) Basler, arhitekt i kulturni djelatnik
Odbor je trebao prikupiti novac za proslavu i sve organizirati: program, doček i smještaj gostiju, a sve na volonterskoj osnovi. Basler je tijekom proslave primio od Hrvatskog pjevačkog saveza iz Zagreba počasnu medalju za sve što je učinio dobro „Relkoviću“ ali i Hrvatskom pjevačkom savezu.13
U Tjednu hrvatske kulture, što se održavalo tijekom 1938. godine Basler izlaže na Usmenim novinama gdje imao predavanje o smotri hrvatskih pjevačkih društava.14
Basler je bio i među članovima osnivačima Rotary kluba u Vinkovcima 1937. godine.15
Ono što je danas manje poznato je da se, vjerojatno privoljen svojim prijateljima, uključio u lokalni politički život. Svojom aktivnošću u Hrvatskom domu, „Relkoviću“, i Hrvatskom sokolu stvorio si je povoljnu reputaciju. Tako je za gradonačelnikovanja odvjetnika dr. Miše Marića obnašao dužnost gradskoga zastupnika (1936.).16 Kao zastupnik bio je u povjerenstvu za procjenu vrijednosti dužnih zemljoradnika. Zatim je član zamjenik u Disciplinskom sudu i član odbora za utvrđivanje buduće lokacije zanatske škole te pregled završnoga računa.17
U vrijeme kad su političar Vlatko Maček i HSS sve više prevladavali, na izborima za Narodnu skupštinu (11. prosinca) 1938. Basler je glasovao za HSS. Taj je čin imao odjeka u javnosti. 18
Koji su to bili stranački interesi da je odvjetnik Viktor Urbiha, kao gradski povjerenik, 1940. godine dao ostavku na svoj položaj, to se ne zna, ali je to otvorilo put izboru Dragutina Baslera za gradonačelnika (3. veljače 1940.).19 On je bio pogodna osoba jer je bio Nijemac, aktivan i popularan među Hrvatima i dobar prijatelj sa ljudima iz lokalnoga vodstva HSS. Nakon lokalnih izbora bio je gradonačelnik Vinkovaca vjerojatno do početka Drugoga svjetskog rata kada gradonačelnikom postaje Franjo Dučmelić.
Početkom Drugoga svjetskog rata Basler je bio u jugoslavenskoj vojsci, kao i mnogi drugi, ali nije htio prihvatiti da kao Nijemac ode ranije iz zarobljeništva, već se solidarizirao sa Hrvatima i zajedno s njima se vratio u Vinkovce. Tim potezom on se solidarizirao s drugima i zato ga ne nalazimo u popisu Nijemaca u Heimtbuchu. Tijekom razdoblja NDH Basler se nije politički aktivirao, iako je sudjelovao u
13 Spomen spis, između 224 i 225, 204. 14 Hrvatski branik, br. 24 od 12. lipnja 1937., 4 i br. 26 od 26. lipnja 1937., 6. 15 Tomo Šalić, Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002., 329. 16 Hrvatski branik, Vinkovci, br. 18. Od 2. Svibnja 1936., 2. 17 Hrvatski branik, br. 18, 2. svibnja 1936., str. ? i 19. prosinca 1936, 2; br. 4, 23. siječnja 1937., 2. i br. 6, 6. veljače 1937., 2., br. 16 od 17. travnja 1937., 1; 18 Kako su glasovali Vinkovčani na izborima dne 11. prosinca 1938., Vinkovci 1938., 4 19 Mira Kolar-Dimitrijević, Socijalne prilike i klasna borba u Vinkovcima međuratnog razdoblja, Vinkovci, 1977., 63.
procjenama vrijednosti Ferolima i kožare Marton.20 I dalje sudjeluje u javnom životu. Tako daje potporu (200 kn) za Hrvatski Crveni Križ u jesen 1941. Nešto kasnije ponavlja uplatu.21 Bio je nabavljač zemljišta u Krnjašu za Veterinarski dijagnostički zavod.22
Bio je u braku sa učiteljicom Ružicom koja nije bila društveno aktivna. Ona je bila jedna od rijetkih koja se usudila da bude kuma u krštenju Židova.23 To njezino poduzimanje u spašavanju Židova nije se moglo dogoditi bez Baslerovoga odobrenja, što o njemu daje još jednu pozitivnu karakteristiku.
Takav stav Baslera, a naročito apstinencija od suradnje sa ustaškom vlasti i nacističke vlasti i vojske, dovele su do toga da nije bio ni zatvaran, već je dapače postao u rujnu 1945. prvo odbornik, a potom i pročelnik odjela za financije u Gradskom narodnom odboru (GNO) Vinkovci. Nespojiva je bilo kakva veza između Baslerovoga zanimanja i ovoga pročelništva koje je sada obnašao. Možda je u tome bila poveznica pomanjkanje stručnih kadrova u novoj vlasti i činjenica da je on tijekom 1943. i 1944. bio u upravnom odboru Gradske štedionice.24
Usporedo s tim on se 1945. godine zapošljava na željeznici. Jedno vrijeme je i pročelnik odjela GNO, a onda prelazi u Zagreb, ali je to kratko trajalo jer je poginuo na poslovnom putovanju pri prijelazu željezničke pruge automobilom kod sela Čulinec (kod Sesveta) blizu Zagreba, 13. kolovoza 1947.25
Umjesto zaključka
I ovaj primjer Baslera prikazuje kako su Nijemci prihvaćali Hrvatsku kao svoju domovinu. Baslerov prijatelj etnomuzikolog Slavko Janković u svojim sjećanjima sjeća se, uz epizodu o travanjskom ratu: Sam mi je pričao, da su mu, kao i nekim drugima, ponudili da može ići kući, ako potpiše, da je Volksdeutscher. On je to odbio. Došao je kući s drugim časnicima Hrvatima. Pitao sam ga kako to, kad je nesumnjivo stopostotni Nijemac po krvi. Odgovorio mi je otprilike ovako: "To je znam, ali ja sam u školi i dugogodišnjim boravkom u Vinkovcima postao - možda nije točno reći Hrvat, nego Vinkovčanin. Ja sam srastao s tom zemljom, s tim gradom i ljudima, da ni tada, a ni prije nisam prihvaćao vrlo povoljne ponude za unosna mjesta u Njemačkoj i ostalom inozemstvu.26
20 Isto, 120 i 144.. 21 Hrvatski branik, br. 39 od 20. Rujna 1941., 2.; br. 3 od 17. Siječnja 1942.,3. 22 Mira Kolar-Dimitrijević, Gospodarstvo Vinkovaca od 1848. D9 1945. Godine, Vinkovci-zbornik, 296. 23 Tomo Šalić, Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek, 2002., 439. 24 Hrvatski branik, br. 29 od 20. Srpnja 1943., 3 25 Tomo Šalić, Vinkovački leksikon, Vinkovci, 2007., 77, 195 – 216. 26 Državni arhiv Vukovar, Arhivsko spremište Vinkovci, Fond Slavka Jankovića, Galerija poznanika.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 281-288 Zlatko Virc: Dragutin (Karl) Basler, arhitekt i kulturni djelatnik
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 281-288 Zlatko Virc: Dragutin (Karl) Basler, arhitekt i kulturni djelatnik
Sažetak
Dragutin Basler, rođen u njemačkom selu Jarmini, dolazi s roditeljima u Vinkovce, gdje završava gimnaziju, a studij arhitekture završava u Njemačkoj. Veoma brzo postaje priznati projektant niza građevina u Vinkovcima: tvornice opeke i crijepa braće Bohn (po obimu proizvodnje jedna od najvećih u Jugoslaviji) što će ga materijalno osigurati. Uglednim i bogatim vinkovčanima projektira prvu vinkovačku dvokatnicu trgovcu Jakobu Schlesingeru, vilu najvećeg proizvođača lovačkog streljiva na Balkanu Martinu Ballingu, katnicu lokalnom vođi HSS-a - dr. Viktoru Urbihi. Kretao se u hrvatskim krugovima te dobio u Vinkovcima projektiranje sokolane Hrvatskog sokola i veliku dvoranu Hrvatskoga doma čije je izgradnje i nadzirao.
Bio je aktivan u cijelom nizu hrvatskih društava: Hrvatskom sokolu, Hrvatskom domu, Hrvatskoj čitaonici, a zbog uspjeha u Hrvatskom pjevačkom i glazbenom društvu „Relković“ primio je od Hrvatskog pjevačkog saveza iz Zagreba počasnu medalju.
Svojom društvenom aktivnošću stekao je društveni ugled među građanima tako da je 1940. godine izabran za gradonačelnika koju je dužnost obnavljao do izbijanja rata 1941. kada je unovačen. Nije se htio izjasniti da je Nijemac i distancirao se od službene politike, čak je preko supruge pomagao Židovima i zato je bez problema, iza 1945. godine, započeo službovati na željeznici (u Zagrebu) istodobno obnašajući dužnost pročelnika za financije u GNO Vinkovci.
Primjer Dragutina Baslera nedvojbeno treba pribrojiti širokom krugu Nijemaca koji je smatrao Hrvatsku svojom drugom domovinom i koji se nije solidarizirao s nacističkim svjetonazorima.
Zusammenfassung
Dragutin Basler, geboren im deutschen Dorf Jarmina, kommt mit seinen Eltern nach Vinkovci, hier absolviert er das Gymnasium und das Architekturstudium macht er in Deutschland. Sehr schnell wird er anerkannter Projektant einer Reihe von Gebäuden in Vinkovci: der Ziegel- und Dachziegelfabrik der Brüder Bohn (nach ihrem Produktionsumfang eine der größten in Jugoslawien) was ihn materielle absichert. Angesehenen und reichen Bürgern von Vinkovci baut er das erste zweistöckige Haus in Vinkovci für den Händler Jakob Schlesinger, die Villa des größten Jagdmunitionproduzenten auf dem Balkan Martin Balling, das einstöckige Haus des lokalen Leiters der Kroatischen Bauernpartei - Dr. Viktor Urbih. Er bewegte sich in kroatischen Kreisen und erhielt das Projekt des Falkensaales des Kroatischen Falkens und des großen Saales des Kroatischen Heimes, deren Bau er auch überwachte.
Er war in einer Reihe von kroatischen Gesellschaften tätig: im Kroatischen Falken, Kroatischen Heim, Kroatischen Leseraum, für den Erfolg in der Kroatischen Gesang- und Musikgesellschaft „Relković“ erhielt er von dem Kroatischen Gesangverband aus Zagreb eine Ehrenmedaille.
Durch seine Gesellschaftstätigkeit erwarb er sich gesellschaftliches Ansehen unter den Bürgern, so wurde er 1940 zum Bürgermeister erwählt, dieses Amt übte er bis zum Ausbruch des Krieges 1941 aus, wo er einberufen wurde. Er wollte sich nicht als Deutscher deklarieren und nahm von der offiziellen Politik Abstand, er half durch seine Frau sogar den Juden und daher trat er 1945 ohne Probleme einen Dienst bei der Bahn (in Zagreb) an, gleichzeitig das Amt der Finanzvorstandes bei dem Städtischen Volksausschuss Vinkovci ausübend.
Das Beispiel von Dragutin Basler soll zweifellos dem breiten Kreis der Deutschen, die Kroatien für ihre zweite Heimat hielten und sich mit der nazistischen Weltanschauung nicht solidarisierte, zugeordnet werden.
DG Jahrbuch, Vol. 20, 2013. str. 281-288 Zlatko Virc: Dragutin (Karl) Basler, arhitekt i kulturni djelatnik
