In memoriam Nikola Mak

DG Jahrbuch, Vol. 29, 2022. str. 285-286 In memoriam

IN MEMORIAM

Nikola Mak (Čeminac/Laschkafeld 18.11.1937. – Osijek 16.11.2021.)

Odlazak posljednjeg Essekera

Servus liber frajnd! više nećemo čuti. U sitnim jutarnjim satima 16. studenog 2021. godine prestalo je kucati veliko srce Nikole Maka, kako su mnogi svjedočili – istinskog gospodina, njemačkog rodoljuba i hrvatskog domoljuba. Nikola Mak, rođen u Čemincu od svoje druge godine živio je u Osijeku, gdje je dočekao kraj II. Svjetskog rata i početak progona Nijemaca. Zajedno s obitelji prošao je prognaničko putovanje u teretnim vagonima vlaka od Osijeka do Dravograda na jugoslavensko-austrijskoj granici. Zbog nemogućnosti prelaska granice prema Austriji cijeli je konvoj osuđen na povratak preko Pisanice i logora Krndije, sve do internacije u logor za Nijemce u Valpovu od 1945. do 1946., što je duboko obilježilo njegov budući život. Nakon otpusta iz logora, u kojem je izgubio oca i prebolio tifus, s obitelji je ostao u Osijeku, gdje se školovao. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Osijeku.

Iako je karijeru započeo u privredi, u belomanastirskoj šećerani, njegov profesionalni život obilježio je angažman u društvenom sektoru u kojem je, osobito u Osijeku, ostavio neizbrisiv trag. Gotovo 25 godina „šef“ osječke kulture utemeljio je brojne osječke manifestacije, poput Memorijala „Darko Lukić“, „Franjo Krežma“ i Osječke muzejske glazbene srijede u okviru Koncertnog ciklusa Grada Osijeka. U svom dugogodišnjem djelovanju utemeljio je, očuvao i unaprijedio rad mnogih osječkih kulturnih ustanova, među ostalima i osječkog Hrvatskog narodnog kazališta te djelujući kao ravnatelj Muzeja Slavonije i Dječjeg kazališta.

Njegov nemjerljiv doprinos očuvanju i afirmaciji njemačke i austrijske nacionalne manjine ostvario je kao jedan od utemeljitelja osječkog ogranka, kasnije središnjice Njemačke zajednice u Hrvatskoj, čiji je nacionalni predsjednik bio do 2006. godine. Kao dugogodišnji potpredsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH, te zastupnik 12 nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru od 2003. do 2007. u kojem je mandatu bio i u prvom sazivu Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa. Uz pokojne Franju Königa i Ivana Hengla, Nikola Mak bio je godinama motor-pokretač brojnih aktivnosti u Zajednici, Geschäftsführer, kako je znao za sebe reći, odijevajući plavi radnički mantil i sjedajući za stol u uredu odgovarao predano na gomile pisama, upita, zamolbi. I kao predsjednik Zajednice ostao je prvi među jednakima. Svojim je radnim, švapski pedantnim navikama bio uzor svima koji su s njim surađivali.

Sistematičan, predan, fokusiran i ustrajan kakav je bio, uspješno je realizirao brojne, za njemačku manjinu stožerne projekte, poput podizanja spomenika na mjestima stradanja Nijemaca u komunističkoj Jugoslaviji, te utemeljenja i uređenja Memorijalnog centra Podunavskih Švaba u Valpovu. Od 1997. godine do 2007. godine bio je, među ostalim i suurednik „Godišnjaka Njemačke zajednice – Jahrbuch der Deutschen Gemeinschaft“.

Aktivan do zadnjeg dana svog života koordinirao je brojne kulturne projekte Njemačke zajednice u Hrvatskoj, ali i predsjedavao Vijećem njemačke nacionalne manjine Osječko – baranjske županije, te Koordinacijom vijeća i predstavnika nacionalnih manjina OBŽ. Nositelj je najvećeg odlikovanja koje stranci mogu primiti u Saveznoj republici Njemačkoj – Saveznog križa za zasluge, ali i Pečata Grada Osijeka – Osijeka kojega je neizmjerno volio i koji više nikada neće biti isti. Renata Trischler

DG Jahrbuch, Vol. 29, 2022. str. 285-286 In memoriam